kulturno-zabavne

Bilten kulturno-zabavne, sportske i ekološke druge Kurenat, Župa dubrovačka | Siječanj 2007. | Broj 1, godina I.

SVE ŠTO STE ODUVIJEK HTJELI ZNATI O BRZOJ CESTI, A NISTE SE USUDILI PITATI 

Zašto skupa i 

nefunkcionalna 

cesta umjesto 

jeftine i potrebne 

Piše: Ilko Ćimić 

Jedino mjesto za 

Župsku obilaznicu ostaje 

sjeverni dio Župe. No, 

dvadeset metara širine 

ceste, jednostavno 

je preglomazno i 

nefunkcionalno. Trenutni 

promet preko Kupara iznosi 

oko 9.600 automobila 

dnevno do rekordnih 

15 tisuća automobila u 

srcu turističke sezone. 

Ako imamo na umu kako 

će u srcu sezone i dalje 

veliki broj automobila 

prometovati postojećom 

cestom, dolazimo do 

zaključka kako bi dvije 

trake župske obilaznice 

bile sasvim dovoljne, a na 

nekim mjestima i treća 

traka za pretjecanje. 

Brza cesta Osojnik-Debeli Brijeg 

, ustvari prometnica s 

dva kolovoza i četiri vozna 

traka (ukupne širine oko 20 metara), 

prema postojećem Županijskom 

prostornom planu prolazi 

kroz Župu dubrovačku i to njenim 

sjevernim dijelom. Riječ je trasi 

puta sa vrlo zahtjevnim terenom, 

koji je ujedno u zoni mnogih izvorišta 

pitke vode, a krajnje je upitna 

kako ekološka, a tako i ekonomska 

opravdanost širine i ranga ceste. 

Treba napomenuti i kako Brza cesta 

ima i svojih prednosti, od kojih 

je svakako najveća ona koja kaže 

kako bi se u budućnosti u znatnoj 

mjeri rasteretio promet Jadranskom 

cestom odnosno magistralni pravac 

D8 od Dubca do Plata. No, koje su 

sve potencijalne opasnosti Brze ceste 

i što ona u konačnici donosi, 

odnosno odnosi, mještanima Župe 

dubrovačke, pokušati ćemo odgovoriti 

u sljedećim redcima. Također, 

pokušat ćemo ponuditi i eventualna 

rješenja koja bi mogla dovesti do 

povoljnijeg rješenja kako za mještane 

Župe dubrovačke, a tako i za 

službenu politiku. 

POREZNI APSURD 

Za početak treba reći kako bi cesta 

od dvadeset metara širine, imala nesagledive 

i nenaknadive posljedice 

za krajolik Župe dubrovačke. Trasa 

ceste u sadašnjem obimu ekološki je 

neprihvatljiva. Naime, osim opasnosti 

za izvore vode tako široka cesta 

smanjuje ionako ograničene resurse 

Župe dubrovačke koja je gledano 

zemljopisno vrlo usko područje. 

Brza cesta bez pristupnih cesta (bez 

izlaza i prilaznih cesta sve do Zračne 

luke) jednostavno bi Župu dubrovačku 

još jednom podijelila novom 

neprelaznom granicom, pa bi 

se od brze ceste napravio svojevrsni 

neprelazni “KINESKI ZID’. Župa 

dubrovačka “Brzom cestom”još bi 

se značajno suzila. Također gornji 

dijelovi Župe (iznad ceste) ostali bi 

odsječeni, te bez ikakve perspektive 

za razvoj. Nema poljoprivrednih 

površina, razvoja lovnih područja 

niti nekakvih pješačkih staza u prirodi. 

U ekonomskom smislu dolazimo 

i do još crnjih brojki. Brza cesta 

“Osojnik - Debeli brijeg’, bila bi u 

prosjeka skuplja od primjerice autoceste 

Zagreb - Split. Čak štoviše 

cijena metra ceste opasno bi se 

približila rekorderu u cestogradnji 

odnosno Riječkoj obilaznici koja je 

porezne obveznike koštala gotovo 

dvostruko više nego Dalmatina, što 

je svakako apsurd. Izmučena ekonomija 

dubrovačke okolice i Župe 

dubrovačke primala bi milijunske 

KURENAT | br. 1 | str 2.

BRZA CESTA 

iznose iz državnog proračuna za “neželjenu”cestu, 

umjesto da se taj novac 

utroši u mnogo bolje i zdravije projekte 

za Župljane koji bi pridonijeli razvijanju 

imagea Župe dubrovačke kao čiste 

ekološke sredine, ili koji bi otvorili radna 

mjesta Župljanima. Ovako, jedino 

opravdanje preskupe ceste možemo 

tražiti u raznim podobnim građevinarima 

i njihovim tvrtkama koje bi mogle 

značajno zaraditi. 

Unatoč raznim minusima, ovakvog 

projekta, treba napomenuti kako Župi 

nedostaje cesta koja bi u značajnom 

mjeri rasteretila promet Jadranskom 

cestom. Naime, projekt “tri trake”od 

Dubca do Plata odavano je već odbačen 

i to jednostavno zbog toga jer bi u 

tom projektu trebalo razmještati kuće i 

ostale objekte. Tek spomenimo da bi u 

tom slučaju trebala biti srušena Dobrovićeva 

kuća u Srebrenom, koja je jedini 

zaštićeni i registrirani objekt moderne 

arhitekture koje je Ministarstvo kulture 

upisalo kao spomeničku baštinu u Župi 

dubrovačkoj! 

ŽUPANIJSKA CESTA 

OD DUBCA DO PLATA 

Jedino mjesto za Župsku obilaznicu 

ostaje sjeverni dio Župe. No, dvadeset 

metara širine ceste, jednostavno 

je preglomazno i nefunkcionalno. Trenutni 

promet preko Kupara iznosi oko 

9.600 automobila dnevno do rekordnih 

15 tisuća automobila u srcu turističke 

sezone. Ako imamo na umu kako će u 

srcu sezone i dalje veliki broj automobila 

prometovati postojećom cestom, 

dolazimo do zaključka kako bi dvije 

trake župske obilaznice bile sasvim 

dovoljne, a na nekim mjestima i treća 

traka za pretjecanje. Tako bi župska 

obilaznica u naravi bila brza cesta. 

Naravno, sa priključcima na pristupne 

ceste iz Župe dubrovačke. Tako bi se 

do Zračne luke moglo sa dvije ceste. 

Onom “južnom”odnosno dosadašnjom 

Jadranskom D8 koja na nekim mjestima 

još ima prostora za unaprjeđivanje, 

te tzv. župskom obilaznicom sa dvije 

trake odnosno tri na nekim mjestima. 

Izmučena ekonomija 

dubrovačke okolice 

i Župe dubrovačke 

primala bi milijunske 

iznose iz državnog 

proračuna za 

“neželjenu”cestu, 

umjesto da se taj 

novac utroši u mnogo 

bolje i zdravije 

projekte za Župljane 

koji bi pridonijeli 

razvijanju imagea Župe 

dubrovačke kao čiste 

ekološke sredine, ili koji 

bi otvorili radna mjesta 

Župljanima. 


BRZA CESTA 

Ovi prometni pravci, trebali bi u potpunosti 

odgovarati potrebama Dubrovnika 

za sljedećih dvadeset do trideset 

godina. Prema tome župska obilaznica 

mogla bi imati status “dislocirane državne 

ceste D8’, dok bi postojeći pravac 

D8 od Dubca do Plata trebao dobiti “niži 

rang”odnosno rang županijske ceste. 

ŽUPSKI ČVOROVI 

Također župska obilaznica sa više 

čvorova na kojima će se moći automobilom 

“skretati” u Župu dubrovačku, 

doprinijela bi daljnjem razvoju gornjih 

naselja Župe dubrovačke, za razliku od 

sadašnjeg koncepta brze ceste koja bi 

od Župe napravila periferiju kraj koje 

prolazi glavni prometni pravac. Također, 

župska obilaznica koja ne bi bila 

toliko široka otvara mogućnosti izgradnje 

većeg broja vidikovaca, koji ne 

bi trebali izgledati poput onih na autocesti 

Zagreb - Split već kakvih već 

imamo na postojećoj cesti D8 (obratite 

pažnju na vidikovac u Solinama). Također, 

treba naglasiti kako bi izgradnjom 

Župske obilaznice trebalo voditi računa 

o izgradnji protupožarnog sistema za 

područje Malaštice, što bi svakako trebao 

biti jedan od prioriteta. 

NE HVALA 

Za kraj svakako spomenimo kako 

predlagatelj Brze ceste – Republika Hrvatska, 

još uvijek nije riješila temeljne 

probleme prometnih pravaca na krajnjem 

jugu Hrvatske. Naime, autocesta 

bi tek oko 2012. godine trebala doći 

do Dubrovnika, odnosno do Osojnika. 

No, zasada ne postoji nijedan plan ni 

program koji bi trebao odgovoriti na 

pitanje hoće li se Crna Gora spajati sa 

hrvatskom autocestom i to preko Brze 

ceste Osojnik - Zračna luka koji bi u konačnici 

mogla ići do graničnog prijelaza 

Karasovići? Sadašnji prijedlog dvadeset 

metara široke Brze ceste ide u prilog 

tome kako se “Brza cesta”ustvari gradi 

za Crnogorce, a ne za potrebe Hrvata 

u Župi i Konavlima. Naime, ne možemo 

se oteti dojmu kako je ekonomski i logičnije 

spajati Crnu goru (ako već moramo!) 

preko autoceste koja bi išla od 

Osojnika, pa preko BiH u ovom južnom 

dijelu zbog uskog prostora. No, unatoč 

zdravom razumu i ekonomskoj računici, 

za političare sadašnji prijedlog “Brze 

ceste”ima savršeno smisla. A protiv takvog 

razmišljanja Župljani se moraju 

boriti i izboriti. Brza cesta - ne hvala. 


EKOLOGIJA 

Onaj tko ne cijeni život, 

nije ga ni zaslužio 

Piše: Sanja Tomšić 

Uzrok oživljavanja i 

popularizacije ekologije, 

tj. ekocentričnog načina 

razmišljanja jest jedno, 

više ili manje očigledno, 

pogoršanje prirodnih 

životnih uvjeta, kao i 

sve više razvijena svijest 

o opasnostima koje 

proizlaze iz daljnjeg 

nekontroliranog razvoja 

industrijskog društva 

Danas u razvijenom svijetu 

sve više dolazi do izražaja 

spoznaja kako onečišćenjem 

okoliša čovjek na prvom mjestu 

ugrožava samoga sebe. Tema očuvanja 

životne sredine nikada nije bila 

aktualnija. Iako su nam suvremena 

tehnološka dostignuća uvelike olakšala 

život, civilizacijski je “boom” 

pred ljudsku zajednicu postavio i niz 

otvorenih pitanja. 

Napredak da, ali po kojoj cijeni? 

Je li moguće ići naprijed i pritom čuvati 

prirodne, ali i stečene vrijednosti? 

Stvarati, ali ne štetiti? I može li 

se postići sretan kompromis između 

onoga što pri razvoju moramo činiti 

i onoga što ne smijemo? Moderan 

ekološki pristup ne znači povratak 

na staro - odbacivanje dostignuća 

suvremene tehnologije i vraćanje 

u čist i autentičan seoski život, već 

baš korištenje tehnoloških dostignuća 

za ostvarivanje obostrano kvalitetnog 

suživota s prirodom. 

Kao i za mnoge znanstvene discipline, 

tako i za ekologiju, već u 

radovima grčkih naučnika (Hipokrat, 

Aristotel, Teofrast i dr.) susrećemo 

podatke o okolišu, s osvrtom na biljke 

i životinje i njihove međusobne 

odnose. Sam korijen naziva ekologija 

potječe od grčke riječi “Oikos” = 

stanište, dom, obitavalište i “logos” 

= nauka, znanje, smisao. 

Saznanja o međusobnoj povezanosti 

i ovisnosti žive i nežive prirode 

isto su toliko stara koliko i čovječanstvo. 

Za takvu činjenicu može se navesti 

bezbroj primjera. Jedna od najočiglednijih 

je urođena spoznaja da 

bez hrane, vode i zraka nema života, 

ali i cijeli niz drugih pojava. Život 

nekog organizma moguć je samo 

onda kada je on dovoljno opskrbljen 

energijom. Održanje životne građe i 

funkcija moguće je samo pri stalnom 

primanju potrebnih tvari i izlučivanju 

nepotrebnih. U svojoj knjizi “O 

jedinstvu prirode” njemački fizičar 

C. F. von Weizsacker (1979.) obrazlaže 

jednostavnim jezikom energiju 

kao mjernu veličinu gibanja, tvari 

i oblika. Energija (iz grčkog “energeia” 

= učinkovitost, “ergon” = djelo, 

sila) jest sposobnost pokretanja 

tvari odnosno vršenja neke radnje. 

Tako gledajući ona je motor svih 

zbivanja ne samo u prirodi, nego i 

u ljudskoj povijesti, gospodarstvu i 

politici (H. T. Odum, 1971.). Prema 

navedenom autoru, ljudska povijest 

je povijest iskorištavanja energije. 

Pa se možemo prisjetiti prve važne 

etape u čovječanstvu i to kad je čovjek 

razvio sposobnost uporabe va- 


Napredak da, ali 

po kojoj cijeni? 

Je li moguće ići 

naprijed i pritom 

čuvati prirodne, ali i 

stečene vrijednosti? 

Stvarati, ali ne 

štetiti? I može li 

se postići sretan 

kompromis između 

onoga što pri 

razvoju moramo 

činiti i onoga što ne 

smijemo? 

tre. Druga je agrarna revolucija prije 

7000 do 1000 god. prije n. e., kojom je 

omogućena ciljana proizvodnja i uskladištenje 

prehrambene energije i time 

složenija organizacija društvenih zajednica. 

I treća, velika povijesna prekretnica, 

industrijska revolucija koja se 

temelji na novostečenoj sposobnosti 

korištenja novih izvora energije iz fosilnih 

goriva za pogon strojeva. Pri tome 

treba naglasiti da je za održanje nekog 

sustava potrebna samo određena 

količina energije. Premali ili preveliki 

protok energije unosi nered i razor, što 

je danas i glavni uzrok opterećenosti 

životnog okoliša. Industrijsko društvo, 

tako gledajući, postalo je za svoj “biotop” 

previše učinkovito i “reže granu 

na kojoj sjedi”. 

Rastuće svjetsko pučanstvo stvara 

sve veće opterećenje na životni okoliš, 

nastaju veće razlike između bogatih i 

siromašnih naroda i sve veće ograničenje 

raspoloživosti pojedinih prirodnih 

resursa. Usprkos svim gospodarskim 

poteškoćama, svjetsko se pučanstvo 

neprekidno povećava. Svaki se dan 

svjetsko stanovništvo poveća za oko 

240.000 ljudi. U četiri dana rađa se 

broj ljudi ravan stanovništvu Zagreba, 

a u dvadesetak dana cjelokupnom 

pučanstvu Hrvatske. Najveći je porast 

stanovništva u siromašnim zemljama 

Afrike i Azije, zbog toga je prvenstvena 

zadaća Ujedinjenih naroda doprinjeti 

ostvarenju podnošljivijeg i ravnomjernijeg 

demografskog rasta. Bez obzira 

što se ovakve promjene ne događaju u 

našem mjestu, ne smije se zanemariti 

činjenica da, kod sve više razvijenih i 

nerazvijenih država prevladava uvjerenje 

da je broj pridošlih stranaca previsok 

i da se trebaju poduzeti mjere za 

sprječavanje daljnjeg useljavanja. 

Nekad suvremeni način života, začet 

1776., kada je James Watt usavršio 

parni stroj, bitno je mijenjao suživot 

čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek 

se stavljao u središte svega. Smatralo 

se kako su sva prirodna, živa i neživa 

dobra tu samo da služe čovjeku. Taj, 

stručno nazvan homocentrični sustav 

vladao je čovječanstvom do 60-tih 

godina prošlog stoljeća. Uzrok oživljavanja 

i popularizacije ekologije, tj. 

ekocentričnog načina razmišljanja jest 

jedno više ili manje očigledno pogoršanje 

prirodnih životnih uvjeta kao i sve 

više razvijena svijest o opasnostima 

koje pro izlaze iz daljnjeg nekontrolira- 


EKOLOGIJA 

nog razvoja industrijskog društva. 

Danas se o ekologiji govori svuda, 

počevši od ispitivanja izgaranja ugljičnog 

dioksida na tehničkom pregledu 

automobila, do sadržaja školskih 

udžbenika. Ekologija je u usponu, u 

želji da ponovno uspostavi ravnotežu 

i omogući optimalni razvoj kako čovjeka, 

tako i njegova okoliša. Velika nada 

polaže se u odgoj i svjetonazor novih 

generacija. Mnogi čitatelji rođeni nakon 

1980., dijelit će naš planet godine 

2050. s devet do deset milijardi stanovnika. 

Gotovo dva stoljeća nakon industrijske 

revolucije nalazimo se u fazi “turbokapitalizma”, 

globalizirane privrede, 

industrijalizacije koja prodire u zadnji 

kutak planeta, beskrupuloznih novčanih 

špekulacija, novih političkih konstelacija 

i tehničkih inovacija. Sigurno 

je da će današnji i budući odnos ekonomije 

i ekologije biti prožet žučnim 

raspravama, polemikama i sukobima 

kako u lokalnim tako i u regionalnim 

i globalnim okvirima. Sve posjeduje 

svoju vrijednost, kompromisi su mogući 

i potrebni. Značajke onečišćavanja 

odvijaju se u lokalnim regionalnim i 

globalnim dimenzijama, pa tako zaštitne 

mjere može provoditi svaki pojedinac, 

općina, županija, država i međunarodna 

zajednica. 

Česti su ipak primjeri gdje na kraju 

dana stojimo suočeni sami sa sobom 

i shvatimo da brzo živimo i nemamo 

kada pogledati oko sebe, grad ili mjesto 

u kojem živimo, gdje 

bismo zaista trebali 

pripadati. Krenemo li 

od našeg grada postanemo 

svjesni i toga da 

nas je još manje briga 

o globalnoj ekološkoj situaciji 

u svijetu i koliko 

mi kao građani možemo, 

ako hoćemo, utjecati na 

našu budućnost i na budućnost 

naše djece. Stručnjaci 

upozoravaju, a mi ne 

reagiramo. Jesmo li zaista 

toliko sebični ili smo umorni 

od tegobne svakodnevnice? 

Neka ovaj kutak koji smo 

posvetili ekologiji opominje da 

krenemo od naše ulice. Ukoliko 

imate slike koje predstavljaju situaciju 

u vašem mjestu s negativnim, 

ali svakako i pozitivnim primjerima 

ekološke svijesti vaših sumještana 

pošaljite nam e-mail na adresu: kurenat@du.t-com.hr. 

Ovim slikama 

skrenut ćemo pažnju javnosti i odgovornih 

kakvu mi budućnost želimo u 

našoj zemlji. A možda dođemo i do 

ciljane skupine – donositelja zakona 

– pa uspijemo podići razinu znanja o 

određenom pitanju okoliša s ciljem da 

se promjeni određena politika, odluka 

ili ponašanje. 

Veliki renesansni čovjek XV. stoljeća, 

Leonardo da Vinci, rekao je : 

“Onaj tko ne cijeni život, nije ga ni 

zaslužio.” 

Krenemo li od našeg 

grada postanemo 

svjesni i toga da 

nas je još manje 

briga o globalnoj 

ekološkoj situaciji 

u svijetu i koliko mi 

kao građani možemo, 

ako hoćemo, utjecati 

na našu budućnost 

i na budućnost naše 

djece. 


KAKO MLADI MOGU NA KVALITETAN NAČIN PROVESTI SVOJE SLOBODNO VRIJEME U ŽUPI DUBROVAČKOJ? 

Župski kreativci 

nestali u akcijama 

Piše: Štefica Hazdovac 

Naše kratko 

istraživanje dovelo 

je do zaključka 

kako mladi u Župi 

imaju mnoge opcije 

i mogućnosti. Prije 

svega to se odnosi na 

školsku djecu, budući 

je većina organizacija 

vezana uz školu, a 

nešto pak uz crkvu, 

dok je najmanji dio 

vezan uz privatne 

inicijative i rad s 

generacijama ‘iznad 

18 godina’. 

Dvadeset i prvo stoljeće, sa svim 

svojim “blagodatima” tehnike, 

pred nas postavlja nekoliko vrlo 

teških pitanja, na koja nam je iz dana 

u dan, sve teže, dati prave odgovore. 

Život s “katalizatorima” poput mobitela 

i e-mailova ubrzava naš život na još do 

jučer neslućeni tempo i granice. Također 

kompjuteri, playstationi, satelitske 

televizije, MaxTV, internet te DVD-ovi 

jednostavno nam pružaju utopističku 

idilu u vlastitom domu kada je u pitanju 

razbijanje dosade. 

No, kako se otrgnuti od “blagodati” 

tehnike i svoje slobodno vrijeme iskoristiti 

na najbolji i najkvalitetniji mogući 

način? Razvijati zdravo tijelo, a samim 

time i zdrav duh? Kako po tom pitanju 

stoji naša Općina, pokušati ćemo 

odgovoriti u ovom tekstu. 

NEŠTO SE DOGAĐA 

Prva kategorija svakako su predškolska 

djeca. Poželite li provesti vrijeme 

s vašom djecom u kreativnom radu u 

Župi dubrovačkoj, ostat će, nažalost, 

sve na vašoj želji. Konkretna inicijativa 

ovisi o Vama samima budući da se na 

području naše Općine ne organiziraju 

opće ili tematske igraone ili radionice, 

naime takve blagodati imaju samo 

gradovi poput Splita. Naravno, pritom 

napominjemo kako slične aktivnosti u 

školi i vrtiću spadaju u stručni odgoj. 

Uostalom, veliki korak za unaprjeđenje 

predškolskog odgoja napravit će novootvoreni 

dječji vrtić, prvi prostor izgrađen 

za djecu i namijenjen samo djeci 

na prostoru Župe dubrovačke. Stoga 

po tom planu i možemo biti optimistični 

posebice stoga što je datum otvaranja 

novog zdanja vrtića pred nama. 

Slična situacija je i sa školom, budući 

je izgradnja novih zdanja u tijeku, 

kako školske zgrade, a tako i športske 

dvorane, pa se u tom smislu možemo 

nadati boljem i kvalitetnijem radu sa 

djecom. Optimizam za najmlađe budi 

i činjenica što je u vrlo kratkom vremenu 

izrađeno čak pet vanjskih igrališta 

za djecu (park Puntižela, plaža 

Srebreno, Brgat, Plat, Kuparska ulica), 

što je uistinu posao vrijedan spomena. 

Parkovi sadrže: klackalice, ljuljačke, 

vrtuljke, tobogan i drvene vlakiće za 

dječju razonodu. Dakle nešto se radi, 

a to je najvažnije. 


SPORTAŠI, PLESAČI I TAMBURICE 

Na području školskih izvannastavnih 

aktivnosti, a prema riječima ravnateljice 

O. Š. Župa dubrovačka, Anke Šutalo, 

organizirano je mnogo toga. Istina 

je da su u takve aktivnosti uključena 

pretežno djeca osnovne škole, ali i bivši 

učenici iste škole. Od sekcija koje su 

se već afirmirale to su: ženska obojka, 

judo, vaterpolo, škola plivanja, sportska 

gimnastika, mali nogomet, tamburaška 

sekcija i suvremeni plesovi, pod 

vodstvom stručnih voditelja. 

Ove aktivnosti održavaju se u školskim 

prostorima, ali i u prostorima 

sportske dvorane u Kuparima. Dolazimo 

do zaključka da aktivnosti postoje, 

njih poprilično, međutim za njih se 

gotovo ne zna. „Usmenom predajom“ 

među srednjoškolcima saznajemo za 

još neke sportske aktivnosti koje nisu 

dovoljno eksponirane ni reklamirane 

u bilo kojem obliku, pa za posljedicu 

imamo mali broj sudionika u tim aktivnostima. 

Ovaj prostor mogao bi poslužiti 

za njihovu popularizaciju, a riječ 

je npr. o aikidu koji se trenira u neadekvatnom 

prostoru u Kuparima, a vođen 

inicijativom pojedinca entuzijasta. Naravno 

ne treba zaboraviti niti kreativce 

koji su angažirani u slikarstvu, a tu je 

i nezaobilazna bridge škola u BC Astarea. 

Možda postoje još neke privatne 

inicijative za koje se ne zna ili za njih 

nismo čuli “usmenom predajom” i njih 

potičemo na širenje svojih ideja i ovim 

putem. 

ŠTO DA RADE BEZ AKCIJE? 

Mladi u Župi slobodno vrijeme provode 

i u crkvi, što ovisi o svakoj crkvenoj 

župi posebno. Obično su to pjevački 

zborovi npr. u Mlinima ili pak tamburaški 

sastav u Postranju. 

S ovim kratkim pregledom izbora za 

mlade mogli bismo zaključiti kako se 

mladi u Župi “nečim” bave. Nešto od 

toga vezano je uz školu, nešto pak uz 

crkvu, dok je najmanji dio vezan uz 

privatne inicijative. No, ishod tih druženja 

i aktivnosti trebao bi u svim slučajevima 

biti jednak, a to je kvalitetno 

provedeno slobodno vrijeme. No, 

svakako ostaje dosta prostora da se 

zaključi kako se uvijek može više. Treba 

nam se i nadati, a i pozvati ovom 

prigodom župske kreativce i one malo 

odvažnije da pokrenu osnivanje radionica 

i sličnih sadržaja, a sve u svrhu 

kvalitetnog provođenja vremena mladih 

na ovom prostoru. 

Naravno, uvijek je lošija opcija žaliti 

se na siromašnu ponudu slobodnih 

aktivnosti, a ne učiniti baš ništa 

za njihovo unaprjeđenje. Za bolje 

sutra zaslužni smo svi, na 

svima je nešto učiniti, dakle, 

samo naprijed, a svim novim 

pokušajima možemo samo 

uputiti riječi pohvale. 

Ostaje dosta 

prostora da se 

zaključi kako se 

uvijek može više. 

Treba nam se 

nadati, 

a i pozvati ovom 

prigodom župske 

kreativce i one 

malo odvažnije da 

pokrenu osnivanje 

radionica i sličnih 

sadržaja, a sve u 

svrhu kvalitetnog 

provođenja vremena 

mladih na ovom 

prostoru. 


KAKO IZGLEDA ORIGINALNA ŽUPSKA NAUŠNICA? 

Župke s četiri 

autohtone 

naušnice 

Piše: Paulina Kisić 

Bilten će se u svojim tekstovima 

pokušati baviti i istraživanjima 

vezanim uz župsku 

povijest i tradiciju koja je u nekim 

slučajevima čak sasvim prekinuta, 

a negdje se drži na kratkim nitima. 

Svakako ćemo neke od tradicija 

ovog kraja pokušati oživjeti u 

skladu s modernim vremenom, no 

neke su od njih sasvim izumrle, ali 

pokušat ćemo i njih nakratko oteti 

zaboravu barem u našim tekstovima. 

U svom prvom broju krenuli 

smo u potragu za ‘originalnom’ 

župskom ‘vrećinom’. 

Pokušali smo istražiti kako izgleda 

župska naušnica, a rezultati 

našeg rada zbilja su čudesni. Pitanje 

koje smo postavili na početku 

istraživanja bilo je; je li naušnica 

na grbu Općine jednaka – onoj 

pravoj ‘župskoj’ naušnici. A, na 

kraju smo otkrili kako jest i nije. 

Naime, Župljani ne poznaju samo 

jednu vrstu ‘autohtone’ naušnice 

– već ih imamo čak četiri od kojih 

je svaka vezana uz određeno godišnje, 

a i životno razdoblje. No, 

krenimo redom. 

Župke su poznavale čak četiri vrste svojih 

autohtonih naušnica. Najvrjednije su vrećine, 

a najčešće su bile puce. Moro se prenosio s 

koljena na koljeno, a najjednostavnije bile su 

žičice. Od četiri vrste župskih naušnica danas 

u zlatarama možete naći samo jednu. 


KAKO IZGLEDA ORIGINALNA ŽUPSKA NAUŠNICA? 

STOLJEĆA TEŠKOG ŽIVOTA 

Važnost nakita za svaku ženu nešto 

je o čemu gotovo i nije potrebno 

govoriti. U nizu raznih predmeta kojima 

su se žene stoljećima ukrašavale, 

važno mjesto svakako pripada 

naušnici. Župka, ona minulih godina, 

a moglo bi se reći i stoljeća, svojim 

teškim načinom života bila je u nešto 

gorem položaju od susjedne joj Dubrovkinje. 

Orijentirana na kućne poslove, 

te poslove na zemlji, vrijeme za 

uljepšavanje i uređivanje reducirala 

je u skladu s katoličkim kalendarom. 

Ipak, naušnice kao ukrasni detalj bile 

su ono s čim je živjela, a to potvrđuje 

i razgovor s devedesetogodišnjom 

gospođom Anicom Miloslavić, jednom 

od rijetkih Župki koja i danas nosi narodnu 

nošnju. 

VREĆINE I PUCE 

Anica Miloslavić potvrdila nam je 

kako postoje u stvari četiri vrste naušnica 

koje su se mogle vidjeti kao 

ukras na Župki. One najljepše, najsvečanije 

i najvrjednije svakako su 

biserne viseće naušnice zvane „vrećini“. 

Njih su pak nosile u izuzetnim 

prilikama, kao što su vjenčanja. Festa 

sv. Vlaha, Božić, Uskrs, Korosante, te 

možda još koji put kroz godinu. Tradicionalno 

su se nasljeđivale unutar 

obitelji te su s godinama uz svoju materijalnu 

vrijednost dobile i onu emocionalnu. 

Danas se stječe dojam kako 

tih naušnica gotovo i nema, 

ali vjerojatnija je pretpostavka da su 

i one same zadržale prastaro pravilo 

ograničenog napuštanja doma. 

Uz „vrećine“ treba spomenuti i 

„puce“, crne naušnice različitih veličina 

koje prikazuju poprsje žene i među 

najčešćima su u Župi. Naizgled jednake, 

ipak skrivaju detalj ženine frizure 

koji odlučuje na čije uho će se naušnica 

smjestiti. Mlađe cure nosile su 

naušnice s poprsjem žene raspuštene 

kose, dok su one udate i starije nosile 

poprsje žene skupljene kose. Godine 

nošenja ostavile su trag na tim naušnicama, 

crni kamen polako je gubio 

linije poprsja koje su ga ukrašavale pa 

je danas teško uočiti detalje koji su 

nekad bili bitni. 

MORO I ŽIČICE 

Morčić ili „moro“ kako su ga Župke 

zvale, također ima dugu tradiciju na 

ovim prostorima iako ga se češće vezuje 

uz Istru i sjeverni Jadran. Riječ je 

o naušnici s likom crnca koji na glavi 

nosi turban. Za razliku od istarskog 

morčića, župski „moro“ nema crvene 

boje na turbanu, jednostavniji je 

a time i diskretniji. On se kao i prethodne 

dvije vrste naušnica prenosio 

s koljena na koljeno, ali česti su 

i slučajevi da su bake baš ovim naušnicama 

darivale svoje unuke. One 

najjednostavnije bile su tzv. „žičice“. 

Riječ je o naušnicama koje su osim za 

ukras služile i za probijanje uha, tako 

je teško i zamisliti da je 

u Župi postojala kuća 

koja negdje u svojim škatulicama nije 

čuvala „žičice“. 

ČEKAJUĆI MLADE 

Iako je Dubrovačka Republika između 

ostalog bila poznata i po svojim 

vrsnim majstorima zlatarima, a 

umjetnički zlatarski obrt stoljećima 

su održavale mnoge zlatarske obitelji 

izrađujući bogati nakit od srebra i 

zlata, današnja situacija je više nego 

alarmantna. Jedini zlatar u Gradu koji 

se još uvijek bavi izradom starog dubrovačkog 

nakita po uzoru na stare 

majstore je Matija Vierda. U svojoj 

maloj radionici na Stradunu plete na 

limu tankom poput lista papira i spaja 

filigrane ukrašene biserima, koraljima, 

dragim i poludragim kamenjem, 

oživljavajući neka davno minula vremena. 

Uz Vierdu od 2005. godine, 

stari dubrovački nakit, a time i župski, 

aktualiziran je i radom braće Križek, 

koji su uz morčić, odlučili oživjeti dubrovački 

nakit star više od 400 godina. 

Njihov proizvod prepoznala je 

Hrvatska obrtnička komora i dodijelila 

im certifikat „Izvorno hrvatsko“, te 

nagradu „Zlatne ruke“. 

Tko zna, možda ovaj prekrasni nakit, 

među kojim još jednom treba izdvojiti 

župske „vrećine“, bude inspiracija 

i mladim umjetnicima da stvore 

nešto novo ili pak krenu u očuvanje i 

obnovu onoga što smo naslijedili 

od naših predaka. 


Razgovor ugodni s Ivanom Vlašićem, glazbenim voditeljem klape Subrenum 

PJESMA DUNDU 

PERU STVARANA JE 

GODINAMA 

Pjesma Ombre je 

posvećena mom dundu 

Peru. Živjeli smo kuća uz 

kuću i dijelila nas je samo 

travatura. Kad je moj 

dundo Pero preminuo, 

jako mi je nedostajao i 

s godinama mi je došla 

ideja da mu posvetim 

pjesmu. Moram priznati 

kako sam tekst napisao 

vrlo brzo, ali pravu 

melodiju nije bilo lako 

pronaći. Sjeo bih za 

klavir, pokušao odsvirati 

melodiju, ali to nije 

bilo to. Nakon mnogih 

pokušaja došao sam do 

sadašnje melodije. 

Zasigurno su već mnogi od nas na 

valovima dubrovačkih radio postaja 

čuli pjesmu ‘Ombre’ koju 

izvodi klapa Subrenum. Pjesma je vrlo 

brzo postala svojevrsni hit, a upravo je 

izdavanje ove pjesme bio neposredan 

povod za razgovor s Ivanom Vlašićem i 

to ne samo o pjesmi, koja je tako brzo 

osvojila naša srca, već i o daljnjim koracima 

župske klape, Subrenum. 

GLAZBENE IKONE HRVATSKE 

KLAPSKE PJESME 

Za sve one koji ne znaju ili su možda 

zaboravili bilo bi dobro priču o klapi 

Subrenum početi s činjenicom kako je 

klapa svoje ime dobila po starom nazivu 

Župe dubrovačke ‘Sub brenum’. 

Sama priča o klapi koja je s godinama 

postala jedan od zaštitnih znakova 

Župe dubrovačke počela je u veljači 

92, dok su Župljani bili u progonstvu. 

Tada je klapa na misi u Dominikanskom 

samostanu zabilježila svoje prve nastupe. 

Svoj prvi samostalni koncert u 

dobrotvorne svrhe namijenjen zavodu 

Josipovac imaju već u svibnju iste godine. 

Vrlo brzo probijaju lokalne okvire 

i nastupaju u veljači 93. u zagrebačkoj 

Mimari s drugim dubrovačkim izvođačima 

na koncertu pod nazivom Dubrovnik 

poslije, a 93. već su u inozemstvu, 

točnije u Veneciji, gdje nastupaju na 

59. Svjetskom kongresu PEN-a. Ostalo 

je... glazbena povijest. 

OKO DOGODINE OKO SEDME URE 

S godinama, osim činjenice kako su 

postali glazbena ikona klapske pjesme 

u Hrvata, nisu zaboravili biti uvijek 

promicatelji kulturnih vrijednosti Župe 

dubrovačke, pa tako za svoje nastupe 

oblače tradicionalnu Župsku narodnu 

nošnju čiji su djelovi stari i do 250 godina. 

Danas, kako kaže glazbeni voditelj 

Ivan Vlašić, klapa ima 9 članova 

od kojih je pet od prvog dana osnutka 

klape, to su V. Klokoč, Š. Lukšić, B. Butrica, 

M. Klokoč i ja, pridružena četiri 

člana su M. Nadilo, J. Pregelj, M. Žitko- 


Razgovor ugodni s Ivanom Vlašićem, glazbenim voditeljem klape Subrenum 

vić i M. Markovina. 

• Znamo da je Mario Markovina iz 

Trogira, ka, ko je došlo do te suradnje? 

-Upoznali smo se u Omišu i tako saznali 

da će uskoro diplomirati na Filozofskom 

fakultetu u Zagrebu te da 

nema namjeru ostati u Zagrebu. Tako 

smo mu mu predložili pjevanje u našoj 

klapi. Pristao je i danas sasvim lijepo 

surađujemo. 

• Hoćemo li uskoro imati priliku slušati 

novi album? 

-Nadamo se da će novi album izaći 

sljedeće godine, a to će biti obrade dubrovačkih 

pjesama, Ibrice Jusića, Tereze 

Kesovije, Buce i Srđana… 

• Hoće li se na tom albumu naći i novonastala 

autorska pjesma „Ombre“ ? 

-Ne. No sasvim je moguće kako ćemo 

jednog dana izdati autorski album na 

kojem će se naći pjesma Ombre. 

• Napisali ste tekst i glazbu za pjesmu 

Ombre. Kako je došlo do ideje? 

-Pjesma Ombre je posvećena mom 

dundu Peru. Živjeli smo kuća uz kuću 

i dijelila nas je samo travatura. Kad je 

moj dundo Pero preminuo, jako mi je 

nedostajao i s godinama mi je došla 

ideja da mu posvetim pjesmu. Moram 

priznati kako sam tekst napisao vrlo 

brzo, ali pravu melodiju nije bilo lako 

pronaći. Sjeo bih za klavir, pokušao 

odsvirati melodiju, ali to nije bilo to. 

Nakon mnogih pokušaja došao sam do 

sadašnje melodije. 

• Kakve su reakcije na pjesmu? 

-Odlične! Posebno ljudi koji su poznavali 

dunda Pera. Jako im se sviđa i 

glazba jer je pjesma harmonična. 

• Gdje je pjesma prvi put izvedena? 

-Prvi put je izvedena na Festivalu južnog 

Jadrana u Opuzenu, a u Mlinima 

ovo ljeto lokalno. 

• Ovo je prva autorska pjesma. Imate 

li ih još u planu ? 

-Ima još jedna nerazrađena pjesma, 

„Oko sedme ure“. Vjerojatno će biti 

gotova dogodine. 

-Nažalost ne, na Omiš nećemo ići ni 

iduće godine zbog priprema materijala 

i nedostatka vremena. Puno nam vremena 

nosi turistička sezona jer 7 mjeseci 

imamo svakodnevne nastupe. U 

tom periodu nemamo ni tjedne probe 

na koje se baziramo ostatak godine, ali 

i tada ih je teško održavati jer su svi u 

klapi zaposleni. Osim toga pjevamo i 

na humanitarnim i raznim drugim prigodnim 

koncertima. 

• Tko je zadužen za organizaciju vaših 

nastupa? 

-Šime Lukšić. On je organizacijski i 

financijski voditelj klape. Ovom prigodom 

se zahvaljujemo općini Župa dubrovačka 

i mnogim drugima na materijalnoj 

pomoći. 

• Imate li u planu suradnju s nekom 

klapom ili izvođačem? 

-Što se tiče zajedničkog rada na nekom 

materijalu, nemamo ništa u planu, 

ali zajednički nastupi s drugim klapama 

su sastavni dio svakog festivala. 

• I za kraj nam recite ima li promjena 

u sastavu klape? 

-Ne, klapa je sada kompletna u svim 

pogledima, a nadamo se da tako i 

ostaje. 

Razgovarale: 

Marita Srijemsi i Julijana Raguž 

OMIŠA VIDJETI NEĆE 

• Je li to možda pjesma za Festival 

dalmatinskih klapa u Omišu iduće godine? 


ŽENSKI ODBOJKAŠKI KLUB ŽUPA DUBROVAČKA ZA NEKOLIKO DANA SLAVI PRVU GODIŠNJICU 

Smečiranje 

iz razrušenih 

Kupara 

Piše: Marko Butigan 

Igrački kadar čine 

djevojke iz Župe, koje 

su osnovna znanja 

i vještine stekle u 

Osnovnoj školi “Župa 

dubrovačka” pod 

vodstvom Franja 

Hermana. 

Prije četiri godine, točnije 2002 godina, 

bila je presudna za odbojkaški 

sport u Župi dubrovačkoj. Znate li 

zašto? Zato što su tada učenice župske 

škole osvojile šesto mjesto na državnom 

natjecanju. Taj rad danas se 

kapitalizirao i osnivanjem odbojkaškog 

kluba koji će za nekoliko dana, odnosno 

u siječnju sljedeće godine, slaviti prvu 

godišnjicu. A dobri rezultati su već tu i 

to kao nadogradnja višegodišnjeg truda 

i rada Franja Hermana s učenicama. 

Naime, klub se natječe u konkurenciji 

11 klubova u drugoj ligi. Konkurenciju 

mu čine tri zadarska kluba, dva kluba 

iz naše županije ¨Dubrovnik¨ i ¨Mokošica¨, 

po jedan klub iz Splita, Sinja, 

Makarske, Šibenika, te OK ¨Mladost¨ 

iz Knina. 

ŽUPKE ZA ŽUPU 

Kako smo već spomenuli, klub je 

osnovan u siječnju ove godine, a inicijator 

i idejni začetnik osnivanja odbojkaškog 

kluba i na neki način početka 

ozbiljne ženske odbojke u Župi je Miran 

Miloslavić, višegodišnji predsjednik 

Školskog sportskog kluba u okviru 

Osnovne škole Župa dubrovačka. Podršku 

u organiziranju kluba i osiguranje 

materijalnih sredstava za početak rada, 

omogućila je općina Župa dubrovačka. 

Funkciju predsjednice kluba obnaša 

Anka Šutalo, ravnateljica OŠ Župa dubrovačka. 

Dopredsjednik kluba je Franjo 

Herman, profesor tjelesnog odgoja 

po mišljenju svih relevantnih u klubu, 

najzaslužniji za postignute rezultate. 

Herman je dugogodišnji voditelj Školskog 

športskog kluba Župa dubrovačka. 

Trener OK je Željko Stipanović, 

inače tajnik i voditelj omladinske škole 

OK ¨Cvijeta Zuzorić¨ Igrački kadar čine 

djevojke iz Župe koje su osnovna znanja 

i vještine stekle u Osnovnoj školi 

¨Župa dubrovačka¨ pod vodstvom 

Franja Hermana. 

ZA TRI GODINE I PRVA MJESTA 

Igračice OK Župa dubrovačka za ovu 

sezonu su : Tena Bego, Marijana Rašica, 

Ivana Menalo, Kristina Krmek, 

Mihaela Benić, Monika Prce, Katarina 

Nardelli, Tea Benić, Ivana Kulaš, Sanja 

Curić, Elizabeta Čormehić, Matea Oberan, 

Marija Pavlović, Josipa Menalo, 

Marija Jakobušić, Petra Benić, Ana Zec, 

Magdalena Gustin, Mihaela Lučić, Romana 

Prce, Antonija Tikvica i Marijana 

Crnčević. 

U dosadašnjem tijeku natjecanja 

klub je odigrao šest susreta i ubilježio 

jednu pobjedu. Trenutno se nalaze na 

pretposljednjem mjestu prvenstvene 


ODBOJKA 

ljestvice s osvojena tri boda. Pobjeda je 

ubilježena protiv OK ¨Dubrovnik¨, inače 

druge ekipe OK ¨C. Zuzorić¨. Prema 

riječima trenera Željka Stipanovića 

realne mogućnosti kluba ove sezone 

bila bi borba za osmo mjesto s ekipom 

Mladosti iz Knina, te ekipom Arbanasa. 

Što se tiče plasmana za zadržavanje ligaškog 

statusa, mjesto je osigurano za 

sljedeću sezonu zbog odustajanja jedne 

splitske ekipe na početku sezone. 

Dakle, druga liga dogodine će brojati 

dvanaest članova. Dugoročni planovi 

kluba su postati stabilan drugoligaš s 

tendencijom uspinjanja na ljestvici. Za 

plasman u sam vrh ljestvice potreban 

je sustavan rad u razdoblju ne manjem 

od tri, četiri godine. Nakon preseljenja 

u objekte nove sportske dvorane 

u Župi, klub bi već trebao imati kontinuitet 

dobrih igara i rezultata. Inače, u 

skoroj budućnosti se planira natjecanje 

mlađih dobnih kategorija kroz prvenstvo 

treće lige. 

VISOK ZALET IZ KUPARA 

Dvorana za treninge se nalazi u Kuparima, 

u bivšem vojnom kompleksu, 

treninzi se odvijaju tri puta 

tjedno. Subotom i nedjeljom se 

odigravaju službene utakmice. 

Treninzi se odvijaju u dvije 

grupe zbog nemogućnosti dolaska 

srednjoškolki u ranijim 

terminima (prije 21h). Veliki 

broj trening utakmica odbojkašice 

OK Župa Dubrovačka 

odigravaju s ekipom Mokošice, 

OK Dubrovnik te ekipama 

iz Čilipa i Cavtata. U drugoj ligi 

postoje klubovi iz Zadra, Šibenika, 

Knina pa dalek put, odigravanje 

utakmice i povratak kući u 

istom danu bez noćenja predstavlja 

problem. 


Uvodnik na kraju 

Evo, pred vama je prvi broj 

biltena Kulturno-zabavne, sportske 

i ekološke udruge Kurenat iz Župe 

dubrovačke. Nadamo se da barem 

približno dijelite oduševljenje naše 

male, ali jake redakcije Biltena kada 

listate ove stranice. Eh da, počeli smo 

priču o biltenu, a da se nismo se ni 

upoznali. 

Pa recimo samo kako se 

redakcija biltena sastoji od mladih 

Župljana, članova naše udruge 

koji svojim volonterskim radom na 

biltenu žele doprinijeti ostvarenjima 

krajnjih ciljeva naše udruge. To su 

svakako jačanje ekološke svijesti, 

te obogaćivanje kulturno–zabavnog 

života od Dupca do Plata. U biltenu 

ćemo također promicati neke 

tradicionalne vrijednosti našeg kraja. 

Neke davno zaboravljene tradicije 

pokušat ćemo čak i oživjeti, a neke 

ćemo posebnosti Župe pokušati 

otrgnuti zaboravu. 

Kada smo već spomenuli tradicije 

našeg kraja, recimo i to kako ćemo 

se baviti onim sasvim starim i gotovo 

zaboravljenim, no pokušati ćemo 

obnoviti neke tradicije sasvim novijeg 

datuma. Poput nikada zaboravljene, a 

još manje prežaljene Puntižele. 

Također ukazivati ćemo na 

probleme u našoj Župi, nuditi ćemo i 

neke rješenja, a davat ćemo i prostor 

u Biltenu kakav zaslužuju “veliki-mali” 

ljudi iz našeg kraja. 

Dragi čitatelji, uživajte u 

prvom broju. Naravno, sve one 

koji su se našli u ovoj uvodnoj 

riječi pozivamo da nam se pridruže 

svojim tekstovima, prijedlozima i 

fotografijama. Naša e-mail adresa je: 

kurenat@du.t-com.hr 

Izdavač: KULTURNO-ZABAVNA, SPORTSKA I 

EKOLOŠKA UDRUGA KURENAT, Župa dubrovačka 

KURENAT | br. 1 | str 16. 

Uredništvo: Ilko Ćimić (urednik), Sanja Tomšić, 

Štefica Hazdovac, Paulina Kisić, Marko Butigan. 

Lektor: Tanja Galjuf. Grafičko oblikovanje: Ivica Mezei 

Tisak: InterGrafika, Bistranska 19, Zagreb

kulturno-zabavne

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?