Majko Kristova moli za nas! Sveti Jakove moli za nas!

MeditacijaMeditacijaIsplativi godišnjiodmorMjesec kolovoz je mjesec kad mnogi ljudi pokušavaju nanajbolji način iskoristiti zasluženi godišnji odmor. Napravitiodređeni odmak od radnih obveza i dopustiti sebi vrijeme(ne)rada, barem ne onog svakidašnjeg. To je, u svakomslučaju, dobro. No, svakog nam se ljeta nameću i nekapitanja vezana za odmor, primjerice izbor mjesta i sadržajakoji će nam omogućiti da doista odmorimo i dušu i tijelo.Hoćemo li poći na more ili u planinu, u neku drugu zemlju,ili ćemo..., dvojbe su kojima se bavimo u trenutcimapripreme za odmor.s. Dominika AnićReinhold Schneider jednom je rekaoda „tišina nahrani, buka istroši“.Zato danas toliko i čeznemo za tišinom,jer smo iskusili „istrošenost“izlažući se buci sadašnjosti, koja toliko snažnodo nas dopire i orobljava nas iznutra. Oduzimanam mir i čini nas agresivnim i nervoznimljudima. Ljudima koji su razdražljivi ibrzopleti, koji reagiraju više iz povrijeđenostinego iz razumnosti.Potražiti tišinuZašto nam se to događa? Jedan od odgovoramogao bi biti i ovaj: zato što ne uspijevamopronaći tišinu ni u sebi, ni izvan sebe.Zato što se te tišine na određeni način i bojimo.I kad odemo na tzv. godišnji odmor,često izaberemo bučna mjesta s mnoštvomljudi koji se gužvaju na plažama i zaglušujućezvuke glazbe koja više iritira nego zabavljaslušatelje. Zašto danas sve više ljudi pribjegavaovakvim mjestima za odmor? Jer semožda bojimo tišine, jer se bojimo susretasa samima sobom, jer nam uvijek treba dodatnazabava izvana kako bismo na trenutakzaboravili sebe i probleme koji nas pritišću.Umjesto da bude baš obrnuto, da godišnjiodmor utrošimo u taj tako potreban susretsa sobom samima. Umjesto da potražimomjesta i fizičke tišine kako bismo nahranilisvoju dušu i okrijepili tijelo, mi se s godišnjihodmora često vraćamo potrošeni i jednakobezvoljni, bez nove snage ili žara.Buka svijeta u kojem živimo često je moćna,ambijent za normalan život obolio, a čovjeku svemu tome često otuđen, prepuštenda ga nose svakojaki vjetrovi u ovom kockanjuljudskom što krči „sigurne“ putove zabludi,kako sv. Pavao piše Efežanima. Jedna odnjih je i ta da ćemo se odmoriti ako se dobro„izludujemo“, ako na godišnjem odmoru sebidopustimo takvo „opuštanje“ koje će zanemaritii ljudske i Božje zakone. Rezultati običnobivaju porazni za čovjeka; on iznutra postajesve opustošeniji, nesposoban pronaći tišinui zadovoljstvo u svojoj svakidašnjici. A da negovorimo o osjećaju krivice i nekom teškomokusu promašenosti nespojive s ljudskim dostojanstvom.Kao što ima ljudi koji godišnji odmor iskoristeza lude provode i dizanje svih „ograda“,ima i onih koji sebe smatraju toliko umornima(od pojedinih odgovornih službi) da bi seneprestano i samo odmarali. Odlaze u planinei na mjesta gdje će imati svoj mir i razraditineke svoje planove za „spašavanje“ svijeta, alibez imalo osjećaja za potrebe sadašnjeg trenutkai ljudi s kojima im je živjeti.Nije uvijek lako izdržati tišinu, jer ona bilježi i najdiskretnijetitraje duše koji nam govore tko smo mi zapravo. Otkrivanam naše najdublje čežnje, skrivene misli i zločesteplanove, naše sitne osvete i čangrizavosti, tešku narav iliživotne rane koje nisu zacijelile.Snimila Lidija ParisDobro bi biloSveta čežnjaZnamo koliko nam je teško doći do iskustvatišine koja hrani, koja nije umjetna ilikoja bi u ovom našem bučnom svijetu samapo sebi bila razumljiva. Potrebno je i te kakoozbiljno nastojanje s naše strane da dođemodo tog iskustva. Ali i vanjski uvjeti koji bi nampomogli oživotvoriti to iskustvo u svojoj svakidašnjici.To nije lako ni zbog toga što smo uvječitom bijegu od samih sebe. Potrebna je iodređena doza odvažnosti, pa i ljudske zrelostida bismo se mogli zaustaviti i izložiti vlastitomnedostatku. Samo čovjek iskren pred sobomi pred Bogom ima realne šanse za rast. Ato se isplati.Ovakva hrabrost donosi unutarnji smiraja vanjsku raspoloživost za djelovanje. Došavšiu dodir sa samima sobom, prepoznatćemo čežnju koja je nešto sveto u nama. Onanas dovodi u dodir s unutarnjim bogatstvomnaše duše, koje je neizmjerno jer je božanskidar svakom pojedincu. Kad zadovoljimo svojupotrebu za komunikacijom, uvijek nabubriu nama ta čežnja za tišinom u kojoj se uvijekiznova možemo regenerirati kako bismobili svježi za djelovanje i aktivno sudjelovanjeu životu.Tišina kojoj težimo ima i jedan drugi učinak.Ona nas pročišćuje i bistri. Naše se emocijesvako malo miješaju s emocijama drugihljudi s kojima dolazimo u kontakt, pogotovo sonima s kojima dijelimo isti prostor i isto vrijeme.I mi se vrlo često osjećamo iznutra uprljanima.I tada nam je tako potrebna ta kupeljšutnje da se očistimo. Ako u sebi ćutimosjećaje ljutnje, gorčine ili razočarenja nekimpostupcima drugih ljudi, znak je to da samuprljana i da trebam pročišćenje. Čežnja za tišinombistri smućenost u meni i dovodi medo iskustva jasnoće u svim segmentima djelovanja.Nije uvijek lako izdržati tišinu, jer ona bilježii najdiskretnije titraje duše koji nam govoretko smo mi zapravo. Otkriva nam našenajdublje čežnje, skrivene misli i zločeste planove,naše sitne osvete i čangrizavosti, teškunarav ili životne rane koje nisu zacijelile. Potrebnoje veliko pouzdanje u Božju dobrotukako ne bismo pobjegli od sebe samih nego sezagrlili i u svjetlu Božjega prihvaćanja krenulidalje. A za to je idealno vrijeme godišnjih odmora.Najbolje ćemo ga iskoristiti ako se susretnemosa sobom, ako napravimo rezimesvoga života i djelovanja.Odbacimo ono što ionako pripada „odlagalištu“i samo nas dodatno opterećuje. Pročistimoono što je vrijedno zadržati, produbimoono što treba ostati kao izvor snage i blagoslova.Preispitajmo svoje međuljudske odnose,motive naših prijateljstava i druženja. Akotako pristupimo potrebi godišnjeg odmora,vidjet ćemo da imamo puno „posla“ sa samimasobom. Ali taj posao je daleko isplativijiod onog fizičkog.Znadem da dobro bi bilo buci svijeta oteti trenutke tišineKako bih u njima usidrila svoju dušuDa postane prostrana za blagoslove i raneOtvorena za križeveZnadem da dobro bi bilo od buke svijeta otrgnuti dio putaKako bi slobodan bio za posve nove korakeOtvoren za nove susrete, suputništva novaI sasvim slučajne prolaznikeZnadem da dobro bi bilo od buke svijeta otrgnuti dio čežnjeKako bi u meni podržala žižak mudrosti za sutraDa posuda mog bića mogne udomiti nova iskustvaBlizina i prijateljstvaZnadem da dobro bi bilo od buke svijeta otrgnuti malo vedrineDa nađe mi se spremljena za tmurne daneZa nove izazove, odnose, ljude i zanose noveSvjedočkog poslanja18 | Glasnik mira | Međugorje Kolovoz 2010. | Broj 8 | Godište V. | 19