Radio HRS 6/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

macije sa strane) ukupne struje bita.
U dekoderu se prvo dekodira taj
monokanal, pa se rekonstruira stereosignal
prema PS parametrima, koji su
dodani u enkoderu.
Tri su tipa parametara koji tvore PS
podatke: razlika razina izmeðu kanala,
meðukorelacija ili sklad (koherencija)
meðu kanalima i fazna razlika meðu
kanalima.
Zbog velikog interesa za tehniku kodiranja
sterea i višekanalnih audiosignala,
koji stvaraju ugoðaj prostornosti, MPEG
je (sukladno s PS tehnologijom) normirao
tehniku kodiranja osobina višekanalnog
slušanja BCC (Binaural Cue
Coding). BCC predstavlja stereo i višekanalne
audio signale kao jedan ili više
miješanih audiokanala, s dodatnom
informacijom (PS podacima). Tako je
definiran C do 1 mod BCC-a, gdje je C
broj izvornih kanala, koji su predstavljeni
sa samo jednim osnovnim kanalom koji
se odašilje (npr. stereosignal). Daljnji
modovi su moguæi kao C do E modovi
kodiranja, gdje je C broj izvornih kanala,
uz enkodirano do E osnovnih kanala
(npr. 4 kanala okolnog zvuka (sorround
sound) se odašilje s dva osnovna
kanala).
Audiokvaliteta MPEG-4 HE-AAC v2
je dokazana u više neovisnih testova,
kao najuèinkovitija audiokompresiona
shema, koja je trenutaèno dostupna u
svijetu. Osnovne komponente ovog
codeca su veæ u opæoj upotrebi u raznim
sustavima i primjenama, gdje je od presudne
važnosti ogranièenje širine pojasa.
Tako npr. u XM Satellite Radio (SAD),
HD Radio (zemaljska digitalna radiodifuzija
iBiquity Digital – SAD) i Digital
Radio Mondiale (svjetska digitalna AM
radiodifuzija), itd.
Tvrtka Philips opisuje koder, s primjenom
metode MPEG-4 HE-AAC v2, koji
za srednje audiokvalitete, kodira signale
s kompresijskim odnosom 1:60 (to je za
audiomonokanal 768 kbit/s, oko 13 kbit/s
u prijenosu).
Norma ISO/IEC 14496-3 (MPEG-4
Audio) je novi naèin audionorme, koji
digitalne komunikacije
integrira mnoge tipove audiokodiranja:
prirodnoga zvuka sa sintetskim zvukom,
niski broj bita s visokom kvalitetom
govora s glazbom, kompleksne zvukove
s jednostavnim zvukom, te tradicionalne
sadržaje s interaktivnim i realnim sadržajima.
Drugim rijeèima, norma nije orijentirana
samo na jednu primjenu, veæ se
primjenjuje u svakom sluèaju koji zahtijeva
upotrebe kompresije unaprijed,
sintezu i manipulaciju, kao i uvoðenje
novih alata kompresije. Time otvara
nove moguænosti, kao što su kodiranje
audia vezano uz objekte (object-based
audio coding), interaktivnu izvedbu,
dinamièke kanale zvuka i druge vrste
novih medija.
9. Novi koncepti u MPEG-4 Audio
kodiranju
U posljednje vrijeme (Izvještaj od 15.
2. 2006.) u MPEG-4 normu je dodano
više alata u procesu kompresije, koji
osiguravaju niz poboljšanja, kao na
primjer:
- smanjenje grubih pogrešaka:
grubost greške se ocjenjuje prema
uèestalosti pogrješnih najvažnijih
bitova u izlaznoj graði kodera.
Predstavljene su dvije nove
koncepcije za smanjenje utjecaja tih
pogrešaka na kvalitetu prijenosa:
a) smanjenje pogoršanja kvalitete
kod dekodiranih audiosignala
za kompresiju po metodi AAC.
Predstavljena su tri alata za
smanjenje grubih pogrešaka
(tzv. error robustness tools).
b) postupak UEP (Unequal Error
Protection) djeluje s nejednakim
osiguranjem od pogrešaka,
koje se primjenjuje u shemama
kodiranja izvornog signala, u
kanalima osjetljivih na pogreške
(kao kod mreže mobilnih
telefona, DAB i slièno).
- audio kodiranje s malim kašnjenjem:
prije opisani uobièajeni MPEG-4
audio koderi vrlo uèinkovito kodiraju
audiosignale uz niske struje bita, ali
imaju algoritmièko kašnjenje od
S vježbe HRSVKS – vidi str. 8. do 10.
nekoliko stotina milisekunda, pa ne
odgovaraju svakoj upotrebi
(kao, na primjer, za dvosmjernu
komunikaciju u živo).
Da se postigne zahtijevanih najviše
20 ms kašnjenja, MPEG-4 version2
norma specificira audiokoder s
malim kašnjenjem (Low Delay
Audio Coder), koji je izveden iz
MPEG-2/4 AAC.
- kompresija tišine CELP (Code
Excited Linear Prediction);
taj alat za kompresiju tišine
smanjuje prosjeèni broj izlaznih
bita, zahvaljujuæi kompresiji uz
niski broj bita za tišinu.
U enkoderu se upotrebljava
detektor glasovne aktivnosti, koji
tvori razliku izmeðu dijelova s
normalnom govornom aktivnosti i
onih s tišinom i pozadinskim
šumom. Za vrijeme normalne
govorne aktivnosti primjenjuje
se CELP-kodiranje u MPEG-4
version1, a tzv. umetnuti opisivaè
tišine SID (Silence Insertion
Descripter) omoguæuje kodiranje
sa smanjenim brojem bita.
- postupak HVXC (Harmonic Vector
Excitation Coding), tzv. promjenjivi
mod broja bita, u MPEG-4
version 2, omoguæuje da se
dijelovi informacija bez govora
izdvoje od signala koji nisu
glasovni, pa se za kodiranje tih
negovornih dijelova upotrebljava
smanjeni broj bita.
Ovo nije konaèan popis svih novih
koncepata, jer se i dalje sve novim i
novim inovacijama pokušava utjecati na
sve dijelove kompresijskoga procesa, sa
željom još veæeg smanjenja digitalnih
podataka uz zadržavanje što bolje
kvalitete u prijenosu.
Neiscrpan izvor struènih podataka o
kompresiji nalazi se na Internetu
(Google), s velikim brojem èlanaka, koji
su svima dostupni.
26 www.hamradio.hr
Radio HRS – 6/2006