Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Plamene zore bude me iz sna: Dobro jutro, Vojlovico!<br />
Zbog čega Južni Banat ostaje bez daha?<br />
Bopal a na Tamišu<br />
Sudbina Pančeva stvara glavobolju ne samo onima<br />
koji udišu njegov vazduh, već i onima koji nas<br />
uveravaju da tako mora biti: tu ne pali ni pozivanje<br />
na Bolonjsku deklaraciju ni na Kosovo. Neprijatelj je<br />
nevidljiv, ali svoj račun isto dostavlja sa par decenija<br />
zakašnjenja. Welcome to Planet Pančevo.<br />
Opis duštvenih prilika u Pančevu lako<br />
staje u jednu rečenicu. Defi nicija da<br />
“jedna četvrtina živi a tri četvrtine umiru<br />
od hemijske industrije“ govori nam<br />
sve o stanju ovog južnobanatskog<br />
centra u kome je “zagađenje“ odavno<br />
zamenilo pivo i Utvine poljoprivredne<br />
avione kao zaštitni znak. No, o zagađenju<br />
i njegovim posledicama je već<br />
dovoljno rečeno i pisano. Bolje se zapitajmo<br />
šta u stvari navodi malo više<br />
od 100.000 Pančevaca da redovno i<br />
spokojno konzumira otrovni koktel koji<br />
im servira tzv. Južna zona? Nije dovoljno<br />
crtati sliku o pokornom srpskom<br />
podaniku koji se plaši da uzme stvari u<br />
svoje ruke, jer individualni angažman<br />
“ionako ništa ne vredi“. Nije to ni ona<br />
apatija koja je svugde oko nas – i u<br />
nama. Uzroci pančevačke katastrofe<br />
su svojevrstan amalgam nerealnih<br />
očekivanja, inertnosti mase građana<br />
i politikantstva. Uzmite jedan od ta tri<br />
faktora i imaćete problem. Uzmite sva<br />
tri zajedno i imaćete katastrofu.<br />
Niko neće osporiti Pančevcima zabrinutost<br />
za svoje zdravlje, kao ni povremene<br />
erupcije nezadovoljstva i proteste.<br />
Ali šta s tim? Zagađenje deluje<br />
dan i noć, a ne samo kad jednom u<br />
sedam godina zavijaju sirene. Scenario<br />
za takve situacije je jednoobrazan.<br />
Digne se [a] frka (opravdano), skupe<br />
se [b] demonstranti (krajnje opravda-<br />
no) i formulišu [c] zahtevi (nebuloza).<br />
Tu nastupa problem nerealnih očekivanja.<br />
Pošto nema kakvog valjanog<br />
i realnog plana, zahtevi se kreću u<br />
jednoj razini od maksimalističkih (tipa<br />
katanac na fabriku) i apstraktnih do<br />
najbanalnijih formi izliva palanačkog<br />
duha – npr. zahteva za održavanjem<br />
sednice Vlade u gradu, ne bi li i u našem<br />
gradu neke bitne face konačno<br />
bile viđene. Slede koraci [d] formiranja<br />
komisije za utvrđivanje broja rupa<br />
na saksiji od strane vlade i krajnje logično<br />
[e] tj. jenjavanja protesta. Žitelji<br />
grada nakon toga opet tonu u zimski<br />
san.<br />
U čemu je problem sa maksimalističkim<br />
zahtevima? Ni u čemu, osim što<br />
su nerealni. Umesto gesla “budimo<br />
radkalni – tražimo realno“ Pančevci su<br />
na svoje barjake okačili moto francuskih<br />
studenata iz vrele 1968. godine<br />
“budimo realni – tražimo nemoguće“.<br />
U stvari, kad bolje razmislim, ne traži<br />
se ništa. Ni realno ni nemoguće. Čak<br />
ni jedna daleko sposobnija i agilnija<br />
Vlada od ove sadašnje se ne bi snašla<br />
sa apstraktnim zahtevima poput<br />
onog da se “reši problem zagađenja<br />
– i to odmah“. Za olaki pristup pančevačke<br />
gradske vlasti neka nam posluži<br />
primer da opština Pančevo nije ni<br />
konkurisala za dobijanje sredstava za<br />
ekološku zaštitu iz Nacionalnog inve-<br />
sticionog plana.<br />
Međutim, nema svrhe ukazivati prstom<br />
samo na Pančevce zbog nevolje<br />
u kojoj su se našli. Koliko se<br />
samo Pančevo muči da stvori adekvatne<br />
zahteve i kritičnu masu koja<br />
će ih promovisati, toliko i zvanični<br />
Beograd pokazuje nezainteresovanost<br />
za bilo kakva ekološka pitanja.<br />
Uostalom, šta će nam ekologija kad<br />
svetlosnom brzinom usvajamo ustave<br />
i Beograd opet afi rmišemo kao centar<br />
vaskolikog srpstva? Još pitanja? Najpametnija<br />
preporuka koju je ministar<br />
zaštite životne sredine imao da poruči<br />
Pančevcima je da se smanji gustina<br />
gradskog saobraćaja, kao da ne zna<br />
da se po širokim i raskošnim pančevačkim<br />
bulevarima i avenijama vozi<br />
manje automobila nego na Novom<br />
Beogradu. Pošto nema obećavajućeg<br />
koncepta na vidiku, vlast i opozicija<br />
nas teše evanđeljem (neo)liberalnog<br />
kapitalizma: privatizacijom. Kao da<br />
su potencijalni investitori prožeti kojekakvim<br />
altruizmom, a ne čežnjom za<br />
optimalnom profi tnom stopom!<br />
Niko neće osporiti Pančevcima<br />
zabrinutost za svoje zdravlje, kao ni<br />
povremene erupcije nezadovoljstva<br />
i proteste. Ali šta s tim? Zagađenje<br />
deluje dan i noć, a ne samo kad jednom<br />
u sedam godina zavijaju sirene.<br />
Sve je to tragično i zato što se ne<br />
shvata da borba za zdravu životnu<br />
sredinu nije specifi čno pančevački<br />
problem, već isto toliko problem Bora,<br />
Beočina, Kragujevca pa i Beograda.<br />
Naime, situacija u pomenutim gradovima<br />
nije mnogo, ako ne i uopšte,<br />
bolja od pančevačke.<br />
Zato su možda i u pravu cinici koji,<br />
uzaludno iščekavajući pančevački<br />
ekološki ustanak, kažu da je najbolje<br />
po odgovarajućim vremenskim okolnostima<br />
odvrnuti ventile i pustiti malo<br />
otrova na Beograd. Može u provinciji<br />
da nastupi smak sveta, a da vlast sedi<br />
mirno u svojim klimatizovanim prostorijama.<br />
Ali kad se Beograd digne na<br />
noge i najneobavešteniji predsednik<br />
Vlade shvata da je vrag odneo šalu.<br />
Već smo videli to.<br />
Slobodan Britvec<br />
britvec@my.beocity.net<br />
29