Rad s dječjim zborom - Vrhbosanska nadbiskupija

Rad s dječjim zborom
Uovom svom izlaganju
prije nego što
počnem pričati o
radu s dječjim zborom, reći
ću nekoliko riječi o glazbi.
Glazba je od samoga rođenja
sastavni dio svakidašnjeg
života pojedinca. Glazba je
umjetnost koju ljudi vole jer
im upravo ona poboljšava
kvalitetu života. Ona je
sredstvo za izražavanje
Piše: Josipa Laco
širokog raspona ljudskih
osjećaja: ljubavi, tuge i osjećaja pripadnosti koje ljudi
ponekad teško iskazuju riječima. Glazba ima ulogu u
društvenim institucijama i religioznim obredima,
poput rođendana, vjenčanja, pogreba, športskih
natjecanja ili vojnih događanja. Oduvijek je glazba
predstavljala sastavni dio odgoja i obrazovanja te se
njena prisutnost u odgojno - obrazovnom sustavu
shvaćala kao sama sebi razumljiva stvar.
Vrste dječjih zborova i mogućnosti uvježbavanja
Pjevati u zboru je odricanje i žrtva jer treba
redovno ići na probe pjevanja. Zbog toga pjevački zbor
ne smije imati skupinu učenika i učenica koji se s
vremena na vrijeme sastaju da bi na «brzu ruku»
navježbali i otpjevali određene pjesme namjenjene za tu
prigodu. Takvo pjevanje je ispod dječjeg prosjeka.
Dječji glasovi se dijele na glasove dječaka i
glasove djevojčica i mogu biti:
- Soprani sa opsegom od c 1 – f 2
- Mezzosoprani sa opsegom od malog a – c 2
- altovi sa opsegom od malog g – g 1
Prema nekim ispitivanjima tvrdi se da dječji glasovni
opseg raste s godinama starosti. Glasovi djevojčica su
osim u rijetkim slučajevima, po boji jako slabi, tako da
nemaju prave zvučne sadržajnosti, jedrine i nosivosti.
Glasovi dječaka imaju veći opseg i nevjerojatnu
zvukovnu sadržajnost, što je i razlog, da zborovi dječaka
ostavljaju tako snažan utisak na slušatelje. Treba
istaknuti da su dječji glasovi dosta neotporni, te da
poslije jedne probe pokazuju znakove glasovnog
zamora. Ovo je sasvim prirodna pojava, jer je mišićni
mehanizam, koji sudjeluje u radu vokalnog glasa
veoma neotporan.
Voditelji zborova trebali bi voditi računa o tome
da prilikom intenzivnog rada s dječjim glasovima djeca
promuknu i onda ne pokažu svoje prave vrijednosti. Svi
ovi zamori još neoformljenih glasova ostavljaju trajno
neispravljene tragove na mišićni sistem koji sudjeluje u
radu grkljana i glasnica.
Pubertet koji predstavlja prirodni proces u
razvitku organizma, uzrokuje promjenu u radu poraslog
grkljana i glasnica, a na glas se manifestira u vidu
«mutacije». Tu dolazi do izvjesnog nesklada u radu
pojedinih dijelova organa, što izaziva nagla preskakanja
tonskih visina tj. u jednom trenutku glas zvuči visoko,
a u drugom trenutku duboko. Na osnovu svega ovoga,
može se zaključiti da u ovom razdoblju, naročito u težim
slučajevima, ne treba forsirati s pjevanjem u zborovima,
a niti u smislu nekog rada na impostaciji glasa. Pošto
djevojčice lakše prebrode pubertet i mutaciju, mogu
ranije početi s radom, odnosno s pjevanjem u zboru,
otprilike oko 16. godine života. Kod dječaka treba
sačekati da se organ stabilizira, tako da tek oko 18.
godine starosti (ovisno od pojedinca) mogu početi s
ponovnim pjevanjem po zborovima ili s impostacijom
glasa.
Voditelj – dirigent mora biti veliki psiholog,
veliki diplomat, s velikim strpljenjem, sa smislom za
planiranje, za mjeru, za mjerljivost zahtjeva koje
postavlja pred zbor. Prisiljen je uhvatiti se kao pojedinac
u koštac sa svim zaprekama, a ako u tome izdrži, postići
će rezultate koji odgovaraju uloženom trudu. U takvim
okolnostima uspjeh je zajamčen više nego u radu s
profesionalnim zborom, ukoliko dobije potporu svih
članova svoga zbora, a o njemu ovisi kako će to postići.
O odgoju zbora može se govoriti kao što se
govori o odgoju djeteta, jer zbor je osoba i dijete. Osoba
je jer nije riječ o skupu odvojenih pojedinaca koji bi
imali svoju samostalnost; dijete, jer je riječ o
malodobniku koji niti umije, niti razmišlja, već osjeća!
Zbor toga valja «odgajati» kao što se odgaja razumna
osoba, koja shvaća i koja nešto hoće. No taj je odgoj
polagan, jer valja stvarati navike i reflekse, što nije
moguće u jednom danu. Ako se postupa razborito i
mudro, dijete može postati odrastao čovjek.
Na prvoj probi zborovođa treba uputiti članove zbora i
na sljedeće:
a) Položaj tijela, bilo da pjevač sjedi ili stoji, treba biti
uspravan, nipošto ukočen, već ležeran, slobodan
b) Lice mora biti mirno bez grimasa
c) Jezik ne valja uvlačiti u grlo, već ga treba držati
spljošteno, tako da prednjim dijelom dodiruje korijen
donjih zuba
d) Usta moraju biti otvorena u debljini palca
e) Treba voditi računa o pravilnom udisanju, koje ne
smije biti udisanje na usta, nego treba pravilno udahnuti
zrak kroz nos
f) Na svakoj probi djecu treba dobro upjevati pomoću
nekih laganih melodijskih vježbica
g) Prije početka učenja pjesme, zborovođa treba s
djecom pročitati tekst, da ne bude poteškoća kod
izgovaranja
h) Zatim zborovođa treba pjesmu prvo otpjevati po
8 ______________________________________ Magnificat - god. III. br. 6 / 2009. ___________________________________________

dionicama djeci, da djeca zapamte melodiju i onda je
svi zajedno ponove
i) Kad to djeca dobro uvježbaju, radi se na usavršavanju
dinamike, umjetničke izražajnosti i svega ostaloga,
ovisno od karaktera kompozicije.
Pjevanje se treba odvijati s istom lakoćom i
jednostavnošću kao i govor. Pjevač treba postići lakoću,
prirodnost i jednostavnost pjevanog glasa, kvalitete koje
su automatski prisutne u govornom jeziku, mada se
razlike već ogledaju u disanju: jer je u govoru trajanje
vokala sasvim kratko, pa je potrošnja zraka daleko
manja nego u pjevanju. Pjevačka tehnika zahtjeva čisto
izgovaranje vokala, predstavlja oštro izgovorene
konsonante i jasne prijelaze između pojedinih slogova.
Ispravna intonacija ovisi o nizu glazbenih
faktora i glasovnih sposobnosti djece pjevača, a bez
ispravne intonacije, tj. čistog zvučanja melodijskog i
harmonijskog intervala, ne možemo ni zamisliti solidan
pjevački zbor. To znači da kod učenika trebamo učvrstiti
osjećanje tonaliteta koji predstavlja organski temelj na
kojem počivaju visinski odnosi pojedinih tonova.
Ritam je također jednako važan kao i sama
melodija, on je glavni faktor u vremenskoj umjetnosti,
kao što je glazba, on mijenja karakter melodije. Svako
se vježbanje mora izvoditi pod preciznim pokretima
ruku dirigenta.
Trebamo voditi računa o tempu, tj. o brzini
kojom se izvodi skladba, bilo to u polaganom, laganom
ili brzom tempu. Zatim dolazi dinamika, tu ćemo morati
djecu naviknuti na zvukovne (tonske) kontraste. U
problematici dinamike kod djece, treba riješiti dva
osnovna zadatka. Treba osposobiti zbor da može pjevati
pianissimo (šaptajuće pjevanje) i da postiže postupnu
gradaciju zvuka (crescendo) od pianissima do fortea i
obratno, od fortea do pianissima. Pri umjetničkom
oblikovanju skladbe ponajprije dolaze do izražaja
emotivni i idejni sadržaji pjesme. Da bi se to postiglo
pjevač se mora upoznati s cjelokupnim tekstovnim i
ritmičko - melodijskim sadržajem skladbe. Zborovođa
mora od samoga početka izabranu pjesmu stalno
promatrati i osjećati kao jednu započetu cjelinu, a to je
moguće ako on pjesmu prije početka rada sa zborom
temeljito prouči i upozna pjevače sa karakterom i stilom
glazbe.
Kada je riječ o samom izboru programa, treba voditi
računa o izboru pjesama. Izbor pjesama ne smije ovisiti
samo o dirigentovim težnjama. Dirigent mora voditi
računa o dječjim sposobnostima i njihovim
mogućnostima. Djecu se ne smije forsirati u učenju
nekih pjesama koje nisu namijenjene za njihov uzrast.
Uspjeh dječjeg zbora uvjetovan je time da stvaralački, s
dostatno fantazije, stalno traži oblike sadržaja rada koji
će učenicima - pjevačima približiti glazbenu umjetnost
i oduševiti ih za nju.
Pri sastavljanju programa treba voditi računa,
paziti na raznolikost skladbi tj. da se u programu
izmjenjuju skladbe bržeg i sporijeg tempa, kao i skladbe
polifone i harmonijske strukture. Kompozicije za dječje
zborove najčešće su manjeg opsega i uglavnom traju 1-
5 minuta, veoma rijetko dulje. Ako traju dulje, veća je
opasnost da će se djeca zamoriti, što će u pravilu imati
negativan utjecaj na intonaciju. Pred učenike u
pjevačkom zboru postavljaju se značajni zadatci.
Izvodeći neko djelo, pjevač mora nastojati da se svojom
interpretacijom što više približi umjetničkoj poruci
skladatelja. Izvođač pjevanjem ili sviranjem aktivira
svoje sposobnosti kako bi najuspješnije mogao
odgovoriti tehničkim i glazbenim zahtjevima određenog
glazbenog djela.
Zborno pjevanje treba da budi i razvija ne samo
izvodilačke, već i stvaralačke sklonosti učenika. Kada se
govori o razvijanju stvaralačkih sklonosti kod učenika,
ne misli se da svaki učenik postane umjetnik, skladatelj,
već da svojim izvodilačkim sposobnostima nastoji što
uspješnije zvučno realizirati glazbeno djelo i na taj način
ostvariti skladateljeve zamisli i poruke.
Zlatna harfa
Prva Zlatna harfa održana je 1. srpnja 1984.
godine u Kočerinu u Hercegovini. U početku je
nastupalo samo nekoliko zborova, dok se iz godine u
godinu taj broj znatno povećavao. Temeljna zadaća
Harfe je bila postupna obnova liturgijskog pjevanja.
Svake godine birale su se nove pjesme, koje su voditelji
dječjih zborova trebali navježbati. Tako je Zlatna harfa
započela s malim župnim zborovima od 1. do 8. razreda
koji su bili jezgra buduće obnove liturgijskog pjevanja,
a postupno su te popijevke prihvatali i stariji. Zadatak
Harfe je bio i poticanje suradnje među voditeljima
crkvenog pjevanja. Zlatna harfa je povezala i zbližila
voditelje zborova, male i velike diljem naše mjesne
Crkve. Dosad je bio obavezan program iz pjesmarice
Pjevajte Gospodu pjesmu novu, jer su u toj pjesmarici
obuhvaćene pjesme iz svih naših krajeva. Time se
članovi zborova upoznavaju s pjesmaricom i njezinim
bogatim sadržajem liturgijskih vremena u crkvenoj
godini, te proučavaju novi ritam liturgije, a ujedno
uočavaju njezine prednosti i nedostatke. Pored tog
obveznog programa, svaki zbor ima pravo izabrati jednu
pjesmu po vlastitom izboru.
Pored pjesmarice Pjevajte Gospodu pjesmu
novu ima i drugih pjesmarica, iz kojih bi, trebalo također
uzeti pjesme i sastaviti program Zlatne harfe. Djeca vole
melodične i ritmične pjesme, pjesme koje brzo zapamte,
mada smatram, da ne treba zapostavljati i ostale pjesme.
Možda bi trebalo načiniti takav program Zlatne harfe, u
kojem bi bile sadržane i stare i nove pjesme. Takav
program bi svakako bio raznolikiji i zanimljiviji nego
do sada, koji se često iz godine u godinu ponavljao.
Crkva je jedno veliko tijelo - tijelo Kristovo, u
kojem svaki njen član pronalazi svoje mjesto i ulogu.
Dječji zbor čini jednu malu sretnu zajednicu, koja
svojim pjevanjem slavi Boga i čini naša liturgijska
slavlja svečanijim i bogatijim...
_______________________________________ Magnificat - god. III. br. 6 / 2009. __________________________________________
9