kulturno-zabavne

BOŽIĆNI BLAGDANI
Stari i zaboravljeni običaji
Paulina Kisić
Živimo u vremenu kada
se sve manje drži do
onih iskonskih ljudskih
vrijednost, a često se
i sam Božić pretvori u
pomahnitalo trčanje
za skupim poklonima
i raznim materijalnim
dokazivanjima. Ono što
je razveseljavalo naše
pretke polako pada u
zaborav, a mladi ni ne
znaju koje vrijednosti
gube.
Bliži se vrijeme Božića i ono sa
sobom uvijek donese radost te
veseljem ispuni naše domove.
Ipak, živimo u vremenu kada se sve
manje drži do onih iskonskih ljudskih
vrijednost, a često se i sam Božić pretvori
u pomahnitalo trčanje za skupim
poklonima i raznim materijalnim dokazivanjima.
Ono što je razveseljavalo
naše pretke polako pada u zaborav, a
mladi ni ne znaju koje vrijednosti gube.
No, da se običaji i tradicija ne bi u potpunosti
zaboravili pomogla je devedesetogodišnja
Ivka Kisić iz Makoša koja
je svojim sjećanjima omogućila bar na
kratko povratak u ta prošla (jednostavnija,
a vjerojatno i ljepša) vremena.
“Da rodilo i plodilo kako ove
godine, tako i dogodine”
Prisjetila se gospođa Ivka kako se
domaćin kuće morao pobrinuti da na
Badnji dan u kući ima badnjik (hrastovo
drvo veličine do jednog metra, a moglo
je biti i maslinovo), jer je upravo on bio
u središtu svih događanja toga dana.
Kako je riječ o posnom danu na Badnji
dan, za objed su uvijek bili bakalar
i riža. Nakon popodnevne ispovijedi,
obitelj bi se sastala u kući, domaćin bi
badnjik okitio ruzmarinom, lovorikom i
maslinom, a na njegov vrh bi stavio jabuku.
Badnjik bi se blagoslovio vinom,
pšenicom i tamjanom u znaku križa, a
zatim bi se uz zajedničku molitvu “Oče
naš” pronio kroz sve prostorije kuće. U
svakoj bi se prostoriji ostavila po jedna
kitica lovorike, ruzmarina i masline
i izgovarale riječi: “Da rodilo i plodilo
kako ove godine, tako i dogodine”.
Sam badnjik bi se nakon ovog obreda
odnio na ognjište gdje bi se položio u
vatru i trebao je do Vodokršta izgorjeti.
I njegovi pougljenjeni ostatci smatrali
su se blagoslovljenima te su se koristili
pri liječenju domaćih životinja.
Božić - obiteljski blagdan
Nakon ovog obreda uslijedila bi skromna
večera, prokule i prikle, a zatim
bi domaćin kuće sa
susjedima pošao čestitati
Badnje veče
od kuće do kuće,
ali se nije pjevala
kolenda nego putnički.
Čestitari su
čašćeni priklama,
suhim smokvama,
mantalom, kontonjatom
i vinom, a
tek bi im u posljednjoj
kući domaćica
pripremila kraut na
ulju (također posnu
hranu). Ponoćke
nije bilo, ali se prva
božićna misa slavila
u četiri sata ujutro.
Božićna trpeza bila
je malo bogatija od
one dan ranije, naj-
KURENAT | br. 5 | str 6.