Otvorite se dječice molitvi otvorite se mojoj ljubavi!

Vijesti, najave, obavijestiIz prvih danaStručnoznanstveniskupo životu i djelu fraStanka VasiljaMeđu desetcima milijuna međugorskihhodočasnika zasigurnonema onoga koji ne zna ili kojinije pjesmom molio himnuMajci Mira. Kao što sva velika djela nadrastajusvoga autora, tako je i s himnom KraljiciMira, koju je napisao i skladao fra StankoVasilj, svećenik rođen 20. srpnja 1920. u Međugorju,umro 30. lipnja 1993. u franjevačkomsamostanu na Humcu.No, nije fra Stanko autor samo ove, najprevođenijepjesme na hrvatskome jeziku.On je i skladatelj te autor više drugih pjesama,priča, razmatranja križnoga puta, zapisa,polemičkih tekstova, ali i više puta osuđivansvjedok vjere, župnik, voditelj zborova…Odmah na početku ukazanja fra Stankoje počeo redovito dolaziti u međugorsku crkvuu kojoj je, u početku, neumorno animiraopjevanje, a potom i neumorno na stolicipred crkvom ispovijedao. Njegova pjesmaMajci Mira, nastala početkom srpnja 1981.,punim je srcem i dušom odgovor na Majčinuljubav i vjernički žar s kojim je prihvaćena.U znak zahvalnosti za sve što je učinio,župni ured Međugorje organizira stručnoznanstveniskup na kojemu će sudionici govoritio bogatstvu života i djela fra StankaVasilja. Skup će se održati 23. srpnja.Svećeničko ređenjePredstavljenamonografija ŽupaMeđugorjeUsubotu 22. lipnja u Dvoranibl. Ivana Pavla II. u Međugorjupredstavljena je monografijaŽupa Međugorje autora fra RobertaJolića. Poznati povjesničar fra RobertJolić na knjizi je radio više godina, čega je rezultatdjelo od 475 stranica velikog formata.U knjizi je tekstom i slikom obuhvaćenživot na ovim prostorima od pretpovijestido danas, kretanje pučanstva, osnutak župe,duhovna zvanja, gradnja vjerskih objekata,svećenici na službi u župi, stradanja župljanau I., II. i Domovinskom ratu...O knjizi su govorili fra Marinko Šakota, povjesničarIvica Šarac, fra Ivan Dugandžić i fraRobert Jolić. Monografija je objavljena u nakladiInformativnog centra „Mir“ Međugorje.Na svetkovinu svetih Petrai Pavla u subotu 29. lipnja2013. u crkvi svetih Petra iPavla u Mostaru na večernjojsvetoj Misi u 18 sati mons. Ratko Perićpodijelio je sveti red prezbiterata trojicikandidata Hercegovačke franjevačkeprovincije. Zaređeni su fra Josip SerđoĆavar iz župe svetog Jakova apostolastarijeg u Međugorju, trenutno na službiu Posušju; fra Stanko Ćosić iz župe PresvetogTrojstva u Buhovu, trenutno naslužbi u Međugorju i fra Mario Ostojićiz župe svetog Jakova apostola starijeg uMeđugorju, trenutno na službi na ŠirokomBrijegu.Svetkovinasv. JakovaŽupa Međugorje osnovana je 1. svibnja1892., a njezin nebeski zaštitniksv. Jakov ap. st., zaštitnik je i hodočasnika.Blagdan Sv. Jakova, kojislavimo 25. srpnja, već 121 godinu u Međugorjuje posebno svečan – do 1981. slavili suga župljani i njihovi prijatelji, a od te godineim se pridružuju i hodočasnici iz cijelogasvijeta.Za ovogodišnju svetkovinu svoga zaštitnikažupljani će se pripremati od 19. srpnja,a vjernici iz svakoga sela župe predmolit ćedesetke krunice, čitati čitanja i moliti molitvevjernika.Svete Mise na Sv. Jakova slavit će se u 8, 11i 19 sati, a pučka sv. Misa slavit će se u Gaju.Procesija s kipom zaštitnika iz župne crkvepolazi u 10.45.Nastavak s 15. str.ukazanja. Znanost samo može i mora zaključitida ukazanja ne spadaju na nju teda ih stoga ne može ni tvrditi ni nijekati.Ostaje vjera jedino nadležna da sudi o njima.Stav CrkveCrkva, čuvarica Objave i vjere, nije jošautoritativno i mjero davno izrekla svogasuda o ukazanjima u Međugorju. Stavilaje ipak jasno do znanja da u njima nemaništa što ne bi bilo u skladu s Objavomi vjerom. Prema samoj činjenici Gospinaukazanja Crkva je potpuno otvorena.Čudesa su inače sastavni dio i oblikObjave. Prema tome, nisu samo mogućanego i zbiljna. Ukazanja u Međugorjuzasad imaju, u najmanju ruku,izgled mogućnosti i vjerojatnosti, i toponajvećma zbog popratnih plodova.Uvijek su čudesa, u što bi spadalai ukazanja u Međugorju, bila u službivjere. Ona, i prema evanđeljima, pripremajuljude na vjeru ili prate vjeruili je potvrđuju. Vjera je uvijekvrjednija od njih i zato stoje u njezinojslužbi. Prikladnost i korisnostčudesa jasno su očitovana u reagiranjuljudi koji su ih gledali ili im bilavjerodostojno zasvjedočena. Na Kristovačudesa oni su spontano uzvraćali divljenjem,zanosom i vjerom. Na čudo koje sezbilo na Duhove prisutni su, potreseni, pitali:„Što da činimo?“ (Dj 2, 37), na što im apostolPetar odgovara: „Obratite se!“ (Dj 2, 38)Ukazanja u Međugorju ne izlaze ni pojavomni porukom iz okvira pravih čudesa.Marijina pojava je slična Kristovoj poslijeuskrsnuća, a njezin poziv na obraćenje i vjerupotpuno istovjetan s evanđeoskom porukom.Reagiranja na Marijinu poruku takođersu istovjetna s reagiranjem suvremenikai svjedoka Kristovih čudesa.Plodovi ukazanjaMarijin poziv na obraćenje i vjeru našao jevelika odziva među ljudima. Svaki se danpuni crkva starim i mladim, muškim i ženskim.Već do sada je, prema evidenciji, pohodilomjesto ukazanja više od pola milijunaljudi sa svih strana, svih doba, i uzrasta ikategorija. Među njima je zamjeran broj ljudiraznih religija i nacija, što je još značajnije,ti su pohodi pravo i pobožno hodočašćenjekoje prožima vjera i obraćenje, aprate molitva, ispovijed, pričest, utjeha i mir.Oko 140 tisuća pričesti i preko stotinu tisućaispovijedi jasno govori kakvi su konkretniučinci Gospine poruke. Tko ne zna što je čovjek,ne zna da je teže mijenjatičovjeka nego prenositi brda. A brojnei skrušene ispovijedi i temeljita obraćenjasvakidašnji su događaji u Međugorju. Onasu svojevrsna čudesa i ujedno potvrda u prilogistinitosti ili barem vjerojatnosti ukazanja.Hodočasnici u Međugorje ne obračunavajuni s kim nego sa sobom, sa svojimprijašnjim grijesima, stavovima i odnosimakoji nisu bili u skladu s njihovom savješću.Oni na svoje mu putu ne traže da sei s kim sretnu nego s Bogom niti traže odnjega išta drugo nego mir. Kod njega se susrećus drugim ljudima i u njima prepoznajusvoju braću, djecu zajedničkog Oca. Mirkoji ljudi stječu ovdje u Međugorju u svojemuobraćenju nije ni protiv čijeg spokoja imira, nego je tek pravi i korisni prilog miruu svijetu i među svim narodima. Mir s Bogompretpostavlja i uključuje mir sa svakimčovjekom radi Boga. U vezi s tim dirljiva sučudesa ljubavi i bratstva koja su se očitovalau susretu pravoslavnih iz Smedereva, Negotina,Čačka, Zrenjanina i Skoplja i katolikaiz Međugorja i drugih krajeva. Jednakokao i s muslimanima iz okolice. Njihovobratstvo i međusobna ljubav „na prvi pogled“očit je dar Božji po zajedničkoj Majcii Bogorodici Mariji, kako rečei jedan pravoslavni vjernik.To je po sebi značajan prilogtežnjama i naporima svih narodaza iskrenim bratstvom.Nikakvih negativnih popratnihpojava nema u vezi s ukazanjimau Međugorju. Nema ninastranih. Zato je znanstvenoneosnovano, a društveno štetnoprekvalificiranje činjenica unečinjenice i etiketiranje koje smeđugorskom stvarnošću nemanikakve veze. Ako su neki ljudiodnosili s mjesta ukazanja kojikamenčić, grumenčić zemlje, brdskicvijet ili grančicu raslinstva, toipak nema ništa s praznovjerjemi fanatizmom, jer u tome nisu ništadrugo vidjeli nego uspomenuna mjesto ukazanja. Njihova ljubav,poštovanje i pouzdanje usmjerenisu na Boga i Bogorodicu, a ne naone predmete. Oni će ih samo podsjećatina njih. Ne rade li tako i onikoji ne vjeruju kad u svojim domovimadrže uspomene na osobe, koje suim drage ili prikupljaju stvari s kojimasu glasoviti ljudi dolazili u dodir. Nitkoto pametan ne naziva praznovjerjem,pa zašto bi onda, ako to čine vjernici,bilo drukčije? Izvjestan zanos kojisu očitovali prisutni na mjestu ukazanja,njihov velik broj, raznovrsnost profilai usmjerenja ljudi koji tamo dolaze tekpostavlja ozbiljno pitanje, kojemu nije praviodgovor praznovjerje i fanatizam. Pravo je pitanjekako to da toliki i različiti ljudi prolazećipored već danih životnih odgovora traže daljeod govor i pružaju ruke prema nepoznatome.Može ih se, idući s ideološkog stajališta,proglasiti praznovjernima, što bi nužno podrazumijevalobezumnost, ali što, ako su tiljudi pametniji od onih koji ih tako etiketiraju,pa su k tome još svjesni i marljivi graditeljimaterijalne kulture i blagostanja društva ukojemu žive?Međugorje je jednima odgovor, a drugimapitanje koje traži pravi odgovor. Znanost i teologija,razum, Objava i vjera pomoći će svakomeda pronađe pravi odgovor i da on budezajednički svim ljudima. I taj sigurno ne ćebiti nikome na štetu. Naprotiv, jednostranost,ideološko etiketiranje i materijalistički dogmatizamvrijeđaju u vjernicima vjerski osjećaj,a u svima, vjernicima i nevjernicima, razumi humanistički osjećaj. Ukratko, znanost,teologija, iskrenost svjedočenja, vjerodostojnostsvjedoka, Objava, vjera, plodovi obraćenjai mira do sada govore u prilog istinitostiukazanja u Međugorju.26 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 27