Radio HRS 6/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez
Radio HRS 6/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez
Radio HRS 6/06 - Hrvatski Radioamaterski Savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
i Maroka, koji granièi uz Tifariti. Èinilo<br />
nam se da æe naša ekspedicija biti vrlo<br />
teška, ali i uzbudljiva. Zahvaljujuæi<br />
Oskaru (EA4TD) odmah smo organizirali<br />
velièanstven online website, na kojemu<br />
se posebno isticao logo naše ekspedicije.<br />
Kako bismo bolje poslužili "lovce"<br />
na DX-ove, postavili smo anketu na<br />
kojoj je svaki operator mogao oznaèiti na<br />
kojoj frekvenciji i kojim naèinom rada<br />
bi želio raditi za Zapadnom Saharom,<br />
što nam je poslije mnogo pomoglo.<br />
Pokazalo se da je to bila dobra ideja koja<br />
nam je omoguæila da isplaniramo usmjerenost<br />
antena prema pojedinim stranama<br />
svijeta, mode i frekvencijska podruèja.<br />
U našoj grupi bilo je dovoljno operatora<br />
koji su bili sposobni zadovoljiti<br />
iskazane želje. Cilj nam je bio raditi svim<br />
vrstama emisija koje su bile slabo zastupljene<br />
u prethodnim ekspedicijama, èak<br />
i digitalnim. Ambiciozan plan nam je bio<br />
da radimo istodobno s tri ili èetiri postaje,<br />
raznim vrstama modulacije. Nakon provedene<br />
analize ankete, isticao se zahtjev<br />
da radimo što više na 160 metara.<br />
Nitko u grupi nije imao posebno iskustvo<br />
na tom podruèju, pa sam prihvatio<br />
zadatak postavljanja antena za 160<br />
metara – uz uvjet da mi i drugi pomognu.<br />
Druga strana ovih dobrih namjera bila<br />
je ta da se naša prtljaga poveæavala iz<br />
dana u dan. Našli smo se pred vjeènim<br />
problemom svake ekspedicije – kako<br />
prenijeti 400 kilograma prtljage, kada je<br />
njena težina u zrakoplovu ogranièena na<br />
20 kilograma po pojedincu? Ali, kada<br />
imate uza sebe EA5XX-a, èini se da se<br />
sve teškoæe rješavaju èarobnim štapiæem.<br />
Zar ne, Julio?<br />
Putovanje<br />
I konaèno, poslije e-maila u zadnji<br />
trenutak, napunio sam svoj automobil i<br />
odvezao se do milanskog aerodroma<br />
Malpensa. Nakon leta preko Barcelone<br />
predveèer sam stigao na aerodrom u<br />
Alicanteu gdje se sastajala grupa S01R.<br />
Moram naglasiti da smo svi bili latinskog<br />
podrijetla, što je stvaralo ugodnu atmosferu.<br />
Dima, iako je bio Ukrajinac, bio je<br />
naturalizirani Latinac. Svi smo se jako<br />
<strong>Radio</strong> <strong>HRS</strong> – 6/20<strong>06</strong><br />
Djelomièan pogled na izbjeglièki logor "27. veljaèe"<br />
KV<br />
lijepo slagali. Ujutro, 10.<br />
travnja, konaèno su<br />
stigli i preostali èlanovi<br />
grupe, pa je ekipa bila<br />
potpuna. Odvezli smo<br />
se u radioklub grada<br />
Elche gdje smo provjerili<br />
svu opremu i ureðaje.<br />
Imali smo tri usmjerene<br />
antene, od kojih je<br />
jedna bila Spiderbeam<br />
za 10, 12, 15, 17 i 20<br />
metara, vrlo lagana, ali<br />
uèinkovita. Za niža<br />
podruèja imali smo<br />
dipole za 80, 40 i 30<br />
metara. Za najniže podruèje<br />
tu je bila jedna<br />
inverted L koju je proraèunao<br />
IN3QBR, a koju je prije toga<br />
ispitao K9AY na prijamu. Zapravo, nije<br />
bilo baš najpogodnije doba godine za<br />
160 metara, ali smo se nadali da æemo<br />
barem na CW-u zadovoljiti želje brojnih<br />
entuzijasta. Svi su primopredajnici bili<br />
pokretni, uglavnom IC-7<strong>06</strong>-ice, a tu je<br />
bio i Dimin IC-7000, koji æe raditi po prvi<br />
put. Imali smo i tri lineara koji su trebali<br />
osigurati odgovarajuæu snagu na nižim<br />
frekvencijama. Za popunjavanje logova<br />
ponijeli smo pet lap-topa, a što se tièe<br />
elektriène energije – pouzdali smo se u<br />
generatore koji su nas èekali na licu<br />
mjesta. I tako, kako smo izraèunali, premašili<br />
smo 400 kilograma prtljage. Za<br />
prijevoz svega, ukljuèujuæi i operatore,<br />
trebala bi nam 4 terenska vozila. U<br />
ponedjeljak, 10. travnja, u 13:00 sati<br />
napustili smo Elche i odvezli se u Alicante<br />
na aerodrom. Zbog neoèekivanih<br />
teškoæa morali smo dugo èekati na svoj<br />
zrakoplov alžirskog èartera. To nam je<br />
dalo vremena da riješimo problem viška<br />
prtljage... Kao što sam veæ rekao,<br />
EA5XX bio je struènjak za rješavanje<br />
problema, pa kada je našu prtljagu<br />
proglasio humanitarnom pomoæi, sve je<br />
išlo glatko. U neku ruku to je bilo i toèno,<br />
jer je velik dio naše opreme bio dar<br />
narodu Saharawi. U 23:00 poletjeli smo<br />
za Alžir, pa smo preko Orana stigli na<br />
Tindouf u ponoæ. Carinski službenici bili<br />
su brzi, i s obzirom na<br />
èinjenicu da se radilo o<br />
humanitarnoj pomoæi,<br />
nitko nije ni pogledao<br />
naš èudni teret. Na<br />
aerodromu nas je<br />
doèekao i Mahafud,<br />
SO1MZ, s nekoliko<br />
službenika Republike<br />
Saharawi. Brzo su nas<br />
prebacili do izbjeglièkog<br />
logora, gdje smo u<br />
glavnom uredu Odjela<br />
za telekomunikacije<br />
odmah osjetili prijaznost<br />
i gostoljubivost Sahara-<br />
wija. Doruèkovali smo i<br />
imali još vremena i za<br />
Pet postaja istodobno u eteru. Od lijeva na desno: EC4DX na SSB-u,<br />
EA5FX na CW, EA5KM na CW, EA2RY na RTTY i UY7CW na SSB-u.<br />
pustinjski èaj, što je tamo tradicija. Pred<br />
zoru bilo smo spremni za pokret. Bili<br />
smo umorni, ali i ushiæeni, spremni na<br />
najteži dio našega puta koji æe nas<br />
dovesti do sjedišta naše ekspedicije.<br />
U "srcu" Sahare<br />
Ispred zgrade bila su tri terenska<br />
vozila nakrcana našom opremom.<br />
Usprkos njihovoj velièini, vozila su bila<br />
optereæena preko svake mjere. Toni,<br />
EA5RM, jedan od saharskih veterana,<br />
izvadio je iz torbe nekoliko èudnih stvari<br />
– gumene kolutove koji æe zaštititi naše<br />
jadne stražnjice! Napuhali smo ih i<br />
popeli se u vozila. Ja sam se popeo<br />
posljednji, pa me je zapalo stražnje<br />
sjedalo našeg Toyota Land Cruisera,<br />
toèno iznad više nego tvrdog amortizera.<br />
Krenuli smo u središte pustinje prašnjavom<br />
cestom koja se uskoro pretvorila u<br />
jedva vidljivu stazu. Svaki puta kada<br />
smo udarili u neku jamu uhvatila nas je<br />
panika. Visok sam 190 cm i usprkos<br />
gumenom kolutu koji sam stavio na<br />
glavu, poslije desetak minuta gotovo<br />
sam udubio toyotin krov. Kada smo stali,<br />
potražio sam bolje sjedalo gdje bih<br />
mogao barem zaštititi glavu. Našao sam<br />
mjesto pokraj dvojice prijaznih Saharawija<br />
u vozilu na èelu kolone. Stavio sam<br />
na glavu dragocjen povez, tradicionalno<br />
pokrivalo za glavu pustinjskih ljudi, koji<br />
je Mahafud poklonio svakome od nas.<br />
On služi kao zaštita od sunca, ali još više<br />
me je štitio od prašine koju smo dizali<br />
tijekom puta. Vozili smo se najbrže što<br />
smo mogli s obzirom na uvjete, jer baš i<br />
nije dobra ideja voziti se pustinjom usred<br />
noæi. Nije mi jasno kako su naši vozaèi<br />
prepoznavali put u onom labirintu staza,<br />
otisaka i životinjskih tragova. Povremeno<br />
smo uz put vidjeli automobilske gume<br />
s èudnim brojevima i slovima. Na drugim<br />
mjestima vidjeli smo èudne hrpe<br />
nagomilanoga kamenja. Taj dio pustinje<br />
više me je podsjeæao na neko podruèje<br />
u Arizoni ili Kaliforniji, negoli na ono kako<br />
sam zamišljao Saharu, punu pješèanih<br />
dina. U svom terenskom vozilu sprijateljio<br />
sam se s dva Saharawija, koji su<br />
www.hamradio.hr 37