20.07.2013 Views

Radio HRS 6/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

Radio HRS 6/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

Radio HRS 6/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

i Maroka, koji granièi uz Tifariti. Èinilo<br />

nam se da æe naša ekspedicija biti vrlo<br />

teška, ali i uzbudljiva. Zahvaljujuæi<br />

Oskaru (EA4TD) odmah smo organizirali<br />

velièanstven online website, na kojemu<br />

se posebno isticao logo naše ekspedicije.<br />

Kako bismo bolje poslužili "lovce"<br />

na DX-ove, postavili smo anketu na<br />

kojoj je svaki operator mogao oznaèiti na<br />

kojoj frekvenciji i kojim naèinom rada<br />

bi želio raditi za Zapadnom Saharom,<br />

što nam je poslije mnogo pomoglo.<br />

Pokazalo se da je to bila dobra ideja koja<br />

nam je omoguæila da isplaniramo usmjerenost<br />

antena prema pojedinim stranama<br />

svijeta, mode i frekvencijska podruèja.<br />

U našoj grupi bilo je dovoljno operatora<br />

koji su bili sposobni zadovoljiti<br />

iskazane želje. Cilj nam je bio raditi svim<br />

vrstama emisija koje su bile slabo zastupljene<br />

u prethodnim ekspedicijama, èak<br />

i digitalnim. Ambiciozan plan nam je bio<br />

da radimo istodobno s tri ili èetiri postaje,<br />

raznim vrstama modulacije. Nakon provedene<br />

analize ankete, isticao se zahtjev<br />

da radimo što više na 160 metara.<br />

Nitko u grupi nije imao posebno iskustvo<br />

na tom podruèju, pa sam prihvatio<br />

zadatak postavljanja antena za 160<br />

metara – uz uvjet da mi i drugi pomognu.<br />

Druga strana ovih dobrih namjera bila<br />

je ta da se naša prtljaga poveæavala iz<br />

dana u dan. Našli smo se pred vjeènim<br />

problemom svake ekspedicije – kako<br />

prenijeti 400 kilograma prtljage, kada je<br />

njena težina u zrakoplovu ogranièena na<br />

20 kilograma po pojedincu? Ali, kada<br />

imate uza sebe EA5XX-a, èini se da se<br />

sve teškoæe rješavaju èarobnim štapiæem.<br />

Zar ne, Julio?<br />

Putovanje<br />

I konaèno, poslije e-maila u zadnji<br />

trenutak, napunio sam svoj automobil i<br />

odvezao se do milanskog aerodroma<br />

Malpensa. Nakon leta preko Barcelone<br />

predveèer sam stigao na aerodrom u<br />

Alicanteu gdje se sastajala grupa S01R.<br />

Moram naglasiti da smo svi bili latinskog<br />

podrijetla, što je stvaralo ugodnu atmosferu.<br />

Dima, iako je bio Ukrajinac, bio je<br />

naturalizirani Latinac. Svi smo se jako<br />

<strong>Radio</strong> <strong>HRS</strong> – 6/20<strong>06</strong><br />

Djelomièan pogled na izbjeglièki logor "27. veljaèe"<br />

KV<br />

lijepo slagali. Ujutro, 10.<br />

travnja, konaèno su<br />

stigli i preostali èlanovi<br />

grupe, pa je ekipa bila<br />

potpuna. Odvezli smo<br />

se u radioklub grada<br />

Elche gdje smo provjerili<br />

svu opremu i ureðaje.<br />

Imali smo tri usmjerene<br />

antene, od kojih je<br />

jedna bila Spiderbeam<br />

za 10, 12, 15, 17 i 20<br />

metara, vrlo lagana, ali<br />

uèinkovita. Za niža<br />

podruèja imali smo<br />

dipole za 80, 40 i 30<br />

metara. Za najniže podruèje<br />

tu je bila jedna<br />

inverted L koju je proraèunao<br />

IN3QBR, a koju je prije toga<br />

ispitao K9AY na prijamu. Zapravo, nije<br />

bilo baš najpogodnije doba godine za<br />

160 metara, ali smo se nadali da æemo<br />

barem na CW-u zadovoljiti želje brojnih<br />

entuzijasta. Svi su primopredajnici bili<br />

pokretni, uglavnom IC-7<strong>06</strong>-ice, a tu je<br />

bio i Dimin IC-7000, koji æe raditi po prvi<br />

put. Imali smo i tri lineara koji su trebali<br />

osigurati odgovarajuæu snagu na nižim<br />

frekvencijama. Za popunjavanje logova<br />

ponijeli smo pet lap-topa, a što se tièe<br />

elektriène energije – pouzdali smo se u<br />

generatore koji su nas èekali na licu<br />

mjesta. I tako, kako smo izraèunali, premašili<br />

smo 400 kilograma prtljage. Za<br />

prijevoz svega, ukljuèujuæi i operatore,<br />

trebala bi nam 4 terenska vozila. U<br />

ponedjeljak, 10. travnja, u 13:00 sati<br />

napustili smo Elche i odvezli se u Alicante<br />

na aerodrom. Zbog neoèekivanih<br />

teškoæa morali smo dugo èekati na svoj<br />

zrakoplov alžirskog èartera. To nam je<br />

dalo vremena da riješimo problem viška<br />

prtljage... Kao što sam veæ rekao,<br />

EA5XX bio je struènjak za rješavanje<br />

problema, pa kada je našu prtljagu<br />

proglasio humanitarnom pomoæi, sve je<br />

išlo glatko. U neku ruku to je bilo i toèno,<br />

jer je velik dio naše opreme bio dar<br />

narodu Saharawi. U 23:00 poletjeli smo<br />

za Alžir, pa smo preko Orana stigli na<br />

Tindouf u ponoæ. Carinski službenici bili<br />

su brzi, i s obzirom na<br />

èinjenicu da se radilo o<br />

humanitarnoj pomoæi,<br />

nitko nije ni pogledao<br />

naš èudni teret. Na<br />

aerodromu nas je<br />

doèekao i Mahafud,<br />

SO1MZ, s nekoliko<br />

službenika Republike<br />

Saharawi. Brzo su nas<br />

prebacili do izbjeglièkog<br />

logora, gdje smo u<br />

glavnom uredu Odjela<br />

za telekomunikacije<br />

odmah osjetili prijaznost<br />

i gostoljubivost Sahara-<br />

wija. Doruèkovali smo i<br />

imali još vremena i za<br />

Pet postaja istodobno u eteru. Od lijeva na desno: EC4DX na SSB-u,<br />

EA5FX na CW, EA5KM na CW, EA2RY na RTTY i UY7CW na SSB-u.<br />

pustinjski èaj, što je tamo tradicija. Pred<br />

zoru bilo smo spremni za pokret. Bili<br />

smo umorni, ali i ushiæeni, spremni na<br />

najteži dio našega puta koji æe nas<br />

dovesti do sjedišta naše ekspedicije.<br />

U "srcu" Sahare<br />

Ispred zgrade bila su tri terenska<br />

vozila nakrcana našom opremom.<br />

Usprkos njihovoj velièini, vozila su bila<br />

optereæena preko svake mjere. Toni,<br />

EA5RM, jedan od saharskih veterana,<br />

izvadio je iz torbe nekoliko èudnih stvari<br />

– gumene kolutove koji æe zaštititi naše<br />

jadne stražnjice! Napuhali smo ih i<br />

popeli se u vozila. Ja sam se popeo<br />

posljednji, pa me je zapalo stražnje<br />

sjedalo našeg Toyota Land Cruisera,<br />

toèno iznad više nego tvrdog amortizera.<br />

Krenuli smo u središte pustinje prašnjavom<br />

cestom koja se uskoro pretvorila u<br />

jedva vidljivu stazu. Svaki puta kada<br />

smo udarili u neku jamu uhvatila nas je<br />

panika. Visok sam 190 cm i usprkos<br />

gumenom kolutu koji sam stavio na<br />

glavu, poslije desetak minuta gotovo<br />

sam udubio toyotin krov. Kada smo stali,<br />

potražio sam bolje sjedalo gdje bih<br />

mogao barem zaštititi glavu. Našao sam<br />

mjesto pokraj dvojice prijaznih Saharawija<br />

u vozilu na èelu kolone. Stavio sam<br />

na glavu dragocjen povez, tradicionalno<br />

pokrivalo za glavu pustinjskih ljudi, koji<br />

je Mahafud poklonio svakome od nas.<br />

On služi kao zaštita od sunca, ali još više<br />

me je štitio od prašine koju smo dizali<br />

tijekom puta. Vozili smo se najbrže što<br />

smo mogli s obzirom na uvjete, jer baš i<br />

nije dobra ideja voziti se pustinjom usred<br />

noæi. Nije mi jasno kako su naši vozaèi<br />

prepoznavali put u onom labirintu staza,<br />

otisaka i životinjskih tragova. Povremeno<br />

smo uz put vidjeli automobilske gume<br />

s èudnim brojevima i slovima. Na drugim<br />

mjestima vidjeli smo èudne hrpe<br />

nagomilanoga kamenja. Taj dio pustinje<br />

više me je podsjeæao na neko podruèje<br />

u Arizoni ili Kaliforniji, negoli na ono kako<br />

sam zamišljao Saharu, punu pješèanih<br />

dina. U svom terenskom vozilu sprijateljio<br />

sam se s dva Saharawija, koji su<br />

www.hamradio.hr 37

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!