27.03.2013 Views

brOj 47 - Ekonomski fakultet

brOj 47 - Ekonomski fakultet

brOj 47 - Ekonomski fakultet

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Plamene zore bude me iz sna: Dobro jutro, Vojlovico!<br />

Zbog čega Južni Banat ostaje bez daha?<br />

Bopal a na Tamišu<br />

Sudbina Pančeva stvara glavobolju ne samo onima<br />

koji udišu njegov vazduh, već i onima koji nas<br />

uveravaju da tako mora biti: tu ne pali ni pozivanje<br />

na Bolonjsku deklaraciju ni na Kosovo. Neprijatelj je<br />

nevidljiv, ali svoj račun isto dostavlja sa par decenija<br />

zakašnjenja. Welcome to Planet Pančevo.<br />

Opis duštvenih prilika u Pančevu lako<br />

staje u jednu rečenicu. Defi nicija da<br />

“jedna četvrtina živi a tri četvrtine umiru<br />

od hemijske industrije“ govori nam<br />

sve o stanju ovog južnobanatskog<br />

centra u kome je “zagađenje“ odavno<br />

zamenilo pivo i Utvine poljoprivredne<br />

avione kao zaštitni znak. No, o zagađenju<br />

i njegovim posledicama je već<br />

dovoljno rečeno i pisano. Bolje se zapitajmo<br />

šta u stvari navodi malo više<br />

od 100.000 Pančevaca da redovno i<br />

spokojno konzumira otrovni koktel koji<br />

im servira tzv. Južna zona? Nije dovoljno<br />

crtati sliku o pokornom srpskom<br />

podaniku koji se plaši da uzme stvari u<br />

svoje ruke, jer individualni angažman<br />

“ionako ništa ne vredi“. Nije to ni ona<br />

apatija koja je svugde oko nas – i u<br />

nama. Uzroci pančevačke katastrofe<br />

su svojevrstan amalgam nerealnih<br />

očekivanja, inertnosti mase građana<br />

i politikantstva. Uzmite jedan od ta tri<br />

faktora i imaćete problem. Uzmite sva<br />

tri zajedno i imaćete katastrofu.<br />

Niko neće osporiti Pančevcima zabrinutost<br />

za svoje zdravlje, kao ni povremene<br />

erupcije nezadovoljstva i proteste.<br />

Ali šta s tim? Zagađenje deluje<br />

dan i noć, a ne samo kad jednom u<br />

sedam godina zavijaju sirene. Scenario<br />

za takve situacije je jednoobrazan.<br />

Digne se [a] frka (opravdano), skupe<br />

se [b] demonstranti (krajnje opravda-<br />

no) i formulišu [c] zahtevi (nebuloza).<br />

Tu nastupa problem nerealnih očekivanja.<br />

Pošto nema kakvog valjanog<br />

i realnog plana, zahtevi se kreću u<br />

jednoj razini od maksimalističkih (tipa<br />

katanac na fabriku) i apstraktnih do<br />

najbanalnijih formi izliva palanačkog<br />

duha – npr. zahteva za održavanjem<br />

sednice Vlade u gradu, ne bi li i u našem<br />

gradu neke bitne face konačno<br />

bile viđene. Slede koraci [d] formiranja<br />

komisije za utvrđivanje broja rupa<br />

na saksiji od strane vlade i krajnje logično<br />

[e] tj. jenjavanja protesta. Žitelji<br />

grada nakon toga opet tonu u zimski<br />

san.<br />

U čemu je problem sa maksimalističkim<br />

zahtevima? Ni u čemu, osim što<br />

su nerealni. Umesto gesla “budimo<br />

radkalni – tražimo realno“ Pančevci su<br />

na svoje barjake okačili moto francuskih<br />

studenata iz vrele 1968. godine<br />

“budimo realni – tražimo nemoguće“.<br />

U stvari, kad bolje razmislim, ne traži<br />

se ništa. Ni realno ni nemoguće. Čak<br />

ni jedna daleko sposobnija i agilnija<br />

Vlada od ove sadašnje se ne bi snašla<br />

sa apstraktnim zahtevima poput<br />

onog da se “reši problem zagađenja<br />

– i to odmah“. Za olaki pristup pančevačke<br />

gradske vlasti neka nam posluži<br />

primer da opština Pančevo nije ni<br />

konkurisala za dobijanje sredstava za<br />

ekološku zaštitu iz Nacionalnog inve-<br />

sticionog plana.<br />

Međutim, nema svrhe ukazivati prstom<br />

samo na Pančevce zbog nevolje<br />

u kojoj su se našli. Koliko se<br />

samo Pančevo muči da stvori adekvatne<br />

zahteve i kritičnu masu koja<br />

će ih promovisati, toliko i zvanični<br />

Beograd pokazuje nezainteresovanost<br />

za bilo kakva ekološka pitanja.<br />

Uostalom, šta će nam ekologija kad<br />

svetlosnom brzinom usvajamo ustave<br />

i Beograd opet afi rmišemo kao centar<br />

vaskolikog srpstva? Još pitanja? Najpametnija<br />

preporuka koju je ministar<br />

zaštite životne sredine imao da poruči<br />

Pančevcima je da se smanji gustina<br />

gradskog saobraćaja, kao da ne zna<br />

da se po širokim i raskošnim pančevačkim<br />

bulevarima i avenijama vozi<br />

manje automobila nego na Novom<br />

Beogradu. Pošto nema obećavajućeg<br />

koncepta na vidiku, vlast i opozicija<br />

nas teše evanđeljem (neo)liberalnog<br />

kapitalizma: privatizacijom. Kao da<br />

su potencijalni investitori prožeti kojekakvim<br />

altruizmom, a ne čežnjom za<br />

optimalnom profi tnom stopom!<br />

Niko neće osporiti Pančevcima<br />

zabrinutost za svoje zdravlje, kao ni<br />

povremene erupcije nezadovoljstva<br />

i proteste. Ali šta s tim? Zagađenje<br />

deluje dan i noć, a ne samo kad jednom<br />

u sedam godina zavijaju sirene.<br />

Sve je to tragično i zato što se ne<br />

shvata da borba za zdravu životnu<br />

sredinu nije specifi čno pančevački<br />

problem, već isto toliko problem Bora,<br />

Beočina, Kragujevca pa i Beograda.<br />

Naime, situacija u pomenutim gradovima<br />

nije mnogo, ako ne i uopšte,<br />

bolja od pančevačke.<br />

Zato su možda i u pravu cinici koji,<br />

uzaludno iščekavajući pančevački<br />

ekološki ustanak, kažu da je najbolje<br />

po odgovarajućim vremenskim okolnostima<br />

odvrnuti ventile i pustiti malo<br />

otrova na Beograd. Može u provinciji<br />

da nastupi smak sveta, a da vlast sedi<br />

mirno u svojim klimatizovanim prostorijama.<br />

Ali kad se Beograd digne na<br />

noge i najneobavešteniji predsednik<br />

Vlade shvata da je vrag odneo šalu.<br />

Već smo videli to.<br />

Slobodan Britvec<br />

britvec@my.beocity.net<br />

29

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!