You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakHoće li tko zamnom, nekadanomice uzimakriž svoj!Na kraju mjeseca svibnja posvećenoga našoj nebeskojMajci i na početku mjeseca lipnja posvećenoga PresvetomSrcu Isusovu dobivamo Gospinu poruku kojom nas onapotiče da budemo odlučni i jaki u vjeri i molitvi i da seotvorimo srcu ljubljenoga Sina Marijina.vlč. Adalbert Rebić<strong>Vjerovati</strong> u biblijskom smislu riječiznači sasvim se Bogu otvoriti, svesvoje povjerenje staviti u njegovobožansko Srce i u njemu se osjećatiapsolutno sigurnim. Da bismo bili čvršćii jači u vjeri, Bog nam šalje manje i većekriževe da bi nas ojačao u razvitku vjere. Timteretima Bog nas ni u kojem slučaju ne želislomiti, nego ojačati, učvrstiti da bismo mogliizdržati sve oluje vremena i svijeta krozkoje nam valja proći do pobjede. A da bismomogli izdržati, potrebna nam je molitvashvaćena kao razgovor s Bogom Ocem,Sinom i Duhom Svetim.„Hoće li tko za mnom, neka danomiceuzima križ svoj!“ (Lk 9,23)Luka u svom evanđelju ističe kako Isus odsvojih učenika traži da danomice uzimajuna se križ svoj i da slijede njega, svoga Učitelja,na trnovitu putu života potpomognutimolitvom i vjerom u Boga: „Hoće li tkoza mnom, neka danomice uzima križ svoj!“(Lk 9,23)Isus ukazuje na nužnost svoga nasljedovanja,nasljedovanja ne samo u kraljevskojčasti i dostojanstvu nego i u muci i smrti dabismo ga mogli slijediti i u uskrsnuću. Nemapoprječna puta do spasa i do slave mimostvarnosti svakodnevice koja sa sobom nosiboli, trpljenja, muku i, konačno, smrt. Isustraži od svakoga onoga koji ga kani nasljedovatida danomice uzima križ svoj i da ideza njim, da se ugleda u njega koji je prvi uzeokriž na leđa i umro na križu. Isus je to govorione samo svojim učenicima nego „svimakoji su ga slijedili i slušali“. Ako imamo napameti vrijeme u kojem je taj tekst zapisanu evanđelju, naime oko 85. godine po Kristu,onda znamo da je evanđelist mislio nakritično vrijeme u Crkvi kada su svakodnevnou progonstvima umirali mnogi Kristovisljedbenici.Izričaj „uzeti danomice križ svoj i ići zaIsusom“ nije se ni mogao shvatiti kristološkiprije Kristove smrti, nego tek poslije njegovauskrsnuća. Što znači križ, što on donosii kamo vodi Isusovi su učenici saznalitek poslije uskrsnuća po objavi Božjoj pokojoj ih je Bog po Duhu Svetomu uvodio usvu istinu. Poslije vazmenoga događaja kršćaniimaju svoga raspetoga Krista, raspetogaMesiju, i kao takvoga oni njega propovijedaju.Budući da Isus te riječi govorisvima, to znači da svi trebaju danomice uzimatikriž svoj i ići za Kristom. Luka to dapačeposebno ističe dodajući riječ danomice.Dan za danom treba uzimati križ svoj,živjeti vazmeno otajstvo zajedno s Kristomda bismo potom stigli do slave uskrsnuća(usp. Rim 8, 17).Kada govorimo o kršćanskoj nadi, taj vidnikada ne smijemo podcijeniti. Stoga, u svjetluKristova križa, treba nanovo protumačitistarozavjetna „viđenja“ o novom svijetu, onovom kraljevstvu sveopćeg mira i blagostanjana zemlji. Pavao je uporno govorio: „Jer iŽidovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mipropovijedamo Krista raspetoga: Židovimasablazan, poganima ludost, pozvanima pak- i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagui Božju mudrost“ (1 Kor 1, 22-24) i „Mi trebada se hvalimo križem Gospodina našegaIsusa Krista, u kojemu je spas, život i uskrsnućenaše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni!“(Gal 6, 14)Snimio Ferdinando PérezMarta, Marta! Brineš se i uznemiruješza mnogo, a jedno je potrebno...Luka u svome evanđelju opisuje kako Bogu osobi Isusa posjećuje one koji su spremniBoga primiti i slušati njegovu riječ. To nampojašnjava opisujući Isusov posjet Marti iMariji, Lazarovim sestrama, u Betaniji (Lk10, 38-42). Mariju je opisao u učeničkomestavu: ona sjedi do nogu Učiteljevih i pozornoga sluša, guta svaku njegovu riječ. Sjestido nogu učiteljevih znači postati njegovimučenikom. Sjesti do učiteljevih nogu značistav poniznosti, dubinske okrenutosti premanjemu. Marija je shvatila da je blaženije slušatiIsusovu riječ i po njoj živjeti nego činitiišta drugo. Njezinu životnu određenju, njezinuučeničkom stavu Isus daje prednost i nazivaje blaženom.Marta je, s druge strane, „bila sva zauzetaposluživanjem“. Željela je Isusa ugostitina najbolji mogući način, prihvatiti Božjuprisutnost u gostu kojega ona želi okrijepitihranom poput Abrahama koji je ugostioBoga u liku onih triju zagonetnih posjetitelja(Post 18,1-15). U osobama trojice gostijuAbraham prepoznaje posjet samoga Boga.I kao što Abraham i Sara iskazuju gostoljubivosti gostoprimstvo, tako to čini i Marta.Međutim, ona, sva zauzeta posluživanjem,vidi da ju je sestra ostavila samu u kuhinji,da se nikako ne odljepljuje od Isusa pa pristupii reče: „Gospodine, zar ne mariš što mesestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakleda mi pomogne!“ (Lk 10,40) Odgovori jojIsus: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješza mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinuizabrala bolji dio, koji joj se ne će oduzeti!“(Lk 41-42)Marija i Marta poosobljenje su dvaju životnihstavova: kontemplativnoga i aktivnoga,dijakonije i liturgije, djelovanja i molitve,odnosno razmatranja, kontemplacije.Ta su dva životna stava koji put u međusobnunadmetanju, u uzajamnoj napetosti. To imi osjećamo u svome svagdašnjemu životu.Nije tako jednostavno otrgnuti se od tolikihsvakodnevnih briga, zaokupljenosti, poslovau obitelji, na radnome mjestu i uzeti maloslobodna vremena, odahnuti, ući u samoću,u sebe samoga, slušati riječ Božju, o njoj razmišljatiu svome srcu, s Bogom razgovarati,moliti.Što je naša „prva“ briga? Što treba uosobnom životu izabrati da bismo bili sretni,blaženi, svjesni da smo izabrali bolji dio?Svojim odgovorom Marti Isus ne rješavaizravno naš problem što je, naime, naša prvotnadužnost, što je naš bolji dio. On dajeprvenstvo slušanju Božje riječi, razgovoru sBogom, molitvi. Ova djelatnost ima u njegovimočima prednost jer ona usmjeravanaše djelovanje prema pravome cilju, čuvanas od religioznog aktivizma i preopterećivanjai samim time od opasne napetosti.Čini nas osjetljivima za našu temeljnu potrebitostu kojoj nas Isus svojim riječimaželi istinski obdariti, oplemeniti. Isus nipoštone podcjenjuje posao domaćice, odnosno„zauzeto posluživanje“, kao aktivanstav, ne stavlja ispod kontemplativnoga,molitvenoga života. On nas samo upozoravada se u brigama ovoga svijeta ne izgubimo,da ne izgubimo svoju usmjerenostprema bitnome, prema konačnome cilju,prema Bogu, da ne izgubimo ravnotežu izmeđujednoga i drugoga. Ne smijemo preopterećenibrigama za obitelj i same sebezaboraviti slušati i osluškivati riječ Božju.Isusov odgovor Marti ne znači da valja suprotstavitiMarijino kontemplativno držanjeMartinu aktivizmu, njezinu prezauzetudjelovanju, i više ga cijeniti.Dvije sestre zorno prikazuju dva međusobnoneodjeljiva svojstva svakog Kristovogučenika koji se međusobno nadopunjuju.Svatko od nas treba znati i slušati i posluživati.Evanđelist primjećuje da je „Martabila sva zauzeta“, a Marija je sjela do noguGospodinovih i slušala njegovu riječ. Martaje i te kako usmjerena prema Gospodinu,spremna je slušati svaku njegovu riječ, ali jeiznad svega „sva zauzeta, uznemiruje se prekosvake mjere“ da bi pogostila Gospodina.U toj svojoj prezauzetosti bila je u opasnostida ne čuje riječ Isusovu. Bolji je dio Marijin:slušati Isusovu riječ i biti pozoran na svakiBožji mig. Riječ Božja usmjerava naše djelovanjeprema Bogu i prema bližnjemu, dajesmisao našim djelatnostima.Mnogi će od nas u sljedećim danima ilitjednima otići na godišnji odmor. To je prilikada iskoristimo vrijeme za same sebe, zaobitelj, za prijatelje. Iskoristimo odmor, uzmimomalo slobodna vremena za sebe, ostaviteza kratko sve ostalo po strani, usmjeritesebe na Boga da bi vas on blagoslovio, obdarioi oplemenio. Razgovarajte s Njime. Molite.Pa i naša nazočnost euharistiji, uru i neštovremena poklonjena sebi i Gospodinu,znači mnogo, znači smiraj, spokoj, znači sjestido nogu Isusovih i slušati njegovu riječ dabismo ju mogli unijeti u svoje djelovanje, usvoje višestruke dnevne djelatnosti.Sve to ima na pameti Gospa kada nas pozivada budemo jaki i odlučni u vjeri i molitvisve dok naše molitve ne budu tako jakeda otvore srce njezina ljubljenoga Sina, Isusa.Molimo, molimo bez prestanka dok senaše srce sasvim ne otvori Božjoj ljubavi!(A. Rebić, Homilije za liturgijsku godinuC, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006., str.165. - 166; 174. - 176.).8 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 9
32. obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorju32. obljetnica Gospinih ukazanja u MeđugorjuMjesto gdje ljudi mole iobraćaju seMožda je i zanimljivo jedanput doći u Međugorje, pa taman to bilo i na nečiji nagovor,ali kako objasniti činjenicu da je tamo neki djed Stipe iz Slavonskoga Broda ne samodošao nego i godinama dovodio tisuće hodočasnika?! Kako objasniti da je jedan FranzGollovitsch iz Austrije organizirao više od petsto hodočašća, a čini to i sada premda uposljednje vrijeme teže pobolijeva i osjeća teret visokih godina?!fra Karlo Lovrić„Ovoliko svijeta, a običan je dan!“ čudi seputnik namjernik koji je nekoliko dana prijeobljetnice Gospinih ukazanja nakratko zamijeniojadransku obalu međugorskim kamenjarom.„Dolaze djeca u posjet Majci!“ rekao sam.Već je na izmaku 32. godina otkako seGospa, tvrdi šestero vidjelaca, ukazala upodnožju brda Crnice u Bijakovićima, užupi Međugorje.Prošle su godine, djevojčice i dječaci postaliodgovorni obiteljski ljudi, no još uvijekuporno tvrde da im se Gospa ne samo ukazala24. i 25. lipnja 1981. na Podbrdu negoim se i danas ukazuje. Vicki Mijatović, r.Ivanković, Mariji Lunetti, r. Pavlović i IvanuDragićeviću Gospa se ukazuje svakodnevno,a u posebnim prigodama Mirjani Soldo,r. Dragićević, Ivanki Elez, r. Ivanković i JakovuČoli. Njihova svjedočanstva o ukazanjimaza neke su postali predmetom ismjehivanjai uporna nijekanja, a za druge nepobitnačinjenica za koju su spremni dati svoj život.Među te spadaju ne samo vidioci i ovdašnjivjernici, nego i vjernici iz cijeloga svijeta kojisvaki svoj dolazak u Međugorje smatraju novimBožjim darom.Što to ljude privlači ako Gospa nije nadjelu?Penjanje na Podbrdo i Križevac ili nešto drugo?Možda i to ako su početnici i vole se penjati.Novoizgrađeni pansioni, hoteli? Svi oniu mjestima odakle dolaze imaju i bolje pansionei bolje hotele i „stare“ mostove! Ipak,nemaju ono nešto što se ne vidi, a tako snažnoprivlači. Neki svjedoče: „Sam dolazakčini me sretnim. Ovdje u svetoj ispovijedimogu reći sve što me godinama muči, u svojojžupi ne mogu…“Ovdje se uz duhovno na određen načindogađa i tjelesno ozdravljenje. U II. knjiziKraljeva (5, 9-14) piše kako se Naaman Siracna nagovor drugih uputio u tuđu zemlju(Izrael) i na zapovijed proroka Elizeja sedamputa okupao u rijeci Jordanu „i tijelo mu jebilo kao u maloga djeteta – očistio se!“ A Naaman,kad je čuo što se traži od njega, usprotiviose pranju u rijeci Jordanu jer su u njegovojzemlji rijeke bolje. Kad je shvatio daprorok Elizej ne govori u svoje nego u Božjeime, prihvatio se okupati u rijeci Jordanu.Dakako, u pitanju nije bilo kupanje u rijeci,nego vjera.Ne bi oni organizirali da nemaju koristiMožda je i zanimljivo jedanput doći u Međugorje,pa taman to bilo i na nečiji nagovor,Marija, Mirjana, fra Jozo, Vicka, Ivanka i Jakov na čatrinji između crkve i župnog ureda, početkom kolovoza 1981. -snimio fra Ante Tomasali kako objasniti činjenicu da je tamo nekidjed iz Slavonskoga Broda ne samo došao,nego i godinama dovodio tisuće hodočasnika?!Kako objasniti da je jedan Franz Gollovitschiz Austrije organizirao više od petstohodočašća, a čini to i sada premda u posljednjevrijeme teže pobolijeva i osjeća teret visokihgodina!? Kako objasniti da su tolikiTalijani organizirali i po više stotina hodočašća?!Ili iz Sjedinjenih Američkih Država, izSlovenije… Ma, iz svih krajeva svijeta!„Ne bi oni to činili da nemaju financijskukorist“, kažu neki. Možda ima i takvih, ali bilobi pravo čudo da ljudi kroz trideset i dvije godineto nisu mogli proniknuti! A, upravo jersu proniknuli, ustrajno dolaze i više, pa i nadesetke puta. I iskusili su veliku duhovnu korist,a kući se vraćaju ne samo s otiskanomGospinom porukom u džepu nego u svetojispovijedi izmireni s Bogom, okrijepljeniBožjom riječju i, što je bitno istaknuti, s čvrstomodlukom da će Međugorje početi živjetiu svojim obiteljima. A živjeti u znaku Međugorjaznači moliti u obitelji krunicu, srijedomi petkom postiti, svake nedjelje slaviti euharistiju,častiti Presveti Oltarski Sakrament, čitatiBibliju, biti sa svakim u miru…Istinski susret s BogomTih prvih ljetnih dana i mjeseci osamdesetprve, unatoč zabranama i „odgojnim“, ali izastrašujućim policijskim metodama, mještanisu jednostavnošću i gostoljubivošćuprimali i osvajali hodočasnike i s njima dijeliliobiteljski stol i svoje siromaštvo. I danasima hodočasnika iz onoga vremena kojise toga s radošću sjećaju, a mnogi su postalii prijateljima s kućnom čeljadi te i danas,hodočasteći u ovo mjesto, radije biraju obiteljskoozračje i kršćansko življenje i svjedočenjevjere negoli hotele i pansione. Nije dostatnoimati križ na zidu ili Gospin kip nahotelskoj recepciji. Traži se više, a oči vjerevide i dalje i dublje nego tjelesne oči.Je li se nakon trideset i dvije godine ištapromijenilo s obzirom na zahtjeve hodočasnika?Da, promijenilo se štošta, ali iskren hodočasnikne traži hotel s pet zvjezdica. Sretanje ako može zadovoljiti svoje higijenske potrebei ako oko sebe vidi radosna i nasmijanalica koja ga poslužuju, ako im s lica zrači Međugorje!Oni žele da im smještaj u pansionu ihotelu ili u obiteljskoj kući bude odskočna daskaza istinski susret s Bogom. Potrebna im jetjelesna okrjepa, ali puno više žele utažiti duhovnuglad za Bogom. Mnogi dolaze s teškimkrižem na ramenima: obitelj u rasulu, djecaotišla krivim putem, brak se srušio ili se ruši,bolest pokucala na vrata… i stoga ne dolazezbog smještaja već zbog Podbrda, Križevca,crkve, molitveno-liturgijskog programa, ispovjedaonice…Oni traže svećenika koji će ih nanjihovom materinskom jeziku u ispovijedi saslušatii pomiriti s Bogom!Uhodane pastoralne metodeDakako, međugorski fenomen ima svojeosporavatelje i zapravo bi bilo čudo da nijetako. Pokatkad se učini, zahvaljujući raznimmedijima, da ih je više nego zagovornika.Ne smeta njih, kažu, samo Gospa, nego tošto se na račun „te izmišljene Gospe“ bogate.Osporavatelji su uglavnom ljudi koji nikadanisu bili u Međugorju i nisu se upoznalis onime što se u njemu događa. Među osporavateljimaima, na žalost, i svećenika kojinikada nisu došli u Međugorje, a koji s ambonau crkvi kritiziraju svoje župljane kojiredovito hodočaste u Međugorje jer im otežavajunormalan pastoralan rad: traže češćusvetu ispovijed, a ne samo za Božić i Uskrs;traže tjedno klanjanje Presvetom OltarskomSakramentu; traže crkvu na raspolaganje zamoljenje krunice, traže…Gospa i fra Jozo ruše tekovinerevolucijeNaslovnice novina od sredine srpnja do sredinekolovoza 1981. pune su zastrašujućih„pucnjeva“ na fra Jozu Zovku, tadašnjegameđugorskog župnika. Dnevni i tjedni listoviu cijeloj tadašnjoj državi nisu štedjeli tinteda bi fra Jozu ocrnili i kao čovjeka i kao fratrai svećenika, a ni radio ni televizija nisubirali riječi osude, sve do poziva na linč. Tadašnjivisokonakladni tjednik Arena donositobožnji Gospin portret: u jednoj ruci bomba,u drugoj isukana sablja i strojnica na grudima:„Pa taj fra Zovko ruši tekovine revolucije;on govori kako je četrdeset godina biou okovima! Poznat je on vlastima kao neprijateljbroj jedan još dok je bio župnik na Posušju,u Čerinu…“Medijski napadi na fra Jozu i još štoštapotakli su me da se s njime susretnemu Međugorju nekoliko dana prije njegovauhićenja koje je stalno visjelo u zraku. Biloje to oko 10 sati 10. kolovoza 1981. Tog vedrogi vrućeg kolovoškog utorka na putudo župnoga ureda u Međugorju jedva samkoga vidio. Ni u crkvi ni oko crkve nikoga.Južno od crkve stajali su lijepo urađeni vinogradii duhaništa, s istočne strane ledina,a uz samu crkvu staza utabana u crvenici.Po njoj smo šetali i razgovarali, a ja sam muŠto se danas događa u Međugorju? Hodočasnici dolazekao i prije, možda i više, ali bez straha da će završiti uzatvoru, kao što je završio o. Emiliano Tardiff, kanadskikarizmatik. Zatvorili su ga, piše on u jednoj svojojknjizi, u sobu u kojoj je na zidu visjela Titova slika. Tuje proveo jednu noć, a zatim je dobio izgon i stalnuzabranu ulaska u tadašnju državu.10 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 11
32. obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorju32. obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorjupričao kako je prošao susret mladeži na ŠirokomBrijegu, na kojemu je propovijedaofra Slavko Barbarić. Nakon susreta, kojemuje nazočilo desetak tisuća mladih iz BiH iHrvatske, pozvali su me kao širokobriješkogžupnika u lištički SUP na informativnirazgovor jer su udbaši na susretu vidjelineke „neprijateljske“ zastave, a govorilo se io, kako oni kažu, „ukazanju Bogorodice učitlučkoj općini…“Prenio sam mu da se pripremaju „vješala“ako dođe na Brijeg kao propovjednik zasvetkovinu Velike Gospe. „Pročulo se, neznam kako, da bi ti mogao doći na ŠirokiBrijeg i propovijedati na Veliku Gospu i dabi s tobom došli i vidioci!“„Takvo što sam i očekivao. Gdje god sambio, pratili su me udbaši. Nedavno su bili ovdjei nagovarali me da dokinem večernju svetuMisu. Ukoliko to ne učinim, zatvorit će me.Rekao sam im da večernju Misu ne ću dokinuti,a oni neka čine što im je naređeno.“ Ionda je nastavio: „Pa ja sam kao i mnogi drugina nebu vidio natpis MIR koji se protezaood Križevca do zvonika župne crkve.“Tjedan dana kasnije, u rano jutro, specijalnesu jedinice opkolile župnu kuću, fraJozu su strpali u crnu maricu, a ostalu čeljad,kapelana fra Zrinka Čuvala i časne sestre, zatvoriliu jednu sobu i pretresali kuću.Da je htio dokinuti večernju svetu Misui zanijekati istinitost Gospinih ukazanja,fra Jozo je mogao izbjeći zatvor. Naravno,to bi značilo da su djeca zavedena te morajupriznati tko je to učinio. Dakako, župnikje ustao u obranu djece na što ga je pozvaoi glas koji je čuo u crkvi: „Iziđi i zaštitidjecu!“Na dan fra Jozina uhićenja pristup crkvibio je zabranjen kako bi se spriječilo održavanjesv. Mise. No, fra Stanko Dodig, domaćisin, kroz duhaništa je došao do crkve, a vjernicisu zazvonili crkvenim zvonima. Ostalevjernike više nitko nije mogao spriječiti dadođu u crkvu!Nakon fra Jozina uhićenja među pukomje zavladao strah, kao da se vratila 1945.! FraŽarko Ilić, fra Vlado Ereš i ja u Međugorjesmo došli dan poslije. Na Krstinama, na polaputa između Tromeđe i crkve, zaustavila nasje milicija. Iako smo bili u habitima, automdalje nismo smjeli pa smo nastavili pješice.Fra Jozo na duhovnim vježbamaPrvih dana Gospinih ukazanja fra Jozo senalazio u Kloštru Ivaniću u Hrvatskoj gdje ječasnim sestrama vodio duhovne vježbe. Nitkomu nije mogao javiti za događaje u njegovojžupi jer je upravo tih dana grom uništiotelefonsku centralu. Kako je bio u župitek osam mjeseci, vidioce je poznavao samoOni koji niječu Gospinuprisutnost, tvrde da ako sei dogodilo koje obraćenje,da bi se ono dogodilo ibez Međugorja, u bilokojoj župi! Možda, ali akosami obraćenici tvrdeda je njihovo obraćenje,odnosno njihovosvećeničko ili redovničkozvanje povezano sMeđugorjem, zašto im nevjerovati?površno, a Mirjanu Dragićević, koja je u Bijakovićedošla k baki i djedu na školski raspust,dotad nikada nije susreo.Što se danas događa u Međugorju?Osporavatelji prigovaraju da Gospa govoriuvijek isto… Pokušajmo analizirati ponašanjejedne zemaljske majke kada savjetujesvoju djecu. Uvijek govori jedno te isto! I toće uporno ponavljati jer ih voli. Majka kojane ljubi ništa i ne govori. Majka koja svojimživotom ne svjedoči ono što bi trebala reći,šuti. Naša nebeska Majka nema razloga zašutnju. Njezine se riječi i njezina djela nadopunjuju.Ono što vidioci vide i što čuju, to iprenose. I od toga ne odstupaju ni za dlakuni nakon 32 godine!Uza sav komunistički teror, i ne samonjihov, Međugorje nije ugašeno. Tko je zapodjenuoboj protiv Boga, uvijek je bio gubitnik.Što se danas događa u Međugorju? Hodočasnicidolaze kao i prije, možda i više, alibez straha da će završiti u zatvoru, kao što jezavršio o. Emiliano Tardiff, kanadski karizmatik.Zatvorili su ga, piše on u jednoj svojojknjizi, u sobu u kojoj je na zidu visjela Titovaslika. Tu je proveo jednu noć, a zatim jedobio izgon i stalnu zabranu ulaska u tadašnjudržavu.Ipak, danas je drukčije. Hodočasnici mogudoći kao skupina, doduše još uvijek po lošimputovima, i boraviti u dobrim pansionima ihotelima i zadovoljiti sve svoje duhovne potrebe.Međugorje još uvijek nije službeno svetište,ali je mjesto molitve i pomirenja. U njemuse ispovijedaju, neki svjedoče, nakon 30ili 40 godina neispovijedanja. Kada govore oispovijedi, mnogi pojedinci kažu: „Nekolikosam puta pobjegao ispred ispovjedaonice, alinisam mogao izdržati, vratio sam se i poslijegodina i godina iskreno se i skrušeno pokajaoi ispovjedio.“Jednostavno rečeno, Međugorje je mjestogdje ljudi mole i obraćaju se. To je Gospai željela.Oni koji niječu Gospinu prisutnost, tvrdeda ako se i dogodilo koje obraćenje, da bise ono dogodilo i bez Međugorja, u bilo kojojžupi! Možda, ali ako sami obraćenici tvrdeda je njihovo obraćenje, odnosno njihovosvećeničko ili redovničko zvanje povezano sMeđugorjem, zašto im ne vjerovati?Zar se Bog ne smije poslužiti malim i zabitnimhercegovačkim Nazaretom? TkoBogu može propisati kamo će i hoće li poslatisvoju Majku (ako ju je poslao) i kolikodugo Ona smije ostati?Za Boga ne postoje ni godine ni vrijeme,postoji samo sada. Bog će svoj plan ispunitibez obzira koliko mu ljudi stajali na putu.Kraljica Mira u srcuMajka je tu i danas. Poziva i gleda svoju djecu, hrabri i jača; pomaže nam da čujemo njezinglas, njezinu poruku. Osluškujem odjek na njezinu budnost gledajući ljude različitihuzrasta i boja kože, raznih nacionalnosti i jezika…s. Lidija GlavašSve je još u mirnom snu. Povremeno sečuje lavež pasa, a tamo negdje iz daljinepjesma pijetla kao budilica onimakoji još spavaju. Samo one, te Božjeptičice koje su još davno pronašle svoju stalnunastambu baš na ovom brdu, ne prestajupjevati najljepše i najraznovrsnije napjevetako da za svačije uho ima ponešto lijepo. Neznam je li netko već zapisao note tih zadivljujućihmelodija.Samo nebo zna što Crnica krije u svojimnjedrimaPolako se penjem milujući taj moj dragi kamenšto su ga kroz tolike godine brojni hodočasnicimilovali i, kao pronađen biser, odnosili u svojimtorbama. Gledam to stijenje i slušam njegovutihu priču. Preduga je i preduboka jer suu njoj pohranjene tisuće i tisuće životnih pričaonih ljudi kojima su služili kao neobični tepisida ih drača i oštrina ovoga kraja, njima nevičnima,ne ozlijedi. Uzeh u ruku jedan mnogolikkamen. Svaka strana nova priča, nova suza,bol, novi smijeh i radost, nova nada i povrataku Očevu kuću. Te moje male stijene danas suizoštrene kao srca onih koji su molitvom, žrtvomi postom tražili Majku. Bez majke se osjećamosirotno i zato duga putovanja i odricanjada se dođe do Majke nisu bili zaprjekom brojnimhodočasnicima, nego zanos i polet duše.Što ovo malo brdo Crnica krije u svojim njedrimasamo nebo zna i ljubi. Hoće li nam ikadabiti razotkrivene te tajne pa da ih iščitavamoi živimo u radosti duhovnih pjesama i Njezinogpredivnog Magnificata…Srce koje nam želi dati Kraljica MiraOči mi se počeše odmarati na ovom brdu ipogledu dolje, na dolinicu što grli cijelu međugorskužupu. Gledam sela i suze mi nekakonaviru kao onih prvih dana ukazanjakada smo i u noćne sate dolazili i ljubili mjestonad kojim je stajala ona, naša Majka.Majka je tu i danas. Poziva i gleda svojudjecu, hrabri i jača; pomaže nam da čujemonjezin glas, njezinu poruku. Osluškujemodjek na njezinu budnost gledajući ljuderazličitih uzrasta i boja kože, raznih nacionalnostii jezika… Jedni mole glasno, drugiu tišini; neki sklupčani pred njezinim kipom.Svi izlijevaju bogatstvo i siromaštvo izFoto Hrgsvojih krhkih glinenih posuda, iz svoga srcašto se tamo sklonilo da ga drugi ne opaze,ne uzveličaju ili ismiju. Čudno je to srce čovječjekoje toliko toga nosi u sebi: toplinu,nježnost, ponos, poniznost, a ponekad i prkos.To je srce. Srce koje zna, razumije i ljubi.Ono najbolje usmjerava naše korake k Svjetlui najčešće je putokaz na našim raskrižjima.Srce donosi novosti koje su poveznica unašem zajedništvu. Takvo nam srce želi datiMajka, Kraljica Mira.Ništa nije isto, osim MajkePonekad smo skloni razmišljanjima da seovdje Ljubav nije udomila govoreći da je sveisto: isto mjesto i stijene sa svojim porukama,ista ptičja pjesma, ista Majka i njezineporuke. No, ništa nije isto osim Majke, osimzvijezda, sunca i mjeseca. Samo je Ona istaod onih prvih dana kada nam je, preko našihtada malenih vidjelaca rekla: „Ja sam KraljicaMira“. Njezina je nazočnost i danas takoopipljiva, s onom ljepotom koju nam donosis neba. Hodočasnici to proživljavaju kaoduhovno oduševljenje, doživljavaju njezinublizinu, mir duše, ljepotu duha i misli. Toje ono što oni spontanu kažu: „Kako je ovdjelijepo. Cijeli bih svoj život želio proživjetitu, uz Majku!“ Nisu im zanimljivi luksuznismještaji, koji na početku ukazanja bijahusamo utopija. Nisu im privlačni ni toliki suvenirikoji im se nude da bi se u njihovimsrcima zadržala ta toplina i ljepota međugorskeMajke. Oni se okreću prema vlastitojnutrini i mole Majku za srce u koje će sesmjestiti Ljubav koja će oživjeti život… Zajednoćemo slušati Isusove riječi: „Oči imate,a ne vidite; uši imate, a ne čujete!“ Budimomudri i otvoreni za ono Božje moleći DuhaSvetoga da nas pouči o svemu što nam donosismisao našega postojanja na ovoj zemlji.Danas nas ne progoni komunistička milicijai njihovi podanici kao onodobno kada jeGospa došla k nama ne tražeći njihovo dopuštenje.Za njezinu djecu bijaše progon dozatvorskih ćelija koje nisu mogle ugušiti iubiti život s Majkom. Danas neka nas korei pozivaju na povratak riječi Njezina Sina;neka nas vraćaju k Izvoru, neka nam dajusnagu i ljubav Božju koja nas oblači u bisernedarove Duha Svetoga. Mi smo tada imalisvoju Zvijezdu, Kraljicu Mira. I danas je istotako imamo. A još uvijek ima onih koji slijedesvoje srce i traže svoju Zvijezdu, MajkuBožju, našu predragu Gospu čija smo djeca isvojina njezina Sina.12 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 13
32. obljetnicaGospinih ukazanja u MeđugorjuOd bijakovskog brdado međugorske crkveU početku sam bio sumnjičav prema tvrdnjama bijakovskedjece da vide Gospu. Međutim, dva su me doživljaja uistom danu natjerala na nova razmišljanja. Bilo je to 3.kolovoza 1981. Prije podne bio sam u Čerinu na pučkojMisi. Nekoliko djevojčica i dječaka pjevalo je tako da suse jedva dalje čuli. Nije im se pridružio nijedan muški glas.Istoga dana popodne otišao sam u Međugorje. Crkva jebila puna kao šipak, kako bi rekao naš narod. Tada sam prviputa doživio da se u crkvi neusporedivo jače čuje muškopjevanje nego žensko. To mi je bilo ljudski neprotumačivo,ali sam i dalje ostao sumnjičav. Tek kad je Branko Mikulićna Tjentištu 4. srpnja djelovanje u Međugorju proglasioneprijateljskim, počeo sam o tomu ozbiljnije razmišljati.Može li to biti zov s neba protiv kojeg se urotila velikabezbožna sila?fra Žarko IlićPrvi pohod BijakovićimaU vrijeme prvih Gospinih ukazanja u Bijakovićimaživio sam na Širokom Brijegu. UBijakoviće sam prvi put otišao na Petrovdan,u ponedjeljak 29. lipnja 1981. Bio samu građanskom odijelu, bez habita, s fotografskimaparatom i magnetofonom u ruci.Tako sam inače običavao ići na sve značajnijeskupove. Oko 17 sati s ostalim šarolikimmnoštvom ljudi popeo sam se na Podbrdoiznad Bijakovića. Iz radoznalosti smo popunilisav prostor između kamenja i drača. Izdalekase mogao čuti žamor i nespretan pjevjedne pjesme posvećene Gospi, a onda je nastalašutnja... Kada se potom od usta do ustapronijela vijest da je Gospa otišla, počeli smosilaziti u selo. Nisam žurio. Promatrao samprolaznike i slušao ih. Kad je pokraj menenaišlo nekoliko govorljivijih mlađih osoba,pridružio sam im se. Očito su bili bliže bijakovskojdjeci. Jedna žena priča da je jednaliječnica (spominje ju po imenu) htjela dodirnutiGospinu haljinu. Gospa joj je to odobrilai rekla djeci da je „uvijek bilo nevjernihJuda“. U tu se priču umiješa jedan muškaracpa reče: „Kako će to reći? Pa nije Juda bio nevjeran,nego Toma?“ Ali žena je uporno ponavljalada je Gospa rekla upravo tako.Dok sam se vraćao kući na Široki Brijeg, tame je rečenica ozbiljno zaokupila. Razmišljajućite večeri i sljedećih dana o izričaju „ne-vjerni Juda“, padalo mi je na pamet da bi se tomoglo ticati i mene. Kako? Ako radi društvenogmira ili radi osobnih pogodnosti u crkvenimkrugovima prešutim svoje uvjerenje, i jaspadam u tu skupinu. A onda mi se nadovezašemisli i o onomu što nas okružuje. U našemnarodu ima mnogo odrasle čeljadi kojavjeruje u Isusa pa se u crkvi vjenčavaju i krštavajusvoju djecu, ispovijedaju se i pričešćuju,ali sve to čine potajno. Istodobno se takvijavno ističu u Savezu komunista Jugoslavijeradi društvenog položaja, radi radnog mjestaili zarade. Štoviše, mnogi se od njih u svomdruštvu vladaju kao bezbošci pa javno vrijeđajudeklarirane kršćane. Takvi postupci naliksu Judinoj životnoj nevjeri ili izdaji. I Judaje vjerovao, ali je radi dobitka izdao Isusa. Dotadnečuven izričaj „nevjerni Juda“ prisili mena pomisao da u Bijakovićima nije riječ o nečemnaučenom, namještenom ili naručenom.Ipak, sljedećih dana nisam tamo išao.Kod crkve u MeđugorjuU nedjelju 19. srpnja 1981. ponovno sam seuputio u istom pravcu, ali sada ne u Bijakoviće,nego k crkvi u Međugorje, gdje je župnikfra Jozo Zovko u dogovoru s vidiocimaveć bio uveo večernju sv. Misu. Promatraosam i fotografirao mnoštvo oko crkve kojeme zadivilo svojom pobožnošću. U crkvunisam mogao ući jer je bila prepuna. Istomposlije Mise uspio sam ući u crkvu. Tada samprvi put ugledao vidioce. Molili su za hodočasnike.Dva oprječna doživljaja u istome danuMeđutim, moja dva doživljaja u istomedanu, 3. kolovoza 1981., potaknuše me nanovo razmišljanje. Prije podne na stipandanskojpučkoj misi u hladovini crkvenogdvorišta na Čerinu nekoliko je djevojaka idjevojčica s časnom sestrom pjevalo tako dase jedva moglo dalje čuti. Ni u pjesmi Zdravo,Tijelo Isusovo nije im se pridruživao gotovonijedan muški glas. Istoga dana navečerotišao sam u Međugorje. I ovog puta kaopromatrač! Crkveno dvorište bilo je prepunoljudi. Unatoč neizdrživoj vrućini i sparinimisari su u crkvi popunili svaki slobodankutak. Propovijedao je fra Jozo Zovko, a pjevanjevodio fra Stanko Vasilj. Tada sam prviputa u životu doživio da se u crkvi neusporedivojače čuje muško pjevanje nego žensko.To mi je bilo ljudski neprotumačivo. Ipaki dalje ostadoh samo novinarski bilježnik.Dva dana kasnije, 5. kolovoza, u prijepodnevnimsatima došao sam k fra Jozi Zovkiu Međugorje na dogovoren razgovor želećičuti i zabilježiti njegove dojmove i procjenutamošnjih zbivanja. Unatoč fra Jozinu gorljivuuvjeravanju da bijakovska djeca stvarnovide Gospu, ostao sam sumnjičav.Početkom kolovoza 1981. pojačavaju se političkinapadaji na vidioce, a osobito na fra Jozu Zovku.Premda je on mjesec dana ranije bio pozvan i najavljenda uoči Velike Gospe propovijeda na Širokom Brijegu,poziv mu je 12. kolovoza otkazan! Nakon Velike Gospe17. kolovoza 1981. udbaši u pratnji tadašnje milicijezatvoriše župnika fra Jozu Zovku i fra Ferdu Vlašića,urednika Naših ognjišta.Politički pucanj s najvišega vrhaKad je Branko Mikulić, tadašnji predsjednikSKJ, s najviše tadašnje političke pozornicena Tjentištu 4. srpnja 1981. okupljanjenašega naroda u Bijakovićima i Međugorjuproglasio političkim neprijateljskim djelovanjem,o tim sam događajima počeo razmišljatimalo ozbiljnije. Ne bi li događaji ipaku Bijakovićima i u Međugorju mogli biti zovs neba dok se protiv tamošnjeg narodnogokupljanja usmjerava velika bezbožna sila!?Početkom kolovoza 1981. pojačavaju sepolitički napadaji na vidioce, a osobito nafra Jozu Zovku. Premda je on mjesec danaranije bio pozvan i najavljen da uoči VelikeGospe propovijeda na Širokom Brijegu, pozivmu je 12. kolovoza otkazan! Nakon VelikeGospe 17. kolovoza 1981. udbaši u pratnjitadašnje milicije zatvoriše župnika fraJozu Zovku i fra Ferdu Vlašića, urednika Našihognjišta. Kad sam to čuo sljedećeg dana,uvjerio sam se da tu više nema šale.Doživljaj na koljenimaSlijedom tih događaja 19. sam se kolovozauputio u Međugorje, no sada u habitu. Tadasam prvi put kleknuo i molio s ostalim narodomte ostao od početka do kraja cijelogavečernjeg programa. U svojoj sam nutriniosjetio dotad neslućenu Božju nazočnosti Gospinu zaštitu! Uvjerio sam se da je samoklečeći moguće susresti Boga.Molitven životOtad sam nastavio moliti više nego prije. Tihsam dana doznao da sam u tom političkomvrtlogu „na sjednici uprave provincije održanoj16. kolovoza 1981. godine u Mostaru“premješten sa Širokoga Brijega u Veljake.Tamo sam na vjeronauku s đacima redovitomolio po jedan desetak krunice, a preporučivaosam im da tako rade i kod svojih kuća.Osim toga, često sam išao u Međugorje ispovijedati.Sljedeće godine za ljetnih nedjeljatamo sam običavao sâm moliti poslije večernjegbogoslužja. Sve je to utjecalo na mojukupan duhovni život i na opću izdržljivost urazličitim unutarnjim i društvenim poteškoćama.Gospina je nazočnost sigurno mnogotoga usmjeravala na dobro da bude još bolje.Pisanje o Gospinoj nazočnostiPovrh toga odlučio sam u Kršnom zavičajuobjaviti poseban prilog o zbivanjima u Bijakovićimai Međugorju. Za to sam morao naćidovoljno provjerenih podataka. Sada samuvidio da je moj premještaj u Veljake Bogokrenuo na dobro. Otud mi je Međugorje bilobliže pa mi je i tamošnja zbivanja bilo neusporedivolakše pratiti i o njima pisati.Slijedili su razgovori i traženja snimljenihvrpci. Naime, udbaši su već vršili zaplijene. Srećom,pokojni je fra Zrinko Čuvalo skrio jednukoličinu presnimljenih vrpci koje mi je dao.Zahvaljujući razumijevanju tadašnjeg veljačkogžupnika fra Velimira Mandića, mogaose povući od uredskih poslova i sprovoda pasam dan i noć preslušavao i prepisivao razgovorefra Joze Zovke i još nekih fratara s vidiocima.Od tog sam materijala priredio najvažnijasvjedočanstva bijakovskih vidjelaca. (Želiosam zaštititi malodobne vidioce i njihove roditeljeod komunističkih zlostavljanja. Zato samispred njihovih svjedočanstava stavljao kraticekoje drugima nisu bile jasne.) Tomu sam dodaosvoj prikaz tamošnjih događanja, teološkeizjave biskupa Pavla Žanića, razmišljanjedr. fra Ljudevita Rupčića i uglazbljenu pjesmufra Stanka Vasilja Došli smo ti, Majko draga. Tosam sve „okitio“ fra Zrinkovim i svojim fotografijamai tako je nastao 14. broj Kršnoga zavičajas posebnim prigodnim prilogom pod naslovom„Susreti vjere i molitve“. Osim toga, te isljedećih godina o međugorskim sam zbivanjimakontinuirano odašiljao vijesti koje su bezimenoobjavljivane u Glasu Koncila i Aksi.Danas sam zahvalan našoj nebeskoj Majcišto sam s Božjom pomoći i pod njezinomzaštitom, mnogim poteškoćama unatoč, uspiou svim dosadašnjim godištima Kršnogzavičaja (na ukupno 814 stranica!) izvješćivatio njezinim ukazivanjima u Međugorju io njihovim odjecima u svijetu!Humac, 2006.14 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 15
32. obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorju 32. obljetnica Gospinih ukazanja u MeđugorjuU Međugorju se ljudi obraćaju,ozdravljaju i odlučuju na novi životPisati o Međugorju znači pisati o najznamenitijem događaju: o velikom Božjem pothvatuposljednjih stoljeća. To znači vjerovati da je Bog na čudesan način na djelu u jednoj dojučer nepoznatoj župnoj zajednici.fra Petar LjubičićMeđugorje je pashalni (uskrsni)i duhovski dar Crkvi, pojedincimai čitavu čovječanstvu. Spravom možemo reći: Duhovitraju još i danas. Do jučer nepoznata mjestaBijakovići i Međugorje postaju najpoznatijamjesta u koja dolaze hodočasnici sa svihstrana svijeta. Dolaze sa svojim problemimai nevoljama, mukama i čežnjama...Svjedoci smo činjenice koju nitko nemože zanijekati: čitav je svijet u velikoj duhovnoji materijalnoj krizi. Svi se slažemo ujednome, a to je da čovjek nikad nije bio nesigurnijii tjeskobniji, zabrinutiji i nezadovoljniji,grješniji i bolesniji, nikad nije bio uvećoj nevolji i muci nego što je danas.Mjesto žarke molitveMnogi priznaju da su u Međugorju našli štosu čitava života tražili: duševni mir i istinskuradost, životnu utjehu i sreću... zapravo onošto današnjem čovjeku najviše treba! Čudesnisu Božji putovi kojima vodi pojedine duše.Tako su neki doživjeli Međugorje u snu: nekisu vidjeli crkvu i oba brda, neki su osjetili zovza vrijeme molitve, neki svjedoče da su se posveslučajno našli u Međugorju. Za one kojivjeruju, slučajnosti nema. Ništa se ne događabez Božjega znanja i njegove volje.Mnogi iskreno priznaju da bez Međugorjane bi mogli zamisliti svoj sadašnji molitveniživot, svoju potpunu promjenu, svojuosvjedočenu vjeru. Tako svjedoče da je Bogzaista na djelu u Međugorju. Iz Međugorjase ljudi vraćaju drukčiji, ljudskiji, pravedniji,čestitiji i blaženiji…Godine 1988. Ivan Pavao II. rekao je južnoameričkimbiskupima: „Međugorje, Međugorje,Međugorje? Samo se dobre stvaridogađaju u Međugorju. Ljudi idu na ispovijed.Ljudi se klanjaju euharistiji i okreću premaBogu. Čini se da se samo dobre stvari događajuu Međugorju!“U Međugorju se osjeća stvarna Božja nazočnosti brižna ljubav Kraljice Mira. Ono jeveć godinama mjesto žarke molitve, potresnihobraćenja, čudesnih ozdravljenja i radosnenade. Doista, snaga milosti Božje tuje toliko jaka da se zorno pokazuje u brojnimizvješćima o obraćenjima i čudesnimduhovnim i tjelesnim ozdravljenjima. Zanimljivoje da su gotovo svi koji dođu u Međugorjeuvjereni da su u pravome trenutkuna pravome mjestu. Manje-više svatko je odtih nebrojenih milijuna hodočasnika doživioono što ne može lako zaboraviti. Mnogi čeznuda se ponovno vrate izvoru velike milosti.I mnoštvo je mladih osjetilo snažan Božjizov i obratilo se. Mnogi su se odlučili zaduhovno zvanje. Nekoliko je crkvenih starješinasa zahvalnošću Bogu i Gospi posvjedočiloda su mnoga svećenička i redovničkazvanja njihovih kandidata povezana upravos Gospinim ukazanjima u Međugorju.Ukazanja – znak majčinske brige zasvoju djecuKraljica Mira došla je k nama, k svojoj djeci,i ukazuje se pune 32 godine (25. lipnja 2013.brojimo 11.688 dana). Ona nas želi kao Majkauzeti za ruku i voditi k svome Sinu, k Isusu.Ona dobro zna da u Isusu možemo imatiistinski mir, pravu radost, neopisivu sreću,život i spas. Upravo sve ono za čime čeznemo.On je Spasitelj, naš Usrećitelj!Ukazanja Majke Božje uvijek su bila znakmajčinske brige za svoju djecu, ona su jamstvovelike ljubavi nebeske Majke. Ona pokazujukolika je dobrota majke prema djecikoja se nalaze u ovoj suznoj dolini. Na upitvidjelaca zašto je došla k nama, Gospa je odgovorila:„Vidim da su ljudi, moja djeca, uvelikim nevoljama iz kojih sami ne moguizići pa sam došla da im pomognem!“ Onanam, dakle, želi pokazati siguran put k vječnojsreći. Gospa se ukazuje tamo gdje je najvećapotreba, tamo gdje je velika nevolja…Ona dolazi kao pomoćnica i moćna zagovornicada bi nam kao Majka pomogla. Dolazikao Majka kako bi nas probudila u vjerii podsjetila na neprolazne evanđeoske istine.Gospa se ukazuje kao Kraljica Mira. U samimpočetcima svoga ukazanja rekla je: „Mir,mir, mir, mir mora zavladati između čovjekai Boga, a i između ljudi!” Zar nam je danasišta potrebnije od mira?! Možemo sve imatišto ljudsko srce poželjeti može, ali ako nemamomira, mi zapravo ništa nemamo. Gospa jejasno rekla da nam pravi i istinski mir možedarovati samo Krist. On je zapravo naš mir.Mir je punina sreće, savršene radosti i ljubavi,plod duha. To je najveće i najpotrebnijedobro koje možemo imati i za kojimmožemo čeznuti. To je neizmjeran dar kojimBog usrećuje čovjeka, ako mu se čovjekotvori i povjeri, ako mu prizna svoju malenosti grješnost i ako Boga za to žarko moli.Mir je ono unutarnje dobro: sklad i posjedovanjeonoga dobra koje volimo, to je blagoduše koje se prelijeva u čitavo biće.Gospa nam govori: Vjerujte u Boga, i točvrsto! Imajte potpuno povjerenje u mogaSina, u Isusa. Posve se njemu predajte. Iskusitćete koliko je Bog dobar i milosrdan ikako vam daje snagu za život. Gospa veli daje došla „probuditi vjeru svakoga vjernika“.(30. travnja 1984.)Da bismo svoju vjeru očuvali i u njoj stalnorasli, Gospa nam je preporučila svakodnevnuhranu: molitvu! Posebice svetu Misu,molitvu krunice, klanjanje Isusu u PresvetomSakramentu, češće primanje svetih sakramenata,čitanje Svetoga pisma...Obratite se, molite, postite!Obratite se, promijenite se, izmirite se s Bogom,s braćom i sestrama i sami sa sobom.Drugim riječima: odrecite se grijeha, prestanitegriješiti i darujte Bogu prvo mjesto usvome životu. To moramo činiti neumornosvakoga dana.Obraćenje je milosni osjećaj da je Bog tu,da me voli i da me želi učiniti vječno sretnim.To je milosni Božji poziv koji stalno odzvanjau nama, poziv da tražimo Boga i da se uvijeknjemu vraćamo i živimo po njegovoj volji.To je Božji dar kojim on obdaruje svakogčovjeka. Naš odgovor na taj Božji zov sastojise u neopozivoj odluci da ostavimo sve iu potpunosti mu se predamo. Obraćenje jemilost kojoj uvijek prethodi Božji korak.Molite, molite, molite! I to srcem, s ljubavljui čitavim bićem da biste se svaki danmogli obraćati i da biste u vjeri neprestanorasli. Na to nas blago, majčinski poziva VelikaMajka.Molitva je, ponajprije, tajna čežnja, tajnačovjekova težnja za susretom s Bogom; da ses njim sjedini i živi u ljubavi, da u Bogu nađeželjen mir i radost, sreću i spasenje. Zato jemolitva potreba naše psihe i duše. Molitva jemilosni susret i radosni razgovor sa živim,osobnim Bogom. Molitva je srce i duša naševjere, obraćenja i mira.Gospa nas uči: „Molite srcem!“ Moliti srcemznači prije svega moliti s ljubavlju. Zdušno.To znači moliti čitavim svojim bićem: tijelomi dušom, otvorena, ponizna i čista srca.To znači potpuno se otvoriti Bogu, Njemudati prvo mjesto u svomu životu, u potpunupredanju staviti Mu se na raspolaganje, imatitoliko pouzdanje u Njega i od Njega se svemudobrome nadati. To znači moliti sabranoi ponizno, predano i pouzdano, postojanoi pobožno.Postite, činite pokoru, znajte se odricati,žrtvovati za svoje dobro, za svoje spasenjei za spasenje braće i sestara. Post je dar, milostkoju svaki čovjek može primiti od Boga. Onje bio i ostao najsigurnija pomoć čovjeku danađe mir srca, mir svoje obitelji, da se oslobodisvih ovisnosti i svakoga robovanja. Post jeuvijek shvaćan kao najsigurnije sredstvo da sečovjek vrati k Bogu od kojega je odlutao. Postnam pomaže suočiti se sa samim sobom, sasvim svojim tamnim stranama: manama, nedostacima,promašajima, grješnim zahtjevimai prohtjevima… Post je iskušano sredstvou borbi za čistoću srca. Post nam pomaže dauvijek živimo u Božjoj nazočnosti i njime dajemozadovoljštinu za grijehe i uvrjede kojesmo nanijeli Bogu i bližnjemu.Gospa nam preporučuje mjesečnu svetuispovijed i što češću svetu pričest. Žarka jojje želja da nam sveta Misa bude život. To jenajveća i najuzvišenija molitva naše vjere. UMeđugorju su se milijuni susreli s Bogom iobratili. Imaju pravo oni koji kažu da je ponajvećidar koji netko može dobiti u Međugorjuobraćenje srca, odnosno promjena životai doživljaj i iskustvo Božje ljubavi.Bolest je stvarnost koju svatko doživibarem jednomVelika je milost da bolesnici i patnici doživesvoju bolest kao dar i blagoslov za sebe i svojuobitelj. Nije lako razumjeti i govoriti o bolesti,patnji i životnom križu. Bolest je stvarnostkoju manje-više svatko jednom u životuiskusi. Bog je stvorio čovjeka slobodna, radosnai sretna. To je u početku i bio. Kad jehtio sam odlučivati o svojoj sreći bez Boga,to ga je skupo koštalo. I mi to danas ispaštamo.Adam i Eva su zgriješili, uzoholili se inisu poslušali Boga. Učinili su istočni grijeh,grijeh u kojem se i mi rađamo. Kao posljedicagrijeha došla je patnja, bol i sama smrt.Bolest je korisna kušnja, ujedno i prigodaza duhovno ozdravljenje, čak prava blagodatza bolesnika. Sjetimo se riječi: „Onima kojiBoga ljube, Bog sve vodi dobru!“ (Rim 8,28)Za vrijeme bolovanja osoba ima vremenada se sabere i razmisli o slaboći tijela, ozdravlju i spasenju duše, o Božjoj providnosti,o životu uopće.Teška bolest jača vjeru u božanskoga Liječnika,uči čovjeka strpljivosti, blagosti, altruizmu,ljubavi. Nekima je bolesnički krevetbio mjesto obraćenja. Tjelesna patnja jeduhovni kapital neizmjerne vrijednosti uzuvjet da se rado i kršćanski snosi kao sredstvoispaštanja, obraćenja i pokore. Osvjedočenivjernik prima patnju kao sredstvootkupljenja (križ), rezultat nesavršenostistvorenja, kušnju za krjepost, prigodu za altruizam,nužnu posljedicu svoje vlastite zloće(moralno zlo je čovjekovo djelo). Asket senjome služi za svoje usavršenje i posvećenje.PrimjeriSilvia Buso, mlada djevojka iz Padove, ozdravilaje 24. lipnja 2005. za vrijeme ukazanja naPodbrdu. U šesnaestoj godini, nekoliko dananakon visoke temperature, osjetila je da višene može hodati. Još se uvijek ne zna koju jebolest imala. Ona je molila za druge koji bolujuteže nego ona sama: „Žarko sam molilada mi Bog po Gospinu zagovoru dadne snaguda prihvatim kolica jer sam ih se vrlo plašila.Oko 22 sata zavladala je desetominutnatišina. Moleći ponizno, primijetih velikusvjetlost koja je bila nježna, odmarajuća… iona me impresionirala. Prestankom ukazanjanestalo je i te svjetlosti. Prvi put nakondevet mjeseci osjetila sam svoje noge. Briznulasam u plač i dršćućim glasom rekla:'Ozdravila sam, hodam!'“Silvia dirljivo kaže: „Za mene je najvećamilost to što sam u Međugorju otkrila vjerui doznala koliku ljubav imaju Isus i Gospaza svakoga od nas. S obraćenjem je kao da jeBog u našoj nutrini upalio vatru koja se stalnohrani i održava molitvom, euharistijom.Beskrajno zahvaljujem Bogu na ovom neizmjernudaru.“Ona priznaje da se svi problemi najboljerješavaju moleći krunicu. Tada se osjećamomirnijima i raspoloženijima. Potrebnoje imati potpuno povjerenje u Boga koji svevodi. Najvažnije je i najljepše u životu osjetitiGospinu i Isusovu ljubav i u njoj živjeti.16 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 17
Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiSudionica prveHodnje mira24. lipnja 1992.Rasporedmolitvenoliturgijskogprograma za32. obljetnicuukazanja KraljiceMiraOd subote 15. lipnja do nedjelje 23. lipnja:Devetnica – molitva krunice na Podbrduu 16 sati.Ponedjeljak, 24. lipnja- 6 sati: Hodnja mira od Humca do Međugorja;polazak s Humca u 6 sati ispred crkvesv. Ante, dolazak oko 10 sati- blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentompred župnom crkvom u Međugorju- sveta ispovijed prije podne i od 17 sati- 8 i 11 sati: sv. Misa na hrvatskom jeziku- Mise na stranim jezicima prema blagdanskomrasporedu18 sati: krunica19 sati: sv. Misa uočnica22 – 05 sati: klanjanje Isusu u PresvetomOltarskom SakramentuUtorak, 25. lipnja: 32. obljetnica Gospinihukazanja u Međugorju- sv. ispovijed tijekom cijelog dana- 5, 6, 7, 8, 9, 11 i 16 sati: sv. Mise na hrvatskomjeziku- 18 sati: krunica- 19 sati: središnje sv. misno slavljeSakrament svete potvrde u MeđugorjuUsubotu 4. svibnja 2013. u župnojcrkvi sv. Jakova u Međugorju 90krizmanika primilo je sakramentsvete potvrde kojim se kršteniobogaćuju darom Duha Svetoga i savršenijepovezuju s Crkvom.Prva sv. pričestNakon završene vjeronaučne priprave5. svibnja 2013. u 10 sati prvojsvetoj pričesti u župi Međugorjepristupilo je tridesetero djece. Svečanusvetu Misu predslavio je fra Slaven Brekalo,a slavlje je svojim skladnim pjevanjem uveličaomeđugorski dječji zbor „Golubići mira“.Sakrament potvrde kandidatima je podijeliomjesni biskup mons. Ratko Perić podsvetom Misom u 10 sati. Dan prije, 3. svibnja,krizmanici, njihovi kumovi i roditeljipristupili su sakramentu svete ispovijedi.Uz svečanost ovoga župnog slavlja osobitostMeđugorja čini i nazočnost velikoga brojahodočasnika iz Austrije, Njemačke, Švicarske,Brazila, Engleske, Irske, SAD-a, Kanade,Francuske, Italije, Poljske, Libanona, Mađarske,Belgije, Češke, Nizozemske, Koreje iKine.Hodočašće osobas posebnimpotrebama iz SplitaVolonteri akademske ili studentskecrkve sv. Filipa Nerija iz Splitaove su godine prvi put organiziralihodočašće za osobe s posebnimpotrebama Kraljici Mira u Međugorje. Hodočašćeje održano u nedjelju 12. svibnja, asudjelovalo je 180 hodočasnika, od čega supolovica bili pratitelji i volonteri.Nakon svete Mise u župnoj crkvi hodočasnicisu svoj program nastavili u Majčinuselu. Duhovni pratitelj hodočašća bio je donJozo Mužić, a pomoć osobama s posebnimpotrebama, ponajprije u kretanju oko crkve iu Majčinu selu, pružili su i neki članovi i volonterimeđugorske Frame.Prvi put uMeđugorjuDulcinea Candida De Macedo VanDer Eijk rođena je u Brazilu, aživi u Amsterdamu. Na hodočašćeje došla zbog svoje velike i dubokeljubavi prema Mariji. U Međugorju jeprvi put i jako je zahvalna što joj se ispunilaželja. Ona svjedoči da osjeća kako ju je Marijapozvala: „Sviđa mi se u Međugorju i sigurnasam da ću se vratiti. Bila sam i na ispovijedi,imamo našega svećenika. Jučer smo bilina Križevcu i tako je predivno, tako je lijepobiti ovdje i moliti s cijelim svijetom.“Održan Prvi međunarodni seminar zaliječnike i medicinsko osobljePrvi međunarodni seminar za liječnikei medicinsko osoblje, nakojemu se okupilo više od 150 liječnika,farmaceuta, tehničara,medicinskih sestara te članova pokretaza život iz 15 zemalja, završio jeu subotu 11. svibnja misnim slavljem.Seminar je otvoren u utorak 7. srpnja2013., a predavači su bili fra Ante Vučković,dekan KBF-a u Splitu, i fra MarinkoOvdje se osjećaveliki mirSvećenik Sean Parsons iz Engleske usvibnju je po četvrti put boravio uMeđugorju, a došao je s još troje hodočasnika.O ukazanjima u našojžupi saznao je od svoje tetke časne sestre, štoga je potaknulo na prvo hodočašće KraljiciMira. Četiri godine nakon prvoga posjetaotišao je u sjemenište, a Kraljici Mira je sadadošao sa svojim roditeljima.Vlč. Parsons nam je posvjedočio: „Nekolikotjedana nakon što sam zaređen, vratiosam se u Međugorje. Ovdje se osjeća velikimir, velika radost u slavljenju Mise i uispovjedaonici. Prekrasno je čuti iskustvahodočasnika za vrijeme ispovijedi kad možemovidjeti da su se njihova srca promijenila.Kada dođu u ovo mjesto, svi žele odbacitiono pogrješno u svome životu i vratiti se Isusu.Hodočasnici čitaju Gospine poruke, zapravoih svi čitamo, no koliko ih stvarno živimo,drugo je pitanje. Svatko osobno trebaodlučiti se za život po njima, a Gospa nas neumornopoziva, posebice da molitvu krunicestavimo u središte svoga života i tako seobratimo.“Šakota, međugorski župnik. Tema I. seminaraza liječnike i medicinsko osobljebila je „Duhovna obnova za dušu i tijelo“.Osim sudjelovanja na predavanjima i razmjeneiskustava, sudionici seminara sudjelovalisu i na redovitome molitveno-liturgijskomeprogramu međugorske župe.U jutarnjim satima u srijedu su molili krunicuna Podbrdu, a u petak križni put naKriževcu.24 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 25
Međugorski plodovi – duhovna zvanjaMeđugorski plodovi – duhovna zvanjaGospa nasneizmjerno voliSvećenički poziv fra Ignaca Domeja iz Koruške u Austriji plodje ukazanja Kraljice Mira u Bijakovićima. Naime, nakon štoje postao inženjer elektrotehnike, za jednog je hodočašća uMeđugorju osjetio Božji poziv kojemu se odazvao.Priredio Krešo ŠegoFra Ignace, kako se to dogodilo? Jesteli tada prvi put bili u Međugorju ili ste iprije dolazili?– Prvi put sam došao još kao student početkom1983. sa skupinom prijatelja, bečkihstudenata. Svi smo bili jako dirnuti onim štosmo doživjeli pa sam te godine došao još nekolikoputa.Godine 1984. diplomirao sam u Bečuelektrotehniku, smjer automatike i elektromedicine.Nuđeni su mi unosni poslovi jerje u to vrijeme bilo vrlo malo dipl. inženjeraelektrotehnike ovoga smjera. Potaknut onimšto sam već iskusio u Međugorju, želio samshvatiti što Bog od mene traži te sam to cijeloljeto više-manje proveo u Međugorju. Živiosam kod obitelji Miljenka Vasilja. S njimasam preko dana radio na polju – brao i nizaoduhan, radio u vinogradu, a navečer samišao u crkvu na molitveni program i na međugorskabrda. Tako sam na Križevcu susreomolitvenu skupinu vidioca Ivana. Pozvali sume da s njima molim. Oni su se tri puta tjednoposlije molitvenog programa u crkvi susretalina Brdu ukazanja ili na Križevcu tezajedno molili i pjevali. Otada sam nastojaouvijek biti s njima na molitvenom susretu.To mi je puno značilo i ispunjalo me. Moliosam Isusa i Gospu da me vode i pokažu kojije moj životni put.Često sam za vrijeme sv. pričesti osjećaokako me Isus posebno voli. Jedne večeri biosam neodlučan hoću li primiti sv. pričest jersam se toga dana nešto porječkao s jednimprijateljem iz Austrije. Ipak sam otišao na sv.pričest i ponovo osjetio da me Isus na posebannačin voli, ali da i mog prijatelja s kojimsam se toga dana sukobio, koji me je uvrijedio,isto tako posebno voli. U tom trenutkuu mom se srcu nešto otvorilo pa sam mu i jamogao srcem oprostiti i ponovno ga iskrenozavoljeti.Postalo mi je jasno da je to put kojim želimići, koji trebam slijediti. Postalo mi je jasnoda trebam surađivati u toj ljubavi i da meIsus poziva u svećeničku službu.Što se događa nakon povratka u Austriju?– Kad sam se vratio doma, odmah sam otišaok dr. Egonu Kapellariju, mjesnom biskupuu Celovcu (Klagenfurt), u mom rodnomkraju. Osobno sam ga poznavao i rekaomu da želim postati svećenik. Najprije je biozbunjen jer je znao da sam prije iskustva Međugorjatražio Boga i istinu u istočnim filozofijamai tehnikama istočnih meditacija.Savjetovao mi je, s obzirom da sam kasnoosjetio zvanje, da za sada ne idem u sjemenište,nego da privatno počnem studirati teologijui da češće dolazim k njemu da bi meon mogao pratiti.To sam i učinio. Upisao sam studij teologijeali, da bih mogao financirati svoj studij,počeo sam raditi u struci.Kako su Vašu odluku prihvatili roditelji?– S roditeljima sam otišao na hodočašće umarijansko svetište u koje smo svake godinehodočastili, u Brezje u Sloveniju. Na koncuhodočašća priopćio sam im svoju odluku.Majka je odmah dobro prihvatila jer je punomolila da joj jedan od sinova postane svećenikom.Otac je rekao da još jednom razmislimželim li stvarno opet iznova početi jer većimam jedan ostvareni cilj, završen studij, dobarposao i budućnost pred sobom. Trebambiti realan! Ali kad je vidio da sam odlučan,prihvatio je i poslije je bio vrlo ponosan. I samje kao mladić želio postati svećenikom.Naime, vrlo je mlad morao otići u II. svjetskirat i nakon šest godina ratnoga iskustva,nakon što se živ vratio kući, svojima je rekaoda želi postati svećenikom. Ali, njegov otac tonikako nije dopustio jer mu je bio sin jedinac.Fra Ignac predaje knjige o Međugorju Ivanu Pavlu II.Kao dijete maštali ste kako ćete postatisvećenikom, ali je to kasnije izblijedjelo?– Vjeroučitelj u osnovnoj školi bio mi je svećenikkoji je puno surađivao s misionarima.Uvijek nam je oduševljeno pričao o njihovommisijskom djelovanju u raznim zemljama.To me već u prvom razredu, kao šestogodišnjaka,oduševilo i u meni se pojavilaželja da i ja postanem svećenik misionar. Toje i bio razlog što sam se, u desetoj godini,jedini iz našega sela odlučio pohađati gimnaziju(gimnazija kod nas u Austriji traje8 godina) i otići u grad 45 km od kuće, uKlagenfurt. Živio sam u internatu u kojemsu odgojitelji bili salezijanci. U godinamaprije mature počeo sam tražiti istinu u znanostii u atomskoj fizici, što je i bio razlog dase odlučim za studij elektrotehnike.Koliko je vremena prošlo od odluke dase odazovete Božjem pozivu do svećeničkogređenja?– Prošlo je nešto više vremena negoli je uobičajeno.Već nakon prvih dolazaka u Međugorjes prijateljima sam po župama i nadrugim mjestima svjedočio o Gospinimukazanjima. Pisao sam članke za razne novinei surađivao u izdavanju nekoliko knjigao Međugorju. Ljudi su bili jako zainteresiranii željeli su i sami hodočastiti u Međugorje.S obzirom da sam razumio i pomalo govoriohrvatski, ukazala se potreba da upravo ja organiziramhodočašća. Svaki mjesec dolaziosam s po nekoliko autobusa. To su bila drukčijavremena. Nije bilo hotela i jednostavnobih u svaku obitelj razdijelio 2, 3 ili 4 osobe.Tako sam opet često bio u Međugorju.Budući da sam bio i član molitvene skupinekoja se okupljala u međugorskoj župnojdvorani, osjetio sam potrebu stupiti u zajednicukoja je nastala iz međugorskih molitvenihskupina. U zajednici sam nastavio studijteologije, a 1997., uz dopuštenje kardinaladr. Christopha Schönborna, otvorili smokuću u bečkoj nadbiskupiji. Godinu kasnije,1998., biskup mog rodnog kraja dr. Egon Kapellarizaredio me za svećenika.Na čiji ste nagovor prvi put došli u Međugorjei kako ste doživjeli Gospineporuke, mnoštvo koje moli, mir koji senajčešće povezuje uz Međugorje?– Već prve nedjelje nakon početka Gospinihukazanja u jednim sam bečkim novinamapročitao kratku vijest da se u jednom malommjestu u Jugoslaviji navodno ukazala MajkaBožja. Odmah sam se sjetio svećenika salezijancakoji mi je bio odgojitelj u srednjoj školi.Kao mlad svećenik živio je u Portugalu, uFatimi. Vidjelicu Luciju upoznao je prije negošto je otišla u samostan, a dobro je poznavaoi roditelje vidjelaca. Oduševljeno je pričao otom vremenu i o poruci iz Fatime. Tako se i umeni rodila želja da odem u Međugorje.Poruka mira za mene je bila središnja porukasvijetu. Kroz posao inženjera elektrotehnikedolazio sam uvijek iznova u kontakts oružjem i industrijom naoružanja. Znaosam da je u povijesti čovječanstva oružje uvijekbilo uništeno samo na ratištu. U to vrijeme„hladnoga rata“ bila je aktualna tema naoružanja.Govorilo se da je toliko oružja dabi se cijeli svijet mogao uništiti.Upravo u takvu svjetsku situaciju Gospaje unijela tako važnu poruku mira. Ona pokazujeda se s Božjom pomoći oružje možeprekovati u plugove. Uvjet za mir je susretBoga i ljudi, i susret ljudi međusobno.U susretu s Bogom događa se ozdravljenje,a Gospa, naša majka, želi nas voditi tim putemozdravljenja.Crkva u Austriji otvorena je ukazanjimaKraljice Mira u Međugorju, koje jeposjetio i kardinal Schönborn te nekidrugi biskupi. Kardinal je također jednomprilikom izjavio da za duhovnazvanja u svojoj nadbiskupiji zahvaljujeupravo Međugorju. Koliko je takvihduhovnih zvanja u Austriji?– Gospa poziva mnoge mlade ljude kako biu Međugorju dodirnula njihova srca. Mladidolaze kroz cijelu godinu u svim hodočasničkimskupinama, a posebno za Festivalmladih. Neki od njih uopće nisu odgojeniu vjeri i čini se da su došli posve slučajno.Upravo oni preko Gospe bivaju pozvani idirnuti u srcu. Njihova promjena i odluka dažive u vjeri živo je svjedočanstvo koje potičei pokreće druge mladiće i djevojke.Mnogi od njih u Međugorje hodočaste skonkretnim pitanjem i molbom koja se odnosina njihove životne odluke i poziv. Krozmolitvu i sakramente dobivaju snagu da odlučepotpuno se predati u Božje ruke i posvetitimu svoj život.Kardinal Schönborn u razgovorima smnogim sjemeništarcima, mladim svećenicima,redovnicima i redovnicama uvijekima prigodu iznova čuti kako su oni upravopreko iskustva u Međugorju bili potaknuti iosnaženi u odluci da svoj život potpuno darujuBogu i službi Crkve.Jedan ste od utemeljitelja GebetsaktionWien, čija je temeljna zadaća promicanjeporuke Kraljice Mira. Što nammožete reći o plodovima toga rada?– Godine 1991. zajedno s pokojnim fra SlavkomBarbarićem susreo sam kardinala JosephaRatzingera. Tom sam mu prilikompredao sve časopise Medjugorje, knjige, kazetei sav materijal koji je udruga GebetsaktionWien do tada izdala. Objasnio sam muda je smisao izdavačkog rada naše udruge utome da se događaji u Međugorju dokumentirajuu slici i u riječi i tako očuvaju. Kardinalje bio vrlo zainteresiran jer je s time već bioupoznat. Rekao je da je naš rad jako važan ida tako nastavimo.U trećem izdanju časopisa Medjugorjeobjavili smo da Gospa želi da se osnivajumolitvene skupine. Nakon toga nastale sumnoge molitvene skupine. Kod našeg prvogupitnika javilo se više od šest stotina molitvenihskupina iz cijele Austrije. One krozmolitvu i duhovnost djeluju kao kvasac zacijelu Austriju; djeluju u župama, u zajednicamai služe izgradnji Crkve.Shvatili smo da je naš zadatak uz izdavačkudjelatnost i duhovno pratiti one koje jeGospa u srcu probudila i koji su se upisali unjezinu školu molitve.Je li Vaše svećeničko djelovanje povezanos Međugorjem i što sada radite?– Moj životni put konkretizirao se kroz iskustvoMeđugorja. Kao svećenik zaređen samza zajednicu koju je u bečkoj nadbiskupiji2001. godine potvrdio kardinal ChristophSchönborn. Naša franjevačko-marijanskazajednica „Marija, Kraljica Mira“ (Maria,Königin des Friedens) nastoji živjeti Gospineporuke i pronositi ih u svijet. U čežnjida budemo svjedoci mira i glasnici ljubavi,nastojimo da ljudi koje u svagdanjem životususrećemo upoznaju poruku Međugorja.To se najviše događa kroz slavlje euharistijei sakramenata te u radu s ljudima, posebno smladima, i kroz male službe svakodnevnice.Također su nam povjerena i dva hodočasničkamjesta te jedna župa u blizini Beča.Na pragu smo 32. obljetnice ukazanjaKraljice Mira. Što su nam, nama vjernicimai Crkvi, donijele te 32 godine?– Gospa je 32 godine s nama. Ona nas želiuvesti u osoban odnos s Bogom. Neizmjernonas voli kao majka svoju djecu i poziva nas daslijedimo njezinog sina Isusa Krista. Odgovorna pitanje što su donijele ove godine, rekaobih, ovisi o našem odgovoru na Gospin poziv.Puno, puno je osoba prošlo kroz Gospinuškolu i spremno su rekli da jer znaju da nasMajka ljubi. Počeli su ne samo slušati negoi živjeti u skladu s porukama. To je bitno. Otome je riječ. Gospa nas ne prisiljava, negonas s ljubavlju poziva! Poziva nas na više molitve.U molitvi nam Bog daje milost susreta snjime nakon čega nas može voditi dalje.Mnogi, mnogi su dopustili voditi se pa sunastale molitvene skupine, izrasla su duhovnazvanja. U svijetu su nastale mnoge oazemolitve i mira koje pomažu da i drugi otvoresvoja srca Bogu. Uvijek se iznova istinitimpotvrđuju riječi da je poruka istinita tekonda ako je ja živim! Danas se želim iznovaodlučiti slušati i živjeti Gospine pozive, da binjezina poruka donijela obilan rod!28 | Glasnik mira | Međugorje Godište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 29
Zlatna Misa fra Bernardina ŠkunceUz 50. obljetnicu svećeništva u Zadru 28. travnja 2013.Zašto sam zahvalan za ovospomen-slavljeFra Bernardin Škunca, član Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru,svoju je zlatnu sv. Misu proslavio 28. travnja u Zadru. Teolog liturgičar, vicepostulatorpostupka za proglašenje blaženim fra Ive Perana, utemeljitelj Hrvatskoga instituta zaliturgijski pastoral Hrvatske biskupske konferencije i prvi glavni urednik liturgijskopastoralnogčasopisa Živo vrelo te autor brojnih knjiga, čest je suradnik našega lista.Donosimo njegovu riječ na kraju zlatnog misnog slavlja u crkvi sv. Frane.fra Bernardin ŠkuncaSve vas s radošću pozdravljam i pozivamda ovdje, oko Kristova stola, zajednozahvalimo Svevišnjemu, djeliteljusvakoga dobra, za dar ovogzajedništva u slavljenju najljepšega što našekršćanstvo ima: za dar Isusova i našega spomen-činasv. Mise.Ovo me spomen-slavlje vraća u mojerano djetinjstvo kada sam izražavao željuza pozivom. Ta je želja izlazila iz mene većoko pete godine života. U sjećanju mi je jošživ trenutak kada sam – zaigran oko skutamajčinih – pred majkom i drugima u svojojobitelji govorio: „Ja ću biti fratar“. Za menei za moje to je u isti mah značilo: „Ja ću bitisvećenik“. Tako sam to tada shvaćao i danassam radostan s tim dvjema „tračnicama“svojega poziva. Kasnije sam naučio dato dvoje nije isto, da dobro stoji i kao odvojeno,ali meni je drago da u mojem slučajuto dvoje dobro stoji zajedno: i fratar sami svećenik. Nešto stariji kao fratar – već od30 | Glasnik mira | Međugorjegodine 1955. – i nešto mlađi kao svećenik,evo od prije pedeset godina.Nemjerljiva uloga Franje AsiškogaZa dar franjevačkog poziva i svećeničkogposlanja zahvalan sam Bogu, zahvalan samroditeljima, rodbini, župi Novalja, odgojiteljima,profesorima, provincijskoj zajednici,prijateljima i vjernicima s kojima sam se susretaotijekom proteklih desetljeća. Usprkosvelikim slabostima i ograničenostima – fizičkim,intelektualnim, duhovnim i drugim– u mojoj se svijesti takoreći danomice učvršćivalaslika vrijednosti poziva i poslanja ukoje sam krenuo.Kada je riječ o činjenici da sam fratar sv.Frane, mojoj se duši, mojoj pameti i mojimsve većim spoznajama otkrivala ona nemjerljivauloga Franje Asiškoga u općoj Crkvi, čaku svijetu izvan kršćanstva, potom, na osobitnačin, uloga sv. Franje u hrvatskom narodu.Biti sličan sv. Franji – makar u maloj mjeri,kao što je moja – sve jasnije mi je značilo daje dobro biti fratar sv. Frane: da, dobro je bitifratar za krug duhovno-vjerničkog djelovanja(krug koji želi živjeti za ljepotu Božje blizineu poniznosti i malenosti …), dobro jebiti fratar za krug društveno-socijalnog djelovanja(krug mira i pomirenja među ljudima,krug pažnje prema malenima i siromašnimau svim smjerovima…), dobro je biti fratar zakrug kulturalnog djelovanja u više smjerova(krug divljenja ljepoti stvorenoga svijeta, krugkulture umjetničkog izražavanja u slikarstvu ikiparstvu, u književnosti, u pjesništvu, čemuje u europskoj kulturi upravo sv. Franjo otvorioznačajne vidike…). Eto zašto mi danas, inakon sedamdesetak godina, lijepo zvuči željaiz ranog djetinjstva: „Ja ću biti fratar.“ Zamene je to, uistinu, velik razlog zahvalnostiprema Bogu, roditeljima i svima gore spomenutima.Isti osjećaj zahvalnosti dolazi mi iz činjeniceda sam katolički svećenik. Danasslavimo spomen na spomen-čin iz onihdana kada sam primio dar svećeničkogreda u Makarskoj 15. travnja 1963. te 23.travnja 1963. u Novalji držao mladu sv.Misu. Ako s radošću ističem ljepotu franjevačkogpoziva, što bih tek mogao kazatio daru svećeništva? U hodu svoje malezemaljske povijesti sve sam dublje uočavaoi sve svjesnije doživljavao i ovu tračnicusvojega poziva i poslanja, poglavito bašu slavljenju Isusova spomen-čina ili u slavljenjuposadašnjenja muke, smrti i uskrsnućaIsusa Krista.Više od svega održalo nas je nedjeljnookupljanje oko Kristova stolaOd nejasne želje u djetinjstvu, rastao sam uspoznaji nemjerljive uloge koju je ta večeraGospodnja, to lomljenje kruha, taj kaležspasenja, imao u rađanju i rastu moje Crkve,mojega kršćanstva, mojega hrvatskog naroda;raslo je moje opažanje vrijednosti okupljanjavjernika u nedjelju, u svetačke dane, uspomen-slavlja na razini župnih zajednica,biskupija i pokrajina u mome narodu krozčitavu njegovu povijest. Postajao sam svjestanda nas je – kao katolički narod – više odsvega održalo nedjeljno okupljanje oko Kristovastola; opažao sam već od svojega dječaštvada se Misa prenosila u obitelj i da jeiz slavlja Mise u župnoj crkvi nastajala kućnaCrkva, obiteljska Crkva, Crkva u malomobiteljskom krugu; otkrivao sam da suse radi tog spomen-čina, radi Mise, gradilecrkve – od onih čudesnih starohrvatskih crkvicado kasnijih velebnih katedrala. Navestću samo primjere iz naše hrvatske baštine:tim se spomen-činom nadahnjivala umjetnostu tim crkvama ili oko crkava, radi tog suspomen-čina pisani glagoljski misali i evanđelistari,oko nedjeljnih okupljanja nastajalisu naši narodni običaji u pjevanju, u nošnji,iz tih se misnih knjiga učilo čitati i pisati,o čemu, primjerice, svjedoči i prva hrvatskapočetnica, ona iz 1526., napisana na glagoljici…Eto razloga za moju skromnu zahvalnostpa i za neskriven ponos da sam katoličkisvećenik…Ovo je, dakle, dan zahvalnosti. Već samkazao kome dugujem zahvalnost za rast, zaodgoj, za formaciju i za djelovanje u svompozivu i poslanju. Nije potrebno da ovdje –uz Kristov oltar – poimence ističem njihovaimena, jer u najdubljem značenju zahvalnostistoji riječ Crkve: Soli Deo honor et gloria– samo Bogu pripada čast i hvala! A vama,ovdje nazočnima, hvala da ste sa mnom podijeliliovaj spomen-čin, ovo spomen-slavlje,pa predlažem da u znak te zahvalnosti zajednozapjevamo radosnu pjesmu: „Svi slavimoGospodina…“Zlatna Misa fra Bernardina ŠkunceNosila me i podržavalapotpora obitelji, vjernikai župePrigodom svoje zlatne Mise fra Bernardin se odazvaopozivu na razgovor za Radiopostaju „Mir“ MeđugorjeRazgovarala Višnja SpajićKao dijete već ste čuli poziv i počeligovoriti o redovništvu?– To nije slučajno, u našoj smo obitelji imalistrica Roberta koji je bio franjevac i ujakaLjudevita koji je također bio franjevac. Upoznavanjes njima očito je u meni stvorilo tuželju da budem kao oni, a to je značilo bitifratar. Tako je to krenulo, a zatim se razvijaloBožjom providnošću. Ta moja želja naišlaje na divan prijam moje majke i oca. Neizmjernosu se radovali. Tu sam želju spontanoizražavao i tim sam putem krenuo. Toj mojojželji zasigurno je pridonijela i moja župaNovalja koja je imala još nekoliko franjevaca.Župa je doista njegovala zvanja, bilo svećeničkabilo redovnička. Ta me potpora –obitelji, vjernika i župe – nosila i podržavala.Utemeljitelj ste Hrvatskoga instituta zaliturgijski pastoral Hrvatske biskupskekonferencije i prvi glavni urednik liturgijsko-pastoralnogčasopisa Živo vrelo.Kako je došlo do toga?– Hrvatski su biskupi odavno željeli osnovatitakav institut, a kad sam imenovan njegovimprvim pročelnikom, došlo je i do utemeljenjaHrvatskog liturgijskog instituta sa sjedištem uZadru. Međutim, bilo je teško realizirati pitanjasmještaja, lociranja… Razgovarao sam spredsjednikom Biskupske komisije za liturgijuhrvatskih biskupa, vrlo vrijednim liturgijskimstručnjakom. Bilo je to 1989., pred nemiledogađaje koji su slijedili.Krenuli smo sa skromnim sredstvima,ali se broj suradnika uvećavao. Među prvimase našao fra Bonaventura Duda, uskoroi fra Tomislav Pervan čije smo meditacijeredovito objavljivali, pa fra Ivan Dugandžić,čije smo tekstove obrađivali. Mislim da su tosjajni početci.Institut je imao cilj putem lista Živo vrelodoći do vjernika-laika, u čemu smo imalilijep odjek. Popularizirali smo liturgijski pastoral,liturgijsku duhovnost i umjetnost teizdali više knjiga, publikacija… Riječ je, dakle,o vrlo razgranatoj djelatnosti. Nakon če-trnaest godina izabran sam za provincijala pasam teško uspijevao povezivati jedno s drugimte je sve trebalo nekako drugačije postaviti.Uskoro je institut iz Zadra prešao u Zagreb.Mislim da Živo vrelo predstavlja važanlist u našoj Crkvi i preporučam ga vjernicima.Vi ste i teolog liturgičar!– Ponekad se liturgijska slavlja poimaju formalistički,kao da je to samo skup određenihobreda i ceremonija. To ne može biti dovoljno,potrebno je ući u tkivo, duhovno tkivoliturgijskih slavlja. Ta liturgijska slavljaimaju svoju zlatnu nit u nedjeljnim liturgijskimslavljima. Naime, nedjelja je okosnicačitave liturgijske godine, a ujedno i okosnicasvih liturgijskih slavlja. Liturgijska godinaje godina nedjeljnih euharistijskih slavlja,u ritmu blagdanskom, u ritmu velikih ijakih vremena i blagdana u liturgijskoj godini.Jest da mi započinjemo liturgijsku godinudošašćem i Božićem, ali liturgijska teologija,da tako kažem, započinje od središnjegdogađaja Kristova utjelovljenja, a to je događajmuke, smrti i uskrsnuća Kristova jer jeupravo taj događaj u prvoj Crkvi prenesen uobred Novoga zavjeta, u Misu Gospodnju, ueuharistiju. Molitvu hvale, zapravo liturgijskoslavlje, značilo je slaviti otajstvo muke, smrtii uskrsnuća Gospodnjega da bi to poprimilotemeljnu notu Crkve, da bi to dalo zamahNovom zavjetu. Želim da se ne smanjuje odlazakna nedjeljnu svetu Misu jer će se umanjitii stvaranje obiteljske Crkve, a ona je temeljduhovnog zdravlja naših sredina, našegnaroda. U onoj mjeri u kojoj pada postotakodlazaka na nedjeljnu Misu, na žalost, padai snaga obiteljske Crkve, pada obitelj jer gubičvrsto duhovno uporište.U tom pogledu, mi idemo ususret teškimvremenima. Pozdravljamo ulazak u Europu,ali Europa kakva se pokazuje – u svojem sekularističkomobliku – ne će podržati našenedjeljno sastajanje u Crkvi niti će podržavatirazvoj obiteljske Crkve, koja se nastavljaspontano iz Crkve.Godište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 31
PoticajiIskorak iz maseUvijek se divimo Veronikinu i Šimunovuiskoraku na Isusovu križnome putu; stalnozadivljuje nečiji iskorak iz svijeta ovozemnesigurnosti, statističke većine i uobličenejednoličnosti.fra Mario KnezovićNadahnjuje nas spremnost i odlučnost svetoga Franje dabude drukčiji. On, „blagi revolucionar“ koji nije prihvaćaouvriježene sheme ponašanja, svijetu je želio iznovapokazati pravo lice Isusa Krista. Franjo je to mogaojer je najprije dopustio da bude kristolik i dok su ga mnogi savjetovališto i kako činiti, on je imao svoj put i već je činio ono za štodrugi nisu imali hrabrosti. Njegov je put imao cilj, a često je i samnjegov put bio cilj. Ideali su ga vodili naprijed; kucao je na Papinavrata kad su, ljudski gledano, bili mali izgledi da se ta vrata otvore.No on je, za razliku od nas, vjerovao da ta vrata Bog otvara bašpreko Pape. Franjo je znao primijeniti onu Isusovu da kucamo i daće nam se otvoriti. Braći je govorio da ako im se ne otvore na jednojstrani, neka idu na druga vrata. Nije bilo odustajanja jer ono štoje vrijedno mora biti spremno na izrugivanje i izvrgnuto osporavanjima.Franjo se nije na to obazirao. On nije htio stati zbog ljudskihobzira. On je slijedio Isusa raspeta i shrvana bolju ljudskoga mača.I zato je bio spreman za tu bol i trpjeti. Tako je Franjo iskoračio izmase koja je spašavala sebe, čuvala svoj ugled i često sebi prilagođavalaBoga.Njega nije smetalo ni što su ga ljudi odbacili, a u zatvorenimvratima nije vidio preprjeku, nego nadu da će se uskoro otvoriti.I kad bi s braćom po ledenu i kišnu vremenu gladan tražiokoricu kruha, a ljudi ih odbacivali, Franjo bi rekao da je najvećaradost ako se u tom trenutku sačuva mir i veselje srca. SvakiFranjin korak bio je iskorak ili, bolje rečeno, stavljanje stopau Isusove stope.Svetac koji se svemu divioSvetome Franji nitko na zemlji nije bio stranac i u svemu je prepoznavaolice Boga, Stvoritelja. Pjevao je pticama, travi, cvijetu,livadi, suncu, vjetru, ognju… On je u prirodi gledao raj – edenskivrt – koji je čovjek ukaljao grijehom. On se druži s vukom. I onmu bi prijateljem. Ljubav ne može imati neprijatelja, ljubav stvaraprijatelje i od onih koji to u početku ne žele biti. I kad čujemo današnjeuzrečice da je čovjek čovjeku postao vukom, pitamo se štoje ostalo od te Franjine ideje da u svakome i u svemu vidimo brata.Zar se i ovdje nama koji slijedimo Franju nije za upitati zaštoimamo ili stvaramo neprijatelje oko sebe? Zašto glasnije ne dižemoglas protiv moćnika koji bezdušno uništavaju prirodna dobrai zagađuju okoliš? Bi li sveti Franjo na to sve šutio? Franjo je progovaraoglasnije u svojoj šutnji nego li mi danas uspijevamo progovoritisvojim glasom i uz pomoć različitih pomagala. Šutnja seu vremenu buke nametnula kao model prešućivanja istine, a nekao meditativno osluškivanje Božjega glasa koji trebamo svijetuposredovati. Kada smo pozvani da govorimo istinu i da se zauzmemoza pravdu i nemoćne, šutnja nije zlato. Govor je hrabariskorak iz ušutkane mase i zato kličem: - Hvaljen budi, Gospodinemoj, po onima koji čine što je Franjo činio!MolitvaDuhu SvetomuLouis iz Granade, mistik iz 16. stoljećaDuše Sveti, Duše Tješitelju , ti si na dan Duhovasišao nad apostolei ispunio njihova srca milošću, ljubavlju i mudrošću;u ime te darežljivosti i toga beskrajnoga milosrđa,ispuni i moju dušu svojom milošću;daj da u svojoj nutrini osjetim neizrecivu blagost tvoje ljubavi.Dođi, Duše Sveti, i pošalji na nas s neba zraku svoje svjetlosti;dođi, Oče siromašnih, dođi, djelitelju nebeskih darova;dođi, svjetlosti srdaca, o jedini naš Tješitelju!Blagi zaručniče naših duša, ti si naš mir i naša radost,dođi, dođi ti koji oduzimaš grijehe svijeta,ti koji liječiš naše bolesti.Ti si snaga jakih, podrška slabih, učitelji poniznih,strah i trepet oholih.Dođi, ti koji si slava živih, nada i spas onih koji su preminuli,dođi, dođi, o moj Bože!Ispuni moje srce svim blagom svojih darova i svojega milosrđa.Daj mi dar mudrosti da bih se opio tvojom ljubavlju;dar razuma da bih bio prosvijetljen svjetlošću odozgor;dar savjeta da se ne bih udaljio od tvojih zapovijedi;dar jakosti da bih se hrabro borio;dar spoznaje da bih upoznao tvoje svete istine;dar pobožnosti da bi se moje srce do kraja predalopoticajima tvoje svete milosti;dar straha Božjega da bi se moja duša bojala tvojega suda.O blagi ljubitelju čistih duša!Raspali moje srce blagim i dragocjenim plamenom svoje ljubavi!Neka se tako raspaljeno uzdigne sve do tebekoji si moj jedini cilj i bezdan svih dobara.Blagi ljubitelju čistih i nevinih duša koji poznaješ mojubeskrajnu slabost:O molim te, nadvij nad mene svoju milosrdnu ruku,daj mi milost da mognem izići iz sebe da bih zaronio u tebe!Preobrazi, promijeni, uništi; neka nestane iz menešto god ti budeš htio,da bih postao onakav kakva me ti želiš;daj da moj život bude žrtva tebe dostojna,daj da budem potpuno sažgan u ljubavi!Oh, tko će mi udijeliti tu milost!?Svrni svoj pogled na svoje bijedno stvorenje; ono dan i noćžudi za tobom.„Žedna mi je duša Boga, Boga živoga!“Kad ću doći pred Lice u kojem su sve milosti?Kad ću poći prema svetohraništu Gospodnjem?Kad ću unići u kuću Boga svojega?Kad ću se nasititi slave Tvoje prisutnosti?Kad ću biti oslobođen napasti?Kad ću prijeći zid ove tužne smrtnosti?O žarište vječnoga sjaja!Daj da siđem u ponor iz kojega sam izišaoda bih se tamo spoznao kao što ti mene poznaješ,ljubio kao što ti mene ljubiši vječno gledao tvoje lice u zajedništvu izabranih. AmenSnimila Lidija ParisKlanjanjeGospodine, večeras stojim pred dvjema tajnama:jedna je tajna u tvome liku u Presvetom Oltarskom Sakramentu,a druga je tajna moje vlastito biće.Molim te, Gospodine, za milostda te bolje vidim i da te bolje razumijemkako bih bolje vidio i razumio i samoga sebe.Znam, Gospodine, da je u meni kriza onoliko velikakoliko tebe ne razumijem i koliko tebe ne vidim.Hvala ti, Gospodine, što si pred nas stao i u Betlehemu,i u Kani Galilejskoj, i na Posljednjoj večeri i na Kalvariji.Hvala ti, Gospodine, što nastavljaš stajati pred namana isti način u Presvetom Oltarskom Sakramentu večeras ovdje,na ovom svetom mjestu.Hvala ti, Gospodine, za sve svete i dobre ljudekoji se u našem životu pojavljujuna isto tako svet i posvećen način.Gospodine, večeras te molimo: oprosti svima onimakoji su se u našem životu pojavili na grješan načini koji su na bilo koji način prema nama bili agresivni i nemilosrdni.Molim te, Gospodine: daruj nam da tvojom snagom, tvojim srcemi tvojim očima gledamo sve one koji su prema nama nepravedni.Gospodine, Marija je bila tužna kada su tebe udarali.Znam, Gospodine: Marija je isto tužna kada mi udaramo drugei kada smo nepravedni prema braći i sestrama.Oprosti nam, Gospodine!Molimo te, Gospodine: daruj nam milostda znamo biti svjedoci tvoga uskrsnuća.S. K.34 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 35
U svijetu, ali ne od svijetaObitelj, brak i majčinstvou mraku rodne teorijeUstavni sud Hrvatske ukinuo je nametnuti kurikul Zdravstvenoga odgoja jer se nijepoštivalo ustavno pravo roditelja na sudjelovanje u odgoju i obrazovanju njihove djece.Lidija ParisSkriven cilj toga odgoja bio je nametanjerodne ideologije učenicima, nastavnicima,roditeljima i, u konačnici, cijelomdruštvu. Na poziv građanske inicijative„U ime obitelji“ na referendum o brakuodazvalo se više od 700.000 građana. Ono štoje nekada bilo samo po sebi razumljivo, danastreba dokazivati: da je brak zajednica muškarcai žene, da postoje dva spola – muški i ženski,da je homoseksualnost poremećaj…Borba za ženska i homoseksualna pravana globalnoj je razini odavno ušla u fazukoju smo mi u našim krajevima jedva primijetili,o kojoj vrlo malo znamo, čiju razinuotuđenja ne možemo ni zamisliti. Riječje o sljedećem: malena LGBTIQ manjinakoja sebe vidi izvan postojeće heteroseksualnenorme hoće je ukinuti i nametnuti rodnunormu koja dokida spolne razlike, što namje teško i pojmiti jer nismo pratili razvitakdogađanja na svjetskoj sceni. Iz usta službenihosoba čuli smo da se u škole ne uvodirodna ideologija pa ako takva tvrdnja nijezavaravanje javnosti, onda se može pretpostavitida proizlazi iz bezdana nepoznavanjatematike. Ako se, naime, želi promovirati tolerancijuprema drukčijima, onda to ne spadau spolni odgoj nego u neki drugi školskipredmet, a ako je homo-, bi- trans- i ina seksualnosttema spolnoga odgoja, onda to nijeprenošenje znanstvenih spoznaja, nego indoktrinacijajer rodna teorija nije nikakvaznanost, nego ideologija koju manjina pokušavanametnuti većini.Rodni feminizam inspirira se Marxomi EngelsomNajvažnije predstavnice feminizma od sedamdesetihgodina 20. stoljeća do danas svojesu ideje crpile iz filozofije Marxa i Engelsa.U njihovim teorijama nalazile su svoju vlastitutemu: da muškarci na univerzalnoj raziniugnjetavaju žene te da je brak između muškarcai žene izvor svakog ugnjetavanja. Rodnafeministica Kate Miller u svojoj knjizi SexualPolitics piše: „Veliki Engelsov doprinos seksualnojrevoluciji leži u njegovoj analizi patrijarhalnogbraka i obitelji. (…) U podvrgavanjužene muškarcu Engels je vidio povijesni pro-totip svih sustava moći, svih nepravednih ekonomskihodnosa i činjenicu ugnjetavanja kaotakvog.“ Pogledajmo što je govorio Engels:„U jednom starom neobjavljenom rukopisukoji smo Marx i ja sastavili 1846. našao samovo: ‘Prva podjela rada je ona između muškarcai žene zbog rađanja djece’. Danas tomemogu dodati: Prva klasna suprotnost poklapase s razvojem antagonizma između muškarcai žene u monogamnom braku, a prvo klasnougnjetavanje s ugnjetavanjem ženskog spolaod strane muškoga.“Po Marxu i Engelsu povijest je klasna borbakoja počinje u obitelji. Da bi se postiglooslobođenje i besklasno društvo, treba uzetiprodukciju i reprodukciju iz ruku ugnjetavačai staviti ih u ruke ugnjetavanih. Za obiteljto znači da treba oduzeti moć ocu, odnosnoda kontrolu nad reprodukcijom treba prepustitiisključivo ženi. Engels je isto tako tvrdioda ugnjetavanje može prestati tek kada ženabude radila izvan kuće i kada bude oslobođenatereta obitelji i brige o djeci. Prvi preduvjetza oslobađanje žene jest uvođenje cjelokupnogženskog spola u javnu industriju. Pojedinačnuobitelj treba ukinuti. Brigu za djecu iodgajanje djece treba prepustiti društvu.Jedva stotinu godina poslije Marxa i Engelsafeministica Shulamith Firestone uspoređujerevolt ugnjetavanoga proletarijata s revoltomugnjetavanih žena. Kao što proletarijatmora preuzeti nadzor nad produkcijom, ženemoraju preuzeti nadzor nad reprodukcijom.Kao što na kraju socijalističke revolucije stojiukidanje ekonomskih povlastica i klasnihrazlika, tako na kraju feminističke revolucijestoji ukidanje muških povlastica i ukidanjespolnih razlika koje gube svoje značenje.Što je uopće rodna teorija, odakle dolazii kako se nametnula?Američka povjesničarka Dale O’Leary, sudionicaUN-ove 4. svjetske konferencije o ženamau Pekingu 1995., u svojoj knjizi TheGender Agenda analizira rodni feminizam iobjašnjava kako se rodna ideologija nametnulasvijetu. O’Leary opisuje kako je na pripremnimsastancima za Peking rodna perspektivabila nametnuta izaslanicima UN-aiz siromašnijih zemalja i kako je dobro razrađenastrategija toj ideologiji donijela pobjedu– pobjedu nad razboritošću, pobjedunad poštivanjem kultura, pobjedu nad zdravimrazumom koji se drži stvarnosti.Izraz „rod“ (gender) ušuljao se u naš svijettiho i bešumno. Nekada se govorilo o spolu(engl.: sex), danas se govori o rodu (engl.: gender).U formularima se nekada pitalo za spol,danas se pita za rod. Nekada se žalilo zbog diskriminaciježena, danas zbog rodne diskriminacije.Znači li to da je rod samo drugi izraz zaspol i da znači „muškarca i ženu“? Već odavnonije tako. Najkasnije poslije 4. svjetske konferencijeUN-a o ženama, rod je na globalnoj razinidobio novo značenje. Rod znači „društvenokonstruirane i promjenjive (spolne) uloge“oslobođene bioloških konotacija. Rod je diojedne nove radikalno-feminističke ideologijekoja se zove rodna perspektiva na čijem primjenjivanjuintenzivno rade administracije SAD-a,Kanade, zemalja Europske unije i UN-a. Rodnaperspektiva mora postati „mainstream“ – morabiti uključena u sva društvena strujanja.Peking 1995.Ono što se dogodilo u Pekingu 1995. važnoje zato što UN ima ugled i sredstva da globalnoprenese svoj program u glave i srcaljudi, u politiku, u škole, u medije. U „Pekinškomakcijskom planu“, službenoj zaključnojrezoluciji, taj je program dobiosvoje današnje ime Gender Mainstreaming,odnosno uključivanje rodne perspektive usva društvena strujanja. Iza rodne perspektivene stoji nikakav pokret iz baze. Ideja dolaziod jedne male manjine žena i muškaracakoji sjede u središtima moći i koriste svojpoložaj da bi drugima nametnuli rodni program.Najbolji izraz za to bio bi „rodni establišment“.U njegovu se čeličnom zagrljajunalazi organizacija Ujedinjenih naroda.Što je Dale O’Leary vidjela na konferencijiu Pekingu?1. Na svijetu bi trebalo biti manje ljudi, a višeseksualnih užitaka. Treba ukinuti razlike izmeđumuškaraca i žena i majčinstvo s punimradnim vremenom.Snimila Lidija ParisZar nismo dovoljno dugo živjeli po diktatu jednemalene (komunističke) manjine da bismo dopustili danam se sada nametne jedna druga?2. Budući da više seksualnog užitka možedovesti do više djece, treba omogućiti slobodanpristup kontracepciji i pobačaju te poticatihomoseksualno ponašanje.3. Svijet treba spolni odgoj koji će djecu imlade poticati na spolno eksperimentiranje;treba dokinuti prava koja roditelji imaju uodnosu na svoju djecu.4. Svijet treba muško-ženske ujednačenekvote (50/50) na svim područjima zaposlenjai života. Sve žene moraju biti zaposlene.5. Religije koje se ne slažu s ovim programomtreba izložiti ruglu.To je rodna perspektiva sažeta u nekolikotočaka. Ona mora prodrijeti u sve pore društvenogživota, a da bi se to moglo dogoditi,zapakirana je u prekrasne riječi kao što sujednakost, ljudska prava, zaštita obitelji, reproduktivnozdravlje…Zamjenjivost žene i muškarcaU rodnoj perspektivi stoji da spolna razlikaizmeđu žene i muškarca više nema nikakvoznačenje. Budući da „biološka stvarnost“ nemože biti posve uklonjena, proglašava se posvenevažnom i beznačajnom. Upravo u tomeleži razlog zašto je rodna perspektiva izabralariječ „gender/rod“, zašto toj riječi pridaje značenje„društveno konstruirane uloge neovisnoo spolu“ i zašto odbija riječ „spol“. Spolne smije značiti više ništa; govori se još samoo rodu jer se s „rodom“ može postići ono štose ne može postići sa „spolom“: ideja posvemašnje„jednakosti“ u smislu zamjenjivostižene i muškarca. Feministica Shulamite Firestonekaže da se jednakost postiže samo ondakada su žene oslobođene tereta rađanja djece:„Ljudska reprodukcija po samo jednom spolu(ženi) bit će zamijenjena mogućnošću umjetnereprodukcije. Djeca bi se tada na isti načinrađala za oba spola, neovisno o muškarcui ženi.“Rušenje tabua pedofilije i incestaIz perspektive rodnih feministica, brak i obiteljtreba ukinuti ili im dati posve novo značenje.Najprije treba navijestiti „rat heteroseksualnojideologiji, koja na životu održavaprevlast muškaraca“. I tabu incesta mora pasti,piše Shulamith Firestone: „Tabu incestapotreban je samo zato da bi se održala obitelj.“Ukidanje zabrane incesta doista je središnjiinstrument razaranja obitelji. „Tabui vezaniuz spolne odnose između odraslih i djecei tabui vezani uz homoseksualnost nestali bi,baš kao i nespolna prijateljstva… Svi bi bliskiodnosi uključivali tjelesnost.“ To traži i JudithButler, koja spada u sam vrh voditelja međunarodnehomoseksualne organizacije IGLHR(International Gay and Lesbian Human RightsCommision – Međunarodna komisija za ljudskaprava gay i lezbijskih osoba). IGLHR jenevladina organizacija akreditirana pri UNu,koja je bila aktivno uključena u pripremeza četvrtu UN-ovu svjetsku konferenciju o ženamau Pekingu.Rat protiv majčinstvaINSTRAW, UN-ov institut zadužen za ženskapitanja, preuzeo je rodnu perspektivukakvu je zastupala još Simone de Beauvoir:„Nijedna žena ne bi smjela imati pravoostati kod kuće i odgajati djecu. (…) Ženene bi smjele imati tu slobodu izbora, jer akoje imaju, mnoge će upravo to i izabrati.“ Posvejasno rečeno, ženama ne bi trebalo dopustitida slobodno izaberu ono što železato što žele ono što je pogrješno: zatrudnjeti,dojiti, brinuti se za dojenčad i maludjecu. Rodni program tvrdi da želi poboljšatiživot žena, ali napada žene koje želeostati kod kuće sa svojom djecom. Napadažene koje žele zaštititi svoju djecu i mladeod spolnog izrabljivanja. Osuđuje žene koježele izabrati „tradicionalna“ zvanja. SusanOkin priznaje da se mnoge žene vole brinutio djeci, no budući da preuzimanje glavneuloge u brizi za dojenčad i djecu žene činiekonomski ranjivima, tu ulogu treba dokinuti.Oni koji se zalažu za zaštitu braka i obiteljii za istinsko ljudsko dostojanstvo i autonomijužene i muškarca, protive se rodnoj perspektivi– ne zato što bi bili protiv napretkau ženskim pitanjima, nego zato što se zalažuza dobro žene. Kada bi se ostvarila budućnostkakvu sanjaju rodne feministice, svijetbi bio manje pravedan, manje slobodani manje ljudski.Tko će se oduprijeti?Odluku o temeljnom društvenom pitanjumuškog i ženskog ljudskog identiteta ne možemoprepustiti ni medijima ni politici jer supokazali i dokazali da se lako daju izmanipuliratii u kojoj su mjeri i sami manipulativni ioportunistički. Zar nismo dovoljno dugo živjelipo diktatu jedne malene (komunističke)manjine da bismo dopustili da nam se najoš perfidniji način nametne rodno-feminističkai homoseksualna manjina?Medijsku scenu zagušili su lažni mudracikoji ne vide dalje od nosa, a ljudi koji imajušto reći kao da se ne usuđuju, napose nakonšto su neki, koji su se ipak usudili štogodreći, bili profesionalno sankcionirani.Glas zdrava razuma svakako se može očekivatiod monoteističkih religija pa bi bilopoželjno da ostave po strani sva svoja zaoštrenastajališta i ujedine se oko temeljnog,svima zajedničkog pitanja afirmacije čovjekovaidentiteta.Međugorska Gospa bdije nad obiteljima„Draga djeco, u ovom vremenu sotona želinapraviti nered u vašim srcima i vašim obiteljima.Dječice, ne dajte se! Nemojte dopustitida on upravlja vama i vašim životima.Ja vas ljubim i pred Bogom zagovaram zavas. Dječice, molite.“ (Poruka od 25. siječnja1994.)36 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 37
U nebo zagledaniNiz rijekuŠto više upoznajem hercegovačke franjevce pobijene u Drugom svjetskom ratu i poraću,sebi sve manje dopuštam šutjeti. Kako šutjeti kad su ih pobili na pravdi Boga?!fra Miljenko StojićUnaše vrijeme određeni upozoravajuda treba paziti na izgradnjutijela: na njemu ne smije bitini gram viška, posebno kad ugrijesunce pa je to lakše primijetiti zbog laganijeodjeće, a o kupanju da ne govorimo. I,što je zanimljivo, mnogi ih slušaju pa se ondaizgladnjuju, odlaze u teretane, muku mučesami sa sobom. I obvezno uzmu bocu vodeu ruke. To je zaštitni znak. Čvrst si karakter,čovjek koji pazi na sebe.Dođe mi smijati se iz svega grla. Prodajemoslobodu kao da je sir na tržnici. Zapravo,sada i za to postoje čvrsta pravila. Europskaunija kuca na vrata, ona je sve odredilai predvidjela, a ako nije, hoće. Tako se prednama polako oblikuje ljuštura, nešto što jetrebalo biti čovjek, a nije. Umjesto izgradnjeduha, izgrađivao je tijelo, umjesto vođenjadječice za ručicu, on nosi bocu vode, umjestozauzetog rada za obitelj, on se isteže i rastežeu nekoj teretani… Odvojio se poput jedinkei sasušio u sebi, kao onaj hrast što ganedavno porezaše u našem mjesnom groblju.Dok sam bio dječak, još je tu stajao, zapamtioga je i moj otac, valjda i njegov... No,prestali dolaziti životni sokovi i on se iznutraurušio, samo se vani činilo da je još jak.Privid onoga što bi trebao biti. Nemojmopretjerivati pa govoriti da je ovo priča pro-Snimio Franjo Sušactiv zdravlja. Kakvi! Ovo je priča za zdravlje.Nadovezuje se na ono što je Gospa govorilai govori u našim krajevima, samo ja to rekohdrukčijim riječima. Uostalom, ona je učiteljicai ima svoj govor, a mi smo učenici kojibismo naučeno trebali primijeniti u životu.Zbog toga naizgled pričamo različitim riječima.Znam, i Gospa je govorila o vodi, kao i okruhu, svakodnevnom radu. Isto tako znamda taj njezin govor mijenja i čvrsne našu nutrinuako ga pretočimo u svakidašnjost. Zastanimoi sjetimo se takvih trenutaka. Jesu libili danas, jučer, prekjučer ili moramo dobrorazmisliti da bismo se sjetili kada? I štose dogodilo? Shvatili smo da ono tvarno nijenajvažnije te da kad imamo ono duhovno,imamo i ono tvarno. Obrnuto jednostavnone ide! Izgrađujući duh, izgradili smo i tijelo,čitavu svoju osobnost. Nismo ljudi koji dopuštajuda njihov život ide niz rijeku, oni kojise boje uspraviti i zauzeti stav.Dok ispisujem ove retke, sjetih se događajakojemu sam nedavno nazočio. Svećenikpropovijedao o vremenu u kojem se nalazimo.Bio je svibanj, sjećali smo se naših ubijenihna Bleiburgu i na Križnome putu. Tuje i pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, svetiPavao koji se obratio, mi koji bismo trebaliu skladu s Božjim zakonima mijenjati svojemišljenje. Govorio je o svemu tome, mirno,ali činjenično. Sve bi vjerojatno prošlo uredu da nije spominjao onaj nesretni komunizamkoji nanese toliko zla hrvatskome narodu.Jedno od onih kojima se sve ne svidje,pobožna neka žena, prigovori mu kako se soltara ne može tako govoriti. Zatekle su ganjezine riječi. U kraju iz kojega dolazi ovakvepriče dodiruju srca, liječi ih, govori danjihovi najmiliji nisu uzalud pali. Nije ništaposebno odgovorio, nego se samo nasmiješioi dometnuo da se trebamo otvarati slobodi.Jer, ta je žena očito slabo razumjela Isusoveriječi, a previše dobro riječi što nam ihupravljaju preko medija. Isus nije bio nikakavmlakonja, ali isto tako niti nikakav neobuzdanitip. On je samo bio načelan i nijetrpio kompromise. Naučavao je ljude da seizgrade, da počnu razmišljati svojom glavom,da prestanu puštati se niz rijeku kaokomad drveta posječena u obližnjoj šumi.Ljudi nas trebaju, treba nas svijet. Ne ukvasamoli ga mi kršćani, a tko će onda? Zaluduće biti sve pripobožne priče i naš sebičanmir. Ma, reče sve ovo i današnji papa Franjo.Umjesto puste teorije stade naučavati djelovanje.Krenimo u društvo oko sebe, a zaboravimona zatvaranje u svoj mali svijet.Što više upoznajem hercegovačke franjevceubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću,sve si manje dopuštam šutjeti. Kako šutjetikad su ih ubili na pravdi Boga?! Tko jesad njihov glasnogovornik ako ne ja, ti, mi?Za više od polovine ne znamo ni za njihovekosti, uklonili su ih s lica zemlje hladnoi bezosjećajno. Tek su jednoga sudili, zajednos još 57 njih. I sve je bilo gotovo za otprilikepola sata. Možete zamisliti koliko su imaliprilike koju reći u svoju korist?! Osude subile na smrt. Vjerujem da im je Bog bio milostiv,a njihovim ubojicama neka on odredikakav će biti, ja se u to ne ću miješati. Znamsamo da ću i nadalje razmišljati o tim franjevcima,svećenicima, ljudima, intelektualcimašto duhovno i tvarno podizaše svoj naroddok im se znoj cijedio s lica. Znali su štočine i zbog čega to čine. Pokušavam da i jato znam i molim Boga da mi bude milostiv.Tjedni molitveni program– ljetni raspored(od 1. svibnja do obljetnice ukazanja)PONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Krunica19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Križni put uz Križevac18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI7, 8,11 i 19 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijed Prije podne za vrijeme MisePrije podne Sv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Krunica na Brdu ukazanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceO međugorskim događajimate odjecima u svijetu i Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečniku Informativnogcentra MIR Međugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugimaGlasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hrTel: ++387 36/653 547 uredništvo++387 36/651 100 glavni tehničar++387 36/653 548 marketingFaks: ++387 36/653 552SvjedočanstvaPribilježila i prevela Antonija Prlić-BubaloEileen Curran,IrskaZa međugorskasam ukazanja prviputa čula na hodočašćuu Lurdu1983. godine. Lurdje poznat po čudesnim izlječenjima ipo lurdskoj vodi, a Međugorje po duhovnosti.Međugorje je samo potvrdiloono što sam oduvijek znala i u štosam oduvijek vjerovala: da Bog i Gospapostoje.Ana Rea,Kuba / Florida, SADZa ukazanja samprvi put čula krajemosamdesetih,a prvi put došlasam 1998. godine.Sad sam ovdje po peti put i ponovnoimam prekrasno iskustvo. Pronašlasam veliki mir i učvrstila svoju vjerui svjedočim o onome što sam ovdjedoživjela. Najljepša stvar koja se ovdjedogađa jest obraćenje koje zaista donosiogroman mir. Zajedničko svimmarijanskim svetištima je što u njimapronalazimo veliki mir.Vlč. Pat O’Hagan,Kalifornija, SADZa ukazanja samčuo davno i uvijeksam htio doćiu ovo svetište kaohodočasnik. Dubokosam impresioniran entuzijazmomi religioznošću ljudi koji dolaze ovamoi jako mi se sviđa ovo mjesto. Vidiosam da je vjera doista jaka.Josie McCann,Novi ZelandPrvi put sam zaukazanja čula kadje jedna vidjelicadošla na Novi Zelandi govorila oMeđugorju. Sada sam bila u Engleskojposjetiti svoju kćer pa smo odlučiledoći zajedno u Međugorje. Mojmuž nije htio ići s nama, ali nekakoimam osjećaj da mu je drago što smonas dvije ovdje.38 | Glasnik mira | MeđugorjeGodište VIII. | broj 6 | lipanj 2013. | 39
Snimio Ferdinando PérezDraga djeco!Molite, molite, molite!
Change language