Budite ljubav i svjetlo

Poruka za sadašnji trenutakBudite ljubav i svjetloIsus je došao na ovaj svijet s jednim jedinim ciljem: donijeti nam Radosnu vijest koja je On sam, objaviti da nasBog neizmjerno voli i da je Bog ljubav. Na koji način je Isus pokazao da nas voli? Dao je svoj život za nas nakrižu. Upravo na križu Isus nam objavljuje Božju ljubav u punini. To je ljubav koja se brine za nas, kako svjedoči ievanđelist Ivan: “U ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan kojiu njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16).Ta ista Ljubav koja je dala život za nasželi da što više ljudi pođe putem spasenja.Na to nas potiče Gospa, našamajka i posrednica svojim riječima: «Bogme poslao među vas iz ljubavi da vas povedemprema putu spasenja». Gospa kao pravamajka želi da se sva njezina djeca spasei zato nas uporno poziva ali i opominje,kao na primjer, u poruci od 25. studenog1998., kada kaže: «Ja vas, dječice, sve pozivamna put spasenja i želim vam pokazatiput prema raju». Postoji samo jedan putkoji vodi u vječni život, koji vodi u raj, a toje Isus Krist. On sam za sebe kaže: «Ja samput, istina i život; nitko ne dolazi k Ocuosim po meni» (Iv 14,6).Bog - izvor ljubaviGospa kaže kako su mnogi otvorili svojasrca i prihvatili poruke. Otvoriti svoje srceznači predati se cijelim bićem Bogu koji jeljubav, ali i porukama koje nas potiču nato predanje. Predati se znači izručiti svojesrce, a to je najdragocjenije i najljepše štočovjek ima. Srce je simbol života i ljubavi,svega onoga dobroga što čovjek posjeduje.Srce zna ono što jezik ne može izreći,ni uho čuti, ni pamet razumjeti, jer najvećeistine dolaze iz srca. Gospa je već i prijeu svojim porukama tražila da se iznovaposvetimo njezinu srcu i srcu njezina SinaIsusa. Tako u poruci od 25. listopada 2003.godine kaže: «Nemojte odugovlačiti, dječice,nego recite svim srcem: Želim pomoćiIsusu i Mariji da što više braće i sestaraupoznaju put svetosti».Ima i onih koji se su se izgubili naovom putu predanja jer nisu nikadapredali svoje srce Bogu. Isusje u evanđelju često upozoravaosvoje slušatelje da imajuzatvoreno srce, srce od kamena.A tko ima takvo srce, imaFoto Gebetsaktion • G l a s n i k m i ra // Međugorje

MučeniciVJERNOST JAČAŠiroki Brijeg, 9. listopada 2007.OD SMRTIs. Lidija GlavašSvaki brijeg nema svoj stijeg. Ali ovaj Brijeg, Široki, danas ponosno stojidržeći svoj barjak na stijegu visokom. Izdigao se visoko da svojim srcempoljubi Nebo i potvrdi mu odanost. Izdigao se i široko da još jednom obgrlimodru rijeku, ljude i djecu, da se zajedno u ponosnoj nježnosti i sjeti naklonebraći, koji i sami tkaše svojom krvlju ovaj barjak.Godine su se u nadi jedna za drugomnizale, darivajući svoja proljeća isvoje zime; zvijezde ljetnih večerisvoje vrijeme i mjesec svoje mijene. Hrast,pod kojim su sinovi svetog oca Franje kolijevkugradili, stajao je, rastao te poručivao:ovdje su franjevci kao Mojsije, dizali svojeruke prema Nebu da prime Pravila života.Ne bijahu to Pravila uklesana na kameneMojsijeve ploče, nego duboko urezana pečatomsvetim u srca njihova.12 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeSvako novo jutro slušalo jenjihov molitveni žarDok su se bistrine svetosti sudarale sorkanskim vjetrovima bezboštva, dotlesu braća potpomognuta tihim molitvamasvojih vjernika, ustrajavala u čvrstoći duhai bdjela, poput stražara, nad svojim redovničkimi svećeničkim posvećenjem. Svakonovo jutro slušalo je njihov molitvenižar: »Otvori, Gospodine, usne moje i ustaće moja navješćivati hvalu tvoju». I braćabi se spremala na dnevni posao, a ponaosobih je pratio blagoslov svetog oca Franje.Svaki je od njih u srcu osluškivao ovajblagoslov: «Blagoslovio te i čuvao Gospodin,pokazao ti svoje lice i smilovao ti se.Svrnuo na te svoj pogled i dao ti mir». Bioje to blagoslov bratu Leonu, bratu Križanu,bratu Melhioru, bratu Krešimiru i svimaostalima. Njih šezdeset i šest je polazilou svoj svagdan s tim blagoslovom, kaoi ostala braća. Pravo cvjetno proljeće vjerei kršćanskog svjedočanstva odisalo je nasvakom koraku. Braća su bila sretna, a njihovostado, ti dobri ljudi, još sretniji. Odzvanjatće dugo s govornica crkvenih: Čuj,kršćanine! Poslušaj, sine roda hrvatskoga!Poslušaj riječi svetoga Evanđelja i živi ih.Evo ih, upiši ih u srce svoje: »Ljubi Gospodina,Boga svoga, svim srcem svojim, svomdušom svojom i svim umom svojim. Ljubisvoga bližnjega kao samoga sebe».Bezboštvo je škripalo zubimaAli, ovoj duhovnoj i bratskoj ljubaviusprotivila su se vremena novog političkogsustava, noseći svoje naprtnjače bezboštvai neprijateljstva prema svemu Božjemu. Iovu kolijevku sveta redovničkog života trebaloje, po njihovu naumu, brzo srušiti.Neka ne ostane ni kamen na kamenu njezinu,ni tragovi krvi braće koji ljubljaše Bogai svoj rod.U tom vremenu pred jačinom naletahordi možda je ponetko i mislio kako je toljudsko bezumlje jako i snažno da mu seteško tko može oprijeti. Ali zasigurno nitkonije sumnjao da je paklena zloća zaigralasvoj ples. Šapat vjere od srca do srca tiho jemiljio kao žalosna rijeka koja je umuknulau svojoj boli. Ali i dalje je živjela i teklatiho, posve tiho, svojim koritom. Izviralaje i ponirala, ali nikada nije prestalateći. Nekada to bijaše tako ponosno i prkosnoda je bezboštvo ponovno škripalo zubima.Franjevci i njihov narod dobro je toosjećao i plaćao svoj danak kakvog je tražiloto vrijeme. Ali, riječi svetog Evanđeljabijahu silna duhovna injekcija koja je darivalanove snage vjeri.Sjeme za nove brazdeOnih dana, kada se mislilo da je ratnumržnju konačno svojom dobrohotnošćupobijedila ljubav, braća bijahu zaoralabrazde na njivi Gospodnjoj u svojoj Hercegovini.I dok je zemlja izbrazdana otvorenihnjedara čekala novo sjeme, padoše oniu krvi mučeničkoj. Jedni kao snoplje zrelo,drugi kao klasje u jeku mladosti, treći kaoizniknute mladice. I svi bijahu sjeme zanove zemljane brazde. Svaki čovjek bogobojaznai čestita srca dobro je znao da njihovamučenička krv za svetu vjeru bijašesjeme za kršćansku i hrvatsku slobodu.Gdje su vam grobovi, braćo?, pitali smose svake godine sjećajući se dana vaše pogibije,kao i za Dušni dan i blagdan SvihSvetih. I ne samo tada. Ma uvijek kada sucvjetale ruže u ljepoti svojoj, nad zemnimostatcima vas malobrojnih polažući mirisnelatice, kitili smo svakoga od vas. Na-

PromišljanjePLODOVIMEĐUGORJAPriznajete li osobno Međugorje, točnije, što mislite o svemu tome? Malo ječudno da se Gospa ukazuje svakog dana?Na ovo pitanje, postavljeno 21. ožujka 2007., opsežno je na web stranicamažupe Sv. Mateja iz Viškova pokraj Rijeke odgovorio p. Ivan Androić.Odgovor prenosimo u cijelosti, oprema je redakcijska.Ovo je moje izdvojeno, načelno mišljenje.Ne ulazim ovdje u analizusigurnih kriterija istinitosti privatnih(izvanbiblijskih) viđenja, ukazanja iobjava (o tome imate već iznesena načelana ovoj stranici), no ne mogu se ignoriratiautentični plodovi Međugorja (Mt 7,20), radost,mir i pomirenje te porast vjere, nadei ljubavi kao učinci djelovanja Duha Božjega.Mnogi su, na događaju Međugorja, počeliprodubljivati svoju vjeru i obratili seBogu koga su ostavili ili su se prema Njemuneodgovorno ponašali. Tamo je normalnoda svatko može i na ulici držati uruci krunicu i moliti, a ovdje u Rijeci, da mevide kako molim krunicu na Korzu, smatralibi me luđakom. Smiješno je da bi đavao,koji uvijek govori da Boga nema i da grijehanema, sada tjerao ljude da se mole,poste, idu u ispovjedaonicu, klanjaju se iobraćaju Bogu, čitaju Božju Riječ, idu naMisu, da ljube bližnje; đavao se nije obrationi u Rimu ni u Jeruzalemu, a sad bi se,eto, obratio u Međugorju... Takvi bi dokazipostali protudokazi samima sebi, jer to, dase đavao obratio, bilo bi najveće čudo, nesamo Međugorja...Plodovi MeđugorjaJedan njemački leksikon navodi: ‘Znakje svaki događaj kojim Bog otkriva svojumoć i veličinu.’ Plodovi Međugorja su povratakvjeri, višemilijunske ispovijedi, pomirenje,početak novog i odgovornog života.Gospodin se služi malim ljudima (ovdje:4 djevojčice i 2 dječaka) da bi lakše zasjaloNjegovo djelo; iz očitih nerazmjera izmeđumalih ljudi i velikih djela lakše se dolazi doprepoznavanja Boga kao njihova pravogauktora, jer je ‘Bog u najmanjim stvarimanajveći’. ‘Kraljica Mira’ nudi svim ljudimamir Tvorca mira, pod uvjetom vjere,obraćenja, molitve i posta - a tko bi mogaobiti protiv tih sredstava pobjede nad zlom?To su velike milosti koje se preko Gospinihruku slijevaju u cijeli svijet.Poruke su potpuno evanđeoskeTe su poruke potpuno evanđeoske daevanđeoskije ne mogu biti, one obvezujui bez Gospinih ukazanja, pa je nepotrebnorazglabati o njihovoj autentičnosti. Nijeli presmiono ustvrditi da je možda Gospaviše učinila u Međugorju u pastoralnomsmislu u našoj domovini nego neki svećeniciu zadnjih 25 godina zajedno (sličnoreče jedan umirovljeni, sada blagopokojninaš biskup)? Tko pokreće milijune ljudicijeloga svijeta prema Međugorju, budi izravnodušja i okorjelosti njihova srca? Moždaje Gospodin 20, 30 ili više godina kucaona njihova srca, ali mu se tek tamo mnogiotvaraju u sakramentu ispovijedi...? S obziromna praksu nestanka sakramenta is-Obraćeni ljudi u Međugorju ne sumnjaju u autentičnost ukazanja. A što seGospa tamo ‘svakodnevno’ ukazuje - tko može majci dozirati koliko će putatjedno, mjesečno ili godišnje poljubiti svoju djecu, koliko će im puta reći daih mama voli i da ih Bog ljubi? Ničim se ne može dovesti u pitanje njezinamajčinskaljubav, briga i pomoć.16 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeSnimio Siniša Hančić

povijedi u Europi, u Međugorju je obratnapraksa, upravo obratno proporcionalna europskojpraksi: mnoga ona stota, izgubljenaovca upravo je tu nađena; mnogi hromi,slijepi, mrtvi... tu ozdravljaju ili uskrisuju...i polaze za Gospodinom.Obraćeni ljudi u Međugorju ne sumnjajuu autentičnost ukazanjaKada sam, odlazeći jedne godine iz Međugorja,morao požuriti na autobus, predispovjedaonicom sam ostavio masu odviše desetaka pokornika; izvanredna ispovjednabrojnost ne ide bez milosnog poticajaDuha Svetoga... Čekajte, mene kaosvećenika, kad govorim ‘neugodne’ porukeobraćenja, pokore, molitve, vjere, posta,čitanja Sv. pisma... uglavnom nitko nevoli slušati, a kad to tamo kaže Gospa, ukojoj se Riječ Božja utjelovila, narod Božjiiz cijeloga svijeta te poruke prihvaća...To ne može činiti nikakva kolektivna halucinacijani neka psihotehnika, ni bilokoji ljudski autoritet ili sila. To može ipaksamo Bog svojom milošću (Ivan Pavao II.:‘Tamo gdje se moli, tu je Bog’). ‘Dobro sestablo prepoznaje po dobrim plodovima’,reče Krist. Ne želeći prejudicirati konačnisud Crkve, želim reći da se Gospa u Međugorjuukazuje s djetetom Isusom, pravimBogom i pravim Čovjekom, u naručju.I to je bit njezine poruke, dara i pomoćinašem svijetu: nema ona što važnije kazatini potrebnije učiniti, ni što veće datiovom svijetu. Mene osobno nitko i ništane može razuvjeriti u ono što sam iskusioi doživio, nakon 2 godine i sumnji i skepsei prigovora, klečeći pred kipom Gospeu međugorskoj crkvi na svom privatnom,trećem, gotovo razočaravajućem, odlaskuiz Međugorja... Ne bih htio biti zloban nitigeneralizirati, ali po meni, ne želeći nikogauvjeravati, ako sva međugorska događanjasvedem samo na osnovnu porukuGospe iz Međugorja, ‘tvrdi’ dokazi protivte poruke dolaze možda od onih koji bašne vole moliti, postiti i obratiti se Evanđelju.Obraćeni ljudi u Međugorju ne sum-PromišljanjePoruke su potpuno evanđeoske da evanđeoskije ne mogu biti, one obvezujui bez Gospinih ukazanja, pa je nepotrebno razglabati o njihovoj autentičnosti.Nije li presmiono ustvrditi da je možda Gospa više učinila u Međugorjuu pastoralnom smislu u našoj domovini nego neki svećenici u zadnjih 25godina zajedno (slično reče jedan umirovljeni, sada blagopokojni naš biskup)?Tko pokreće milijune ljudi cijeloga svijeta prema Međugorju, budi izravnodušja i okorjelosti njihova srca?njaju u autentičnost ukazanja. A što seGospa tamo ‘svakodnevno’ ukazuje - tkomože majci dozirati koliko će puta tjedno,mjesečno ili godišnje poljubiti svoju djecu,koliko će im puta reći da ih mama voli ida ih Bog ljubi? Ničim se ne može dovestiu pitanje njezina majčinska ljubav, brigai pomoć. Gospa dolazi uvijek kao Majka,više kao Majka nego Učiteljica, ne iznuđujeod ljudi vjeru u Boga prisilom ili zastrašivanjem,nego donosi majčinski poljubacutjehe i mira, radosti i ljubavi otvorenogNeba...Volio bih međugorsku župuimati na Viškovu…Osim toga, majčinska pedagogija u procesuotkrivanja istine ne ide skokovito, većse proteže korak po korak i na dulje vrijeme,da glas poruke mogne doći do svakogačovjeka na svijetu (pa ja kroz svojih laičkihdesetak zadnjih komunističkih godinau Hrvatskoj nisam ni čuo za Međugorje, adoznao sam o njemu tek kad su me Afrikanciu Kamerunu upitali ‘što ja mislim oMeđugorju’...). Mariji je pod Križem Kristpovjerio ljubav i brigu za djecu Crkve...Iako i u Međugorju ponekad ima prebrzogmoljenja krunica u večernjem molitvenomprogramu i popratnih pojava svih velikihsvetišta u smislu pojačane komercijalizacijeoko svetišta (sve su to redom ljudski elementi),volio bih međugorsku župu imatina Viškovu... Jer što rade toliki ljudi tamo?Mole, ispovijedaju se, čine pokoru... Pustimoonda ljude da idu tamo. I ostanimoprema Međugorju u najmanju ruku otvoreni.Uostalom, ni biskupi nisu rekli da sutamošnja ukazanja ‘neistinita’, nego da se‘na temelju dosadašnjeg istraživanja’ nemože potvrditi njihova nadnaravnost (IzjavaBKJ, 10. 4. 1991. u Zadru). Dok svećenicine mogu ‘organizirati’ hodočašća u Međugorje,mogu svoje hodočasnike pratiti spastoralnom brigom i pomoću. Privatna suhodočašća, dakle, dopuštena.http://www.zupa-viskovo.com/scripts/pitanja.phpStudeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 17

MeditacijaPOTRAGA ZA OSIGURANJEMs. Dominika AnićČovjek uvijek čezne za posvemašnjom sigurnošću života. Danas to na osobit način dolazi do izražaja jer smo senašli nemilosrdno izručeni svakoj vrsti nezaštićenosti. I što se grčevitije borimo za osiguranje svog opstanka nazemlji, to bivamo sve lomniji i nesigurniji.Što je veća nesigurnost, veća je potrebai potraga za osiguranjima. Patako imamo kojekakvih osiguravajućihdruštava koja nam izvrsnim reklamamanude osiguranje života, imovine,zdravlja… Ponekad je gotovo smiješno kakvase i za što se sve nude osiguranja. Odosiguranja automobila, osiguranja vezanihza kreditne kartice, sigurnosti pravosuđa,nacionalne i državne sigurnosti, gradske iškolske sigurnosti, sigurnosti prometa, doosiguranja zdravlja, kupovanja, hrane itd.A jedino što je u svemu ovome sigurnojest da smo još uvijek jako nesigurni i kaotakvi izručeni nezaštićenosti kao sjeni pratiljinašega zemaljskog hoda kroz vrijeme,koja nas straši i dovodi u pitanje.Živjeti pametnoDanas nam se često savjetuje da nastojimoživjeti «pametno», da mislimo nasebe, da se što je moguće više osiguramo,zaštitimo. Nerijetko se događa da uutrci za osiguranjem života zaboravljamoživjeti i tako gotovo neprimjetno, ali nerijetkoi trajno, gubimo motive zbog kojihvrijedi živjeti i koji nam život napajajuradošću i snagom. Jer, ne zaboravimo- nije moguće osigurati se od života. Apogotovo to nije moguće od smrti. Kolikogod životnih osiguranja imali, kad dođetrenutak odlaska, on biva neodgodiv, asmrt tako stvarna. I nitko, baš nitko, nemože nam zajamčiti ostanak ili produžetakživota, ma koliko ga ljubili, ma kolikonas drugi ljubili. Može nam ostati tisućezapočetih, nedovršenih poslova, neostvarenihsusreta, nedosanjanih snova. Poćinam je u još jednu sigurnu nesigurnost ilinesigurnu sigurnost u koju ne možemoprodrijeti nikakvim umovanjima, u nesigurnostzagrobnog života o kojem, kolikogod nastojali znati, opet ne znamo ništa.Ostaje nam samo vjerovati i nadati seda to je jedina sigurna sigurnost u čijemsvjetlu ćemo spoznati svu uzaludnost našihljudskih osiguranja. I da će nam ta sigurnostbiti darovana, ne po našim zaslu-18 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeSnimio Tvrko Bojić

Meditacijagama, nego po daru Božjega milosrđa iljubavi za svakoga čovjeka.Konkretiziranje sigurnostiDogađa se također da nam je ponekadlakše vjerovati da ćemo tek s onu stranuživota biti sigurni, nego da nam Gospodinjamči sigurnost već sada, danas, ukonkretnosti naše svakidašnjice. Da bašondje gdje jesmo, u svojim često i dosadnimposlovima i zadatcima, živimo svjesnostBožje nazočnosti, u susretu sa svojimukućanima, s radnim kolegama, sonima s kojima teško možemo naći zajedničkijezik, ili s onima s kojima nikako neizlazimo na kraj… Teško nam je povjerovatida se upravo tu krije naša sigurnost,u konkretnom ljudskom životu kakavjest. U svim našim padovima, promašajima,napuknućima, nesigurnostima, ranjenostima,tragedijama, Bog je tako blizu.Kao i u našim uspjesima, radostima izadovoljstvima.U susretu s današnjim ljudima, pogotovomladima, često se može čuti kakosu prerasli ljubav. I to nije tek fraza. Doistaima mnogo iskustava u kojima ljudisvjedoče, da kroz svoje mladenaštvo nisuuspjeli ostvariti jednu stabilnu ljudskuvezu prijateljstva ili ljubavi a da nije bilapovezana s niskom korišću i sebičnim interesom.Korist i interes su dva fenomenakoji nam onemogućuju živjeti u svjesnostiBožjega dara. Oni nas stalno nukajuda se od života osiguravamo pod lažnomizlikom da osiguravamo život. Što višegubimo sposobnost voljenja, to se osjećamonesigurnijima i tražimo neko uporišteizvan sebe samih. Tako postajemosve osjetljiviji jer smo se izručili nekomuili nečemu, dali smo se odrediti, te takodrugima dopustili da nas čine sretnimaili nesretnima. U tom slučaju svaka sitnaprimjedba nas zaboli i svaki nepravedanpotez vrijeđa. Dođemo u stanje konfuzijevlastitih želja i više ne znamo što bismoželjeli - ono što doista želimo ili ono štobi bilo pametno željeti. Tada nastupa fazastraha od želja, jer ako nam se ne ispune,ili ih drugi ne prepoznaju, naša nesigurnosti osjećaj ugroženosti se uvećavaju, atraume se gomilaju.Sve nas to dovodi u stanje koje možemonazvati «unutarnja rascjepkanost». Akotome stanju suprotstavimo još «pametnunezainteresiranost», eto onda lutajućegmozaika čiji djelići, odlijepljeni od cjeline,tumaraju ovim svijetom, uzaludno tražećisvoju bazu. I što je to nastojanje grčevitije,doživljaj usitnjavanja je dublji. Zato smomi ljudi mozaik čiji dijelovi nisu povezani.Obavljamo puno stvari, i sve kao da imajusmisao, ali nemaju središta, nemaju vezivnogtkiva, jednoga smisla ili osobe kojabi sve to leteće smirila i okupila u skladnucjelinu. Zato smo tako često razlomci bezintegriteta.U kojem pravcu ićiAko želimo biti iskreni sami pred sobomi pred Bogom, trebamo se zaustavitii sagledati kamo to ide krivulja našega života,kamo nas to nosi naša nesigurna sigurnost,što nam je u životu doista važnoi kojim sigurnostima se bespoštedno izručujemo.Ono u što svatko od nas može biti siguranjest da krivulja naših života nužno sasobom nosi padove i da povremeno trebamoponirati ispod neke zamišljene ravnine.da bismo se potom uzdizali iznad nje.Ako izgubimo tu sposobnost poniranja, nećemo se moći više uzdizati.Opasnost naše ljudske nesigurnosti krijese i u gubitku sposobnosti jakih osjećaja,pri čemu postajemo sakupljači malih trauma,a emotivne oscilacije nas rastrgavajutako da im se ne možemo ukloniti, već imse nemoćno izručujemo.U tom slučaju naša pozornost premaonome što nas okružuje postaje intenzivnijajer trebamo nečim nadomjestitiunutarnje sadržaje. Ne čudi onda da mi,današnji ljudi, u nedostatku unutarnje sigurnosti,usudim se kazati i u nedostatkuvjere i pouzdanja u Boga, tražimo mnoštvoizvanjskih osiguranja. A što smo višeusmjereni na izvanjsko, više ćemo primjećivatisve što je loše. Onda to loše zamišljamoi na kraju možda i prema tomepostajemo ravnodušni, gubeći osjećajprema onome što nas okružuje. Ono nampostaje nevažno. Može nastupiti i vrijemeapatije, kad ćemo se morati prisilitida ustanemo ujutro i obavimo svakidašnjeposlove, jer nam sve može izgledatibesmisleno. Ali baš u obavljanju našihobičnih, svakodnevnih zadataka krije seduboki smisao i u konačnici, ako ih obavljamosa sviješću Božje nazočnosti, u njimase skriva naša sigurnost.Tek kada postanemo svjesni da je našasvakidašnjica naš siguran put ostvarenjazadovoljna i ispunjena života, dobro sudošla i neka izvanjska osiguranja imovine,zdravlja, putovanja...BEZ ZASLUGAKad događaji uruše bedeme mojih sigurnostiPomno utvrđivanihObziđivanih ambicijamaKad srcem se primaknem lomnosti nastojanja svojihA posvemašnja nesigurnost zagleda mi se u dno dušeTad privid kojim sam obgrljena nestaje u trenuPrizemnost i besmisao ustuknu pred istinomJa rasti počnemJednostavno rasti - kroz sve i u svemuPa i ranjenost mi postaje čistija, prozirnijaI zaprjeke na putuI potajno stavljane stupiceRazotkriju se sameKroz prelijevanje života postaju kao stepeniceOptočene neslućenim prilikama usponaDo punine čovještvaI molim da me oslobodiš olakog zaključkaDa bi to mogla biti - neka moja zaslugaIli pak moja muka odreknuća, odmaknućaOd okamenjenih hridina slaganih uz rub životaZaogrni me nezaboravom da Ti si onaj kojiNježnosti i toplini zapovijedaDa u nesigurnosti mojoj ljudskojZa sobom ostave otvorena vrataI pokažu mi put susreta s DOBROTOM kojaIako često neprepoznataObitava u ljudimaStudeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 19

TKO JE OVAJ?U kemiji - pretvorio je vodu u vino;u biologiji - rođen je bez naravnoga začeća;u fizici - dokinuo je zakon gravitacije hodajući vodom i za preobraženja;u gospodarstvu - dokinuo je zakon smanjivanja hraneći pet tisuća ljudis dvije ribe i pet kruhova;u medicini - liječio je bolesne i slijepe bez ikakva lijeka;u povijesti - on joj je početak i kraj;u vladanju - rekao je da će biti nazvan: Savjetnik divni, Knez mira;u religiji - rekao je da nitko ne dolazi k Ocu osim po njemu.Pa tko je to taj?To je Isus!Najveći lik u ljudskoj povijesti!Isus - nije imao slugu, pa ipak su ga zvali Gospodarom!Nije imao akademskoga naslova - pa ipak su ga zvali Učiteljem!Nije studirao medicinu - a zvali su ga Iscjelitelju!Nije imao nikakve vojske - a kraljevi su ga se bojali!Nije bio nikakve bitke - a On je pobijedio svijet i smrt!Nije počinio nikakva zločina - pa ipak su ga raspeli!Pokopan je u grobu - on ipak i danas živi!Čast nam je služiti takvome Vođi i Kralju koji nas ljubi!Sjedinimo se u zajedništvu slaveći Njega!Dostojan je slave i hvale!Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, Alfa i Omega, Početak i Svršetak!Krist Kralj!

Iz života CrkveOsvrćući se na Heiligenkreuz kao mjestoteološkog studija Papa je naglasio potrebupovezanosti znanstvene teologije iživljene duhovnosti. Bog nije nikada samoobjekt teologije nego istodobno njezinživi subjekt. Teologija nije čovjekov govoro Bogu, nego je ona uvijek u istom dahu ilogos i logika u kojoj se Bog čovjeku izručuje.Stoga znanstvena intelektualnost iživljena pobožnost predstavljaju dva nužnaelementa teološkoga studija koji su dopunskijedan na drugi upućeni.Kao što liturgija koja ispušta iz zrenikaBoga odumire kao liturgija, tako isto prestajei teologija biti teologija, ne diše li uozračju vjere. Bez Boga teologija ostajeskup više-manje povezanih disciplina. Međutim,gdje se prakticira teologija na koljenima,ne će manjkati plodotvornost takveteologije u puku.Život u nasljedovanju Isusa Krista trebaintegraciju cijele osobePlodotvornost se očituje u promicanju iizobrazbi mladih ljudi koji nose u sebi klicuduhovnoga poziva. Da bi se danas moglodo kraja živjeti zvanje za svećenički iliredovnički stalež, treba trajno obrazovanjekoje uključuje vjeru i razum, srce i um, životi mišljenje. Život u nasljedovanju IsusaKrista treba integraciju cjelokupne osobe.Gdje se zanemaruje intelektualna dimenzija,nastaje odveć lagano pobožnjačko zanesenjaštvo,koje živi gotovo isključivo odemocija i raspoloženja što ne mogu nositizgradu života. Gdje se pak zanemarujeduhovna protega, rađa se plošni racionalizamkoji se nikada ne može vinuti do oduševljenapredanja Bogu. Život nasljedovanjaIsusa Krista ne može imati temelj natakvim jednostranostima. S tim raspolućenostimačovjek postaje sam nesretan teduhovno neplodan. Svaki poziv u duhovnistalež jest dragocjeno blago te svi odgovornimoraju promicati adekvatne putovesinteze razuma i vjere, srca i mozga.Gdje je Marija, tu je i duhovsko puhanjeSvetoga DuhaNe treba ispustiti iz vidika ni marijanskuprotežnicu života. Sv. Leopold jegod. 1133. utemeljio tu opatiju i dao jojime Naše Gospe od Svetoga Križa. Gdje jeMarija, tu je i uzor posvemašnjeg predanjai nasljedovanja samog Krista. Gdje jeMarija, tu je i duhovsko puhanje SvetogaDuha, tu je i proročki zamah, autentičnaobnova.S ovoga marijanskog mjesta na Via Sacra,hodočasničkom putu prema MariazelluPapa želi svim duhovnim mjestima uAustriji plodotvornost i ižarivanje Duha.Na kraju Papa moli Marijin zagovor rabećipohvale što joj ih je izrekao sv. Bernard izClairvauxa, želeći da svatko od nas postaneMarijino dijete, kako je to postao OčevSin Isus Krist:“Marija je zvijezda mora koja baca sjajna sve zemlje, koja grije duše više nego tijela,blistava zvijezda koja se diže nad širinommora, koja blista svojim zaslugama iosvjetljuje svojim primjerom.Ti koji se osjećaš udaljen od čvrste zemlje,nošen valovima ovoga svijeta, usredbura i oluja: ne puštaj s očiju svjetlost tezvijezde, ne želiš li potonuti!Dignu li se oluje napasti, uzdignu li sehridine muka nad tvojim putem: gledajzvijezdu, zovi Mariju!Jesi li bacan valovljem oholosti, častohleplja,laži, ljubomore: gledaj zvijezdu,zovi Mariju!Potresaju li ljutnja, gramzivost, nečisteželje lađicu tvoje duše: gledaj zvijezdu,zovi Mariju!Neka se njezino ime nikad ne udalji stvojih usana i iz tvojega srca!Da bi primio pomoć njezine molitve, nezanemaruj primjer njezina života!Slijedi je i sigurno ne ćeš zabludjeti! Zovi jei ne ćeš zdvajati! Misli na nju i ne ćeš lutati!Drži li te Marija čvrsto, ne ćeš pasti! Štiti li te,ne boj se ničega! Vodi li te, ne ćeš se umoriti!Ako ti je milostiva, stići ćeš sigurno na cilj!”Naše svjetlo, naša istina, naš cilj, naše ispunjenje, naš život - sve to nijenekakav religijski nauk, nego osoba, osoba Isusa Krista. Prije nego sečovjek u potrazi i čežnji zaputi prema Bogu, Bog je sam nas pronašaoi otkupio. Lutajući pogled čovječanstva svih vremena i naroda, svihfilozofija i religija i kultura susreće se sa širom otvorenim očima raspetogai uskrsloga Sina Božjega. Njegovo je otvoreno srce punina ljubavi.Kristove su oči pogled Boga ljubavi. Krist gleda svakome od nas u srce.Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 23

Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Novi župni vikari u MeđugorjuU novom rasporedu osoblja Hercegovačke franjevačke provincijeUznesenja Marijina, od kolovoza 2007. u Međugorju djeluju dva novažupna vikara: fra Miljenko Šteko i fra Danko Perutina.Fra Miljenko Šteko rođen je u Tomislavgradu1969. Nakon osnovne i srednješkole oblači franjevački habit u Hercegovačkojfranjevačkoj provinciji. Po završetkugodine novicijata, pohađa Filozofskifakultet DI u Zagrebu i Teološki fakultet uBologni. Magistrirao je 2000. god. na franjevačkomepapinskom sveučilištu Antonianumu Rimu., a 2005. doktorirao izpodručja teologije duhovnosti na Papinskometeološkom fakultetu Teresianum uRimu.Za svećenika je zaređen u Frohnleitenu(Austrija) 1996. Službovao je na Humcu, uPosušju i Zagrebu. U Provinciji je obnašaoslužbe tajnika za formaciju i studij, odgojiteljasjemeništaraca, novaka i bogoslova.Više godina bio je pročelnik Komisije zaformaciju i studij pri Hrvatskoj konferencijiviših redovničkih poglavara, te član drugihvijeća i komisija. U travnju 2007. god.fra Miljenko je izabran za vikara Hercegovačkefranjevačke provincije. U novom rasporeduosoblja fra Miljenko djeluje u Međugorjukao župni vikar.Fra Danko Perutina rođen je 1970. uSarajevu. Nakon osnovne i srednje školeFra Miljenko Štekooblači franjevački habit u Hercegovačkojfranjevačkoj provinciji. Po završetku godinenovicijata studira teologiju u Zagrebu.Svećeničko ređenje prima 1999. u Norva-Članovi HKM Wuppertal u MeđugorjuU prigodi proslave tridesete obljetnice folklorne skupine “Zagreb”u Hrvatskoj katoličkoj misiji Wuppertal, od 30. rujna do 6. listopadaorganizirali smo hodočašće u Međugorje i izlet u Dubrovnik.Fra Danko Perutinalu u Kanadi. Djeluje kao duhovni pomoćniki pomoćni odgojitelj sjemeništaracana Humcu od rujna 1999. do ožujka 2001.,kao duhovni pomoćnik u Međugorju odožujka 2001. do listopada 2002. U Rimustudira mariologiju od listopada 2002. dolipnja 2005. i magistrira na Papinskom teološkomfakultetu Marianum na temu„Djevica Marija u intelektualnom i duhovnomodgoju“. Zamjenik je meštra novakai voditelj postulanata od lipnja 2005., članVijeća za odgoj i obrazovanje od kolovoza2005., župni vikar u Međugorju od kolovoza2007.staje svih triju otajstava. U 18.00 sati našimladi imali su čast pjevati pod Misom.Vrijeme je bilo toplo pa se Misa slavila naotvorenom. U koncelebraciji s fra KarlomLovrićem i fra Antom Malešem bilo je još50 svećenika iz raznih zemalja svijeta. Sveklupe bile su ispunjene vjernicima, hodočasnicima.Divno.SudionikUMeđugorju smo u utorak, 2. listopada,bili nazočni kad je vidjelicaMirjana primala Gospinu poruku.Taj doživljaj ne može se opisati riječima.To treba samo doživjeti - vjernike iz svihkrajeva svijeta koji pjevaju i mole u zanosui iščekivanju. Mladima je posebno poučani dojmljiv bio susret s dvojicom mladićau Cenacolu, gdje se liječe od droge igdje su pred mladima svjedočili svoj putod početka uživanja droge do izlječenja uCenacuolu. Na Brdu ukazanja molili smokrunicu, uz razmatranje od postaje do po-24 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Generalni ministar Franjevačkog Redau MeđugorjuOd 7. do 10. listopada 2007. generalniministar Franjevačkog redafra Jose Rodriguez Carballo pohodioje Hercegovačku franjevačku provincijuUznesenja BDM.Braću u Međugorju posjetio je 8. listopada2007. U ime braće pozdravio ga je župnikfra Petar Vlašić. O. General se zadržaos braćom u ugodnom razgovoru, zahvalioim za sve što čine za župljane, vjernike hrvatskogajezičnog područja, kao i za svekoji u Međugorje dolaze iz cijeloga svijetatražeći duhovnu okrjepu, mir i obraćenje.Ujedno je ohrabrio braću da se ne umorena putu dobra, te savjetovao da susretimas vjernicima uvijek prethodi osobna i zajedničkaduhovna priprema, kao i odmor,koji je vrlo važan čimbenik u ovom mjestumolitve koje tijekom cijele godine dočekujerijeke vjernika iz cijeloga svijeta.General je s braćom ostao na ručku, atom prigodom župnik mu je uručio kipUskrsloga, jedan od simbola Međugorja.U ime Majčinog sela, umjetničkom slikomdarovao ga je fra Svetozar Kraljević.Vijesti, najave, obavijestiNovi kipsv. FranjeU MeđugorjUU ponedjeljak, 1. listopada 2007.,za vrijeme večernjega molitvenogprograma na vanjskom oltaru župnecrkve u Međugorju, po prvi put je bioizložen novi kip svetoga Franje.Kip je dar obitelji g. Paula Fischnallerai njihovih prijatelja iz Wellschnofenau Južnom Tirolu, u Italiji. Budućida je u tom kraju veoma razvijen religiozniobrt, napose drvodjelstvo, g. Fischnaller jepoželio međugorskoj crkvi darovati novikip svetoga Franje. U razgovoru s fra TomislavomPervanom bilo je dogovoreno kakobi kip trebao izgledati: Franjo s Biblijom i skrižem u ruci. Nakon što je obišao nekolikoradionica, g. Fischnaller je odabrao najboljui u njoj naručio kip visine 180 cm.Poslije večernje svete Mise 1. listopada,novi kip svetoga Franje blagoslovio je fraMiljenko Šteko u nazočnosti župnika fraPetra Vlašića, fra Tomislava Pervana, koji jesudjelovao u koncipiranju kipa, te subraćena službi u Međugorju. Na blagdan SvetogaFranje, 4. listopada, u Međugorje je diskretnohodočastio i darovatelj.Obred Preminućasvetog FranjePosebnom liturgijom koja se održava3. listopada navečer, u predvečerjeblagdana Svetog Franje,franjevačka obitelj diljem svijeta obilježavapreminuće svog svetog osnivača.U župi svetog Jakova u Međugorju,ovaj se obred održao neposredno nakonvečernje svete Mise na vanjskom oltaru.U njemu su sudjelovali međugorskifranjevci, sestre franjevke na službiu župi, Franjevačka mladež i Franjevačkitreći red.Pred mnogobrojnim župljanima i hodočasnicima,uz sudjelovanje zbora Framei «Golubića mira» ovogodišnju liturgijuPreminuća sv. Franje predvodio jefra Danko Perutina.Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 25

Vijesti, najave, obavijestiZAJEDNICE „VJERA I SVJETLO“ IZ VINKOVACAU MAJČINu SELUNi hladna bura te subote, 20. listopada, nije omela hrabre članove Zajednica„Vjera i svjetlo“ da se iz Vinkovaca zapute na hodočašće u Međugorje.Cilj im je bio predstaviti svoj rad obiteljima ovog područja koje žive s istompoteškoćom, poteškoćom života s tjelesno i mentalno hendikepiranomosobom.Poticaj za osnivanje ovih zajednica dobilisu Jean Vanier i Marie-Helene Matheuna hodočašću u Lourdesu 1971.g. To su zajednice koje okupljaju osobe smentalnim hendikepom, njihove roditeljei prijatelje koji se redovito susreću unutarsvojih župa da bi zajedno molili, slavili,slušali se međusobno, njegovali zajedništvo,odnosno pomagali takvim osobamapronaći svoje mjesto u društvu i Crkvi. Otome govori sam Jean Vanier: „Dijeleći živots osobama s mentalnim hendikepom,otkrivamo njihovu duboku čežnju za nekimtko će ući u istinski odnos prijateljstvai zajedništva s njima. To nije isto što i velikodušnost:obično smo ‘velikodušni’ kadačinimo stvari za drugoga, ali ostajemo superiorniu odnosu na njega. Zajedništvo je,pak, prijateljstvo u kojem postajemo ranjivijedni pred drugima. Ulazeći u odnosistinskog saveza, otkrivamo radost zajedništvai slavlja. Zajedništvo je duboko ljudskai kršćanska stvarnost. Ono je radost bivanjazajedno, ono znači zajedno dijelitiživot, pomagati drugome da raste do puninesvoje zrelosti. Zajedništvo je temeljsvake naše zajednice. Otkrivamo da nas tajodnos zajedništva i prijateljstva s najkrhkijima,odbačenima uvodi u srce kršćanskogotajstva, u srce Isusove poruke. A ona je,prije svega, poruka ljubavi i zajedništva.“(usp. Glas Koncila, 21. ožujka 2007.)U Hrvatskoj ima dvadesetak takvih zajednica,a naši gosti došli su sa 68 članovadviju zajednica „Vjera i svjetlo“ koje djelujupri dvije vinkovačke župe: Župi sv. VinkaPalottija i župi sv. Ćirila i Metoda. Slabodziv nas domaćina opravdan je različitimspriječenostima pozvanih obitelji. Ipak,kaže voditeljica Zajednice iz župe VinkaPalottija i glavna animatorica ovog susretaTihomila Viljetić, hodočašće nije prošlo bezplodova jer će obitelji iz Mostara i Čapljinekoje su sudjelovale na susretu u svojim župamapokušati osnovati Zajednicu.Članovi zajednica, zajedno sa svojimanimatorima, pozvanima su pokušali dočaratikako se odvija rad na njihovim susretima.Svaki susret, pa i ovaj održan u prostorijamaMajčina sela, sastoji se iz tri dijela:u prvom se preko jednostavnog igrokaza,odnosno uprizorenja neke scene iz evanđeljapokušava pomoći hendikepiranim osobamashvatiti poruku i bogatstvo Božje Riječi.Drugi i najvažniji dio je sv. Misa, trećidio je agape, zajedničko druženje.Svjedočanstva članova zajednice kojirade s hendikepiranim osobama pokazalasu koliko su sami obogaćeni čistoćom,toplinom i odanošću duša hendikepiranihosoba i koliko je život i rad s njima u oprecis današnjim društvom koje se ravna jedinoprema profitu pa sve nejako (djecu, hendikepiraneosobe) i istrošeno (bolesne i stare)želi isključiti. Svijet ne shvaća da se upravopreko žrtve i služenja slabima i nemoćnimaduhovno obogaćuje i pročišćava od sebičnostii lažne samodostatnosti.Doista, ovaj susret i svjedočanstva pokazalisu da tjelesno i mentalno hendikepiraneosobe ne trebamo gledati kao poteškoću,nego kao dar za naš rast premanovom, nebeskom čovjeku u nama.Paula TomićKošarkaši uMeđugorjuUoči početka nove košarkaškesezone i natjecanja u Prvoj košarkaškojligi Bosne i Hercegovine,deset košarkaša Posušja, na čelus trenerom Hrvojem Vlašićem i predsjednikomkluba Miroslavom Ramljakom,hodočastilo je u Međugorje upetak, 12. listopada 2007. Posebno jedirljivo bilo uspinjanje na Brdo ukazanjauz pjesmu i molitvu krunice. Voditeljhodočašća fra Mario Knezović naBrdu je održao i kratki govor upoznajućikošarkaše s događajima u Međugorjui posebno naglašavajući molitvu,bez koje nema uspjeha ni na jednompodručju života.26 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Vijesti, najave, obavijestiSedmaobljetnica smrtifra SlavkaBarbarića24.studenog 2007. župa Međugorje obilježitće sedmu obljetnicu smrti fraSlavka Barbarića koji je preminuo naKriževcu nakon molitve Križnoga puta 24. 11. 2000.godine. Molit će se Križni put na Križevcu i slavitisveta Misa u župnoj crkvi.Fra Slavko Barbarić je pratio Gospina ukazanja uMeđugorju od samih početaka i vrlo brzo postao jedanod najistaknutijih apostola Gospinih poruka. Savsvoj život utkao je u Međugorje, u Međugorju je pokopan,ovdje ostaje zauvijek nazočan. Znao je utjelovitiduhovnost Gospinih poruka kroz molitvu i djela.Znao je braniti i štititi vidioce, vjerovao je u Gospinaukazanja. Fra Slavko je obišao cijeli svijet šireći Gospinuporuku mira i pomirenja. Krasile su ga izvanredneodlike: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja sljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb začovjeka u potrebi, nepresušna energija, marljivost, aiznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo jemolio i postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju.Srž njegova života bila je duše dovoditi Bogu po Mariji,Kraljici Mira, molitvom i postom.U spomen na fra Slavka, na Križevcu se nalazinjegov reljef u bronci ugrađen u kamen, a u Majčinuselu brončani spomenik, rad talijanskog kiparaCarmela Puzzola. O fra Slavku su napisane dvije knjige.Fra Marinko Šakota objavio je „Živjeti srcem - liki djelo fra Slavka Barbarića“, a Krešimir Šego knjigupod naslovom „Fra Slavko“.Petnaesti međunarodnisusret voditelja centaramira, molitvenih ikaritativnih skupinaPetnaesti međunarodni susret voditeljacentara mira, molitvenih i karitativnihskupina vezanih za Međugorje,održat će se u Međugorju od2. do 6. ožujka 2008. godine. Tema susretaje „Pouzdanje u Providnost“ (Mt 6,26-34). Broj mjesta je ograničen pa vasmolimo da što prije prijavite svoj dolazakna ovaj seminar. Prijave izvršiti nabroj faksa: 00 387 36 651 999 (za MarijuDugandžić) ili putem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hr. Bit će organiziranosimultano prevođenje za sve jezičneskupine.Biskup Comiskey uMeđugorjuMons. Brendan Oliver Comiskey, SS.CC.,umirovljeni biskup biskupije Ferns (Irska),boravio je u Međugorju od 21. do 28. rujna2007. sa skupinom hodočasnika iz Irske.Od 1980. do 1984. bio je pomoćni biskupDublina, a od 1984. do 2002. biskup Fernsa.Tijekom boravka u Međugorju mons.Comiskey predslavio je hodočasničku sv.Misu na engleskom jeziku i pratio hodočasničkimolitveni program.Statistike za listopad 2007.U listopadu 2007. podijeljeno je 176 000svetih pričesti. Na svetim Misama jekoncelebriralo 3839 svećenika ili 123dnevno.„Dragi hodočasniče, bogotražitelju! Kad dođešu Međugorje, pozvan si moliti u crkvi, slaviti Misu,ispovijedati se, klanjati se Isusu u Presvetom oltarskomsakramentu te moliti na Križevcu i molitina Podbrdu. A onda treba se vratiti kući, u vlastitiJeruzalem, u vlastitu svakodnevnicu! Zaboravizajednicu u Međugorju i vrati se svojoj zajednici.Sa sobom ponesi mjesta i događaje Međugorja!Kod kuće imaš svoj Križevac, svoj križ i svoje trpljenje.Ostavio si ga kod kuće. I on te čeka. Ali, neboj se. Uz svoj križ i Križevac u svome domu sagradimalo brdo, Brdo ukazanja, i svoj Tabor. Onda,pored Brda ukazanja brdo Križevac dobiti će novuboju, bit će ovijen novim mirom i novom nadom.Sagradi Brdo ukazanja u jednom kutku svoga stanaili kuće. Neka na njemu bude manji križ, svijeća,Sveto pismo, krunica i klecalo. Tu ćeš shvatitii svoj Križevac, i svoj prolaz, i svoj zalaz. Uz brdoukazanja, Križevac postaje mjestom uskrsnuća,jer nijedan Križevac nije zato da te uništi, negoda ti pomogne doći do spasenja. Upamti dobro!Gospa je ozbiljno shvatila Kristove riječi. Ona ides tobom i na tvoj Križevac, i na tvoju Kalvariju kaošto je išla i sa svojim Sinom.“ (Fra Slavko Barbarić,Molite srcem)Dani kruha -dani zahvalnosti zaplodove zemljeDani kruha - dani zahvalnosti za plodovezemlje - obilježavaju se svakegodine tijekom listopada u dječjimvrtićima, osnovnim i srednjim školama, teu raznim ustanovama za odgoj i obrazovanjedjece.Svečanostima Dana kruha, uz molitvu,blagoslov i simbolično blagovanje kruhazahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima,uspjesima i darovima kojima smotijekom godine kao narod i kao pojedincibili podareni.U Međugorju je proslava bila u nedjelju,14. listopada, kada su međugorska djecapriredila prigodni recital pod ravnanjemsestre Slavice Kožul.Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 27

Marija“AVE MARIA” -“ZDRAVO MARIJO” (2.)Preveo s njemačkog p. Vinko Maslać DI.Drugi nastavak tumačenja molitve Zdravo Marijo, koje je 1273.,godinu dana prije svoje smrti, napisao sv. Toma Akvinski.MILOSTI PUNA5. - a) Blažena Djevica se pokazuje utrostrukom pogledu ispred anđela.Najprije po punini milosti, koju je blaženaDjevica posjedovala u višoj mjeri negoijedan od anđela. I da bi se ova stvarnostizrekla vidimo kako joj anđeo iskazuje častriječima: „Ti si puna milosti“. To je kao dakaže: Jer ti mene nadilaziš u punini milosti,zato se s poštovanjem prigibam predtobom.6. - Evo triju temelja poradi kojih se BlaženuDjevicu naziva „Milosti punom“:Prvo se odnosi na dušu. U njoj stanuje svapunina milosti. Jer Bog daje svoju milost izdvostrukog razloga: naime, da se čini dobroi da se izbjegava zlo. To što se time izričeposjeduje Blažena Djevica u najsavršenijojmilosti. Jer Marija je savršenije negoijedan svetac nakon Krista izbjegavala grijeh.Da je i dolazio u pitanje grijeh - istočnigrijeh: ona je bila od toga izuzeta veću prvom času svoga začeća ili teški i lakigrijesi -: od njih je ona ostala slobodnom.Odatle odjekuju riječi iz Pjesme nad pjesmama:„Sva si lijepa, prijateljice moja, iljage nema na tebi“ (Pj 4,7).U knjizi O naravi i milosti Augustin piše:„Da se - uz iznimku Svete Djevice Marije -sve svete muževe i žene za njihova životaupitalo, da li su oni bez grijeha, oni bi kaoiz jednih usta izjavili: ‘Kada bismo tvrdilida smo bez grijeha mi bismo lagali samisebe i istine ne bi bilo u nama’. Jasno izuzimamSvetu Djevicu; jer gdje se radi o grijehu,ja želim Mariju radi slave Božje voljevidjeti izvan svakog pitanja. Znamo li jošda je njoj, koja je nedvojbeno smjela bezgrijeha začeti i roditi, dano više milosti zapotpunu pobjedu nad grijehom.“28 • G l a s n i k m i ra // Međugorje7. - Marija je potom provodila sve krjepostiu djelo.Drugi se sveci označavaju kroz osobitadjela: jedan je bio ponizan, drugi čist, opetjedan drugi milosrdan. I tako su oni namapostali uzori u pojedinim krepostima, kaošto je sv. Nikola uzor milosrđa itd. Ali BlaženaDjevica nam pruža primjer sveukupnihkreposti: u njoj možeš naći primjerponiznosti: „Evo službenice gospodnje“ (Lk1,38), i opet: „Pogleda na neznatnu službenicusvoju“ (Lk 1,48); primjer čistoće: „Jerse ja ne sastajem s mužem“ (Lk 1,34); i takodalje u svim krepostima, kako nam je dovoljnopoznato. Tako je, dakle, Blažena Djevica„puna milosti“ u činjenju dobra kao iu izbjegavanju zla.8. - Drugi temelj, radi kojega je BlaženaDjevica nazvana milosti puna, leži upreplavljenosti duše nad mesom, nadtijelom.Kod svetaca je veliko, bogato posjedovanjemilosti, koje je dovoljno za posvećivanjenjihove duše. Drugo je kod BlaženeDjevice: njezina je duša bila tako preplavljenamilosti da se milost izlijevala na tijeloi to tijelo je začelo Sina Božjega. Otudapiše Hugo od sv. Viktora: “jer je ljubav DuhaSvetoga u njezinom srcu toliko gorjela takoda je mogao u njezinom tijelu činiti čudesnestvari; tako čudesne, da se iz nje rodioBogočovjek.“ Tako je i bilo kod Luke obećano:„Zato će se dijete koje ćeš roditi zvatisvetim, Sinom Božjim“ (Lk 1,35).9. - Treći temelj (koji opravdava titulu„Milosti puna“) je u razlijevanju njezinemilosti koje je dala na sve ljude.Svetac je obdaren velikom milošću kojai drugima pomaže u njihovu spasenju. Akoposjeduje toliku milost da bi ona bila dovoljnadonijeti spasenje svim ljudima, tadaje to najveća obdarenost. Ali to se nalaziu Kristu - i u Blaženoj Djevici. Jer ti možešu svakoj opasnosti također od preslavneDjevice postići spas. „Tisuće štitova visina njoj“, stoji u Pjesmi nad pjesmama (4,4),dakle oruđe zaštite protiv opasnosti. Ona titakođer nudi svoju pomoć za svako kreposnodjelo.

Marijakao i to da je darovateljica svjetla za cijelisvijet. Nije uzalud uspoređena sa suncem imjesecom.krivnje grijeha - bila je Marija čista od teškogi lakog grijeha - kao i od odgovarajućekazne za grijeh.GOSPODIN S TOBOM11. - b) Drugo, kako Marija nadilazi anđeleje po njezinoj jedinstvenoj povezanosti sBogom.Da bi ovo najavio, anđeo je rekao: „Gospodins tobom.“ Kao da je rekao: „U počitanjuse klanjam pred Tobom, jer Ti stojišbliže Bogu od mene, jer je Gospodin s tobom.“Zove se „Gospodin“. To je najposlije Otac,koji je svoga Sina s Tobom sjedinio. Nijedananđeo i nijedno stvorenje takvo što nijeimao. „Jer Sveti, koji iz Tebe treba biti rođen,zvat će se Sin Božji“ (Lk 1,35).„Gospodin“, to je također Sin Božji u njezinojutrobi. „Kličite i radujte se stanovniciSiona, jer je velik među vama svetac Izraelov“(Iz 12, 6). Gospodin, dakle, stoji drugačijeprema Blaženoj Djevici i prema anđelu- prema njoj kao Sin, prema anđelu kaoGospodin.„Gospodin“, to je također Duh Sveti, kojiu njoj kao u jednom hramu uistinu prebiva.Odatle se ona i naziva „Hram Gospodnji,svetište Duha Svetoga“; ona je i začelapo Duhu Svetomu: „Duh Sveti sići će nate“ (Lk 1, 35).Time je pokazano: Blažena Djevica stojibliže Bogu nego anđeo. Jer je s njom BogOtac, Gospodin Sin i Gospodin Duh Sveti,što znači cijelo Presveto Trojstvo. Zato suriječi: „Gospodin je s tobom“ preuzvišeneda bi se mogle upraviti na poslenika (anđelaGabrijela).„BLAGOSLOVLJENA TI MEĐU ŽENAMA“14. - Zbog grijeha, ljudi su zastrti s triprokletstva.Prvo prokletstvo vrijedi za ženu: ona će začinjatipovrjeđujući svoje tjelesno djevičanstvo,s mukom nositi i rađati u bolima. Ali odtakvoga prokletstva bila je Blažena Djevicaslobodna; jer je začela nepovrijeđena, nosilabez muka i u radosti rodila Spasitelja. Nanjoj se ispunila riječ proroka: „U klicanju islavlju rodit će rađajuća“ (Iz 35, 2).15. - Drugo prokletstvo vrijedi za muškarca:u znoju lica svoga jest će kruh svoj.Također je od toga bila slobodna BlaženaDjevica. Slušamo kako apostol kaže: Djevicesu oslobođene brige za stvari ovoga svijetai posvećuju se samo Bogu (1Kor 7).16.- Treće prokletstvo pogađa i ženu imuškarca zajedno: obadvoje se trebaju uprah vratiti.Blažena Djevica također je i od toga bilaočuvana, jer je tijelom uznesena u nebo.Mi vjerujemo - i na to nas Crkva pozivavjerovati - da je ona nakon smrti uskrsnulai u nebo bila uznesena. Psalmist ovako pjeva:„Ustani, Gospodine, i pođi k svome počivalištu,ti i kovčeg sile tvoje“ (Ps 131,8).MARIJA10. - Tako je Blažena Djevica „puna milosti“da u toj punini milosti nadilazi anđele.Zato nosi s pravom ime „Marija“, štoznači „koja je u sebi prosvijetljena“. Ne kaželi prorok: „On će tvoju dušu sjajnim svjetlomispuniti“ (Iz 58, 11). „Marija“ značitakođer i to da je „Prosvjetiteljica drugih“,MARIJA12. - S pravom dakle anđeo susrećeBlaženu Djevicu s počitanjem.Nije li ona Majka Gospodinova i zato isama Gospodarica. Gledajući odatle ona spravom nosi ime Marija, koje u sirijskomjeziku znači „Gospodarica“.13. - c) Treće u čemu Marija nadilazi anđelajest čistoća.Jer Blažena Djevica nije bila samo čista usebi, nego je tu čistoću posredovala i drugima.Ona sama je bila najčistija, isto i odMARIJA17. - Ona je bila nedodirnuta od svakogprokletstva i zato „blagoslovljena međuženama“.Jer je jedino ona otklonila prokletstvo,donijela blagoslov i otvorila rajska vrata,tako njoj upravo dolikuje ime Marija, akoga se tumači kao „Zvijezda mora“. Naime,kao što mornari po morskim zvijezdama(polarnim zvijezdama) nalaze luke, tako ćei kršćani po Mariji biti vođeni k slavi.Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 29

PoticajiNe boj se, Davide!fra Iko SkokoSamuel je priopćio prvom židovskomkralju Šaulu da se Bog pokajao štoga je izabrao za kralja. Razlog Božjegpokajanja jest Šaulova neposlušnost.Prekršio je Božju zapovijed. Bog je poslaoSamuela u Betlehem da Davida, sinaJišajeva, tajno pomaže za novoga židovskogkralja. David je, iako bijaše slabijiod svoje braće, bio „rumen momak, lijepihočiju i krasna stasa“. (1Sam 13,12)Nakon što je pomazan za novog kralja, usvoju službu ga je uzeo nedostojni kraljŠaul.David je na dvoru svirao harfu i ubrzoje postao kraljev štitonoša. Nakon štoje ubio Filistejca Golijata postao je zapovjednikŠaulove vojske. Posebno ga je zavoliokraljev sin Jonatan - smatrao ga jesvojim bratom. David je ubrzo stekao naklonostvojske i cijelog naroda. To je kodŠaula pobudilo ljubomoru, zavist i strah.Pokušao ga je ubiti kopljem. Zatim mu jedao svoju kćer Mikalu za ženu kako bi prikriosvoje neprijateljstvo i zlobu. Šaul jeviše puta bezuspješno pokušavao usmrtitiDavida.David se sklanjao na više mjesta. Naposljetkuse sklonio u pustinju Zifu, uHoršu. Tu mu je došao Jonatan i rekao:„Ne boj se, jer te ne će stići ruka mogaoca Šaula. Ti ćeš kraljevati nad Izraelom,a ja ću biti drugi do tebe; i moj otac Šaulzna to dobro“ (1 Sam 23,17). David je imaou sebi plemenitosti i dobrote. Dva putaje poštedio život kralju Šaulu. Šual i njegovsin Jonatan ubijeni su u jednoj borbis Filistejcima na brdu Gilboi. Jedan vojnik,Amalečanin, donio je Davidu znakovekraljevske vlasti. Kralj David je vladao od1010. do 970. prije Krista. Posebno je njegovokraljevstvo postalo značajno kad suga za svoga kralja prihvatila sva izraelskaplemena oko 1000. prije Krista. Nakon štoje osvojio Jeruzelem, otevši ga Jebusejcima,taj grad postaje središte izabranognaroda.David je imao mnogo svojih slabostii grijeha, no nakon Božjih opomena prekoproroka Natana, David se kaje. Postajeprimjer čovjeka koji se zna kajati za svojegrijehe i zna moliti. Posebno se to očitujeu psalmima. Iako je postao moćan kralj,nije izgubio osjećaj za poniznost pred Bogom.Pred smrt, svojim je nasljednikomimenovao sina Salamona, upućujući ga dabude čovjek i da sluša i izvršava naredbeBožje.David je primjer čovjeka koji u sebi imaokrutnosti, oholosti i silovitosti te plemenitostii dobrote. Kad se uzda samo u sebei svoju moć, do izražaja dolazi njegova silovitosti slabost, a kad se uzda u Boga, doizražaja dolazi njegova plemenitost, skromnost,dobrota i strahopoštovanje.KRALJICI MIRA U MEĐUGORJUEvo nas, Gospe, u Međugorju, u tvome hramu,odakle glas tvoj širom svijeta odjekuje:Obratite se i vjerujte, Sin vam moj to poručuje,narod Hrvata za to te tvoj odano štuje.Došli smo ti, Majko mira, radosnu hvalu izreći:Svi djeca tvoja smo mi koji ti se rado mole;Ponosni na tebe ovdje dižemo danas svoj glas:Čuj Zagrepčane svoje koji te iskreno vole!Već stoljeća dvadeset svim narodima si majka,i duša si duše sveg roda našeg hrvatskog,prisutnost tvoja, Majko, molitvu i pokoru plodi,po daru mira od Oca i Sina i Duha Svetog.Zato, Kraljice i Majko mira, rado svi hrlimo k tebi,gdje molitve i pjesme duhovne stalno se ore;Nas i sav svijet dobrotom si svojom privukla k sebi,duše nam pjevaju, a grudi nam radošću gore!Međugorje, 7. 10. 2007.P. Josip Lucić30 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

PoticajiPRIJELAZ U ŽIVOTPoznati duhovni pisac Phil Bosmans piše: “Neke stvari izgledaju kao katastrofa, a ipak su milost”. Pišući takvurečenicu pisac je ciljao na misli onih koji smrt smatraju krajem života. Vjerujem, tako barem osjećam, da i međukršćanima umiranje još nije u svojoj dubini shvaćeno kao novo rađanje o kojem nam Isus progovara.Kao smrtni ljudi, o umiranju ponajvišerazmišljamo početkommjeseca studenoga. Tada se sjećamosvojih pokojnika. Tada su grobovisvježe ukrašeni. Mrtvi i živi zakratko suna istome mjestu. Jedni druge traže, alijedni druge ne mogu dohvatiti. Okrutnadioba rastavlja žive od mrtvih. Živi žalemrtve a, vjerujem, još više mrtvi žaležive koji ne žive život u punini premdadišu, posjeduju, jedu, hodaju...Još je i dobro ako živi razmatraju svojčas umiranja. No, ako ih taj čas zateknekao kradljivac o podne, to je katastrofa.Takvi zaboraviše preporuku da bdijemoi budni budemo. Takvi, nošeni slastimaovoga života, zapravo gube život. Smrtje, kako jedan teolog reče, «nadmoćnismutljivac». Da. Upravo tako. Smrtse ušulja u svaki užitak i govori - dosta!Ona potkopava svaku sigurnost koja nijeutemeljena u Bogu. U biti - tako u svomdomišljanju o smrti mislim - ne bi se nitiisplatilo živjeti da nije smrti. Ne bi hvalevrijedno bilo podnositi kušnje i križeveživota da nije umiranja. Ali smrt kaostanje nije trajnoga karaktera. Mi je kaokršćani trebamo promatrati kao rađanje,kao novi početak. Ona je prijelaz iz borbeza egzistenciju u prostor gdje će svakasuza nestati s čovječjeg lica. Zato imožemo iskreno shvatiti sv. Pavla kad jeklicao da je njemu smrt dobitak. Možemolakše shvatiti i sanjarenje sv. Franjekoji smrt naziva svojom sestricom.fra Mario KnezovićStudeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 31

Hodočasničke stazeAMSTERDAM: ŽENA -MAJKA SVIH NARODAOd 1945. do 1959. Blažena Djevica Marija ukazivala se u Amsterdamuvidjelici Idi Peerdeman. Predstavila se 11. veljače 1951. godine:Ja sam ŽENA - Marija - MAJKA SVIH NARODA. Haarlem-amsterdamskibiskup Jozef Maria Punt 31. svibnja 2002. godine potvrdio jeautentičnost Gospinih ukazanja.fra Karlo Lovrićvremenu želi biti dostupna svim narodimai ljudima na novi način, pod novim imenom.Ona želi biti majka kršćanima i cijelomčovječanstvu.Želi voditi narode k jedinstvu u Kristu.Uvijek iznova upućuje na Krista i njegovkriž. Njezino je poslanje u našem vremenuistupiti naprijed kao žena obučena u suncei protjerati đavla. Ona ljude opominje predlažnim prorocima…Ipak, Ona ponajprije donosi utjehu.«Gospodin Isus Krist svijetu želi iskazati jošjednu milost, to je riječ, glas njegove Majke,Žene svih naroda». Kad ljudi budu spremničuti i moliti, doći će Duh Sveti. Tada će Ženamoći voditi narode do kajanja i mira.Upismu od 31. svibnja 2002. biskupPunt priopćuje da se kao mjesnibiskup koji ima prvotnu odgovornost,raspitao kod nekolicine teologa i psihologa.Ovi su još jednom ispitali rezultateranijih istraživanja. Biskup je molio za mišljenjesvoju subraću u biskupskoj službi,a imaju iskustva s naglašenijim štovanjemBlažene Djevice Marije u svojim biskupijama.Iz toga je rezultirala sljedeća izjava:«S obzirom na ova mišljenja, svjedočanstvai razvoje i kad sam sve to u molitvi iu teološkom razmišljanju odvagnuo, utvrdiosam, da ukazanja u Amsterdamu imajunadnaravno podrijetlo. Naravno, postojiuvijek utjecaj i ljudskoga faktora (čimbenika).‘I autentične slike i vizije’ - kaže kardinalJosef Ratzinger, prefekt za nauk vjere –‘ uvijek idu kroz filtar naših ćutila koja vršeproces prevođenja… i … nose u sebi mogućnosti granice subjektivnosti’.Privatne objave ne vežu u savjesti vjernika.One su samo pomagala da se razumijuznakovi vremena i da se Evanđeljesavršenije živi u njegovoj aktualnosti. Aznakovi našega vremena su dramatični.Ja sam uvjeren da nam štovanje Ženesvih naroda može pomoći pronaći praviput u dramatičnosti našega vremena, putdo novoga posebnog dolaska Duha Svetogakoji jedini može izliječiti velike rane našegavremena.Da daljnji razvoj štovanja možemo pratitii stići do produbljenog uvida u njegovoznačenje, imenovao sam popratnu komisiju.Njezina je zadaća sve inicijative, iskustvai svjedočanstva dokumentirati, prosuditii pospješiti korektan crkveni i teološkirazvoj štovanja».Ukazanja u Amsterdamu (Nizozemska)imaju duboko značenje: Marija u našem32 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Hodočasničke stazeVIDJELICA IDA PEERDEMANRodila se 13. kolovoza 1905. u Alkmaaru(Nizozemska) kao najmlađa od petero djeceu obitelji. Majka joj umire u 35. godinipa najstarija sestra preuzima ulogu majkeu obitelji. Obitelj se 1913. preseljava u Amsterdam.Ida je u 12. godini imala posebnidoživljaj. U subotu, 13. listopada 1917.,kada se dogodilo čudo sa Suncem u Fatimi,i Idi se u sjajnom svjetlu, dok je iz crkveišla kući, ukazala «u bijelo obučena žena»za koju nije mogla znati da bi to bila Gospa.To se ponovilo u dvije sljedeće subote.Kad joj se Gospa ukazala mnogo godina kasnije,odmah ju je prepoznala.Neobična iskustva prožela su joj život.Kao jednostavna žena bez školske naobrazbei teološkog znanja, suočena je sa slikama,riječima i nalozima koji su je zbunjivali,često je doživljavala nerazumijevanje,nevjeru i ponižavanje.Kad je 31. svibnja 1996., poslije dugih50 godina čekanja, javno čašćenje konačnodopušteno, zdravlje joj se naglo pogoršalo.Umrla je 17. lipnja 1996. u 91. godini života.Na njezinu pogrebu tadašnji dijecezanskibiskup mons. H. Bomers je posvjedočio:«Bila je apsolutno poštena i govorila je istinuo onome što je doživljavala».PORUKE ŽENE SVIH NARODADolazak Marije kao Žene svih naroda -njezino prvo ukazanje u Amsterdamu - biloje u svoj tišini i jednostavnosti pri krajuDrugog svjetskog rata, 25. ožujka 1945., naBlagovijest (Navještenje Gospodinovo). Idaje u stanu sa svojim sestrama i grije se uzpeć. Jedan svećenik, prijatelj obitelji, je uposjetu. Usred napetog razgovora događase nešto neobično. Ida vidi snažno svjetlo,a njezina okolina kao da propada u beskonačnudubinu. U tom svjetlu vidi nebeskilik - «u bijelo odjevenu ženu» - koja joj počinjegovoriti i pokazivati krunicu.Tako počinje prvo od 56 ukazanja u razdobljuod 14 godina i obznanjena su kao«poruke Žene svih naroda».U prvih 25 poruka Žena pokazuje ponajprijesnažnu sliku o Crkvi i svijetu u drugojpolovici 20. stoljeća. U vremenu ponovneizgradnje i optimizma, kad nitko nije mogaoni slutiti kakvi će biti udari na Crkvu isvijet, Žena opominje pred prijetećom nesrećomkoja očekuje čovječanstvo. Poslijetoliko godina mnoge su nam slike postalerazumljive i mnoga proroštva su se ispunila,kao što je uspostava židovske države(Izrael), hladni rat, spuštanje čovjeka naPapa Pio XII. 1. studenoga 1950. proglasio je dogmu o Uznesenju BlaženeDjevice na nebo. Polako se razvija Božji plan po kojem bi Žena svih narodamogla spasiti svijet. Od sada se ona pojavljuje stojeći na zemaljskoj kuglii dolazi u naše vrijeme pod imenom Žena, majka svih naroda.Mjesec, rat na Balkanu, slom komunizma,biološko vođenje rata, kriza u Crkvi. OpominjeOna pred meteorima i promjenamau prirodi. Žena s pravom kaže: «S godinamaće se to ispostaviti» i «Znakovi su u mojimriječima».Papa Pio XII. 1. studenoga 1950. proglasioje dogmu o Uznesenju Blažene Djevicena nebo. Polako se razvija Božji plan po kojembi Žena svih naroda mogla spasiti svijet.Od sada se ona pojavljuje stojeći na zemaljskojkugli i dolazi u naše vrijeme podimenom Žena, majka svih naroda.MARIJA SUOTKUPITELJICA,POSREDNICA I ZAGOVORNICA11. veljače 1951., na dan Gospe Lurdske,Žena vidjelici pokazuje sliku biskupa svihzemalja s bijelim mitrama, kakve su onistvarno nosili u vrijeme Drugog vatikanskogkoncila u crkvi sv. Petra u Rimu. Onamoli za promjenu u Crkvi. Onda daje jednumolitvu koja će se zajedno s njezinom slikomproširiti po cijelome svijetu. Molitvaje upućena Isusu Kristu i moli za dolazakDuha Svetoga, sada i u ovo vrijeme, jer:«Ovo vrijeme je naše vrijeme». I kao našazagovornica svima onima koji budu moliliovu molitvu obećava milost, otkupljenjei mir.Molitva i slika pripravljaju i ilustrirajujednu novu dogmu, posljednju i najvažnijumarijansku dogmu: Marija, suotkupiteljica,posrednica i zagovornica. Žena proričeda će ova dogma (vjerska istina) izazvatiprotivljenje, ali kad se navijesti nastat ćenovo doba mira za čovječanstvo.U mnogim porukama Gospa opominjeda će Crkva ići prema teškom vremenu. Pozivasve kršćane da se ujedine i ponovno - skrižem u ruci - istupe pred svijet. «Spoznajtepak ozbiljnost vremena. Pružite si ruke! Zasaditepak Križ usred Svijeta! Vi ste svi odgovorniza svoju zadaću koju imate ispuniti uovom vremenu. Ne dopustite da vas vodi kriviDuh! Molite svaki dan da Gospodin Isus Krist,Sin Očev pošalje Duha Svetoga na ovaj Svijet,i Žena svih naroda, koja nekoć bijaše Marija,bit će vaša zagovornica! Tako neka bude!»Amsterdam će biti središte ovoga pokretai tu se zapravo treba sagraditi crkvaŽENI SVIH NARODA.Od 31. svibnja 1954. Gospa se svake godineukazuje na ovaj dan. U veličanstvenimviđenjima govori narodima i upozorava suvijek većim naglaskom na Euharistiju,«veliku tajnu, veliko čudo svakoga dana,svakoga sata i svake minute».Ukazanja prestaju 31. svibnja 1959. s viđenjemu kojem se Žena pojavljuje u svojnebeskoj slavi a iz jedne hostije, poput bijelevatre, izlazi Gospodinov lik u svoj njegovojslavi i veličanstvu.Na ovaj dan - tako Ona proriče - bit ćeokrunjena Žena kao «Suotkupiteljica, Posrednicai Zagovornica». I osam mjeseci ranijeproriče smrt pape Pia XII.ŽENA SVIH NARODAViše od 150 puta Gospa upotrebljavaovo novo ime milosti koje izražava njezinnajdublji poziv. «Ti možeš reći: ŽENA SVIHNARODA ili Majka svih naroda» (11. veljače1951.)Kad se poruke pažljivo čitaju, upada uoči da je zapravo novo ime sažetak trostrukedogme. Dovoljno je otvoriti Sv. pismo iu to se uvjeriti.Na četiri mjesta Marija se spominje kaoŽena i to u onim prilikama, u kojima je riječo njezinom univerzalnom majčinskompozivu.U Knjizi Postanka obećana ŽENA koja sasvojim Sinom satire zmiji glavu,ŽENA u Kani GalilejskojŽENA pod Križem na KalvarijiŽena u Otkrivenjuje ŽENA SVIH NARODA, jer je trpjela zajednos Otkupiteljem za sve narode, svimnarodima milost posreduje i za sve narodezagovara.Jedno od najljepših obećanja koje je Marijaizgovorila u Amsterdamu:«Ovim imenom spasit ću Svijet. S ovimimenom spasit ću ga od svjetske katastrofe!»(20. ožujka 1952./10. svibnja 1953.).Naslov Majka i žena svih naroda na posebannačin izražava sveobuhvatni Marijinpoziv za sve narode, za sve kontinente, zasve rase, za sve ljude svih religija jer je Onauistinu majka svih ljudi.Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 33

Razgovor: Alois EpnerHVALA KRALJICI MIRAAlois Epner je sedamdesetšestogodišnji umirovljeni učitelj iz GornjeAustrije. Rođen je u Hrvatskoj, a god. 1944. je iz rodnoga mjesta kaoučenik trećeg razreda pučke škole sa svojom obitelji morao otići predpartizanima. Novi dom je, nikada ne zaboravljajući djetinjstvo u domovini,pronašao u Gornjoj Austriji. Prvi put u Međugorje je došao 1984. i otadaje često Gospin hodočasnik. Kad govori o svojim iskustvima, suze muobvezno ovlaže oči.Priredio Krešo ŠegoPoštovani gospodine Epner, Vi već godinamas obitelji ili s hodočasničkim skupinama dolaziteu Međugorje. Kad ste se prvi put susreli sovim mjestom ili, još bolje: na koji ste način i odkoga saznali da se u Međugorju ukazuje KraljicaMira?U našim se novinama povremeno pojavljujučlanci o ukazanjima, napisani uglavnomu senzacionalističkom duhu. Tako samod jednog znanca bio dobio neki časopis ukojem je bilo riječi o Međugorju i o ukazanjima.Moj prvi dojam bio je sljedeći: imamoLurd, Fatimu, La Salette… Ne treba nam ništadrugo, već znamo što nam je činiti. Imaljudi koji se prave da imaju ukazanja, katkadaprijetećeg sadržaja, u stilu: ako ne budete…!Zato sam taj izvještaj pročitao vrlo kritičkimpogledom. Napominjem da sam jošod djetinjstva bio vezan uz Mariju, no častiosam ju više kao Kraljicu neba.Nisam doživio osobni susret s Gospom,ali ona je bila u meniNa jednom predavanju o Padre Piju jednaje znanica govorila o Međugorju. Skeptičnosam ju upitao: Ima li u tome ikakve istine? Njezinodgovor bio je kratak i sažet: Idi i vidi!Otišao sam. Pridružio sam se jednoj vrlo pobožnojskupini hodočasnika. Za moj ukus,previše su molili. To mi je bilo ponešto sumnjivo,pa sam se poželio vratiti kući, misleći:ako je to Međugorje, onda nije za mene.Bilo je to u ožujku 1984. Ipak došao sam uMeđugorje, neispavan i mrtav umoran.Članovi skupine su otišli na Križevac, ja nisam.Šećući se u podnožju brda, susreo samnekog momčića iz Međugorja, zvao se Stipe.Poveo me k svojoj kući i dugo smo razgovarali,uglavnom o stvarima koje se događajuizvan životnog kruga vidjelaca. Posjetili smoJelenu. Odmah sam primijetio iskrenost i nehinjenosttog djeteta i bio sam fasciniran. Poželiosam stupiti u kontakt s vidiocima, i Stipeme uspio upoznati s Ivanom, no to nije34 • G l a s n i k m i ra // Međugorjebio susret s „Gospom“. Nikad nisam doživioosobni susret s Gospom, ali ona je bila umeni. Još se sjećam vremena kad je šesterovidjelaca u crkvu ulazilo iz sakristije, prolaziloiza oltara i odlazilo u pokrajnju prostorijus desne strane. Imali smo dojam da sudjelujemou događanjima. Za nas nije bilo zida(kako kaže Vicka); ništa nismo vidjeli, ali smoosjećali Gospinu nazočnost. Bili smo fascinirani,gledali smo u kip koji je nekad stajaoispred ambona, otprilike tamo gdje sada pjevazbor. Iza tog kipa naše je duhovno oko vidjeloMajku. Oči su nam bile pune suza. Ležalismo, klečali, bili smo kao omamljeni.Što Vas je potaknulo da se zaputite u ovotada, osamdesetih godina, maleno mjesto?U ono vrijeme nekako sam se tražio, nisambio zadovoljan svojim tadašnjim životom.Bio sam doduše katolik i išao sam ucrkvu, ali sam plivao na površini. U dubini,u mojoj nutrini, nije bilo ničega što bi memoglo ispuniti. Osjećao sam da to ne možetako dalje, ali nisam znao kao bih drukčije.Često sam čitao Sveto pismo, s vremenomsam ga dobro upoznao, ali samo uglavi. Nisam znao što je osobni odnos premaBogu. Bio sam doista zdvojan… U Međugorjuje u to doba bilo manje ljudi, takoda je Ivan mogao Gospi postaviti moje pitanje:„Hoće li se taj čovjek osloboditi stanjau kojem se nalazi?“ Nije bilo odgovora,iako se to tada znalo događati. Onda smopitanje preoblikovali: „Što da radim da seizvučem iz te situacije?“ Tada je došao odgovor:„Moliti koliko je više moguće, posvetitise mojemu Sinu, a sve ostalo prepustitiBogu!“ Gospa je pogodila upravo onetri točke koje su kod mene bile ključne. Kaodijete rado sam molio krunicu. Za vrijemeDrugog svjetskog rata, za bombardiranja,prvi sam sa svojom braćom u podrumskimskloništima glasno molio krunicu. To se izgubilou pubertetu. Nisam više mogao moliti,a sada bih trebao moliti „koliko je moguće“!Morao sam se prisiljavati, što mi jebilo teško i naporno.Opet sam počeo moliti krunicuKorak po korak, uspijevao sam izmolitijednu deseticu krunice. Odjednom miviše nije bilo monotono i bezlično, dobivaloje boju. Tek nakon dva mjeseca, nešto jeu meni počelo govoriti: Ako hoćeš moliti,uzmi si vremena, sjedni i mirno moli. Tadaje molitva postala moguća. Drugi Gospinzahtjev bio je: Posvetiti se mojemu Sinu. Tomi je bilo još teže, jer sam imao dojam datada više ne ću biti svoj gospodar, a ja samsve htio raditi svojim snagama. Za meneje posveta značila nešto predati, sebe dati,a to nisam htio, sve dok nisam shvatio danam po posveti Bog želi pomoći, a ne nadnama apsolutno vladati. Postupno sammogao svoj život predati Bogu. Danas, nakonšto sam već 23 godine u vezi s Međugorjem,još mi je uvijek teško sve predatiBogu. Teško shvaćam da Bog sve čini dobro,bolje od nas.Što ste očekivali od svoga prvog hodočašća, ašto ste doživjeli? Jeste li ijedanput pomislili da jeto bilo nepotrebno trošenje vremena i novca?Ono što sam opisao, to sam očekivao,napose u početku mojih hodočašća. Nikadnisam mislio da su putovanja beskorisna,jer mi je iskustvo govorilo protivno. Pitateme što sam još doživio? Nikad nisam ništavidio. Jednom su neki ljudi stajali okomene i gledali prema Križevcu. Primijetilisu neku neobičnu pojavu. Ja nisam ništa vidio.Poluglasno sam rekao sam sebi: Vjerojatnonisam dostojan išta vidjeti. Tada jejedna domaća žena, s rukama podbočenimna bokove, primijetila: Dostojan? Nitko odnas nije dostojan, ali to tebi nije potrebnoda bi vjerovao.Je li Međugorje utjecalo na Vaš život, na životVaše obitelji, ako jest, na koji način? Što sepromijenilo?U početku sam mislio da u sve to moguuključiti i svoju obitelj. To mi je bila želja,Čudi me koliko vremena ljudi proborave u crkvi ovdje u Međugorju; mole,ispovijedaju se da bi odložili neki teret. U Međugorju se ponašaju drugačijenego kod kuće. Da se tako ponašaju kod kuće upadali bi u oči, a tko želibiti upadljiv u tim stvarima?

Razgovor: Alois Epnermijenilo otkad sam u kontaktu s Međugorjem?Pokušavam redovito moliti. Ostaosam u kontaktu s drugim hodočasnicima istvorili smo jednu ili dvije molitvene skupine.Susrećemo se jednom tjedno. Jednuskupinu ja vodim. Raduje me vidjeti kakose ljudi mijenjaju u nutrini ili bivaju promijenjeni.Nakon toliko godina mogu ustvrditida sam još daleko od svetosti, ali primjećujemda sam iznutra snažniji.Uskoro ste doveli i prvu hodočasničku skupnu.Kad je to bilo?Bilo je to u ožujku 1985., u Velikom tjednu.Zbog svojeg lošeg iskustva s noćnomvožnjom, nisam htio da putujemo noću,zato smo organizirali noćenje u hotelu,najčešće u Otočcu kod Novog Mesta. Takomi je bilo draže, jer smo na taj način u autobusumogli pripremiti sve što je za svakogpojedinca važno u Međugorju. Radise najviše o mijenjanju načina života - oobraćenju. Vodili smo računa i o radoznalostihodočasnika, govorili smo o ukazanjimaonako kako ih opisuju vidioci. Nekimato nije potrebno, ali ta ukazanja u Međugorjui drugi fenomeni koji su se događalijesu volja Neba, Bog ih je dopustio, zaštoda o njima ne govorimo? Kroz njih Nebopotvrđuje ove događaje, to je neka vrstajamstva da ti događaji dolaze od Boga. Onijačaju vjeru. Što se poruka tiče, to su uputekako da idemo prema spasenju i premasvetosti. Mi hodočasnici koncentriramo sena trokut crkva - Križevac - Brdo ukazanja,i to nas usmjerava na ono bitno: ostvarivatiporuke, kod sebe samih i za druge. Ispunjavanas srećom kad susrećemo „plodoveMeđugorja“ - Cenacolo, Majčino selo i drugemilosne stvarnosti koje su nastale zahvaljujućiporukama - Bogu hvala ne samou Međugorju.i ostalo je želja sve do danas. Katkada mislimda Gospa ne razumije što znači potaknutisvoju odraslu djecu. Možemo za njihmoliti, ne možemo ništa drugo doli povjeritiih Bogu i na njih svakodnevno zazivatiBožji i Gospin blagoslov. Ako to može donijetineku promjenu, neka tako i bude, poBožjoj volji. Moleći Križni put, vrlo čestosam znao nositi kamenje sve do križa; svakombih kamenu dao ime jednog od mojedjece ili rođaka, i u suzama ih položio upodnožju križa. „Majko, uzmi ih za ruku inikad ih ne puštaj.“Daleko sam od svetosti,ali sam iznutra snažnijiI do 1984. bili ste praktični katolik, nošto se u Vašem vjerskom životu promijenilo?Mislim na molitvu, krunicu, odlaske nasv. Misu?Da, išao sam redovito u crkvu, i ne samoda odsjedim koliko je već potrebno, ali ipaknisam nalazio ono što sam tražio. Moliosam kad bih imao vremena, ili sam si uzeokratke trenutke za molitvu. Kako rekoh, nisamcijenio krunicu. Pitate me što se pro-U Međugorju se ljudi ponašajudrukčije nego kod kućeŠto ljude privlači u Međugorje?Katkada je to iz znatiželje, ali hodočasnikena dolazak u Međugorje uglavnomvodi osobna potreba i velika čežnja za unutarnjimiscjeljenjem. Hodočasnici na povratkukući često nisu isti kao na dolasku.Doživjeli su nešto što ih potiče na drugačijinačin razmišljanja. Primjećuje se milostkoju prenosi Majka Božja. To napose čujemokad hodočasnici u autobusu svjedočepreko mikrofona.Istina je da je Austrija bogata zemlja, aličovjek ne živi samo od kruha, nego tražiispunjenje Božjom riječi. Materijalno bogatstvomože biti i nesreća. Zato se ljudiosjećaju privučeni na mjesto na kojem misleda će naći nešto drugo osim novca i materijalnihdobara. Mnogi brakovi se slamajuzbog blagostanja, mnogi mladi skrenus puta, to vidimo u Cenacolu. Naše dušeguše se u materijalnim bogatstvima. Manjebi bilo bolje, ali tko će početi sa samimsobom?Čudi me koliko vremena ljudi proboraveu crkvi ovdje u Međugorju; mole, ispovijedajuse da bi odložili neki teret. U Međugorjuse ponašaju drugačije nego kodkuće. Da se tako ponašaju kod kuće upadalibi u oči, a tko želi biti upadljiv u timstvarima?To, dakle, nije putovanje na kojem se tražinekakav doživljaj ili upoznavanje nekestrane zemlje. Radi se o čežnji koja živi učovjekovoj dubini: želi susresti Boga. To seovdje može iskusiti uz Gospinu pomoć. Toje dokaz da čovjek ne živi samo od kruha.Čovjek se vrlo sporo mijenjaKad s hodočasnicima sjednete u autobusšto im kažete, što im za putovanja priča-Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 35

nastavak s prethodne straniceOdjeci u svijetu: Centro Maria Reina de la Paz, Toluca, Meksikote? Mora biti da je riječ o zanimljivu iskustvu?Naši hodočasnici uglavnom znaju očemu se radi, zato možemo početi s molitvomi s pjesmom. Novima uglavnom kažemda će se ovih dana moliti više negoobično, ali da je to važno. Govorimo o ukazanjima.Treba zadovoljiti znatiželju. Danije tako, Gospa bi spriječila znatiželju, aliona ju koristi da bi ljude dovela do onogšto je bitno.Primijetite li da ljudi počinju živjeti porukeKraljice Mira, zapravo, mijenjaju li se?Da, to primjećujem uvijek iznova. Ljudiimaju dobru volju i nakanu, usmjeriti svojživot u skladu s porukama. Duh hoće… alitijelo je slabo. Zato moramo uvijek iznovadolaziti u Međugorje da obnovimo svojeodluke ili da ih produbimo.Čovjek se mijenja vrlo sporo. Da bi neštobilo solidno, mora rasti.Što, iz Vašega iskustva, znače poruke KraljiceMira današnjem čovjeku i cijelom čovječanstvui možete li zamisliti svijet, kakav bi onbio, da nam Bog nije darovao ovo milosno vrijeme?Poruke su stvarne i potrebne smjerniceza nas, današnje ljude. Kad čitam o tomekako se poruke žive u Europi, u Sjevernoji Južnoj Americi, u Africi, Kini, Indiji,sve do Japana, kako zbog njih dolazi dopromjena, onda vjerujem da naše vrijemegladuje za tim milostima. Hvala KraljiciMira ovdje u Međugorju što je spremnaposredovati te milosti u ovo milosno vrijeme.Svijet ide putem koji je nepredvidljiv,možda čak vodi u propast, a sigurnobi odveo u propast da nam Bog ne pokazujejedan drugi put, a to je da čovjek nemože živjeti samo od materijalnog bogatstva.To je naš problem u zemljama kojesu bogate. Bogatstvo nismo zaslužili nitije ono nagrada za nešto. Ono je kušnja,ako ga se jednostrano koristi ono možedovesti do teške duševne patnje. Trudimose svoje bogatstvo dijeliti sa siromašnimzemljama, ali mogli bismo u tomsmislu učiniti mnogo više. Molimo Bogada nam da milost da dođemo k sebi. Našimladi polako počinju drugačije razmišljati,traže trajne vrijednosti, Boga, koji sepolako u njima rađa. Međugorski Festivalmladih sve je posjećeniji. No ne dolaze svimladi, moramo za njih puno moliti i odnijetijoš mnoge kamenčiće na Križevaci na Brdo ukazanja, da bi ljudi prihvatiliBožje Milosrđe.36 • G l a s n i k m i ra // Međugorjepokrenuo samcentar kraljicemira u meksikuU rujnu 2007. u Međugorju je boravio Jorge de Jesús Loria Padilla,osnivač i voditelj Centra Marije Kraljice Mira u gradu Toluca u Meksiku.Gospodin Jorge organizira hodočašća u Međugorje i izdaje knjigefra Slavka Barbarića na španjolskom jeziku.Priredila Lidija ParisDolazim u Međugorje od 1989., kadaje u ovom kraju još vladao komunizam.Kasnije sam, za vrijeme rata,1993., i sa suprugom hodočastio u Međugorje.Tada sam osjetio poziv da dovodimhodočasnike u Međugorje. Od 1996. do danasdolazim redovito dvaput godišnje sapo pedesetak hodočasnika. Hodočašća pratii moj sin Fausto koji mi je na početku biorekao da sa mnom nikad ne će raditi jer gavjera ne zanima… Nakon nekog vremenaosjetio je nešto u srcu. Tri godine po završetkustudija upitao me je može li malo pomoći,a sada hodočašća pratimo naizmjence!Od obiteljske krize do Centra Kraljice MiraKad sam prvi puta došao u Međugorje,bio sam u teškoj obiteljskoj situaciji: sasuprugom se nikako nisam mogao složiti,bilo je mnogo svađa u obitelji, tako da seona odlučila udaljiti na godinu dana. Otišlaje u Rim, a ja sam ostao u Meksiku. Otišlaje s našim sinom. Kad je prošla godina, jasam im otišao u posjet. Bilo je to u travnju1989. Predložio sam joj da idemo zajedno uMeđugorje, jer sam čuo da se ovdje Gospaukazuje. U Međugorju sam doživio velikuunutarnju promjenu. Po povratku u Meksikopočeo je novi život.Tada sam upoznao i Luisa Simana saFloride koji je izdavao fra Slavkove knjigena španjolskom jeziku za srednju i južnuAmeriku. Predložio mi je da mu pomognem.Najprije sam samo distribuiraoknjige, a zatim sam ih počeo i objavljivatiza Meksiko. Osnovali smo udrugu i otvoriliured. U Boliviji sam upoznao jednu gospođukoja mi je objasnila kako da to učinim- odvela me je k svojoj kući, uvela ujednu prostoriju koja joj je služila kao uredi rekla: „Ovo je Centar Kraljice Mira u Boliviji!“Ohrabren jednostavnošću onoga štosam vidio u Boliviji, pokrenuo sam centarKraljice Mira u Meksiku! Sada imamo uredod oko 100 m 2 u kojem 4-5 ljudi radi punoradno vrijeme. Naša misija je tiskati katoličkeknjige - ne samo fra Slavkove - i trudimose da ta literatura dođe do svih ljudi.Jednom tjedno (utorkom) u našoj župnoj

Odjeci u svijetu: Centro Maria Reina de la Paz, Toluca, Meksikocrkvi se sastaje molitvena skupina. Klanjanje,Misa, ispovijed… Svaka dva mjesecaimamo dan duhovne obnove, a jednom godišnjeduhovne vježbe. Organiziramo dvahodočašća godišnje. Ovaj put s nama sudošla peterica svećenika.Oko 80 posto Meksikanaca su katolici,ima 105 milijuna ljudi, no vjera je u padu.Političari su socijalisti, zakoni su u koristpobačaja, istospolnih brakova, eutanazije…nije dobro! Prije 30 godina svi su bilikatolici. Sada samo oko 80 posto, a samooko 8 posto ljudi dolazi na nedjeljnu Misu.Ljudi više ne poznaju svoju vjeru…Znakovit doživljaj u RimuŽelio bih s vama podijeliti nešto što samdoživio neposredno prije ovog dolaska uMeđugorje. Najprije smo bili nekoliko danau Rimu. Stanovali smo u jednom pansionukod redovnica. Kao i obično, po dolaskusam svojim hodočasnicima dijelio ključeveod soba. Primijetio sam jedno nepoznatolice, ali sam mislio da je to neki momakkoji radi u pansionu. Dijeljenje ključeva trajaloje oko 40 minuta. On je cijelo vrijemebio tu… Promatrao me… Kad sam završio,popeo sam se u svoju sobu, ostavio stvariKad sam prvi puta došao u Međugorje, bio sam u teškoj obiteljskoj situaciji:sa suprugom se nikako nisam mogao složiti, bilo je mnogo svađau obitelji, tako da se ona odlučila udaljiti na godinu dana. Otišla je uRim, a ja sam ostao u Meksiku. Otišla je s našim sinom. Kad je prošlagodina, ja sam im otišao u posjet. Bilo je to u travnju 1989. Predložiosam joj da idemo zajedno u Međugorje, jer sam čuo da se ovdje Gospaukazuje. U Međugorju sam doživio veliku unutarnju promjenu. Po povratkuu Meksiko počeo je novi život.i vratio se u prizemlje po još jedan kovčeg.U međuvremenu, on je uzeo sve moje stvarii nestao. Dokumenti, novac… velika svotanovca za potrebe hodočasničke skupine…Došla je i policija i vidjela njegovo licei ponašanje na zaštitarskim kamerama…Za mene su uslijedila dva strahovita dana:od talijanske policije do meksičkog veleposlanstva,da dobijem nove dokumente… ai briga za hodočasničku skupinu, obilazakčetiriju velikih bazilika… Mislio sam samojedno: pravo mi budi! Moja je krivnja jersam ostao „dužan“ dušama u čistilištu! UMeksiku smo naime izdali nekoliko knjigao dušama u čistilištu i od dobiti za svakuknjigu odvajamo određenu svotu za Mise.Prije odlaska na hodočašće nisam odradioobračun koji sam trebao odraditi! Pomisliosam da me duše iz čistilišta podsjećaju naprioritete…Osjetio sam da mi Gospodin govoriU Međugorju, kao i obično, prvog danaodržimo jedno informativno predavanjena temu: Zašto smo tu i što Bog od nasočekuje. Budući da su među ukradenimstvarima bili i moji papiri s predavanjem,odlučio sam da ću govoriti spontano, odsrca. Dok sam razmišljao što kazati hodočasnicima,osjetio sam da mi Gospodingovori: „Ne trebaš dokumente, ne trebašpapire, ne trebaš mnogo stvari. Predaj seu moje ruke. Moraš naučiti živjeti i raditislušajući svoje srce.“ Osjetio sam da mikaže: „Misliš da si jak jer imaš dokumente,jer si izobražen, jer imaš pripremljenapredavanja… bez toga nemaš povjerenjani u sebe ni u mene! Moraš početi iznova,život s novim mentalitetom. Bit ćešvažan zbog onoga što ja radim u tvojemuživotu, a ne zbog onoga što ti činiš!“Počeo sam shvaćati da mi Bog daje novulekciju. Morat ću opet promijeniti mnogotoga u životu. Stalno se bavim materijalnimstvarima i zapuštam one stvari nakoje me Bog u srcu potiče … Primjerice,razmišljam o tome da osnujemo organizacijupod imenom „Catolicos unidos porMexico“ (Katolici ujedinjeni za Meksiko).Snimio sam tri sata radioprograma na tutemu, ali nije išlo u eter… jer je urednikodbio. Mislim da treba osnovati katoličkiradio!Previše se bavim računovodstvom, a zapuštamduhovne stvari. Imam dojam dasam upravo ponovno pronašao izgubljenoblago. Udaljio sam se od Boga. Moram višemoliti da bih bio siguran da vršim njegovuvolju. Vjerujem da me ovim događajemGospodin poziva na dublji duhovni život.Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 37

Obljetnica: 10 godina rada Radiopostaje “Mir” MeđugorjeGLAS ISTINEDanas u svijetu vlada nesklad glasova. Stoga je čovjek prisiljen tražitionaj glas koji nastoji slijediti istinu. Jedan je od takvih zacijelo i glasInformativnog centra “Mir” Međugorje (ICMM).Pojavom Informativnog centra »Mir«Međugorje 25. studenoga 1993. sustavnose s jednoga mjesta počelosvjedočiti o događajima u župi Međugorje.Rekoh, svjedočiti. Kraljici Mira nikadanije, naime, bila potrebna promidžba, većsamo svjedočenje o onome što se vidjelo,čulo i iskusilo. Zbog obilja takvih zadatakaICMM se razvio u različite odjele: Informativnaagencija i arhiv, Internet, Nakladništvo,Ured informacija, Društvo vodiča,Radiopostaja, a u najnovije vrijeme i Suvenirnica.Radiopostaja »Mir« Međugorje(RMM) označila je 25. studenoga 1997. zaokruženjezamisli ICMM-a. Njezino pokretanjei širenje bio je dotad najsloženiji zahvat.Radeći na tim poslovima iskusio samviše nego na drugim izravno vodstvo KraljiceMira. U trenutcima kada nisam znaokako dalje uvijek su se otvarala neka vrata,počesto tako nezamisliva da nije ostajaloništa drugo nego samo reći hvala. Nataj način uspjeli smo zemaljskim signalompokriti gotovo cijelu BiH i velik dioHrvatske, satelitom cijelu Europu, a prijenosompreko interneta teorijski cijeli svijet.Prihvatili su nas i ljudi drugih uvjerenjazahvaljujući programu koji se ravnaogeslom »Zdrava ljudskost, zdrava religioznost«.Da bi se nešto ovakvo pokrenulo, razvijaloi održavalo, potreban je veliki novac.Njega, na sreću, ICMM nikada nije imaodostatno. Pridolazio je onako kako se razvijalanamisao i kako se potvrđivala usvakidašnjosti. Stoga je poglavito moralajačati oslonjenost na Boga, a ne oslonjenostsamo na same sebe. Drugim riječimarečeno, ono što je dobro ne može se zaustaviti.Vratimo se ponovno današnjem svijetui javnim glasilima. Nije sržno pitanjekakva su ta javna glasila, nego jesržno pitanje kakvi su oni koji ih čitaju,slušaju, gledaju. Dok ih rabe, zalijevajuih poput cvijeća. Bez toga bi seodređena javna glasila zacijelo ugasila.Ako ne predstavljaju glas istine, ne mi-fra Miljenko Stojićslim samo na Međugorje, u čemu je šteta?Zbog svega toga mi kršćani ne smijemostajati po strani i neprestano kukati.Prionimo poslu. Sva dobra tehnička dostignućai naša su dostignuća, sudbinasvijeta na ovoj zemlji i naša je sudbina.Zacijelo da ćemo jednoga dana doći dosvoga Boga, ali taj se susret ne pripremanegdje u zraku, nego na kugli zemaljskojtakvoj kakva je.Bog je htio, zajedno s Kraljicom Mira,da se ovaj (p)ogled poklopio s 10. obljetnicomRMM-a. Oni su htjeli i da ona nastane.Kad je sve to tako, nema nam drugenego ovu obljetnicu čestitati svimaonima koji se trude da postoji i razvijase ovakva radiopostaja, a široj su javnostimanje ili više poznati, odnosno potpunonepoznati. Pozvan sam posvjedočitida imamo prijatelje i suradnike međuljudima različite nacije, vjere i uvjerenja.Zar ne, tako se tvore pravi ujedinjeni narodi?RMM sa svojih 14 odašiljača, satelitskimi internetskim prijenosom neumornonastavlja dalje. Časno je biti diosvega toga!38 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeFra Miljenko Stojić i Nikica Dragoje, dugogodišnji tehnički predstojnik

Tjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceStudeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 39

Snimio Mate T Vasilj