zagreb abstract

FOTOPOETIKA - NAČINI ČITANJA SVIJETA
Poetografija ili fotoslikarstvo - tako bi se mogle nazvati slike Eve Marije
Schild i Lane Land. One pretvaraju gradske površine u platna; projekcijske
površine čovjekovog izražaja. Ima tu grebanja, urezivnja i slikanja. Doduše,
one nastaju više slučajno nego s namjerom - uz iznimku dvaju ‘ja‘, jednog
‘Amena‘ ili fragmenata jednog ‘a‘ iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. 1
Impulzivne i potpuno anonimne umjetničke tvorevine
koje Schild i Land donose, razlikuju se od hotimičnog zidnog slikarstva
grafiti umjetnika koji uglavnom prenose ciljane poruke.
‘Zagreb Abstract‘ ne pokazuje samo ostavštine ljudskog djelovanja već
istovremeno daje i pogled na mijenu materije. Procesi blijeđenja,
hrđanja, ljuštenja, ogrebotine i ozljede ostavljaju za sobom apstraktne
slike. Slojevi se razotkrivaju i bez restauratorova skalpela. Ispod
antracita izvire jarkocrvena, smeđecrvena hrđa nagriza nekoć
tamnoplavu podlogu. Zidovi se ljušte, nanosi boje otpadaju u komadima.
Dobijete poriv da ih dalje gulite. Portret panoa s raspadajućim
plakatima dokumentira taj proces kidanja i ponovnog ljepljenja. 2
‘Nježno iščitavanje‘ - tako sam nazvala jedno poglavlje u svojoj knjizi. 3
Rilke to izvrsno opisuje kada govori o jednom pariškom zidu;
‘Najnezaboravniji su bili sami zidovi. Žilavi život ovih soba nije se dao
gaziti. Još je bio tamo, držao se na čavlima koji su ostali, stajao je na
ostatku podova širine dlana, bio je ispod taloga kutova gdje je još bilo
malo zavučenoga unutrašnjeg prostora. Moglo ga se zamijetiti u boji koja
se godinu za godinom mijenjala: plava je prelazila u pljesnivu zelenu,
zelena u sivu a žuta u staru i dotrajalu bijelu‘. 4 Upravo ovakvo čitanje
nalazimo u ‘Zagreb abstract-u‘; narativnost mrtve materije. Pogled se
ovdje usmjerava na najsitnije. ‘Ono što je malo, prazno i otvoreno u gradu
- daje nam unutarnje energetsko punjenje koje štiti od nadmoći velikoga‘,
piše Wim Wenders. 5 U tom smislu fotografije u ovoj knjizi interpretiraju
protest protiv velikog i glasnog. One pozivaju na precizniji pogled.
Otvaraju drugu realnost ‘s onu stranu’ svijeta preplavljenog agresivnošću
reklama i medija.
Ovdje se slike dešavaju kao posljedica istraživačkog rada. ‘Kompozicija
nastaje u istom onom trenutku kada se pritisne okidač‘, 6 piše Henri
Cartier-Bresson. Objektivnost kamere i subjektivnost fotografa se susreću.
Bresson ideju razrađuje dalje i konstatira: ‘Kompozicija je formacija
istovremenosti‘. 7 Oko izvodi rez. Odluka oka mora biti dočarana na filmu.
Autorice slijede ovo pravilo fotografije. Kada Bresson kaže: ‘Fotografija
za mene predstavlja poimanje stvarnosti kroz ritmove površina, linija i
nijansiranja‘, 8 to se jednako odnosi na ovaj rad.
Doduše, stvarnost takozvanog ‘nezamjetnog‘, obuhvaćena u ovom djelu,
nikako nije ograničena samo na urbanu sredinu. Luke, industrijski krajolici i
mrtva tehnika općenito su izvrsna nalazišta poetografije ili fotoslikarstva
koje prakticiraju Schild i Land.
Onaj tko je upućen u umjetnost i njezinu recepciju, imat će asocijacije na
perforirana ili razrezana platna ‘bucchi e taglie‘ Lucija Fontane. Uzdignuti
trokuti prizivaju Kleeove kuće. Klee bi se mogao prepoznati i u
finoj liniji na plavoj površini prekrivenoj hrđom. Kokoš Marc Chagalla
pojavljuje se ovdje. Izranjaju i klupka vune u kojima se plavo isprepliće
s bež nitima. Nema ograničenja išćitavanju i interpretiranju. Ponekad,
motivi se pojavljuju već uokvireni arhitektonikom fasade, što pridonosi
slikarskom efektu. Spektar fotopoetike se širi i potiče nove načine
čitanja. Sršen i Guichard donose na vidjelo ono što su Rilke i Wenders
izrazili riječima.
Franziska Bollerey
1 Usporedi: Kehrer, Martin Ulrich: Stadt Alphabet Barcelona, Wien 2013.
2 Usporedi: Affiches&Grafitti. U: Sawyer, Erroll: City Mosaics, Amsterdam 2010., str. 21-57
3 Bollerey, Franziska: Mythos Metropolis. Myth Metropolis, Berlin 2006.
4 Rilke, Rainer Maria: Schriften in Prosa. Zweiter Teil. Die Aufzeichnungen des Malte Laurids
Brigge, Leipzig 1930., str. 58
5 Wenders, Wim: The act of seeing. Essays, Reden, Gespräche, Frankfurt am Main 1992., Str. 124
6 Cartier-Bresson, Henri: Über das Photographieren. U: „Du“ od 6. juna 1958., str. 56
7 Ibid.
8 Ibid.