Perspektive prostornog razvoja - Ministarstvo graditeljstva i ...

I. REPUBLIKA HRVATSKA I EUROPSKA UNIJA
Helena Knifić Schaps, dipl. ing. arh.
članica Savjeta prostornog uređenja Republike Hrvatske
STRATEŠKE ODREDNICE PROSTORNOG RAZVOJA EUROPSKE UNIJE
Osnovne strateške odrednice u dokumentima Europske unije
Dokumentom Europske perspektive prostornog razvoja (European Spatial Developement Perspective
– ESDP) Europska je komisija na neformalnoj ministarskoj konferenciji 1999. godine u Potsdamu dala
neobvezujuća okvirna usmjerenja za sve subjekte s ovlastima u prostornom planiranju. Strateška
namjera bila je stvoriti odmjerenu, održivu, sveobuhvatnu, multisektorsku i usmjerujuću strategiju
prostornog razvoja zemalja na teritoriju Europe.
Dokument ESDP ističe sljedeće osnovne koncepte:
– objedinjeni pristup, ne isključivo fokusiranje na pojedina područja razvojnih smjerova (primjerice
okoliš, gospodarstvo, promet) radi usporednog promatranja njihovih međusobnih utjecaja;
– prostorni razvoj što širega djelokruga, presudan u objedinjenom pristupu;
– definiranje strateških aspekata sveobuhvatnoga djelovanja radi postizanja ujednačenog i održivoga
prostornog razvoja;
– usmjerenja za primjenu općih razvojnih načela na pojedine zemlje, regije ili područja.
Smjernice za planiranje prostornog razvoja koje donosi ESDP jesu:
– razvoj policentričnog i ujednačenog urbanoga sustava, uz jačanje partnerstva između urbanih i
ruralnih sredina, kao i stvaranje novih urbano-ruralnih odnosa;
– promoviranje koncepta integriranoga prometa i komunikacija radi policentričnog razvoja prostora
Europske unije, a koji dopridonosi ravnopravnom pristupu i infrastrukturi i obrazovanju;
– mudro upravljanje prirodnom i kulturnom baštinom radi očuvanja regionalnog identiteta i kulturnih
raznolikosti u uvjetima globalizacije.
Pokrenuti procesi – uvriježeni danas pod nazivima teritorijalna kohezija i place-based policies – rezultirali
su izradom dokumenata kao što su Teritorijalna agenda EU i Kooperacijska platforma za teritorijalnu
koheziju (COPTA, 2007.), Zelena knjiga teritorijalne kohezije Europske komisije (2008.), Makroregionalne
strategije EU (2009.) i drugi dokumenti. Pravi temelj daljnjeg razvoja postaje tek Lisabonski sporazum
iz prosinca 2009. godine.
Zemlje Europe donijele su ili provode postupak njihova donošenja nacionalne strategije prostornog
razvoja. Razmatrani su dokumenti zemalja koje su u nekim dijelovima slične Hrvatskoj (po veličini
teritorija ili broju stanovnika, primjerice Austrija, Slovenija, Crna Gora, Mađarska, Sardinija/Italija,
Nizozemska) te onih većih zemalja (Njemačka, Rumunjska, Turska). Svaka od zemalja ističe vlastite
osobitosti, zaštićena i obalna područja (osobito mora), kulturna dobra, prometne koridore, energetska
opredjeljenja, suradnju u graničnim područjima (posebice uz Shengensku granicu) i drugo. Za izradu
takvih dokumenata potrebno je 3-5 godina, a donose se za razdoblje 10-20 godina. Najčešće ih
karakterizira fleksibilnost, odnosno mogućnost da svojim odredbama odgovore na promjene koje
donosi vrijeme i razvoj društva, bez ponavljanja postupaka i dodatnoga birokratiziranja.
Nositelji izrade jesu državne institucije – u Sloveniji Ured za prostorni razvoj Direkcije za prostorno planiranje
Ministarstva okoliša, prostoronog planiranja i energetike, u Nizozemskoj Ministarstvo stanovanja, prostornog
planiranja i okoliša, u Njemačkoj Savezno ministarstvo prometa, građenja i prostornog uređenja, u Crnoj
Gori Ministarstvo za ekonomski razvoj, u Rumunjskoj Ministarstvo razvitka, javnih radova i stanovanja,
Generalna direkcija za strategije i politike za teritorijalnu koheziju, u Turskoj Ministarstvo javnih radova i
stanovanja i dr.) ili tijela posebno osnovana za taj zadatak – u Austriji npr. ÖROK 2011 (Österreichische
Raumordnungkonferenz), u Mađarskoj Centre for Regional Studies – Hungarian Academy of Sciences.
Izrada strateških razvojnih dokumenata provodi se transresorno, u uskoj suradnji s političkim vrhom
(vrh izvršne vlasti, zastupnici države), s regionalnom i lokalnom upravom, s gospodarskim i strukovnim
komorama, sa stručnom javnosti i drugim zainteresiranima, a provodi se u nekoliko etapa. Objedinjena
polazišta temeljena na rezultatima istraživanja radnih grupa (PIP – Paper in Progress) u najbitnijim se
dijelovima pripremaju za javnu raspravu koja se u obliku mišljenja, izmjena i dopuna provodi u širokoj
bazi na razini države, županija, stručnih tijela, interesnih skupina i sl.
22 Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti / Hrvatska komora arhitekata