• Voda život znači • Hrvatski pastirski pas tornjak - Fond za zaštitu ...

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

• Voda život znači 

• Hrvatski pastirski pas tornjak 

GODIŠTE II - BROJ 6 

OŽUJAK 2006. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

Fond ulaže u 

gospodarske projekte

GDJE JE ŠTO? 

ZAKON 

Fond ulaže u gospodarske projekte / Vinko Mladineo . . . . . . . . . 3 

Komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači više ne 

preuzimaju ambalažni otpad od građana uz 

plaćanje naknade / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 

Ministarstvo zaštite okoliša objavilo javni poziv 

za sanaciju lokaliteta na kojima se nalazi 

opasni otpad / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 

Novi pravilnici o reciklaži otpada / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

OTPAD 

Uvođenje sustava gospodarenja otpadom 

na otoku Braču / Renata Podgajski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 

Mogućnosti recikliranja 

PET ambalaže (3) / Sanja Kalambura, Aleksandra Anić-Vučinić . . . . . . . 12 

Simpozij o gospodarenju otpadom 

na otocima / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 

EKOLOGIJA 

Hrvati vraćaju ambalažu zbog ekoloških razloga, 

a staklo smatraju najboljom i najzdravijom 

vrstom ambalaže / Jelena Boko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 

Natura 2000 / Vesna Cetin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 

Termoelektrana dobila eko-certifikat ISO 14001 / Ž.B.. . . . . . 21 

Modernizacija zastarjele rafinerije / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . 24 

Okoliš i zdravlje (2) / Irena Dubravec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 

Izbjegnuto veliko onečišćenje Neretve / Ž.B. . . . . . . . . . . . 28 

Voda život znači / Stanislava Opsenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 

Ekološko pčelarstvo / Ina Arnautović . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 

Nautika i ekologija / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 

Dva milijuna kuna za projekte eko-udruga / Ž.B. . . . . . . . . . . 33 

ENERGIJA 

Geotermalna energija / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 

Končar gradi najveću hrvatsku vjetroelektranu / Ž.B. . . . . . . 36 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Brodovi na slavonskoj ravnici / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . 38 

Susak / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 

Lički krumpir / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 

Kosinj - Hoće li ga potopiti? / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . 44 

Nasilje nad divljim životinjama / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . 46 

Siva pčela i njeni proizvodi / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . 48 

Hrvatski pastirski pas tornjak / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . 51 

Lola ponovo opisana nakon 68 godina / Roman Ozimec . . . . . . 53 

Sjeme uništenja ili hrana koja će spasiti svijet? / Ružica Cindori . . 54 

Stiglo nam proljeće... / Stanislava Opsenica . . . . . . . . . . . . . . . 56 

Školska zadruga “Izvor” / Martina Alapić . . . . . . . . . . . . . . . . 58 

Park prijateljstva u Pučišćima / Lucija Puljak . . . . . . . . . . . . . 60 

Kumica Barica / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 

2 EKO REVIJA eco review 

Poštovani čitatelji, 

Prvi proljetni svezak naše Eko revije 

donosi još raznolikije teme i sadržaje. 

Zaštita okoliša očito postaje svenazočna 

u svakodnevnom životu, njome se 

više ne bave samo usko specijalizirani 

znanstvenici i pravnici. Slobodno već 

možemo govoriti o kulturi poimanja 

čistoće i zaštite okoliša, o rasprostranjenoj 

brizi da spasimo svoj opstanak 

na našem planetu. Dakle o sve čvršće 

oblikovanoj svijesti suvremenika kako to nije samo skrb vlasti i državnih 

tijela nego osobna stvar svakog pojedinca. Istraživanje tvrtke 

Prizma koje donosimo zorno svjedoči u prilog rečenoj tvrdnji. 

Zato smo vam pripremili pregršt, nadamo se, zanimljivih i poučnih 

članaka, od stručnih prinosa i priopćenja do reportaža s dobrim i 

lošim primjerima čuvanja bioraznolikosti, kao i vijesti i prikaza s 

područja zaštite okoliša i energetske učinkovitosti. Završavamo trećim 

nastavkom stručni članak o mogućnostima recikliranja PET ambalaže, 

a drugim napis o sprezi okoliša i zdravlja. U povodu Svjetskog 

dana vode objavljujemo prigodan članak, izvješćujemo o ambicioznom 

i važnom planu prokopa kanala Dunav-Sava, ali i o srećom 

izbjegnutoj katastrofi onečišćenjem prekrasne rijeke Neretve. Autohtonu 

hrvatsku pasminu psa tornjaka predstavljamo slikom i riječu, 

kao i osobitu sivu pčelu, ne zaboravljajući pritom ni ekološko pčelarstvo. 

Sudbina ličkog Kosinja izaziva zabrinutost, a nasuprot njemu 

sačuvane ljepote otoka Suska krijepe oko i dušu. 

Napokon, bilježimo da je na zagrebačkoj tržnici Dolac otkriven 

spomenik Kumici Barici, simbolu svih onih vrijednih i izdržljivih 

žena koje stoljećima donose i prodaju plodove zemlje iz svojih 

povrtnjaka i voćnjaka, čuvajući svijest o zdravoj hrani i zdravom 

životu. 

Pritisnuti početnim nesporazumima i proturječnim tvrdnja glede 

ostvarivanja odredaba Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, 

premda je dobro krenulo, nismo se stigli posvetiti našem natjecanju 

učenika s radovima na temu zaštite okoliša. Pristigli su brojni i 

vrijedni likovni radovi, a ovih ćemo dana sazvati prosudbeno povjerenstvo 

koje će nagraditi najbolje i pobrinuti se za izložbu učeničkih 

radova. O nagrađenima i izložbi obavijestit ćemo vas u sljedećm 

broju. Pišite nam i dalje, rado ćemo objaviti vaše prinose. 

Srdačno vaš 

Vinko Mladineo, glavni urednik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Nazorova 50, tel.: 01/4874-520 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema i tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

ZAKON 

Fond ulaže u gospodarske projekte 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost objavio je u svibnju 2005. 

godine natječaj za korištenje sredstava 

Fonda radi financiranja projekata i programa 

kojima je cilj poticanje smanjenje 

emisija štetnih plinova u okoliš i čistije 

proizvodnje te natječaj za korištenje sredstava 

Fonda radi financiranja programa i 

projekata u području energetske učinkovitosti 

i korištenja obnovljivih izvora 

energije te održive gradnje. Na natječaj za 

projekte smanjenje emisija štetnih plinova 

u okoliš i čistije proizvodnje podnesena 

je prijava za 30 projekata, a na natječaj 

za projekte energetske učinkovitosti i 

korištenja obnovljivih izvora energije te 

održive gradnje podnesena je prijava za 

61 projekt. Ukupno je Fondu svoje prijave 

za projekte podnijela 91 pravna osoba, od 

toga pretežiti dio gospodarske tvrtke. 

Upravni odbor Fonda na sjednici održanoj 

u prosincu 2005. godine, nakon provedenog 

postupka odabira projekata od 

strane stručne skupine, prihvatio je 14 

projekata čistije proizvodnje i smanjenja 

emisije štetnih plinova u okoliš. Time je 

Fond subvencijom kamate ili dodjelom 

zajmova odobrio za realizaciju ovih projekata 

iznos od 32.440.000,00 kuna. 

Odlukom Upravnog odbora prihvaćen je 

i 21 projekt energetske učinkovitosti, za 

koju namjenu je odobreno 17.512.000,00 

kuna, 11 projekata za obnovljive izvore 

energije, za koju namjenu je odobreno 

9.791.000,00 kuna, a prihvaćeno je i 5 

projekata održive gradnje, za koju namjenu 

je odobreno 4.562.000,00 kuna. 

Time je za 37 projekata energetske učinkovitosti 

i korištenja obnovljivih izvora 

energije te održive gradnje Fond odobrio 

subvencijom kamate ili dodjelom zajmova 

iznos od 31.872.000,00 kuna. 

Od ukupno prijavljenog 91 projekta za 

smanjenje emisije štetnih plinova u 

okoliš, čistiju proizvodnju, energetsku 

učinkovitost, korištenje obnovljivih 

izvora energije i održivu gradnju Fond 

je prihvatio i odobrio sredstva za 51 

projekt. Za odabir projekata imenovano 

je stručno povjerenstvo koje je na provjeri 

projektne dokumentacije i drugih 

zatraženih uvjeta radilo više mjeseci. 

Bodovanje projekata obavljeno je su- 

kladno važećem Pravilniku o uvjetima i 

načinu dodjeljivanja sredstava Fonda za 

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

te kriterijima i mjerilima za ocjenjivanje 

zahtjeva za dodjeljivanje sredstava Fonda 

(Narodne novine, broj 183/04). 

Na temelju odluke Upravnog odbora 

Fonda o odabiru projekata s korisnicima 

sredstava Fonda sklopljeni su ugovori 

kojim su uređeni međusobni odnosi, a 

posebno način i uvjeti korištenja dodijeljenih 

sredstava, vremenski rokovi 

za izvođenje pojedinih faza projekata, 

način praćenja i kontrole namjenskog 

trošenja dodijeljenih sredstava, jamstva, 

kao i druga međusobna prava i obveze 

Fonda i korisnika sredstava u postupku 

realizacije projekata. 

Ovim natječajima Fond je po prvi put 

na temelju javnog prikupljanja ponuda 

odobrio sredstva gospodarskim tvrtkama 

za realizacije projekata koji će doprinijeti 

smanjenju emisija štetnih plinova u 

okoliš, čistijoj proizvodnji, energetskoj 

učinkovitosti, korištenju obnovljivih izvora 

energije i održivoj gradnji. 

Sukladno programu rada Fonda za razdoblje 

od 2005. do 2008. godine Fond će 

u svakoj godini planskog razdoblja raspisivati 

natječaje radi dodjele sredstava 

za istovjetne ili slične projekte i programe 

kako bi se ulaganjima sredstava 

Fonda smanjio štetni utjecaj na okoliš, 

doprinijelo smanjenju onečišćenja okoliša 

i zaštiti zdravlja ljudi, a istovremeno 

poticajnim sredstvima motiviralo 

gospodarstvo da ulaže u takve projekte 

i programe. 

Vinko Mladineo 

Snimio: Goran Saletto 

EKO REVIJA eco review 

3

ZAKON 

Komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači 

više ne preuzimaju ambalažni otpad 

od građana uz plaćanje naknade 

Sukladno odluci Ministarstva zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 

16. ožujka istekao je rok u kojem 

su komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači 

mogli od građana preuzimati ambalažni 

otpad uz plaćanje naknade. 

Od 17. ožujka ambalažu za piće i napitke 

za koju se plaća povratna naknada mogu 

od građana preuzimati uz plaćanje naknade 

samo trgovine kako je to propisano 

Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom 

otpadu. Sukladno Pravilniku prodavatelji 

su dužni organizirati prikupljanje povratne 

ambalaže, bilo u zatvorenim ili otvorenim 

prostorima, uz uvjet da su ispunjeni 

higijensko-sanitarni uvjeti. Trgovine 

će od građana privremeno preuzimati 

jednokratno do 10 boca ili limenki pića, 


odnosno dok proizvodi u ambalaži ne 

budu odgovarajuće označeni. Ambalaža 

mora biti uredna i ispražnjena, ne smije 

biti zgužvana, a boce se mogu vraćati sa 

ili bez čepa. 

Prodavateljima se može vraćati samo ambalaža 

koja je stavljena na tržište nakon 

1. siječnja 2006. godine i na kojoj je 

oznaka “povratna naknada 0,50 kuna”. 

Iznimno, trgovci mogu preuzimati i neoznačenu 

ambalažu ako se po izgledu 

boce može zaključiti da je prodana kupcu 

nakon 1. siječnja ove godine. Ukoliko 

građani donesu u trgovinu ambalažu za 

koju je evidentno da je starijeg datuma 

trgovci će posjednika takve ambalaže 

uputiti da ju odloži u odgovarajući kontejner 

komunalne tvrtke. 

Na vidnom mjestu u trgovini mora biti 

istaknuta obavijest o načinu preuzimanja 

ambalaže kako bi potrošači bili upoznati 

za koje proizvode imaju pravo na naknadu 

pri povratu ambalaže. 

U slučaju da trgovine samostalno ili u 

suradnji s komunalnom tvrtkom, odnosno 

ovlaštenim sakupljačem žele organizirati 

prikupljanje ambalaže od potrošača 

izvan vlastitih prostora i površina moraju 

pribaviti suglasnost Ministarstva 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva kako bi im Fond refundirao 

isplaćene naknade. 

Veletrgovci i proizvođači koji neposredno 

prodaju svoje proizvode hotelima, restoranima, 

kafićima i drugim ugostiteljskoturističkim 

objektima te zrakoplovnim i 

Snimio: Mario Đurasović

odarskim tvrtkama dužni su preuzimati 

ambalažni otpad od svojih potrošača 

bez obzira na veličinu svog prodajnog 

prostora. 

Komunalne tvrtke i ovlašteni sakupljači 

nastavit će preuzimati ambalažu od 

prodavatelja s kojima imaju sklopljene 

ugovore i to dok se ti poslovi ne povjere 

ovlaštenim sakupljačima otpada na temelju 

dodijeljenih koncesija. Javni natječaj 

za dodjelu koncesija za obavljanje 

djelatnosti skupljanja ambalažnog otpada 

na području gradova i općina unutar 

županije raspisuje županijsko poglavarstvo. 

Koncesija će se dodjeljivati na 

razdoblje od pet godina s mogućnošću 

obnavljanja. 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva raspisalo je javni 

natječaj za dodjelu koncesija za obavljanje 

djelatnosti oporabe (recikliranja) 

ambalaže. Također je raspisan natječaj 

za dodjelu koncesije sakupljanja papirnate, 

kartonske i višeslojne ambalaže 

te sekundarne i tercijarne ambalaže od 

drveta, tekstila, i ostalih ambalažnih 

materijala na području Hrvatske. 

Od 2. siječnja do 17. ožujka u Hrvatskoj 

je prikupljeno 172 milijuna jedinica ambalaže, 

odnosno 23.164 tone ambalažnog 

otpada, od čega na PET otpada 3.660 

tona (56%), staklo 19.195 tona (36%), 

a na limenke 309 tona (8%), što predstavlja 

rezultat koji se prije donošenja 

Pravilnika ostvarivao u razdoblju od četiri 

do pet godina. Ovaj rezultat nesporno 

ukazuje na kvalitetu i opravdanost Pravilnika 

o ambalaži i ambalažnom otpadu 

posebno zna li se da će sva prikupljena 

ambalaža biti oporabljena, odnosno da 

će se ambalaža pretvoriti u sirovinu ili u 

gotov proizvod. 

Hrvatska udruga poslodavaca zatražila 

je od Ministarstva zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva da 

komunalne tvrtke i ovlašteni skupljači 

nastave sa obavljanjem poslova preuzimanja 

ambalaže od građana uz plaćanje 

propisane naknade navodeći kao razlog 

neodgovarajuće uvjete u trgovinama za 

prihvat ambalaže i mogući pritisak na 

trgovine zbog povrata ambalaže. 

Ministrica Marina Matulović Dropulić obećala 

je da će se desetak dana pratiti postupak 

preuzimanja ambalaže od građana 

u trgovinama, te će se tek nakon toga odrediti 

hoće li se i dalje privremeno odobriti 

komunalnim tvrtkama i ovlaštenim 

skupljačima da obavljaju i poslove preuzimanja 

ambalaže od građana dok sva 

ambalaža ne bude označena na propisani 

način. Ministrica je ocijenila da nakon 

obilježavanja ambalaže ne može biti većeg 

pritiska na trgovine kada se radi o 

povratu ambalaže, jer će se preuzimati 

samo ona ambalaža koja je i prodana u 

tijeku poslovne godine. Fond za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost zadužen 

je da prati stanje u trgovinama 

prilikom povrata ambalaže koju donose 

građani, te da o tome svakodnevno izvješćuje 

Ministarstvo. 

Do 25. ožujka Fond je pratio stanje priljeva 

ambalaže u trgovinama na području 

svih većih gradova, no nije zabilježen veći 

pritisak na trgovine zbog povrata ambalaže. 

Štoviše, mnoge trgovine zatražile su 

dopuštenje za preuzimanje od građana i 

više od deset jedinica ambalažnog otpada, 

što im je odobreno uz posjedovanje odgovarajućih 

higijensko-sanitarnih uvjeta. 

Lidija Tošić 


5

ZAKON 

Ministarstvo zaštite okoliša objavilo 

javni poziv za sanaciju lokaliteta na 

kojima se nalazi opasni otpad 


uređenja i graditeljstva objavilo 

je javni poziv tvrtkama za izradu programa 

sanacije neuređenih odlagališta 

s većim količinama opasnog otpada, 

industrijskih lokacija onečišćenih većim 

količinama opasnih tvari, te lokacija na 

kojima se nalaze veće količine šljake i 

pepela. 

Natječajem je predviđena sanacija jame 

Sovjak nadomak Rijeke, odlagališta Lemić 

brdo kod Karlovca, odlagališta šljake 

u Kaštelanskom zaljevu, prostora bivše 

Tvornice elektroda i ferolegura u Šibeniku, 

odlagališta Mravinačka Kava u Solinu 

te sanacija okoliša u krugu tvornice Salonit 

d.d. iz Vranjica. 

Programi sanacije moraju biti izrađeni u 

skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša 

koji nalaže da sanacijski programi 

nužno sadrže vrste onečišćenja okoliša, 

prijedlog proizvodnih i drugih rješenja s 

ocjenom prikladnosti odabranog rješenja 


Sredstva predviđena za sanaciju 

Lemić brdo kod Karlovca 22.000.000,00 kuna 

Jama Sovjak kod Rijeke 18.000.000,00 kuna 

Tvornica glinice u Obrovcu 27.000.000,00 kuna 

Mravinačke kave (azbest) 22.000.000,00 kuna 

Odlagalište šljake u Kaštelanskom zaljevu 21.000.000,00 kuna 

Koksara Bakar 18.000.000,00 kuna 

Odlagalište šlake u TE Plomin I 10.000.000,00 kuna 

Zauljeni mulj u Botovu 8.000.000,00 kuna 

Odlagalište fosfogipsa u Petrokemiji Kutina 16.000.000,00 kuna 

u odnosu na dugoročne učinke na okoliš, 

mjere za uspostavljanje prethodne 

kakvoće stanja okoliša ili poboljšanje 

postojećeg stanja, redoslijed i rokove 

provedbe sanacijskog programa i plan 

osiguranja sredstava, uključujući troškove 

naknade za umanjenje vrijednosti 

i oštećenje okoliša. 

Na natječaj se mogu javiti tvrtke koje 

imaju rješenje nadležnih državnih tijela 

za obavljanje poslova izrade stručnih podloga 

i elaborata zaštite okoliša, odnosno 

rješenja za obavljanje stručne pripreme 

i izrade studija utjecaja na okoliš. 

Prema prvim projekcijama koje je izradilo 

Ministarstvo vrijednost sanacijskih programa 

za navedene lokalitete premašit 

će 100 milijuna eura, no konačan iznos 

utvrdit će se tek nakon odabira najprihvatljivijeg 

tehničko-tehnološkog i ekonomskog 

rješenja. 

Dio financijskih sredstava osigurat će 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. 

Za sanaciju lokacija visokog rizika 

za okoliš i zdravlje ljudi, tzv. “crnih 

točaka” od kojih se njih devet nalazi na 

listi prioriteta Fond je do 2008. godine 

osigurao 162 milijuna kuna koja će se 

utrošiti za sufinanciranje izrade plana 

sanacije, mjera zaštite, istražne radove, 

odabir tehnološkog rješenja i izvođača 

kao i izvođenje radova sanacije. 

Kako se radi o velikim investicijama 

preostala sredstva potrebna za sanaciju 

odlagališta opasnog otpada osigurat 

će se dijelom iz proračuna, dijelom iz 

pretpristupnih fondova Europske unije, 

dijelom od jedinica lokalne samouprave, 

a dijelom od onih koji su na navedenim 

lokalitetima odlagali otpad. 

Lidija Tošić

Novi pravilnici o reciklaži otpada 

Ove godine se očekuje donošenje 

pravilnika o otpadnim gumama, 

otpadnim vozilima, medicinskom 

otpadu, o električnim i elektroničkim 

uređajima, otpadnim uljima, starim 

akumulatorima i baterijama... 

Nakon uspješnog početka provedbe 

Pravilnika o ambalaži i ambalažnom 

otpadu, a Hrvatska zahvaljujući tom 

propisu ubrzano je očišćena od svuda 

razbacanih PET i staklenih boca te aluminijskih 

limenki, Ministarstvo zaštite 


u skladu sa Zakonom o otpadu 

priprema još nekoliko sličnih pravilnika 

o reciklaži drugih vrsta otpada. 

To su pravilnici o otpadnim gumama, otpadnim 

vozilima, medicinskom otpadu, 

o električnim i elektroničkim uređajima 

(televizori, telefoni, računala, hladnjaci, 

štednjaci i drugi slični uređaji), 

otpadnim uljima, starim akumulatorima 

i baterijama i drugi koji bi trebali biti 

donijeti ove godine. 

Cilj tih pravilnika je očistiti okoliš, znatno 

smanjiti bacanje takvog otpada na 

odlagališta i povećati njegovu uporabu. 

Najvažnija novost je da će i u njima, 

kao i za ambalažni otpad, biti određene 

naknade koje će proizvođači i uvoznici, 

u skladu s europskom praksom i načelom 

»onečišćivač plaća«, morati plaćati 

zbrinjavanje svojih proizvoda kad postanu 

otpad. U Ministarstvu, zbog dobrih 

iskustava s povratnim naknadama za 

ambalažni otpad, razmišljaju i o motiviranju 

građana uvođenjem nagrada za 

povrat još nekih vrsta otpada ili pokriće 

troškova povrata. Npr. starih automobi- 

ZAKON 

la ili hladnjaka punjenih za ozonski sloj 

štetnim plinovima freonima. 

Prvi je na redu pravilnik o otpadnim gumama 

čiji je prijedlog već dovršen pa 

slijede usuglašavanja s Ministarstvom 

gospodarstva, rada i poduzetništva i 

ostalim zainteresiranima na koje će se 

odnositi: uvoznicima guma te vulkanizerima 

i tvrtkama koje imaju veće količine 

guma, kaže Nikola Ružinski, državni tajnik 

za zaštitu okoliša. 

Taj pravilnik predviđa da će uvoznici 

guma morati plaćati naknadu iz koje će 

se financirati prikupljanje starih guma 

što će raditi ovlašteni skupljači. Tim se 

želi izbjeći dosad često bacanje tog korisnog 

otpada u smeće i okoliš te potaknuti 

njegovo veće korištenje kao sirovine 

za proizvodnju raznih proizvoda i goriva 

u cementarama i spalionicama. 

Zahvaljujući tim naknadama građani i 

tvrtke više neće morati plaćati zbrinjavanje 

starih guma što su mnogi izbjega- 


7

vali, pa su velike količine starih guma, 

umjesto da završe kod reciklažera ili se 

barem iskoriste kao gorivo, nekontrolirano 

bacane u pirodu. Iako u Ministarstvu 

još nisu odredili kolike će biti naknade 

za prikupljanje guma neslužbeno smo 

doznali da bi se okvirno mogle kretati 

između 10 i 20 kuna po gumi, ovisno 

o veličini. No, u Ministarstvu tvrde da 

uvođenje naknada ne bi smjelo dovesti 

do poskupljenja guma jer bi to na račun 

svoje zarade trebali financirati uvoznici. 

Tim više što se radi o malom povećanju 

u odnosu na cijenu proizvoda. Poskupljenje 

ne očekujemo i zato, jer uvoznicima 

guma njihovi strani principali određuju 

cijene kao i zbog jake konkurencije među 

prodavačima, kaže Ružinski. 

Cilj pravilnika koji slijede je očistiti okoliš, 

znatno smanjiti bacanje takvog otpada 

na sve zatrpanija odlagališta i povećati 

njegovo korištenje, a prikupljanje će 

se financirati iz naknada koje će plaćati 

uvoznici i proizvođači tih proizvoda. 

U Ministarstvu još nisu odredili kolike će 

biti te naknade. One će, naime, ovisiti o 

troškovima skupljanja takvog otpada te o 

promjenjivim cijenama takvog otpadnog 

materijala na burzi. No drže da njihovo 

uvođenje ne bi trebalo dovesti do poskupljenja 

takvih proizvoda. Eventualna 

naknada za zbrinjavanje od 350 do 700 


kuna nije velika u odnosu na cijenu automobila, 

ili 100 kuna za elektronički 

uređaj vrijedan 12-15 tisuća kuna, da 

bi zbog toga zaprijetila poskupljenja, 

kažu u Ministarstvu. Nije isključeno da 

se i kod još nekih vrsta otpada, poput 

ambalažnog, uvede svojevrsna eko-kaucija 

koju će kupci plaćati uz kupljeni 

proizvod, ali će im se vraćati kad stari 

proizvod (npr. baterije koje spadaju u 

opasni otpad) vrate prodavaču ili ovlaštenom 

skupljaču. 

Taj niz novih pravilnika o odvojenom 

prikupljanju i reciklaži dodatnih vrsta 

otpada otvara vrata brojnim poduzetnicima 

koji bi u tome trebali prepoznati 

dobru priliku za uspješan posao jer država 

neće ulagati u to nego samo može 

pomoći poduzetnicima, kažu u Ministarstvu 

zaštite okoliša, prostornog uređenja 

i graditeljstva. 

Državni tajnik Nikola Ružinski najavio 

je da će svi pravilnici biti usklađeni s 

europskom praksom i smjernicama. Jedan 

od temeljnih preduvjeta za početak 

njihove primjene je postojanje pogona u 

kojima će se takav otpad reciklirati jer ne 

bi imalo smisla početi prikupljati velike 

količine raznog otpada i onda čekati na 

dovršenje postrojenja ili plaćati njegovo 

zbrinjavanje u inozemstvu. Zato prije 

početka cijelog posla mora biti zatvoren 

reciklažni lanac, dakle donijeti propisi, 

osigurani izvori financiranja te organiziran 

sustav prikupljanja i prerade. 

Tako su prije početka primjene Pravilnika 

o ambalažnom otpadu na vrijeme 

osigurani pogoni za njegovu reciklažu. 

Već je izgrađena i nova privatna tvornica 

za reciklažu otpadnih guma Gumiimpex, 

koju je krajem prošle godine u varaždinskoj 

slobodnoj zoni otvorio premijer Ivo 

Sanader, jer će od niza najavljenih prvo 

početi primjena Pravilnika o otpadnim 

gumama. Njenu gradnju subvencijom 

kamate na kredit pomogao je i Fond za 

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, 

a na sličan način pomogli su i gradnju 

pogona za reciklažu PET boca tvrtke BBS 

u Podrutama. 

Novi pravilnici će obvezati proizvođače i 

uvoznike proizvoda na plaćanje naknada 

čime će se, po uzoru na europsku praksu, 

financirati organizirani sustav prikupljanja, 

prijevoza i oporabe (prerade takvih 

sekundarnih sirovina) tih proizvoda kad 

postanu otpad. Naime, u nekim slučajevima, 

na primjer kod aluminijskih limenki 

za piće, oporaba je dovoljno isplativa 

pa država neće trebati ništa plaćati reciklažeru. 

Vrijednost novih proizvoda dobivenih 

preradom starog stakla otprilike 

pokriva troškove oporabe, a prema cijenama 

metala na burzi na granici ispla-

tivosti je i skupljanje te prerada starih 

automobila. 

To ne vrijedi za druge vrste otpada, primjerice 

stare gume, PET boce i papir, jer 

su troškovi njihova zbrinjavanja veći od 

dobitka od proizvedenih novih proizvoda 

ili prodaje tog otpada kao goriva za 

spalionice. Tako novi proizvodi dobiveni 

preradom PET boca pokrivaju oko 40 

posto troškova prerade, a kod prerade 

starog papira oko 50 posto troškova, 

kaže Ružinski. Međutim, nigdje se, prema 

njegovim riječima, samo prodajom 

prikupljenog otpada reciklažerima neće 

moći pokriti svi troškovi skupljanja, najskupljeg 

dijela reciklažnog lanca. Osim 

toga, državni tajnik napominje da će 

iznos naknada ovisiti isključivo o troškovima 

zbrinjavanja takvog otpada. 

Ali zahvaljujući njihovom uvođenju npr. 

vulkanizeri, tvrtke i građani više neće 

morati plaćati zbrinjavanje svojih starih 

guma nego će ih ovlaštenim skupljačima 

moći predavati besplatno. Zbog toga će 

se znatno smanjiti njihovo dosad uobičajeno 

bacanje u prirodu zbog izbjegavanja 

troškova. 

Na isti način će se, uvođenjem naknada 

po načelu “onečišćivač plaća”, financirati 

i prikupljanje drugih vrsta otpada 

koje će sakupljači potom kao sirovinu 

predavati tvrtkama koje će ih prerađivati 

ili koristiti kao gorivo. No, te naknade 

neće biti velike u odnosu na cijenu proizvoda 

pa njihovo uvođenje ne bi trebalo 

dovesti do poskupljenja, iako nije isključeno 

da ih neke tvrtke pokušaju iskoristiti 

kao alibi za poskupljenje, naglašava 

Ružinski. 

Kao što je Pravilnik o ambalažnom otpadu 

očistio Hrvatsku od svuda razbacanih 

PET i staklenih boca te aluminijskih limenki 

u Ministarstvu očekuju da će novi 

pravilnici doprinjeti da se na podjednako 

učinkovit način prikupljaju i druge vrste 

otpada. Naime, godišnje se u Hrvatsku 

uveze od 20 do 24 tisuće tona guma, što 

se može oporabiti u postojećim pogonima. 

Njihovi preostali slobodni kapaciteti 

iskoristit će se za postupnu preradu 70 

do 100 tisuća tona starih guma, koliko 

ih je, po procjenama, rasuto po odlagalištima 

otpada i prirodi. 

Naknada koju će plaćati uvoznici automobila 

omogućit će besplatno predavanje 

starih vozila i organizirano skupljanje 

brojnih odbačenih po prirodi i njihov 

prijevoz do reciklažera. Skupljanje starih 

električnih i elektronskih uređaja i automobila 

organizirat će se vjerojatno tako 

da će trgovci po načelu staro za novo 

morati uzimati stare uređaje, za što će 

im, iz naknada koje će plaćati proizvođači 

i uvoznici, biti pokriveni troškovi. 

To ne znači da će se trgovine pretvoriti 

u skladišta starih uređaja i automobila 

nego će trgovci to moći dogovoriti s 

ovlaštenim skupljačima. 

Postoji i mogućnost uvođenja i povratnih 

naknada za neke proizvode obuhvaćene 

novim pravilnicima kao kod ambalažnog 

otpada. Kupci bi prilikom kupovine plaćali 

tu naknadu koja bi im se vratila nakon 

vraćanja starog proizvoda ovlaštenim 

skupljačima. Naime, načelo kod svih pravilnika 

je da svi (proizvođači ili uvoznici, 

trgovci i kupci) moraju dati svoj doprinos 

boljem gospodarenju otpadom - netko 

novčani, a netko fizički. Ako netko ne 

želi doprinijeti zaštiti okoliša vraćanjem 

odsluženog proizvoda onda treba platiti 

da netko drugi to napravi za njega, kažu 

u Ministarstvu. (Ž.B.) 

Mladineo: Poduzetnici zainteresirani za ulaganja u 

oporabu otpada 

Već postoje neki pogoni za reciklažu starih guma, otpadnih ulja i drugih vrsta 

otpada, ali ih treba povezati u cjeloviti sustav i povećati kapacitete za preradu 

jer će najavljeni pravilnici znatno povećati ponovno korištenje takvog otpada kao 

što se to dogodilo s ambalažnim otpadom. 

Zato će Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspisati natječaj za 

ulaganja u gradnju pogona za oporabu otpada i slične projekte, a najboljima ćemo 

sufinancirati kamate na kredite i odobriti povoljne zajmove kako bi se ove godine 

uobličio cjeloviti sustav, kaže direktor Fonda Vinko Mladineo. 

Prema njegovim riječima, Fondu se već javljaju poduzetnici zainteresirani za slična 

ulaganja, a očekuje se da će se primjenom najavljenih pravilnika proizvodnja 

otpada smanjiti čak oko 60 posto pa će se Hrvatska po tome priključiti razvijenim 

europskim državama. 


9

OTPAD 

Uvođenje sustava gospodarenja 

otpadom na otoku Braču 

Gospodarenje otpadom je pitanje kojim 

se susreću sve jedinice lokalne 

samouprave pa tako i otočne. Postoje 

određene specifičnosti za otoke na koje 

je potrebno obratiti pažnju kada se određuje 

način gospodarenja otpadom koji ne 

samo da je tehnički prihvatljiv s aspekta 

zaštite okoliša već i financijski prihvatljivo 

i provedbeno rješenje. 

Svaki otok je drukčiji u smislu geografske 

veličine, gustoće naseljenosti, korištenja 

zemljišta, smještaja, blizini drugih otoka 

i dr. Svi ovi faktori utječu na provođenje 

strategije gospodarenja otpadom na 

otocima. 

Otok Brač spada u skupinu srednjodalmatinskih 

otoka i među njima je najveći. 

Dug je oko 40 km, širok prosječno 10 

- 12 km i ukupne površine 394,41 km2 . 

Od kopna je Bračkim kanalom (najveće 

dubine 78 m) udaljen 6 do 13 km. Prema 

zapadu ga od otoka Šolte odvajaju uska 

Splitska vrata, a prema jugu od otoka 

Hvara Hvarski kanal (dubine 91 m). Na 

otoku se razlikuju dva područja: niže priobalno 

oko cijelog otoka (do 170 m visine), 

srednje visoravno podalje od obale 


1. Košer 

2. Kozjaci 

3. Bol 

4. Miran Dolac 

5. Miletin Dub 

6. Jama Markovac 

7. Lokacija Sv.Nikola 

8. Vitina 

9. Iza Mirnih Voda 

10. Čavli 

11.Bunjišta 

12. Viadukt 

(do 400 m) i visoko planinsko. Vidova 

gora, visine 778 m, najviše je brdo na 

jadranskim otocima. Na otoku nema rijeka 

ni potoka, već samo nekoliko manjih 

izvora slatke vode i oko 300 priobalnih 

izvora i vrulja koji imaju više ili manje 

slanu (boćatu) vodu. U ranijoj geološkoj 

formaciji, prije otprilike milijun godina, 

kada je Brač bio dio kopna, njegovom je 

13. Šantića Vode 

14. Duboka 

15. Ina 

16. Paklina 

17. Bilićinica 

18. Kupinovica 

dužinom, od istoka prema zapadu, tekla 

rijeka (Cetina) koja je usjekla duboke 

kanjone i danas karakteristične za ovaj 

otok. 

Otok Brač zahvaljujući svojim očuvanim 

prirodnim vrednotama i blagoj klimi 

predstavlja jedno od važnijih turističkih 

središta Dalmacije. 

Međutim, nekontrolirano odlaganje otpada 

rezultiralo je devastacijom prirodnih 

bogatstava i nizom divljih odlagališta na 

otoku Braču. 

Radi se o manjim odlagalištima na koja 

je većim dijelom odlagan komunalni i 

građevinski otpad. Divlja odlagališta nalaze 

se uz prometnice, more, na nepristupačnim 

mjestima, bez ikakvih mjera 

zaštite. Osim što predstavljaju realnu 

opasnost po okoliš i život i zdravlje ljudi, 

stvaraju negativnu sliku krajobraza za 

turiste i druge posjetitelje. 

Na otoku Braču danas je evidentirano 18 

odlagališta otpada koja treba sanirati. 

Odlagališta ne udovoljavaju uvjetima 

“Pravilnika o uvjetima za postupanje s 

otpadom” (NN 123/97) pa su značajni 

negativni utjecaji koje takva odlagališta 

stvaraju na okoliš. Značajni su utjecaji 

na zrak, vode, tlo, krajobraz i dr. Tijekom 

2004. godine na otoku su pokre-

nute aktivnosti na sanaciji centralnog 

odlagališta “Košer” u općini Pučišća, a 

tijekom 2005. i na preostalim odlagalištima. 

Lokacija odlagališta “Košer” je prostorno-planskim 

dokumentima predviđena 

kao lokacija centralnog odlagališta za 

otok Brač. Projekt sanacije odlagališta 

predviđa zatvaranje ovog odlagališta 

najkasnije do kraja 2009. godine. Ako 

se ranije stvore preduvjeti za prijevoz 

i zbrinjavanje otpada u županijskom 

centru na kopnu, moguće je i ranije zatvaranje 

odlagališta. Tada će se lokacija 

odlagališta prenamjeniti u pretovarnu 

stanicu u kojoj će se otpad s područja 

otoka Brača pretovarivati u vozila za 

daljinski prijevoz kojima će se transportirati 

u županijski Centar. 

Glavna privredna grana, djelatnost turizma 

promiče prirodne ljepote ili nasljeđe 

kako bi privukle strane i domaće 

turiste. 

Neprikladno planiranje gospodarenje 

otpadom može utjecati na važne faktore 

i tako smanjiti sveukupnu atraktivnost 

otoka. 

Jedan od značajnijih faktora je i fluktuacija 

stanovništva. Tijekom ljetnih 

mjeseci stanovništvo se udvostručuje 

stvarajući izniman pritisak na sustav gospodarenja 

otpadom. 

Otočne zajednice su izolirane od kopna 

što dovodi do problema odvoza i zbrinjavanja 

otpada. 

U ljetnim mjesecima stvara se velika dodatna 

količina ambalažnog otpada koji 

značajno povećava ukupan volumen. 

Upravo stoga smanjivanje otpada, reciklaža 

i oporaba otpada trebale bi biti 

od značajnijih aktivnosti u gospodarenju 

otpadom na otocima. 

Pošto je politikom mjerodavnog ministarstva 

određeno da na otocima ne bude 

odlagališta već da se postojeća zatvore 

i saniraju, Planom gospodarenja otpadom 

županije odredio bi se razmještaj 

lokacija građevina i uređaja za oporabu 

i zbrinjavanje otpada, rokovi za njihovu 

izgradnju te opći tehnički zahtjevi za te 

građevine i uređaje (sortirnice, pretovarne 

stanice i reciklažna dvorišta) 

Uvođenje sustava gospodarenja otpadom 

imat će direktan utjecaj na otoku Brač 

koji će se očitovati kroz: 

- ekonomski boljitak otoka, 

- mogućnost financiranja, 

- zatečenu infrastrukturu na otoku, 

- zakonodavni sustav i primjenu provedbenih 

akata. 

Planirano je da svi otoci u Splitsko-dalmatinskoj 

županiji, pa tako i otok Brač, 

budu dio integralnog sustava gospodarenja 

otpadom Županije splitsko-dalmatinske. 

Na otoku je niska razina industrijske proizvodnje 

te je zbog toga otpad uglavnom 

komunalni. 

Za područje otoka Brača predviđena je 

prostornim dokumentima lokacija centralnog 

odlagališta za otok Brač lokacija 

“Košer”, Općina Pučišća. Predviđa se da 

će na tu lokaciju otpad odlagati i ostale 

općine otoka Braća, a ostala odlagališta 

će se zatvoriti ili prenamijeniti u pretovarne 

stanice i reciklažna dvorišta. 

Sukladno tome, sva divlja odlagališta 

komunalnog otpada će se zatvoriti i sanirati. 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost odobrio je za sanaciju službenih 

odlagališta komunalnog otpada 

Općine Pučišća i Grada Supetra iznos u 

visini 9.750.148,00 kuna, te za sanaciju 

divljih odlagališta 1.663.945,00 kuna. 

U cilju ulaganja u sustav gospodarenja 

otpada na otoku Braču Fond za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost uložio 

je i znatna sredstva za uspostavu sustava 

odvojenog prikupljanja otpada, 

odnosno nabavu kanti, kontejnera i zelenih 

otoka. 

Za nabavu kanti, kontejnera i zelenih 

otoka Fond je odobrio 450.312,54 

kuna. 

Samim odvajanjem i sortiranjem ambalažnog, 

staklenog, glomaznog i drugog otpada, 

sanacijom odlagališta komunalnog 

otpada stvorene su pretpostavke implementacije 

sustava gospodarenja otpadom 

na otoku Braču u skladu sa Strategijom 

gospodarenja otpadom kao i Planom gospodarenja 

otpadom Splitsko-dalmatinske 

županije. 

Tekst i snimci: Renata Podgajski 


11

OTPAD 

Mogućnosti recikliranja 

PET ambalaže (3) 

RECIKLIRANJE 

U mehaničkom postupku recikliranja 

otpadne PET ambalaže sortirana PET boca 

se melje u šrederu na dimenziju 2-3 mm, 

nakon toga se postupkom flokulacije i 

taloženja u vodi odvajaju čepovi (plutaju) 

te papir i ljepilo koje se taloži. Ovaj 

se postupak separacije može provesti i s 

pomoću strujanja zraka u ciklonu. Ovisno 

o stupnju čistoće PET ambalaže provodi 

se pranje polimernih listića. Male količine 

PVC-a mogu prouzročiti degradaciju 

materijala tijekom procesa recikliranja 

te mogu oštetiti opremu. Prihvatljivo je 

manje od 0,25% PVC u PETu. 

Čistoća je najbitnija za dobro i kvalitetno 

recikliranje. Sitne fizikalne kontaminate 

lako je ukloniti kao što su prljavština, 

dijelovi stakla, kamenja, zemlje, papira, 

ljepila ili ostataka proizvoda i drugih vrsta 

plastike kao što je PVC ili PE. 

Ulja, masnoće zahtijevaju više deterdženata 

i tako kontaminiraju otpadne vode. 

Kemijska kontaminacija odvija se adsorpcijom. 

Kontaminacija može biti posljedica 

upotrebe boca za svrhu različitu od 

one za koju je proizvedena, (pesticidi, 

kućne kemikalije ili motorna ulja). Pot- 

12 


puno uklanjanje ovih kontaminanata 

zahtijeva desorpciju koja je vrlo spor 

proces, a s obzirom na količinu potrebnog 

vremena smanjuje produktivnost 

recikliranja. Ali ovakvi slučajevi vrlo su 

rijetki i ne predstavljaju veliki problem 

za vrijeme recikliranja. Oprani polimerni 

listići se regeneriraju u granule koje služe 

kao sirovina za proizvodnju drugih proizvoda. 

Procesom kemijskog recikliranja 

PET se razgrađuje u dvije intermedijate, 

tetraftalnu kiselinu i etilenglikol. Ovi 

intermedijati se ponovno pročišćavaju, 

repolimeriziraju u novu PET smolu. 

Najvažniji procesi kemijskog recikliranja 

su: 

• Metanoliza 

• Glikoliza 

• Hidroliza 

• Saponifikacija 

Metanoliza je reakcija PET-a s metanolom 

pod pritiskom i oko 200ºC pri čemu dolazi 

do depolimerizacije, te nastaje dimetil 

terarftalat i etilen glikol. Dimetil teraftalat 

se zatim pročišćava destilacijom 

i kristalizacijom te se dobiva se visoko 

kvalitetni intermediat koji se može upotrijebiti 

za novi PET. Jednom rafiniran 

etilen glikol može se upotrijebiti u različite 

svrhe uključujući antifriz i PET 

ambalažu. 

Glikoliza je reakcija PET-a sa suviškom 

etilen glikola pod pritiskom i oko 200ºC 

gdje se odvija polimerizacijska reakcija 

koja daje bishidroksietilentraftalat 

(BHET) i kratki lanci polimera sa samo 

par ponavljajućih jedinica. BHET se 

pročišćava i filtrira pod tlakom da bi se 

uklonile fizikalne nečištoće, a zatim se 

tretira ugljikom da bi se uklonile kemijske 

nečistoće. 

Glikolizom se ne uklanjaju sve nečistoće 

i proizvodi imaju određeni stupanj degradacije 

i javlja se žutilo materijala. 

Glikoliza se preporuča za recikliranje 

materijala poznatog podrijetla i visoke 

kvalitete. 

PET se može hidrolizirati tretiranjem s 

vodom, kiselinama i kaustičnom sodom 

da bi se dobila teraftalna kiselina i etilen 

glikol koji zahtjeva pročišćavanje prije 

ponovne uporabe. PET hidroliza se manje 

komercijalno upotrebljava od glikolize ili 

metanolize. 

PET se može hidrolizirati tretiranjem s 

alkalijama. 

PET KAO IZVOR ENERGIJE 

Krajnja opcija, u slučaju kada je PET nemoguće 

ponovno iskoristiti kao sirovinu 

zbog velikih nečistoća ili kada je sirovina 

kontaminirana, PET se upotrebljava kao 

izvor energije. 

Upotreba PET-a kao izvora energije obično 

je korisna metoda kojom se iskori

štava energetski potencijal PET-a. Ali ne 

mogu svi proizvođači upotrebljavati PET 

kao energent. U tom slučaju alternativa 

je obično spaljivanje. PET je u potpunosti 

siguran, sadrži samo elemente ugljika, 

vodika i kisika, te se kontroliranim 

izgaranjem proizvodi samo ugljični dioksid 

i voda. Proizvedeni volumen pepela 

mjeri se u ppm-ima, obično je netopiv i 

može se tretirati kao i ostatni pepeo. 

ODLAGANJE NA ODLAGALIŠE 

Na odlagalištima otpada, PET je stabilan, 

inertan, bez rizika od procjeđivanja 

i onečišćenja podzemnih voda. Kada se 

samelje, zaprema relativno mali volumen, 

te općenito doprinosi stabilnosti 

odlagališta otpada. 

MOGUĆNOSTI UPOTREBE RECIKLIRANE 

PET AMBALAŽE 

PET ambalaža se može reciklirati u vrlo 

široku paletu proizvoda kao što su vreće 

za spavanje, novi materijal za pakiranje, 

industrijska vlakna, zidne i podne pokrove, 

a sve češće i za proizvodnju odjeće 

(potrebno je oko 25 boca da se napravi 

jedna jakna). 

Isto tako materijal dobiven recikliranjem 

može se koristiti za proizvodnju ograda, 

klupa u parku, oznaka u prometu. A 

napretkom tehnologije PET ambalaža se 

reciklira u nove boce koje se sve više koriste 

u prehrambenoj industriji u sustavu 

“recycling bottle to bottle”. 

• 56% recikliranog PET koristi se na području 

proizvodnje vlakana (sagovi i 

odjeća) 

• 13% se koristi za proizvodnju novih 

boca (za prehrambenu i neprehrambenu 

industriju) 

• 29% recikliranog HDPE ide u proizvodnju 

novih boca 

• 18% koristi se u proizvodnji cijevi 

• ostalo se koristi u proizvodima za 

vrt, klupe, stolove, plastične filmove 

i druge proizvode koji se izrađuju 

injekcijskim moduliranjem (dijelovi 

automobila). 

ENERGETSKO-EKONOMSKI ASPEKT 

RECIKLIRANJA OTPADNE PET 

AMBALAŽE 

Čvrstoća i mala težina učinila je PET ambalažu 

prvim izborom mnogih primjena. 

Studije su pokazale da upotrebom PETa 

u pakiranju može pomoći smanjenju 

volumena, težine i troškova pakiranja. 

Tablica 1. Prikaz uštede na smanjenju mase i volumena otpada odvojenim sakupljanjem 

otpadne PET ambalaže za pojedini sustav sakupljanja 

Sustav % sakupljanja 

Recikliranje boce nakon upotrebe ima 

mnoge prednosti: 

• smanjenje upotrebe neobnovljivih 

izvora 

• smanjenje količine krutog otpada 

• smanjenje emisija CO 2 i NO 2 

Smanjenje potrošnje energije je prioritet 

u zaštiti okoliša. Mnoge studije su ispitivale 

energetsku isplativost recikliranja 

PET ambalaže, te se uspoređivala količina 

potrošene energije za proizvodnju 

izvornog materijala i proizvoda od recikliranog 

materijala. Postoji pet glavnih 

područja gdje se zahtijeva energija i 

svaki od njih je mjeren kako bi se mogla 

napraviti usporedba. 

Smanjenje 

mase 

otpada 

(%) 

Smanjenje 

volumena 

otpada 

(%) 

Ušteda na 

smanjenju mase i 

volumena otpada 

(%) 

Sustav 1 

sakupljanje po 

kućanstvima 

50 % 1,25 14,00 15,25 

Sustav 2 

kontejneri na određenim 

lokacijama 

13 % 0,33 3,64 3,97 

Sustav 3 polog za ambalažu 90 % 2,25 25,20 27,45 

• ukupna energija proizvodnje – energija 

koja se upotrebljava direktno u procesu 

proizvodnje (energija za granulaciju) 

• kapitalna energija - energija za proizvodnju 

i uspostavu strojeva za proizvodnju 

• gorivo – energija koja je potrebna za 

proizvodnju i dostavu (struja, gorivo 

za transport) 

• energija sirovina - energija sirovog 

materijala (nafte upotrijebljene za 

proizvodni proces) 

• energija transporta – energija koja 

se upotrebljava za dostavu materijala 

upotrebljenih u procesu i dostavu gotovog 

proizvoda. 

Isto tako uspoređivali su se utjecaji recikliranog 

i izvornog proizvoda na okoliš: 

• odlaganje na odlagalište ili spaljivanje 

• povrat energije spaljivanjem 

• recikliranje u osnovnu sirovinu (razgradnja 

polimera u petrokemijsku 

sirovinu). 

Sve referentne studije ukazuju na to da 

mehaničko recikliranje otpadne PET ambalaže 

može smanjiti količinu upotrebe 

neobnovljivih izvora energije i količinu 

otpada. Mehaničko recikliranje otpadne 

ambalaže zahtijeva manje energije nego 

osnovna proizvodnja. 

Postoje, naravno, varijacije u dobivenim 

rezultatima ovisno o specifičnosti sistema. 

Na primjer, više zagađene ili geografski 

raspršene boce trebaju više energije 

i materijala u procesu recikliranja. 

Kada se to usporedi s ukupnom količina 

potrebne energije za proizvodnju sirovog 

materija, energija potrebna za sakupljanje 

PET-a kroz odlaganje u kontejnere i 

sustav odlaganja na pločnik je minimalna. 

Nikada nije moguće prikupiti 100% 

otpadne ambalaže u svrhu recikliranja. 

Kombinacija mehaničkog recikliranja i 

EKO REVIJA 13 

eco review

spaljivanja predstavlja sustav najmanje 

potrošnje energije. 

Procjenom utjecaja na okoliš u proizvodnji 

PET ambalaže pokazalo se da je količina 

energije potrebna za proizvodnju 

iz izvorne sirovine 36.16 MJ/kg, i iz 

recikliranog materijala 4,39 MJ/kg. Energija 

potrebna da se reciklira PET boca je 

8 puta manja nego energija da se proizvede 

iz izvorne sirovine. Energija ušteđena 

po jednoj recikliranoj boci dovoljna 

je da 60W žarulja svijetli 6 sati. 

Gospodarenje otpadom jedan je od većih 

problema Republike Hrvatske s najvećim 

zaostajanjem (organizacijski i financijski) 

za standardima EU. Prema procjenama 

u 2002. godini je u Republici 

Hrvatskoj nastalo oko 4.100.000 tona 

otpada, od čega oko 1.200.000 tona 

komunalnog. U komunalnom, ambalažni 

otpad ima 25-30% masenog udjela, 50% 

volumnog, a PET ambalaža zauzima 1- 

14 

Tablica 2. Proračun uštede zbog odvojenog sakupljanja PET ambalaže primjenom pojedinog sustava za županije Republike Hrvatske 

za 2000. godinu 

Županija Broj stanovnika 

Ukupno stvorena 

količina otpada (t) 

Ukupna cijena 

zbrinjavanja 

otpada (EUR) 

4% masenog udjela, a oko 20-25% volumnog, 

što predstavlja veliko opterećenje 

za odlagališta otpada. 

Nasipna gustoća kompaktiranog otpada 

koja se odlaže na odlagalištima, ovisno 

o načinu sakupljanja i tehničkoj opremljenosti 

uređaja koji se upotrebljavaju 

u sustavu sakupljanja, kreće se od 296 

kg/m 3 do 600 kg/m 3 , dok nekompaktirani 

otpad ima nasipnu gustoću od 131 kg/m 3 

do 300 kg/m 3 . 

Upotrijebljenoj PET ambalaži, ukoliko 

se odloži zajedno s čepom, standardnim 

strojevima za kompaktiranje ne može se 

uopće smanjiti volumen, dok se nezačepljenoj 

(ili probušenoj) može smanjiti za 

30 do 50%. Udio otpadne PET ambalaže 

u priobalnom djelu Hrvatske u razdoblju 

turističke sezone najmanje se udvostruči, 

a tada se maseni udio u tom periodu 

i području kreće od 3-6%. U tablici 1. 

dan je prikaz uštede na smanjenju mase 

UŠTEDA ZBOG ODVOJENOG SAKUPLJANJA 

PET AMBALAŽE (EUR) 

Sustav 1 Sustav 2 Sustav 3 

Zagrebačka 309.369 74.129 2.668.644 406.968 105.945 732.543 

Krapinsko-zagorska 143.465 27.967 1.006.812 153.539 39.970 276.370 

Sisačko-moslavačka 182.615 33.798 1.216.728 185.551 48.304 333.992 

Karlovačka 142.313 28.591 1.029.276 156.965 40.862 282.536 

Varaždinska 185.756 43.774 1.575.864 240.319 62.562 432.575 

Koprivničko-križevačka 125.352 26.223 944.028 143.964 37.478 259.136 

Bjelovarsko-bilogorska 133.198 30.808 1.109.088 169.136 44.031 304.445 

Primorsko-goranska 306.159 94.750 3.411.000 520.178 135.417 936.320 

Ličko-senjska 53.006 10.751 387.036 59.023 15.365 106.241 

Virovitičko-podravska 93.952 31.282 1.126.152 171.738 44.708 309.129 

Požeško-slavonska 84.897 18.621 670.356 102.229 26.613 184.013 

Brodsko-posavska 177.558 32.669 1.176.084 179.353 46.691 322.835 

Zadarska 160.506 38.639 1.391.004 212.128 55.223 381.831 

Osječko-baranjska 329.465 72.790 2.620.440 399.617 104.031 719.311 

Šibensko-kninska 114.344 26.568 956.448 145.858 37.971 262.545 

Vukovarsko-srijemska 195.771 39.877 1.435.572 218.925 56.992 394.065 

Splitsko-dalmatinska 459.818 105.787 3.808.332 580.771 151.191 1.045.387 

Istarska 205.825 69.938 2.517.768 383.960 99.955 691.127 

Dubrovačko-neretvanska 123.047 33.371 1.201.356 183.207 47.694 329.772 

Međimurska 120.790 23.705 853.380 130.140 33.879 234.253 

Grad Zagreb 775.424 308.497 11.105.892 1.693.649 440.904 3.048.567 

Ukupno: 4.422.630 1.172.534 42.211.224 6.437.212 1.675.786 11.586.981 

EKO REVIJA 

eco review 

i volumena otpada odvojenim sakupljanjem 

otpadne PET ambalaže za pojedini 

sustav sakupljanja. 

Za svaki navedeni sustav izračunata je 

srednja vrijednost postotka sakupljanja, 

a postoci smanjenja mase i volumena 

izračunati su na temelju srednje vrijednosti 

navedenih literaturnih podataka 

za nasipnu gustoću kompaktiranog 

otpada. 

Kod uređenih odlagališta otpada, cijena 

odlaganja otpada iznosi od 18 EUR/t do 

54 EUR/t. 

U tablici 2. dan je prikaz izračuna uštede 

po županijama Republike Hrvatske 

za primjenu pojedinih sustava za 2000. 

godinu, a u izračunu je uzeta srednja vrijednost 

odlaganja otpada na odlagalištu 

od 36 EUR/t. 

Sanja Kalambura, 

Aleksandra Anić-Vučinić

Simpozij o gospodarenju 

otpadom na otocima 

Krajem siječnja u Zadru je održan 

prvi međunarodni simpozij o 

gospodarenju otpadom na otocima 

na kojemu je sudjelovalo oko 160 

stručnjaka iz zemlje i inozemstva. 

Na dvodnevnom skupu predočena 

su kvalitetna iskustva i projekti na 

uspostavi sustava gospodarenja 

otpadom na otocima. 

Očuvanje okoliša i poštivanje ekoloških 

standarda sve se više uključuju i 

u turizam, a čisto more i otoci najjači su 

aduti naše turističke ponude. Strategija 

gospodarenja otpadom koju je u listopadu 

prošle godine usvojio Hrvatski sabor 

zabranjuje odlaganje otpada na otocima. 

Postojeća se odlagališta saniraju i bit će 

zatvorena. Umjesto njih na otocima će 

se izgraditi pretovarne stanice s odvojenim 

skupljanjem, reciklažom i baliranjem 

ostatnog otpada koji će se prevoziti u 

centre na kopnu. 

“Otoci su našli mjesto u svim razvojnim 

i strateškim dokumentima države, te se 

u skladu s usvojenim opredjeljenjem sav 

do sada akumulirani i odloženi otpad na 

otocima treba ukloniti. Zadar je u tome 

već daleko odmakao jer je uz pomoć 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost uklonio deponije sa svojih 

gradskih otoka“, istaknuo je u svom pozdravnom 

govoru Dino Perović, direktor 

zadarske Čistoće koja je zajedno s tvrtkom 

APO organizirala simpozij. 

S obzirom na donesenu Strategiju gospodarenja 

otpadom državni tajnik Nikola 

Ružinski drži da se ovaj skup izvrsno 

uklopio u aktualnu temu zaštite okoliša 

koja sve više dobiva na važnosti. 

Obrazlažući Strategiju, Ružinski je izložio 

kako se novi koncept gospodarenja 

otpadom temelji na izbjegavanju-vre- 


OTPAD 

dnovanju-odlaganju otpada. Prioritet je 

izbjegavanje nastanka otpada, odnosno 

preventivno djelovanje koje uključuje 

obrazovanje, čistiju proizvodnju, smanjivanje 

svih vrsta otpada, naročito ambalažnog 

otpada, odgovorno ponašanje 

proizvođača, ali i potrošača. To će rezultirati 

smanjivanjem količina i štetnosti 

proizvedenog otpada koji ulazi u sljedeću 

fazu sustava. Vrednovanjem proizvedenog 

otpada iskorištavaju se njegova 

materijalna i energetska svojstva u okvirima 

tehničkih, ekoloških i ekonomskih 

mogućnosti ponovnog korištenja, recikliranja 

i oporabe. Najvažniji elementi ove 

faze su odvojeno sakupljanje i reciklaža 

otpada, te mehanička, biološka, termička 

i druge vrste obrade. Otpad koji se ne 

može iskoristiti kao sekundarna sirovina 

odlagat će se na uređenim kontroliranim 

odlagalištima otpada. Dr. Ružinski je također 

naglasio da je vrlo opasno držati 

neuređena odlagališta koja, među ostalim, 

proizvode i metan, plin koji vrlo negativno 

utječe na okoliš i zdravlje ljudi. 

Snimio: Stjepan Felber 

15

Skupu je pokazao slike olipskog i molatskog 

odlagališta prije i poslije sanacije 

kao upozorenje svima koji se još uvijek 

neodgovorno ponašaju prema otpadu. 

“Otoci su zasebne i specifične gospodarske 

cjeline, posebnog gospodarskog 

značenja u sferi turizma te je stoga je 

izuzetno važno zaokružiti sustav zbrinjavanja 

i gospodarenja otpadom na hrvatskim 

otocima. Takav sustav mora biti u 

gospodarskoj funkciji, funkciji ulaganja 

u razvoj, a nikako ne smije pasti na teret 

otočanima”, naglasio je državni tajnik. 

Na simpoziju je govorio i direktor Fonda 

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

Vinko Mladineo koji je pojasnio 

zadaće i dosadašnji rad te institucije. 

U sklopu sredstva odobrenih za sanacije 

zadarskog odlagališta komunalnog 

otpada „Diklo“ obuhvaćeno je saniranje 

i zatvaranje odlagališta na otocima koji 

administrativno pripadaju Gradu. Fond 

je u tu svrhu Zadru odobrio promjenu 

u dinamici isplate sredstava ugovorenih 

za sanaciju “Dikla” (oko 5 milijuna kuna) 

kako bi se provela sanacija deponija na 

otocima i postavili press-kontejneri. 

Inače ukupna odobrena sredstva Fonda 

za sanaciju “Dikla” iznose 45,15 milijuna 

kuna, odnosno 50% od ukupno procijenjene 

investicije. 


Fond je u suradnji s jedinicama lokalne 

samouprave započeo sanaciju svih službenih 

odlagališta komunalnog otpada. 

Radi se o 166 odlagališta i u tu svrhu je 

odobreno 1,3 milijarde kuna, od čega je 

dosad već isplaćeno 165 milijuna kuna. 

Od tog iznosa oko 150 milijuna kuna 

izdvojeno je za sanaciju odlagališta na 

dvadesetak hrvatskih otoka. U tijeku 

je i sanacija 198 divljih odlagališta za 

koja je jedinicama lokalne samouprave 

odobreno 32 milijuna kuna bespovratne 

financijske pomoći. Mladineo je naglasio 

da se sanacije odlagališta moraju provoditi 

na temelju zakonom propisanih 

tehničkih uvjeta, uvažavajući direktive 

i praksu EU, a završetak radova planira 

se do konca 2009. godine. 

Vinko Mladineo održao je i zasebno 

predavanje o provedbi Pravilnika o ambalaži 

i ambalažnom otpadu istaknuvši 

da su u njemu, po europskom načelu 

“onečišćivač plaća” propisane naknade 

koje moraju platiti svi koji ambalažu 

proizvode i stavljaju je na tržište. Komunalnim 

poduzećima, ovlaštenim sakupljačima 

i trgovinama Fond je pružio 

stručnu i financijsku pomoć kako bi se 

sustav prikupljanja ambalaže organizirao 

na najdjelotvorniji način. Mladineo 

je naglasio da su građani pokazali visok 

stupanj ekološke svijesti što dokazuje i 

činjenica da je u samo petnaestak dana 

prikupljeno više od milijuna jedinica ambalaže. 

O praktičnim iskustvima sanacije i zatvaranju 

deponija na Olibu, Silbi, Ižu 

Premudi, Molatu, Brguljama i Zapuntelu 

interesantno izlaganje je imao tehnički 

direktor zadarske Čistoće Tomislav Ćurko. 

U suradnji s tvrtkom “Sirovina odlagalište”, 

a uz financijsku potporu Fonda za 

zaštitu okoliša s tih je otoka odvezeno 

1,5 milijuna prostornih metara otpada. 

Inženjer Ćurko je istaknuo kako se sanacija 

divljih odlagališta na spomenutim 

otocima morala provesti te je njihovim 

zatvaranjem odstranjen svaki mogući 

negativni utjecaj koje bi takvi deponiji 

mogli imati na kvalitetu života na otocima, 

ali i na percepciju Hrvatske kao 

privlačne turističke destinacije. 

Sudionici skupa su upoznati i s iskustvima 

zbrinjavanja otpada na Hvaru i 

Braču, a od prošle godine djelotvoran 

način gospodarenja otpadom uspješno se 

primijenjuje i na Krku. 

Skupu su nazočili i stručnjaci iz Danske, 

Norveške, Engleske, Italije i Austrije koji 

su okupljenima predstavili iskustva svojih 

zemalja u gospodarenju otpadom. 

Maja Brkić–Pancirov 


Hrvati vraćaju ambalažu zbog ekoloških 

razloga, a staklo smatraju najboljom i 

najzdravijom vrstom ambalaže 

Agencija Prizma istraživanja je u siječnju 

2006. u sklopu projekta Dnevni 

CATI Omnibus (DCO) provela istraživanje 

o novo uvedenom Pravilniku o ambalaži 

i ambalažnom otpadu, po kojem 

će kupci dobivati povrat od 0,50 Kn po 

ambalažnoj jedinici (PET, staklo, limenka 

zapremnine 0,25 l do 1,5l), a maksimalan 

(pojedinačni) povrat po kupcu je 

10 ambalažnih jedinica. Istraživanje je 

provedeno CATI metodologijom, na nacionalno 

reprezentativnom uzorku od 5131 ispitanika u dobi 12+. DCO je kontinuirano 

svakodnevno istraživanje na uzorku 

od 100 ispitanika iz cijele Hrvatske. 

Istraživanjem smo pokušali doznati koliko 

su građani upoznati s novim Pravilnikom, 

hoće li početi savjesno sakupljati i 

vraćati ambalažu i zbog kojih razloga. 

Prema rezultatima istraživanja, gotovo 

polovina građana Hrvatske dobro je upoznata 

s novim Pravilnikom (47%), 51% 

građana je samo čulo za njega, dok tek 

1 Standardna pogreška uzorka od n=513 ispitanika za 

rezultat od 50% (najveća pogreška) iznosi +/- 4.3 % 

2% građana kaže da nije upoznato sa 

novim Pravilnikom. Među građanstvom 

koje je dobro upoznato s novim Pravilnikom 

u većoj mjeri od prosjeka zastupljeni 

su muškarci (60%), građani sa 

završenim fakultetom (59%), te građani 

s višim osobnim mjesečnim prihodima. 

Promatrano regionalno, poznavanje veće 

od prosjeka pokazuju građani središnje 

Hrvatske (60%), a slijede ih stanovnici 

Dalmacije (53%). 

Rezultati istraživanja pokazali su da su 

hrvatski stanovnici dosta dobro prihvatili 

novi Pravilnik jer ih se više od polovine 

izjasnilo da namjerava skupljati i vraćati 

ambalažu (57%), dok ih se 23% izjasnilo 

da nema namjeru sakupljanja ambalaže. 

U većoj mjeri od prosjeka ambalažu će 

sakupljati i vraćati građani s nižim prihodima, 

oni u dobi od 25-44, sa završenom 

srednjom školom ili fakultetom, te samostalno 

zaposleni i kućanice. Regionalno, 

najodlučniji u namjeri za povratom ambalaže 

su stanovnici Dalmacije (64%), 

te sjeverne (61%) i središnje Hrvatske 

EKOLOGIJA 

(60%). Ova informacija ne čudi kad se 

uzme u obzir plaćanje ambalaže, jer je 

građanima s nižim prihodima svaki dodatni 

izvor sredstava bitan, kao što ne čudi 

ni činjenica da su se stanovnici Dalmacije 

izjasnili u ovako velikom broju kad 

uzmemo u obzir činjenicu gospodarske 

stagnacije ovog dijela Hrvatske. 

Rezultati s terena potvrdili su naša predviđanja. 

U nešto više od 30 dana prikupljeno 

je oko 45 milijuna komada ambalažnog 

otpada. Veliki odaziv građana 

zabilježen je diljem Hrvatske, od Varaždina 

do Zadra, Osijeka, Bjelovara, Splita... 

No, financijski razlozi nisu najvažniji faktor 

zbog kojeg su se građani odlučili na 

povrat ambalažnog otpada. To pokazuju 

odgovori na pitanje koji je glavni razlog 

zbog kojeg će skupljati i vraćati ambalažu, 

prema kojem su građani pokazali visok 

stupanj ekološke osviještenosti, jer ih se 

skoro 80% (79%) izjasnilo da će to raditi 

ponajviše radi očuvanja okoliša, a tek 16% 

to namjerava raditi zbog novca. Posebno 

veseli činjenica da se unatoč teškoj go- 


Snimio: Mario Đurasović 

17

Skupljate li vi ili netko u vašem kućanstvu ambalažu s namjerom da je vratite i za nju dobijete 

50 lipa po komadu? 

Kako će povećanje cijena tih proizvoda utjecati na kupovinu u vašem kućanstvu? 

Nećemo kupovati proizvode 

takvih vrsta ambalaža 

spodarskoj situaciji, stanovnici Hrvatske 

prvenstveno vode ekološkim motivima dok 

su financije u drugom planu. Ako uzmemo 

u obzir da je gomilanje otpada jedan od 

najvećih problema u okolišu u Hrvatskoj, 

koji uzrokuje nepovratnu ekonomsku ali 

prije svega ekološku štetu, ovakav odaziv 

građana i razvijena ekološka svijest znače 

još više. Stanovnici Hrvatske, očito je, sve 

više postaju svjesni činjenice da je razvijena 

ekološka osviještenost u današnjem 

industrijskom vremenu, presudna za opstanak 

čovječanstva na planetu. 

Građani Hrvatske očito su s velikom pažnjom 

popratili novi Pravilnik, jer ih čak 

85% navodi da je upoznato s tim da su 

neke tvrtke povisile cijene svojih proizvoda 

pakirane u takvu ambalažu. 

Prema smjernicama Europske unije o ambalaži 

i ambalažnom otpadu te hrvatskom 


Da Ne Ne zna 

Nećemo kupovati proizvode 

takvih vrsta ambalaža 

SAMO ONIH proizvođača 

koji povise cijene 

Neće uopće utjecati - ništa 

se neće promijeniti 

Ne zna 

Zakonu o otpadu ovo povećanje cijena se 

ne bi smjelo odraziti na potrošače, jer je 

u njima propisano da troškove zbrinjavanja 

otpada (gospodarenja ambalažnim 

otpadom) snose onečišćivači, odnosno 

proizvođači ambalažnog otpada, a ne 

građani. No, zanimljivo je, da ipak više 

od polovine građana smatra da povećanje 

cijena neće utjecati na kupovinu tih 

proizvoda u njihovom kućanstvu (58%). 

Svaki četvrti građanin (27%) tvrdi da 

neće kupovali proizvode takvih vrsta 

ambalaža samo onih proizvođača koji 

su povisili cijene, dok ih 11% tvrdi da 

uopće neće kupovati proizvode pakirane 

u takvu vrstu ambalaže. 

Ako usporedimo ove rezultate s rezultatima 

koje smo dobili u drugom valu 

istraživanja vidimo da su se predviđanja 

iz prvog vala ostvarila. 

Drugi val proveden je u veljači 2006., na 

nacionalno reprezentativnom uzorku od 

300 ispitanika u dobi 12+, nakon što je 

u Hrvatskoj već otpočeo proces vraćanja 

ambalaže. 

Rezultati istraživanja pokazuju da 45% 

građana (oni ili netko u njihovom kućanstvu) 

vraćaju ambalažu, dok ih 54% 

kaže da niti oni niti netko u njihovom 

kućanstvu ne sakupljaju ambalažu. Više 

od prosjeka ambalažu skupljaju stanovnici 

u istočnoj i središnjoj Hrvatskoj. 

Stanovnike koji su se odlučili na povrat 

ambalaže upitali smo koliko su do sada 

zadovoljni procesom vraćanja ambalaže 

u trgovinama. 51% njih odgovorilo je da 

je zadovoljno procesom, dok je svoje nezadovoljstvo 

izrazilo 19% građana. Više 

od prosjeka nezadovoljni su muškarci, te 

osobe sa srednjom školom i fakultetom. 

Neki od glavnih razloga nezadovoljstva su 

gužve i redovi na blagajnama, činjenica 

da mali broj trgovina vrši otkup, nedovoljna 

informiranost (u trgovinama nije jasno 

istaknuto primaju li i otkupljuju ambalažu 

ili ne), činjenica da su podigli cijene proizvoda, 

a ne primaju ambalažu… 

U drugom valu stanovnici Hrvatske potvrdili 

su svoju ekološku osviještenost te 

ih se 72% izjasnilo da ambalažu vraćaju 

iz ekoloških razloga, a 23% radi novca. 

Također, drugi val je potvrdio da je velika 

većina građana (78%) upoznata s činjenicom 

da su neke tvrtke povisile cijene 

svojih proizvoda, no isto tako, čak je njih 

68% reklo da to povećanje neće utjecati 

na kupovinu proizvoda u toj ambalaži u 

njihovom kućanstvu, dok ih je tek 10% 

reklo da uopće neće kupovati proizvode 

pakirane u takvu vrstu ambalaže. 

Kakve stavove imaju građani Republike 

Hrvatske prema pojedinim vrstama 

ambalaže pokazuje nam Product Group 

Manager (PGM) istraživanje provedeno u 

studenom i prosincu 2005., na reprezentativnom 

uzorku od 1000 građana u dobi 

18-65 godina u Hrvatskoj. 

Općenito, najboljom ambalažom hrvatski 

građani smatraju staklo. Gotovo 60% ih 

navodi staklo kao najbolju vrstu ambalaže, 

slijede karton (22%), plastika (14%) 

te limenke (6%). Hrvatski građani staklo 

također doživljavaju kao najzdraviju 

(72%) i najprestižniju (51%) ambalažu 

dok je najpraktičniji prema njihovom 

mišljenju karton (36%), zatim plastika 

(29%), limenke (24%) te staklo (11%). 

Jelena Boko

NATURA 2000 

NATURA 2000 je »civilizacijska prilika 

za zaštitu prirode jedne zemlje«. 

organizaciji Hrvatskog biološkog 

U društva 28. veljače 2006. godine, u 

prostorijama Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog 

fakulteta u Zagrebu 

održan je skup na temu “NATURA 2000”. 

Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i 

divlje flore i faune najvažniji je i najzahtjevniji 

propis Europske unije u području 

zaštite prirode. Uspostavljanjem 

europske ekološke mreže koja se sastoji 

od područja važnih na razini cijele Europske 

unije, pod imenom NATURA 2000, 

svaka zemlja članica EU određuje Posebna 

područja zaštite (Special Areas of 

Conservation) čime pridonosi očuvanju 

ukupne biološke raznolikosti Europe. 

Ekološka mreža predstavlja provedbu EU 

legislative: Direktive o zaštiti ptica (Co- 

uncil Directive 79/409/EEC) i Direktive 

o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune 

i flore (Council Directive 92/43/EEC), na 

temelju kojih su zemlje članice EU obvezne 

odrediti područja važna za europski 

ugrožene vrste i staništa koja čine dio 

Europske ekološke mreže NATURA 2000. 

Projekt CRO-NEN jedan je od tri projekta 

Ministarstva zaštite okoliša i prostornog 

uređenja koja je Europska komisija odabrala 

za sufinanciranje iz fonda LIFE-III 

na natječaju 2002. godine, a odnosi se 

na uspostavu Nacionalne ekološke mreže 

kao dijela Sveeuropske ekološke mreže i 

mreže NATURA 2000. Sporazumom između 

Ministarstva zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva i Državnog 

zavoda za zaštitu prirode u prosincu 

2003. godine, vođenje projekta preuzeo 

je Državni zavod za zaštitu prirode. 

Na prijedlog Ministarstva kulture, Uprave 

za zaštitu prirode, projekt “Vrednovanje 

potencijalnih NATURA 2000 područja” 

uvršten je u popis prioritetnih projeka- 

EKOLOGIJA 

ta u okviru programa zaštite i očuvanja 

biološke i krajobrazne raznolikosti koje 

su zajednički financirali Fond za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost i Ministarstvo 

kulture tijekom 2005. godine. 

“Budući da je NATURA 2000 jedan od najzna 

čajnijih programa u politici zaštite 

pri rode Europske unije, a obuhvaća ekološku 

mrežu zaštićenih područja zemalja 

čla nica Europske unije, uspostavljanje Naci 

onalne ekološke mreže dio je obveza 

koje Republika Hrvatska mora ispuniti 

u sklopu procesa pristupanja Europskoj 

uniji, odnosno provedbi Sporazuma o stabilizaciji 

i pridruživanju” istaknula je u 

svom predavanju Jasminka Radović dipl. 

ing., iz Državnog zavoda za zaštitu prirode 

koji je ujedno i glavni nositelj ovog 

projekta. 

Prema njenim riječima glavni ciljevi projekta 

su: osposobiti nadležne u zaštiti 

prirode za provedbu obveza u procesu 

pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, te 

razraditi metodologiju predstavljanja 

EKO REVIJA 19 

eco review

ekološke mreže lokalnom stanovništvu 

i svim sudionicima, zatim izraditi kartu 

Nacionalne ekološke mreže kao dijela 

Sveeuropske ekološke mreže i osnove za 

EU program NATURA 2000, kao i razvijanje 

široke mreže suradnika za prikupljanje 

podataka o biološkoj raznolikosti kao 

temelja za Nacionalni program monitoringa 

biološke raznolikosti. Problemi 

koji se javljaju u provedbi programa su 

nedostatak suradnika za prikupljanje 

podataka o biološkoj raznolikosti te 

nedostatak novca. Također, značajno je 

pitanje i kako od npr. tipičnih bukovih 

šuma odabrati najreprezentativniju lokaciju 

kao prijedlog za NATURA 2000. 

Prema osebujnosti, raznolikosti i specifičnosti 

staništa, flore i faune Hrvatska 

spada u najzanimljivija područja Europe. 

Iako je europska priroda znatno degradirana, 

na području Hrvatske još je uvijek 

zastupljena široka lepeza prirodnih i 

poluprirodnih staništa. Neka od njih su 

jedinstvena za Europu, neka su i endemična, 

a veliki je broj ugrožen tako da 

im prijeti nestanak. Zadnjih desetljeća 

najveću prijetnju opstanku velikog dijela 

europske prirodne baštine predstavlja 

upravo ljudski utjecaj. Raznolikost prirodnih 

i poluprirodnih staništa značajno 

opada, a brojne biljne i životinjske 

populacije koje ovise o tim staništima 

smanjuju se po brojnosti i po području 

rasprostranjenja. S obzirom na sve intenzivniji 

ljudski utjecaj staništa su danas 

jače izložena fragmentaciji, odnosno cjepkanju 

na izolirane «otoke» koji ne mogu 

dugoročno opstati. Između takvih izoliranih 

staništa biljke i životinje ne mogu 

komunicirati, pa ukoliko neka vrsta nestane, 

nema se otkuda ponovo naseliti. U 

europskim razmjerima zaštićena područja 

20 


obuhvaćaju oko 10% državnog ozemlja i 

ne zadovoljavaju potrebe očuvanja ukupne 

biološke raznolikosti. Iz navedenih 

razloga, zaštita prirode u Europi usmjerena 

je na stvaranje mreže zaštićenih 

područja koja omogućuju očuvanje ugroženih 

vrsta i staništa. Takva područja su 

međusobno funkcionalno povezana i čine 

tvz. ekološku mrežu. Ekološka mreža se 

temelji na mreži zaštićenih područja koja 

omogućuju očuvanje ugroženih vrsta i 

staništa na relativno malo preostalog 

prirodnog prostora. 

Jezgru (core areas) ekološke mreže čine 

najvrjednija prirodna i poluprirodna 

područja, a obično su zaštićene prijelaznom 

zonom (buffer zone). Jezgre 

ekološke mreže vežu se u funkcionalni 

sustav pomoću koridora (corridors), koji 

ugroženim vrstama omogućuju međusobnu 

komunikaciju. Na područjima gdje 

nedostaje neki važan dio ekološke mreže, 

predviđena su područja obnove (restoration 

areas) kojima se ponovo uspostavlja 

ekološka povezanost. 

Sukladno EU direktivama, dijelovi ekološke 

mreže mogu se štititi u okviru kategorija 

zaštićenih područja te donošenjem 

posebnih planova upravljanja (management 

planovi), kao i mehanizmom provedbe 

ocjene prihvatljivosti za prirodu 

svakog ugrožavajućeg zahvata. Negativno 

ocijenjen zahvat može se odobriti 

samo u slučajevima prevladavajućeg 

javnog interesa i uz zakonom utvrđene 

kompenzacijske uvjete. 

Državni zavod za zaštitu prirode do danas 

je izradio GIS kartu s prijedlogom Nacionalne 

ekološke mreže. Definirane su granice 

svakog područja, uzimajući u obzir 

postojeće granice zaštićenih područja, 

a važan doprinos bila je karta područja 

važnih za ptice. Popis područja važnih za 

ptice napravio je Zavod za ornitologiju 

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 

(prema NATURA 2000 metodologiji). 

Za svako područje izrađen je popis kvalifikacijskih 

vrsta s procjenom brojnosti te 

predložene smjernice za upravljanje. Sva 

područja zadovoljavaju kriterije za NATU- 

RA 2000 SPA područja. Definirano je 40 

područja koja obuhvaćaju 40% kopnenog 

i 42% morskog ozemlja Republike 

Hrvatske. Dobiveni rezultati objavljeni 

su u knjizi “Nacionalna ekološka mreža 

- važna područja za ptice u Hrvatskoj”. 

Prijedlog nacionalne ekološke mreže bit 

će upućen na konzultativni proces, te 

će ga na koncu usvojiti Vlada Republike 

Hrvatske. Nacionalna ekološka mreža prvi 

je korak u pripremi prijedloga. 

Osim uspostave Nacionalne ekološke mreže 

koja je propisana Zakonom o zaštiti 

prirode (NN 70/05), i obuhvaća ekološki 

važna područja od međunarodne i nacionalne 

važnosti, bitna sastavnica projekta 

je i uspostava Nacionalnog programa monitoringa 

biološke raznolikosti. Značajno 

je da će se time stvoriti mreža suradnika 

– stručnjaka i amatera kojom će se osigurati 

sustavno prikupljanje podataka i 

praćenje stanja biološke raznolikosti u 

Hrvatskoj. 

Iskustva Slovenije u izradi ekološke mreže 

za program NATURA 2000 iznijeli su dr. 

P. Skoberne iz Ministarstva za okolje in 

prostor Republike Slovenije i M. Kotarac 

iz Centra za kartografijo favne in flore. 

Prema njihovim riječima NATURA 2000 

je “civilizacijska prilika za zaštitu prirode 

jedne zemlje” jer su provedbom programa 

postigli važnu razinu inventarizacije i zaštite 

prirode u Republici Sloveniji. 

Tekst i snimci: Vesna Cetin

Termoelektrana dobila 

eko-certifikat ISO 14001 

Riječ je o najraširenijem 

međunarodno prihvaćenom 

standardu za upravljanje okolišem, 

a tvrtka koja ih prihvati obvezuje se 

negativne utjecaje poslovanja smanjiti 

na najmanju moguću mjeru. 

Najveći termoenergetski objekt u Hrvatskoj, 

zagrebačka Termoelektrana 

toplana (TE-TO) dobila je sredinom veljače 

eko-certifikat ISO 14001:2004 koji 

se namijenjen tvrtkama koje u svom poslovanju 

poštuju ISO standarde zaštite 

okoliša. Direktoru TE-TO Srećku Rundeku 

na prigodnoj ga je svečanosti predao 

Davor Turčić, predstavnik međunarodne 

certifikacijske kuće BUREAUVERITAS. 

Njime se potvrđuje da je u TE-TO uspostavljen 

funkcionalni sustav upravljanja 

okolišem s točno određenim procedurama 

za zaštitu okoliša koje nadgledaju i provode 

posebno osposobljeni stručnjaci. 

Time je Hrvatska elektroprivreda prvi 

put uspješno certificirala jedan od 

svojih pogona prema normi ISO 1400- 

0:2004, danas najraširenijem međunarodno 

prihvaćenom standardu za upravljanje 

okolišem, što je, kako ističu, 

važan iskorak u razvoju sustava zaštite 

okoliša. Tvrtka koja ih prihvati obvezuje 

se negativne utjecaje poslovanja 

smanjiti na najmanju moguću mjeru. 

Predsjednik Uprave HEP-a mr. Ivan Mravak 

napomenuo je da je ovaj korak dio 

sustavne skrbi o okolišu, započete u 

HEP-u prije deset godina, što je, između 

ostalog, 2003. rezultiralo dobivanjem 

prestižne državne nagrade za zaštitu 

okoliša koju dodjeljuje Ministarstvo zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. 

Naglasio je da je dobivanje 

certifikata rezultat jednogodišnjeg timskog 

rada Sektora za razvoj HEP-a, koji je 

vodio i nadzirao projekt, njihove tvrtke 

APO-usluge zaštite okoliša, zadužene za 

konzalting i kreiranje dokumentacije te 

Pogona TE-TO Zagreb, u kojemu je sustav 

implementiran. “Stalnom brigom 

o okolišu približavamo se standardima 

europskih kompanija, okruženju gdje su 

zahtjevi u tom pogledu sve veći. Nakon 

ovog pilot-projekta, nastavljamo s njime 

i u drugim elektranama, a potom i u 

prijenosnoj, distribucijskoj i toplinskoj 

djelatnosti”, kazao je Mravak. 

Davor Turčić, predstavnik BUREAUVE- 

RITAS-a, iskazao je nadu da će i druge 

kompanije krenuti tim putem. Prema njegovim 

riječima, TE-TO je ovim potezom 

EKOLOGIJA 

u zaštiti okoliša učinio više nego što je 

morao, zaključivši: “Osim što je on službena 

potvrda, certifikat je dar HEP-a i 

TE-TO-a svima nama kojima je stalo da 

Lijepa naša i sutra bude lijepa”. Naglasivši 

da je HEP odluku o projektu certificiranja 

donio dragovoljno, direktor TE-TO-a 

Srećko Rundek je kazao kako je certifikat 

dokaz da rade u skladu s potrebnim normama, 

da potencijalno štetne utjecaje 

sredine svode na najmanju mjeru i da to 

trajno i kontuinuirano poboljšavaju. 

Potom su uzvanici, među kojima su bili 

i dr. Željko Tomšić, pomoćnik ministra 

gospodarstva, rada i poduzetništva za 

EKO REVIJA 21 

eco review

22 



energetiku i rudarstvo, Tomo Galić, predsjednik 

Upravnog vijeća Hrvatske energetske 

regulatorne agencije i Savka Kučar 

Dragičević, ravnateljica Agencije za 

zaštitu okoliša obišli TE-TO Zagreb, inače 

prvi javni energetski objekt u Hrvatskoj 

koji je izgrađen za kombiniranu proizvodnju 

toplinske i električne energije. 

Pušten je u pogon davne 1962. godine s 

dva bloka u spojnom procesu (električne 

snage 2x32 megavata i toplinske snage 

80 megavata). Godine 1979. pušten je u 

rad novi proizvodni blok, električne snage 

od 120 MW i toplinske snage od 200 

MW. Dotrajali blokovi 2x32 MW, zamijenjeni 

su 2001. godine novim kombi-kogeneracijskim 

plinsko-parnim postrojenjem 

(tzv. Blok K), od 200 MW električne 

i 140 MW toplinske snage. 

Cjelovito upravljanje poslovnim aktivnostima 

u Hrvatskoj elektroprivredi, 

na način prihvatljiv za okoliš, započelo 

je 1996. Izjavom o temeljnim načelima 

poslovne politike u zaštiti okoliša. Sljedećih 

godina napravljene su podloge za 

pripremu, organizaciju i početak uvođenja 

sustava upravljanja okolišem u HEPu. 

Certificiranje HEP grupe prema normi 

ISO 14001 kao jedan od važnih poslovnih 

ciljeva, uvršten je u Program rada Uprave 

za razdoblje od 2004. do 2008. godine. 

U procesu certifikacije sudjeluju Tim za 

koordinaciju i standardizaciju poslovnih 

postupaka u zaštiti okoliša, Sektor za razvoj, 

APO i rukovodstva pogona u koje se 

sustav uvodi, uz aktivnu potporu Uprave 

HEP d.d. i uprava društava temeljnih 

djelatnosti HEP grupe. Prema riječima 

njihovih stručnjaka koji su vodili taj 

posao Tamare Tarnik, Monike Babačić, 

Sanje Srnec-Pekas i Zorana Stanića, pri 

tehničkoj provedbi sustava upravljanja 

okolišem dan je naglasak na korištenje 

znanja i iskustava stručnjaka HEP grupe. 

Uvođenje sustava upravljanja okolišem 

(SUO) u TE-TO Zagreb započelo je ispunjavanjem 

jednog od početnih zahtjeva 

norme ISO 14001, donošenjem politike 

upravljanja okolišem, odnosno ciljeva 

vezanih za zaštitu okoliša te strategije 

za njihovo ostvarenje. Njenim donošenjem, 

stvoreni su uvjeti za imenovanje 

radnog tima za uvođenje i održavanje 

sustava upravljanja okolišem, sukladno 

međunarodnoj normi HRN EN ISO 14001. 

Članovi radnog tima su edukacijom stekli 

zvanje internog auditora sustava upravljanja 

okolišem te uvjete za obavljanje

nezavisne procjene ili internog audita. 

Tijekom 2005. u TE-TO Zagreb su provedena 

tri interna audita (unutarnje 

prosudbe) sustava upravljanja okolišem, 

sukladno godišnjem planu provedbe 

audita. Na temelju njih, utvrđeni 

su i opisani važni aspekti okoliša, ocijenjen 

je njihov značaj te je izrađena 

kartoteka. Prema prethodno utvrđenim 

aspektima okoliša te analizom zakonskih 

zahtjeva i aktualnog stanja postrojenja 

utvrđeni su opći i pojedinačni ciljevi 

upravljanja okolišem. Za svaki utvrđeni 

cilj određene su odgovorne osobe 

za realizaciju programa, vremenski rok 

realizacije te potrebna materijalna sredstva. 

Uspješnost ovih ciljeva utvrđuje 

se sljedećim internim auditima, neprestano 

se prate mjerljivi rezultati njihove 

provedbe, te periodički poduzimaju 

aktivnosti za neprekidno poboljšavanje. 

Prije glavnog certifikacijskog audita 

izrađena je sva potrebna dokumentacija 

sustava upravljanja okolišem prema 

normi ISO 14001 koju je odobrio 

direktor TE-TO, a zbog obveze njene 

primjene distribuirana je svim zaposlenicima 

TE-TO. Napravljena je i interna 

web stranica na kojoj su zaposlenicima 

stalno dostupni svi propisani postupci 

te sve bitne informacije neophodne 

za djelotvorno funkcioniranje SUO-a. 

U odnosu na stanje iz 2004., tijekom 

protekle godine postignuti su zadovoljavajući 

rezultati u unaprjeđivanju sustava 

gospodarenja otpadom u TE-TO. 

Postavljanjem odgovarajućih spremnika 

za odvojeno prikupljanje otpada prema 

vrstama započelo je sustavno selektirano 

prikupljanje na mjestima nastanka: 

za otpadni uredski papir postavljene 

su kartonske kutije, a u odgovarajuće 

označene priručne posude skupljale 

su se zauljene krpe i otpadno ulje po 

radionicama i proizvodnim blokovima. 

Privremeno skladište opasnog otpada na 

lokaciji pogona opremljeno je odgovarajućim 

spremnicima za odvojeno skupljanje 

akumulatora, zauljenih krpa, 

fluorescentnih cijevi i ostalog elektroničkog 

otpada, a zbrinjavanje svih vrsta 

otpada koji nastaju u TE-TO ugovoreno 

je s ovlaštenim tvrtkama. Od 2002. do 

2005. smanjene su emisije onečišćujućih 

tvari u zrak izraženih prema ukupnoj 

proizvodnji električne i toplinske 

energije. Smanjenje specifičnih emisija 

je posljedica maksimalnog angažmana 

novog Bloka K, koji kao primarno gorivo 

koristi prirodni plin te smanjene potrošnje 

visokosumpornog loživog ulja. 

Rezultati provedenih analiza otpadnih 

voda na ispustu u jezero Savica ukazuju 

da se ne prekoračuju granične vrijednosti 

onečišćujućih tvari određene vodopravnom 

dozvolom. Realizirana su i dva 

projekta čistije proizvodnje: “Iskorištenje 

energije pare na ispuhu ekspandera 

VT i NT odvodnjavanja na bloku C” u 

2002. godini i “Ugradnja dva izmjenjivača 

para – voda na ispuhu ekspandera 

na kombi kogeneracijskom bloku K” u 

Što je ISO 14001 

ISO 14001 je najrašireniji međunarodno 

prihvaćeni standard za upravljanje 

okolišem, koji je primjenjiv na 

svaku organizaciju koja želi uvesti, 

održavati i neprekidno poboljšavati 

vlastiti sustav upravljanja okolišem. 

Tvrtka koja uvede sustav upravljanja 

okolišem prema normi ISO 14- 

001, obvezuje se primjenjivati zahtjeve 

upravljanja okolišem koji su 

definirani samom normom. Time su 

negativni utjecaji poslovnih aktivnosti 

vezanih uz okoliš tih tvrtki 

svedeni na najmanju moguću mjeru. 

Provedba ovakvog pristupa je dobrovoljan 

proces. Sustavom upravljanja 

okolišem postavljaju se ujednačeni 

kriteriji unutar kojih se mogu planirati, 

primjenjivati, provjeravati i 

preispitivati svi mogući utjecaji na 

okoliš i mjere zaštite okoliša u svim 

dijelovima poslovanja neke organizacije. 

2005. godini. Uspješnu provedbu novih 

projekta čistije proizvodnje, kojima 

se mogu ostvariti značajne ekonomske 

uštede i istodobno postići pozitivni utjecaji 

TE-TO-a na okoliš svakako treba i 

nadalje poticati u stalnom poboljšavanju 

postojećeg sustava upravljanja okolišem. 

Zato nije ni čudo da je certifikacijska 

tvrtka BVQI nakon početkom prosinca 

provedenog glavnog certifikacijskog audita 

zaključila da je “sustav upravljanja 

zaštitom okoliša vrlo dobro uspostavljen 

i održavan te da vodstvo, tim za 

zaštitu okoliša i svi zaposleni iskazuju 

visoki stupanj kompetentnosti i svijesti 

o okolišu.” Temeljem tog audita TE-TO 

Zagreb je dobio međunarodno priznat 

certifikat ISO 14001:2004, kao potvrdu 

da je uvedeni sustav upravljanja okolišem 

u potpunosti usuglašen sa svim 

zahtjevima norme, usvojenom politikom 

upravljanja okolišem te usuglašen sa 

zakonskim i ostalim zahtjevima koje je 

taj HEP-ov pogon obvezan primjenjivati. 

Provedbom ovog pilot projekta HEP je 

uspješno certificirao svoj prvi pogon 

prema normi ISO 14001:2004, što predstavlja 

važan iskorak u razvoju sustava 

upravljanja okolišem unutar HEP grupe. 

Ovakvim pristupom se u poslovanje 

HEP-a postupno i planski uvodi sustavna 

briga za okoliš, od koje se očekuju 

pozitivni učinci, kao što su poboljšanje 

općeg stanja okoliša, racionalnije investiranje 

u projekte zaštite okoliša, kao 

i promidžbeni, komunikacijski i slični 

učinci. Upravljanje okolišem te uloga 

i odgovornost gospodarstva u tom 

procesu sve je aktualnija tema u Hrvatskoj, 

posebice vezano uz prilagodbu 

postojećih standarda zahtjevima EU. 

Uvođenjem sustava upravljanja okolišem, 

HEP grupa želi unaprijediti odnose s mjerodavnim 

institucijama, povisiti odgovornost 

i svijest o zaštiti okoliša te poboljšati 

svoj poslovni ugled u javnosti, što 

doprinosi ispunjenju njezinih temeljnih 

poslovnih ciljeva. Time HEP nastoji biti 

trajno svjestan i odgovoran član okruženja 

u kojem djeluje te sustavno promicati 

kakvoću života u izravnom okruženju 

kao i na globalnoj razini. HEP se tako 

svrstava u red razvijenih europskih energetskih 

tvrtki koje sve više pozornosti 

poklanjaju upravljanju okolišem. Osim 

toga, podiže se kompetentnost i svijest 

zaposlenika o potrebi zaštite okoliša, što 

pripada temeljnim poslovnim ciljevima. 

Ovaj model uspostave i certifikacije sustava 

može se efikasno primijeniti i u 

drugim tehnološkim jedinicama HEP grupe, 

ponajprije na lokacijama proizvodnih 

objekata smještenim u velikim gradovima 

i tamo gdje se planira izgradnja novih 

termoenergetskih postrojenja (Zagreb, 

Plomin, Rijeka i dr.), ali i u objektima 

toplinarstva, prijenosa i distribucije, čije 

će certificiranje sasvim sigurno uskoro 

uslijediti, ističu stručnjaci Tamara Tarnik, 

Monika Babačić, Sanja Srnec-Pekas 

i Zoran Stanić. (Ž.B.) 

EKO REVIJA 23 

eco review

EKOLOGIJA 

Modernizacija zastarjele rafinerije 

Stanovnici riječkog područja još nisu 

zaboravili probleme koje je stvarala 

bakarska Koksara ali u mađarskom 

Molu, suvlasniku Ine, tvrde da, 

usvoji li se moderna tehnologija 

koju predlažu, neće biti nikakvog 

onečišćenja okoliša te da je koks puno 

isplativiji i za okoliš manje štetan 

ostatak u preradi nafte od mazuta. 


Nakon lanjskog rušenja golemog dimnjaka, 

uz onečišćeni okoliš posljednjeg 

vidljivog traga bakarske Koksare, 

stanovnici riječkog područja su se zbog 

izuzetno lošeg iskustva s tom tvrtkom 

ponadali da nikad više neće imati posla 

sa proizvodnjom koksa. Jer tko zna 

koliko će još godina proći dok se uklone 

teške posljedice u okolišu Bakarskog 

zaljeva koji je ostavila već dugo 

zatvorena, a potom i srušena Koksara. 

Ali samo nekoliko mjeseci poslije koks 

im je potiho ponovo “zakucao na vrata”. 

No ovaj puta u sklopu započete modernizacije 

zastarjele Inine riječke rafinerije. 

Naime, stručnjaci Ine i njenog strate- 

škog partnera Mola, kako smo doznali, 

razmatraju tehnologije koje će se tijekom 

modernizacije ugraditi u zastarjelu 

riječku rafineriju kako bi se poboljšala 

kvaliteta njenih proizvoda u skladu sa 

sve strožim europskim standardima. 

Stručnjaci za preradu nafte objašnjavaju 

da je osnovni cilj iz nafte preradom 

u rafineriji dobiti što više tzv. bijelih 

derivata - benzina i dizela jer oni imaju 

najbolju cijenu i najviše se traže na 

domaćem i stranom tržištu. No, čini 

se da je najteže pitanje što napraviti 

s ostatkom koji ostane kad se iz nafte 

proizvedu najisplativiji derivati. 

Po riječima Molovih stručnjaka, za njegovu 

preradu mogu se primijeniti dvije 

tehnologije. Prva je hydrocracking 

kojom se dobiva loživo ulje s prilično 

velikom količinom sumpora. Međutim, 

zbog sve strožih europskih propisa o 

kvaliteti goriva takvo loživo ulje i druge 

tzv. crne derivate sve je teže prodati, a 

i cijene su im sve niže. Zbog toga predstavnici 

Mola ističu da je bolje rješenje 

izgradnja postrojenja delayed coking 

u kojem se taj ostatak većim dijelom 

pretvara u bijele derivate (benzine i dizele), 

a manjim u koks kao nusprodukt. 

Ta opcija ima više prednosti u odnosu na 

hidrokreking, ističe Laszlo Lazar, glavni 

inženjer Molove velike rafinerije Duna kod 

Budimpešte, dvostruko veće od riječke. 

Ta rafinerija spada među najmodernije u 

Europi jer već proizvodi goriva koja zadovoljavaju 

Euro V. standard kvalitete (dopušta 

samo minimalnu količinu sumpora 

u gorivima) koji će u Europskoj uniji postati 

obvezan tek od 2009. godine, a sada 

je na snazi standard Euro IV. koji dopušta 

nekoliko puta veću količinu sumpora. 

“Tom tehnologijom se iz iste količine nafte 

dobije više benzina i dizela (najkvalitetnijih 

i najvrjednijih derivata) pa proizvodimo 

čak oko 80 posto tih derivata. 

Ona, naime, omogućava da se iz ostatka 

ponovnom preradom dobije 75 posto tih 

goriva i 25 posto koksa, umjesto da od 

svega nastane nekvalitetno loživo ulje 

puno sumpora. Time je povećana i profitabilnost 

rafinerije jer je odmah nakon 

uvođenja nove tehnologije zarada po 

prerađenom barelu nafte znatno poveća-

na sa 1,92 na 2,86 dolara što je ubrzalo 

i povrat uloženog kapitala”, kaže Lazar. 

Prema njegovim riječima, tom se tehnologijom 

poboljšava i zaštita okoliša jer 

teški metali iz nafte ne završe u bijelim 

derivatima ili u zraku nego ostanu 

u koksu. Ako se ugljenu doda do 10 

posto koksa (ima veću kalorijsku vrijednost 

od ugljena) nisu potrebni ni filtri 

za pročišćavanje otpadnih plinova, a 

teški metali se mogu izdvojiti i dodavanjem 

kreča, tvrde Molovi stručnjaci. 

Takav kreč s ostacima teških metala se, 

prema njihovim riječima, koristi za gradnju 

cesta jer nije topiv u vodi, a slabo 

reagira i na kiseline. Može se, bez 

opasnosti, ugraditi i u cement, ističe 

Lazar napominjući da ta tehnologija 

prerade nafte uklanja i većinu nitrata. 

Za razliku od loživog ulja punog sumpora 

koje se sve manje traži na svjetskom 

tržištu, koks je puno lakše prodati jer 

ga traže europske cementare, željezare 

i termoelektrane, a Europa godišnje iz 

Amerike uvozi 20 milijuna tona koksa. 

Tako Mol 30 posto proizvedenog koksa 

prodaje u Mađarskoj, a 70 posto izvoze. 

Zato Molovi stručnjaci ističu da se ta 

moderna tehnologija dokazana širom 

svijeta sa svim potrebnim mjerama 

zaštite okoliša, u kojoj koks nastaje 

kao nusprodukt, ne može uspoređivati 

s bivšom bakarskom Koksarom koja 

je zbog zastarjele tehnologije i nebrige 

za okoliš bila veliki onečišćivač. 

U Molovoj se rafineriji sve, od proizvodnje 

i transporta do utovara u željezničke 

vagone, odvija u zatvorenom i strogo 

nadziranom sustavu tako da nema 

opasnosti od raznošenja koksne prašine 

vjetrom. Uz bijeli snijeg oko postrojenja 

za proizvodnju i transport, na kojem se 

nisu vidjeli tragovi koksa na kakve smo 

navikli u Bakru, dokazuju to i podaci o 

emisijama štetnih tvari u zrak. Dopušteno 

je do 10 miligrama koksne prašine u 

prostornom metru zraka, a prema posljednjim 

podacima izmjerene su dvadeset 

puta manje količine, kaže Lazar. 

Savjetnik u Molu Janos Magyar ističe da 

je samo nekoliko kilometara od rafinerije 

grad s 20.000 stanovnika koji, prema 

njegovim riječima, nemaju primjedbi na 

njen utjecaj na okoliš, a u Mađarskoj 

se primjenjuju strogi europski standardi 

dopuštenih ispuštanja u okoliš. 

No, koliko je poznato, još nije definitivno 

odlučeno koja će se tehnologija 

koristiti za modernizaciju riječke rafinerije. 

Najbolju tehnologiju će na prijedlog 

stručnjaka i Uprave izabrati vlasnici Ine. 

Ali dok je Ministarstvo gospodarstva, 

rada i poduzetništva lani dalo suglasnost 

na četverogodišnji program modernizacije 

Ininih rafinerija (u kojem 

je ostala otvorena opcija što učiniti s 

ostatkom nafte nakon prerade), kako 

bi što prije počela proizvodnja goriva 

europske kvalitete, Ministarstvo zaštite 


se suglasilo s većim dijelom plana, 

ali je odmah, u dopisu koji su poslali 

Upravi Ine, istaknulo da su protiv 

proizvodnje koksa u riječkoj rafineriji. 

Inu su obavijestili da se slažu s izgradnjom 

postrojenja za hidrokrekiranje 

teških ostataka, ali su uskratili suglasnost 

za drugu opciju - koksiranje te- 

ških ostataka nakon proizvodnje bijelih 

derivata u riječkoj rafineriji. Naime, 

u Programu modernizacije rafinerija u 

Sisku i Rijeci poslanom tim ministarstvima 

napomenuto je da se tek planira 

izrada stručne studije koja će dati 

odgovor hoće li se kao najbolji odabrati 

postupak hidrokrekiranja ili koksiranja 

teških ostataka u riječkoj rafineriji. 

Takva odluka Ministarstva zaštite okoliša 

obradovala je stanovnike Rijeke i okolice 

kojima se, zbog loših iskustava sa 

bakarskom Koksarom, na samu spomen 

riječi koks “diže kosa na glavi”. Zato je 

pitanje hoće li ih stručnjaci za preradu 

nafte argumentima da se te dvije tehnologije 

razlikuju kao “nebo i zemlja” 

uspjeti razuvjeriti kako bi ponovo prihvatili 

proizvodnju koksa u svom susjedstvu. 

(Ž.B.) 

Bacs: Tehnologija kod koje nastaje koks 

smanjuje emisije sumpora 

Razumijem da stanovnicima riječkog područja na spomen riječi koks pada na 

pamet bakarska koksara i devastacija okoliša. No, moram reći da je tehnologija 

primjenom koje kao nusprodukt nastaje koks u potpunosti drugačija od onoga 

što je bila bakarska koksara pa vjerujem da će oni koji odlučuju na temelju svih 

relevantnih informacija i bez emocija promijeniti svoje mišljenje, kaže Zalan Bacs, 

Molov predstavnik u Uprave Ine. Riječ je o rješenju koje je prihvaćeno ne samo 

u Mađarskoj nego u cijelom svijetu. To bi bila dobra investicija za Inu. Trenutno 

smo u fazi analiziranja tehnologije i pronalaženja najboljeg rješenja. Ova tehnologija 

je dobra i za zaštitu okoliša i za Inu. Implementacijom takvog sustava 

bi se, prema našim iskustvima u Mađarskoj, drastično smanjile emisije sumpora, 

naglašava Bacs. On je ujedno najavio da će se za nekoliko mjeseci donijeti odluka 

o preseljenju dijela riječke rafinerije iz centra grada što Riječani, zbog njenog 

utjecaja na okoliš, željno čekaju već godinama. 


25

EKOLOGIJA 


Sprega okoliša i zdravlja odavno je 

prepoznata i u Hrvatskoj a da briga 

ne sustaje pokazuje i stručno savjetovanje 

o zdravstvenoj ekologiji održano 

u Zagrebu 28. rujna 2005. godine na 

kojem se pokušalo odgovoriti kako djelotvorno 

zaštititi okoliš zbrinjavanjem 

otpada, pročišćavanjem otpadnih voda, 

smanjivanjem štetnih emisija i drugim 

aktivnostima te time povećati kakvoću 

življenja ljudi, njihov fizički, mentalni 

i socijalni život čime se naglasilo da su 

upravo ljudska bića u središtu pažnje 

održivog razvoja kojem teži i Hrvatska 

kao i Europska unija. 

Aktivno rješavanje pitanja zdravstvene 

ekologija u Hrvatskoj su omogućili doneseni 

mnogobrojni zakonski akti poput 

Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 

121/03), Nacionalnog plana djelovanja 

za okoliš (NEAP - National Environmental 

Action Plan) (NN 46/02.), Nacionalna 

strategija zaštite okoliša (NN 82/94, 

128/99), Zakon o zaštiti okoliša (NN 

82/94, 128/99.), Zakon o vodama (NN 

107/95), Zakon o otpadu (NN 151/03), 

Strategija gospodarenja otpadom (NN 

130/05) i drugi koji omogućuju brižniji 

i sustavniji pristup zaštiti okoliša. Za 

početak, potrebno je napomenuti da 

Nacionalni plan djelovanja za okoliš 


Okoliš i zdravlje (2) 

prije svega predviđa izradu informacijskog 

sustava za zaštitu okoliša (ISZO) 

kao dio instrumentarija prijeko potrebnog 

za ostvarivanje ciljeva sustava 

za upravljanje okolišem. Pomoću njega 

stvaraju se uvjeti za brže, bolje i lakše 

upravljanje podatcima te za kvalitetniju 

provedbu politike zaštite okoliša i kvalitetnije 

obavješćivanje javnosti. 

Problemi u Hrvatskoj su uočeni, posebice 

oni najvažniji: onečišćenje zraka i vode. 

Prije svega prepoznajući onečišćenje 

zraka kao jedan od pogubnih utjecaja 

na zdravlje ljudi, nakon definiranih 

izvora onečišćenja zraka, u Hrvatskoj 

su propisani i načini praćenja stupnja 

onečišćenosti zraka: mjerenjem promjena 

onečišćenja zraka u nenaseljenim područjima 

(pozadinsko onečišćenje zraka), 

mjerenjem promjena koje su posljedica 

regionalnog i prekograničnog daljinskog 

prijenosa onečišćujućih tvari u zraku i 

oborina na teritoriju države, mjerenjem 

onečišćenja zraka i oborina u gradovima 

i industrijskim područjima, mjerenjem 

onečišćenja zraka u okolici industrijskih 

pogona, tehnoloških procesa, uređaja i 

difuznih izvora koje mogu utjecati na kakvoću 

zraka, mjerenjem fizikalnog stanja 

atmosfere, odnosno meteoroloških uvjeta 

na lokacijama gdje se mjeri kakvoća 

zraka, mjerenjem i opažanjem promjena 

na biljkama, građevinama i u biološkim 

nalazima koje ukazuju na djelovanje 

onečišćenja zraka (posredni pokazatelji 

kakvoće zraka). 

Program mjerenja kakvoće zraka utvrđuje 

se na osnovi stručnih podloga a osobito 

se mora uzeti u obzir: ugroženost okoliša 

s obzirom na veličinu emisije i položaj 

njezinih izvora, gustoću naseljenosti, 

osjetljivost biljnih i životinjskih vrsta, 

kulturno i prirodno naslijeđe, meteorološke 

i klimatske uvjete, topografiju, 

lokalni i daljinski prijenos onečišćenja, 

međudržavne obveze. Naravno, ovdje se 

navedene samo neke mjere, ali Zakon o 

zaštiti zraka i svi drugi zakonski akti i 

podakti podrobno rješavaju probleme 

onečišćavanja zraka. 

Hrvatska blagoslovljena vodom 

Hrvatska je blagoslovljena mnogobrojnim 

izvorima pitke vode. Ali suočeni smo i 

sa sve većim zagađivanjem voda. Zašto 

ne i navesti definiciju što je to onečišćenje 

voda? Onečišćenje voda je onečišćenje 

većeg intenziteta koje nastaje 

unošenjem, ispuštanjem ili odlaganjem 

u vode opasnih tvari energije ili drugih 

uzročnika u količinama,odnosno koncentraciji 

iznad dozvoljenih graničnih vrijed-

nosti. Time se dovode u opasnost život 

i zdravlje ljudi i stanje okoliša, a mogu 

nastupiti poremećaji u gospodarstvu ili 

drugim područjima. Onečišćenjem vode 

smatra se i svaka promjena kakvoće vode 

kojom se pogoršava vrsta vode određena 

klasifikacijom voda. Opasnim tvarima 

smatraju se tvari, energija i drugi uzročnici 

koji svojim sastavom, količinom, 

radioaktivnim, toksičnim, kancerogenim, 

mutagenim ili drugim svojstvima štetno 

djeluju na život i zdravlje ljudi i stanje 

okoliša. 

Uz ekscesna onečišćenja voda u Hrvatskoj 

je problem korištenja priključaka 

oko 60% stanovnikâ na kanalizacijsku 

mrežu. Te otpadne vode u vodotokove i 

u more većinom se ispuštaju bez pročišćavanja. 

U uređajima za pročišćavanje 

pročišćava se oko 21 % ukupno nastalih 

otpadnih voda (uključujući industrijske 

otpadne vode). Preostalo stanovništvo 

otpadne vode iz domaćinstava prikuplja 

u septičke jame ili ih izravno ispušta u 

vodotokove i more. Te činjenice mogle bi 

biti uzrok zdravstvenomu riziku, poglavito 

zbog onečišćavanja podzemnih voda 

te onečišćavanja površinskih vodotokova 

i mora. 

Međutim, u suglasju s Europskim stajalištem 

da je voda dragocjeno i javno dobro 

o kojem se stalno mora voditi briga, Hrvatska 

se skrbi za poboljšanje kvalitete 

vode što jr također utvrđeno zakonskim 

propisima. 

Važni dokumenti politike i strategije koji 

povezuju zdravlje s različitim aspektima 

zaštite okoliša jesu hrvatska politika i 

strategija Zdravlje za sve do 2005. i Nacionalni 

akcijski plan za okoliš i zdravlje 

(NEHAP – National Environmental Health 

Action Plan). Uspostava i unapređenje 

sustava zaštite zdravlja uz čimbenike 

okoliša i provođenje mjera zdravstvene 

zaštite vezano uz čimbenike okoliša 

glavni su ciljevi akcijskog plana čija je 

izrada i provođenje u djelokrugu Ministarstva 

zdravstva. Budući da su elementi 

zaštite zdravlja ljudi od štetnih čimbenika 

okoliša u većini slučajeva nedjeljivi 

od zaštite okoliša, ključno je uspostaviti 

veze između ova dva segmenta i osigurati 

komplementarnost Strategije zaštite 

okoliša i NEHAP-a. 

Zaštita prirode i zdravlje 

Dok se zaštita prirode temelji na načelima 

da se svatko mora ponašati tako da 

pridonosi očuvanju biološke i krajobrazne 

raznolikosti, zaštiti prirodnih vrijednosti 

i očuvanju općekorisne uloge prirode, da 

neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti 

racionalno, a obnovljiva prirodna 

dobra održivo, da je u korištenju prirodnih 

dobara i uređenju prostora obvezno 

primjenjivati načela, mjere i uvjete zaštite 

prirode, da je zaštita prirode pravo 

i obveza svake fizičke i pravne osobe, 

te su u tom cilju dužni surađivati radi 

izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji 

i nastanka šteta, uklanjanja i sanacije 

posljedica nastale štete, te obnove 

prirodnih uvjeta koji su postojali prije 

nastanka štete i da javnost ima pravo na 

slobodan pristup informacijama o stanju 

prirode, pravo na pravodobno obavješćivanje 

o štetama u prirodi i o poduzetim 

mjerama za njihovo uklanjanje, te pravo 

na mogućnost sudjelovanja u odlučivanju 

o prirodi, Zakon o zdravstvenoj zaštiti 

(NN 121/03) propisuje da Republika 

Hrvatska ostvaruje društvenu skrb za 

zdravlje svojih stanovnika i provođenjem 

mjera na području zaštite zdravlja od 

štetnih čimbenika okoliša mjerama koje 

stanovništvu osiguravaju zdravstveno 

ispravne namirnice i vodu za piće, vodu 

za rekreaciju i ostale vode, predmete 

opće uporabe, zaštitu od buke, kakvoću 

zraka kao i mjerama za neškodljivo zbrinjavanje 

otpadnih tvari, mjerama zaštite 

zdravlja od štetnog djelovanja opasnih 

kemikalija i zaštitu od izvora ionizirajućih 

i neionizirajućih zračenja, a pri tomu 

čak i jedinice područne (regionalne) samouprave 

ostvaruju svoja prava, obveze, 

zadaće i ciljeve na području zdravstvene 

zaštite tako da osiguravaju sredstva za 

provođenje mjera zdravstvene ekologije 

i to: ispitivanje namirnica i predmeta 

opće uporabe, ispitivanje vode za piće, 

ispitivanje štetnih utjecaja onečišćenja 

zraka na zdravlje ljudi, ispitivanje komunalne 

buke i ispitivanje onečišćenja tla, 

te voda namijenjenih kupanju i rekreaciji 

provodeći mjere zdravstvene zaštite od 

ekoloških čimbenika štetnih za zdravlje 

uključivši sve mjere za očuvanje, unapređenje, 

praćenje i poboljšanje zdravstvenih 

i higijenskih uvjeta za život i 

rad čovjeka. 

Pesimisti bi rekli da je sve ono što čovjeka 

danas vreba u okolišu posljedica 

njegovog pogubnog djelovanja na okoliš 

i da dobiva ono što je zaslužio. Optimisti 

još uvijek vjeruju da se to pogubno 

djelovanje čovjeka na okoliš može zaustaviti 

ili barem kontrolirati. Pritisnuti 

svakodnevljem rijetko kada razmišljamo 

o svim utjecajima na zdravlje i život uopće, 

a kamoli o mnogobrojnom biljnom i 

životinjskom svijetu koji nestaje u tišini 

i patnji. Možda se toga sjetimo kada 

ugledamo gomilu nabacanog smeća kraj 

kontejnera uz parkirališno mjesto ili kada 

ugledamo životinjsku strvinu na cesti, a 

prva pomisao je zašto “to” netko nije 

uklonio, ili kada nam djeca žele ubrati 

ono malo cvijeća kraj ceste a mi ih opominjemo 

da je ono onečišćeno ispušnim 

plinovima iz automobila, ili kada nam 

istrune svježe, tek kupljeno, voće i povrće 

u hladnjaku već nakon dan, dva ili 

kad... 

Ipak, može se zaključiti da briga o okolišu 

i zdravlju u svijetu i u Hrvatskoj sve 

više dobiva značaj. Mnogobrojne novosti 

iz tog područja mogu se svakodnevno 

iščitati u glasilima. Strategija zdravstvenih 

organizacija za zdravlje i okoliš temelji 

se na shvaćanju zdravlja kao osnovnog 

čimbenika samoodrživog razvoja 

koji se može postići samo pažljivim i 

usredotočenim djelovanjem svih segmenata 

društva a isto načelo njeguje se i u 

Hrvatskoj koja zasluženo pripada krugu 

zemalja koje organizirano čuvaju kvalitetan 

međuodnos zdravlja i okoliša. 

Irena Dubravec 


27

EKOLOGIJA 

Nakon izlijevanja mineralnog ulja iz HE Jablanica 

Izbjegnuto 

veliko onečišćenje Neretve 

Više tona mineralnog ulja koje služi 

za rashlađivanje transformatora 

hidroelektrane Jablanica, četrdesetak 

kilometara sjeverozapadno od 

Mostara, iscurilo je 26. veljače pod 

nerazjašnjenim okolnostima iz 

spremnika njenog energetskog bloka 

u rijeku Dobrnju, pritoku Neretve. 

Očevid su obavili pripadnici Policijske 

uprave iz Konjica, MUP-a Hercegovačko-neretvanske 

županije u BiH te 

javni tužitelj. Glasnogovornik MUP-a 

Hercegovačko neretvanske županije Srećko 

Bošnjak rekao je da je u spremniku 

hidroelektrane bilo uskladišteno 18 tona 

mineralnog ulja, ali se vjeruje kako nije 

iscurilo sve. “Policija je nakon dojave 

o istjecanju pronašla otvoren ispusni 

ventil na energetskom bloku u kojem je 

mineralno ulje bilo smješteno” kazao je 

Bošnjak. 

Ulje koje se koristi za rad transformatorskih 

stanica u hidroelektranama na 

Neretvi, po ocjeni stručnjaka, iznimno 

je opasno i može dugoročno ugroziti 

biljni i životinjski svijet u delti Neretve. 

Kako bi se izbjegle ili barem umanjile 

posljedice na okoliš te poduzele mjere za 

njihovo ublažavanje i saniranje policija 

je žurno izvijestila mjerodavne institucije 

Hercegovačko neretvanske županije 

i Federacije BiH koje su potom o svemu 

obavijestili i hrvatske ustanove. 

Odmah nakon dobivene obavijesti o izlijevanju 

više tona mineralnih ulja koje 

Neretva nosi prema Hrvatskoj sve ekipe 

Hrvatskih voda stavljene su u stanje 

pripravnosti, a na hrvatskom dijelu 

Neretve blizu granice s BiH postavljene 

su brane jer su takve velike količine 


opasne kemikalije mogle stvoriti velike 

štete. Istodobno su zatvorene ustave na 

odvodima kanala rijeke koji opskrbljuju 

poljoprivredna polja, a već tijekom noći 

počelo je učestalo analiziranje uzoraka 

vode iz Neretve kako bi se na vrijeme 

otkrilo eventualno onečišćenje, rekao je 

Željko Makvić, glavni državni vodopravni 

inspektor. 

Iz luke Ploče prema mjestu događaja 

upućen je i specijalni brod opremljen za 

sprječavanje i sanaciju onečišćenja na 

vodama. U Metkoviću je u punu pripravnost 

stavljena tamošnja vatrogasna postrojba 

a u pripremi su bile i vatrogasne 

postrojbe iz Dubrovnika i Splita. 

Kako su blizu Neretve dva velika vodocrpilišta 

Doljani i Prud, odmah je obaviještena 

i sanitarna inspekcija, a na izvorištu 

Prud je stacionirano labaratorijsko 

vozilo za analizu kakvoće pitke vode. Ali 

u početku je bilo teško preciznije govoriti 

o mogućim ekološkim posljedicama, 

jer su informacije o iscurjelom mineralnom 

ulju bile poprilično nejasne i kontradiktorne. 

Dobro je da su ubrzo nakon 

izlijevanja ulja u Neretvu zatvoreni ispusti 

brana hidroelektrana nizvodno od HE 

Jablanica. Tako je brana HE Grabovica, 

dvadesetak kilometara sjeverozapadno 

od Mostara, zaustavila veće količine 

rashladnog ulja koje su tekle Neretvom. 

Kako bi se ublažile posljedice po okoliš 

dan nakon nesreće je do HE Grabovica 

kamionima dopremljen poseban eko-brod 

za sanaciju takvih nesreća specijalizirane 

riječke tvrtke Ind-Eko kako bi pomogao 

njihovim stručnjacima u uklanjanju taloga 

ulja zaustavljenih na tom mjestu. 

Na izvanrednoj sjednici Stožera za civilnu 

zaštitu Hercegovačko-neretvanske 

županije zaključeno je da se privremeno 

obustavi prodaja ribe iz svih ribogojilišta 

nizvodno od hidroelektrane Grabovica do 

granice s Hrvatskom te da se žurno na 

rijeci Neretvi blizu hidroelektrane Grabovice 

spram Mostara postave posebne 

plutajuće brane kako bi se spriječilo 

eventualno protjecanje ulja. Također je 

odlučeno da se žurno napravi analiza 

ulja koje je iscurilo te da se pojačano 

nadziru sva vodocrpilišta nizvodno od te 

hidroelektrane do granice s Hrvatskom. 

To se pokazalo ispravnim, jer je dva dana 

nakon izlijevanja mineralno ulje iz HE 

Jablanica onečistilo čak četiri vodocrpilišta 

u Hercegovačko-neretvanskoj 

županiji. Zato je županijski Stožer za 

civilnu zaštitu obavijestio građane koji 

koriste vodu iz vodocrpilišta Salakovac, 

Studenac, Bjelave i Biletić polje, iz kojih 

se vodom opskrbljuju građani Mostara 

te područja općina Čapljine i Čitluk, da 

ne koriste tu vodu za piće jer je u njoj 

sanitarna inspekcija otkrila pojavu mineralnog 

ulja. Voda iz vodocrpilišta Salakovac, 

koje opskrbljuje sjeverna mostarska 

prigradska naselja, i vodocrpilišta Studenac, 

koje opskrbljuje Mostar, nije više 

bila upotrebljiva ni za tehničku namjenu, 

Zbog čestih onečićenja u dolini Neretve sve manje ptičjih vrsta 

Inače dolina Neretve trebala bi dobiti status parka prirode, jer je izuzetno bogato 

ornitološko područje u kojemu je nekada obitavalo čak 310 ptičjih vrsta. Prema 

posljednjim izvještajima ornitologa, zbog čestih zagađenja Neretve - upotrebe 

herbicida u poljoprivredi i isušivanjem močvarnih područja - danas se u njezinom 

ušću zadržava samo 42 vrste ptica. Ista je situacija i sa životinjskim svijetom u 

rijeci u kojoj su stručnjaci riječkog Prirodoslovnog muzeja nedavno pronašli do 

tada nepoznatu riblju vrstu. Zato bi, da je onečišćenje mineralnim uljem probilo 

postavljene barijere i procurilo kroz podignute ustave, šteta koja bi nastala u 

popularno nazvanoj “hrvatskoj Kaliforniji” bila nesaglediva.

što znači ni za pripremu hrane i pranje. 

Konkretno, u Studencu su otkrivene čak 

40 puta veće količine mineralnog ulja 

od dopuštenih. Zato je odlučeno da se 

Mostar pitkom vodom opskrbljuje iz alternativnog 

vodocrpilišta na rijeci Radobolji 

koja nije onečišćena. 

Voda iz preostala dva vodocrpilišta onečišćena 

je u manjoj mjeri pa se voda iz 

njih mogla koristi za kuhanje i pranje, 

ali ne i za piće. Zato je u Hercegovini, 

prema tvrdnjama trgovaca, višestruko 

povećana prodaja flaširane pitke vode u 

trgovinama. 

Županijski stožer za civilnu zaštitu stanje 

u dolini Neretve nazvao je alarmantnim 

što nije ni čudo jer je i Uprava Civilne 

zaštite Federacije BiH izvijestila da se 

poduzimaju sve moguće mjere kako bi 

se spriječilo trovanje ljudi vodom iz rijeke 

Neretve i onečišćenih vodocrpilišta, 

budući da je mineralno ulje isteklo iz postrojenja 

HE Jablanica opasno za zdravlje 

ljudi i može izazvati trovanje. 

Kako na hrvatskom dijelu Neretve ni u 

dva glavna vodocrpilišta, Prud i Doljani, 

nisu zamijećeni tragovi onečišćenja, a 

nije bilo ni uginulih riba, svi su se nadali 

da je onečišćenje rashladnim uljem zaustavljeno 

na brani HE Grabovica. “Nadamo 

se da do onečišćenja neće niti doći, 

ali postupamo kao da je u pitanju najgori 

mogući scenarij pa je nakon onečišćenja 

vodocrpilišta u BiH povećan broj svakodnevnih 

uzimanja uzoraka vode jer se 

nezna koliko je od 18 tona koliko je bilo 

u spremniku hidroelektrane završilo u 

rijeci”, izjavio je inspektor Makvić. Ali 

dio ulja je ipak protekao Neretvom nizvodno 

od HE Grabovica prema obližnjoj 

hidroelektrani Salakovac, gdje su također 

postavljene plutajuće brane za zaustavljanje 

većeg protoka nataloženoga ulja. 

Srećom, mineralno ulje se tu zaustavilo 

i nije onečistilo hrvatski dio Neretve i 

okolna vodocrpilišta iz kojih se vodom 

opskrbljuje više desetak tisuća stanovnika 

Dalmacije. 

Međutim, time nisu prestale sve opasnosti. 

Stručnjaci Hrvatskih voda su upozorili 

da treba provjeriti nije li u izlivenom 

ulju bilo i vrlo opasnih polikloriranih bifenila 

(PCB) koji imaju kancerogena svojstva 

jer se te kemikalije otapaju u vodi 

i padaju na dno pa ih ne mogu, poput 

mineralnih ulja, zaustaviti kod Metkovića 

postavljene brane. Doduše, glavni 

direktor Elektroprivrede BiH Enver Kreso 

izjavio je da, prema prvim informacijama, 

iscurjelo mineralno ulje nema kancerogena 

svojstva, što znači da nije opasno 

za zdravlje. Naime, utvrđeno je da je to 

ulje, kažu, nabavljeno u doba kada se 

više nisu koristili kancerogeni PCB-i, a i 

prve analize spornog ulja napravljene u 

BiH pokazale su da ono nema kancerogena 

svojstva, te da nije opasno za biljni i 

životinjski svijet. Međutim, po riječima 

Pere Pavlovića, glasnogovornika Stožera 

za civilnu zaštitu hercegovačkoneretvanske 

županije, u BiH nema dovoljno 

kvalitetnih laboratorija u kojima bi se 

pouzdano moglo ustanoviti koliko je to 

mineralno ulje opasno. Zato su uzorci 

ulja poslani na vještačenje u zagrebački 

Zavod za javno zdravstvo kako bi se sa 

sigurnošću utvrdilo ima li u njemu kancerogenih 

polikloriranih bifenila. Prema pr- 

vim, prethodnim nalazima laboratorijske 

analize u Zagrebu u uzorcima mineralnog 

ulja iz neretvanske vode ustanovljena je 

samo minimalna i neškodljiva koncentracija 

kancerogenih elemenata, priopćio je 

2. ožujka Stožer za civilnu zaštitu Hercegovačkoneretvanske 

županije. 

Po Pavlovićevim riječima radi se o tako 

minimalnim koncentracijama kancerogenih 

elemenata da oni nisu škodljivi za 

ljude, biljni i životinjski svijet, a niti za 

okoliš. Unatoč tako niskim koncentracijama 

PCB-a u mineralnom ulju, istaknuo 

je da u vodi nisu otkriveni otopljeni 

PCB-i, ali je najavio da će se laboratorijske 

analize vode nastaviti. Iz preventivnih 

razloga na snazi je ostala i zabrana 

upotrebe vode za piće iz vodocrpilišta 

Salakovac, Studenac, Bjelave i Biletić 

polje. (Ž.B.) 


29

EKOLOGIJA 

Čovjek se oduvijek zanimao za vodu, 

o njoj ovisio, gradio svoje nastambe 

i podizao gradove uz nju. Obožavao je 

rijeke i proglašavao ih svetima. Sanjao je 

o tajnama podvodnog svijeta, pleo razne 

priče o vodenim duhovima, o postanku 

svijeta ili o potopima koji uništavaju 

čovječanstvo. 

Bez vode nema života. 

Voda je tekućina, sastavni dio ljudskog 

tijela, postoji u tlu i atmosferi, teče u 

koritima rijeka, njiše se valovima mora, 

očarava ljepotom slapova i jezera, okuplja 

ptice i ribe u močvarama. 

Narodi o vodi već tisućljećima pripovijedaju, 

uz nju se vežu legende. Ona je 

tema književnih djela, predmet proučavanja 

znanstvenika. Ljudi su od pamtivijeka 

svoju znatiželju usmjeravali prema 

vodi i tajnama koje krije voda. Ne moramo 

biti stručnjaci ni veliki znalci o vodi 

i njezinom sastavu, no ipak, moramo biti 

svjesni činjenice da svako onečišćenje za 

sobom povlači lanac posljedica. Moramo 

osjetiti i stati u obranu okoliša u kojem 

živimo kako bismo sačuvali ravnotežu 

čovjeka i prirode. O vodi moramo brinutu, 

odnositi se prema njoj sa ogromnim 

poštovanjem i ljubavlju, jer voda je sve, 

voda život znači. 

Voda na zemlji u stalnom je gibanju pod 

utjecajem zračenja Sunca i gravitacije. 

Gibanje vode započinje isparavanjem 

ponajviše mora, nastavlja se preko zraka 

do kopna te ponovno dospijeva u more. 

More u tom gibanju vrši funkciju gigantskog 

isparitelja, obavljajući istovremeno 

ulogu temeljnog i glavnog izvornika slatke 

vode koja se očituje u padalinama, 

30 

VODA ŽIVOT ZNAČI 


odakle potječu tekućice i ostala voda na 

kopnu. (97,5% našeg “plavog planeta” 

jest slana, a samo 2,5% slatka voda). 

Tužno je i zastrašujuće, ali se mora znati: 

• Svakih 8 sekundi umire jedno dijete od 

bolesti zbog pomanjkanja vode. 

• 50% stanovništva zemalja slabijeg gospodarskog 

razvitka trpi od jedne ili 

više bolesti zbog nedovoljne opskrbljenosti 

vodom, 80% bolesti stanovnika 

tih zemalja uzrokovano je onečišćenjem 

vode za piće. 

• Voda za piće posljednji je izvor za život. 

• Upravljanje s izvorima vode trebalo 

bi obuhvatiti sve grupe korisnika, od 

planera do političara. 

• Voda bi trebala biti priznata kao gospodarsko 

dobro. 

Hrvatska je zemlja bogata vodom 

Najveće zalihe vode su u podzemlju. U 

panonskom dijelu to su vodonosnici u 

stijenama međuzrnske poroznosti poriječja 

Save i Drave. U jadranskom su 

pojasu glavni vodonosnici pretežno u 

karbonatnim stijenama poriječja Cetine, 

Krke, Zrmanje, Žrnovice, Rječine, Mirne, 

te posebno Like i Gacke. 

Hrvatska godišnje raspolaže sa 32.818 

m³/stan. obnovljivih zaliha vode, i ubraja 

se među 30 najbogatijih zemalja svijeta 

u obnovljivim zalihama vode. U Europi 

je na visokom trećem mjestu, iza Islanda 

i Norveške. 

Voda koja rijekama dotječe u Hrvatsku 

iz susjednih zemalja, jamstvo je da krize 

vode ne bi trebalo biti. Ipak, prema vodi 

se moramo odnositi s dužnim poštova- 

(22.ožujka – Svjetski dan voda) 


njem, moramo ju racionalno trošiti; “što 

manje stavljati prirodu u službu čovjeka, 

oplemenjivati divljine i kroćenje rijeka”, 

i jedino tako možemo izbjeći uništenje 

vrlo važnih prirodnih mehanizama, održavanje 

i nastajanje različitih vodenih 

staništa. 

“Pustimo Dravu neka teče!” 

Na žalost Drava je ograđena nasipima, 

obale su joj učvršćene, a neki su dijelovi 

natopljeni akumulacijama. Rijeka Drava 

je ukroćena. Ona je u zarobljeništvu; više 

ne može mijenjati tok, niti stvarati nove 

rukavce, bare, ritove, nema više meandara. 

Zbog toga ugrožena raznolikost biljnog 

i životinjskog svijeta, izmijenjen je 

krajobraz. Naravno, ne smijemo biti protiv 

iskorištavanja prirodnih bogatstava, 

ali iskorištavanje mora biti u suglasju s 

očuvanjem eko sustava! 

Ako o vodi saznajemo i razmišljamo samo 

jedan dan godišnje, 22. ožujka - na 

Svjetski dan voda, održivost života na 

Zemlji neće biti moguća, jer voda je sastavni 

dio stanica ljudskog organizma, 

nužna je za održavanje higijene, ona je 

katalizator, posrednik za razmjenu tvari 

u kemijskim procesima i tjelesnim funkcijama, 

nositelj je kinetičke energije za 

dobivanje električne struje, najrasprostranjenije 

je otapalo na Zemlji. Voda 

je kreator i stvoritelj krajolika, modifikator 

reljefa. Ona utječe na stvaranje 

tla, erodira teren i razarajuće djeluje za 

okoliš. 

Djelujmo tako da se naša vodna budućnost 

pretvori u sretni nastavak! 

Stanislava Opsenica

EKOLOŠKO PČELARSTVO 

Poznato je da su ljudi u starom Egiptu 

pčelarili još prije 4000 godina. 

Od tada do danas čovjeku nije pošlo za 

rukom ništa bitno promijeniti u uzgoju 

pčela, osim košnica i samog pristupa 

u ponašanju s pčelama. Ekološki pčelari 

istinski su zaljubljenici u prirodu, no u 

svom poslu često nailaze na teškoće. 

U Hrvatskoj ne postoji proizvođač ekoloških 

satnih osnova. I dok neke zemlje 

poput Slovenije i Njemačke uvoze ekološke 

satne osnove, kod nas se radi na 

kraće staze, te se pojavljuju izrađivači 

koji jamče da su njihove satne osnove 

“ekološke”. Takvi izrađivači pojam 

ekološke satne osnove proizvedene od 

vlastitog voska tumače na svoj način. 

Do satne osnove dolazi se na način da 

ekološki pčelar uzima svoj ekološki vosak, 

za koji mora imati rješenje Ministarstva 

poljoprivrede, šumarstva i vodnog 

gospodarstva. Ukoliko ekološki pčelar 

nije vosak podvrgnuo kontroli i dobio 

rečeno rješenje, ne može se govoriti o 

ekološkoj satnoj osnovi. 

Najbolje rješenje bi bilo uvoz ekoloških 

satnih osnova sa certifikatom važećeg 

laboratorija zemlje iz koje se uvozi. Laboratorijska 

analiza bi nedvosmisleno 

pokazala radi li se o ekološkom proizvodu. 

Ako ne vjerujemo toj analizi možemo 

analizu ponoviti i u Hrvatskoj. Međutim 

kako u Hrvatskoj trebaju manje količine, 

ne postoji zainteresirana tvrtka ili uvoznik 

za uvoz ekoloških satnih osnova. 

Kao napomenu treba navesti da je cijena 

ekoloških satnih osnova u Sloveniji i 

Njemačkoj viša za oko 10% spram konvencionalnih. 

U Hrvatskoj ne postoji punionica ekološkog 

meda, a da bi med bio ekološki 

po zakonu se mora puniti u ekološkoj 

punionici. Ovo je za ekološkog pčelara 

doista velik problem. Ekološkom pčelaru 

dana je mogućnost prilagodbe objekta 

(punionice i skladišta ekološkog meda) 

Pravilnikom o veterinarsko-zdravstvenim 

uvjetima na obiteljsko-poljoprivrednom 

gospodarstvu, ali je i istim Pravilnikom 

ograničena godišnja količina na 1.000 

kg. Imajući u vidu tu činjenicu takav 

objekt se ne može isplatiti duži niz godina. 

Za prilagodbu objekta potrebna je 

projektna i građevinska dokumentacija, 

opremanje i uređenje, a uz troškove pristojbi 

i komisijskih pregleda potrebna 

je poprilična svota novaca. Razlog je 

jednostavan a proizlazi iz činjenice da 

je minimalna količina meda potrebna za 

jedno pokretanje punionice više stotina 

kilograma. Dakle teoretski bi najprije 

trebalo punionicu isprazniti, zatim oči- 

EKOLOGIJA 

stiti uređaje i opremu, odnosno dovesti 

je u stanje koje je prihvatljivo po propisima 

o ekološkoj proizvodnji, i onda 

imati više stotina kilograma ekološkog 

meda što se čini prilično nestvarno i vrlo 

teško izvedivo. 

Ekološki pčelar za bojenje košnica mora 

koristiti boje koje imaju poseban certifikat, 

a temeljem kojeg se mogu koristiti 

za bojenje košnica i dječjih igračaka. 

Nažalost takve boje, zbog svojih svojstava, 

ne mogu zaštiti košnicu duže od 

jedne godine, stoga je potrebno bojenje 

košnica, posebno nastavljača, najmanje 

jednom godišnje. To svakako poskupljuje 

ekološko pčelarenje. 

U Hrvatskoj još nema niti jednog uzgajivača 

ekoloških matica, odnosno niti jedan 

nije registriran u Hrvatskom zavodu 

za poljoprivredno savjetodavnu službu. 

Prema Pravilniku o ekološkom pčelarenju 

matica mora biti iz uzgoja ekoloških 

uzgajivača. Sadašnji ekološki pčelari prisiljeni 

su samostalno uzgajati matice, a 

to opet dovodi do povećanja troškova 

ekološkog pčelarenja. 

No obzirom na sva poznata učinkovita i 

zdrava svojstva tog vrhunskog proizvoda 

prirode, imao on etiketu “ekološki” ili 

ne, nesporna i nezamjenjiva je njegova 

uloga u zdravom načinu života i ishrane, 

koja nam je ionako zbog novog i modernog 

načina života prilično ugrožena. 

PROPOLIS – lijek 21. stoljeća 

U istraživanju koje je počelo prije deset 

godina, hrvatski su znanstvenici došli 

do otkrića da prirodni pčelinji proizvodi 

zbog specifičnog sastojka flavonoida kojega 

najviše ima u medu, propolisu i peludu, 

u kombinaciji s ostalim terapijskim 

lijekovima, postižu uspjeh u prevenciji i 

liječenju tumora, zasad u pokusnih životinja. 

Izravno djelovanje na prevenciju i liječenje 

tumora u pokusnih životinja ima 

vodena otopina propolisa koja sadrži čak 

desetak flavonoida, a to čini stimulacijom 

imunološkog sustava, uklanjanjem radikala 

kisika (odgovornih za starenje, za 

nastanak tumora ili nekih drugih bolesti i 

slično) te izazivanjem programirane smrti 

tumorskih stanica. Flavonoidi, kojima 

su bogati pčelinji proizvodi, ima u voću i 

povrću, dok je u peludu pitomog kestena 

i livadskih cvjetova učinkovita, a druge 

testirane peludi nemaju taj učinak. 

Tekst i snimke: Ina Arnautović 

EKO REVIJA 31 

eco review

EKOLOGIJA 

NAUTIKA I 

EKOLOGIJA 


Prošetali smo ovogodišnjim Sajmom 

sporta i nautike, koji se po petnaesti 

put održavao na prostoru Zagrebačkog 

velesajma. Trajao je od 22. do 26. veljače. 

Paviljonima su, naravno, dominirali 

sjajni bijeli trupovi novih plovila, a pažnju 

posjetitelja uglavnom je zaokupljala 

snaga pogonskih motora, komforna unutrašnjost 

i - cijena. U raznovrsnoj ponudi 

plovila i opreme posebnošću se izdvojila 

tradicionalna batana s latinskim jedrom, 

no nas je ipak najviše zanimalo koliko 

se na jednom takvom mjestu razmišlja o 

zaštiti voda i ekosustava, jer sasvim je 

sigurno da su marine i sve veći broj jahti 

u našim vodama generatori onečišćenja. 

Primijetili smo štand zagrebačke tvrtke 

STP d.o.o. na kojemu su se pod geslom 

za zaštitu okoliša sve za “najljepše more 

na svijetu” i marine na tome moru nudili 

plutajući ekološki pontoni talijanske 

tvrtke “Martini Alfredo”. Pontoni su 

novina na našem tržištu jer se mogu u 

potpunosti reciklirati i nisu napravljeni 

od drveta. Njihova posebnost je galvanizirana 

čelična konstrukcija koja raspršuje 

valove, dozvoljava torziona naprezanja i 

ne izaziva nepoželjne kemijske reakcije 

u dodiru sa slanom vodom. Ponton ima 

mali gaz, veliku nosivost, a malu masu. 

Posebno je važno što pontoni omogućavaju 

strujanje mora. Ista tvrtka nudi 

i “Molok” podzemne sustave za zbrinjavanje 

otpada kao moguće rješenje toga 

problema u marinama. Različiti spremnici 

za otpad ovog finskog proizvođača samo 

se manjim dijelom nalaze iznad zemlje, 

te zauzimaju tri puta manje prostora od 

klasičnih sistema kontejnera. Njihova 

uporaba je moguća i u kombinaciji s 

pontonima što je novost, ugrađeni su u 

pontone što znači da se mogu puniti i 

prazniti iz vode – mora, jezera. Njihovo 

pražnjenje vrlo je jednostavno, a spremnici 

sami putem SMS-a dojavljuju kad 

su puni! 

Novost u zaštiti našeg mora je takozvani 

“Boat lift” tvrtke TISS d.o.o. iz Splita 

koja promovira nosive platforme za čuvanje 

plovila izvan mora kako ne bi dolazilo 

do štetnih utjecaja na morsku floru 

i faunu prilikom dugotrajnog sidrenja 

plovila u moru. 

Ružica Cindori 

Snimio: Željko Vrhovski

Dva milijuna kuna 

za projekte eko-udruga 

Ministarstvo zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva 

raspisalo je 3. ožujka natječaj za 

raspodjelu dva milijuna kuna iz 

ovogodišnjeg državnog proračuna 

nevladinim udrugama za projekte 

zaštite okoliša. 

natječaju se kao prioritet ističu pro- 

U jekti koji pridonose provedbi propisa 

zaštite okoliša i prostora, imajući u 

vidu domaće zakonodavstvo i prilagodbu 

pravnoj stečevini EU, projekti za podizanje 

svijesti o potrebi zaštite okoliša 

i prostora, projekti odgoja i obrazovanja 

za okoliš i održivi razvoj te projekti 

koji se odnose na edukaciju u području 

gospodarenja otpadom, sprečavanja bespravne 

gradnje i očuvanja obalnog prostora, 

otoka i drugih posebno vrijednih 

prostora. 

Među prioritete pripadaju i projekti kojima 

se promiče pravilno postupanje s 

korisnim otpadom, projekti edukacije 

lokalnog stanovništva radi prevladavanja 

Nimby efekta, projekti promicanja 

kakvoće okoliša i prostora urbanih i 

ruralnih sredina, projekti koji pridnose 

racionalnom korištenju prirodnih resursa, 

gradnji materijalima koji nisu štetni za 

okoliš i koji su nastali oporabom materijala 

korištenog kod gradnje i nakon rušenja 

građevina te projekti zaštite okoliša i 

prostora zasnovani na suradnji različitih 

partnera (npr. lokalna i regionalna samouprava, 

gospodarstvo, stručna udruženja, 

udruge i škole i dr.) 

Zainteresirane udruge moraju svoje projekte 

prijaviti na propisanim obrascima 

uz detaljan opis projekta koje prijavljuju 

za dobivanje državne financijske potpore. 

Obrasci za prijavu s uputama za prijavljivanje 

mogu se dobiti na web-stranici 

Ministarstva www.mzopu.hr. Uz izvornik 

potrebno je priložiti i pet preslika tražene 

natječajne dokumentacije sa cjelokupnim 

prilozima, isključivo poštom, 

uz napomenu “Za natječaj” i poslati na 

adresu: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva, Ulica 

Republike Austrije 20, Zagreb. 

U Ministarstvu upozoravaju da se nepotpune 

ili prijave podnesene protivno 

uvjetima iz natječaja neće razmatrati. 

Rok za podnošenje prijedloga projekata 

je 20 dana od objave natječaja. Odluka 

o odobravanju financijske potpore projektima 

udruga iz proračuna Ministarstva 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva bit će donijeta najkasnije 

60 dana od dana zaključenja natječaja. 

Odluka će biti objavljena na web-stranici 

Ministarstva, a sve udruge koje su 

prijavile projekt dobit će pisani odgovor 

s informacijom o odluci stručne radne 

skupine koju je imenovala ministrica Marina 

Matulović Dropulić. 


uređenja i graditeljstva takve financijske 

potpore projektima nevladinih 

udruga za zaštitu okoliša dodjeljuje već 

EKOLOGIJA 

osmu godinu. Počelo je 1999. kad je za 

11 projekata šest udruga raspodjeljeno 

1.537.000 kuna. Sljedeće godine je 

20 udruga za isti broj projekata dobilo 

1.055.000 kuna. U 2001. za 34 projekta 

32 su udruge dobile 1.456.000 kuna, a u 

2002. Ministarstvo je sa 1.216.000 kuna 

financiralo 28 projekata koje je predložilo 

isto toliko udruga. 

Godinu potom ponovo je odobreno financiranje 

28 udruga i 28 projekata za što je 

raspodijeljeno 1.062.019 kuna. U 2004. 

taj je iznos gotovo dvostruko povećan 

na 1.980.000, a novac je dobilo čak 39 

udruga za isto toliko eko-projekata. Dosad 

najveći iznos od točno dva milijuna 

kuna Ministarstvo je odobrilo protekle 

godine za 28 projekata koje je predložilo 

28 udruga za zaštitu okoliša. 

Povećavanje iznosa s kojim posljednjih 

godina financijski pomaže projekte udruga 

Ministarstvo dokazuje koliko im je 

važna što bolja suradnja s nevladinim 

udrugama. I ministrica Marina Matulović 

Dropulić je na svečanosti dodjele potpora 

isticala važnost što bolje suradnje Ministarstva 

i udruga u zajedničkom cilju 

– što boljoj zaštiti okoliša. (Ž.B.) 



33

Geotermalna energija važn je obnovljivi 

izvor energije, a nastaje kao posljedica 

raznih procesa koji se zbivaju u 

dubinama Zemlje gdje temperatura iznosi 

više od 4000°C. Svjetski je geotermalni 

potencijal golem, gotovo 35 milijardi 

puta veći nego što iznose današnje potrebe 

za energijom, no tek se vrlo mali 

dio toga može djelotvorno iskorištavati, 

svega do dubine 5000 m. Da bi se ta 

energija iskoristila, razvijene su mnoge 

tehnologije, ali pojednostavljeno možemo 

izdvojiti dva osnovna načina: izravno 

i neizravno. 

Izravno korištenje znači korištenje vruće 

vode koja izbija (ili se crpi) iz podzemlja. 

Ono može biti raznoliko: od korištenja u 

toplicama, za grijanje kuća ili staklenika, 

za pojedine postupke u industriji. 

Indirektno korištenje geotermalne energije 

znači dobivanje električne struje. 

Ovdje se princip rada ne razlikuje bitno 

od klasičnih termoelektrana na ugljen ili 

34 

ENERGIJA 

GEOTERMALNA ENERGIJA 


mazut - razlika je samo u načinu na koji 

se dobiva vodena para. Ovisno o temperaturi 

vode (ili pare) u podzemlju razvijeno 

je nekoliko različitih tehnologija. 

Prednost ovog izvora energije je što je 

jeftin, stabilan i trajan izvor, nema potrebe 

za gorivom, u pravilu nema štetnih 

emisija - samo vodena para, ali ponekad 

mogu biti i drugi plinovi. Slabosti mu 

je da ima malo mjesta na Zemlji gdje 

se vrela voda u podzemlju nalazi na ne 

prevelikoj dubini - takva područja, tzv. 

geotermalne zone vezane su uz vulkanizam 

ili granice litisfernih ploča. To su 

područja oko Tihog oceana (tzv. cirkumpacifički 

vatreni krug: zapadni dijelovi 

SAD i Kanade, Srednja Amerika, zapadna 

obala Južne Amerike, Novi Zeland, Indonezija, 

Filipini, Japan i istočni Sibir), 

srednjoatlantski greben (Island i Azorsko 

otočje), planinski lanci kao što su Alpe i 

Himalaja, istočna Afrika, središnja Azija 

te neka tihooceanska otočja. Kako su to 

često i trusna područja gradnja postrojenja 

zahtijeva povećane troškove. Često 

su udaljena od naseljenih područja 

što izaziva troškove prijenosa energije, 

a ponekad su zaštićena pa gradnja nije 

dopuštena (npr. Nacionalni park Yellowstone). 

Među zemljama koje prednjače su 

SAD, Filipini, Meksiko, Japan. 

Geotermalni izvori se mogu podijeliti na 

nekoliko osnovnih načina: 

1) prema stupnju istraženosti, odnosno 

potvrđenosti ležišta, 

2) prema vrsti ležišta, 

3) prema temperaturi medija (tople ili 

vrele vode ili pare). 

Geotermalna energija u Hrvatskoj 

Hrvatska ima svoje izvore geotermalne 

energije, njeni potencijali se procjenjuju 

na 812 MW toplinskog učinka i 45,8 MW 

električne snage. Geotermalna se voda 

na području Hrvatske koristila od davnina 

i na njoj se temelje brojne toplice

(npr. Varaždinske, Bizovačke). Dok je 

ranije u tim toplicama voda na površinu 

dotjecala prirodno, danas se koriste 

plitke bušotine. Značajnija istraživanja 

geotermalnih ležišta kako bi se ispitala 

moguća primjena u razne svrhe, ne samo 

zdravstveno-turističke, u Hrvatskoj započinju 

1976. godine. S obzirom na temperaturu, 

geološki te prema značajkama 

geotermalnih medija, Hrvatska se može 

podijeliti u tri područja: 

1) jadransko područje Dinarida (Istra, 

Primorje, Lika, Dalmacija), s razmjerno 

malim vrijednostima geotermalnog gradijenta 

i toplinskog toka, 

2) područje središnje Hrvatske (Banovina, 

Kordun, Pokuplje, Žumberačko gorje, 

Zagreb, Hrvatsko Zagorje, Prigorje, Međimurje), 

s najširim mogućim rasponom 

uporabivosti geotermalnog medija 

3) panonsko područje (Slavonija i Baranja, 

Podravina, Posavina), s prilično 

velikim vrijednostima geotermalnog 

gradijenta i toplinskog toka, 

Osim primjene u zdravstveno-turističke 

svrhe (kao termalna voda u bazenima), 

geotermalna se energija u Hrvatskoj koristi 

samo na dva mjesta (koja su i sama 

dio športsko-turističkog, odnosno zdravstveno-turističkog 

kompleksa): 

1) u Bizovačkim toplicama u Bizovcu, 

2) u Športsko-rekreacijskom centru ‘Mladost’ 

u Zagrebu. 

Bizovačke toplice koriste bušotinu Bizovac 

koja je dio istoimenog geotermalnog 

polja. Sustav je izgrađen prije dvadesetak 

godina, no u međuvremenu nije proširivan 

ni poboljšavan. Geotermalni se medij 

(voda) dobiva iz dvije proizvodne bušotine, 

a kroz treću se u ležište, umjesto 

iskorištenog, ohlađenog medija, utiskuje 

bunarska voda jer ne postoje uređaji za 

pročišćavanje vode iskorištene u bazenima. 

Godišnja se proizvodnja toplinske 

energije procjenjuje na nešto manje od 

10.000 MW. Osim tople vode, iskorištava 

se i plin koji se dobiva u odvajaču i kao 

gorivo služi u kuhinji hotela. 

Športsko-rekreacijski centar ‘Mladost’ 

koristi bušotine Mladost 1, 2 i 3 koje su 

dio istoimenog polja. Bušotina Mladost 3 

je proizvodna, s projektiranim protokom 

50 l/s i temperaturom medija na izvoru 

80°C. Druge dvije bušotine služe kao utisne, 

odnosno za povrat medija u ležište. 

Sustav služi za opskrbu toplinom cijelog 

centra uz godišnju potrošnju medija 

150.000 m³ što je, na žalost, mnogo ma- 

nje od ukupnih mogućnosti (procjenjuju 

se na oko 800.000 m³ godišnje). Inače, 

u neposrednoj se blizini, s druge strane 

rijeke Save, nalazi još sedam bušotina 

za koje se očekivalo kako će se koristiti 

za opskrbu toplinom bolnice koja se 

počela graditi, a čija gradnja sada već 

godinama stoji. 

Smatra se kako bi se geotermalna energija 

u Hrvatskoj iz većine ležišta ponajprije 

mogla koristiti za sustave grijanja 

(ponajviše zgrada koja čine zdravstvenoturističke 

komplekse, gdje se geotermalni 

medij u te svrhe već koristi, a zatim 

i za zagrijavanje staklenika (posebice u 

krajevima u kojima inače postoji poljoprivredna 

proizvodnja). 

Vođeni primjerom vjetrenjača na Pagu te 

u šibenskom zaleđu kao načina iskorištavanja 

energije vjetra, te činjenice da u 

Hrvatskoj postoje značajniji potencijali 

geotermalne energije kao drugog najznačajnijeg 

izvora obnovljive energije bezopasnog 

za atmosferu možemo očekivati u 

skoroj budućnosti veću iskorištenost tog 

dragulja Zemljine utrobe. 

Tekst i snimci: Dora Belamarić 

EKO REVIJA 35 

eco review

ENERGIJA 

Končar gradi najveću 

hrvatsku vjetroelektranu 

Nakon prve podignute na Pagu, 

priprema se gradnja nekoliko 

vjetroelektrana, a dodatan poticaj 

dat će im skoro donošenje pravilnika 

o otkupu i subvencioniranju cijene 

struje iz obnovljivih izvora energije. 

Pomalo apsurdna činjenica da je Hrvatska 

vjetrovita zemlja, ali na dnu europske 

ljestvice po broju vjetroelektrana 

jer ima samo jednu komercijalnu izgrađenu 

na Pagu, uskoro bi trebala postati 

prošlost iako je Zakonom o zaštiti priobalnog 

pojasa zabranjena njihova gradnja 

na otocima i 1.000 metara od obale. 

Na više lokacija u Primorju i Dalmaciji 

priprema se gradnja vjetroelektrana, a 

Končareva tvrtka Inženjering za energetiku 

i transport, poznata po gradnji 

hidroelektrana i transformatorskih stanica, 

planira na jednom brdu u zaleđu 

Splita izgraditi najveću vjetroelektranu 

u Hrvatskoj. Prvo do kraja rujna ove godine 

namjeravaju izgraditi vjetroagregat 

snage jedan megavat kao prvi dio velike 

vjetroelektrane koja bi do rujna 2007. 

godine trebala imati 15 stupova i ukupnu 

instaliranu snagu od 15 megavata pa 


će biti dva i pol puta veća od prve vjetroelektrane 

na Pagu koju je prije dvije 

godine izgradila sesvetska tvrtka Adria 

Wind Power. Ta bi Končareva vjetroelektrana 

godišnje mogla proizvoditi 30 

gigavatsati električne energije. Za usporedbu, 

prosječno kućanstvo u Hrvatskoj 

godišnje potroši oko četiri megavatsata 

električne energije. To znači da će vjetroelektrana 

kod Splita strujom moći opskrbiti 

oko 7.500 kućanstava. 

Direktor projekta vjetroelektrane Branko 

Zajec rekao je da je Končar u suradnji 

s Energetskim institutom “Hrvoje Požar” 

taj projekt započeo 2002. godine, a 

izgradnja vjertroelektrane sa 15 vjetroagregata 

stajat će ih oko 16,5 milijuna 

eura. Grupa Končar je kao jedan od kratkoročnih 

strateških ciljeva odredila, uz 

razvoj prigradskog vlaka, proizvodnju vjetroelektrana 

, kao i proizvodnju i prodaju 

električne energije iz obnovljivih izvora. 

Na projektu vjetroelektrane radi ekipa 

od osam stručnjaka, koja je nadopunjena 

s još dvadesetak stručnjaka iz drugih 

poduzeća unutar i izvan Grupe Končar. 

Ta ekipa treba izraditi vjetroagregat i 

usvojiti njegovu serijsku proizvodnju te 

obaviti sve inženjerske aktivnosti za instalaciju 

vjetroelektrane. Za postavljenje 

vjetroelektrane u blizini Splita trebaju 

još dobiti potrebne dozvole, sagraditi 

cestu i temelje za stupove. Kad se sve 

izgradi prije početka rada vjetroelektranu 

treba spojiti na veliku HEP-ovu 400 kilovoltnu 

trafostanicu Konjsko kod Splita. 

Procjenjuje se da će udio domaćih dijelova 

u prvoj Končarovoj vjetroelektrani, i 

trećoj komercijalnoj u Hrvatskoj, iznositi 

do 65 posto. Stupovi vjetroelektrane bit 

će visoki 60 metara, imat će promjer rotora 

58 metara te ukupnu masu od 130 

tona. Končarevi stručnjaci to plastično 

ilustriraju podatkom da se na 60 metara 

visoki stup težak oko 65 tona treba 

postaviti vjetroagregat koji je sa svim 

dijelovima težak otprilike kao i novi 

Končarev niskopodni tramvaj koji vozi 

po Zagrebu, ali gotovo dvostruko duži. 

Predviđeni rok trajanja vjetroelektrane 

je 20 godina, a u Končaru računaju da 

bi im se ulaganje moglo isplatiti nakon 

desetak godina korištenja. Ali to će, 

osim o vjetru, ovisiti o otkupnoj cijeni 

električne energije iz obnovljivih izvora 

koju tek treba odrediti Ministarstvo 

gospodarstva, rada i poduzetništva. 

Posebno je zanimljivo zašto je Končar 

odlučio krenuti u gradnju vjetroelektrana 

i odmah izgraditi najveću u Hrvatskoj. 

Zato smo Darinka Bagu, predsjednika 

Uprave Končara, upitali kako 

su se odlučili za takav na prvi pogled 

pomalo neobičan projekt kad se zna 

da vjetroelektrane, za razliku od drugih 

europskih zemalja, u Hrvatskoj još

uvijek imaju posve marginalnu ulogu. 

“Prateći razvoj svjetske energetike prije 

nekoliko smo godina zaključili da će 

obnovljivi izvori energije u svijetu i u 

Hrvatskoj morati imati znatno veću ulogu 

od današnje. Zbog toga, kao i zbog 

činjenice da Končar već proizvodi velik 

dio potrebnih dijelova (generatora, 

pretvarača, transformatorskih stanica, 

informatičke opreme itd.), krenuli smo 

u razvoj vlastite vjetroelektrane”, kaže 

Bago. 

Prvo su gotovo dvije godine tražili strateškog 

partnera za taj projekt. Zbog iznimno 

agresivnog nastupa stranih kompanija 

nisu ga mogli naći pa su odlučili 

samostalno napraviti vjetrofarmu. Kad su 

dovršili razvoj vlastitog proizvoda probali 

su tu tehnologiju vjetroelektrane plasirati 

na svjetsko tržište. Kako su im za to 

nedostajale odgovarajuće reference odlučili 

su najprije izgraditi najveću vjetroelektranu 

u Hrvatskoj. Naime, na sličan su 

način proteklih godina gradnjom velikih 

400 kilovoltnih trafostanica Ernestinovo 

i Žerjavinec za Hrvatsku elektroprivredu 

stekli nužne reference za gradnju takvih 

velikih objekata po svijetu. Nakon mjerenja 

vjetra na nekoliko lokacija izabrali su 

najbolju u zaleđu Splita i već rade prototip 

prve domaće vjetroelektrane koji bi 

trebao biti gotov do kraja ove godine. 

Potom slijedi njegova montaža i ispitivanje 

te postavljanje ostalih stupova sa 

generatorima. Time namjeravaju steći 

neophodnu referencu, iskustvo i znanje 

kako bi potom svoj novi proizvod mogli 

prodavati na svjetskom, ali i na domaćem 

tržištu. Jer u Hrvatskoj je već počela 

ili se priprema gradnja nekoliko vjetroelektrana, 

a planira ih se još više, tako 

da ćemo se ubrzo maknuti s europskog 

začelja. Tako bi uz niskopodni tramvaj, 

jedan od glavnih novih izvoznih aduta 

Končara, koji spada u najveće hrvatske 

izvoznike, sljedećih godina trebala postati 

vjetroelektrana. “Pritom očekujemo 

pomoć Hrvatske banke za obnovu i 

razvitak. S njima izvanredno surađujemo 

pa vjerujemo da će nam pomoći da na 

međunarodnim natječajima ponudimo 

podjednako povoljne uvjete financiranja 

projekata kao i strana konkurencija”, 

kaže Bago. 

Naime, većina europskih država ulaže 

golem novac u poticanje takve proizvodnje 

i pomažu svoje proizvođače 

bespovratnom pomoći, vrlo povoljnim 

zajmovima i subvencijama kamata. Ako 

želite kupiti vjetroelektrane iz Njemačke, 

Španjolske, Nizozemske, Danske, Finske 

i drugih zemalja dobit ćete iznimno povoljne 

kredite koji odstupaju od uobičajenih 

uvjeta jer je to politika tih država, 

objašnjava predsjednik Uprave Končara. 

Kako najveću vjetroelektranu u Hrvatskoj 

namjeravaju izgraditi prije svega kako bi 

stekli referencu i eventualno da im neko 

vrijeme posluži kao pokusni poligon, 

zasad je ne planiraju trajno zadržati u 

svom vlasništvu i HEP-u prodavati struju. 

Prvotno je bilo najava da bi država kod 

podjele poticaja za razvoj obnovljivih 

izvora energije zbog poticanja vlastitog 

gospodarstva mogla uvjetovati da se pri- 

likom njihove gradnje mora ugraditi određeni 

postotak domaće opreme. Međutim, 

stručnjaci upozoravaju da Europska unija 

u pregovorima ne bi blagonaklono gledala 

na takvo protežiranje domaćih tvrtki 

na račun stranih pa je takva mogućnost 

otpala, a Končaru je preostalo da se samostalno, 

uz jaku stranu konkurenciju, 

pokuša probiti na sve zahtjevnija strana 

tržišta. No, dobro je da će na tim tržištima 

kao i na domaćem biti sve više posla 

jer obnovljivi izvori energije, pa tako i 

vjetroelektrane, postaju sve popularniji. 

Osim toga i smjernice EU potiču sve veće 

korištenje tih za okoliš najboljih izvora 

energije. Tako zemlje EU moraju povećati 

udjel obnovljivih izvora energije u 

ukupnoj potrošnji energije sa šest posto 

u 2001. godini na 12 posto u 2010. 

Zanimljivo je da Hrvatska po jednim kri- 

terijima spada među europske države s 

najvećim udjelom obnovljivih izvora, a 

po drugima među one kod kojih je taj 

udjel najmanji. Naime, od oko četiri i 

pol tisuće megavata instaliranih izvora 

električne energije (hidroelektrane, termoelektrane 

i polovica nuklearne elektrane 

Krško) otprilike polovice otpada 

na hidroelektrane čije agregate pokreće 

voda, dakle stalno obnovljiv izvor. Međutim, 

u EU se sve češće, kad se govori 

o obnovljivim izvorima, isključuju velike, 

a ubrajaju samo male hidroelektrane pa 

će Hrvatska morati puno ulagati u takve 

izvore da zadovolji propisane europske 

kriterije. Ali kako bi takva ulaganja bila 

isplativa trebat prvo donijeti pravilnik 

o otkupu struje iz obnovljivih izvora te 

državnim subvencijama bez kojih će ti 

izvori biti nekonkurentni klasičnim elektranama. 

Osim u zadovoljavanju smjernica EU vjetroelektrane, 

ističu u Končaru, mogle bi 

imati važnu ulogu u smanjivanju godišnjih 

manjkova struje koji se sada u Hrvatskoj 

kreću oko 1.940 gigavat-sati, što 

HEP uvozi. Taj manjak se, prema njihovim 

riječima, potencijalno može kompenzirati 

izgradnjom 65 vjetroelektrana od 15 megavata, 

kakvu će oni izgraditi, što znači 

moguću investiciju od 1,07 milijuna 

eura. A prema dosadašnjim mjerenjima 

vjetropotencijala duž naše obale Jadrana 

Hrvatska, po riječima stručnjaka, može 

izgraditi vjetroelektrane snage veće od 

tisuću megavata, dakle kao jedna i pol 

NE Krško. (Ž.B.) 


37


PROMET Brodovi na slavonskoj ravnici 

Kanal Dunav – Sava, dug oko 60 

kilometara, skratit će putovanje 

brodovima Dunavom i Savom od 

Vukovara do Slavonskog Šamca za oko 

400 kilometara 

Možete li zamisliti brodove na slavonskoj 

ravnici između Vukovara na 

Dunavu i Slavonskog Šamca na Savi kako 

plove između pšenice, kukuruza, šećerne 

repe i drugih usjeva ili kroz šume? 

To bi uskoro mogla postati stvarnost. 

Prije nekog vremena je ministar mora, 

turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta 

izjavio, upravo u Vukovaru, kako 

se priprema dokumentacija i studija na 

temelju koje će Vlada uskoro izaći s dinamikom 

plana izgradnje višenamjenskog 

kanala Dunav-Sava, koji je važan 

ne samo za Vukovar nego i za čitavu 

Slavoniju i Hrvatsku. To je, kako mnogi 

vole reći, povijesni projekt. Jer, prve 

zamisli o kanalu Dunav–Sava dolaze još 

iz osamnaestog stoljeća (neki spominju 

1737. a neki 1775. godinu), a ostvarit 


će se, eto, tek u 21. stoljeću. Najmanje 

za deset godina mogla bi se, dakle, promijeniti 

slika prostora u istočnom dijelu 

Slavonije, brodovi od Vukovara skrenuti 

poprijeko prema Savi i uz uređeni plovni 

put Save stići do Siska i do Zagreba, pa 

tako postaje gospodarski još zanimljiviji 

kombinirani riječno-željeznički transport 

roba od Podunavlja do Jadrana. 

Kanal Dunav–Sava ili, kako se još označava, 

Vukovar–Šamac dug je oko 60 kilometara, 

širina mu je 30 metara i imao 

bi 3 metra dubine, a vrijednost mu je 

procijenjena na oko 4,5 milijardi kuna. 

Uz najvažniju činjenicu da će se duljina 

puta svim brodovima koji iz Dunava dola- 

ze u Savu skratiti za oko 400 km (za dužinu 

putovanja Dunavom od Vukovara do 

ušća Save i Savom do Slavonskog Šamca 

odnosno Slavonskog Broda), zagovornici 

tog projekta ističu da kanal osim prometne 

ima i širu gospodarsku funkciju – zaštitu 

od poplava i navodnjavanje, drugim 

riječima, cjelovito upravljanje režimom 

voda na opću korist. To bi trebao biti i 

dodatni poticaj razvitku riječnog prometa, 

koji u Hrvatskoj zaostaje u odnosu na 

druge prometne grane. 

Dok se u razvijenim zemljama i do 25 posto 

ukupnog prometa odvija rijekama, a 

u Europi u prosjeku 7 posto, u Hrvatskoj 

je udjel riječnog prometa samo 0,9 po- 

Plovni putovi – 787 km 

Mrežu plovnih putova na unutarnjim vodama u Hrvatskoj čine prirodni tokovi 

rijeke Dunava u dužini od 137,5 km, Save 446 km, Drave 198,6 km i Kupe 5 km, 

odnosno ukupno 787,1 km plovnih putova s različitim uvjetima plovidbe. Plovni 

put Dunava od Batine do Iloka osposobljen je i obilježen za dnevnu i noćnu plovidbu 

i odgovara zahtjevima VIc međunarodne klase. Plovni put Save ima najvećim 

dijelom treću klasu plovnosti (376 km) i manjim dijelom (70 km) druge klase, dok 

Drava ima malim dijelom (22 km) od ušća u Dunav do Osijeka četvrtu kategoriju, 

zatim 60 km treće i 116,6 km druge klase plovnosti. Uz iznimku 13 km od ušća 

u Dunav do nove luke, gdje se odvija najintenzivnija plovidba, na ostalom dijelu 

Drave plovidba je uglavnom vezana uz eksploataciju šljunka, pijeska i drva. Na 

rijeci Kupi samo je 5 km osposobljeno za plovidbu.

Veliki zahvat 

Gradnja kanala predstavlja veliki zahvat i mnogo posla. Osim velikih iskopa potrebno 

je izgraditi dvije brodske prevodnice (jednu kod Vukovara i drugu kod 

Slavonskog Šamca) kojima se brod podiže ili spušta za prijelaz iz rijeke u kanal 

ili obratno, zatim pet ustava, jedan sifon, dvije crpne stanice, šesnaest cestovnih 

i četiri željeznička mosta, te oko 50 km prilaznih cesta za te mostove. Trasa 

kanala od Vukovara prema Slavonskom Šamcu prolazi niskim poljoprivrednim i 

šumovitim krajolikom, većim dijelom će pratiti postojeće vodotoke rijeke Vuke, 

Bosuta, Biđa i Konjskoga, prolazit će pokraj Vinkovaca i Cerne, gdje su zamišljena 

manja pristaništa. Važnost kanala raste i zbog uređenja površinske i podzemne 

odvodnje na gotovo 200.000 hektara i navodnjavanja oko 40.000 hektara, što bi 

trebalo omogućiti povećanje poljoprivredne proizvodnje i do 70 posto, zatim zbog 

održavanja vodnog režima prema potrebama šumske vegetacije, kao i mogućnosti 

intenziviranja ribnjačarstva. 

sto. Ali, da bi se riječni promet povećao 

potrebno je za to poboljšati uvjete plovidbe, 

modernizirati luke, razviti brodovlje 

i, naravno, izgraditi kanal Dunav – Sava 

koji će omogućiti jeftiniji prijevoz roba 

rijekama i tako skrenuti prijevoz nekih 

tereta na ekološki prihvatljiviji riječni 

promet. Samo u proširenje vukovarske 

luke u prvoj fazi bi trebalo uložiti 25 

milijuna eura, od toga 15 milijuna državnog 

novca koji će uložiti lučka uprava, 

dok bi 10 milijuna eura trebao biti novac 

koncesionara. Ta bi ulaganjima, trebala 

povećati kapacitet luke, što je nužno s 

obzirom da je u posljednje dvije godine 

zabilježen rast prometa do šest puta. U 

prošloj godini u odnosu na godinu prije, 

prekrcano je čak 174 posto tereta više 

pa je 2005. bila prva poslijeratna godina 

u kojoj je Luka Vukovar radila bez 

državnih potpora. U 2004. pretovarene 

su u luci 290.832 tone tereta, a prošle 

godine čak 796.568 tona, što jasno 

svjedoči kako se vukovarska luka snažno 

razvija. Lani je najviše pretovareno željezne 

rude (62 posto), šećera (11 posto), 

ugljena (šest posto), dok se ostalih 22 

posto odnosi na žitarice, uljarice, umjetno 

gnojivo, željeznu robu i specijalne 

terete. Čak 80 posto pretovarene robe 

ostvareno je za poslovne partnere iz Bosne 

i Hercegovine, a ostalih 20 posto 

bilo je vezano uz uvoz i izvoz za hrvatsko 

tržište. Sadašnja će se luka razvijati i 

u budućnosti, kad se izgradi predviđena 

luka na kanalu Dunav-Sava, uklopiti u 

nju. Do 2010. godine luka bi mogla pretovarivati 

oko 1,5 milijuna tona tereta, 

čime bi predratni promet bio napokon 

dostignut i - prestignut. 

Uostalom, nedavno je na konferenciji 

visokih dužnosnika zemalja članica EU 

i zemalja Podunavlja u Beču prihvaćen 

prijedlog akcijskog programa za unapređenje 

unutarnje plovidbe u EU kojim se 

preporuča veće korištenje Dunava i plovnih 

putova i na taj način rasterećenje 

cestovnih pravaca. Hrvatski predstavnici 

naglasili su značenje prometnog povezivanja 

Jadrana i Podunavlja i povezivanja 

unutarnjih plovnih putova u logistički 

lanac kao alternativu konvencionalnom 

transportu. Spomenuta je i namjera hrvatske 

Vlade za prezentacijom programa 

izgradnje infrastrukturnih objekata kao 

preduvjeta za uspostavljanje veza Jadran-Podunavlje. 

Naime, Vlada je u svom 

programu planirala pokretanje programa 

revitalizacije hrvatskih riječnih putova, 

uključujući i plovnost rijekom Savom, te 

dovršiti modernizaciju vukovarske luke 

imajući na umu mnoge prednosti koje 

vodeni prijevoz ima u odnosu na cestovni 

i željeznički – od manje potrošnje 

energije, veće sigurnosti i ekoloških vrijednosti 

do manjih troškova prijevoza. 

Dražen Jambrović 

Lučkoj upravi Vukovar 

ekološki certifikat 

Lučka uprava Vukovar uvela je sustav 

upravljanja okolišem prema normi ISO 

14001:2004, a taj joj je certifikat 

dodijelila međunarodna certifikacijska 

kuća Det Norske Veritas. Još je 

2003. godine Lučka uprava Vukovar 

uvela sustav upravljanja kvalitetom 

prema normi ISO 9001:2000 kojim 

je olakšano poslovanje i postignuto 

bolje upravljanje poslovnim procesima. 

Međutim, s obzirom na značajan 

porast prometa, za čak 174 posto, 

odnosno sa 290 tisuća tona u 2004. 

na 796 tisuća tona u 2005. godini, te 

na porast broja ovlaštenika koncesija 

koji se, između ostaloga bave i pretovarom 

i skladištenjem nafte i naftnih 

derivata u luci Vukovar, prepoznata 

je potreba za definiranjem značajnih 

aspekata okoliša i boljim nadzorom 

nad ovlaštenicima koncesija i njihovim 

poslovnim procesima vezano za 

okoliš. Zato je Lučka uprava Vukovar, 

kako javlja Hina, provela certifikaciju 

prema ISO 14001:2004 normi. To bi 

trebalo pridonijeti sigurnosti u luci, 

sprječavanju zagađenja i mogućih 

ekoloških incidenata te boljem poslovnom 

ugledu luke. Uvođenjem tog sustava 

Lučkoj upravi je olakšan nadzor 

nad korisnicima luke, prepoznati su 

značajni aspekti okoliša i propisano je 

upravljanje njima kao i načini interne 

i eksterne komunikacije te djelovanje 

i u izvanrednim situacijama. 

Lučka uprava Vukovar je javna ustanova 

za upravljanje i razvoj luka i 

pristaništa na rijeci Dunav i kanalu 

Dunav-Sava. Osnovni zadaci su zadaci 

upravljanje lučkim područjem, planiranje 

njegova razvitka, izgradnja i 

održavanje lučke infrastrukture, nadzor 

djelatnosti na lučkom području, 

te stručni poslovi vezani za davanje 

koncesija, kontrolu prometa u luci i 

aktivnosti na lučkom području, promocija 

i marketing. Det Norske Veritas 

(DNV) neovisna je fondacija i jedan 

od vodećih svjetskih pružatelja usluga 

upravljanju rizicima. Sjedište joj je u 

Norveškoj, a ima 300 ureda u više od 

sto zemalja. U Hrvatskoj djeluje od 

početka devedesetih godina prošlog 

stoljeća i trenutno ima četiri ureda i 

drži ukupno 36 posto hrvatskog tržišta 

ISO certifikata. 


39


Mali pučinski otok Susak, opjevan 

pjesmom: “Sansego, gradiću - ki si na 

varšiću...”, otok je pijeska i lesa, trstike 

i vinove loze, specifičnog govora i 

slikovite narodne nošnje, no ono što 

ga čini posebno privlačnim njegova je 

nedirnuta priroda. 

Susak, jedan od najposebnijih kvarnerskih 

otoka, smješten je sedam 

morskih milja jugozapadno od otoka 

Lošinja, s kojim je povezan dva puta 

dnevno brodskom vezom. Smatra se da 

je otok dobio ime po grčkom nazivu za 

biljku origano “sansegus” koja raste na 

otoku, a talijanski naziv za otok “Isola 

di Sansego” tu priču i potvrđuje. 

Otok površine od samo 3,7 četvornih kilometara 

nije kao drugi jadranski otoci. 

Susak je otok prapora ili lesa (prašinasti 

materijal blijedožute boje), trstike i dugih 

pješčanih plaža. Debele naslage lesa 

i pijeska, zbog kojih je otok često zvan 

“malo čudo prirode”, nanijeli su vjetrovi 


u ledeno doba i nataložili na vapnenačku 

kamenu podlogu. Lesni nanosi visoki su 

na sjevernoj strani otoka mjestimice i do 

98 metara, a u prošlosti su Suščani kroz 

njih kopali duboke usjeke kako bi lakše 

došli do svojih vinograda. 

Pješčano tlo u kombinaciji s blagom 

sredozemnom klimom pogoduje na Susku 

rastu mediteranskog bilja, no specifičnost 

vegetacije je trstika koju je 

moguće naći po cijelom otoku, a danas 

se ovdje isprepleće s podivljalom vinovom 

lozom, kupinama i mediteranskom 

šikarom – makijom. Zanimljivo je da na 

Susku nema zmija otrovnica, ali bi vas 

mogao uplašiti dugački, neotrovni crni 

gmaz kojeg otočani zovu “gad”. Šećući 

otokom po prašnjavim puteljcima kroz 

šikaru ili lesne usjeke, putem možete 

vidjeti uglavnom ptice, leptire, guštere, 

ovce ili pokoju kozu, no životinja opasnih 

po ljude ovdje nema. 

Ukoliko želite doživjeti panoramu cijeloga 

otoka najbolje je popeti se do svjetionika. 

Smješten na najvišoj točki otoka, 

svjetionik je sagrađen još davne 1885. 

godine za vrijeme Austro-Ugarske, na važnom 

povijesnom morskom plovidbenom 

putu iz Istre u središnju Dalmaciju. Svjetionik 

je česta meta znatiželjnih turista, 

stoga simpatični svjetioničar i njegova 

supruga imaju povremenu ulogu turisti-

čkih vodiča - povest će vas u razgledanje 

svjetionika, usput objašnjavajući i 

povijest otoka. 

Jedino mjesto na otoku je istoimeni Susak: 

Gornje selo razvilo se oko benediktinske 

opatije sv. Nikole i Mihovila arhanđela 

koju je utemeljio hrvatski kralj 

Krešimir u 11. stoljeću. Danas je tu, okružena 

starim kamenim kućama, smještena 

župna crkva iz 1770. godine, na trgu do 

kojeg se stiže po uskim isprepletenim 

uličicama. Najstarije kuće Gornjeg sela 

građene su od trstike i zemlje, a većina 

kasnijih u tehnici suhozida. Nekolicina 

napuštenih urušenih kuća, zaraslih u korov, 

svjedoči o dugotrajnom iseljavanju 

stanovništva s otoka. Stotinjak kamenih 

stepenica vodi iz Gornjega u Donje selo 

nastalo u 19. stoljeću,, zvano još i Spjaža 

prema istoimenoj uvali. Danas je tu 

glavna infrastruktura mjesta, mala riva i 

lučica s lukobranom uz koji pristaje brod 

s Lošinja ili katamaran iz Rijeke. 

Zbog svoje prostorne izdvojenosti i nedostupnosti 

Susak je stoljećima bio izoliran, 

život na njemu težak, a većina stanovništva 

iselila je tijekom 20. stoljeća 

u Sjedinjene Američke Države. Obradive 

površine nekad zasađene vinovom lozom, 

danas su uglavnom zapuštene i zarasle u 

makiju, a tvornica za preradu ribe i zadružna 

vinarija već su odavno zatvorene. 

I dok je 1936. godine na Susku živjelo 

2000 stanovnika danas ih je na otoku 

samo 188 (prema zadnjem popisu stanovništva 

iz 2001. godine). Za usporedbu, 

u američkoj saveznoj državi New Jersey 

trenutno živi preko 2500 Suščana. Neki 

se vraćaju kada odu u mirovinu, a djeca 

im ostaju u Americi i tako se susačko 

- američka veza stalno održava. 

Jedan od puteva iz Gornjeg sela odvest 

će vas do mjesnog groblja Merina i do kapelice 

Gospe žalosne u kojoj su pokopani 

svi susački svećenici. Najčešća prezimena 

na nadgrobnim spomenicima: Picinić, 

Morin, Skrivanić, Matešić, Busanić, Tarabokija… 

govore o višestoljetnoj tradiciji 

nekoliko susačkih obitelji koje i danas 

žive na otoku. Suščani su stanovnici 

uglavnom treće životne dobi (danas na 

otoku živi tek dvadesetak djece). Zbog 

izdvojenog načina života kroz mnoga su 

stoljeća sačuvali izvornost svog govora 

- nama prilično nerazumljivog te neke 

drevne običaje i živopisnu žensku narodnu 

nošnju. Osim jednostavne nošnje za 

svaki dan zvane “po susacku”, prije se 


41

izrađivala i posebna raskošna nošnja za 

svetkovine i vjenčanja “po losinjsku”. Ta 

svečana nošnja danas je zaštitni znak i 

simbol otoka, a odlikuju je vrlo žive boje, 

široka mini-suknja u nekoliko slojeva, 

prekrasan vez i čipkani obrubi. Nekada 

su žene bez obzira na dob nosile nošnje, 

a danas se nošnja može vidjeti još samo 

u posebno svečanim prigodama. Jedna 

od takvih zasigurno je i proslava Dana 

iseljenika, svake godine krajem srpnja, 

kada otok posjećuju iseljeni Suščani. 

Vole se vratiti bar nakratko u svoj rodni 

kraj, toliko različit od bučnog, modernog 

svijeta u kome žive. 

Susak je naime otok bez asfaltiranih cesta, 

bez automobila, nema tvornica ni 

hotela, nema disko klubova, pa čak ni 

policijsku postaju... Ima tek dvije trgovine, 

četiri restorana, nekoliko kafića, 

slastičarnicu, poštu, osnovnu školu, turistički 

ured, Klub iseljenika, Dom umi- 


rovljenika i mjesnu ambulantu u kojoj 

radi časna sestra. Jedino motorizirano 

prijevozno sredstvo na otoku je traktor. 

I iako se do nedavno činilo da je na Susku 

vrijeme stalo, danas se u mjestu pomalo 

obnavljaju stare kuće, nedavno su uvedeni 

kanalizacija i vodovod, a pravo uređenje, 

nadaju se mještani, tek slijedi. 

Zimi kada zapuše olujni vjetar, broda 

nema po dva-tri dana, otok je odsječen i 

tada pošta i namirnice kasne, no Suščani 

se ne žale, jer na vrijeme se ne može 

utjecati. Ljeti, kada na otoku boravi oko 

tisuću ljudi, cijelo mjesto živne. Turisti 

koji cijene prvenstveno mir i netaknutu 

prirodu uvijek se ponovno vraćaju na Susak. 

Prekrasne pješčane uvale, čisto more 

i ljekoviti pijesak naveli su, još davne 

1912. godine, doktora Ernesta Mayerhofera 

iz Bečke Pirquetove klinike na ideju da 

u pješčanoj uvali Bok sagradi kupalište i 

lječilište. Doktor Mayerhofer proučavao 

je prirodno - geografske elemente (temperaturu 

mora, relativnu vlažnost zraka, 

prosječne mjesečne temperature, udio 

alergena u zraku...) na Susku, tražeći 

pogodno mjesto za pedijatrijsku talasoterapiju. 

Rezultati istraživanja u uvali Bok 

pokazali su da je otok izuzetno povoljan 

za liječenje dječje astme i ostalih bolesti 

respiratornog sustava. Na temelju istraživanja 

doktora Mayerhofera izgrađeno je 

dječje morsko kupalište s malim hotelom, 

kuhinjom i kućicama za smještaj i upravo 

kada je lječilište trebalo profunkcionirati 

izbio je 1914. godine Prvi svjetski rat. 

Tijekom rata dječja kupališna kolonija je 

porušena, a ostala je samo dobra ideja. 

I dok sjevernu stranu otoka na kojoj je 

trebalo biti lječilište karakteriziraju niska 

obala i pješčane plaže, južna je strana 

otoka, okrenuta prema otvorenom moru, 

stjenovita. Iako teže pristupačne, kamene 

uvale podno strmih obronaka privlače 

svojom ljepotom i kristalno čistim 

morem. Ipak, u nekima od njih stijene 

su prekrivene debelim slojem katrana. 

Balastne vode koje tankeri ispuštaju na 

svom putu prema Omišlju danas povremeno 

ugrožavaju čak i obalu Suska. Za 

koju godinu Susak će zasigurno postati 

mjesto s većim brojem turista jer sve 

više domaćih, a i stranih turista otkriva 

njegove zanimljivosti i posebnosti, 

uživa u njegovoj jedinstvenoj ljepoti i 

miru. Stoga Suščane zajedno s nadležnim 

državnim institucijama, čeka važna zadaća 

– zaštititi morski okoliš, revitalizirati 

otok, ponosno pokazati njegove prirodne 

ljepote i kulturno-povijesnu baštinu. Jedina 

djelatnost koja može oživjeti otok i 

privući mlade ljude je turizam, lječilišni 

ili ekološki, pažljivo osmišljen da ne naruši 

očuvanu prirodu, autentičnost gradnje 

naselja i mir. Jer Susak zaista odiše 

iskonskim mirom u kojem čovjek može 

doživjeti potpuni sklad s prirodom. 

Edita Gregurić Cvenić 

Snimio: Goran Saletto

Krumpir je po svojoj zastupljenosti 

u prehrani drugi po važnosti izvor 

energije, odmah za žitaricama. Jedan je 

od najvećih izvora C vitamina (26 mg u 

jednom prosječnom krumpiru), a osim vitamina 

B kompleksa (posebice vitamina 

B6) sadrži još kalij, željezo, jod, kalcij i 

sumpor. Mit da krumpir deblja 

je netočan jer ima upola manje 

kalorija od kruha i manje od 

60% kalorija nego tjestenina. 

Podrijetlom je iz južnoameričkih 

Anda, iz područja pokraj 

jezera Titicaca (nadmorska 

visina 2500 m) u današnjem 

Peruu. Prastanovnici ovog 

kraja, Inke, cijenili su krumpir 

smatrajući ga “uzvišenom 

biljkom”. Prvi je put donesen 

na europsko tlo 1565. godine 

i to na dvor španjolskog kralja 

Filipa II. Prvi pisani dokaz o 

njegovom uzgoju u okolici Seville 

potječe iz 1573. godine. 

Kasnije su ga franjevci prenijeli 

u Italiju, a 1586. godine u 

Englesku. Iz Engleske krumpir 

se dalje širio na područje Njemačke, 

Poljske i dalje prema 

skandinavskim zemljama. Polovicom 

19. stoljeća krumpir 

postaje “kruh sirotinje”. Uzrokovao 

je velike seobe naroda u 

Irskoj. Kada je gljivična bolest 

krumpira (Phytophora infestaus) 

uništila krumpirišta u 

tim krajevima, velika većina 

irskog pučanstva se preselila u 

tadašnju Sjevernu Ameriku. U 

Hrvatsku je krumpir donesen 

najvjerojatnije iz Češke i to su 

ga donijeli češki staklari koji su 1764. 

godine naselili područje oko Stare Sušice 

u Gorskom Kotaru. 

U Lici se uzgaja već 250 godina i prehranio 

je mnoge generacije Ličana. Pretpostavlja 

se da su ga u Liku donijeli graničarski 

vojnici. U vrijeme Austro-Ugarske 

taj je prostor bio organiziran kao Vojna 

krajina pa su svi radnosposobni muškarci 

u vrijeme rata bili vojnici, a u vrijeme 

mira seljaci. Tako je jedna satnija 1769. 

godine dobila sjeme krumpira i prvi ga 

put zasadila u Lici. Naredbom Marije Terezije 

morao se uzgajati na svim područjima 

na kojima nisu uspijevale žitarice. 

Uzgojen u podnožju Velebita, na ličkim 

krškim poljima i uzvišenim krajolicima s 

čistim tlom i posebnim agro-klimatskim 

uvjetima lički krumpir specifičan je po 

većem postotak suhe tvari, vitamina i 

minerala. Još jedan od ključnih elemenata 

kvalitete ličkog krumpira su i temperaturne 

razlike između noći i dana gdje 

se temperatura tijekom noći poprilično 

LIČKI KRUMPIR 

snizi u odnosu na dnevnu temperaturu 

tako da se usporava vegetacija i na taj 

način krumpir skuplja više suhe tvari. 

Sve to uvjetuje višu kvalitetu s jedne 

strane, a s druge strane usporava njegov 

rast te mu je i prinos znatno niži. 

Na hrvatskom tržištu postoji nekoliko 

sorti krumpira. Najviše su zastupljene visokoprinosne 

sorte, upravo zbog toga da 

bi se što više povećao prinos krumpira, a 

samim time i profit proizvođača. No, te 

su visokoprinosne sorte, upravo zato što 

im je visoki prinos glavna karakteristika 

manje kvalitetne. Osobito se u glavnim 

uzgojnim područjima u Hrvatskoj, a to 

su Međimurje i okolica Varaždina, uzgajaju 

visokoprinosne sorte poput Kondo- 


ra Fabule koje, imaju jako mali postotak 

suhe tvari, oko 17%. U Lici su se zadržale 

“stare” sorte, poput Desireea, koji je 

zastupljen s preko 95%. Ta sorta se kod 

nas uzgaja već 30-ak godina te je postala 

i sinonim za lički krumpir. Odlikuje se 

većim postotkom suhe tvari (oko 21%) 

koji je u uvjetima Like i znatno 

veći (23%). 

Jedan od bitnih čimbenika u 

proizvodnji krumpira u Lici je 

gnojidba tla svake tri godine 

i to stajskim gnojem kako bi 

se poboljšala struktura tla, jer 

se mineralnim gnojem ne može 

nadomjestiti ono što biljke iscrpe 

iz tla. 

Propadanjem poljoprivrednih 

zadruga, uvozom krumpira te 

proizvodnjom krumpira produktivnijeg 

prinosa (Međimurje, 

Varaždin) gotovo je nestala 

njegova proizvodnja u Lici. 

Stoga je poljoprivredna zadruga 

Lovinac započela obnovu 

toga visokovrijednog proizvoda 

u suradnji s Agronomskim 

fakultetom u Zagrebu i uz 

financijsku potporu Ministarstva 

poljoprivrede, šumarstva 

i vodnog gospodarstva. Pokrenut 

je projekt “Razvoj robne 

marke (brand) ličkog krumpira 

kao proizvoda s geografskim 

podrijetlom”. 

Ideja o ličkom krumpiru kao 

marki postoji već nekoliko 

godina, odnosno od kada je 

proizvodnja krumpira u Lici 

drastično počela propadati, a 

razlog je što cijenom nije bio 

konkurentan ostalom krumpiru. Zato je 

prevladalo mišljenje da treba stvoriti 

prepoznatljiv “brand”. 

Zaštita ličkog krumpira kao proizvoda s 

zemljopisnim podrijetlom osigurava njegov 

opstanak te svijetlu budućnost u Europskoj 

uniji. Nezaštićeni krumpir bit će 

u izravnom tržišnom nadmetanju s krumpirom 

iz Europske unije, koji se jeftinije 

proizvodi, pa je samim tim i konkurentniji. 

Takozvani obični krumpir proizveden 

u Hrvatskoj neće se razlikovati od onog 

proizvedenog u nekoj drugoj državi EUa. 

Ali ličkoga krumpira kao zaštićenoga 

proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom 

nema nigdje drugdje osim u Lici. 

Tekst i snimak: Dora Belamarić 

EKO REVIJA 43 

eco review


KOSINJ - Hoće li će ga potopiti? 

Podvelebitsko selo Kosinj svakako spada 

među najživopisnija naseljena područja 

u Hrvatskoj. Nalazi se u prekrasnoj 

Kosinjskoj dolini koja je sa svih strana 

okružena planinama. Sa zapadne i jugozapadne 

strane dolinu okružuje sjeverni 

Velebit. Sa sjeverne strane gorski lanac 

sa stjenovitim vrhom Kalićem razdvaja ju 

od Gacke doline. Kroz srce doline vijuga 


rijeka Lika, druga po dužini ponornica u 

Europi. Na kosinjskim poljima omeđenim 

planinama i brdima plodna je zemlja, 

među najboljima u Lici. Godišnji režimi 

poplava rijeke Like nanose svake godine 

nove količine mulja na polja i na prirodan 

način gnoje zemlju. U idiličan prirodni 

okoliš savršeno se uklapa tradicionalna 

lička arhitektura kojom Kosinj, za razliku 

od mnogo drugih mjesta u okolici, obiluje. 

U cijeloj se kosinjskoj dolini nalazi 

petnaestak sela i zaseoka, ipak ime Kosinj 

ih sve obuhvaća u jedno. 

No, Kosinj nije poznat samo po prirodi 

koja ga okružuje. Kroz povijest je ovaj 

prostor bio privlačan za život ljudi, naseljavao 

ga je čak i pretpovijesni čovjek. 

Arheološkim istraživanjima nađeni su 

ukrasi iz doba Ilira, a na cijelom području 

postoji više ilirskih gradina u kojima 

su živjela japodska plemena. Na ilirsku 

kulturu se nastavila rimska. Najvažniji 

arheološki nalaz iz tog doba je Pisani kamen. 

Nalazi se iznad zaseoka Kosinjskog 

Bakovca na Velebitu. Na živoj stijeni je 

uklesana odluka rimskog suda o podjeli 

vode na obližnjem izvoru Begovača 

između dva ilirska plemena. U Kosinju 

se nalazila prva tiskara u Hrvatskoj. Nedugo 

nakon izuma tiskarskog stroja u 

Njemačkoj knezovi Frankopani osnovali 

su tiskaru u Kosinju. U njoj je, 1491. 

godine, najvjerojatnije tiskan glagoljski 

brevijar, najstarija knjiga tiskana na hrvatskom 

tlu. 

Početkom prošlog stoljeća u Kosinju je 

živjelo dvanaest tisuća žitelja. Nakon

Drugog svjetskog rata počinje demografski 

pad stanovništva koji još uvijek traje. 

Jedan o razloga tomu je zemljopisna izoliranost 

područja. Do prije godinu dana 

samo je jedna cesta vodila iz Kosinja u 

naseljenije dijelove Like. Prošle godine 

je završena cesta Kosinj-Krasno koja dalje 

vodi prema jadranskoj obali i Senju. 

Nedostatak tranzita pogubno je djelovao 

na privredu sela, te ona danas u selu 

niti ne postoji. Manjak radnih mjesta 

ljude, pogotovo mlade, odvodi u gradove 

i rijetki se vraćaju. Većinu od oko 

1500 stanovnika u Kosinju danas čine 

ljudi u trećoj životnoj dobi. Nekada je 

cijelo kosinjsko polje bilo obrađivano. Na 

njemu su se sadile gotovo sve poljoprivredne 

kulture. Danas izgleda drukčije. 

Dobar dio polja se više ne obrađuje, jer 

ga nema tko obrađivati. 

Još je jedan, iako ne tako izravan, razlog 

smanjenja broja stanovnika u Kosinju. 

Već četrdesetak godina govori se o izgradnji 

nove brane na rijeci Lici koja bi u jezero 

pretvorila veliki dio kosinjske doline 

i poplavila nekoliko sela i zaseoka Kosinja. 

Očekujući izgradnju brane u Gornji 

Kosinj, Mlakvu i druge dijelove Kosinja 

godinama se vrlo malo ulagalo. Ne videći 

perspektivu i očekujući potapanje rodnih 

kuća, malo po malo, stanovništvo se selilo 

u urbane sredine. U razgovoru sa stanovnicima 

Mlakve očito je da stariji ljudi 

ne žele napustiti domove, dok mladi, 

zbog nedostatka mogućnosti to žele. Još 

1967. godine na ulazu u kosinjsku dolinu 

izgrađena je brana Sklope na rijeci Lici. 

Nastalo je akumulacijsko jezero Krušćica, 

a potopljeno je istoimeno selo. Česte poplave 

polja kod Donjeg Kosinja i Lipovog 

polja jedan su od aduta na koje se poziva 

Hrvatska elektroprivreda kao nositelj 

projekta izgradnje nove brane koja bi se 

zvala Kosinj. Do plavljenja polja dolazi 

poslije velikih kiša koje su najčešće u 

zimskom dijelu godine, te velikih šteta 

na poljoprivrednim usjevima i nema. 

Ljudi u Kosinju stoljećima žive u skladu 

s poplavama, a to potvrđuje i činjenica 

da stambeni i gospodarski objekti, koji 

su izgrađeni van dosega vode, nisu plavljeni 

niti za najviših vodostaja. Prije 

izgradnje brane Sklope voda je brzo plavila 

polje, ali je relativno sporo odlazila 

u ponore koji su prirodni kraj toka rijeke 

Like. Održavanjem i čišćenjem ulaza u 

ponore voda je odlazila puno brže. Brana 

Sklope poplave nije uspjela spriječiti, no 

stvorene su bitne promjene u vodnom 

režimu rijeke Like. Podzemnim tunelom 

su vode usmjerene prema rijeci Gackoj i 

dalje prema moru. 

Smatra se da bi izgradnjom nove brane 

nedaleko od Kosinjskog mosta, sagrađenog 

1936. godine, poplave potpuno 

nestale. Brana bi bila 423 m dugačka i 

68 m visoka. Akumulacija koja bi nastala 

stvorila bi jezero površine 1.362 ha. Proizvodnja 

električne energije u slivu rijeke 

Like povećala bi se za 350 mil. kWh. U 

Hrvatskoj elektroprivredi smatraju da bi 

se u onome što ostane od Kosinja stvorili 

preduvjeti za intenzivniju poljoprivredu, 

razvoj turizma i ribogojstva. Ipak, nije 

jasno kako bi poljoprivreda bila intenzivnija, 

ako bi se poljoprivredne površine 

uvelike smanjile plavljenjem jednog dijela 

doline. Ribogojstvo je i danas moguće 

na jezeru Krušćica, ali ga nema. Teško da 

će ga biti i na novom umjetnom jezeru. 

Svojom ljepotom kosinjska dolina nikoga 

ne ostavlja ravnodušnim. No, turizma 

također nema, što zbog odvojenosti od 

glavnih prometnica, što zbog nepostojanja 

infrastrukture. Realno gledajući, sva 

obećanja o novom, ljepšem i za život 

perspektivnijem Kosinju nemaju čvrsto 

uporište. I dalje će to biti samo selo na 

kraju puta. Potopit će se kuće koje su 

domovi naraštajima ljudi. Potopit će i 

groblja, posljednja počivališta mnogih 

Kosinjana. Nestat će jedna prekrasna 

dolina, rijeka i način života diktiran poplavama 

i sušama koji traje stoljećima. 

Tko ima pravo odlučiti o tome? 

Tekst i snimci: Krunoslav Rac 


45



Nasilje nad 

divljim 

životinjama 

Nezakonitom trgovinom divljih 

životinja u svijetu se vrti golem novac. 

Zarada od takve vrste trgovine u 

svijetu je tako velika da je veća samo 

trgovina narkoticima. To se posebno 

odnosi na rijetke i ugrožene vrste. 

Što je neka životinjska vrsta rjeđa i 

njen opstanak u prirodi ugroženiji, na 

crnom tržištu postiže višu cijenu. 

Odakle tolika potražnja na crnom tržištu 

divljim životinjama i gdje one 

završavaju? Najčešće krajnje odredište 

su razvijene zemlje zapadnog svijeta na 

čelu sa SAD-om. Koliko su trgovci divljim 

životinjama nemilosrdni i beskrupulozni 

potvrđuje primjer legendarne 

znanstvenice Diane Fossey. Ona je svoj 

život posvetila proučavanju i zaštiti gorila 

u Ruandi, jedne od najugroženijih 

vrsta među velikim sisavcima. Žestoko 

se borila protiv krivolovaca koji su najčešće 

bili siromašni mještani, a koje su 

bogati zapadnjaci plaćali da im donose 

mladunčad ili suvenire poput goriline 

šake. Diane su na kraju ubili krijumčari 

divljih životinja. Ovim primjerom se ulazi 

u srž problema krijumčarenja. Krivolovci 

obično dolaze iz siromašnih i nerazvijenih 

zemalja Afrike, Azije i Južne Amerike 

gdje je i najveća bioraznolikost. Krivolovom 

zarađuju puno više nego radeći neki 

legalan posao i to im omogućuje lagodan 

život. No, nije problem u krivolovcima, 

nego u onima koji kupuju žive ili mrtve 

divlje životinje. Kad ne bi bilo potražnje 

i krivolov bi prestao. Razlike između 

ekonomski bogatih i siromašnih zemalja 

u svijetu stalno rastu, time i kupovna

moć, a broj ugroženih životinjskih vrsta 

ubrzano raste. 

I Hrvatska je na dobrom putu da se pridruži 

ekonomski bogatijem svjetskom 

društvu. U posljednjih nekoliko godina 

i kod nas se pojavljuju problemi držanja 

u zatočeništvu zaštićenih i ugroženih životinjskih 

vrsta. Na to nije utjecala samo 

kupovna moć nesavjesnih građana, već 

i pojačane zakonske regulative i kontrola. 

Novi Zakon o zaštiti prirode donesen 

2005. godine bolje definira i propisuje 

zaštitu prirode, a s time i zaštićenih vrsta 

u Hrvatskoj. Koncem 2005. godine 

stupio je na snagu i Pravilnik o uvjetima 

držanja, načinu obilježavanja i evidenciji 

zaštićenih životinja u zatočeništvu. 

Pravilnikom je zakonski reguliran broj, 

veličina životnog prostora (vanjskog i 

unutarnjeg), te posebni zahtjevi za držanje 

u zatočeništvu karakteristični za 

svaku pojedinu vrstu. Uprava za zaštitu 

prirode Ministarstva kulture nadzire provođenje 

Zakona i Pravilnika. 

Nekoliko je slučajeva privuklo pozornost 

zaštitara prirode proteklih nekoliko godina. 

Najteži slučaj nezakonitog držanja 

zaštićenih vrsta životinja dogodio se u 

Viškovu pokraj Rijeke. Pod izgovorom 

skloništa za napuštene životinje u potpuno 

neprikladnim uvjetima držani su 

medvjedi, vukovi, tigrovi i druge životinje. 

Tu je još bilo i oko 200 čistokrvnih 

pasa, što upućuje na zaključak da 

je “sklonište” bilo namijenjeno trgovini 

životinjama. Problem se pojavio kada je 

nestalo sredstava za hranjenje tolikog 

broja životinja što je popraćeno velikom 

medijskom pozornošću. Trebalo je 

vremena da se otkloni nevolja i to na 

dobrobit nesretnih životinja. Uprava za 

zaštitu prirode je uz veliki trud uspjela 

zbrinuti osam od petnaest vukova. Četiri 

su zbrinuta u zoološkom vrtu u Osijeku, 

a četiri u Azilu za divlje životinje 

u Rušćici kod Slavonskog Broda. Da bi 

dobili status azila takve ustanove moraju 

zadovoljavati uvjete propisane Pravilnikom 

o uvjetima držanja, načinu obilježavanja 

i evidenciji zaštićenih životinja 

u zatočeništvu, a u djelokrugu su Uprave 

za zaštitu prirode. U azil se smještaju 

samo životinje koje nije moguće vratiti 

u prirodu. Nakon uspješnog zbrinjavanja 

vukova ostalo je još sedam vukova, 

tri tigra i dva medvjeda koji su, također 

intervencijom Uprave za zaštitu prirode, 

nedavno smješteni u jedan azil u Italiji. 

Iako nije jedini, ovo je tipičan primjer 

kada ljudi drže divlje životinje nesvjesni 

obveze i odgovornosti koju preuzimaju. 

Zašto ljudi uopće imaju želju držati divlje 

životinje u zatočeništvu? To osobito 

vrijedi za one životinjske vrste koje u 

prirodi žive na velikom području, poput 

predatora i ptica. Držati divlju životinju 

u zatočeništvu prije svega nije etički. 

Svako živo biće na Zemlji ima svoj, prirodnim 

zakonima, predodređeni životni 

prostor. Imaju ga ljudi, domaće, pa tako 

i divlje životinje. Priroda divljoj životinji 

nije predodredila život u zatočeništvu. 

Što prije shvatimo gdje je svakom živom 

biću, pa tako i nama, mjesto u ovome 

svijetu, imat ćemo više šanse sačuvati 

njegovu bioraznolikost. Ili ćemo možda 

mi, ljudi, biti oni koji će platiti za svoje 

bahato ponašanje prema prirodi. Indijanska 

priča kaže: “Nakon što nestane 

čovjeka, ostat će samo tama, a u tami 

će odjekivati kojotovi dozivi.” 

Tekst i snimci: Krunoslav Rac 


47

48 


Siva pčela i njeni proizvodi 


Kako prepoznati sivu pčelu? 

Kod svih svjetskih civilizacija pčele su 

dio najstarijih mitova. U starom Egiptu 

nastale su iz suza boga-sunca Ra koje 

su pale na zemlju. U Kini simboliziraju 

rat, a kod Židova blagostanje. Oko ulaza 

u špilju u kojoj se rodio Zeus stražarile 

su pčele i polagale med na usne tek 

rođenog boga. Vergilije u četvrtoj knjizi 

svojih Georgika kaže da pčele sadrže 

djelić božanskog Uma, naziva ih dona 

coelestia - darovi nebeski i divi se njihovoj 

organizaciji i etici. Svećenice u Efezu 

zvali su pčelama, a sam hram košnicom. 

Velški srednjovjekovni tekst tvrdi da pčele 

potječu iz raja odakle su došle zbog 

čovjekovih grijeha. Pčele doista kao da 

potječu iz samog centra prirodne ravnoteže 

– opstaju savršenom organizacijom 

i grade zajednicu, naizgled, ni iz čega. 

One ništa ne razgrađuju i ne uništavaju 

za svoj opstanak. Gelazijski sakrament 

ističe fenomen da pčele sakupljaju med 

sa cvijeća dotičući ga, a ne oštećuju- 

ći. Potječe li naša medna pčela doista 

s olimpskih visina ili je naš zemaljski 

sudrug. 

Medna pčela pripada redu opnokrilaca 

(Hymenoptera), evolucijski razvijenoj 

skupini kukaca sa više od 140.000 vrsta. 

Porodicu pčela, Apiidae, čine 3 potporodice: 

bumbari, tropske i prave pčele, 

koje su zastupljene u Europi s 40 rodova 

i preko 1000 vrsta. Uz brojne solitarne 

pčele, glinarice, zidarice, rezačice, tu su 

zadružne pčele iz roda Apis. Medna pčela 

Apis mellifera nastala je na području 

Europe, Afrike i Bliskog istoka i dijelimo 

je na orijentalne, afričke i europske podvrste. 

Osnovu za pčelarenje u Hrvatskoj predstavlja 

siva pčela Apis mellifera carnica 

koja je nastala na području jugoistočno 

od Alpi, između Dunava i Jadranskog 

mora, dakle jedan od centara razvoja 

predstavlja upravo naša domovina. Razvoj 

pasmine je počeo nakon posljednjeg 

ledenog doba, prije oko 8 000 godina.

Sivu pčelu neki autori nazivaju hrvatska 

pčela, a osim kod nas, proširena je u 

Sloveniji, gdje je poznata pod imenom 

kranjska pčela, u Austriji, dijelu Mađarske, 

Rumunjske i središnjem dijelu Balkanskog 

poluotoka. Kod nas su prisutna 

tri tipa sive pčele: panonski tip (kontinentalni) 

proširen na području panonske 

nizine, odnosno kontinentalne Hrvatske; 

subalpski tip, proširen na području gorske 

Hrvatske, odnosno u Lici i Gorskom 

kotaru i mediteranski tip, proširen na 

području mediterana i submediterana, 

odnosno naše obale i otoka. Od ukupnog 

broja košnica 68% se nalazi na području 

kontinentalne Hrvatske, 27% na mediteranu, 

a svega 5% u gorskoj Hrvatskoj. 

Siva pčela razlikuje se od drugih pasmina 

bojom kolutića i dlačica na zadku. Oni 

su sive boje, i imaju široki tomentum, 

odnosno dlačice na četvrtom kolutiću 

pokrivaju oko 2/3 površine kolutića. Na 

petom kolutiću dlačice su kratke, duge 

0.25-0.35 mm. Jedna od važnijih osobina 

je dužina rilca koja kod sive pčele 

iznosi 6.4-6.8 mm, što je znatno duže od 

rilca ostalih pasmina. 

Pčelarenje u Hrvatskoj 

U svom djelu Naturalis Historia Plinije 

Stariji (23-79 nakon Krista) hvali med 

zvan Olintio (Olynta = Šolta) koji je kod 

Rimljana traženiji od himetskog meda 

(Hymettos = brdo kod Atene), koji se u 

to doba smatra najboljim na svijetu. To 

je ujedno i prvi spomen organiziranog 

pčelarenja na području Hrvatske i ukazuje 

na činjenicu da su pčelarstvo na područje 

Hrvatske vjerojatno donijeli Grci 

prilikom osnivanja kolonija u Dalmaciji, 

ali je još dodatno unaprijeđeno dolaskom 

Rimljana. 

Sve do polovice 19. stoljeća pčelarilo se 

na prastari način panjevima, pletarama i 

kamenim košnicama. Rojevi su se gušili 

dimom da bi se došlo do meda i voska. 

Vosak se redovito prodavao, a med rjeđe, 

jer se koristio u domaćinstvu. Prvi pčelarski 

priručnik na našem jeziku Vjesctni 

uvod u gojenje pcselah za potribovanje 

vojnicskih krainah tiskan 1808. godine u 

Beču prijevod je djela njemačkog pčelara 

A. Brosiga. Prvu košnicu s pokretnim 

saćem konstruira 1814. godine rus Petar 

Prokopovič. Ubrzo čeh František Hruška 

konstruira vrcaljku, a njemački pčelar Johan 

Mehring kalup za saće. Sve se bolje 

spoznaje biologija pčela i pčelarstvo u 

svijetu, pa tako i u našim krajevima ubrzano 

napreduje. U Križevcima je 1859. 

godine objavljen Nauk o pčelarstvu risara 

na poljoprivrednoj školi Franje Horvata, 

u Zagrebu 1877. godine Pčelarstvo pčelara 

i župnika Milana Kučenjaka, a 1879. 

godine Pčelarstvo za obću i školsku porabu 

J. E. Tomića. 

U Grohotama na Šolti 1875. godine osno 

vano je pčelarsko društvo, Consorzio 

apistico, prvo u ovom dijelu Europe. Najpoznatiji 

proizvod zadruge bio je med 

od ružmarina nazvan Olimpio po kojem 

je zadruga postala poznata širom svijeta. 

Pred Prvi svjetski rat pčelarilo se u 

Hrvatskoj s oko 100.000 košnica. Razvojem 

tehnologije pčelarenja povećava se 

broj košnica pa je tako 2000. u Hrvatskoj 

registrirano preko 160.000 košnica. Od 

1994. započinje eksperimentalni uzgoj i 

praćenje selekcije matica, a 1997. usvojen 

je program pčelarstva i selekcije u 

pčelarstvu, po kojem se na području 

Hrvatske ne mogu držati druge pasmine 

pčela osim sive, a u okviru osnovnih 

uzgojnih ciljeva provodi se selekcija i 

odabiru matice najboljih i najtipičnijih 

svojstava. 

Proizvodi od pčela 

Sive pčele su poznate kao vrlo dobre za 

uzgoj zbog svoje blage naravi i izrazito 

dobrog medonošenja. 

Vitalne su i brzo reagiraju na promjene u 

okolini. Cijene se zbog dobre radinosti i 

mirnoće, a poznato je da mogu prezimiti 

i u malim zajednicama, te da matice 

imaju visoku plodnost. Prezimljavaju sa 

relativno malo hrane, i imaju brzi proljetni 

razvoj. Jedina loša karakteristika 

sive pčele je izražena sklonost rojenju. 

Zbog svojih komparativnih prednosti ova 

pasmina širi se po cijelom svijetu s tendencijom 

zamjene najraširenije talijanske 

pčele (A. mellifera ligustica). 

Nekada se uzgoj provodio u raznovrsnim 

košnicama, među kojima je bilo i naših 

inovatora koji su konstruirali zasebne 

tipove košnica. Tako je Pavao Wittmann 

profesor pčelarstva na zagrebačkom 

agronomskom fakultetu konstruirao hrvatsku 

položenu košnicu, hrvatsku širokonisku 

košnicu i hrvatsku nastavljaču, a 

poznati dalmatinski pčelar Ivo Antonioli 

Antoniolijevu nastavljaču. Danas su daleko 

najraširenije košnice američka Langstroth-Rootova 

nastavljača poznata kao 

EKO REVIJA 49 

eco review

LR košnica, Dadant-Blattova nastavljača 

ili DB košnica, te slovenska Alberti-Žnidaršićeva 

lisnjača, odnosno AŽ košnica. 

Siva pčela tradicionalno se uzgaja prvenstveno 

za proizvodnju voska, peluda 

i meda, vrcanog i u saću, a u novije 

vrijeme i za brojne druge proizvode kao 

što su: matična mliječ, propolis, pčelinji 

otrov i drugo. Pošto u jedan pčelinji 

medni mjehur stane do 50 mm 3 nektara, 

za jednu litru nektara potrebno je bar 

15.000 letova, a za 1 kg meda - 3 litre 

donešenog nektara. Pošto mjehur nikad 

nije u potpunosti pun, a dio nektara pčele 

potroše pri radu, za kilogram meda 

obično treba oko 150.000 letova! 

Med pčele proizvode iz nektara preko 250 

vrsta biljaka, te drugih biljnih šećera, 

primjerice iz boba grožđa, ali i poseban 

med – medljiku, iz slatkih izlučevina 

biljnih ušiju. Zbog toga su medovi vrlo 

raznovrsnog sastava, ali uvijek u njima 

dominira invertni šećer, smjesa glukoze 

i fruktoze. 

Medni herbarij Hrvatske 

Prema porijeklu meda određujemo njegovu 

sortnost i kvalitetu. Najkvalitetnije, 

stolne medove kupujemo za jelo, dok se 

manje kvalitetni industrijski medovi, primjerice 

suncokretov, od uljane repice i 

heljde, koriste u prehrambenoj i drugoj 

industriji. Livadni med obično predstavlja 

mješavinu meda brojnih livadnih biljaka 

među kojima su najčešće djeteline, 

maslačak, malina, vrbolika, grahorice, različak, 

vodopija, livadna kadulja i druge. 

Boja je žuta do smeđa, jer varira ovisno 

o udjelu pojedine biljke. 

50 


Iako došljak iz Sjeverne Amerike, bagrem 

je najvažnija medonosna biljka kod nas. 

Med je vrlo svjetao, gotovo proziran i 

vrlo sporo kristalizira. Smatra se kvalitetnom 

vrstom meda, iako ga neki ne 

vole zbog neutralnog mirisa i okusa. 

Kestenov med je taman, kao boje plodova 

kestena, a sušnih godina može 

biti gotovo crn. Dugo je smatran manje 

kvalitetnim zbog gorkastog okusa, ali u 

novije vrijeme utvrđeno je njegovo ljekovito 

djelovanje pa se sve više traži i 

stječe sve više poklonika. Lipa je drvo uz 

koje je vezano pčelarenje starih Slavena. 

U mekom deblu lako se dubila šupljina 

za pčele, a mirisni cvjetovi daju odličan 

svjetli žućkasto-zelenkast med. Nažalost 

kod nas nema većih sastojina lipe, pa 

se rjeđe sreće. Jelova medljika rijetko 

se nalazi na našem tržištu, iako se dosta 

proizvodi u Gorskom kotaru, jer je u 

inozemstvu vrlo tražena. Tamnozelene je 

boje, nalik nafti s intenzivnim mirisom 

na smolu crnogorice. Hrastova medljika 

je tamnocrvene boje, bez mirisa, oporog 

i oštrog okusa. 

Naše Mediteransko područje domovina 

je visokokvalitetnih medova, a kadulja 

najvažnija pčelinja paša. Njen tamno 

žuti med sa zelenom nijansom, odličnog 

je blago gorkastog okusa i intenzivnog 

mirisa na biljku. Često je pomiješan s 

medom drače jer ona cvate odmah nakon 

kadulje. Vriskov med jedan je od 

najcjenjenijih medova, lijepe žute boje 

s primjesom zelene. Bogat je eteričnim 

uljima i izvrsnog okusa. Iako se kod 

nas proizvode, rijetko ćemo sresti med 

od ruzmarina i lavande, jer se oni zbog 

svoje kvalitete redovito izvoze. Ipak, kad 

posjetite Hvar, lavandin ćete med prepoznati 

po intenzivnom mirisu, svjetloj 

boji i prozirnosti, jer lavanda gotovo da 

nema peluda. Ruzmarinov je med proziran 

i bistar kao ulje, vrlo slabog mirisa 

i blagog okusa, pomalo podsjeća na bagremov. 

Kraj ovakvog izbora naših medova, ne 

preostaje nam drugo nego da odaberemo 

svoj med prema vlastitom ukusu i 

uživamo u božjem daru – nebeskoj ambroziji. 

Tekst i snimci: Roman Ozimec

Krajem veljače 2006. godine Hrvatska 

je postala kinološka velesila. Istarski 

kratkodlaki i oštrodlaki gonič, posavski 

gonič, hrvatski ovčar i u svijetu najpoznatiji 

dalmatinski pas, dobili su društvo 

bosansko-hercegovačkog hrvatskog pastirskog 

psa tornjaka. Međunarodni kinološki 

savez (FCI) priznao je izvornost 

ove pasmine BIH i Hrvatskoj. Nažalost, 

starohrvatski hrt, krčki gonič, velebitski, 

grobnički i istarski pastirski pas, izgleda 

da su zauvijek nestali. Ista sudbina zadesila 

bi i tornjaka da nije bilo entuzijasta 

koji su ga spasili. 

Nomadski ovčari u dinarskim planinama 

oduvijek su držali velike pastirske pse 

za zaštitu od pljačkaša i krupnih predatora, 

vuka i medvjeda. U prvom pisanom 

spomenu iz 11. stoljeća naziva se 

Canis montanus, planinski pas. Tornjaci 

pripadaju skupini molosoidnih pasa koji 

potječu od tibetskog mastifa, odnosno 

tibetske doge, s najvišeg svjetskog gorja 

Himalaja, odakle dolaze kao pratitelji ka- 

ravana. Moguće ishodište uslijed migracija 

nomadskih ovčara prije 7000 godina 

je stara Mezopotamija. Vremenom su na 

izoliranim planinskim područjima južne 

Europe nastale brojne pasmine: makedonski 

šarplaninski pas, slovenski kraški 

ovčar, crnogorski durmitorski ovčarski 

pas, bugarski karakašanac, rumunjski 

karpatac i grčki pastirski pas. 

Na području zapadnih i centralnih Dinarida, 

ponajprije Dalmatinske Zagore, 

Hercegovine i zapadne Bosne, na planinskim 

masivima Dinare, Svilaje, Moseća, 

Kozjaka, Golije, Cincara, Šatora, 

Vlašića i Kupresa nastala je populacija 


HRVATSKI PASTIRSKI PAS TORNJAK 

Gdje ima tornjaka nema vukova, 

kažu stari stočari. To vrijedi za odrasle 

tornjake koji su odgojeni sa stadom i 

roditeljima uz koje uči tajne zanata 

pastirskog psa koji se proširio do Like, 

Grobničkog polja iznad Rijeke, a s ovcama 

pramenkama i u panonsku Hrvatsku. 

Vremenom je prestalo nomadsko stočarenje, 

a tradicionalno ovčarska područja 

zadesila depopulacija. Nestankom ljudi 

i ovaca tornjak je bio osuđen na nestanak. 

Posljednji primjerci očuvali su se u 

zabitijim, izoliranijim područjima Dinare, 

Kamešnice, zapadne Bosne i sjeverozapadne 

Hercegovine, te u okolici Otočca 

i Gospića. 

Suvremeni tornjak stvaran je posljednjih 

tridesetak godina selekcijom iz preostale 

populacije tornjaka. Grupa mladih 

kinologa entuzijasta započela je 1972. 

godine terenska istraživanja pasmine. U 

Zagrebu je 1979. godine osnovana prva 

Komisija za uzgoj tornjaka, a naknadno 

je u Tomislavgradu u BIH, utemeljen organizirani 

uzgoj tornjaka. Danas u Hrvatskoj 

i BIH postoji preko 3500 tornjaka, 

koji se šire svijetom, zahvaljujući i našim 

iseljenicima. 

EKO REVIJA 51 

eco review


U rukopisu đakovačkog biskupa Petra 

Horvata iz 1374. godine nalazimo prvi 

opis tornjaka koji odgovara današnjem. 

To je krupan i snažan pas, čvrste i ravne 

dlake duge do 15 cm, koja je posebno 

bujna oko vrata–griva i na butinama 

stražnjih nogu–gaće. Mužjaci su visoki 

oko 70 cm, teški i preko 65 kg, a ženke 

visoke 60-65 cm i teške 38-50 kg. Pretežno 

je bijele boje sa pločastim tamnijim 

poljima na glavi i tijelu. Ovo šarenilo 

bilo je poželjno za gorštake koji su tako 

s velikih udaljenosti uspjevali razlikovati 

svoje pse i stada. Rep je izrazito dug i 

kitnjast, pokretljiv i vrlo često podignut, 

pa ga lako raspoznajemo u stadu ovaca. 

Tornjak je izvrstan plivač pri čemu mu u 

plivanju pomažu razvijene kožice između 

prstiju, koje su nastale prvenstveno 

zbog hodanja po snijegu kao svojevrsne 

krplje. 

Gdje ima tornjaka nema vukova, kažu stari 

stočari. To vrijedi za odrasle tornjake 

koji su odgojeni sa stadom i roditeljima 

uz koje uči tajne zanata. Mladi psi 

i kućne maze teško će se obračunati s 

vukom, pogotovo s vučjim čoporom. U 

Hrvatskoj se od 1997. godine provodi 

sustavan program uvođenja tornjaka za 

Ako već imate tornjaka, želite ga 

nabaviti ili želite znati sve o ovim 

krasnim psima, potražite više informacija 

od Hrvatskog kinološkog 

saveza, Kinološkog društva Tornjak, 

te Kluba prijatelja hrvatskog 

tornjaka na web adresama www. 

hks.hr, www.tornjak.com, www. 

tornjak.hr, www.kktornjak.hr. 

Ljubitelji tiskane literature će u 

izdanju Tornjak kluba Šibenik naći 

monografiju o tornjaku autorice 

Ljiljane Nakić-Petrina (www.allpetrinas.com). 

zaštitu od nasrtaja vukova na stada u 

brdsko-planinskim područjima, a pokusno 

je na uporabi i u hrvatskoj vojsci. 

Ipak, tornjak je danas prvenstveno pas 

čuvar, osobni pratilac i kućni ljubimac, 

beskrajno privržen članovima obitelji, 

posebno djeci. Tornjak je ponos hrvatske 

i bosanskohercegovačke kinologije koja 

je vlastitim znanjem i snagama uspjela 

spasiti, obnoviti i svijetu predstaviti 

svoju drevnu pasminu. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec


Lola ponovo opisana nakon 68 godina 

Pod ovim zagonetnim imenom krije 

se endemični rod i vrsta špiljskog 

lažipauka ili opilionida (Opiliones) Lola 

insularis. Depigmentiranu i slijepu vrstu 

je 1937. godine, prilikom ljetovanja na 

otoku Hvaru, našao češki arahnolog Josef 

Kratochvil, koji ju je iste godine i opisao. 

Novi rod je nazvao po svojoj ženi Loli, 

koja ga je pratila na putovanju. Tada je 

pronađen jedan jedini primjerak, za kojeg 

je autor točno pretpostavio da se radi o 

neodrasloj ženki. Ovaj opis predstavljao je 

prvi nalaz troglobiontnog lažipauka iz porodice 

Phalangodidae na području Europe. 

Nakon opisa, novi rod i vrsta su zbog svoje 

iznimnosti i značaja pobuđivali interes 

arahnologa širom svijeta, ali nikada više 

nije nađen nijedan primjerak. U vihoru 

2. svjetskog rata je holotip, primjerak 

na osnovi kojeg je rod opisan, uništen i 

vremenom je ovaj nalaz sve više ulazio u 

domenu znanstvene fantastike. 

Zahvaljujući suradnji Ministarstva za zaštitu 

okoliša i prostorno uređenje i Hrvatskog 

biospeleološkog društva (HBSD), 

u sklopu znanstvenog projekta Izradom 

biospeleološkog katastra, edukacijom i 

popularizacijom do zaštite živog svijeta 

podzemlja Hrvatske članovi HBSDa istraživali 

su početkom travnja 2003. i u travnju 

2005. godine tipske lokalitete na 

otoku Hvaru. U tipskom nalazištu Lole 

- Špilji pod Kapelu u blizini grada Hvara, 

detaljnom pretragom nevelikog špiljskog 

Lola insularis snimljena elektronskim mikroskopom 

(prema Ubick & Ozimec, 2005) 

Fotografija endemičnog hvarskog roda i vrste špiljskog opilionida Lola insularis in situ (foto: R. Ozimec) 

Nacrt Špilje pod Kapelu (nacrt Ž. Skala, modificirao i 

prilagodio M. Lukić) 

prostora, nađeno je ukupno 11 primjeraka. 

Prilikom istraživanja utvrđene su 

osnovne ekološke karakteristike staništa, 

izmjereni glavni mikroklimatski parametri, 

sakupljena prateća fauna, a Lola je 

po prvi puta fotografski snimljena. 

Krajem 2005. godine u časopisu Natura 

Croatica, glasniku Hrvatskog prirodoslovnog 

muzeja iz Zagreba, tiskan je rad 

On the harvestman genus Lola Kratochvil 

(Opiliones, Laniatores) kojeg su napisali 

arahnolozi Darrell Ubick, s entomološkog 

odjela Kalifornijske Akademije Znanosti 

i Roman Ozimec, član HBSDa. U radu je 

nakon punih 68 godina ova vrsta ponovo 

detaljno opisana, a po prvi puta opisan 

je do sada nepoznati mužjak. Pošto je 

holotip uništen, iz novosakupljenog materijala 

uspostavljen je neotip. Prezentirani 

su osnovni ekološki čimbenici jedinog 

do sada poznatog staništa, te dan 

Fotografija staništa – Špilje pod Kapelu, Hvar (foto: 

R. Ozimec) 

popis prateće faune uz brojne fotografije 

objekta i lole snimljene in situ. 

Rod Lola pokazuje znatnu razliku u građi 

od svih do sada poznatih rodova iz 

porodice Phalangodidae i vjerojatno je 

živi fosil, odnosno reliktna forma čiji su 

srodnici odavno izumrli. 

Po nekim osobinama podsjeća na palearktički 

rod Ausobskya, kao i nearktičke 

rodove Sitalcina, Texella i Phalangodes. 

Zbog ugroženosti staništa koje se zbog 

stalnih požara vanjskog biljnog pokrova 

trajno isušuje, ovoj endemičnoj, reliktnoj 

i higrofilnoj vrsti prijeti nestanak. 

Zbog toga je Lola insularis uvrštena u 

Crveni popis ugroženih biljaka i životinja 

Hrvatske koju je tiskao Državni zavod za 

zaštitu prirode 2004. godine, a njeno 

stanište svakako trebamo zaštititi kao 

biospeleološki spomenik prirode. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec 


53


Knjiga Sjeme uništenja objavljena je 

u Hrvatskoj prošle jeseni kao prvo 

svjetsko izdanje, a tom prigodom F. William 

Engdahl posjetio je Zagreb. Ovaj 

autor u nas nije nepoznat široj čitateljskoj 

publici, jer je njegova knjiga Stoljeće 

rata: anglo-američka naftna politika 

i novi svjetski poredak (1. izd. 2000.) 

dugo bila na listama najprodavanijih. F. 

William Engdahl rođen je 1944. u Texasu, 

studirao na Sveučilištu Princeton, a komparativnu 

ekonomiju magistrirao je na 

Sveučilištu u Stockholmu. Radio je kao 

neovisni ekonomist i novinar, sudjelovao 

na brojnim međunarodnim konferencijama, 

a radi i kao ekonomski savjetnik. 

Bavio se širokim rasponom problema u 

poljoprivredi, ekonomiji, energiji i politici. 

Trenutno živi u Njemačkoj. 

Kakva je veza između američke okupacije 

Iraka, promjena u argentinskoj poljopri- 


Sjeme uništenja ili hrana 

koja će spasiti svijet? 

F. William Engdahl: Sjeme uništenja: geopolitika genetski modificirane hrane i globalno 

carstvo. Prevela Nedjeljka Batinović. Zagreb, Detecta, 2005. 

vredi osamdesetih i devedesetih godina 

prošloga stoljeća, eugenike, Rockefellera 

i genetski modificirane hrane? Za razliku 

od Jeffreyja M. Smitha, koji se u svojoj 

knjizi Sjeme obmane bavi isključivo genetski 

modificiranom hranom i njezinom 

sigurnošću za ljudsku prehranu (autor 

smatra da ta hrana nikad nije bila temeljito 

podvrgnuta ispitivanju nezavisnih 

znanstvenika i da nije dokazana njezina 

neškodljivost), F. William Engdahl 

ide korak dalje i pita se kakvi (i čiji) 

interesi leže u pozadini priče o genetskom 

modificiranju organizama. Odgovor 

koji pronalazi nije nimalo optimističan. 

Engdahl optužuje američke agrokompanije, 

utjecajne bogataške krugove na 

čelu s obitelji Rockefeller te američku 

vladu za – ni manje ni više – globalnu 

zavjeru kojoj je cilj kontrolirati svjetsku 

proizvodnju hrane, a potom i drastično 

utjecati na smanjenje broja stanovnika 

u zemljama trećeg svijeta koje obiluju 

sirovinama. Odgovornima smatra i međunarodne 

organizacije poput Svjetske 

trgovačke organizacije, Međunarodnog 

monetarnog fonda i Svjetske banke. (U 

tom kontekstu zanimljivo je spomenuti 

vijest od 9. veljače ove godine: Svjetska 

trgovačka organizacija proglasila je 

zabranu uvoza genetski modificiranih 

proizvoda u šest zemalja Europske unije 

nelegalnom u smislu kršenja propisa o 

međunarodnoj trgovini.) Sama riječ zavjera 

kao “dogovor dviju ili više osoba o 

počinjanju zločina” u trezvenih će čitatelja 

izazvati podozrivost i autor je toga 

svjestan već u predgovoru. Pa ipak smatra 

da ima dovoljno čvrste dokaze da nas 

uvjeri u svoju teoriju: ”Doista, zavjera o 

manipulaciji genima, jer to jest zavjera, 

tako je golema da izmiče ljudskoj mašti. 

Ona je tako smiona i istodobno tako 

jednostavna da je do danas uspijevala 

prolaziti uglavnom neotkrivena.“ Osnovni 

motiv pronalazi u riječima Henryja 

Kissingera: “Kontroliraj hranu i kontrolirat 

ćeš ljude.” Bez obzira na nevjerojatnu 

premisu na kojoj Engdahl gradi svoju 

knjigu, a koja bi bila primjerenija nekom 

trileru tipa “Da Vincijeva koda”, njegovi 

su argumenti zastrašujuće uvjerljivi. 

Istina je da do sada nijedan znanstveni 

ni politički autoritet nije uspio usporiti 

agresivnost agrokompanija u nametanju 

genetski modificiranih proizvoda. No 

korijene problema Engdahl traži u događajima 

koji su se zbili još prije Drugog 

svjetskog rata. On navodi da je Zaklada 

Rockefeller u to doba izdašno financirala 

njemačke eugeničare, ali navodi i 

podatak da je u Americi djelovalo eugeničko 

društvo čiji su članovi bili neki od 

najbogatijih i najutjecajnijih ljudi. Jesu

li neki eugeničari Trećega Reicha nakon 

završetka rata naišli na topao doček u 

Americi? Je li bilo prisilnih sterilizacija 

stanovništva u Portoriku? Nije li današnji 

kukuruz – spermicid samo prikriveni nastavak 

takve prakse? Zastrašuje spoznaja 

da takav kukuruz uopće postoji te da će, 

prema ozbiljnim procjenama kompanije 

koja ga je patentirala, biti spreman za 

tržište 2006. ili 2007. godine. A što tek 

reći o patentiranju sjemena koje se ne 

može reproducirati, popularno nazvanom 

“Terminator”? To bi vlasnicima patenta 

na takvo sjeme osiguralo ekskluzivno 

vlasništvo nad biljnom reprodukcijom. 

Je li jedan od strateških ciljeva američke 

okupacije Iraka doista bilo uništavanje 

banke sjemena i širenje tržišta za američke 

agrokompanije? Koji je pravi smisao 

tajnog dokumenta američke vlade nazvanog 

“National Security Study Memorandum 

200” prihvaćenog 1974. godine? S 

druge strane, zagovornici biotehnologije 

svoja istraživanja opravdavaju argumentima 

da će genetski modificirana hrana 

pomoći nahraniti gladne u svijetu, dovesti 

do većih prinosa, smanjiti količinu 

umjetnog gnojiva, povećati količine vitamina 

i drugih korisnih sastojka u nekim 

biljnim vrstama (npr. Vitamina A u 

“zlatnoj riži”). 

Na kraju svoje knjige Engdahl zaključuje 

da je riječ o genocidu: “Širenje genetski 

modificiranih usjeva i hrane po cijelome 

svijetu danas je toliko uhvatilo maha da 

ga se može i mora proglasiti “zločinom 

protiv čovječnosti.” Tehnologiju GMOa 

smatra opasnom i predlaže uvođenje 

svjetskog moratorija na genetski modificirane 

biljke. Njegov je stav da treba zabraniti 

posjedovanje bilo kakvog patenta 

na biljke i životinje. Na čitateljima je da 

ocijene jesu li njegovi zaključci u knjizi 

Sjeme uništenja neutemeljeni i pretjerani. 

Ukoliko mu baš i nismo spremni 

povjerovati, treba mu odati priznanje 

za hrabro preispitivanje autoriteta i njihovih 

intencija. Dobro je podsjetiti se 

da znanost ima i svoju mračnu stranu te 

nije uvijek u službi humanih ciljeva i napretka 

(što je uopće napredak?). Poticaja 

za diskusiju u Engdalhovim stavovima 

doista ne nedostaje. 

Ružica Cindori 

Snimio: Željko Vrhovski 


55


STIGLO NAM PROLJEĆE 

i s njime proljetno cvijeće… 

56 

Livade i pašnjaci važna su staništa koja obogaćuju biljnu i krajobraznu raznolikost u Hrvatskoj. 

Visibe, jaglaci i šafrani – najpoznatiji su vjesnici proljeća, poseban su ukras šuma nakon duge zime. Iako se čini da su 

neiscrpno rasprostranjene, nažalost, sve su rjeđe i ugrožena su vrsta. Naročito je ugrožena visibaba. 

Snimio: Goran Saletto 


VISIBABA 

(Galanthus nivalis L.) 

Početkom ožujka naše su šume, obližnje 

livade i vrtovi umjesto snijega zabijelile 

ove predivne biljke koje mame poglede i 

izazivaju osjećaj nježnosti. 

Visibaba se razvija iz lukovice, čine ju 

duguljasti kopljasti listovi i cvijet zvonastog 

oblika kojeg tvori vjenčić od 6 mliječnobijelih 

latica. Bogata je nektarom 

i peludi. Iako joj je lukovica otrovna, 

visibaba ima ljekovito djelovanje jer sadrži 

tvar galatemin ili nivalin koji se u 

nekim zemljama upotrebljava za liječenje 

dječje paralize.

JAGLAC 

(Primula officinalis) 

Kao i visibaba, i jaglac je među prvim 

biljkama koje cvatu u proljeće. Raste na 

humusnom tlu, na sunčanim travnjacima, 

često između kamenja, među grmljem i 

uz rubove šuma. Višegodišnja je zeljasta 

biljka s kratkim korijenom, širokim prizemnim 

izduženim listovima složenim u 

rozetu, i žutim cvjetovima koji rastu na 

pojedinačnim stapkama. 

Čaj od jaglaca koristi se kao lijek kod 

migrena, reumatizma, nesanice, a osobito 

je dobar lijek za liječenje plućnih 

bolesti, nesvjestice i lupanja srca. Izvrsno 

djeluje na upalu srčanog mišića, i 

prevencija je protiv moždanog udara. 

ŠAFRAN 

(Crocus sativus L.) 

Livadna biljka iz porodice perunika. Voli 

rasti na sunčanom mjestu ili u laganoj 

sjeni. Cijela je biljka visoka oko desetak 

centimetara, ima uske listove i vjesnik 

je proljeća čiji cvijet nalikuje na čašu za 

vino. Kao samoniklo cvijeće, javlja se u 

ljubičastoj ili žutoj boji. 

Korišten kao lijek i bojilo, šafran je 

poznat je od davnina. Smatra se da je 

podrijetlom iz Grčke ili sa Krete. Budući 

da se ne razmnožava sjemenjem nego 

dijeljenjem lukovice, za njegovu rasprostranjenost 

bila je potrebna ljudska ruka. 

Stari Grci i Rimljani koristili su ga za 

parfimiranje kupki, bio je omiljen začin 

Feničana. U kulinarstvu se šafran koristi 

od 10.st. prije Krista. Danas njegova uloga 

i je ograničena uglavnom na kulinarsku 

uporabu - jedan je od najcjenjenijih 

začina, i koristi se u cijelom svijetu. 

Intenzivnog je mirisa i karakterističnog 

blago gorkastog okusa. Začin se dobija 

iz vrška tučka cvijeta, a za kilogram začina 

potrebno je ubrati između 70 i 200 

tisuća cvjetova! 

Ne može se zamjeriti prirodi što prvo 

daje, pa uzima. Ali mora se zamjeriti čovjeku 

što ne pazi, ne čuva i ne njeguje! 

Neoprostivo je što ove prelijepe nježne 

proljetnice bivaju zgažene, pokošene, ili 

iščupane zajedno sa lukovicom koja se 

baci, a nježni cvjetovi bivaju ubrani i 

prodani u pušleku za 5 kuna! 

Tekst i snimci: Stanislava Opsenica 

EKO REVIJA 57 

eco review


Školska zadruga »Izvor« 

Učenička zadruga kao oblik izvannastavnih 

aktivnosti učenika Osnovne 

škole Budaševo – Topolovac – Gušće 

djeluje još od davne 1955. godine kada 

je započela s radom kao Peradarska zadruga. 

Tada je bila među prvim školskim 

zadrugama na području bivše države. Od 

tada se mnogo toga mijenjalo ali ne i 

želja da motiviramo što veći broj učenika 

naše škole kako bi se uključili u rad 

zadruge čime bi svoje slobodno vrijeme 

učinili korisnijim te stekli vještine i navike 

koje će i kasnije moći iskoristiti. 

Kako su znanost i obrazovanje napredovali, 

a samim time se i mijenjao interes 

učenika, rad zadruge se neprestano širio 

te u njemu svakoga dana sudjeluje sve 

veći broj učenika. 

Danas je rad zadruge podijeljen u nekoliko 

sekcija, trenutno su to: voćarska 

sekcija, cvjećarska, vezilje i sekcija 

izrade rukotvorina u čijem radu sudjeluje 

otprilike 70 stalnih članova te pet 

nastavnika. Trudimo se radom pojedinih 

sekcija sačuvati izvorne vrijednosti baštine 

našeg posavskog kraja (npr. sekcija 

vezilja se bavi vještinama izrade 

tradicionalnog posavskog veza), ali i ko- 


rištenjem suvremenih metoda i upoznavanjem 

s novim tehnikama motivirati 

što veći broj učenika za sudjelovanjem 

u radu zadruge. Zbog toga sekcija izrade 

rukotvorina često i organizira kreativne 

radionice u kojima se učenici mogu 

upoznati s raznim tehnikama te otkriti 

i iskoristiti vlastite sklonosti i umijeća. 

Također želimo da naši učenici budu u 

dodiru s prirodom, što oni u voćarskoj i 

cvjećarskoj sekciji i ostvaruju. Ponosni 

smo što već 15 godina učenici uspješno 

održavaju naš školski voćnjak, te se svake 

godine slade plodovima svoga rada. 

Kako rad učeničke zadruge ne bi ostao 

nezapažen pripremamo školske izložbe, 

te sudjelujemo na raznim sajmovima i 

smotrama gdje brojna postignuća svijedoče 

našem predanom radu. 

Cilj nam je uključiti svake godine u rad 

zadruge što više nastavnika i učenika, 

kako bi svakome od njih omogućili da 

otkrije svoje sposobnosti, usvoji korisne 

vještine, razvije radne navike i poduzetnički 

duh, te iskoristi do kraja svoje 

potencijale. 

Voditeljica zadruge “Izvor”: 

dipl. uč. Martina Alapić 

Osnovna škola Pučišća iz Pučišća 

na otoku Braču uspostavila je 

neuobičajeni oblik međunarodne 

suradnje s francuskim gradom 

Baillarguesom. U tom gradu postoji 

dugogodišnja tradicija dječjega 

sudjelovanja u gradskoj vlasti. Osniva 

se općinsko vijeće mladih koje 

raspravlja i upozorava na vlastite 

probleme te zajedno s odraslima 

sudjeluje u njihovu rješavanju. 

Najvažnijom svojom zadaćom mladi 

smatraju poboljšavanje uvjeta života 

u društvenoj zajednici te prirodnom 

i kulturnom okruženju. Ostvaruju 

brojne eko-projekte i odgajaju se kao 

odgovorni i demokratski osviješteni 

pojedinci. 

Na prijedlog gradonačelnika Baillarguesa 

i u Osnovnoj školi Pučišća utemeljeno 

je Dječje općinsko vijeće. Uspostavljena 

je suradnja s Vijećem mladih 

iz Baillarguesa. Zamišljeno je da mladi 

francuski vijećnici svoje bogato demokratsko 

iskustvo prenesu pučiškim prijateljima. 

Od toga će i sami imati veliku 

korist. Upoznat će jednu novu kulturu 

i Hrvatsku, zemlju o kojoj se sve više 

čuje u Europskoj uniji. Dogovoren je i 

prvi susret koji je održan u Pučišćima od 

17. do 24. veljače, za vrijeme školskih 

praznika francuske djece. 

Pučiški su vijećnici sastavili svoj program 

rada. U njemu su osobito istaknuli

Park prijateljstva u Pučišćima 

eko-projekt “Park prijateljstva”. Prema 

tom projektu pučiški će osnovci ograditi 

dvorišni dio crkvice Svetoga Roka koja je 

nekada bila smještena na samom ulazu 

u mjesto, s morske strane, i okružena 

borovom šumom. Danas je ona uronjena 

u središte novoga mjesnog naselja izgrađenoga 

u borovoj šumi. Iako je to spomenik 

kulture s početka 17. stoljeća koji 

ljepotom nadmašuje svoj okoliš, ne ističe 

se dovoljno i ne dominira područjem. 

Ako se rekonstruira dvorište s vrtom koje 

je i prije postojalo, crkvica će na poželjan 

način biti izdvojena u svojoj okolini, 

istaknuti se i zasjati starim sjajem. 

Mladi općinski vijećnici i ekološka družina 

osnovne škole prionuli su ostvarivanju 

svoga plana: očistiti okoliš oko crkvice, 

pripremiti materijal za kamenu ogradu 

i pristupiti izgradnji parka (vrta). Kad 

kameni radovi budu završeni, vrt će se 

nasuti zemljom i posaditi tipično bračko 

raslinje: smrča, žukva, kadulja, lavanda i 

ružmarin. Pod krošnjama bora ništa drugo 

ne bi ni uspjelo, a u mirisu toga bilja sabran 

je svekoliki doživljaj Brača, njegovih 

proljetnih sutona i ljetnih pripeka. 

Pripremni radovi, čišćenje i odvoz otpada 

te prikupljanje kamenja i dovoz građevnoga 

materijala obavljeni su prije 

dolaska francuskih vijećnika. Početak 

gradnje zamišljen je kao zajednička 

francusko-pučiška aktivnost, a tragovi u 

kamenu i zemlji kao zalog novonastaloga 

prijateljstva. 

Kad je minulo prvo uzbuđenje susreta 

pučiških i francuskih mladih vijećnika, 

koji se dogodio u nedjeljno predvečerje, 

18. veljače ove godine, za koji se 

svekolika škola nekoliko mjeseci pripremala, 

razmotren je raspored zajedničkih 

jednotjednih aktivnosti. Dvadesetak 

francuskih vijećnika u dobi od 11 do 

14 godina te petoro njihovih animatora 

uključilo se u školski rad. Pratili su 


nastavu s pučiškim učenicima koja se 

odvijala na hrvatskom, francuskom i engleskom 

jeziku. Tako su gosti upoznati s 

poviješću mjesta, s kulturnim znamenitostima 

i povijesnim spomenicima. Među 

njima posebno je istaknuta crkvica Svetoga 

Roka, izgrađena 1604. godine. Uz 

nju je vezana zanimljiva povijesna priča 

koju su mladi Francuzi pozorno slušali. 

Sažetak priče preveden je na francuski 

jezik te uz sliku crkvice darovan gostima. 

Emocionalno podgrijani pričom oni 

su radosno prihvatili ideju o zajedničkom 

radu na izgradnji “Parka prijateljstva” uz 

crkvicu. 

U spomen zajedničkoga druženja i predanoga 

rada u zaglavno kamenje budućega 

parka uklesana su imena francuskih 

vijećnika. Pučišćani se vole potpisivati u 

kamenu i to čine kad god žele nešto trajno 

obilježiti. Crkvica Svetoga Roka nalazi 

se u blizini Klesarske škole. Oko nje je 

mnogo uklesanih zapisa, u zidno kamenje, 

na kamene klupe i drugdje. Sadašnji 

i bivši učenici Klesarske škole na mnogim 

su dijelovima rive ili plaže obilježili 

početak svojih ljubavi. Nerijetko ljubav 

prođe, ali kameni dokaz o njoj ostaje. 

Dinko + Ana, Davor i Katarina te slični 

napisi susreću se na svakom koraku. To 

je vjerojatno pridonijelo rađanju ideje o 

uklesavanju francuskih imena. Druženje 

s mladim Francuzima početak je ljubavi 

za koju se nadamo da će trajati i razvijati 


59

se. Međutim i ako prođe, ostat će dokaz 

u kamenu da je postojala. 

Školski majstor organizirao je i predvodio 

ozidavanje budućega “Parka”. Ekološka 

družina osnovne škole, vijećnici, brojni 

dragovoljci među pučiškim učenicima i 

vijećnici iz Baillarguesa prionuli su poslu 

svim srcem. Dizali su glavu samo da 

bi zabrinuto pogledali u nebo bojeći se 

kiše koja je prethodnih dana lila kao iz 

kabla. Domaćini su željeli da njihovi gosti 

zaista dožive i osjete kamenu dušu 

Pučišća. Kad im vrijeme ili nedostatak 

dnevnoga svjetla nisu dopuštali rad na 

otvorenom, uvježbavali su goste u izradi 

kamenih suvenira. I zato se trebalo 

pripremiti. Nekolicina učenika danima je 

prikupljala i razvrstala kameni otpad koji 

će biti materijal za suvenire. Potreban 

alat treba posuditi od susjeda, stričeva, 

rođaka i zaslužiti povjerenjem. Jer svakom 

je majstoru njegov alat dragocjen. 

Pučiški učenici u pomoć su pozvali vrsnoga 

mjesnog majstora te zajedno s 

mladim Francuzima počeli izrađivati maketu 

crkvice koju će oni kao poklon odnijeti 

gradonačelniku Baillarguesa. Da bi 

crkvica dobila željeni izgled, ipak su na 

kraju glavnu ulogu u izradi morali prepustiti 

znalcu. Međutim, gosti iz Francuske 

poželjeli su samostalno napraviti manje 

zahtjevne suvenire. Nisu se dali odvući 

iz školskoga potkrovlja u kojemu je improvizirana 

umjetnička radionica. Svaki 

je sudionik dovršio i kući ponio barem 

jednu malu kamenu kućicu. Ona će biti 

materijalno svjedočanstvo roditeljima o 

Snimio: Željko Vrhovski 


tome što su sve njihova djeca radila i doživjela 

u Pučišćima. Nakon tjedan dana 

intezivnoga druženja mladi su Francuzi 

otputovali kućama. Ponijeli su sa sobom 

mnogo uspomena, ali i tvarnih dokaza 

o svojemu boravku u Pučišćima. Među 

njima su kameni suveniri vlastite izrade 

i poklon pučiških učenika Klesarske škole. 

Svaki je gost dobio kamenu pločicu s 

uklesanim svojim imenom. Fotografije, 

dnevnici, zapisi kamerom podsjećat će 

ih na sedmodnevno druženje i poticati u 

njima želju za ponovnim susretom. 

“Park prijateljstva” ima veliku ulogu za 

održavanje započetoga prijateljstva. 

Spomenik zdravoj hrani i marljivoj ženi 

KUMICA BARICA 

Kumica Barica više neće napuštati Dolac! 

Stamena i nepokolebljiva, s punom 

košarom namirnica na glavi, svjedočit 

će ona o generacijama vrijednih prigorskih 

žena koje su u cik zore kretale prema 

Zagrebu da bi u grad donijele svježe 

sezonsko povrće i voće, sir i vrhnje, 

domaći kukuruzni kruh, pokoju kokicu 

ili puricu. Pobrinuli su se za to novinarka 

Branka Šeparović idejom, a kipar 

Stjepan Gračan djelom. Zagrepčani su 

ju prihvatili s oduševljenjem, kao simbol 

pozitivnog odnosa spram hrvatske 

tradicije i prehrambene kulture ponikle 

Pučiški učenici nastavit će raditi na zajedničkom 

projektu. Svaku etapu rada 

snimit će i fotodokumentaciju poslati u 

Baillargues. Posađeno će bilje zalijevati 

i njegovati i o njegovu napredovanju 

u pismima izvještavati svoje prijatelje. 

Povijesna baština (spomenik kulture) 

i prirodni okoliš potka je oko koje su 

započeli tkati svoje poznanstvo i prijateljstvo 

mladi ljudi dviju država u europskom 

okruženju. 

Ljubav spaja svjetove. Vjerujemo da ćemo 

moći svjedočiti o istinitosti te tvrdnje. 

Lucija Puljak 

iz našeg tla. Kao memento da čuvamo 

sve što je pozitivno i naše u najezdi 

svakojakih suvremenih trendova, agresivno 

nametnutih i olako prihvaćenih: 

fast fooda, obojenih slatkastih vodica, 

želatinastih slatkiša s nebrojenim 

umjetnim aromama, bojama i dodacima, 

industrijski uzgojenim mesom tovljenim 

hormonima rasta i neprirodnim 

krmivom. Nadajmo se da će i ulaskom 

Hrvatske u Europsku uniju opstati naše 

šarene tržnice sa svojim vrijednim kumicama, 

da ćemo uspjeti obraniti naše 

pravo na prirodno i različito, da će 

poneka jabuka ostati crvljiva, a mrkva 

kvrgava, i da neće baš svaki listić salate 

biti upakiran u celofan i označen 

štapićastim kodom. 

Ružica Cindori

Vinko Mladineo: The Fund is 

investing in corporate sector 

In May 2005, the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund 

issued a public invitation to tender 

for allocation of funds earmarked for 

projects aimed at the reduction of 

the emission of harmful gases and 

encouragement of cleaner manufacturing 

processes and another tender 

for projects focusing on energy 

efficiency, use of renewable energy 

sources and sustainable construction. 

Thirty projects aimed at the reduction 

of harmful gas emission and cleaner 

manufacturing processes were 

submitted and sixty-one projects 

related to energy efficiency and the 

use of renewable energy sources. The 

Fund received a total of 91 bids from 

legal persons, mostly corporations. 

After the expert group evaluated 

all submitted projects, at the Funds 

management board session held in 

December 2005, the Fund accepted 

14 projects aimed at reduction of the 

emission of harmful gases and cleaner 

manufacturing processes. 

Lidija Tošić: Municipal services 

and authorized collectors will no 

longer accept waste packaging 

from citizens 

Pursuant to the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning 

and Construction’s decision, as of 

March 16, municipal services and authorized 

collectors are no longer allowed 

to accept waste packaging from 

citizens and issue refunds. Under the 

Ordinance on Packaging and Waste 

Packaging, as of March 17, only stores 

are allowed to do so. Under the Ordinance, 

sellers are obliged to set up 

post-consumer packaging collection 

points in line with hygienic/sanitary 

requirements. The citizens will be allowed 

to dispose of no more than ten 

items at the time. Packaging must be 

empty and clean, not crumpled, with 

or without screw stoppers. 

Lidija Tošić: The Ministry of 

Environmental Protection issued 

an invitation to tender for 

remediation of hazardous waste 

landfills 

The Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction 

issued an invitation to tender 

for remediation of illegal landfills 

burdened with hazardous waste, 

industrial sites polluted with hazardous 

substances and locations with 

large amounts of dross and ash. All 

applicants must submit their detailed 

remediation programs in line with the 

Croatian Law on Environmental Protection 

which stipulates that such 

programs must be site-specific, take 

into consideration long-term effects 

on the environment and contain 

exact action plan, dead-lines and a 

funding plan. 

(Ž. B.): New recycling regulations 

After the successful implementation 

of the Ordinance on Packaging and 

Waste Packaging, the Ministry of 

Environmental Protection, Physical 

Planning and Construction is drafting 

several new directives, pursuant to 

the Law on Waste, which are to regulate 

recycling of other kinds of waste 

- scrap tires, scrap vehicles, medical 

waste, electronic and electric appliances 

(TV-sets, telephones, computers, 

refrigerators, stoves and other household 

appliances), waste oil, used 

accumulators and batteries. 

The objective of such regulations is 

to clean the environment, reduce the 

amount of waste ending up on landfills 

and encourage reuse. The main 

novelty is that the new ordinances 

envisage recycling charges levied on 

manufacturers and importers, based 

on the European “polluter pays” principle. 

As the monetary incentive for 

recycling PET packaging has proven 

successful, the Ministry is discussing 

introduction of such incentives for 

the return of other kinds of post-consumer 

waste like used cars or refrigerators, 

which are full of Freon, harmful 

to the ozone. 

Renata Podgajski: 

Implementation of waste 

management system on the 

island of Brač 

The island of Brač, with its preserved 

natural beauty and gentle climate, is 

one of the most valued travel destinations 

in Dalmatia. Unfortunately, 


uncontrolled waste disposal resulted 

in illegal landfills that devastated the 

island. Those are mostly minor disposal 

sites for municipal and construction 

waste located near the roads, on 

the seashore or in inaccessible places. 

Apart from being a health hazard, 

they are also a major blight on the 

landscape. Their effect on both human 

health and landscape must be 

reduced. During the summer, additional 

quantities of waste packaging 

produced by tourists add to the total 

waste volume. That is the reason why 

source reduction, recycling and reuse 

must be the core of the island’s waste 

management strategy. 

Sanja Kalambura and Aleksandra 

Anić-Vučinić: Recycling options 

for PET packaging (3) 

In cases when recycled PET cannot 

be used as a raw material because of 

its high contamination, it is used as 

a source of energy. PET is a very cost 

efficient energy source for those companies 

that can use it. In other cases, 

the alternative is incineration. PET is 

not hazardous because it contains 

only carbon, hydrogen and oxygen, 

meaning that in the process of incineration 

it yields only carbon dioxide 

and water. PET reduces pressure on 

declining landfill space because of 

its small volume; it is stabile and does 

not threaten groundwater. 

PET flakes are used as a raw material 

for a range of products. Examples include 

sleeping bags, packaging materials 

and clothes (25 PET bottles are 

needed to produce one jacket). PET 

flakes can also be used to produce 

fences, benches and road signs. 

Maja Brkić–Pancirov: Symposium 

on island waste management 

strategy in Zadar 

In late January, a symposium on island 

waste management strategy gathered 

160 Croatian and foreign experts. 

Preservation of environment and 

adherence to environmental standards 

are a large part of sustainable 

tourism development. Croatian Law 

on Waste prohibits waste disposal 

on islands. The existing landfills will 

me remediated and closed down. All 

waste is to be transported to the central 

mainland sanitary landfill. Nikola 

Ružinski, State Secretary for Environment, 

explained that the new waste 

management strategy was based on 

source reduction and reuse. He stressed 

the necessity of remediation of 

illegal landfills and those not in line 

with high environmental standards. 

(Ž. B.): Končar to build the largest 

Croatian wind farm 

It is ironic that Croatia, as a very windy 

country, occupies the bottom rung of 

the European ladder when it comes 

to wind power. Croatia has only one 

commercial wind farm. That wind 

farm is located on the island of Pag, 

but even that farm might soon become 

history because the Coastline 

Protection Law bans the construction 

in the 1000-meter wide zone from 

the waterline. Construction of wind 

farms is planned on several locations 

in Primorje and Dalmatia regions. 

The Končar Company, constructor of 

hydro-electric power plants and power-transformers, 

plans to build the 

largest Croatian wind farm in the hinterland 

of Split. By the end of September 

2006, the first wind turbine with 

rated power of 1 MW will be finished. 

By the end of September 2007, the 

system with fifteen turbine columns 

and the total power of 15MW will be 

completed, which means it will generate 

twice as much power as the Pag 

wind farm, constructed by the Adria 

Wind Power Company two years ago. 

Končar’s wind power plant will generate 

30 gigawatt-hours of electricity 

per year. An average Croatian household 

uses about 4 megawatt-hours a 

SUMMARY 

year, which means that the Split wind 

farm would generate as much power 

as 7500 households use. 

(Ž. B.): Modernization of the 

outdated Rijeka refinery 

After the enormous chimney of the 

notorious Coke Plant in the Bakar 

Bay has been torn down last year, 

inhabitants of the Rijeka region hoped 

they would never again have to 

bear coke in their vicinity. Who knows 

how many years will pass before 

all ill effects of the Bakar Coke Plant 

are erased? But only several months 

later, coke has “knocked on their doors” 

again. This time, the danger comes 

from the outdated INA refinery 

in Rijeka. INA and MOL experts plan 

to modernize the refinery and bring it 

in line with increasingly strict EU standards. 

Oil experts agree that that the 

modernized plant should concentrate 

on the so called “white products”, gasoline 

and diesel because they are in 

high demand in both domestic and 

foreign markets and attract the best 

prices. But it seems that the crucial 

question is what is to be done with 

the solid residue remaining from the 

refinement of petroleum. 

Jelena Boko: Environmental 

Attitude Survey in Croatia 

In January 2006, a survey about the 

new Ordinance on Packaging and Waste 

Packaging was conducted among 

the Croatian citizens. The aim of the 

survey was to asses whether the citizens 

were informed of the Ordinance 

and whether they would return the 

packaging or not, and if yes, for what 

reasons. 

The overall findings indicated that 

nearly half of Croatian citizens (47%) 

were well informed of the new Ordinance, 

51% heard if it, while 2% claimed 

not to know anything about it. 

Among those respondents who claim 

to be well informed of the Ordinance, 

60% are men and 59% received 

college education, while 59% have 

above average income. The survey 

also showed that citizens of the 

north-west Croatia were best acquainted 

with the Ordinance, followed by 

Dalmatians. 

Vesna Cetin: Natura 2000 

Under the auspices of the Croatian 

Biological Society, a symposium NA- 

TURA 2000 was held in the premises 

of the Department of Biology at the 

Faculty of Natural Sciences and Mathematics 

on February 28, 2006. The 

EU Directive on the Conservation of 

Natural Habitats and of Wild Flora and 

Fauna is one of the most important 

and most demanding EU regulations 

in the field of environmental protection. 

NATURA 2000 is a coherent 

European ecological network and 

every EU country contributes to the 

preservation of European natural heritage 

by designating its own Special 

Areas of Conservation. 

“As NATURA 2000 is one of the most 

important EU environmental protection 

programs, Croatia has the obligation 

to set up a National ecological 

network as part of its process of accession 

to the European Union and 

implementation of the SAA”, stressed 


61

Jasminka Radović, of the State Institute 

for Nature Protection. 

(Ž. B.): Thermoelectric power 

plant certified ISO 14001 

In mid-February, the largest Croatian 

thermoelectric plant, the Zagreb 

Thermoelectric power plant and heating 

utility (TE-TO), was awarded the 

eco-certificate ISO 14001:2004 given 

to companies as a proof of adherence 

to the ISO standards. That means that 

the TE-TO Company implemented a 

functional environmental management 

system harmonized with international 

legislation. ISO 14001 is the 

internationally recognized standard 

for Environmental Management Systems 

(EMS) which helps companies 

reduce their environmental impact 

and increase competitiveness. President 

of the Hrvatska Elektroprivreda 

(HEP) Management Board Ivan 

Mravak, stressed that this step was 

a part of a systematic environmental 

management which the HEP had first 

initiated ten years ago. In 2003, their 

efforts were rewarded by the Ministry 

of Environmental Protection, Physical 

Planning and Construction. 

Irena Dubravec: Environment and 

Health (2) 

In Croatia, the interconnection between 

environment and health has recently 

been recognized. A symposium 

on health ecology, held in Zagreb on 

September 28, 2005, shows that the 

efforts to establish a healthy environment 

in Croatia have not slackened. 

Participants of the symposium tried 

to tackle the issue of sustainable 

waste management, purification of 

wastewater and reduction of harmful 

emissions which would in turn benefit 

human population, its physical, 

mental and social health. In that way 

they confirmed once again their belief 

that human beings are the basis 

of sustainable development which is 

the goal of both Croatia and the EU. 

Pessimists would say that all threatening 

aspects of nature are the result 

of harmful human impact on the 

environment and that humans reap 

what they sowed. 

(Ž. B.): The Neretva River saved 

from major pollution 

Several tons of mineral oil used for 

cooling of the transformer in the 

Jablanica hydroelectric power plant, 

located some forty kilometers northwest 

from Mostar, spilled under 

mysterious circumstances into the 

Dobrnja River, a tributary of the Neretva 

River. Experts agree that those 

oils are extremely dangerous and 

may cause permanent damage to 

the river flora and fauna. In order to 

avoid or at least mitigate the damage 

to the environment, the police 

informed the competent institutions 

of the Herzegovina-Neretva Canton 

and the Federation of Bosnia and 

Herzegovina, who then alerted the 

Croatian institutions. 

The team of the Croatian Water (CW) 

reacted swiftly to the information 

that several tons of mineral oils were 

flowing down the Neretva River towards 

Croatia and was in full readiness. 

A temporary dam was set up on the 


border with Bosnia and Herzegovina 

to capture the toxic slick that was 

advancing down the river. In spite of 

their efforts, a portion of the oil leaked 

through and reached the Salakovac 

hydroelectric power plant where 

floating barriers were also erected. 

Luckily, this is where the oil stopped 

and was prevented from reaching the 

Croatian part of the Neretva River and 

Dalmatia’s spring water supplies. 

Stanislava Opsenica: Water is life 

Man has always been fascinated by 

water; he depended on it, built his 

settlements and cities on its shores. 

He was awed by rivers and worshiped 

them. He dreamt of underwater 

mysteries, wove tales of water sprites, 

of the creation of the world from primeval 

waters and its destruction by 

floods. 

Without water, there is no life. 

Water is a fluid, a component of human 

body, it exists in the ground and 


in the atmosphere, it flows down 

riverbeds, sways in the waves, sparkles 

in lakes and waterfalls, provides 

food and shelter for fishes and birds 

in swamps. 

Croatia is blessed with abundant 

water resources. Croatia is the third 

richest country in Europe (after Island 

and Norway) when it comes to 

water. 

Ina Arnautović: Organic 

beekeeping 

Although organic beekeepers are real 

nature-lovers, they often encounter 

obstacles in their work. In Croatia 

there is not a single ecological bottling 

plant. According to the State regulations, 

honey cannot be certified 

as ecological if it hasn’t been bottled 

in an ecological plant. To reconstruct 

bottling plants in line with strict regulations, 

beekeepers have to pay building 

permits, equipment and taxes. 

All that is rather expensive. The additional 

problem is that in order to open 

a certified bottling plant, you need to 

have at least 100 kg of organic honey. 

That means that you would have to 

empty the bottling plant, clean the 

equipment and renovate the facility 

in line with ecological standards and 

- already have several hundreds of 

kilograms of organic honey at hand. 

That does not seem realistic. The results 

of the experiments conducted in 

Croatia ten years ago show that bee 

products in combination with medications 

prevent and cure tumors in 

tested animals. 

Ružica Cindori: Nautical sports 

and ecology 

This year’s Sports and Boats Fair, held 

in the premises of the Zagreb Fair 

for the fifteenth time, was dominated 

by shining white hulls of brand 

new boats. The visitors were mostly 

interested in their powerful engines, 

comfortable interiors and - prices. A 

traditional batana (small flat-bottomed, 

square sterned rowboat) stood 

out in the versatile selection, but 

what we were interested in was the 

visitors’ and sellers’ attitude on water 

and ecosystems, because we all 

know that marines and the increasing 

number of yachts in our waters cause 

major pollution. We noticed the stall 

of the Zagreb-based company STO 

d.o.o. whose motto is “everything for 

the protection of the environment” 

and “for the most beautiful sea in the 

world”. They had on sale ecological 

pontoons produced by the Italian 

Martini Alfredo Company. 

(Ž. B.): Two million kuna allocated 

to environmental organizations 

On March 3, the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning 

and Construction put out to tender 

two million kuna of the state budget 

earmarked for environmental NGOs. 

Priority will be given to projects contributing 

to the implementation of 

Croatian environmental regulations 

and promotion of the EU environmental 

standards, projects aimed 

at raising public awareness of environmental 

issues, educational and 

sustainable development projects, 

projects promoting waste management 

education, prevention of illegal 

construction and preservation of 

the coast, islands and other areas of 

exceptional value. This is the eighth 

year that the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning and 

Construction is financing projects of 

environmental NGOs. It all began in 

1999, when the Government funded 

11 projects with a total of 1,537,000 

kuna. The largest sum total so far was 

allocated last year when 28 projects 

were sponsored with a total of two 

million kuna. Minister Marina Matulović 

Dropulić stressed the importance 

of the Ministry’s cooperation with 

NGOs on the implementation of environmental 

legislation and environmental 

protection. 

Dora Belamarić: Geothermal 

energy 

Geothermal energy is a very important 

renewable energy source. Geothermal 

energy is heat contained within 

the Earth generating geological 

phenomena. The world geothermic 

potential is huge and exceeds the 

world energy demand. Geothermal 

energy is harnessed directly and 

indirectly. Underground reservoirs 

of hot water or steam, heated by an 

upwelling of magma, can be used indirectly 

- tapped for electrical power 

production. Geothermal hot water 

near the Earth’s surface can be used 

directly for heating buildings and as 

a heat supply for a variety of commercial 

and industrial uses. Geothermal 

direct use is particularly favored for 

greenhouses and thermal resorts. Geothermal 

waters have been used in 

Croatia since times immemorial and 

many of today’s spas (Varaždinske, 

Bizovačke) are built on such springs. 

Before, spas used the water which 

surfaced naturally, while today they 

use pumps. 

Dražen Jambrović: Ships in the 

Slavonian plain 

The international conference on inland 

navigation, held in Vienna in 

February, gathered around 300 participants, 

including ministers and state 

secretaries from the EU and the Danube 

region countries. Result of this 

conference is adoption of a draft action 

plan for the development of inland 

navigation in the EU. The action plan 

recommends the use of the Danube 

and adjacent waterways in order to 

disburden the roads. Croatian representatives 

stressed the importance of 

inland navigation as an alternative to 

the conventional modes of transport 

and their intention to improve the 

connection between the Danube and 

the Adriatic Sea. The Government’s 

action plan includes modernization 

of the Vukovar port and revitalization 

of Croatian rivers. 

During his visit to Vukovar, Božidar 

Kalmeta, the Minister of the Sea, Tourism, 

Transport and Development, 

announced that the Croatian government 

would start the construction 

of a multipurpose channel Danube- 

Sava. The government is working 

on the project documentation and 

study, based on which the plan will 

be drafted regarding the construction 

dynamics. This plan is not important 

for Vukovar only, but for the 

whole Slavonia region and Croatia as 

a whole. That project is historical, in 

the literal sense, because the idea of 

the Danube-Sava channel was first 

expressed in the 18 th century (some 

sources mention 1737, while others 

say it was 1775), but it will come to 

life only in the 21 st century. 

Edita Gregurić Cvenić: Susak 

Susak is one of the most peculiar 

islands in the Kvarner Gulf. It is positioned 

seven sea miles from the island 

of Lošinj. It is believed that the island

was named after the Greek word for 

oregano (“sansegus”) which grows on 

the island in abundance. The Italian 

name for the island - Isola di Sansego 

- seems to confirm that belief. 

Although its total area is only 3,7 square 

kilometers, Susak is unlike any 

other Kvarner island. Susak is the 

island of long sand beaches, loess 

(a fine, silty, windblown type of unconsolidated 

deposit, pale yellow in 

color), reed and vineyards. That islet 

is sometimes called “a little miracle of 

nature” because it is formed of thick 

layers of minute sand of Aeolian origin 

which covers basic calcareous 

foundation of the island. In the northern 

part of the island, those layers 

reach the height of 98 meters above 

sea level and the inhabitants dug tunnels 

through them to create shortcuts 

to their vineyards. 

Dora Belamarić: Lika potato 

In recent centuries potatoes have 

become the world’s most important 

tuber crop and its fourth most important 

source of food energy after 

wheat. Potatoes have a high content 

of vitamin C (26 mg in an average potato) 

and B-complex (especially B6), 

and contain potassium, iron, calcium, 

iodine and sulfur. The fact that potatoes 

are fattening is a myth because 

both pasta and bread have twice as 

many calories. 

Potatoes have been cultivated in Lika 

for over 250 years. It is assumed that 

potatoes were brought to Lika by 

soldiers of the Military Border. Lika 

potatoes are specific because Lika 

soil is fertilized every three years with 

manure in order to improve the soil 

structure. Mineral fertilizers cannot 

provide necessary plant nutrients. 

Krunoslav Rac: Kosinj - will it be 

flooded? 

Kosinj is one of the most picturesque 

inhabited areas in Croatia. It is situated 

in the beautiful Kosinj Valley surrounded 

on all sides by looming mountains. 

On the west and southwest it 

is bordered by north Velebit, while on 

the north a mountain chain separates 

it from the Gacka valley. Through 

the very heart of the valley meanders 

the river Lika, the second longest sinking 

stream in Europe. Kosinj fields, 

surrounded by mountains and hills, 

are highly fertile due to the regular 

yearly flood regime of the Lika River, 

which means that the river deposits 

the same quantity of silt every year 

and silt is a natural fertilizer. Idyllic 

natural surroundings are perfectly 

complemented by the traditional Lika 

architecture. As opposed to many other 

villages in Lika, many examples of 

such architecture have been preserved 

in Kosinj. There are about fifteen 

villages in Kosinj Valley and the name 

Kosinj denotes all of them. 

Krunoslav Rac: Violence against 

wild animals 

Trafficking in wild animals is a cruel 

and lucrative business. The profit of 

smuggling endangered and rare species 

is very high, surpassed only by 

drugs and arms trafficking. The rarer 

the species, the higher its price on the 

black market. In that respect, Croatia 

might soon join wealthier countries 

of the world. In the past several years, 

with the rise of purchasing power 

of certain individuals, the fashion of 

keeping rare and endangered species 

in private homes has become an 

environmental issue. The new Law 

on Environmental Protection, passed 

in 2005, regulates, among other 

things, the protection of endangered 

species. 

Roman Ozimec: Carniolan 

honeybee and its products 

The most commonly kept race of bee 

in Croatia is the Carniolan honeybee 

(Apis mellifera carnica) which originated 

from the area southeast of Alps, 

between the Danube and the Adriatic 

Sea. They first appeared after the last 

Ice Age, some 8000 years ago. Carniolan 

honeybee is sometimes called 

grey bee, Croatian bee or Slovenian 


bee. It can also be found in Austria, 

part of Hungary, Romania and the 

central part of the Balkan Peninsula. 

The development of the beekeeping 

technology lead to the increase in the 

number of beehives - in 2000, there 

were 160 000 registered beehives in 

Croatia. 

The Mediterranean part of Croatia is 

rich in high quality honey, and bees 

visit mostly sage blossoms. Sage honey 

is dark yellow tinged with green; 

its taste is slightly bitter with a floral 

aftertaste. It is often blended with 

Christ’s thorn honey because those 

two plants usually grow side by side. 

Heather honey is one of the most valued 

honeys due to its high content 

of etheric oils, fabulous taste and beautiful 

amber color. 

Roman Ozimec: Tornjak - Croatian 

shepherd dog 

On February 24, 2006, dog tornjak 

was finally recognized by the Fédération 

Cynologique Internationale. 

Tornjak is now officially an autochthonous 

Croatian breed, along with 

Croatian sheepdog, Istrian coarsehaired 

hound and short-haired ho- 

und, Posavina hound and the world 

famous Dalmatian dog. Tornjak was 

close to extinction, but the breed 

was saved and revived by a group of 

enthusiasts. 

Tornjak is a dog of powerful build 

with a very long and dense coat particularly 

rich around the collar, “pants” 

and tail which he often holds high as 

a banner, which enables shepherds 

to notice him in the flock. His height 

is about 70cm for dogs, 60-65cm for 

bitches. Weight of an adult male is 

65 kilos, while females weigh 38 - 50 

kilos. Tornjak is an excellent swimmer 

because he has partly webbed feet, 

presumably developed to serve him 

as snowshoes and help him trot through 

the snow. 

Roman Ozimec: Spider Lola 

described again after 68 years 

Lola is an endemic genus and species 

of harvestmen spider first discovered 

by a Czech arachnologist Josef Kratochvil 

in 1937, who named it after 

his wife Lola. That was the only specimen 

ever found. In the WWII, that 

unique specimen was destroyed and 

the existence of that species became 

science fiction. 

Due to the joint efforts of the Ministry 

of Environmental Protection and 

Physical Planning and the Croatian 

Biospeleological Society the project 

was launched titled Protection of 

the Croatian underground wildlife 

through biospeleological cadastres, 

education and popularization. 

Ružica Cindori: Seeds of 

destruction or the food that will 

save the world? 

Review of F. William Engdahl’s book 

Seeds of Destruction: The Geopolitics 

of GM food. 

In his provocative book, William Engdahl 

points his finger at American 

agri-business giants, rich influential 

families headed by the Rockefeller family 

and the American Government, 

and accuses them of a global conspiracy 

to establish permanent control 

over the world agriculture through 

control of GM patents and GM crops. 

That would enable them to control 

world population growth and drastically 

reduce the population of third 

world countries rich in raw materials. 

He holds responsible large international 

organizations like the World 

Trade Organization, the International 

Monetary Fund and the World Bank. 

As opposed to Jeffrey M. Smith who 

in his book Seed of Deception discusses 

GM food only in respect to human 

health (he deems that such food has 

never been independently tested and 

that it is not proven to be harmless), 

F. William Engdahl goes one step further 

and asks whose interests lie behind 

the GMO story. His answer is far 

from optimistic. He considers GMOs 

to be dangerous and calls for a moratorium 

on GM crops and for patents 

on all living organisms to be banned. 

It is up to his readers to decide if his 

conclusions are grounded or overblown. 

Even if we decide not to believe 

in everything he says, we must acknowledge 

his bravery in questioning the 

authorities and their motives. 

Stanislava Opsenica: Spring is 

here 

It is well known that meadows and 

pastures are important habitats enriching 

Croatian biological and landscape 

diversity. Snowdrop, primrose 

and saffron are the most famous 

heralds of spring which adorn the forests 

when winter recedes. Although 

it may seem they grow everywhere, 

they are also endangered. Especially 

snowdrop. One cannot hold a grudge 

against nature for first giving, 

and then taking. But one can hold a 

grudge against man who does not 

cherish, nor nourish what he has. It is 

unforgivable that these gentle spring 

plants are being crushed, trampled, 

plucked together with bulbs, which 

are then thrown away, while the flowers 

are sold in small posies for five 

kuna! 

Lucija Puljak: Friendship Park on 

Brač 

The Pučišća Elementary School, in the 

town of Pučišta on the island of Brač, 

established an unusual form of cooperation 

with a French town of Baillargues. 

That town has a long tradition 

of children’s participation in local selfgovernment. 

At the sessions of their 

youth council, children discuss their 

problems with adults and with each 

other. Young people believe their task 

is to improve the quality of life in their 

community and natural environment. 

They conduct numerous ecological 

projects while learning to be responsible 

and democratic citizens. 

Mayor of Baillargues suggested that 

similar council be set up in Pučišća. 

Now young French councilors can 

share their experience with children 

in Pučišća. Pučišta councilors have 

drafted their own program. They put 

special emphasis on their eco-project 

Friendship Park. Pučišća pupils intend 

to enclose a part of the Saint Rocco’s 

church courtyard, surrounded by a 

pine grove and overlooking the sea. 

Although that courtyard, dating from 

the 17th century, is an important part 

of their town’s cultural heritage, they 

feel it does not hold a place it deserves. 

Ružica Cindori: Kumica Barica 

Kumica is an old expression denoting 

farm ladies that used to bring to the 

Zagreb marketplace Dolac fruit and 

vegetable they grew in their gardens, 

their fresh cheese and cream, homebaked 

cornbread and an occasional 

chicken. In order to preserve the memory 

of traditional commerce and 

agriculture, of times before fast-food, 

carbonated drinks, candies, artificial 

flavorings, colors and additives, journalist 

Branka Šeparović initiated 

setting up of a statute of a typical 

kumica. Sculptor Stjepan Gračan 

brought her idea to life and created 

kumica Barica, a sculpture of a farm 

lady in folk attire carrying a basket full 

of goods on her head. We have the 

right to natural and different things; 

we have the right to find an occasional 

rotten apple or lumpy carrot. Not 

every salad leaf has to be packed in 

foil and bar-coded.

• Voda život znači • Hrvatski pastirski pas tornjak - Fond za zaštitu ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?