Perspektive prostornog razvoja - Ministarstvo graditeljstva i ...

II. GOSPODARSKE I SOCIJALNE PROMJENE U PROSTORU
financirala i Svjetska banka, a uz domaće, izradila i velika skupina svjetskih turističkih eksperata te
urbanista, arhitekata i ekonomista. Iako je u međuvremenu život razvio čitav niz novih metoda,
najvažnijom razlikom tadašnjeg procesa planiranja prostora i današnjih naših spoznaja u tom području
smatram drugačije opće okruženje, organizaciju života i drugačije shvaćanje planiranja i ciljeva koje
ono treba doseći. Ako je riječ o dugoročnom planiranju, onda je ono nespojivo s aktualnim tržišnim
pothvatima, jer dugoročni ciljevi ograničavaju slobodu djelovanja na tržištu i vrlo često sprječavaju
jasno artikulirane trenutne aktivnosti pa i ciljeve koji mogu kratkoročno biti i drugačiji od prethodno
utvrđenih dugoročnih ciljeva. U samom procesu planiranja treba izbjeći zamke koje se mogu dogoditi
miješanjem prostornog i tržišnog planiranja, odnosno kratkoročnih i dugoročnih razvojnih ciljeva
(planiranja, razvoja itd.).
Tržištu, pa i autonomnom turističkom tržištu, svako planiranje koje s nekih drugih pozicija nastoji
nametnuti vlastite ciljeve i stajališta, može donijeti samo loše rezultate i loše posljedice za ukupan život
i razvoj.
Svaki razvoj koji uključuje i rast traži analizu ljudskog potencijala. Kod turizma je takova analiza posebice
potrebna jer je živi ljudski rad tu mnogo prisutniji i potrebniji nego u mnogim drugim djelatnostima. To
se odnosi i na sam proces planiranja i teškoće koje u planiranju donosi manjak stručnih kadrova. Teško
je sa sigurnošću pokazati prstom na razloge, ali vjerojatno je i logično da je dio takvog stanja posljedica
problematičnog školovanja na svim razinama, od osnovnog do visokoškolskog. Kronični nedostatak
školovanog osoblja u hrvatskom turizmu potvrditi će svaki menadžer u bilo kojem turističkom objektu
širom Hrvatske. Već nakon te konstatacije samo će rijetki prihvatiti raspravu o mogućim potezima koji
će takovo stanje i popraviti.
Zbog toga mislim da je potrebno izmijeniti (unaprijediti) sustav redovnog školovanja svih kadrova
potrebnih turizmu. Osim toga, zalažem se za ukupno drugačiji odnos prema školovanju, ne samo
kadrova koji će izravno sudjelovati u turističkim aktivnostima, nego i cjelokupnog stanovništva, posebice
u područjima gdje je turizam naglašeno važna razvojna opcija. U tome je osobito važno cjeloživotno
obrazovanje. Iako se ovakve paušalne rečenice mogu činiti nedovoljno preciznim u nacrtu plana razvoja
turizma u Hrvatskoj, one skrivaju velik broj vrlo složenih postupaka i promjena u shvaćanju školovanja
kroz život. Sve to je i u kontekstu izuzetnih ograničenja budućeg razvoja turizma diktiranog brojem
hrvatskog stanovništva, što će sasvim sigurno u određenom smislu biti kontraindicirano željenom
stupnju razvoja turizma, ali i svih drugih gospodarskih djelatnosti u Hrvatskoj. Takva se gledišta osobito
mogu postaviti iz prostornih pozicija, jer su različite gospodarske razvojne opcije međusobno
kontradiktorne ili kontraproduktivne, čemu se svakako do sada posvećivalo vrlo malo pozornosti.
I na kraju: s obzirom da još od konferencija u Riu i Kyotu cijeli svijet živi u popisima raznih prioriteta i u
brojci 21 – takva se sada situacija ponavlja i u Europskoj turističkoj komisiji, kao i u našoj političkoj
svakodnevnici – dopustite mi da u 20 točaka zabilježim osnovne korake, po mom viđenju i mišljenju,
koji bi morali obilježiti hrvatski turistički razvoj u bližoj budućnosti.
Zaključak i prijedlozi
1. Hrvatska treba u EU ući sa što jasnijim i preciznijim razvojnim planom turizma (tzv. Strategijom), s
kvantificiranim projektima smještaja, marina i sl., što će omogućiti lakši ulazak u različite akcije i
fondove kojima EU pomaže regionalni razvoj turizma.
2. Moramo se konačno opredijeliti kakva vrsta turizma u pojedinom užem području ili turističkom
odredištu predstavlja razvojni prioritet. Posebno je to važno da bi se odredili prema zaštiti prostora
jer nemoguće je neki prostor rezervirati za razvoj turizma, a istovremeno ga “štititi” od tog istog
turizma.
3. Odrediti se prema izazovima turističke konkurencije među zemljama EU i uskladiti naše ponašanje s
politikom razvoja turizma u EU.
4. Nastojati, što je više moguće, unaprijediti vlastito hotelijerstvo i svakako povećati hotelske kapacitete,
osobito u višim kategorijama smještaja (4 i 5 zvjezdica).
5. Zauzeti čvrsto stajalište o privatnom smještaju i njegovoj budućnosti u EU, s obzirom na veličinu
kapaciteta privatnog smještaja u Hrvatskoj i njegovog značenja za ukupan turistički razvoj zemlje,
pogotovo iz razloga što vrlo malo europskih zemalja poznaje ili prakticira takav oblik smještaja.
6. Posebito valja naglasiti nature friendly projekte jer u dobivanju financijske potpore za takve projekte
ima najviše mogućnosti.
46 Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti / Hrvatska komora arhitekata