kulturno-zabavne

More documents

Recommendations

Info

KAKO IZGLEDA ORIGINALNA ŽUPSKA NAUŠNICA? Župke s četiri autohtone naušnice Piše: Paulina Kisić Bilten će se u svojim tekstovima pokušati baviti i istraživanjima vezanim uz župsku povijest i tradiciju koja je u nekim slučajevima čak sasvim prekinuta, a negdje se drži na kratkim nitima. Svakako ćemo neke od tradicija ovog kraja pokušati oživjeti u skladu s modernim vremenom, no neke su od njih sasvim izumrle, ali pokušat ćemo i njih nakratko oteti zaboravu barem u našim tekstovima. U svom prvom broju krenuli smo u potragu za ‘originalnom’ župskom ‘vrećinom’. Pokušali smo istražiti kako izgleda župska naušnica, a rezultati našeg rada zbilja su čudesni. Pitanje koje smo postavili na početku istraživanja bilo je; je li naušnica na grbu Općine jednaka – onoj pravoj ‘župskoj’ naušnici. A, na kraju smo otkrili kako jest i nije. Naime, Župljani ne poznaju samo jednu vrstu ‘autohtone’ naušnice – već ih imamo čak četiri od kojih je svaka vezana uz određeno godišnje, a i životno razdoblje. No, krenimo redom. Župke su poznavale čak četiri vrste svojih autohtonih naušnica. Najvrjednije su vrećine, a najčešće su bile puce. Moro se prenosio s koljena na koljeno, a najjednostavnije bile su žičice. Od četiri vrste župskih naušnica danas u zlatarama možete naći samo jednu. KURENAT | br. 1 | str 10.
KAKO IZGLEDA ORIGINALNA ŽUPSKA NAUŠNICA? STOLJEĆA TEŠKOG ŽIVOTA Važnost nakita za svaku ženu nešto je o čemu gotovo i nije potrebno govoriti. U nizu raznih predmeta kojima su se žene stoljećima ukrašavale, važno mjesto svakako pripada naušnici. Župka, ona minulih godina, a moglo bi se reći i stoljeća, svojim teškim načinom života bila je u nešto gorem položaju od susjedne joj Dubrovkinje. Orijentirana na kućne poslove, te poslove na zemlji, vrijeme za uljepšavanje i uređivanje reducirala je u skladu s katoličkim kalendarom. Ipak, naušnice kao ukrasni detalj bile su ono s čim je živjela, a to potvrđuje i razgovor s devedesetogodišnjom gospođom Anicom Miloslavić, jednom od rijetkih Župki koja i danas nosi narodnu nošnju. VREĆINE I PUCE Anica Miloslavić potvrdila nam je kako postoje u stvari četiri vrste naušnica koje su se mogle vidjeti kao ukras na Župki. One najljepše, najsvečanije i najvrjednije svakako su biserne viseće naušnice zvane „vrećini“. Njih su pak nosile u izuzetnim prilikama, kao što su vjenčanja. Festa sv. Vlaha, Božić, Uskrs, Korosante, te možda još koji put kroz godinu. Tradicionalno su se nasljeđivale unutar obitelji te su s godinama uz svoju materijalnu vrijednost dobile i onu emocionalnu. Danas se stječe dojam kako tih naušnica gotovo i nema, ali vjerojatnija je pretpostavka da su i one same zadržale prastaro pravilo ograničenog napuštanja doma. Uz „vrećine“ treba spomenuti i „puce“, crne naušnice različitih veličina koje prikazuju poprsje žene i među najčešćima su u Župi. Naizgled jednake, ipak skrivaju detalj ženine frizure koji odlučuje na čije uho će se naušnica smjestiti. Mlađe cure nosile su naušnice s poprsjem žene raspuštene kose, dok su one udate i starije nosile poprsje žene skupljene kose. Godine nošenja ostavile su trag na tim naušnicama, crni kamen polako je gubio linije poprsja koje su ga ukrašavale pa je danas teško uočiti detalje koji su nekad bili bitni. MORO I ŽIČICE Morčić ili „moro“ kako su ga Župke zvale, također ima dugu tradiciju na ovim prostorima iako ga se češće vezuje uz Istru i sjeverni Jadran. Riječ je o naušnici s likom crnca koji na glavi nosi turban. Za razliku od istarskog morčića, župski „moro“ nema crvene boje na turbanu, jednostavniji je a time i diskretniji. On se kao i prethodne dvije vrste naušnica prenosio s koljena na koljeno, ali česti su i slučajevi da su bake baš ovim naušnicama darivale svoje unuke. One najjednostavnije bile su tzv. „žičice“. Riječ je o naušnicama koje su osim za ukras služile i za probijanje uha, tako je teško i zamisliti da je u Župi postojala kuća koja negdje u svojim škatulicama nije čuvala „žičice“. ČEKAJUĆI MLADE Iako je Dubrovačka Republika između ostalog bila poznata i po svojim vrsnim majstorima zlatarima, a umjetnički zlatarski obrt stoljećima su održavale mnoge zlatarske obitelji izrađujući bogati nakit od srebra i zlata, današnja situacija je više nego alarmantna. Jedini zlatar u Gradu koji se još uvijek bavi izradom starog dubrovačkog nakita po uzoru na stare majstore je Matija Vierda. U svojoj maloj radionici na Stradunu plete na limu tankom poput lista papira i spaja filigrane ukrašene biserima, koraljima, dragim i poludragim kamenjem, oživljavajući neka davno minula vremena. Uz Vierdu od 2005. godine, stari dubrovački nakit, a time i župski, aktualiziran je i radom braće Križek, koji su uz morčić, odlučili oživjeti dubrovački nakit star više od 400 godina. Njihov proizvod prepoznala je Hrvatska obrtnička komora i dodijelila im certifikat „Izvorno hrvatsko“, te nagradu „Zlatne ruke“. Tko zna, možda ovaj prekrasni nakit, među kojim još jednom treba izdvojiti župske „vrećine“, bude inspiracija i mladim umjetnicima da stvore nešto novo ili pak krenu u očuvanje i obnovu onoga što smo naslijedili od naših predaka. KURENAT | br. 1 | str 11.
Page 1 and 2: Bilten kulturno-zabavne, sportske i
Page 3 and 4: BRZA CESTA iznose iz državnog pror
Page 5 and 6: EKOLOGIJA Onaj tko ne cijeni život
Page 7 and 8: EKOLOGIJA nog razvoja industrijskog
Page 9: SPORTAŠI, PLESAČI I TAMBURICE Na
Page 13 and 14: Razgovor ugodni s Ivanom Vlašićem
Page 15 and 16: ODBOJKA ljestvice s osvojena tri bo

kulturno-zabavne

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?