Otvorite se dječice molitvi otvorite se mojoj ljubavi!

Draga djeco!S radošću u srcu sve vas ljubim i pozivam da se približitemojemu Bezgrješnu srcu da vas mogu još više približitimojemu sinu Isusu i da vam On dadne svoj mir i ljubavkoja je hrana svakomu od vas. Otvorite se, dječice,molitvi, otvorite se mojoj ljubavi! Ja sam vaša majka i nemogu vas ostaviti same u lutanju i grijehu. Vi ste pozvani,dječice, da budete moja djeca, moja ljubljena djeca, davas sve mogu prikazati svomu Sinu.Hvala vam što ste se odazvali momu pozivu!25. lipnja 2013.Iz sadržajaPoruka za sadašnji trenutakMarija, Isusova i našamajkavlč. Adalbert Rebić32. obljetnica Gospinih ukazanjaOvo je svetište izraslo napokorničkoj duhovnostifra Ivan Landeka32. obljetnica Gospinih ukazanjaBudimo klice novoga svijetas krunicom u rucifra Miljenko ŠtekoPromišljanjeSiromaštvokao teološkakategorija umisli i praksipape FranjePapa Franjo već je 100 dana u službi.Nakon stotinu dana novinari stvaraju svojezaključke, podvlače bitno iz njegovihnastupa, ističu naglaske Papinih postavki.fra Tomislav PervanFotografija na naslovnici: Foto ĐaniIz prvih danaPitali su koje mi je ime:- Ja sam Kraljica Miradr. Ljudevit RupčićU okrilju Kraljice MiraSavez ljubavi i križaDarija Škunca-KlanacSusretiOvdje nikoga nijestid moliti javno i naglasfra Robert BahčičPrelistamo li internetske portale, zapazit ćemo da papa Franjou pravilu svojom neposrednošću, svojim neusiljenim, neposrednimpristupom ljudima šokira mnoge krugove. Za audijencijaon se vozilom kreće već otprilike i pola sata prije početka.Zna izići iz vozila, zagrliti ili poljubiti bolesnika, nemoćnika, aosobe iz njegova osiguranja i pratnje nerijetko mu daju u ruke ponekodijete koje poljubi. On svojim gestama naprosto iznenađuje. PapaBenedikt dao je u završnom govoru za posjeta svojoj njemačkoj Crkvimap of road, putokaz i smjerokaz kojim treba krenuti u budućnostželi li biti vjerodostojna. Crkva treba biti alternativno, kontrastnodruštvo u odnosu na svijet, ona mora odbaciti od sebe svjetovno,mora skinuti terete povijesti, uhodanoga, građanskoga. Ne smije sepoistovjetiti sa svijetom bogatih, zbrinutih, uhljebljenih. Još je sedamdesetihgodina znao govoriti da je njemačka Crkva prebogata. Apapa Franjo stalno govori o siromašnoj Crkvi, govori da katolici trebajunaučiti novi životni stil, da su siromasi Gospodnji povlaštenici,još u Starom zavjetu, a pogotovo u Isusovu navještaju. Evanđelje započinjesa siromasima (udovica Ana, kći Penuelova, u hramu), a javnodjelovanje završava prizorom udovice koja u hramsku blagajnuubacuje svoj zadnji novčić, sve što ima, svoj žitak.Novi stil koji prakticira papa Franjo duboko pogađa, primjerice,staru rimsku aristokraciju, koja se osjeća nesigurnom u svojim dosadašnjimpovlasticama. Čini se da je došao kraj jedne epohe, kao da sesve iznenada promijenilo. Rimsko plemstvo osjeća se nelagodno jer jepod upitnikom njihov odnos prema Svetoj Stolici. Njihovo je trajno ži-GLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Zdenka Leženić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Snimila: Lidija ParisUplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 3

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakMarija, Isusova i našamajkaUnutar Kristova otajstva Marija zauzima mjesto odposebne važnosti. Ona je rado i radosno prihvatilaIsusa i time posredovala u našem spasenju; surađivalaje u Isusovu utjelovljenju „radi nas ljudi i radi našegaspasenja“. Međutim, njezina punina milosti, njezina vjera,njezina suradnja na djelu Kristovu plod je jedinstvenaotkupiteljskoga djela Kristova. Marija je u bitnoj ovisnosti oKristu: ona je Isusova i naša majka.vlč. Adalbert RebićIsusovo podrijetlo od Blažene DjeviceMarije u kršćanskoj se predaji ističe većpotkraj prve etape nastajanja i razvijanjakršćanskoga nauka o Kristu. Pavaotaj sadržaj vjere prve kršćanske zajednice ističeu Poslanici Rimljanima, napisanoj 56. ili 57.godine u Korintu, 25 godina poslije Kristovesmrti i uskrsnuća: „Pavao, sluga Krista Isusa...odlučen za Evanđelje Božje koje Bog unaprijedobećavaše po svojim prorocima u Pismimasvetim o Sinu svome, potomku Davidovupo tijelu, postavljenu Sinom Božjim, u snazi,po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih,o Isusu Kristu, Gospodinu našem...“ (Rim 1,1-5) Podrijetlo Isusa kao čovjeka, njegovo podrijetlood Davida, smrt, uskrsnuće i proslavljenjepripadaju cjelini kršćanske vjere od samogapočetka kršćanstva. Kristovi vjernici odpočetka ispovijedaju „da je Isus Krist došao utijelu“ ili, što je isto, da se rodio od žene, odmajke. Kako se kroz povijest prvoga i drugogastoljeća crkvena vjera sve određenije formuliralai definirala u obrascima, uzetima gotovodoslovce iz Svetoga pisma, tako se, zajednos kristološkim i trinitarnim temama pojavljujei tema Isusova odnosa prema Djevici Mariji:Isusovo začeće po Duhu Svetomu i njegovorođenje od Djevice Marije.Svjedočanstvo o Mariji, Isusovoj Majcievanđelista Marka i MatejaMarija se kao majka Isusa Spasitelja pojavljujeu svim novozavjetnim evanđeljima, Djelimaapostolskim i Pavlovoj poslanici Galaćanima(4,6). Iz Markova i Matejeva evanđeljamožemo saznati o Marijinoj ulozi u odnosuna prihvaćanje Sina Božjega, a iz Lukina oanđelovu naviještenju Mariji pri čemu je posebnoznakovit njezin odgovor: „Evo službeniceGospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj!“(Lk 1,38)Snimio Ferdinando PérezTreba imati na umu da evanđelja nisu nikakvaznanstvena knjiga niti su evanđelistiizvjestitelji u smislu nekih kroničara. Oni bilježekako se u ranim kršćanskim zajednicamanaviještala vjera u Isusa iz Nazareta kaoKrista, to jest Mesije.Ni o jednoj drugoj ženi nije toliko zapisanou Novom zavjetu kao o Mariji. No, nepišu o njoj svi novozavjetni spisi podjednako.Kod jednih Marija ostaje u sjeni, koddrugih prepoznajemo tek njezine obrise,kod trećih se jasno pojavljuje u svijetlom obzorjukoje okružuje Isusa. U njima se nalaziapostolska vjera koja je bitna za Crkvu unastajanju i koja je bila promišljena i izrečenasilom Duha Svetoga. Zato Pismo isto takomoramo čitati i tumačiti u „sili“ Duha Svetoga.Tumačenje Pisma treba biti nadahnutoistim Duhom kojim je Pismo napisano, a biblijskuporuku treba, u skladu s pracrkvomi s općom Crkvom, osuvremeniti za svakovrijeme.Markovo evanđelje smatra se najstarijim,pisano je između 65. i 70. godine. Onne izvješćuje o Isusovu rođenju i djetinjstvu.Markova je zajednica svoje zanimanjeusmjerila na Isusovo javno djelovanje: „Odkrštenja Ivanova do dana kad je uznesen (nanebo) između nas.“ (Dj 1, 22) Stoga iz njegamalo doznajemo o Mariji.Marko u trećoj glavi (Mk 3, 20-35) izvješćujeo nadiranju naroda za Isusom i o izboruDvanaestorice. Tu opisuje kako su stiglinjegova majka i njegova braća pred nekukuću u kojoj je Isus naviještao radosnu vijest„da ga obuzdaju jer se govorilo: ‘Izvansebe je!’“ (Mk 3, 20) U taj biografski kontekstsmještena je odlučna Isusova riječ ozasnivanju nove obitelji oko sebe. Isus razbijadosad tako važne rodbinske veze uIzraelu, zasnovane na krvi. On zasniva obiteljkoja se temelji na slušanju i izvršavanjuBožje volje. Na primjedbu iz puka: „Enovani majke tvoje i braće tvoje, traže te!“ onim odgovori: „Tko je majka moja i braćamoja?“ I okruži pogledom po onima što susjedili oko njega u krugu te reče: „Evo majkemoje, evo braće moje! Tko god vrši voljuBožju, on mi je brat i sestra i majka!“ (3,33-35) Iz ovoga Isusova izričaja mogao binetko pomisliti da se Isus odmiče od svojemajke, da se odriče svojih prirodnih obiteljskihveza. Međutim, nije tako. Marija nijeisključena iz skupine onih koji vrše voljuBožju. Naprotiv, ona među prvima spada unovu Isusovu obitelj jer najuzornije vrši voljuBožju i po njoj živi. Ona je, kako reče sv.Augustin, Isusova majka više po srcu i dušinego po tijelu.U šestom poglavlju Marko primjećuje daje narod govorio: „Odakle njemu ovo?... Zarnije ovo tesar, Marijin sin, a brat Jakovljev,Josipov, Judin i Šimunov?“ (Mk 6, 2-3) Sličnočitamo i u Matejevu evanđelju: „Zar onnije tesarov sin? Zar mu se majka ne zoveMarija...“ (Mt 13, 55) Zanimljivo je da Markoovdje ne govori o Josipu kao Isusovu ocu,kao što to čine Matej i Ivan. Sasvim je u skladusa židovskim načinom govora da se spominjeIsus kao sin Marijin, to jest sin žene.Po svojoj majci Isus je ušao u tkivo svojeganaroda, židovskoga naroda. Po židovskomzakonu majka određuje nečiju pripadnostBožjem narodu. Marija je, prihvativši da začnei rodi dijete koje je po Božjoj odluci SinBožji, aktivno pridonijela ostvarenju Božjegplana spasenja ljudi.Bog je izabrao Mariju, skromnu i poniznudjevojku iz Nazareta, koja je tek bila zaručenas Josipom. Bog je čudesno zahvatio uživot Marijin tako te je ona začela dijete poDuhu Svetome, kao što to tvrdi i evanđelistLuka. Tako Marija samo Bogu i svojoj suradnjis njime ima zahvaliti što je postala Mesijinommajkom. Ona tako zauzima s Isusomsredišnje mjesto u spasenjskom planu Božjem,isključivo Božjim zahvatom. Marija postajemajka Isusova. Njezino dijete potječeod Duha Svetoga.Matej jasnije nego Marko tumači da Isusnije postao Sin Božji tek krštenjem, negoveć začećem u Marijinu krilu (Mt 2, 15; 1,16.18.20). Kršćanskoj je zajednici to bilo jasnozahvaljujući „sili Duha Svetoga“ koji jeIsusove učenike upućivao u svu istinu. Matejpojašnjava da je Marija djevica i da je rodilaEmanuela, to jest Boga s nama. Tu je usidrenkasniji naslov Crkve za Mariju: Bogorodica(grčki: theotokos).Matejevo izvješće prostodušno pripovijedao Mariji i Josipu kao o zaručnici i zaručnikubez ikakva omalovažavanja ženidbe ilispolnosti. Ne postoji ljudsko objašnjenje zaštoje i kako je Marija djevica. Matej jednostavnoi priprosto tvrdi da je dijete Marijino„Bog s nama“. Često ističe „dijete i njegovamajka“ (Mt 2, 11.13.20), što ukazuje na to dadijete ima jače krvne veze s majkom nego socem Josipom. Dijete se spominje na prvommjestu, ispred majke, što govori da je časnijeod nje.Nadalje, opisujući pohod triju kraljeva (2,1-12), pokolj dječice (2, 16-18) i bijeg u Egipatte povratak iz Egipta (2, 13-15.19-23), onpodsjeća Židove na njihovu povijest: kao štoje nekoć Bog posegnuo u povijest izbjegličkeobitelji Jakovljeve, iz koje je nastao izraelskinarod Bog, posegnuo je i u povijest sveteobitelji - Marije, Josipa i Isusa. Nije uzaludJosip nazvan imenom svoga praoca JosipaMisirskoga. Iz ove Marijine i Josipove obiteljinastat će novi Božji narod.Evanđelist LukaEvanđelist Luka posebno uzvisuje Marijuzbog njezina poziva i njezina prihvaćanja dabude majkom utjelovljene Božje Riječi. Njuće prozvati svi naraštaji blaženom ne samozato što je „Bog upro pogled na neznatnostsvoje službenice“, nego i zato što je ona hrabroprimila Božju ponudu izrazivši svoju apsolutnuspremnost da surađuje s Bogom:„Evo službenice Gospodnje, neka mi budepo tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38)Marija od anđela Gabrijela prima porukuda će „začeti i roditi sina“ i da će se on zvati„Sin Svevišnjega“ (Lk 1, 31-33). Neposredanstarozavjetni biblijski kontekst odmah upućujena Mesiju (usp. 2 Sam 7, 13.14-16; Zah3, 8; 6, 2). U Starome zavjetu „Sin Svevišnjega“veli se u slici, metafori, za svakoga onogakoji je u posebnu odnosu prema Bogu:anđeo (Ps 29, 1), izabrani narod (Hoš 11, 1),pobožni Izraelac (Mudr 2, 13), a iznad svegaMesija (2 Sam 7, 14; Ps 2, 7). I mi smo SinoviSvevišnjega ako ljubimo svoje neprijatelje(usp. Lk 6, 35). Nešto dalje, anđeo će jasnijeizreći istinu o Isusu da će se zvati „Sin Božji“(1, 35). Na djetetu Isusu ostvaruju se starozavjetnaproroštva, i ono koje je Davidu prorekaoprorok Natan (2 Sam 7, 12s) i ono kojeje kralju Ahazu izrekao prorok Izaija (Iz 7,14; 9, 5-6).Prije nego će prihvatiti da se u njoj začnei od nje rodi dijete, sin Davidov, sin Svevišnjega,Marija izlaže poteškoću koja joj kaoprva pada na pamet: „Kako će to biti kadja muža ne poznajem?“ (Lk 1, 34) Marijavjeruje. Njezinu vjeru hvali Elizabeta (1,45). Ne sumnja kao što je sumnjao Zaharija.Marijino pitanje ima biblijsko-teološkoznačenje koje možemo razumjeti na temeljusemitskog izražavanja o spolnim odnosima.Marijino pitanje tiče se začeća djeteta:ona zna da za začeće djeteta treba bračničin, koji ona ne kani ostvariti prije nego sepreseli u dom Josipov. Da bi s Marije skinuosvaku sumnju glede djevičanstva, Lukadva puta (1, 27) Mariju naziva „djevicom“.A kako će se začeće djeteta ostvariti, protumačitće anđeo u drugom dijelu razgovora(1, 35-37).Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će nate i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će točedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinjeElizabete: i ona u starosti svojoj začesina. I njoj, nerotkinji prozvanoj, ovo je većšesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“(Lk 1, 35-37) Ovaj Gabrijelov odgovor sasvimjasno ukazuje na to da je tu riječ o čudusvemogućega Boga.Luka je u ovom opisu pokušao teološkiizraziti ono što je već prva kršćanska zajednicavjerovala u odnosu na Isusa Krista.On je već morao znati za tvrdnju prvihkršćanskih vjernika prema kojoj Isus Kristnije postao Sin Božji tek uskrsnućem odmrtvih (usp. Rim 1, 4; 1 Sol 1, 10; Dj 13,32s; Gal 1, 15), ili prilikom krštenja u rijeciJordanu, nego u krilu svoje Majke Marije.Držimo da je Lukina poruka odraz razmišljanjanad obrascima pouskrsne zajedniceKristovih vjernika, odnosno riječi anđeloveživo i dojmljivo opisuju ono što je Crkvapropovijedala o Isusu nakon uskrsnuća.Vjera je prvih Kristovih vjernika rasla,razvijala se i produbljivala. Taj rast objavei vjere može se naslutiti u spisima Novogazavjeta. Marija nije mogla sigurno znatiod prvoga trenutka začeća da će njezinodijete biti „Sin Božji“ u onom smislu ukojem mi kršćani danas vjerujemo u IsusaKrista „jedinorođenoga Sina Božjega, rođenogaod Oca prije svih vjekova, Boga odBoga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga odpravoga Boga...“ Marija je, kao i svi drugiIsusovi učenici, poslušnim slušanjem riječiBožje i ispunjavanjem volje Božje (Lk 8,21) rasla u vjeri. Od objave Božje pri začećupa do Isusove smrti na križu, do uskrsnućaod mrtvih, Marija je čvrsto vjerovala,nadala se i ljubila.Marija vjeruje kao i Abraham. Po tomuje Marija prva vjernica, najuzornija vjernicakako ju naziva II. vatikanski koncil (Lumengentium, VIII. poglavlje). Marija je egzemplarnoponovila vjeru svoga praoca Abrahama.Naime, kao što je Abraham na početkupovijesti spasenja Staroga saveza, tako jeMarija na početku Novoga saveza Božjempozivu bezuvjetno odgovorila vjerom i poslušnošćute tako dovršila niz starozavjetnihvjernika i započela niz novozavjetnih vjernika,onih koji su istinski sinovi Abrahamovi uvjeri (usp. Gal 3, 7).6 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 7

32. obljetnica ukazanja Kraljice Mira 32. obljetnica ukazanja Kraljice MiraDošli smo Ti, Majko draga!Župa Međugorje već je desetljećima svjetsko molitveno središte, što se posebno snažnoosjeća za obljetnicu ukazanja. Vidioci su više puta posvjedočili da je Kraljica Mira taj danposebno radosna te da je obučena u zlatnu haljinu. Posebnost toga dana bila je vidljivai za minulu 32. obljetnicu, kada je na misnim slavljima sudjelovalo nekoliko desetakatisuća vjernika.Ivan BorObljetnica ukazanja Kraljice Mirau Bijakovićama u župi Međugorjesvake godine privlači mnoštvožupljana, vjernika iz susjednihžupa te hodočasnika sa svih kontinenata.Tako je bilo već za prvu obljetnicu kada sumnogi, osim različitim prometnim sredstvima,pristizali pješice i bosonogi. Noć uočiobljetnice prilazne bi ceste bivale zakrčene, ažubor molitve i pjesme dizao se nad vinogradima,duhanima, brežuljcima... Mnogi, pješačećidesetke kilometara, u zoru ili u ranojutro odmorili bi oko crkve, odspavali kojitrenutak, a potom pristupali sakramentu ispovijedii sv. Misi. I tako se nastavljalo slje-dećih godina, sve do danas. Autor ovih redakasjeća se kako je za drugu obljetnicu nakonvečernje Mise strpljivo čekao do tri sata izaponoći da automobilom iziđe iz Međugorjajer su sve ceste, u kojem god smjeru pošao,bile prepune... No, nitko se nije ljutio, a nijezabilježen nijedan prometni incident.DevetnicaZa 32. obljetnicu vjernici su se pripremili devetnicom– molitvom krunice na Podbrdu.Premda su temperature prelazile i 30 stupnjeva,molitelja nije manjkalo, a među njimai lijep broj onih koji su u lipnju i početkomsrpnja 1981. na Podbrdu svjedočili događajimakoji su naše mjesto učinili svjetskim mjestommolitve i oazom mira koju mnogi prihvatišekao svoj drugi dom.Hodnja miraGodine 1992., u vrijeme najžešćega rata uHrvatskoj i BiH, ubrzo nakon što su uoči Tijelovas vrata na župnoj crkvi skinute daskei vreće pijeska, za 11. obljetnicu održana jeprva Hodnja mira Humac – Međugorje. Organizatorii sudionici bili su hodočasnici izviše zemalja koji su, zabrinuti za mjesto ukojemu su doživjeli obraćenje i susret s nebom,htjeli vidjeti kako mogu pomoći onimakoji su ih godinama srdačno primali, a sad senašli ili u izbjeglištvu ili u zebnji za sutrašnjicu.Prispjevši iz Splita na Humac, s Gospinimslikama i u molitvi, koju su predmolilimeđugorski svećenici, pošli su na vjerojatnonajneizvjesniju molitvenu hodnju u svomeživotu. Na putu do župne crkve, premdaje sve bilo utihnuto, s vodom i sokom dočekivalisu ih župljani ohrabreni pouzdanjemu Boga i Kraljicu Mira. I Hodnja mira svakese godine nastavila održavati, ali sa sve većimbrojem sudionika.I ove godine, na Ivandan, u ranim jutarnjimsatima na uočnicu obljetnice ukazanjapošla je s blagoslovom pred crkvom sv. Antena Humcu. Nepravedno bi bilo nabrajati zemljeiz kojih su došli jer bi se neku moglo zaobići,no nekoliko tisuća vjernika koracalo jeu molitvi zahvaljivajući Kraljici Mira za sveprimljene milosti.Nakon četiri sata hoda, okupljene pred crkvomsv. Jakova, sudionike je Presvetim OltarskimSakramentom blagoslovio fra DankoPerutina.Svete Mise na uočnicu na hrvatskom sujeziku slavljene u 7, 8, 11 i 19 sati, a vjernicisu već od ranih jutarnjih sati pa do navečerimali prigodu za sv. ispovijed. Prije podneslavilo se 19 Misa. Noć na obljetnicu, od 22do 5 sati vjernici su ostali u klanjanju PresvetomOltarskom Sakramentu.ObljetnicaPrva Misa na hrvatskom jeziku na obljetnicuje slavljena u pet sati. Među nazočnimanajviše je bilo hodočasnika pješaka kojimaPremda je danima uoči obljetnice, na obljetnicu inakon nje u župi Međugorje boravilo mnoštvo vjernika,ovo se mjesto još jedanput pokazalo oazom mira. Bezobzira na mnoštvo, nikomu nije bilo tijesno ni u župnojcrkvi, ni ispred vanjskoga oltara, ni na međugorskobijakovskimbrdima, ni u ostalim molitvenimprostorimani žar u nogama, nekima i nakon višednevnahoda, nije smetao u pribranosti. Posebnovalja naglasiti nazočnost velikoga brojamladih, koji su dolazak Kraljici Mira iskoristilii za sv. ispovijed. Mise na hrvatskomslavljene su u 5, 6, 7, 8, 9 i 11 sati, krunica u18 sati, a svečena sveta Misa u 19 sati kojuje uz suslavlje 220 svećenika predslavio provincijalfra Miljenko Šteko. Na obljetnicuslavile su se 24 Mise.Premda je danima uoči obljetnice, naobljetnicu i nakon nje u župi Međugorje boravilomnoštvo vjernika, ovo se mjesto jošjedanput pokazalo oazom mira. Bez obzirana mnoštvo, nikomu nije bilo tijesno ni u župnojcrkvi, ni ispred vanjskoga oltara, ni nameđugorsko-bijakovskim brdima, ni u ostalimmolitvenim prostorima.Dapače, oni koji su došli ponovno, kao ioni koji su pristigli prvi put, svjedoče da ovdjezaboravljaju sve svoje životne poteškoće iprobleme, a kako i ne bi kada se redovi predispovjedaonicama i nisu smanjivali.Misna slavlja na uočnicu i na obljetnicuglazbom i pjesmom pratio je Veliki župnizbor pod ravnanjem s. Irene Azinović.Foto Gebetsaktion WienSnimila Lidija Paris8 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 9

32. obljetnica Gospinih ukazanja32. obljetnica Gospinih ukazanjaSnimila: Lidija ParisOvo je svetište izraslona pokorničkojduhovnostiPropovijed fra Ivana Landeke, bivšeg međugorskogžupnika, na uočnicu Gospinih ukazanja.Danas je svetkovina rođenja prorokaIvana, poznatijeg pod nazivomKrstitelj. Koje značenje ima taj židovskiprorok za ono vrijeme ikoje za nas današnje kršćane? Što ga čini tolikovažnim da ga slavimo i danas i koje sunjegove poruke za koje možemo kazati dagore suvremenošću?Nazivamo ga Isusovim pretečom, čovjekomkoji je pripremao put Isusovu dolaskui njegovu propovijedanju. Ivan Krstitelj,istina, nije jedini kojega možemo smatratiIsusovim pretečom. Obilje je toga iz starozavjetnemisli što pripravlja put Isusu. Ipak,njegovo je mjesto za nas kršćane posebno.Njegove poruke vjere i obraćenja te pokorničkogaživota čine ga našim suvremenikomi njegovo djelovanje posve suvremenim.Evo kako!Ivanovo propovijedanje i djelovanje započinjuuz rijeku Jordan gdje su Izraelci napovratku iz egipatskoga ropstva ušli u obećanuzemlju, u slobodu. Ulasku u obeća-nu zemlju i prestanku ropstva prethodila jejavna prisega da će Jahvu štovati kao jedinogaBoga i da će se držati njegovih zapovijedi.Ivan to mjesto izabire da bi ih podsjetiošto su Bogu obećali. Nakon što su namnogo načina i u mnogo navrata iznevjerilisvoja obećanja dana Bogu, prorok započinjepripravljati povratak Bogu, povratakSavezu s Bogom. Razlog više, i najvažnijaokolnost, jest da se vrijeme obećanja približilo,da dolazi Mesija – Izbavitelj. Ivanuse išlo po pouku te primiti krštenje, pokorničkoi obraćeničko. Ivanovo krštenje tražiloje spremnost na javnu promjenu smjerau životu. Zato se pred Ivanom javno stajalou redu, što će učiniti i Isus. Ivanova poukaodnosila se na promjenu mišljenja u pitanjimasocijalne pravednosti i odgovornosti,društvena ponašanja, a ponajviše u pogleduodnosa prema Bogu: „Pripravite putGospodinu!“ Iz obnovljena odnosa premaBogu dolazi promjena u srcu i glavi, za štosâm čovjek nije sposoban.Ivanova porukaIvanova poruka i duhovnost pokorničke sunaravi. Bez pokorničkoga života u biti i nemaživota. To je Ivan stavljao u srce svojim slušateljima.Sam je živio oskudno, pokornički,uskraćujući si svaki luksuz premda je imaomogućnosti za takav život. Isus će kazati: „Štoste izišli gledati? Trsku koju svaki vjetar njiše?Čovjeka u meke haljine obučena?“ Takvi nisutu. Danas je sve više glasova, ne samo iz Crkvenego i iz usta onih koji ne vjeruju da je došlovrijeme kada će se morati učiniti rezovi, daobilje ne može dugo trajati. Posebice se to odnosina izmišljene i suvišne potrebe koje stvarajunovu i umnožavaju postojeću sirotinju.Ivan govori: „Tko ima dvije haljine nekadade onome tko nema, tako i hrane.“ Kolikodanas propadne hrane? Kažu do 40 %, a takose lako baca i odjeća. Ta nas bezumnost optužujeviše nego ijednu generaciju prije nas.Ivanova poruka Herodu Antipi, kralju, damu nije dopušteno sebi uzeti ženu svoga brata,da je to zgrozilo njegov narod i uvrijedilo Jahvu,dovest će Ivana na udar kralja i vlasti.Herod je svjestan da je u njegovoj ruci državnamoć i zakon. On zna da nije u redu i daće sablazniti svoje sunarodnjake svojim postupkom.No on razmišlja: „Znam da nije uredu, ali ljudi k’o ljudi, naviknut će se s vremenomna to i ‘progutat’ će. Nije u redu, no sebi ćuto dopustiti.“ I Ivanovu će poruku shvatiti kaomiješanje u njegove privatne stvari, kao izravnuprovokaciju, a moćnik to ne ostavlja nekažnjenim.Kad-tad! Moć će upotrijebiti, ali neda promisli o svom postupku, nego da smakneIvana i to gotovo iz zabave. Osjećaj moći, vlasti,velikog utjecaja, ako čovjek ne pazi, osamostaljujese do te mjere da prema sebi krojimo moral,etiku, pravednost. Tu opasnost prepoznajemodanas u odlukama pojedinaca i u kultu kojio sebi stvara država i njezin aparat te traže klanjanjesvojim odredbama. Traže poslušnost uposve privatnim stvarima obitelji, braka, odgoja,osobnim podatcima i dobrima svojih građana.Žele propisivati kako ćemo vjerovati, štoćemo vjerovati, koja je vjera dobra. Sve više zanjih su dobri samo oni vjernici koji se prilagodei prihvate njihove propise i zapovijedi.Isus će o Ivanu kazati najveće pohvale. AliIvan nije bio u svemu načistu glede Isusa. I neće dopustiti da u njemu trunu nejasnoće. Naizravan Ivanov upit tko je on, Mesija ili da čekamodrugog, Isus će ga uputiti na Pismo, naproroka Izaiju: „Slijepi progledaju, gubavi se čiste,siromasima se naviješta kraljevstvo Božje.“Tako će Ivan sam morati dogovoriti na pitanjetko je Isus. Nije dobio gotov Isusov odgovor.Župa se zaputila u neobičnu budućnostSvima nam je znano da danas ovdje nije samoIvandan, i da se upravo na Ivandan predvečer1981. župa Međugorje, nakon stogodišnja postojanja,uputila u neobičnu i nesigurnu budućnost.Nakon prvih svjedočanstava šesterovidjelaca iz Bijakovića reagiralo se pomalo usmislu: „Ništa čuo, ništa vidio, ništa ne znam!“No, ponovljena svjedočanstva brzo su se raširilai počeli su stizati hodočasnici i radoznalci.Državna vlast, nenaviknuta na takve događaje,uzvratila je zabranama, stalnim stražama, policijom,uhićenjima, suđenjima, ruganjem, višemjesečnommedijskom kampanjom i „stručnim“izvrtanjem činjenica. Od viđenijih izondašnjeg vremena politike, novinstva, društvenogi javnog života malo ih je koji se nisu„oprobali“ na Međugorju. I ništa nije koristilo.Crkva je bila sumnjičava, suzdržana, oprezna,pomalo i zaplašena. Ipak, mjesni je biskupu početku uzeo u zaštitu vidioce i fratre.Vidioci su bili uvjereni u svoja viđenja,župljani su mahom prihvatili događaje i trpjeliza njih kad je trebalo. Malo-pomalo fratrisu bili uvjereni da znaju o čemu je riječ.Hodočasnici su znali što traže. I tako je započeloi nastalo ono što nam je danas poznatopod imenom „Međugorje“.Sve su to početci i prošlost. O čemu namje i kako danas govoriti? Što nam je danas činiti,a što ne činiti? To je središnje pitanje oveproslave na uočnicu Gospina ukazanja.Ivanovsko mjesto s onu strana JordanaOvo je ono ivanovsko mjesto s onu stranuJordana i prisjeća nas na ono što znači. I događajinas potiču da razmišljamo. Na ovommjestu donijeli smo odluke za Boga i Gospu.I obećali smo da ćemo moliti, postiti, da nećemo neizmireni živjeti, da ćemo sve činiti zamir, da ne ćemo dopuštati da zarastemo u grijeh,da ćemo slaviti nedjelju kao što se pristojikršćanima, da će nam križ i Biblija biti učitelji.Duhovnost i sadržaji Gospinih poruka podudarajuse s onim što smo čuli od Ivana Krstiteljai čemu nas uči evanđelje. Neobično jevelik broj hodočasnika koji nam kažu da suse preko Međugorja vratili Bogu, upoznaliBoga i upoznali Isusa Krista. Stoga ih ne smijemozvati „gostima“, to obezvrjeđuje njihovaiskustva i motive. Oni su domaći! Svjedočeda su ovdje upoznali Boga i da su mu se vratili.A Boga se treba upoznati iz prve ruke i vratitimu se, kaže papa Benedikt XVI.Koja je to prva ruka iz koje se upoznajeBoga, a prepoznatljiva je u ovom svetištu?Prvo je Sveto pismo. „Čitajte Sveto pismo,neka vam bude na vidljivu mjestu u kući i živitega!“ (poruke od 18. listopada 1984. i 25.kolovoza 1996.) Isus upućuje Ivana na Pismo,da u njemu traži odgovor na najvažnije pitanje.I nas, po svoj Majci, upućuje na Pismo. Sv.Jeronim Dalmatinac kaže da „onaj koji ne poznajePisma ne može upoznati ni Isusa Krista“.Ne tako davno u Katoličkoj je crkvi bilagodina posvećena Svetom pismu. Ulogu Svetogapisma papa nam je posvijestio Psalmom119.: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlomojoj stazi.“ I što je neobično u tome akonas Gospa upućuje na Sveto pismo?Međugorski događaji nisu nikakva atrakcija,iako ima naznaka da ih se i tako usmjerava.Bila bi to teška pogrješka. Ovo je mjesto od početkapokorničko i njegova je duhovnost pokornička.Kao i u Ivanovu životu, vjera je bezpokorništva šala, i Međugorje je bez pokorništvasamo šala. Ivan je otišao u pustinju – u njojnema korupcije i ne možeš potkupiti ni sebeni drugoga. Čovjek u izobilju svoje srce, dušu ium podmićuje izobiljem. Povijest Crkve uvijekje išla u pravom smjeru samo uz pokorničkodržanje: vrijeme pustinjskih otaca i majki od3. do 5. st., obnova Crkve prosjačkim redovimafranjevaca i dominikanaca. Duhovnost sv.Franje i sv. Dominika pokornička je duhovnostkoja je popravljala Crkvu. Nije to bilo nekakvoplitko i naivno zanesenjaštvo. Kad je Crkvazaboravljala pokoru i držala ju drugorazrednomstvari, udaljavala se od svoga poslanja ipostajala poduzeće. Gdje kršćanin nije u stanjusebi ništa uskratiti, tu nema ni prave vjere.Tada sličimo današnjim dužnicima koji nikakone uspijevaju vratiti dug. Zašto? Jer se nisuu stanju odreći ni izlazaka, ni mobitela, ni goriva,ni nove odjeće, ni pokazivanja pred ljudima.Ostaju vječni dužnici. No, zar je sebi neštouskratiti nedostojno čovjeka? Danas se u znanostipostavlja pitanje smije li se učiniti sve štose može učiniti? Odgovor je jasan, ne smije! Ito nikome ne smeta.Post i pokora kao terapijaUmjesto „zabranjeno zabranjivati“, kako sedugo propagira, Gospa govori da „nije zabranjenosebi zabranjivati“. Naprotiv! Govori opostu srijedom i petkom. Time se vraća dostojanstvopostu. Govori o oprezu pred TVom,pred medijima. Govori da se moramosuzdržati ispraznih priča, ogovaranja, ocrnjivanja,trača…, a umjesto toga da vrijeme koristimoprirodnije, ljudskije, u razgovoru i molitvi.Pokornički život zna boljeti, no kršćanskiživot bez pokore brzo postaje poganski život.Ne može se vjerovati, a da to ne košta. Nemože se vjerovati bez napora i bez odvajanjavremena za Bogu. Događa nam se kao ovisnicimakoji bi željeli postati neovisnici, ali da tone košta, da ne traži vremena i ustezanja odheroina, kokaina, alkohola, kocke, kladionicei sl. Zar je slučajno da je ovdje u župi, pod Brdomukazanja, odrasla zajednica Cenacolo ukojoj se sve prijašnje mora promijeniti?Dok smo jednog jutra 1993. doručkovali,u blagovaonicu je došao pokojni fra SlavkoBarbarić s jednim mladim bosonogimčovjekom. Fra Slavko nam je ispričao da gaje to jutro rano, a bio je studeni i puhala jebura, stigao dok se bosonog penjao uz Križevac.Kad su izišli pod križ, fra Slavko gaje upitao: „Zašto si bos? Je li netko bolestanu tvojoj obitelji, koja je nevolja, za koga točiniš?“ Odgovorio mu je: „Nije nitko bolestan,nije nikakva nevolja, ali kad bi ti, fratre,zna’ kakva sam ja bio živina i koliko su zbogmene pretrpjeli moja žena i moja dica?!“ Čovjeksamo u pokori i kroz pokoru može vidjetii priznati „kakva je bio živina“ u pojedinimstvarima. Sve drugo je podmićivanje ikorumpiranje vlastite duše.Za one koji ne vjeruju, post i pokora sutortura i mučenje, a za nas su liječenje, terapija,rehabilitacija. To se u kršćanstvu naglašavaod njegova početka, posebice kod sv.Bazilija Velikog u 4. stoljeću koji kaže da jegrijeh zmijin ujed i da se otrov liječi terapijom– pokorom, a ne čekanjem što će biti.Pokora je popravljanje života, ona je pokoravanje,jačanje nadzora nad stvarimakoje unose nered i nevjeru.Hodočasnici ovdje traže orijentaciju,ne smijemo ih iznevjeritiKršćanski sadržaji življenja danas su podunakrsnom vatrom. No, kršćanin nije ovisano naklonosti ove ili one javnosti, ne smijeovisiti o anketama, i redovito se ne će poradovatipljesku. I svi koji ovise o tim stvarimaza kratku su uporabu. Kršćanin u sebi morasačuvati nešto proročko jer će, u suprotnom,podleći diktatu utjecajnih, slavnih, moćnih...,a takvi su nemilosrdni prema drukčijimai, posebice, prema božanskom.Duh vremena i posjedovanja sužava prostorBogu Stvoritelju ili ga posve zauzima. Tajse prostor može vratiti Bogu samo u pokorničkimdjelima. Početkom devedesetih godinaprošloga stoljeća jedan je ruski kršćanin kazao:„Za mnoge će stanovito blagostanje biti većakušnja nego neprijateljstvo komunizma.“ Težnjukomunizma da istisne Boga danas je preuzeoi ostvaruju suvremeni kapitalizam, ponekadpotpuno divlji. On „trpi“ religiju, ali samo„malčice“, ako ne umara, kaže papa Franjo. Sveviše od toga nepodnošljivo je.Pokornička duhovnost je nezamisliva bezsakramenata i molitve, bez kršćanske, neradne,u zajednici Bogu posvećene nedjelje. Gospaneprestano govori o svakodnevnoj molitvis radošću u srcu. Zašto? Što smo više u unakrsnojvatri, tim je potrebnija. U ranoj Crkvigovorilo se da tko moli, taj će se spasiti. Naravno,ne može nas spasiti samo molitva, aliako je Bog moj Bog, ne ću propuštati častitiga i govoriti s njim. Ne će me svaka banal-Nastavak na str. 1810 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 11

32. obljetnica Gospinih ukazanjaS ovoga mjesta pođite u svijet i budite svjedoci,apostoli. To je svijetu nevidljiva snaga milostiMeđugorja. Ona je u vama koji je nosite i svaki se putponovno vraćate ovamo kao na izvorište da bisteosjetili koliko vas Majka ljubi, i u vama koji od radostiplačete zbog toga!Foto ĐaniPropovijed fra Miljenka Šteke, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, na obljetnicu ukazanjaBudimo klice novoga svijeta skrunicom u ruciMnogi koji dolaze u ovo mjesto molitve i milosti, mjesto majčine ljubavi, vidljiva su ranaovoga svijeta i vraćaju se u taj isti svijet kao njegova istinska nada!Papa u miru Benedikt XVI. u jednojod svojih kateheza ovako je kazaoza Marijin Veliča: „Duša je ove molitveproslava božanske milosti kojaje provalila u srce i postojanje Marijino načinivšiod nje Majku Gospodinovu. Nutarnjaje, tako, struktura njezinog molitvenoghvalospjeva hvala, zahvala i radost puna priznanja.No, ovo osobno svjedočanstvo nijeusamljeno ili isključivo nutarnje jer je DjevicaMajka svjesna da ima poslanje u koristčovječanstva, a njezina se povijest uključujeunutar povijesti spasenja: ‘Od koljena dokoljena dobrota je njegova nad onima što senjega boje’” (r. 50). (Papina kateheza, 15. veljače2006.)„Marija je Majka, a majka se posebnobrine za zdravlje svoje djece. Ona velikomi nježnom ljubavlju zna kako se brinuti zanjih. Gospa čuva naše zdravlje“, rekao je sadašnjiSveti Otac Franjo 4. svibnja u Prvojrimskoj marijanskoj bazilici Marije Velike.Marijino poslanje nastavlja se i u našojpovijestiOve dvije stvarnosti koje su izrekli naši prvosvećenicibitne su da bi se razumjela najprijeuloga Blažene Djevice Marije i kontinuitetizmeđu povijesnoga i eshatološkoga „biti sKristom“ (1 Sol 4, 16)! Svaki je čovjek, sa svojomnezaobilaznom osobnom odgovornošću,unesen u Božju spasenjsku povijest. Ta ljudskasuradnja u Mariji, ljudskoj majci vječneRiječi, dostiže svoje najviše ostvarenje. Njezinopovijesno majčinstvo izravan je vremenskipočetak koji je Bog izabrao kako bi od povijestiljudi, po Kristu, i na način koji nije mogućenadmašiti, načinio vlastitu povijest. Marijinoposlanje nastavlja se i u ovoj našoj povijesti.Ali to poslanje, uključujući i marijanska ukazanja,nema za cilj proširiti nauk vjere i objavu,nego potaknuti konkretan, praktičanvjerski život. Ono je uvijek bilo i ostalo onajproročki impuls utisnut u srce, pamet i volju,impuls koji nas potiče da objavu nanovo počnemoživjeti čistim srcem, pameću i voljom uspecifičnoj situaciji vremena!Zahvalna srca gledamo tolike plodovekoji su odavde otišli u svijetSvi znamo da je Sveta Stolica osnovala Međunarodnoistražno povjerenstvo za Međugorje.Zahvalni smo Svetome Ocu i čitavojCrkvi koja prati ovaj fenomen. Ne prejudicirajućinijednom riječju ono što će Crkvareći konačno, mi zahvalna srca gledamo tolikeplodove koji su odavde otišli u čitav svijet!Kroz ove 32 godine Međugorje se pred našimočima razvilo kao mjesto osobite pobožnostiprema Blaženoj Djevici Mariji, mjestopraktične molitve i pomirenja. Pobožnostprema Gospi u ovom hodočasničkom mjestunosi snažan biljeg upravo onoga što jepapa Franjo kazao: „Marija je Majka, a majkase posebno brine za zdravlje svoje djece.Ona velikom i nježnom ljubavlju zna kakose brinuti za njih!“Mnogi koji dolaze u ovo mjesto molitvei milosti, mjesto majčine ljubavi, vidljiva surana ovoga svijeta i vraćaju se u taj isti svijetkao njegova istinska nada!Ovdje u ovom mjestu milosti, u ovommolitvenom prostoru i na ovo malo krša, naPodbrdu, na Križevcu, ljudi osjećaju ljubavMajke Marije. Otvaraju svoje ranjeno srce,izlažu vlastite rane… Toliki su otvorili svojerane, osobito one najdublje, koje nisu bilikadri ni prepoznati, a kamoli izreći, skriveneu onom afektivnom pamćenju, ranjenupamćenju životnih događaja, a onda je ljubavMajčina progovorila i polako, kroz ovajhodočasnički put, svoju djecu spremila za iscjeljenje.I onda je, nakon iskustva Međugorja,nakon iskustva Božje ljubavi, dotadašnjaranjena povijest za njih postala povijest milostii spasenja! Eto, ta povijest spasenja, kojase u punini nekoć ostvarila, ostvaruje se i danaspo smrti i uskrsnuću Isusa Krista. I raneu toj svetoj priči imaju, stoga, vjernički, odnosnouskrsni smisao.Ovdje čovjek može reći da ga boli i štoga boliZašto to mogu učiniti ovdje? Osjećaju Majčinublizinu i ljubav. Osjećaju da mogu rećida ih boli i što ih boli. Osjećaju da ih Majkavoli. Majčina je ljubav neizmjerna. Bezuvjetna.Ona voli svoje kćeri i svoje sinove.Ona ne uvjetuje. Ona naprosto voli. U kriluMajke obrisane su tolike suze. NebeskaMajka uvijek nas vidi, ne samo onakve kakvijesmo nego i onakvima kakvi bismo moglibiti, i kakvi smo pozvani biti - stvoreni nasliku Božju, otkupljeni!Uz tu nesebičnu, majčinsku ljubav mishvaćamo da smo ranjavani jer nosimo onuegoističku crtu, sklonost grijehu, potrebuda se opiremo Božjim darovima. To je bolesnaljubavi prema sebi koju nam namećeduh svijeta. To je ona isključiva briga za sebesame i za vlastite interese, koja nas navodi dapostavimo vlastito ja kao središte stvarnostii ljudi koji nas okružuju. Na kraju, to je sveono što se opire dubokoj želji za Bogom. Akad se opiremo Bogu, ostajemo sami u strahuod iščeznuća. I taj nas strah potpuno obuzima,poput podmukle strepnje, poput neobjašnjivetjeskobe koja se očituje u patnji,odvajanju, destrukciji.Čovjek pod svaku cijenu želi očuvati svojživot, želi za sebe zadržati ovozemaljska dobra,želi upravljati drugima, pod cijenu daim teško naškodi a, zapravo, uvijek najvišeškodi samome sebi jer ostaje duboko ranjen.I tako neizbježno kreće prema stazamasmrti…Kolike su životne priče, u tom duhu, ovdjeispričane uz molitvu, uz krunicu u ruci?!I koliko je puta upravo ovdje počelo otkrivanjesvih tih rana, skidanje zavoja… I zato nisučudne ni naše suze, ni naše kajanje ovdje!I ono što je najvažnije, ne staje se tu! Majkanam nudi i pogled, zraku koja padne nato zrcalo i koja nam pokazuje kakvi bismomogli biti, na što smo pozvani. Ona namnudi Sina Isusa. „Klanjate se mome Sinu,srcem! Slavite misu, srcem! Ispovjedite se!Očistite svoje srce!...“, to je odraz vječnostina koju smo pozvani. Sve su to ispisane stranicekušanja punine u praznini, uspona upadu, blaženstva u situacijama neizvjesnosti!Milost je tolike ovdje pratila da su u krajnjojsamoći pronašli prisutnost Boga kad su mislilida je on odsutan iz njihova života. Prepoznalisu njegov glas u tišini i njegovu moćmilosrđa u nemoćnosti vlastite grješnosti…Međugorje je stoga, vidljiva rana, ranjenosrce svijeta! Ali Međugorje je, upravoradi toga, i mjesto nade, ono ozdravlja ranei uvjerava ovom milošću neba da se možekrenuti putem svetosti unatoč svijetu i svemugrijehu što nas okružuje.Majka prihvaća svako ranjeno srceA taj svijet u kojem živimo i iz kojeg dolazimoprepun je idola koji ranjavaju. Oni imajumoć, raspolažu bogatstvima. Oni upravljajunarodima, životima, trgovinama, novcem,ratovima, zabavama, industrijama… I sve jeto zasnovano na interesu, često otimačini,nasilju, nametanju, iskorištavanju, izrabljivanju,prijevarama… Svaki taj idol ovoga svijetaželi nekom snagom ovjeroviti svoju moć,a ako sam nije jači, traži i osigurava sredstvaprisile, policije, vojske, mornarice, avijacije…I uvijek je to devijacija života iza kojestoji „đavao“ (Ef 6, 11), „Zli“ (Ef 6, 16): jednomriječju, snage zloga koje nas nastoje odvućiu stanje idolatrije.Ove nas godine Crkva osobito poziva da teidole ostavimo i da odškrinemo istinska vratavjere. „Porta fidei - vrata vjere (usp. Dj 14, 27)koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovojCrkvi uvijek su nam otvorena.“ (A. P.kojim se proglašava Godina vjere, br. 1.)Uđimo na ta vrata i otkrijmo da je Bog ljubav,praštanje, milosrđe. U Bogu je naš mir!I to nam Majka govori. Već trideset i dvijegodine na ovom našem hercegovačkom kamenjaruodjekuje ta glazba. Majka prihvaćasvako ranjeno srce i prati ga na putu ozdravljenja.Ona prihvaća svakoga od nas. U njezinukrilu mi opet postajemo lijepi, i sa suzama…Opet voljeni i puni nade.S ovoga mjesta pođite u svijet i buditesvjedoci, apostoli. To je svijetu nevidljivasnaga milosti Međugorja. Ona je u vama kojije nosite i svaki se put ponovno vraćate ovamokao na izvorište da biste osjetili kolikovas Majka ljubi, i u vama koji od radosti plačetezbog toga! Tu se, u ljubavi i jednostavnosti,u krunici koju sa sobom nosite, krijeotajstvena moć. Otuda izvire poziv na novaobraćenja. Iz Majčina srca niče snaga, vraćase vjera i klija nada u bolji, pravedniji, sretnijisvijet u kojem će živjeti ljudi pomireni sBogom, s bližnjima i sami sa sobom!Budimo klice, sjemenje tog novog svijetas krunicom u ruci! Na to smo pozvani!12 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 13

Iz prvih danaIz prvih danaPitali su koje mi je ime: - Ja samKraljica Mira *Događaji započeti 24. lipnja 1981. na Podbrdu u Bijakovićima, župa Međugorje, izazvali surazličite reakcije i prosudbe. Svoje teološko promišljanje o ukazanjima bibličar fra LjudevitRupčić objavio je nepuna tri mjeseca nakon njihova početka.dr. Ljudevit RupčićPrirodoznastveni pristupPažljivu promatraču događaja u Bijakovićimai Međugorju i raznovrsnih, pa i oprječnih,izvještaja o njima u javnosti nameće sepotreba njihove znanstveno-kritičke analizei ocjene. U načelu, tu se svaka znanostmože javiti za riječ, ali i svaka mora najprije,u skladu s određenim područjem ispitivanjastvarnosti kojom se bavi, razmotriti iutvrdi ti, spadaju li međugorske pojave kaočinjenice na njezino kompetentno područje,na kojem može kompetentno izvoditi istinitezaključke. Ukoliko dođe do zaključka dane spadaju na nju, onda dosljedno treba prepustitisud o činjenicama nekoj drugoj znanostiili drugome.Svaka znanost mora biti svjesna da se bavisamo isječkom stvarnosti i da je sposobnapronalaziti samo određene istine. Nijedna,zato, ne smije svoje granice smatratigranicama cjelokupne stvarnosti,ni svojom istinom isključivati drugeistine ili druge vidove te istine. Pogotovu,nijedna nema prava pretendiratina monopol sve istine. Isto tako nijednaznanost ne može nijekati činjenice,iako ih ne može protumačiti. To možei čini samo ideologija. Samo ona proi-zvodi i kroji „istine“ mimo i protiv činjenica.Što se u njih ne uklapa, to i ne „postoji“,ili, ako postoji, postoji samo onako kakoto njoj odgovara. U takvim slučajevima znanostmože samo potvrditi da je riječ o ideološkimzasadama, a ne o objektivnim činjenicama.Događaji u Međugorju provociraju prijesvega prirodne i medicinske znanosti da zauzmusvoj stav. U tom pogledu već je, baremod medicinske strane, učinjeno što se mogloučiniti. Također i od strane psihologijei psihijatrije. Njihovi rezultati pokazuju daje riječ o činjenicama izvan njihova dohvatai dometa. Jer, djeca, koja su svjedoci nekihizvanrednih činjenica, proglašena su tjelesnoi duševno zdravima. Takva su i danas.O pojavama za koje tako zdrava djeca svjedočenije ništa mogla reći ni elektronika.Teološki pristupOsim prirodnih znanosti postoje i druge,među kojima je i teologija. Znanost, naime,ne može isključivati drugu znanost, kao nijedne činjenice druge činjenice, ili jedno područjedrugo područje istraživanja. Prirodneznanosti proučavaju osjetni i opažajni svijet.Teologija se, naprotiv, bavi činjenicamakoje su izvan dohvata osjetila a koje pružaobjava i vjera. I jedna i druga su činjenice.Što kaže teologija kao znanost o događajimau Međugorju? Na temelju podataka kojepružaju Objava i vjera, teologija može istraživatii zaključivati spadaju li spomenute pojavei činjenice u Međugorju u njezinu nadležnost.Prema onome što se događalo i još uvijek događau Međugorju, teologija također moželako pripustiti načelnu mogućnost takvih događaja.Temelj je tome postojanje Boga i njegovasvemogućnost. On može na posebannačin zbog svojih razloga intervenirati u vidljivomsvijetu. Štoviše, sigurno je da je to Bog iučinio u povijesti svijeta. Drugo je sad pitanječinjeničnosti ukazanja Gospe u Međugorju.Tu je teološka znanost upućena na prikupljanje,analiziranje i sistematiziranje podataka iizvlačenja legitimnog zaključka iz njih.Premda se već prikupilo mnogo značajnihpodataka, ipak se mora uzeti u obzir daje sve još u nekome procesu događanja i prosuđivanja.Osim onoga što se već dogodilonajavljuje se nešto što bi se tek imalo ubudućedogoditi i objaviti. Tu je, dakle, u pitanjuodnos između proroštva i njegova ispunjenja.Nešto se dakle dogodilo, a nešto bi setek kasnije imalo do goditi. Ispunjenje proroštvapotvrđuje i pojačava samo proroštvo,a time i činjeničnost i istinitost pojava u Međugorju.Tvrdnja šestero dječaka i djevojakada im se Gospa ukazivala i ukazuje, te daim u međusobnom dijalogu pruža neke novespoznaje, poruke i naputke upadno podsjećana dokazana i priznata ukazanja Gospinau Lurdu i Fatimi. Premda se Lurdom i Fatimomne može jednostavno dokazati Međugorje,još se manje njima može odbaciti. Ujednodušnom svjedočanstvu svjedoka nemaništa suprotno dosadašnjim ukazanjima. Aliisto tako ni teologiji ni Objavi ni Svetome pismu.Polazeći od upadne sličnosti izmeđusvih dosadašnjih Gospinih ukazanja i ovih uMeđugorju dolazimo do iste teološke podlogena ko joj počivaju.*Glas Koncila, 27. rujna 1981., broj 19, str. 4.Temelji ukazanjaMarija je uz Krista sluškinja Gospodnja (Lk1, 38.48). I ona, kao i Krist, stoji potpuno uslužbi ljudskog spasenja po vjeri. Marija je sKristom suobjaviteljica Boga i suspasiteljicaljudi. Božja riječ upućena ljudima po Kristu,njegovu životu i njegovim djelima, došla jepo Mariji ljudima. Njezino: „Neka mi budepo riječi tvojoj“ (Lk 1,38), čini od nje pravuBožju poruku ljudima radi spasenja. Marijinje život ujedno Božja objava i ljudski odgovorna nju. Ona je ujedno objavitelj i vjernikna kojoj se potpuno objavljuje i ispunja Božjariječ. Budući da bez riječi Božje nije mogućevjerovati (usp. Rim 10, 14-15), Marijaje kao sluškinja Božja mora nužno posredovati.No njezino posredovanje najviše i najkorisnijedolazi do izražaja kroz vjeru, kojaje bila savršena. Zbog nje je primila priznanjeod Boga: „Blago onoj koja povjerova daće se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.“(Lk 1, 45)Premda je Marijina vjera rasla, ona je uvijekbila bespri držajno da Bogu i njegovoj Riječi.Cijeli je Marijin život odraz ujedno Božjeobjave i potpuno osobni odgovor na nju.Njezino da na Božju volju i tvrdnju da ćeDuh Sveti sići k njoj i sila je Svevišnjega zasjeniti,te da će se dijete koje će roditi zvati„Svetim, Sinom Božjim“ (Lk 1, 35) nadilaziljudsku snagu i ljudsku pamet. Po njimasamima nikad to ne bi mogla ni po misliti,a kamoli prihvatiti. Ta je vjera bila izloženanepošted noj kritici razuma i trebalo je nadrazumskesnage da se othrva napasti nevjere.Kakvoj je kušnji tek morala odoljeti njezinavjera kad je gledala kako je njezin Sin, kojije po Božjoj riječi također i Sin Božji, „nemoćan“pred silnikom Herodom (usp. Mt 1,13.14) i drugim smrtnim ljudima kao Pilatomi židovskim starješinama (usp. Mt 26, 5,7.67)!Vrhunac kušnje i napad na svaki trun razumnostibili su smrt i grob njezina Sina ukojemu je i tada gledala Sina Božjega (usp.Mt 27, 45-50). Toliku vjeru nitko nije mogaoimati prije Kristova uskrsnuća nego Marija.Ona se nikad nije pokolebala, iako bi svidrugi ljudi protivno postupili. Ta vjera doživjelaje svoju potvrdu u Kristovu uskrsnućui njegovu uzašašću u nebesku slavu, a svoje„blago“ (Lk 1, 45) u životu vječnome i uznesenjuMarijinu u nebesku slavu. Tim je Marijapostala izniman svjedok istinitosti Božjeriječi i vjernosti Božjeg obećanja koje je sadržanou riječima: „Tko vjeruje u Sina imaživot vječni.“ (Iv 3, 36)Zbog toga je više nego prikladno da Marijaposluži ljudima u stjecanju i čuvanje vjere,štoviše, to je njezina trajna uloga i zadaćakao „Božje sluškinje“ (usp. Lk 1, 38) prispašavanju ljudi. Mjesto, vrijeme i način služenjaodabire sam Bog, tako da i u tom pogleduMarija stoji potpuno i spremno na raspolaganjuprema njezinim riječima: „Nekami bude po riječi tvojoj.“ (Lk 1, 38).Zbog toga i njezina ukazanja treba smatratiprikladnim vršenjem njezine posredničkeuloge u spašavanju ljudi, i to na prvommjestu kao svjedoka istinitosti Božje riječi,opravdanosti i potrebe vjere kao osobnogodgovora na Božju riječ, te postojanje životavječnoga kao nagrade za vjeru.Prosudba ukazanjaPrema tome, u eventualnim ukazanjima nesamo što nema ništa protiv Kristove objave inauka Crkve, nego se upravo ona ukorjenjujuu njima. To se još više može reći za samuporuku koju je, prema svjedocima, prenijelaMarija u Bijakovićima i Međugorju. Pozivna vjeru, obraćenje i mir koji je Marija uputilasvijetu, kako kažu svjedoci, ukazuje nasrž Objave i vjere. Prva Kristova riječ ljudimabila je upravo poziv: „Obratite se i vjerujteu Evanđelje“ (Mk l, 15), a vrhunac je njegoveporuke bio „Mir vama“ (Iv 20, 19), kojije ostavio kao trajni dar ljudima, pri čemu jeMarija sluškinja, posrednica i kraljica mira.Dok to Marija prenosi današnjim ljudima,ona time vrši svoju ulogu sluškinje Božje riječi.Njezina je poruka sasvim istovjetna sKristovom. Prema tome, s obzirom na samsadržaj Marijine poruke riječ je zapravo oObjavi i vjeri.Ni sama Gospina ukazanja ne mogu seosporiti ni u ime znanosti, ni u ime vjere.Nijedna, naime, znanost nije nadležna za takveizvanredne činjenice koje svjedoci jednodušno,bez i truna protuslovlja, pojedinačnoi skupno svjedoče. Ne znanje i nemoćtumačenja tih činjenica nikad ne može osporitisame činjenice. Načelno odbijanje isame mogućnosti ukazanja protivi se svimznanostima. Jer, one, kako je rečeno, niko gane ovlašćuju da se u ime njih izriču kompetentnisudovi o stvarima koje ne spadaju nanjih. Ukazanja uopće ne spadaju u prirodneznanosti. Zato je svako nijekanje ukazanjaneznanstveno. Ona se tiču stvarnosti nadkojom je nadležna vjera. A kako vjera i znanostnisu u suprotnosti, tako ne mogu biti niNastavak na str. 27Ukazanja uopće ne spadaju u prirodne znanosti. Zatoje svako nijekanje ukazanja neznanstveno. Ona se tičustvarnosti nad kojom je nadležna vjera. A kako vjerai znanost nisu u suprotnosti, tako ne mogu biti niukazanja. Znanost samo može i mora zaključiti daukazanja ne spadaju na nju te da ih stoga ne moženi tvrditi ni nijekati. Ostaje vjera jedino nadležna dasudi o njima.14 | Glasnik mira | MeđugorjeIz prvih danaIz prvih danaGodište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 15

PromišljanjePromišljanjePrije svega potrebno je čvrsto vjerovatiu euharistijskoga Isusa, u Njegovustvarnu nazočnost u posvećenojhostiji, a iznad svega ljubiti Ga isvim srcem žarko čeznuti za Njim. Ta nas čežnjas Njim sjedinjuje duhovno. Tako misli isveti Ivan od Križa.Duhovna sveta pričestSveti Alfons Liguori lijepo nas savjetuje kakobismo trebali moliti: „Moj Isuse, čvrsto vjerujemda si nazočan u Presvetom Sakramentu.Ljubim te iznad svega i čeznem postati sTobom jedno. Budući da Te sada ne moguprimiti u svetoj pričesti, molim Te da dođešbarem na duhovan način u moje srce. …Sada si došao i primam Te u svoj zagrljaj isjedinjujem se posve s Tobom. Ne dopusti dase ikada odijelim od Tebe.“ Duhovnu svetupričest možemo primiti koliko god puta želimoi u bilo koje doba dana.U životopisu svete Katarine Sijenske čitamokako joj je Isus u jednom viđenju pokazaokoliko mu je draga duhovna pričest.Svetica je mislila da duhovna pričest u usporedbisa sakramentalnom nema nikakvu vrijednost.Isus joj se ukazao s dva kaleža u rukamai rekao: „U ovaj zlatni kalež stavljamsve tvoje sakramentalne pričesti; u srebrnikalež stavljam sve tvoje duhovne pričesti.Oba ova kaleža vrlo su mi draga.“Svetoj Margareti Mariji Alacoque, kojaje vrlo ustrajno i žarko čeznula za Isusomu svetohraništu, Isus je jednom rekao: „Željajedne duše da me primi toliko mi je milada joj uvijek dođem kad me ona s velikomčežnjom pozove.“ Zbog toga su svetci voljelii cijenili duhovnu pričest. Oni su željeli„s Ljubljenim uvijek biti jedno“. Isus jesam rekao: „Ostanite u meni i ja ću ostati uvama!“ (Iv 15, 4) Duhovna sveta pričest pomaženam da ostanemo s Isusom sjedinjenii ako se možda nalazimo daleko od Nje-Sveta Misa – srce iduša naše vjere, srcesvijeta i sunce spasa (XIII.)Duše koje žarko čeznu za sjedinjenjem s Isusom moguto ostvarivati i duhovno. Duhovna sveta pričest ne moženadomjestiti sakramentalnu svetu pričest, ali je moženadopuniti.fra Petar Ljubičićgova boravišta. Ne postoji drugo sredstvokoje bi moglo utažiti čežnju svetaca za Isusom.Psalmist će reći: „Kao što košuta žudiza izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože,za tobom.“ (Ps 42, 1)„O moj ljubljeni zaručniče“, uzvikuje svetaKatarina Genovska, „toliko čeznem zatom radosti da budem s Tobom. Čak pomislim,kada bih i umrla, kako bih trebalauskrsnuti da bih te mogla primiti u svetojpričesti.“ Sveta Agata od Križa tako je snažnoosjećala čežnju da uvijek bude sjedinjenas euharistijskim Isusom da je rekla: „Da memoj ispovjednik nije naučio duhovno se pričestiti,ne bih mogla živjeti.“Tijekom danaDobro je sjetiti se savjeta koji je sveti Pio daosvojoj duhovnoj kćeri: „Ako tijekom danane možeš drukčije, pozovi Isusa, i usred svihposlova koje obavljaš, pozovi ga gorućomdušom i On će doći. Snagom svoje milosti iljubavi uvijek će ostati s tobom. U duhu otiđido svetohraništa, ako ne možeš fizički, i dajtamo oduška svojoj čežnji i primi svoga dragogIsusa u zagrljaj. To je bolje, no da si gaprimila u svetoj euharistiji.“Iskoristimo taj veliki milosni dar, naposeu vremenu kušnje ili napuštenosti. Što imamovrjednijega od sjedinjenja s Isusom u duhovnojpričesti? Ova sveta vježba može našedane ispuniti ljubavlju; stavlja nas u nježanIsusov zagrljaj onoliko puta koliko mi to želimo,a može nas dovesti do stalnoga sjedinjenjas Njim. Sveta Angela Merici nije moglabez duhovna pričešćivanja. Često seduhovno pričešćivala i druge na to poticalate ovu predivnu vježbu ostavila svojim kćerimakao baštinu.Zar ne bijaše i život svetoga Franje Saleškogajedinstven lanac duhovnih pričesti?Nakana mu bijaše da duhovnu svetu pričestprima „barem svako četvrt sata“. Istu nakanuveć od mladosti imao je i sveti MaksimilijanKolbe, a sluga Božji Andrija Beltraminiostavio nam je u svom dnevniku kratkustranicu koja govori o njegovu načinu života,o neprestanu duhovnomu pričešćivanju isjedinjenju s euharistijskim Isusom. On piše:„Gdje god se našao, mislim stalno na euharistijskogaIsusa. Želim svoje misli usredotočitina Isusa u svetohraništu, i ako se noću probudimi gdje god se nalazio, želim se klanjatiIsusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu,želim ga zazvati i Njemu sve prikazati.“Tijekom noćiSvetci su dobro znali i osjećali kolika je milostduhovno se sjedinjivati s Isusom. Bili susvjesni da Mu i na taj način iskazuju ljubav.Sveta je Bernardica zamolila jednu sestru daju, ako prespava, u noći probudi, „jer se željelapričestiti na duhovni način“.Dok je sveti Rok u Montpellieru izdržavaopetogodišnju zatvorsku kaznu jer su mislilida je opasan vagabund, svoj je molećipogled uvijek usmjeravao prema prozoru.Jednom ga stražar upita: „Zašto stalno gledaškroz prozor?“ Svetac mu odgovori: „Vidimcrkveni toranj.“ Taj mu je toranj bioznamen svetohraništa i njegove ljubavi premaeuharistijskom Isusu. A, sveti je arški župnikgovorio vjernicima: „Kad ugledate toranjneke crkve, recite: ‘Tamo je Isus jer jetamo svećenik slavio svetu Misu.’“Učimo i mi od svetaca. Neka nam njihovmoćan zagovor pomogne da i naša srca goreonim plamenom žarke ljubavi koja je gorjelau njihovim srcima. Prakticirajmo to i čestose duhovno pričešćujmo, posebice u najtežimtrenutcima dana. Tada će se i u nama zapalitiplamen ljubavi. Vrlo je utješno što nam govorisveti Leonard iz Porto Maurizija: „Ako se tijekomdana često vježbate u primanju duhovnepričesti, dajem vam mjesec dana i vaše će srcebiti u potpunosti promijenjeno.“Koliko je puta sveti otacPio slavio svetu Misukrvareći i s vrućicom! Kadzbog bolesti nisu moglinazočiti svetoj Misi, svetcisu se barem duhovnopovezivali sa svećenicimakoji su toga trenutkaslavili svetu misnu žrtvu ucrkvama diljem svijeta.Sveta je Misa moje nebo na zemljiNeizmjerna je vrijednost svete Mise kojabi nam svaki dan trebala biti najvažnija. Tonam kaže i sveti Bernard: „Pobožnim slavljenjemsvete Mise zadobivamo više zasluganego da sav svoj imetak podijelimo siromašnimaili hodočastimo u sva prošteništa diljemsvijeta.“Sveti Franjo Asiški svakodnevno je nazočiodvjema svetim Misama. Kad se jednom razbolio,zamolio je brata svećenika da slavi svetuMisu u njegovoj ćeliji. Sveti Toma Akvinskisvakoga je jutra, nakon što je proslavio svojusvetu Misu, posluživao na drugim svetim Misamau znak zahvale za velik dar Božji.Sveti Paškal Baylonski kao mali pastirnije mogao otići u crkvu na svetu Misu jer jemorao čuvati ovce. No, kad god je čuo zvonokako poziva na svetu Misu, bacio bi se nakoljena pred drveni križ koji je sam napravioi u mislima slijedio svećenika koji je prinosiosvetu misnu žrtvu. Na samrti je svetac čuokako zvona zvone te je posljednjom snagomuspio šapnuti svojoj braći: „Radujem se štosvoj bijedni život mogu povezati s Isusovomžrtvom!“ Umro je tijekom pretvorbe.Sveti Ivan Berchmans svakoga je jutra usvitanje odlazio u crkvu. Jednom ga je njegovabaka upitala: „Zašto tako rano odlaziš?“Sveti je dječak odgovorio: „Da zamolimBoga za blagoslov, sada smijem ministriratina tri svete Misa prije nego li odem u školu!“Sveta kraljica Margareta Švedska, majkašestero djece, svakodnevno je odlazilasa svojom djecom na svetu Misu i majčinskomih revnošću učila da misal, koji jeuresila draguljima, trebaju smatrati velikimbogatstvom. Ponizni su i pobožni svećeniciosjećali veliku bol kad nisu bili na svetojMisi. „Kad čuješ da ne mogu više slaviti svetuMisu, smatraj me mrtvim“, rekao je svetiFranjo Ksaver Bianchi svome subratu. Svetije Ivan od Križa priznao da je osjećao najvećubol za vrijeme progona jer tijekom tih devetmjeseci nije mogao slaviti svetu Misu niprimati svetu pričest.Sveti Lovro Brindizijski jednom se našaou nekom mjestu gdje su ljudi bili druge vjere.Nije bilo katoličke crkve, stoga je išao 40 miljadok nije došao do najbliže kapelice kakobi slavio svetu Misu. Često je znao reći: „SvetaMisa je moje nebo na zemlji!“I sveti je Franjo Saleški živio u evangeličkom(protestantskom) mjestu i svakogaje jutra morao rano ustajati kako bi stigaodo katoličke crkve koja se nalazila s drugestrane rijeke. Jedne je jeseni padala jakakiša i voda je odnijela mostić preko kojegaje svetac prelazio. Unatoč tomu sveti se Franjonije dao obeshrabriti. Položio je debelugredu umjesto mostića i svakoga jutra urednoprelazio preko njega. Zimi je ovaj pothvatbio riskantan zbog snijega i leda pa je svetacjašući (sjedeći kao jahač) prelazio preko gredekako bi mogao slaviti svetu Misu.Nikada ne možemo dovoljno razmišljati oneizrecivoj tajni svete Mise koja se na našimoltarima ponavlja kao Isusova žrtva na križu.I nikada ne možemo dovoljno ljubiti to predivnočudo Božje ljubavi. Sveti je Bonaventurazapisao: „Sveta je Misa djelo po kojem namBog pred oči stavlja svu ljubav koju nam donosi.U nekom smislu je sveta Misa sintezasvih dobara koja nam je udijelio.“Sjetimo se svete Marije Goretti koja jepješačila 24 kilometra do crkve i natrag kakobi sudjelovala u nedjeljnoj svetoj Misi, a SantinaCampana išla je s visokom temperaturomna Misu. Sveti Maksimilijan Kolbe slavioje svetu Misu toliko bolestan da ga jesubrat kod oltara morao držati. A koliko jeputa sveti otac Pio slavio svetu Misu krvarećii s vrućicom! Kad zbog bolesti nisu moglinazočiti svetoj Misi, svetci su se barem duhovnopovezivali sa svećenicima koji su togatrenutka slavili svetu misnu žrtvu u crkvamadiljem svijeta. Tako je činila i sveta Bernardicakad je duže ležala u bolesničkoj postelji.Govorila je svojim susestrama: „Na svijetuse uvijek negdje slavi sveta Misa s kojomse povezujem i sjedinjujem, napose tijekombesanih noći.“Sveti francuski kralj Ljudevit lX. svakodnevnoje bio na više misnih slavlja zbog čegasu se neki ministri bunili govoreći kako bi tovrijeme mogao posvetiti svome kraljevstvu.Kralj je odvratio: „Kad bi dva puta više vremenapotrošio na zabave i lov, tada mi sigurnonitko ne bi ništa predbacivao!“ Budimo širokogrudnii prinesimo i mi rado neku žrtvukako ne bismo propustili nijednu svetu Misu.Svojim je kršćanima sveti Augustin govorio:„Svaki učinjeni korak koji činimo da bismodošli do slavlja svete Mise broji jedananđeo i Bog će svakoga obilato nagraditi većovdje i u vječnosti.“ A Sveti Župnik Arškinadodaje: „Kako je sretan anđeo čuvar kadmože svoga štićenika pratiti na svetu Misu!“Sveti Josip Cottolengo preporučivao jeučiteljima, profesorima, liječnicima, odgojiteljima,roditeljima, njegovateljicama, radnicima…svakodnevno slavljenje svete Mise, akada bi mu netko odgovorio da nema vremena,energično je uzvraćao: „Loš rasporedvremena! Loš vremenski raspored!“ Toje istina. Kada bismo stvarno mislili na beskrajnuvrijednost svete Mise, za njom bismočeznuli i učinili bismo sve moguće daza nju nađemo vremena.„Ni jedan jezik čovječji“, kaže sveti LaurentinJustiniani, „ne može nabrojiti sva dobročinstvakoja izviru iz svete misne žrtve;grješnik se izmiruje s Bogom, pravedan postajejoš pravedniji, nestaje krivice, opačinaje uništena, krjeposti i zasluge se umnažaju,a vrebanja sotonina nestaju.“16 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 17

Meditativni kutak Vidioci govoreGodina vjereNastavak s 11. str.nost smesti da molim. Osim toga, „u vremenusuše treba neumorno zalijevati polje kakobi opet jednom procvjetalo“, kaže jedan duhovnik.To vrijedi i za molitvu. Vratimo sejoš kratko na papu Benedikta. Kad ljudi izgubepoložaj, utjecaj, moć, slavu, popularnost,mjesto na javnoj pozornici skloni su ekscesima.Benedikt je otišao služiti Crkvi u tišini imolitvi. I to oduševljeno i s radošću. Kad jeprije četrdeset godina napisao „da sav govor oBogu mora voditi u molitvu i dolaziti iz molitve“,nismo to dovoljno razumjeli. A sada toznamo. I nije slučajno što se u dijelu javnostisve poduzelo da ga se proglasi lašcem, da je,naime, otišao iz posve drugih razloga. Odlazaku molitvu i tišinu za njih je odlazak u beznačajnosti ne odgovara njihovu konceptu.Moramo vratiti dostojanstvo i svetost kršćanskojnedjelji i sv. Misi. Uz ono što nam govoriCrkva, Gospa u deset poruka govori o sv.Misi i nedjelji. „Draga djeco! Ovih dana Sotonase podmuklo bori protiv ove župe, a vi ste se,draga djeco, uspavali u molitvi i nekolicina vaside na Misu. Izdržite dane kušnje!“ (17. siječnja1985.) Naravno da to vrijedi za sve kršćane, aliova župa ima posebnu odgovornost. Ako se ovdjeprezre i privatizira dan Gospodnji, za nas ćebiti sramota. Hodočasnici ovdje traže orijentaciju,ovdje ih ne smijemo iznevjeriti.Ovo svetište nije plod vještine, umješnostiljudi ovoga mjesta. Ono je izraslo na pokorničkojduhovnosti, postu, molitvi, sakramentimaispovijedi i euharistije. Beztih sadržaja učinit ćemo ga krivotvorinom.Budno pazimo jer se iznevjereni darovi nevraćaju! Mnoštvo je primjera za tu istinu.U Marijinu služenju Božjem spasenjuostvario se izvoran čovjekBlažena Djevica Marija, majka Gospodinovai majka naša, morala je sama prijeći put vjere,nesigurnosti i rasta u vjeri. „Morala je prijećiput koji prije nje nije prošla nijedna drugažena“, napisao je Walter Kasper. Za događajekoje je morala proći nije bilo literature, nijebilo iskustva na koje se moglo točno oslonitini savjeta koji je mogao puno pomoći, ni leksikona,ni priručnika. I prošla ga je izvrsno!U njezinu služenju Božjem spasenjuostvario se i obnovio izvoran čovjek, stvorenna sliku Božju. U njoj se vidi da čovjek nijeodvratan sebičnjak i da ljudsko društvo nemora biti prljava baruština te da Bog i čovjeknisu ljuti protivnici. Naprotiv!Mariju, stoga, štuje onaj koji uči mislitikao Marija, koji uči moliti kao što je onamolila, koji uči činiti kako je ona činila. Toje priznanje Bogu, to je priznanje Mariji. Svadruga priznanja ne će zakasniti ako usmjerimosvoje snage u tom pravcu.Dobro koje danaspropustimo ne možese nadoknaditiMnogi su ljudi kao u snu: ne žive danas, nego u prošlosti ilibudućnosti. O tome razmišljamo s fra Slavkom Barbarićem.fra Marinko ŠakotaTajna mudrosti življenja skriva se uspoznaji da je današnji dan važnijiod svih dosadašnjih i od svih budućihdana i jedini koji uopće postoji.„Nema dana koji nije darovan iz rukeBožje! Nema dana, niti ga može biti kadane možemo činiti dobro. Nema dana u kojemse ne može dogoditi pad. Ali isto tako,nema dana u kojem se ne može doživjeti milostpraštanja. Koristiti se danom kao da jezadnji, i opet kao da je prvi, bio bi svakakovelik znak zrelosti. Susretati ljude svaki putkao da ih prvi put susrećemo i ponašati seprema njima kao da ih susrećemo zadnji put,to bi podarilo ljudskom srcu veliku nutarnjuslobodu. Ne treba nositi terete iz prošlosti jerih ljubav može skinuti s nas. Ali ne treba nitovariti teretom straha buduće dane. Jer gdjeje ljubav, tu nema straha ni tjeskobe. Tamogdje je ljubav, tamo je predanje. Završiti jednovrijeme i početi drugo činom potpunogapredanja u volju Božju i posvetom Mariji,koja želi da joj se prepustimo, dobar je završetaki još bolji početak.“Življenje sadašnjega trenutka neizostavnaje lekcija svakog odgoja.„Ako majčinski odgoj dopusti previšemogućnosti za sutra i previše opravdanjaza jučer, odgoj nije dobar. Ono što je važnojest danas koje nam je Gospodin povjerio.Ako se dobro ponesemo danas u darovanomnovom danu, ozdravljamo i svojuprošlost i pripremamo sigurniju budućnost.Tko se, naime, optužuje ili hvali zbogsvoje prošlosti ili se boji svoje budućnosti udanašnjem danu, taj ne može duhovno napredovati.“Ne treba misliti na plodove i rezultate jeroni će doći. Naša najvažnija zadaća jest da setrudimo da danas dobro posijemo i marljivovježbamo.„Tko ljubi danas, ne boji se novoga dana,nego mu se raduje jer će mu donijeti novumogućnost da ljubi. Tko danas mrzi, morase bojati i svoje budućnosti u kojoj bi se mržnjamogla povećati. Tko danas živi u svjetlu,raduje se novom danu, a tko je već danasu tami, boji se i svojega sutrašnjega dana.“Svaki novi dan je nova prilika za rast. Kolikosmo do sada takvih prilika propustili?„Ne oglušimo se, nego prihvatimo poziv ipočnimo danas jer se dobro koje danas propustimonikad ne može nadoknaditi. Svakosutra, svaki novi dan nosi sa sobom noveprilike da se čini dobro, a nikad ne možemobiti tako dobri da ne možemo biti bolji.“Ivanka Ivanković-Elez 3/4Kako vam prenijeti Božju ljubav,Božju ljepotu? Ja jednostavnokažem da je na ovoj zemlji svakariječ siromašna. Sve do dandanasmoje oči nisu vidjele ništa ljepše odNje: jedna mlada osoba od 19 do 21 godine,na sebi ima sivu haljinu, bijeli veo ikrunu od zvijezda. Ima divne, tople, nježneplave oči i crnu kosu i lebdi na oblaku.A tek unutrašnji osjećaj! Božja ljubav, majčinskasigurnost, sreća, mir… Ja jednostavnokažem: ne postoje riječi da vam to mogudočarati. U tom sam trenutku znala da je toMajka Božja. Dva mjeseca prije toga umrlaje moja mama. Tad sam je upitala: „Gospemoja, gdje je moja mama?“ Ona se nasmiješilai rekla da je s Njom. Tada je Gospa pogledalanas šestero i rekla nam da se ničegane bojimo, da će uvijek biti s nama. Od prvogdana do dandanas je tako, jer da nije snama sve ove godine, ne bismo mogli sveto izdržati.U međuvremenu su ljudi došli k nama.Vidjeli su da se s nama nešto čudno događa.Kada smo sutradan pošli, rekli su namda ponesemo blagoslovljenu vodu i sol, dapoškropimo ono što vidimo. Kada je Gospadošla, Vicka ju je poškropila i rekla joj: „Akosi od Boga, ostani s nama, ako nisi, idi odnas!“ Tada se Gospa nasmiješila i rekla: „Jasam Kraljica Mira.“ Prva joj je poruka bilamir. Poslije nas je pozvala na obraćenje, molitvu,post, pokoru… Pozvala nas je da svakidan molimo sedam Očenaša, Zdravomarija,Slava Ocu i Vjerovanje. Poslije nas je pozvalada svaki dan molimo sve tri krunice i da dvadana u tjednu postimo o kruhu i vodi. Gospaje rekla da molitvom i postom možemo zaustavitii ratove i katastrofe.Od 1981. do 1985. imala sam ukazanjasvaki dan. Kroz te godine Gospa mi je pričalasvoj život, budućnost Crkve i svijeta, i tosam sve zapisivala. Kada mi Ona kaže kadai kome da to dam, to ću dati. Zadnje redovnoukazanje imala sam 7. svibnja 1985. Tadami je Gospa dala desetu tajnu i rekla mi daje ne ću više vidjeti svaki dan, nego jednomgodišnje, 25. lipnja. Tog mi je dana dala jedanogroman dar, ogroman za mene i za čitavsvijet. Ako se vi ovdje pitate postoji li životnakon ovoga, evo, ja ovdje stojim predvama kao živ svjedok da vam mogu posvjedočitida postoji. Bog mi je dao tu milost dasam mogla vidjeti svoju mamu kao što sadavidim vas. Ona me je zagrlila i rekla: „Sine,ponosna sam na tebe!“ Ja kažem: nebo sesvaki dan otvara i govori nam: „Draga djeco,pođite putem mira, obraćenja, posta i pokore.“Mi smo slobodni ljudi, možemo izabratiput kojim želimo ići.Gospineporuke ovjeri„Draga djeco! I danas sam s vama u molitvida vam Bog da još jaču vjeru. Dječice,vaša je vjera mala, a niste ni svjesni koliko,unatoč tomu, niste spremni tražiti od Bogadar vjere. Zato sam s vama, da vam pomognemshvatiti, dječice, moje poruke i da ihstavite u život. Molite, molite, molite, i samou vjeri i preko molitve vaša će duša naći miri svijet radost da bude s Bogom. Hvala vamšto ste se odazvali momu pozivu.” (25. kolovoza2002.)„Draga djeco! Pozivam vas i danas namolitvu. Dječice, vjerujte da se jednostavnommolitvom mogu činiti čudesa. Prekovaše molitve otvarate svoje srce Bogu i ončini čudesa u vašem životu. Gledajući plodove,vaše se srce ispunja radošću i zahvalnošćuBogu za sve što čini u vašem životu,a preko vas i drugima. Molite i vjerujte, dječice!Bog vam daje milosti, a vi ih ne vidite.Molite i vidjet ćete ih! Nek’ vaš dan budeispunjen molitvom i zahvalom za sve štovam Bog daje. Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu.” (25. listopada 2002.)„Draga djeco! Pozivam vas i danas da seotvorite molitvi. U prošlom korizmenomvremenu shvatili ste koliko ste mali i kolikoje vaša vjera malena. Dječice, odlučite se idanas za Boga, da on u vama i preko vas mijenjasrca ljudi, a i vaša srca. Budite radosninositelji uskrsloga Isusa u ovom nemirnomsvijetu koji žudi za Bogom i za svim onim štoje od Boga. Ja sam s vama, dječice, i ljubimvas posebnom ljubavlju. Hvala vam što ste seodazvali momu pozivu.” (25. travnja 2003.)„Draga djeco! S velikom radošću i danasvam nosim svoga sina Isusa u naručju kojivas blagoslivlja i poziva na mir. Molite, dječice,i budite hrabri svjedoci radosne vijestiu svakoj situaciji. Samo će vas tako Bog blagoslovitii dati vam sve što od njega u vjeritražite. Ja sam s vama sve dok mi Svevišnjidopusti. Zagovaram za svakoga od vas s velikomljubavlju. Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu.” (25. prosinca 2004.)18 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 19

Snimila: Lidija Paris32. obljetnica Gospinih ukazanjaZa svu ljubav, Majko draga,što je ovdje na nas izli,dajemo Ti obećanjebiti bolji neg' smo bili!

Iz života CrkveIz života CrkveStotinu danapontifikata pape FranjeUmjesto da novoga Papu dižemo u nebesa i hvalimo na sve strane te hranimo ilipotpirujemo neostvarive želje i planove koje nitko ne može ispuniti, vrijeme je da se svi,zajedno s Papom, okrenemo obnovi i obraćenju, dosljedno, smjelo i djelatno. Treba poćiputem obnove o kojoj je govorio Sabor, o kojoj Marija stalno govori u svojim ukazanjima.Upravo je papa Franjo u svojim dosadašnjim postupcima i izjavama izrazito marijanski papa.fra Tomislav PervanMinulo je stotinu dana otkako jepapa Franjo u službi. Čini seda je ono izvanredno stanjekoje je nastalo u Crkvi odreknućempape Benedikta prošlo daleko bržei bezbolnije nego što se mislilo. Suživotdvojice živućih Petrovih nasljednika u Vatikanu(ne papa, jer papa je pojam za službu,a Benedikt nije više u službi!) postao jegotovo normalnim svagdanom: jedan papa,koji i nije baš mlad, 77 mu je godina, ali jesvim svojim silama i cijelim svojim bićem uPetrovoj službi, i drugi, umirovljeni, koji sepredao molitvi i promišljanju, a vjerojatnoi pisanju. I možda je upravo u ovome vremenuteške krize koja se nadvila za Benediktovapontifikata nad cijelu Crkvu trebalonešto kao što je ovaj „dvojni“ pontifikat.Dok jedan – kao rimski biskup – zajedno sasvjetskim episkopatom „upravlja“ s više odmilijardu i dvjesto milijuna katolika u cijelomesvijetu, dotle drugi, poput Mojsija naSinaju, drži uzdignute ruke i moli, pomažeda njegov nasljednik papa Franjo smjeloupravlja crkvenim kormilom. Crkva nijesamo institucija, ona je ponajprije duhovnazbiljnost, tvorevina Duha Svetoga i tko je utome svjetlu promišlja, vjerojatno sluti kolikoduhovne snage dolazi iz takve specifičneuloge bivšega pape. Tko pak od nas ne vjerujeu snagu molitve?Znamen za obnovu CrkveZa minulih stotinu i nešto više dana službepapa Franjo osvojio je srca ljudi i mnogotoga pokrenuo u samoj Crkvi. Krajnje jejednoznačna i jednostavna te jasna porukanjegovih gesta i njegovih spontanih riječi,kratkih homilija koje izriče svakoga jutrau kapelici Doma sv. Marte, gdje i stanuje, ujednom običnom apartmanu, gdje se i hranis ostalim gostima, a uvečer se sam poslužuje,staje u red s ostalim gostima doma i uzimaponuđena jela. Svete Mise slavi u kapeliciuvijek u društvu ponekog kardinala i djelat-tane riječi vatikanski novinari bilježe i nudejavnosti kao Papina promišljanja.Ime pape Franje znamen je za obnovuCrkve, upravo kao što to bijaše njegov imenjaku 13. stoljeću. Makar se u stilu razlikujenika pojedinih vatikanskih ureda (dikasterija).Kapelica je u pravilu uvijek prepuna vjernika,a Papa svoje riječi izgovara spontano.Ustaje prije pet ujutro te, upravo ignacijanski,promišlja o dnevnim čitanjima. Te sponodpape Benedikta, sadržajno su oni na istojcrti i u kontinuitetu. Poveznica i most međunjima jest ono što je Benedikt imenovao rasvjetovnjačenjem,kidanje s duhom svijeta ilom s kompromisima sa svijetom. Tko stvarakompromise, on redovito stvari ili osobekompromitira. Franjo to naziva mondenomsviješću i mondenim duhom u ponašanju iživotu suvremenih kršćana. Rasvjetovnjačenjenije nipošto bijeg iz svijeta, nego je nakanaupravo suprotna. Naime, Crkva moraostati vjerna poslanju koje joj je namijenionjezin Utemeljitelj, a vodi je Duh Svetikoji nikada nije duh ovoga svijeta, koji stojiu oprjeci s duhom svijeta. Samo ona Crkvakoja je vjerna svomu poslanju može zasebe iziskivati izvornost, može se zaputitirubnima, služiti siromasima koji su trajnona usnama i u pameti pape Franje. Onaj tkoto nije htio razumjeti niti naučiti (k)od Benedikta,dobiva dodatnu „lekciju“ od Franje.Franjine geste dio su izričaja njegovaučiteljstvaGlede stanja u Crkvi papa Franjo veli da uovom trenutku temeljna opcija nije reduciratipropise ili ih dokidati, olakšavati crkvenudisciplinu, nego se zaputiti na ulice, potražitisuvremenoga čovjeka, upoznati gaosobno. Papa je istinski dušobrižnik, on želikontakt s čovjekom, želi navijestiti radosnuvijest Isusa Krista. A, za to mu ne treba ni internetni mobilni telefon. Crkva koja se svodisamo na administraciju, bolesna je Crkva.Ni u kom slučaju on ne želi olabaviti Isusovezapovijedi kako bi požnjeo jeftin aplauz uU naravi Petrove službejest i to da je Papa uvijekstijena o koju se razbijajumorski valovi, ali je Petrovaslužba uvijek i kamenspoticaja mnogima. Kadudare protivni vjetrovi,vidjet će se doskoratko je na Papinoj strani,kad izostane medijskipljesak zbog dosljednostii vjernosti Isusu Kristu,katoličkom moralu i nauku.medijima ili doveo autoritet Crkve u pitanje.Opasno je, veli on, laike klerikalizirati pa navodiprimjer japanskih katolika koji su bezsvećenika preživjeli više od dvjesto godina,nakon krvavih progona krajem 16. stoljeća.Oni su s naraštaja na naraštaj prenosili krštenjei vjeru u Isusa Krista. I temeljna je napasti opasnost za kler biti administrativni radnicii činovnici, a ne pastiri.Lozano, Papin pomoćni biskup iz BuenosAiresa, sredinom je travnja rekao da su Franjinegeste također dio izričaja njegova učiteljstva.Svojim gestama on odašilje porukesvim drugim kardinalima, biskupima, svećenicima,pa i običnim vjernicima da moramočiniti upravo kao i on da bismo dosegnuliljude, a ne čekati da nam oni dođu. Svojeporuke on upućuje svim katolicima, one semogu svesti na četiri temeljne i odlučne značajke:krajnja jednostavnost, poniznost, apolitičnostte pristupačnost i bliskost s običnimljudima.Grijeh se može oprostiti, ali ne i korupcijaKako se samo Duh Sveti poigrao i s kardinalimaza izbora pape Franje! Papa Franjose doslovce šali na svoj račun. Veli, na londonskojkladionici njegove su akcije stajaleotprilike 1 : 44 i onaj tko se kladio da će onpostati papom, na kladionici je preko noćimogao steći veliko bogatstvo. Nitko zapravoi nije očekivao ovakav i ovako brz izbor.Franjo trajno naglašava da želi Crkvu siromahai siromašnu Crkvu. S prvim Latinoamerikancemna Petrovoj stolici drama siromaštvai materijalne nevolje te njezinestvarne posljedice u životu ponovno su u žarištueuropske, slobodno možemo reći, prezasićeneCrkve. Ali Franjo ima u zreniku injezinu duhovnu glad i žeđ, bijedu koju sasobom nosi bogatstvo i sitost dok ističe briguCrkve za siromahe.Žestokim se riječima okomio na karijerizami korupciju u Crkvi. Znakovite su njegoveriječi da se grijeh može oprostiti, ali nei korupcija. Korupcija se mora iskorijeniti, iu Crkvi i u društvu. U nasljedovanju IsusaKrista nema mjesta osobnim ugodama ili taštini.Ne vrijedi to samo za Rim i vatikanskeurede, vrijedi to za cijelu Crkvu po cijelomsvijetu. Čini se da je reforma rimske kurijejedna od njegovih najtežih zadaća. Stoga je iimenovao osam kardinala sa svih kontinenatakoji će najesen započeti sa svojim radom.Oni su nešto kao Papini ministri, pobočnici.Dobro je reformirati kuriju, ali treba ićii dalje, obnoviti cijelu Crkvu, u glavi i udovima.Ne možemo se ponašati kao da se ništane događa. Program pape Benedikta kaoi ovoga Pape jest temeljita obnova cijele Crkve.Obnova se tiče svih nas. Ništa nije lakšenego stalno upirati prstom u Rim, kao da jeRim izvorište svih zala. Zlo je u vlastitu dvorištu,pred vlastitim vratima ili unutar našihodaja. Jer i u vlastitim odajama znaju vladatiupravo ona stanja, stavovi i razni lobiji koježigošemo drugdje, a ponajvećma u Vatikanu.Umjesto da novoga Papu dižemo u nebesai hvalimo na sve strane te hranimo ilipotpirujemo neostvarive želje i planove kojenitko ne može ispuniti, vrijeme je da se svi,zajedno s Papom, okrenemo obnovi i obraćenju,dosljedno, smjelo i djelatno. Trebapoći putem obnove o kojoj je govorio Sabor,o kojoj Marija stalno govori u svojim ukazanjima.Upravo je papa Franjo u svojim dosadašnjimpostupcima i izjavama izrazito marijanskipapa.Na nama je moliti s Papom i za PapuU novinarskom žargonu „stotinu dana“ jevrijeme političkoga i inoga „lovostaja“. To jevrijeme koje se daje kao prilika da se netkopokaže u svim svojim dimenzijama, kolikoje sposoban za službu. Taj okrutan novinarskipojam naznačava da doskora počinje vrijemelova - „lovopust“. Tako je bilo i s Benediktom.Početni zanos trajao je otprilikedo regensburškoga magistralnoga govora, aonda je po njemu osula paljba iz svih raspoloživihoružja, i tako za cijeloga pontifikata.Redale su, stvarale ili izmišljale afere za aferom,a Benedikt nije bio ni u čemu ama bašnimalo kriv. Usrdno je i žarko htio korjenitepromjene u Crkvi, ali mu ne bi dopušteno.Na svakom koraku podmetanje klipova, poglavitoiz njegove buntovne Njemačke i anglosaksonskihzemalja.Na sve se strane veliča dobrohotnost papeFranje. Iz njegovih usta, veli se, još nije došlanijedna optužnica na račun, primjericefrancuskoga zakona o istospolnim partnerstvima,makar je upravo zbog toga došaou sukob s argentinskom vladom dok je biometropolit Buenos Airesa. Pa ni početnooduševljenje za Ivana Pavla II., poljskogapapu, nije trajalo dugo. U naravi Petroveslužbe jest i to da je Papa uvijek stijena o kojuse razbijaju morski valovi, ali je Petrova službauvijek i kamen spoticaja mnogima. Kadudare protivni vjetrovi, vidjet će se doskoratko je na Papinoj strani, kad izostane medijskipljesak zbog dosljednosti i vjernosti IsusuKristu, katoličkom moralu i nauku. U pitanjimakatoličkoga moralnoga nauka papaje Franjo čak odlučniji od Benedikta. Papaemerito Benedikt može o tome pjevati dugepjesme, svi smo tomu svjedoci, no nama jemoliti s Papom i za Papu, da bude odlučansvjedok Isusa Krista, neustrašiv navjestiteljIsusove istine.22 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 23

Vijesti, najave, obavijestiIz prvih danaStručnoznanstveniskupo životu i djelu fraStanka VasiljaMeđu desetcima milijuna međugorskihhodočasnika zasigurnonema onoga koji ne zna ili kojinije pjesmom molio himnuMajci Mira. Kao što sva velika djela nadrastajusvoga autora, tako je i s himnom KraljiciMira, koju je napisao i skladao fra StankoVasilj, svećenik rođen 20. srpnja 1920. u Međugorju,umro 30. lipnja 1993. u franjevačkomsamostanu na Humcu.No, nije fra Stanko autor samo ove, najprevođenijepjesme na hrvatskome jeziku.On je i skladatelj te autor više drugih pjesama,priča, razmatranja križnoga puta, zapisa,polemičkih tekstova, ali i više puta osuđivansvjedok vjere, župnik, voditelj zborova…Odmah na početku ukazanja fra Stankoje počeo redovito dolaziti u međugorsku crkvuu kojoj je, u početku, neumorno animiraopjevanje, a potom i neumorno na stolicipred crkvom ispovijedao. Njegova pjesmaMajci Mira, nastala početkom srpnja 1981.,punim je srcem i dušom odgovor na Majčinuljubav i vjernički žar s kojim je prihvaćena.U znak zahvalnosti za sve što je učinio,župni ured Međugorje organizira stručnoznanstveniskup na kojemu će sudionici govoritio bogatstvu života i djela fra StankaVasilja. Skup će se održati 23. srpnja.Svećeničko ređenjePredstavljenamonografija ŽupaMeđugorjeUsubotu 22. lipnja u Dvoranibl. Ivana Pavla II. u Međugorjupredstavljena je monografijaŽupa Međugorje autora fra RobertaJolića. Poznati povjesničar fra RobertJolić na knjizi je radio više godina, čega je rezultatdjelo od 475 stranica velikog formata.U knjizi je tekstom i slikom obuhvaćenživot na ovim prostorima od pretpovijestido danas, kretanje pučanstva, osnutak župe,duhovna zvanja, gradnja vjerskih objekata,svećenici na službi u župi, stradanja župljanau I., II. i Domovinskom ratu...O knjizi su govorili fra Marinko Šakota, povjesničarIvica Šarac, fra Ivan Dugandžić i fraRobert Jolić. Monografija je objavljena u nakladiInformativnog centra „Mir“ Međugorje.Na svetkovinu svetih Petrai Pavla u subotu 29. lipnja2013. u crkvi svetih Petra iPavla u Mostaru na večernjojsvetoj Misi u 18 sati mons. Ratko Perićpodijelio je sveti red prezbiterata trojicikandidata Hercegovačke franjevačkeprovincije. Zaređeni su fra Josip SerđoĆavar iz župe svetog Jakova apostolastarijeg u Međugorju, trenutno na službiu Posušju; fra Stanko Ćosić iz župe PresvetogTrojstva u Buhovu, trenutno naslužbi u Međugorju i fra Mario Ostojićiz župe svetog Jakova apostola starijeg uMeđugorju, trenutno na službi na ŠirokomBrijegu.Svetkovinasv. JakovaŽupa Međugorje osnovana je 1. svibnja1892., a njezin nebeski zaštitniksv. Jakov ap. st., zaštitnik je i hodočasnika.Blagdan Sv. Jakova, kojislavimo 25. srpnja, već 121 godinu u Međugorjuje posebno svečan – do 1981. slavili suga župljani i njihovi prijatelji, a od te godineim se pridružuju i hodočasnici iz cijelogasvijeta.Za ovogodišnju svetkovinu svoga zaštitnikažupljani će se pripremati od 19. srpnja,a vjernici iz svakoga sela župe predmolit ćedesetke krunice, čitati čitanja i moliti molitvevjernika.Svete Mise na Sv. Jakova slavit će se u 8, 11i 19 sati, a pučka sv. Misa slavit će se u Gaju.Procesija s kipom zaštitnika iz župne crkvepolazi u 10.45.Nastavak s 15. str.ukazanja. Znanost samo može i mora zaključitida ukazanja ne spadaju na nju teda ih stoga ne može ni tvrditi ni nijekati.Ostaje vjera jedino nadležna da sudi o njima.Stav CrkveCrkva, čuvarica Objave i vjere, nije jošautoritativno i mjero davno izrekla svogasuda o ukazanjima u Međugorju. Stavilaje ipak jasno do znanja da u njima nemaništa što ne bi bilo u skladu s Objavomi vjerom. Prema samoj činjenici Gospinaukazanja Crkva je potpuno otvorena.Čudesa su inače sastavni dio i oblikObjave. Prema tome, nisu samo mogućanego i zbiljna. Ukazanja u Međugorjuzasad imaju, u najmanju ruku,izgled mogućnosti i vjerojatnosti, i toponajvećma zbog popratnih plodova.Uvijek su čudesa, u što bi spadalai ukazanja u Međugorju, bila u službivjere. Ona, i prema evanđeljima, pripremajuljude na vjeru ili prate vjeruili je potvrđuju. Vjera je uvijekvrjednija od njih i zato stoje u njezinojslužbi. Prikladnost i korisnostčudesa jasno su očitovana u reagiranjuljudi koji su ih gledali ili im bilavjerodostojno zasvjedočena. Na Kristovačudesa oni su spontano uzvraćali divljenjem,zanosom i vjerom. Na čudo koje sezbilo na Duhove prisutni su, potreseni, pitali:„Što da činimo?“ (Dj 2, 37), na što im apostolPetar odgovara: „Obratite se!“ (Dj 2, 38)Ukazanja u Međugorju ne izlaze ni pojavomni porukom iz okvira pravih čudesa.Marijina pojava je slična Kristovoj poslijeuskrsnuća, a njezin poziv na obraćenje i vjerupotpuno istovjetan s evanđeoskom porukom.Reagiranja na Marijinu poruku takođersu istovjetna s reagiranjem suvremenikai svjedoka Kristovih čudesa.Plodovi ukazanjaMarijin poziv na obraćenje i vjeru našao jevelika odziva među ljudima. Svaki se danpuni crkva starim i mladim, muškim i ženskim.Već do sada je, prema evidenciji, pohodilomjesto ukazanja više od pola milijunaljudi sa svih strana, svih doba, i uzrasta ikategorija. Među njima je zamjeran broj ljudiraznih religija i nacija, što je još značajnije,ti su pohodi pravo i pobožno hodočašćenjekoje prožima vjera i obraćenje, aprate molitva, ispovijed, pričest, utjeha i mir.Oko 140 tisuća pričesti i preko stotinu tisućaispovijedi jasno govori kakvi su konkretniučinci Gospine poruke. Tko ne zna što je čovjek,ne zna da je teže mijenjatičovjeka nego prenositi brda. A brojnei skrušene ispovijedi i temeljita obraćenjasvakidašnji su događaji u Međugorju. Onasu svojevrsna čudesa i ujedno potvrda u prilogistinitosti ili barem vjerojatnosti ukazanja.Hodočasnici u Međugorje ne obračunavajuni s kim nego sa sobom, sa svojimprijašnjim grijesima, stavovima i odnosimakoji nisu bili u skladu s njihovom savješću.Oni na svoje mu putu ne traže da sei s kim sretnu nego s Bogom niti traže odnjega išta drugo nego mir. Kod njega se susrećus drugim ljudima i u njima prepoznajusvoju braću, djecu zajedničkog Oca. Mirkoji ljudi stječu ovdje u Međugorju u svojemuobraćenju nije ni protiv čijeg spokoja imira, nego je tek pravi i korisni prilog miruu svijetu i među svim narodima. Mir s Bogompretpostavlja i uključuje mir sa svakimčovjekom radi Boga. U vezi s tim dirljiva sučudesa ljubavi i bratstva koja su se očitovalau susretu pravoslavnih iz Smedereva, Negotina,Čačka, Zrenjanina i Skoplja i katolikaiz Međugorja i drugih krajeva. Jednakokao i s muslimanima iz okolice. Njihovobratstvo i međusobna ljubav „na prvi pogled“očit je dar Božji po zajedničkoj Majcii Bogorodici Mariji, kako rečei jedan pravoslavni vjernik.To je po sebi značajan prilogtežnjama i naporima svih narodaza iskrenim bratstvom.Nikakvih negativnih popratnihpojava nema u vezi s ukazanjimau Međugorju. Nema ninastranih. Zato je znanstvenoneosnovano, a društveno štetnoprekvalificiranje činjenica unečinjenice i etiketiranje koje smeđugorskom stvarnošću nemanikakve veze. Ako su neki ljudiodnosili s mjesta ukazanja kojikamenčić, grumenčić zemlje, brdskicvijet ili grančicu raslinstva, toipak nema ništa s praznovjerjemi fanatizmom, jer u tome nisu ništadrugo vidjeli nego uspomenuna mjesto ukazanja. Njihova ljubav,poštovanje i pouzdanje usmjerenisu na Boga i Bogorodicu, a ne naone predmete. Oni će ih samo podsjećatina njih. Ne rade li tako i onikoji ne vjeruju kad u svojim domovimadrže uspomene na osobe, koje suim drage ili prikupljaju stvari s kojimasu glasoviti ljudi dolazili u dodir. Nitkoto pametan ne naziva praznovjerjem,pa zašto bi onda, ako to čine vjernici,bilo drukčije? Izvjestan zanos kojisu očitovali prisutni na mjestu ukazanja,njihov velik broj, raznovrsnost profilai usmjerenja ljudi koji tamo dolaze tekpostavlja ozbiljno pitanje, kojemu nije praviodgovor praznovjerje i fanatizam. Pravo je pitanjekako to da toliki i različiti ljudi prolazećipored već danih životnih odgovora traže daljeod govor i pružaju ruke prema nepoznatome.Može ih se, idući s ideološkog stajališta,proglasiti praznovjernima, što bi nužno podrazumijevalobezumnost, ali što, ako su tiljudi pametniji od onih koji ih tako etiketiraju,pa su k tome još svjesni i marljivi graditeljimaterijalne kulture i blagostanja društva ukojemu žive?Međugorje je jednima odgovor, a drugimapitanje koje traži pravi odgovor. Znanost i teologija,razum, Objava i vjera pomoći će svakomeda pronađe pravi odgovor i da on budezajednički svim ljudima. I taj sigurno ne ćebiti nikome na štetu. Naprotiv, jednostranost,ideološko etiketiranje i materijalistički dogmatizamvrijeđaju u vjernicima vjerski osjećaj,a u svima, vjernicima i nevjernicima, razumi humanistički osjećaj. Ukratko, znanost,teologija, iskrenost svjedočenja, vjerodostojnostsvjedoka, Objava, vjera, plodovi obraćenjai mira do sada govore u prilog istinitostiukazanja u Međugorju.26 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 27

U okrilju Kraljice MiraU okrilju Kraljice MiraSavez ljubavi i križaOd 1981., nakon ukazanja Kraljice Mira, međugorska župa postala je mjesto susreta osobakoje dotle i nisu znale jedne za druge. I nije riječ samo o fizičkom, nego i o snažnomsusretu duša. O jednom takvom susretu, premda se nikad nisu upoznali, govore pisma fraJanka Bubala i Georgette Faniel koja su godinama razmjenjivali.Darija Škunca-KlanacUmom međugorskom hodočasničkomspomenaru jedno odnajdražih sjećanja odnosi se nasusret s fra Jankom na Humcu sjedne te s Georgette Faniel, zvanom Mimi uMontrealu, s druge strane.Za fra Janka, pjesnika, saznala sam prijeno što sam ga osobno upoznala. Susret s njimepriželjkivala sam poradi našeg zajedničkogzanimanja za Međugorje.U prvim godinama međugorskih zbivanjafra Janko je izravno preko vidjelaca, posebnoVicke, htio prodrijeti u misterij tihukazanja. Dogodilo se da sam se i ja počelabaviti tim fenomenom. Mene je, pak, naposeban način privuklo zanimanje za prvedane ukazanja.fra Janko BubaloPrijateljstvoKada smo se fra Janko i ja prvi puta susreli1986. godine, imali smo o čemu pričati: onašim istraživanjima, razumijevanju, potpori,življenju i širenju poruke mira iz Međugorja.I tako je to trajalo do kraja njegova života.U međuvremenu on je upoznao braću blizance:o. Armanda i o. Guya Girarda iz Montreala.Nakon prvog putovanja u Međugorjeu listopadu 1984. oni su s oduševljenjemprišli pisanju svjedočanstva o vlastitu doživljajui shvaćanju Međugorja. Braća blizanci,članovi Družbe svetih apostola, tada su biliduhovni voditelji Georgette Faniel.Ovdje je riječ o posebno produhovljenojkarizmatičkoj osobi koja je punih 60 godinaskrovito živjela u svom montrealskom stanu.Njezini su roditelji u Kanadu doselili iz Belgije,a otac joj je bio akademski slikar koji jena više mjesta u Montrealu ostavio zapaženaumjetnička djela.U knjizi Svjdočanstva, Međugorje, blagoslovljenazemlja, koju su braća Girard napisaliu suradnji s fra Jankom, velik je dioposvećen skrivenu životu Georgette FanielMimi. Ona tu, kao posvećena duša, kao malaBožja služavka, po prvi puta javno govori osvom savezu s Bogom, s Isusom i Marijom.Fra Janko je s velikim zanimanjem prihvatiopriređivanje hrvatskoga izdanja njihoveknjige, a ja sam im se pridružila kao tumač,prevoditelj i listonoša jer je istodobnoizmeđu fra Janka i Mimi započelo dopisivanje,a pisma su od jednog do drugog išla prekomene jer sam često putovala vodeći skupineiz Kanade.Ista melodija za dvije pjesme nastalena različitim krajevima svijetaFra Janko je bio osjetljiva zdravlja pa me molioda mu donosim lijekove. Znao je da jemoj muž bio ljekarnik, no više se veselio Miminimpismima nego li lijekovima.Jednom mu je Mimi poslala snimku pjesmeMirtha, o mirtha – Miru, o slatki miru,koja je nastala kao plod njezinoga nadahnuća.Ona je inače bila školovana glazbenica,ali je karijeru pijanistice napustila da bise u potpunosti posvetila slušanju nutarnjegaglasa koji joj se očitovao od njezine šestegodine. K tomu su je mnoge nevolje i bolestičesto i na dulje vremena prikivale za krevet.Slušajući tu pjesmu, fra Janko je zapazionešto izvanredno: njezina melodija potpunose podudarala s pjesmom Pred svojom Gospomza koju je on napisao riječi, a uglazbioju fra Slavko Topić. Njegov se tekst savršenopoklapao s melodijom koju mu je poslalaMimi. Oni su, svatko za sebe, na liniji Sarajevo– Humac – Montreal bez ikakva dogovoranapravili nešto što se pokazalo kao identičnaskladna melodija. Usprkos udaljenosti i različitimjezicima vodilo ih je nadahnuće kojene poznaje ni granica ni zaprjeka. Fra Jankoje ostao zadivljen pred tim djelom stvaralačkogduha. Za njega je to bio velik znak. Odtada je, zapravo, dopisivanje i počelo.Darija, Georgette i fra SlavkoPotpora u patnjama i križevimaProšle godine, 2012., ponovo su mi došla uruke ta pisma koja sam po želji braće Girardprevela na hrvatski. O stotoj godišnjici fraJankova rođenja u njima otkrivam skrivenustranu tog iznimnog pjesnika, čovjeka i svećenika.Ušla sam u dubine njegove duše kojesu mi, kao i mnogima, bile nepoznate. Mimise u prepisci iskazala poput svete Terezije odMalog Isusa, kao duhovna učiteljica i voditeljicasvećenika u borbi s njihovim svakodnevnimkriževima. Sve što bi kod fra Jankaostalo nedorečeno, ona je dopunjala svojimnadahnutim riječima i ponirala u intimnostnjegove duše koja se zrcalila u njezinoj. Kaou nekom tajnovitom ogledalu, fra Jankove sukušnje i križevi poprimali neki dubok smisaoi okvir.Fra Janko i Mimi jedno su se drugomepotpuno povjeravali, a nadasve su ih vezivalameđugorska ukazanja za koja su molili iprikazivali žrtve.Čišćenje svoje duše kroz patnju i križeveMimi je posebno namjenjivala, izmeđuostaloga, priznanju autentičnosti Gospinihukazanja u Medjugorju: „Molimo posebnoza međugorske svećenike i vidioce da ostanuvjerni molitvi i svojem poslanju, kao i zahodočasnike…“ Njezine molitve i mene suosobno pratile na svakom mom putovanju.Janko i Mimi jedno su drugom bili velikapotpora u patnjama i križevima. Sve suse više oslobađali kazivajući svoje nevolje ipotrebe u punoj poniznosti, što i jest odlikamalenih.„Tako mi je potrebna pomoć molitvom“,kaže Mimi u pismu od 15. lipnja 1986., „dabih mogla nastaviti bolni put križa s ljubljenimrazapetim Isusom. Danomice mi je hodatiu vjeri, ufanju i ljubavi u prihvaćanjuSvete Volje Vječnog Oca.“Fra Janko izražava svoje veliko zadovoljstvošto je upoznao Mimi: „Osjećam neodoljivupotrebu da ti govorim, da ti kažemkako sam sretan da te je Gospodin otkriomeni, barem djelomično, i povjerio mi milostda upoznam svijet s tim draguljem štoga on dotjeruje već tolike godine.“ (19. rujna1986.)Teško bolestan, fra Janko mjesecima nijeizlazio iz kuće, što mu je ponekad bilo neizdrživo.Očekivao je smrt: „Draga sestro Georgette,kada se to dogodi, budi sretna i otpjevaj:Veliča duša moja Gospodina! (Lk 1,46) Ne želim biti žalostan, a ako se to dogoditebi prije mene, bit ćemo bliži Bogu i jednodrugome.“ (25. ožujka 1990)Nošen tim osjećajima prolaznosti, ali ispunjennadom u vječni život, 24. lipnja 1991.izražava svoju radost: „Unaprijed se radujemnašem konačnom susretu poslije mojegai tvojega prijelaza u nepovrat, preko te tajnoviterijeke koja dijeli žive od Živih.“A Mimi odgovara: „Svaki dan zahvaljujemVječnom Ocu da dopušta to jedinstvonaših duša. No, a da ni ne znamo, mi hodamoistim putem ljubavi i patnje, i na krajute ceste ima jedna mala tajnovita rijekagdje će se naše duše sastati. U tom trenutkumoći ćemo se radovati velikoj sreći, jerće prvi čekati drugoga u spokojstvu i miru,uljuljani u zagrljaju Majčice Marije.“ (21.svibnja 1991.)U prostranstvima živihU danima tjeskobe i osjećaja napuštenostifra Janko se, jednako kao i Mimi, pitao:„Zašto taj strah prema Vječnom Ocu?Zašto mu ne damo povjerenje?Zašto ne vjerujemo u njegovu beskrajnuljubav?Zašto ga ne ljubimo kako On to zaslužujei želi?Zašto se ne prepustimo da nas voli i zahvatiOn, koji nas toliko ljubi?Zašto ne pripremimo naš susret, jer svakimdanom naši životni koraci idu premaNjemu, prema toj beskrajnoj ljubavi koja nampruža ruke da s nama podijeli vječnu sreću?“U tom hodu fra Janko i Mimi proživljavalisu, svatko na svoj način, mistična stanjapotpuna predanja i odanosti Bogu, Isusu,Mariji, Crkvi, dušama, i rasli po krjepostimavjere, ufanja i ljubavi do ruba neba.Nikada se nisu osobno vidjeli ni susreli.On je bio zatočenik svoje sobe u franjevačkomsamostanu na Humcu, a ona u svommalom stanu u Montrealu.Našli su se napokon u prostranstvimaŽivih gdje su dočekani i zauvijek primljenina gozbu ljubavi i punine: fra Janko 1997.,a Mimi 2002. Ostala je njihova duhovna baštinakoja hrani naše duše i potiče na ljubav,mir, pomirenje i povjerenje.28 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 29

U svijetu, ali ne od svijetaU svijetu, ali ne od svijetaDuboka nelagoda civilizacijeHomoseksualne osobe i njihovi osobni problemi vježbalište su na kojemu politički lobiji igrajusvoju utakmicu koja se zahuktala 1973., kada je Američka udruga psihijatara političkom odlukom– a ne iz medicinskih razloga – skinula homoseksualnost s popisa psihičkih poremećaja.Lidija ParisHomoseksualni (lezbijski i gay)pokret u međuvremenu je postaoLGBTIQ pokret koji uključujebiseksualce, transseksualce(koji su operativnim zahvatom promijenilispol), interseksualce (dvospolce ili hermafrodite)i sve one koji se nazivaju queer (nastrani).Transseksualnost i interseksualnost idalje se nalaze na službenom popisu bolesti.Poremećaj u normalnom sustavu vezivanjaNebrojeni stručnjaci i dalje tvrde da kod razvijanjaistospolnih sklonosti ključnu uloguigraju kronične traume iz ranoga djetinjstva,koje su kod djeteta dovele do poremećaja unormalnom sustavu vezivanja. U pubertetuse nezadovoljene emocionalne potrebe prenosena osobe istoga spola i to u seksualiziranomobliku. Mladići u homoseksualnomkontaktu pokušavaju „dopuniti“ svoju vlastitumuškost, a djevojke pokušavaju „imatiudjela“ u ženskosti druge djevojke. Kroz seksualnikontakt i sjedinjenje s osobom istogaspola nadaju se da će se barem nakratkoosjećati „cjelovitima“, no seksualno ponašanjene može izliječiti duševne rane niti zadovoljitinezadovoljene emocionalne potrebe.To kaže liječnička struka, no LGTBIQpokret ima svoj krug politički podobnih„stručnjaka“ koji javnosti sustavno serviraneke druge „znanstvene“ spoznaje.Ljubav ili poremećaj?Kakva je to ljubav koja uranja u tuđe ekskrementeili koristi pomagala iz pornografskihseks-trgovina? Gdje je u tome razlog za ponosi zašto bi društvena zajednica trebalaprihvatiti, čak poticati takvu „ljubav“? Anusnije stvoren za primanje znakova ljubavi,nego za izbacivanje suvišnih i mrtvih tvari.Iz duhovno-vjerske perspektive, homoseksualnoje ponašanje protivno ljudskomu dostojanstvui zato ga ni kršćani, ni muslimanini židovi ne mogu prihvatiti. Neke su sevjerske zajednice prilagodile duhu vremenai prihvatile homoseksualnost, čak uzimajuhomoseksualne osobe za vjerske službenike,no svi ćemo jednoga dana pred Stvoriteljemodgovarati za svoje odluke… Oni koji su seodbili prilagoditi takvu duhu vremena – na-pose Katolička crkva i vjernici – postali suodabrana meta napadaja političkog LGTBIQlobija i onih koji ga iz pozadine potpomažui financiraju.Bez obzira na ponašanje, svaki je čovjekdragocjen zato što posjeduje neotuđivo ljudskodostojanstvo, no podržavati LGTBIQosobe u njihovu homoseksualnu ponašanjuznači činiti im medvjeđu uslugu. To bi trebaliznati oni koji im naivno plješću i oni kojiim iz političkih interesa obećavaju liberalnijezakone.Zakon homoseksualno ponašanje može„normirati“, proglasiti „normalnim“, ali gane može proglasiti naravnim i prirodnim jernema ovlasti nad naravnim i prirodnim redomstvari. Svaki čovjek želi sreću i mir, alisreća i mir ne dolaze ni od izvanjske društvenepotvrde, a ni od zakonske „normalizacije“,nego od čiste i mirne savjesti, a to nemože regulirati nijedan državni zakon.A dijete u svemu tome?A dijete koje mora rasti u homoseksualnomokruženju? Fraza da je „za obitelj važna ljubav,a ne spol“ protivi se svim saznanjima razvojnepsihologije. Dijete treba i oca i majku,to je prirodno i to je temeljno ljudsko pravo.Temeljna su ljudska prava iznad svih kasnijeizmišljenih novih „prava“ koja su postalapredmetom politike: pravo na kontracepciju,na pobačaj, na umjetnu oplodnju, naeutanaziju, na istospolni brak, na korištenježene nosilice koja će nekome na svijet donijetidijete itd.Postoje prava djece (koja MZOS pokušavastaviti iznad prava njihovih roditelja, načije bi mjesto stala „prosvijetljena“ Država),ali ne postoji pravo na dijete.Nastrani saveziSve do osamdesetih godina, u homoseksualnimsu organizacijama bile zastupljene iudruge pedofila. Vladao je širok konsenzuso tome da treba tražiti dekriminalizaciju„suglasne“ seksualnosti između odraslihi maloljetnika. U ime „ljubavi“ predatorisu uporno tražili snižavanje dobi za legalnespolne odnose. Tek kada je javnost postalasvjesna u kojoj je mjeri teorija i praksa pedofilijeprodrla u odgojno-obrazovne institucije(Odenwald škola itd.), homoseksualne suskupine bile prisiljene distancirati se od pedofilskihzahtjeva i to ne iz uvjerenja, negoda bi mogle nastaviti legalnu borbu za svoja„prava“. Veze između homoseksualnog pokreta,pokreta za legalizaciju pedofilije i nekihpolitičkih stranaka već su poznate.Što je s queer (nastranim) „seksualnimmanjinama“ koje se okupljaju pod kišobranomLGTBIQ pokreta: sadomazohistima,nekrofilima, zoofilima, fetišistima, DragKing, Drag Queen, panseksualcima, poliamoristima,incestuoznima i drugima kojemedicina svrstava pod „bolesti“? Hoće li ioni tražiti svoja „prava“?Nepravda ne nastaje samo ondje gdje se premanečemu što je jednako odnosi nejednako, nego i ondjegdje se s nejednakim postupa jednako.Primjer manipulacije kakvu preporuča„Homoseksualni manifest“U Splitu smo 8. lipnja čuli da neki političaripodržavaju one koji se „osjećaju ugroženima“i žele zaštititi one koji se „osjećaju slabijima“.Što je „osjećaj ugroženosti“? Je li ta„ugroženost“ realna ili imaginarna? Poznatoje da se paranoici, na primjer, osjećaju permanentnougroženima… Povijest je pokazalada je politička manipulacija „osjećajemugroženosti“ znala biti jako opasna, a psiholozimogu objasniti dokle može dovesti manipuliranje„osjećajem slabosti“…Splitski je gradonačelnik dao školski primjerkako funkcionira homoseksualni marketing.Spomenuo je konclogore. Koristio jemetodu psihološke manipulacije kao strategijemijenjanja svjetonazora javnosti, koju preporuča„Homoseksualni manifest“: neistomišljenikeuspoređivati s nacistima. Time se kodneistomišljenika koji nisu upućeni u tehnologijupsihološke manipulacije rađa osjećaj krivnješto ne aplaudiraju homoseksualnoj kulturi.Sljedeći korak je iznuđen pristanak. Događase to kada pojedinac zbog svoje okolinemora iskazati ponašanje ili izraziti mišljenjekoje je u sukobu s njegovim izvornim,privatnim uvjerenjem. Oni koji odbijaju prihvatitihomoseksualnu kulturu, odnosnoizjednačavanje homoseksualnosti i heteroseksualnosti,moraju platiti visoku cijenu:uz pomoć medija te se osobe prikazuju kaopobožni licemjeri, homofobi, heteroseksisti,neznalice, mrzitelji, netolerantni, rasisti, nacisti,seksisti, elitisti itd. Tome služi i natječajza „homofoba godine“.Snimila: Lidija Paris„Potpuna jednakopravnost“Glasnogovornici LGTBIQ pokreta su „protivsvake segregacije i diskriminacije“. Hoće„potpunu jednakopravnost“. Traže „izjednačavanjehomoseksualnih i heteroseksualnihobitelji pred zakonom“. Ako se ide tom logikom,treba hitno poraditi na ukidanju Paraolimpijskihigara, ne izdvajati osobe s hendikepomu neku posebnu skupinu, nego svesportaše staviti u istu kategoriju. Dolje segregacijai diskriminacija! Zašto uopće postojeParaolimpijske igre? Zato što sportaši shendikepom ne mogu ostvarivati iste rezultatekao i zdravi sportaši. Zašto se istospolneveze i brak ne mogu zvati istim imenom?Zato što su homoseksualne veze hendikepiraneu usporedbi s heteroseksualnim vezama.Netko može izjaviti da je Sunce Mjesec,da je Mjesec Jupiter i da je Jupiter Mars, notime ne će postići da Sunce sja noću, a Mjesecdanju, niti da Jupiter bude hladan, a Marsužaren planet. Veza između homoseksualnihpartnera može se zvati kako god hoće, u nekimzemljama čak i „brak“, ali se ipak ne ćepostići da dvije osobe istoga spola mogu začetidijete bez pomoći treće osobe suprotnogaspola i bez asistencije medicinske struke.Čak i kada bi znanost uspjela klonirati čovjeka,to dijete opet ne bi bilo plod veze dvijuosoba istoga spola. Homoseksualna i heteroseksualnaveza ne mogu se zvati istim imenomniti tretirati na isti način jer nisu isto.Nepravda ne nastaje samo ondje gdje seprema nečemu što je jednako odnosi nejednako,nego i ondje gdje se s nejednakim postupajednako.„Nepokolebivom ustrajnošću, aktivistisvoje zahtjeve utkivaju u korpus temeljnihljudskih prava. Iznutra radikaliziraju prava.Njihova borba, sad suptilna sad agresivna,izgleda kao da nema kraja. […] Pravo sene smije izmišljati. Budući da je u srcu svakogačovjeka upisan jedan vječni zakon, pravotreba samo prepoznati i proglasiti. Taj jezakon, de jure, temelj univerzalnosti i temeljljudskih prava. […] Kada pravna državane traži istinu i opće dobro, kada se zatvoriprema transcendenciji, gubi ono što jojdaje legitimitet. Demokratska načela postajuiskrivljena. […] Tumačenje prava postajepitanje proizvoljne vlasti: najjači svima namećesvoje tumačenje, koje više ne proizlaziiz transcendencije. Univerzalna ljudska pravakoja su otvorena za transcendenciju danaskoegzistiraju s ‘novim pravima’, koja suza nju zatvorena.“ (Marguerite A. Peeters)To je shizofrena situacija koja izaziva dubokunelagodu civilizacije.Natječaj za „homofoba godine“Jedan od kandidata za „homofoba godine2013.“ je novinarka koja je izvijestila o pedofilskimmrežama Alfreda Kinseya i zbogtoga već bila sankcionirana u svojoj matičnojkući. Je li demaskiranje pedofilije čin„homofobije“ (štogod taj izraz značio)? Akohomoseksualne udruge štite pedofile i akose zalažu za legalizaciju pedofilije, onda jest.Nije li izbor za „homofoba godine“ političkamanipulacija i čin javnog etiketiranja, socijalnogsabotiranja i profesionalnog diskreditiranja?Za očekivati je da će se javiti novinarskastruka i stati u zaštitu profesionalnenovinarske slobode izražavanja. Ili ne?Možda novinarska struka rezonira ovako:„Briga me dok je god meni dobro. Danasje trend biti pro-LGTB. To je isplativo.To je dobro za karijeru.“ Ili ih je strah da bimogli izgubiti radna mjesta? Ili je možda pedofilskilobi tako snažan da mu se ne možesuprotstaviti čak ni društvo novinara? Akoje tako, onda je možda doista krajnje vrijemeda se istraživačko novinarstvo počnebaviti tim temama… Što je s AleksandromŠtulhoferom i njegovim krugom akademskihpedofila koje je prije desetak godina doveou Hrvatsku? Tada je bilo zaključeno dau Hrvatsku treba uvesti spolni odgoj! Što jes udrugom „Queer“ koja je nedavno u Zagrebdovela poznatog akademskog zagovarateljapedofilije?Laička religija građanskoga društva posocijalističkom modeluU Francuskoj je uobičajeno da političariobjavljuju knjige u kojima izlažu svojepolitičke programe. Evo što kaže VincentPeillon, francuski ministar odgoja i obrazovanja,član vladajuće Socijalističke partije:„U laičkoj vjeri riječ je o tome da se promijenisama narav religije, Boga, Krista, i dase definitivno uništi Crkvu.“ (Une religionpour la République, 2010., str. 277.)„Francuska revolucija je prodiranje u vrijemenečega što ne pripada vremenu, to jeapsolutni početak, to je nazočnost utjelovljenjasmisla, regeneracije i iskupljenja francuskoganaroda. Godina 1789., neusporedivagodina, je godina naglog povijesnog skokai rađanja novoga čovjeka. Revolucija je meta-historijskitj. religiozan događaj. Revolucijapodrazumijeva totalni zaborav onogašto je prethodilo. Škola igra fundamentalnuulogu zato što ima zadaću osloboditi dijetesvih pred-republikanskih veza da bi ga uzdignulana razinu građanina. To je novo rođenje,transsubstancijacija koja u školi i putemškole stvara novu crkvu i njezine noveklerike, novu liturgiju, novih Deset zapovijedi“.[…] „Učenika treba osloboditi svih njegovihdeterminizama: obiteljskih, etničkih,društvenih, intelektualnih“ da bismo se mogli„osloniti na mladež u procesu mijenjanjamentaliteta“. (La Révolution française n’estpas terminée, 2008.)Da netko ne kaže da nismo znali…Svijetu je potrebno ozdravljenje vjereu Boga Stvoritelja„Draga djeco, tražite od Isusa da ozdravivaše rane koje ste zadobili zbog svoga grijehaili grijeha vaših roditelja. Samo tako ćeteshvatiti da je svijetu potrebno ozdravljenjevjere u Boga Stvoritelja.“ (Poruka od 25.ožujka 1997.)32 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | | broj 57 | | svibanj srpanj 2013. | 33

Hodočasničke stazeGospa od Ukazanja, BrazilRob Zaharija, ne mogavši više podnositi zvjersko postupanje svojih gospodara na jednojplantaži kave, pobjegao je prema gradu São Paulu. Nadzornik je pošao u potjeru za njimi pronašao ga u jednoj šumi te mu ruke i noge okovao lancima teškima sedam kilograma.Kad su prolazili ispred kapelice Gospe od Ukazanja, rob je iz svega srca zavapio Gospi zapomoć. Lanci s njegovih ruku i nogu odmah su spali. Vidjevši to, nadglednik ga pusti naslobodu.fra Karlo LovrićSvjetski dan mladih održat će se od23. do 28. srpnja 2013. godine u Riode Janeiru pod geslom: Pođite, dakle,učinite mojim učenicima sve narode!(Mt 28, 19) U nedjelju 28. srpnja mladi ćezajedno s papom Franjom slaviti euharistiju.Dakako, sudjelovat će i mladi iz Hrvatskei BiH. Suzaštitnica Svjetskoga dana mladihje Gospa od Ukazanja u Aparecidi u Brazilu.Ukratko o BraziluBrazil se nalazi u Južnoj Americi i sa 150milijuna katolika najveća je katolička zemljana svijetu. Na žalost, podatci govoreda 40 % stanovnika ne prakticira vjeru.Osim što je najveća katolička zemlja, Brazilje s 8,514.877 km četvornih po površinipeta zemlja na svijetu i ima 190 milijunastanovnika. Do 7. rujna 1822. bio je portugalskakolonija. Među nekoliko milijunskihgradova najveći je São Paolo koji s okolicombroji 20 milijuna stanovnika. Iako je Brazilijanajmlađa, osnovana tek 1956., glavni je gradBrazila s 2,851.549 stanovnika.Kršćanstvo u Brazil stiže istodobno s njegovimotkrićem i ostavlja duboke korijene udruštvu: prvi javni čin nakon otkrića bilo jeslavlje svete Mise 26. travnja 1500.Prvi misionari u ovoj velikoj zemlji bili suisusovci, koji su u Brazil došli 1549. Šestoricaprvih isusovaca utemeljitelji su São Paola.Benediktinci stižu 1581., tri godine kasnije,1584., stižu bosonogi karmelićani i franjevci,a 1642. i franjevci kapucini.Sve do 18. st. država je kontrolirala crkvenodjelovanje (Padroado), a druge religijenisu bile dopuštene. Država je namještalabiskupe i svećenike. Nakon što je 7. siječnja1890. proglašena republika, Crkva je odvojenaod države da bi se taj suodnos ponovnouspostavio ustavom iz 1934., a godine1952. osnovana je i Biskupska konferencijaBrazila (CNBB). Na kraju 50-ih godinaprošloga stoljeća Crkva počinje više djelovatina rješavanju socijalnih problema, a uvođenjemvojne diktature 1964. počinju sukobis državom. Riječ je o vrlo tešku razdoblju zaCrkvu. Mnogi su svećenici mučeni i ubijeni,a biskupi proganjani. Kao i u nekim drugimlatinoameričkim državama toga vremena,teologija oslobođenja i u Brazilu je imalavelik broj pristaša pa su crkve često pretvaraneu političke pozornice, a Misa i glazbau socijalni prosvjed. Osamdesetih i devedesetihgodina dvadesetoga stoljeća Vatikanje osudio teologiju oslobođenja, što dovodido gubitka njezina utjecaja, ali i do rasta karizmatskekatoličke obnove i tradicionalnihvjerskih pokreta.Kipić izvađen iz rijekeGospa od Ukazanja ili Naša Gospa BezgrješnogaZačeća od Aparecide zaštitnica je Brazilai slavi se 12. listopada. Svetište se nalaziu Aparecidi, u državi São Paulo. Aparecidaje duhovno središte s crnom Gospom da bibila bliza siromašnima i progonjenima, a ovdjesu to često crnci.Povijest Gospe od Ukazanja počinje 1717.godine. Dogodilo se to na vrlo neobičan način.Naime, ljudi u mjestu Guaratingueta saznašeda bi guverner São Paola don Pedro diAlmeida za vrijeme svoga putovanja premagradu Vila Rica, današnjem Ouro Pretu u MinasGeraisu, mogao naići i s pratnjom se zaustavitibaš kod njih. Na tom putu trebalo biproći dolinom rijeke Parnaíbe u okolici Guaratingueta.Za tu je prigodu guverneru i pratnjipripremljen veliki banket, a od mjesnih seribara naručila veća količina ribe. Ribari DomingoMartins, João Alves i Filip Pedroso ijoš neki cijelu su noć bacali svoje mreže u rijekuParnaíba, ali mreže su ostale prazne. Prviputa u životu rijeka Parnaíba uskratila im jejelo. Ta im je rijeka bila glavni, zapravo i jediniizvor prihoda. Veoma razočarani neki suribari odustali, no spomenuta trojica bili suuporni. Nisu odustali. Plovili su oko 6 km uzdužrijeke sve do luke Itaguassu i tu ponovnobacili svoje mreže. Prvi „ulov“ koji se našaou mreži bio je, na njihovo veliko iznenađenje,kipić bez glave sav u blatu.João ga je umotao u svoju košulju i odložiou kutak lađice. Bacio je mrežu još jednom.Ovoga puta iz vode je izvukao malu glinenu„loptu“: bila je to glava crnoga glinenog kipićakoji je prikazivao lik žene. Legenda kaže da jekip, kad mu je stavljena glava, odjednom postaotežak premda je bio visok samo 35 cm i„normalno“ težak oko tri kilograma. Ponovnosu bacili mreže i opet doživjeli iznenađenje:s mukom su ih povlačili jer su bile puneribe najbolje kvalitete tako da se lađa jedvaodržavala na vodi. Bilo je to 17. listopada1717. godine. Ribari su kip ostavili Silvani,ženi Joãovoj koja ga je čuvala desetak godina.Otada je obitelj Alves svakodnevno nakonsvršetka radnoga dana molila krunicupred čudotvornim kipom. Godine 1726. kipsu predali sinovima Atanaziju i Pedrosu kojisu ga stavili u jednu malu drvenu nišu. Nakontoga započela su se događati čudesa, a sčudesima i povijest čašćenja Gospe od Ukazanja(Aparecida) koja je tijekom gotovo tristoljeća osvojila srca milijuna i milijuna Latinoamerikanaca.Crna Gospa BrazilskaBlažena Djevica Marija zauzima posebnomjesto u srcu brazilskoga naroda. Njezinoštovanje u Brazilu povezano je s prvomevangelizacijom Latinske Amerike. Misionariiz Europe širili su ovu pobožnost i onase prenosila s naraštaja na naraštaj. Brazilskinarod utječe se Gospi uvijek s velikomsinovskom odanošću i vjernošću jer NossaSenhora, kako je s poštovanjem zovu, uvijekje Mae querida – ljubazna majka koja prima,štiti i podupire sve one koji joj se utječuiskrenom vjerom.Mnoge su crkve u Brazilu posvećene Gospis različitim naslovima: Gospa od Nazareta,Gospa od Bezgrješnog Začeća, Gospaod Progonstva, Gospa od Žalosti, Gospa odTrajne Pomoći, Gospa od Križa, Gospa odUskrsnuća… Reklo bi se, cijele litanije beskonačnihzaziva prema Onoj koja je glasnogovornicanade svega Božjeg puka u svim životnimokolnostima, radosnim i žalosnim.Ipak, među svim naslovima najdraži je onajNossa Senhora Aparecida.Odmah nakon „čudesna ribolova“ onogdalekog listopada 1717. skroman i neuk puk,ali puk duboke vjere, doživio je prva velikačudesa. Priča se, između ostaloga, o robuZahariji koji je, ne mogavši više podnositizvjersko postupanje svojih gospodara najednoj plantaži kave, pobjegao prema graduSão Paulu. Nadzornik je pošao u potjeru zanjim i pronašao ga u jednoj šumi te mu rukei noge okovao lancima teškim sedam kilograma.Kad su prolazili ispred kapelice Gospeod Ukazanja, rob je iz svega srca zavapioGospi za pomoć. Lanci s njegovih rukui nogu odmah su spali. Vidjevši to, nadglednikga pusti na slobodu.Evo zašto predaja kaže da je Gospa crna:jer želi biti blizu siromašnima i potlačenima,a u ono vrijeme potlačeni su bili crnci.Svetište Naše Gospe Bezgrješne uAparecidiGospa od Ukazanja, kako kaže i samo imeAparecida, zaštitnica je cijeloga Brazila. Njezi-no svetište je u São Paolu i najposjećenije je poslijesvetišta u Guadalupeu (Meksiko). To svetištegodišnje posjeti više od osam milijuna ljudi.Od primitivnog oratorija, drvenoga oltarao kojem se govori u starim dokumentima,do kapele koja ga je zamijenila i s naknadnimdogradnjama sve do stare bazilikepodignute na kraju 19. stoljeća povijest ovogasvetišta prikazuje djelo vjere brazilskogapuka i njegove posebne ljubavi prema PresvetojDjevici.Od svibnja do listopada u cijeloj zemljiorganiziraju se brojna hodočašća u marijanskasvetišta: na jugu Brazila najomiljeniji jecilj Nossa Senhora Aparecida, a na sjeveru,u Belemu, hodočasti se Gospi od Nazaretačija se pobožnost očituje u procesiji Cirio deNazaré, lijepoj procesiji u kojoj svake godinesudjeluje i više od milijun hodočasnika.U marijanskim mjesecima posvuda u zemljiorganiziraju se procesije, „peregrinatioMariae“, u kojima Gospina slika prolazi odkuće do kuće, a oko posebno okićenih oltarićasvaku večer okuplja se obitelj s rođacimai susjedima i moli krunicu. Na kraju mjesecaprocesija završava u župi s krunjenjem kipa:gesta pobožnosti koju narod iskazuje Marijipriznajući je kraljicom.Zlatna ružaGodine 1883. sagrađena je bazilika, danas poznatakao „stara bazilika“. No, u prošlom jestoljeću sagrađena i nova, veća bazilika koja jesvečano otvorena 15. kolovoza 1967. Njezinagradnja trajala je dvanaest godina. Tom prigodomPavao VI. po svom je delegatu za Gospuod Ukazanja poslao Zlatnu ružu. Dana 4.srpnja 1980., za svoga prvog pohoda Brazilupapa Ivan Pavao II. baziliku je posvetio Gospiod Ukazanja (Aparecida) i dao joj je naslovBasilica minor. Tom je prigodom Papa primijetioda se malo prije toga dogodio jedan incident.Naime, kipić je pao i raspao se u komadiće.„Meni kažu“, rekao je Papa, „kako sumeđu tolikim komadićima nađene netaknutedvije Djevičine ruke ujedinjene u molitvi.To je zapravo simbolika - sklopljene Marijineruke u ovakvu rasulu poziv su njezinim sinovimada u svom životu nađu mjesta za molitvui slušanje Boga bez kojega sve ostalo gubismisao i vrijednost.“I papa Benedikt XVI. posjetio je svetišteGospe od Ukazanja te 2007. posvetio novizvonik u Aparecidi, najviši na svijetu.Papa Pijo XI. proglasio je Našu Gospu(Nossa Senhora) kraljicom i zaštitnicom Brazila.Svetište je vidljivo s desetak kilometaraudaljenosti. Bazilika je sagrađena u oblikugrčkoga križa na brežuljku koji dominiragradićem Aparecidom i cijelom dolinom.Bazilika je duga 173 i široka 168 metara(18.000 četvornih metara), kupola je visoka70, a zvonik 100 metara. Za izgradnjuje upotrjebljeno 25 milijuna opeka. Bazilikamože primiti oko 46.000 vjernika. Po svojimproporcijama ova je bazilika druga po veličinina svijetu. Samo je veća bazilika sv. Petrau Rimu. Uz baziliku se prostire golem trg, aobližnje parkiralište može primiti 4.000 autobusai 6.000 automobila.Papa Ivan Pavao II. Gospi od Aparecidauputio je molitvu:Gospe Aparecida, jedan Tvoj sin koji Tipripada bez rezerve – Totus tuus! – pozvantajanstvenim planom providnosti da budenamjesnik Tvoga Sina na zemlji, obraća Tise u ovom trenutku. Sjeća se s ganućem, radiove Tvoje crne slike, jedne druge Tvoje slike:Crne Gospe od Jasne Gore! Majko Božjai Majko naša, zaštiti Crkvu, Papu, biskupe,svećenike i sav vjerni puk: primi pod svoj zaštitničkiogrtač redovnike, redovnice, obitelji,djecu, mlade i njihove odgojitelje!36 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 37

Snimila: Lidija ParisU nebo zagledaniOdmjeravanjeBog nas je stvorio slobodnima i hoće da takvi i ostanemofra Miljenko StojićOobljetnici ukazanja Kraljice Miraposebno se zbraja koliko se većgodina ukazuje, koliko je hodočasnikaprošlo kroz međugorskužupu, koliko ovoga, koliko onoga... A meni seto jednostavno ne da jer bitno je da Božja milostteče, i ništa više. Radije pamtim neke drugepojedinačne događaje. Recimo, kao hodnjajedne skupine hodočasnika iz Zagreba. Dokovo pišem saznajem da su negdje oko Knina.Svoje su putovanje pomno isplanirali, znajukuda će proći. Jedino ne znaju kako će u pojedinimmjestima biti prihvaćeni, hoće li uvijekuspjeti naći konačište. Predvodi ih negdašnjipripadnik postrojbi Hrvatske vojske za posebnenamjene. Iskusio je puno toga i na krajusvega predao se molitvi. Shvatio je da je pravasnaga u Bogu, sve ostalo je samo tlapnja.Nedavno sam mu blagoslovio i križ koji nosena hodočašću. Htio je da to bude na mjestuubojstva širokobrijeških franjevaca. Držao jeda su događanja na Širokom Brijegu i događanjau župi Međugorje i te kako povezana.U oba slučaja Bog progovara svome narodu ikaže mu da se ne boji. Načini jesu različiti, alisu posljedice jednake.Istina je da trenutnu hrvatsku politiku sobiju strana granice nije briga za ovakvo ponašanjenegdašnjeg njihova branitelja i skupineistomišljenika. Ona ide nekim svojimputem, putem klanjanja političkim elitamau tuzemstvu i inozemstvu. Stvorena su, naime,središta moći koja su vrlo udaljena odvolje naroda. On ih, dapače, nije birao, negosu oni izabrali sami sebe. U određenom trenutkudokopali su se novca i položaja te nastavilipo nekoj svojoj pameti. Naravno da tonije vodilo i da ne vodi ničemu dobru. Odsklizalisu prema propadanju umjesto daidu prema napretku. To još traje. No, hvalaBogu, među nama ima onih koji su se probudilii nitko nam ne može nametnuti svojemišljenje, kao što ga ni mi nikome ne namećemo.Imamo pravo živjeti svoj život. I pobojalisu nas se. Zbog toga su počeli udari sraznih strana. Zlo ne može trpjeti da dobropočinje pobjeđivati.Ako bismo sada to iz visoke politike prebaciliu svoj običan svagdanji život onda bismomogli reći da sebi moramo odgovoritišto zapravo znači ubojstvo hercegovačkihfranjevaca i mnoštvo puka za nas, što za nasznači ukazanje Kraljice Mira u župi Međugorje.Jesmo li spremni pričati o tome i zalagatise da ta istina pobijedi ili ćemo i daljegledati koju korist od svega možemo izvući?Pravo je to odmjeravanje snaga u nama ilirazabiranja puta kojim nam je ići. Mnoštvoje glasova oko nas i nije nam uvijek lako izmeđunjih izabrati ono što je kvalitetno. Čestoje to tako lijepo umotano da nam se činivrlo primamljivo. Tako me neki dan iznenadiojedan poznanik. Bila je riječ o nasrtajimada se homoseksualnim, i kako se sve nezovu, osobama priznaju tzv. ljudska prava.Meni nije bilo jasno da su im uskraćena, anjemu da to ne shvaćam. U srži je bilo hoćemoli prihvatiti argumentaciju tih osoba iline. I on je podlegao velikim riječima uopćene shvativši da pozadina izgleda posvedrukčije. Da nije, ne bi oni to silom nametalidrugima, većina bi to davno shvatila. Nijezamjeriti poznaniku, ne uspiju to nekada nioni u Crkvi, koji bi morali. Tako je to kad sepokuša popuštati modi i hirovima.U jednoj svojoj poruci Gospa reče da smojoj suradnici, da čeka da joj pomognemo.Stresu čovjeka te njezine riječi. Tko sam jada pomažem Gospi? Onda shvatiš da nemašpravo stajati po strani dok su vremena teškai dok ih možeš mijenjati sa svojim Bogom.Zacijelo ne treba mnogo pameti pa zaključitida to nisu isprazne riječi. Vremena zaistajesu teška. Takvima ih nije učinila Gospa,a ni oni koji su s njom. Zlo se razmahalojer mu se čini da je došlo njegovo vrijeme. Inašlo je suradnike među nama! Kad je to većtako, kako mogu ne biti s Gospom? Nije važnokoliko ću pridonijeti, važno je da sudjelujem.Naoko jednostavno a, eto, vidimo danam je ponekad teško.Stvarno, odmjeriti nam je snage i sa samimasobom i s tendencijama u društvu okosebe. Po strani ne možemo i ne smijemo stajati!Umišljamo si da je to teško. Ma, ispraznapriča! Kada je u pitanju ono što volimo,nema te poteškoće koju nismo u stanju svladati.Uzmimo za primjer samo svoje ljetovanje.Čitavu se godinu mučimo, pomno skupljamonovčiće da bismo onda mogli otićina zasluženi odmor. K tomu prethode i raznedruge pripreme. Primijenimo to i na,ponavljam, razmišljanje o sebi i o svijetu okosebe pa će puno toga biti drukčije. Nikogane ćemo napadati, nikoga uvrijediti, ali uvijekćemo biti svoji. Bog nas je stvorio slobodnimai hoće da takvi i ostanemo. Pa, daj, nemojmosami biti nekog drugog mišljenja!Tjedni molitveni program– ljetni raspored(od obljetnice do Mise na Križevcu)PONEDJELJAK I UTORAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Krunica19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Križni put uz Križevac18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI7, 8,11 i 19 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijed Prije podne za vrijeme MisePrije podne Sv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Krunica na Brdu ukazanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceO međugorskim događajimate odjecima u svijetu i Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečniku Informativnogcentra MIR Međugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugimaGlasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hrTel: ++387 36/653 547 uredništvo++387 36/651 100 glavni tehničar++387 36/653 548 marketingFaks: ++387 36/653 552SvjedočanstvaPribilježio i preveo Zoran PervanLuke, BelgijaOvdje sam prvi put bio1988. godine. To je bilo čistoturistički, ali sam osjetio daću se vratiti. Nakon toga dolaziosam još nekoliko puta,a jednom sam ostao čak punihšest tjedana. Međugorje se jako promijenilo.U početku je bilo maleno i rustikalno. FraSlavko više nije s nama, ali je Gospa tu, i to jejedino bitno. Kad sam bio ovdje 2000. godine,osjetio sam svećenički poziv i otišao u sjemenište,ali sam ga napustio i oženio se. Na žalost,prije tri godine rastali smo se i sada sam ovdjekako bih otkrio što mi je dalje činiti. Molim seda pronađem mir jer imam osjećaj da sam gaizgubio. Sve se zakompliciralo.Ivan, Sarajevo, BiHImam 30 godina, dolazimiz Sarajeva, radim kao novinarza Radio Mariju uBiH. Već godinama dolazimu Međugorje kao hodočasnik.Za mene je Međugorjemjesto obraćenja i mjesto gdje čovjekmože pronaći mir. Nakon hodočašća u Međugorjeuvijek se osjećam jako dobro. Mislimda čovjek ovdje može promijeniti svoj život.Na Podbrdu osjećam neki poseban mir i zadovoljstvo.Gemma, EngleskaU Međugorju sam prvi putbila prije četiri godine i otadasvake godine dolazim naMladifest. Prije prvog dolaskanisam znala što je Festivalmladih niti sam štoočekivala. Znam da to zvuči dramatično, alitaj mi je dolazak promijenio život i zato samnastavila vraćati se svake godine. Dolazim dase obnovim jer je ovdje tako lako moliti, Misesu pune radosti, lako je osjećati blizinu Bogai Gospe. Kod kuće se lako izgubim u svakodnevnimbrigama. Sretna sam što mogu svakegodine doći na Mladifest jer mi je to duhovnaobnova. Gospa nas vraća na pravi put, akada se vratimo kući, pomaže nam živjeti njezineporuke. Neki od mojih prijatelja misle dasam malo luckasta jer im pričam o tome dase ovdje Gospa ukazuje i jer im na dar donosimkriževe. Mislim da su zainteresirani, ali ipomalo skeptični. Kada me nešto pitaju, pokušavamim odgovoriti najiskrenije što mogu.Ako živim najbolje što mogu, ako sam im dobraprijateljica, ako živim Gospine poruke, toće ih možda privući Isusu. Možda će jednogadana i oni biti ovdje sa mnom.38 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 7 | srpanj 2013. | 39

Foto Gebetsaktion WienDošli smo ti, Majko draga!Hodnja mira dolazi pred međugorsku crkvu