OBITELJSKA PEDAGOGIJA

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI
Elizabeta Vega – Filozofija-Pedagogija
Kolegij: Obiteljska pedagogija
Nositelj kolegija: Dr. sc. Jasminka Zloković
Napomena: ovo su vaţnije bilješke s predavanja.
Pravci:
OBITELJSKA PEDAGOGIJA
POVIJEST PD SUVREMENA PD
FUTUROLOGIJA
1
Predavanje 09.10.2007.
OBITELJSKA PD PD SLOB. VREMENA DOMSKA PD
PREDŠKOLSKA PD ŠKOLSKA PD VISOKOŠKOLSKA PD
ANDRAGOGIJA
TEORIJE ODGOJA DIDAKTIKA METODIKA
SPECIJALNA PD INDUSTRIJSKA PD VOJNA PD RELIGIJSKA
PD
OBITELJ – najstarija socijalna institucija.
Razmotriti ćemo obitelj u ekološkom kontekstu.
PEDAGOGIJSKA METODOLOGIJA
Periodi odgoja: dojenčadi, predškolski, školski, visokoškolski, starijih ljudi.
Stimulacija – o njoj ovisi IQ, njezin rast, stagnacija i pad.

Obiteljska PD obuhvaća:
Evolucija obitelji
Studije braka i obitelji
Komunikacijski procesi i konflikti
Prava i obveze obitelji
Pojmovi: taksonomija = univerzalnost
Teorije odgoja
1. Sociocentrične TO – naglasak je na vaţnosti društva
2. Pedocentrične TO – naglasak i pozornost je na djetetu
3. Emancipacijske TO – osloboĎenje od sprege
4. Postmoderne TO -
Odgoj dijelimo:
- Prema mjestu i specifičnosti
- S obzirom na vrijeme
- Prema dobi odgajanika
- Prema bitnim odreĎenjima čovjeka
Obiteljska pedagogija je jedna grana pedagogije koja se bavi specifičnostima razvoja fenomena.
Zadaci:
1. DESKRIPTIVNI – opisi procesa
2. KLASIFIKACIJSKI – odreĎene informacije klasificiraju se u odreĎena područja
3. EKSPLANACIJSKI – tijek razvoja i praćenje popratnih pojava: što, kada?
4. EKSPLORATIVNI – horizontalni i vertikalni fenomeni
5. EKSPLIKATIVNI – uzročno – posljedične veze
6. NORMATIVNI – dajemo "recept"/ rješenje samo za dio pojave
2

Vrste odnosa u odgajanju: demokratski, permisivni / pasivni, autoritativni / naredbeni.
Vrste odgoja: INTENCIONALNI / s namjerom – ustanova; FUNKCIONALNI / obiteljski.
- Rodovsko društvo
Odgoj kroz povijest
- Prvobitna zajednica - odgojitelj → odgajanik
- Sparta – ratništvo
- Athena – trgovina
- Humanizam i renesansa – umjetnost, intelektualni razvoj - odgojitelj ↔ odgajanik
- Suvremeno prosvjetiteljstvo – pedagoški optimizam
Rodovsko društvo
- ne postoji drţava, jednaka prava za sve
- ciljevi odgoja jednaki za sve
- odgoj djece je briga cijele zajednice
Prvobitna zajednica
- društvena nejednakost
- najstariji članovi obitelji vode brigu o djeci
- odgoj kao privilegija
- odvajanje umnog od fizičkog odgoja
Sparta
- odgoj, ciljevi i zadaće odgajanja različiti s obzirom na zahtijeve pojedinog sloja društva
- moralni odgoj kontrolira drţava
- cilj odgoja je vojnik
- okrutnost prema djeci: selekcija i infalticid
- uvjeţbavaju se ratničke vještine i odgajanje na robovima
- obrazovanje ţena
Athena
- odgoj: raznovrsnost, sloboda, harmonija, razvijanje ličnosti
- pozornost na predškolskom odgoju kao i odgoju u obitelji
- prisutne i dalje pojave okrutnosti nad djecom
3

Humanizam i renesansa
- pedagoški optimizam
- dijete u centru pozornosti
- otkrivanje novih vrijednosti
- Vittorino Ramblioni de Feltre, Franciois Rebleais, Mischel de Montaigne, Erazmo Roterdamski,
Thomas Monis, Thommaso Campanella
Različiti aspekti definiranja odgoja
1. Intencionalni – namjerna djelatnost koja se ostvaruje planski i organizirano
2. Funkcija koju drţava ostvaruje u kontroliranim uvjetima (A. Vukasnović)
3. Odgoj je ukupnost utjecaja kojima je dijete izloţeno sociokulturnoj sredini (Giesecke)
4. "..odgoj je ukupnost reakcija društva n činjenicu razvoja"- S. Bernfeld
5. "..pod odgojem podrazumijevamo socijalne radnje kojima ljudi pokušavaju sklop psihičkih
predispozicija drugim ljudima trajno poboljšati, psihičkim ili sociokulturalnim sredstvima, ili,
sačuvati njihove komponente koje su ocijenjene kao vrijedne"- W. Brezinka
6. Odgoj je ono djelovanje ljudi nad odgajanikom koje je organi9zirano, planirano, cilju
usmjereno, odnosno, intencionalno, zapostavljajući vaţnost onih ljudskih djelovanja koja su
izvan toga (vidi Antić, str. 99)
7. Antropocentrične paradigme odgoja, što znači da je odgoj usmjereni razvoj čovjeka prema
odreĎenim ciljevima
8. ..............................
Odgoj kao generacijska kategorija temelji se na prenošenju iskustva.
Odgoj kao društvena kategorija temelji se na specifičnosti čovjeka.
Funkcije odgoja su: razvojna i konzervacijska.
Vrste odgoja promatrane kao kategorije: društvene i individualne.
Ako razvoj čovjeka usmjerimo prema odreĎenim ciljevima, govorimo o antropocentričnim
paradigmama odgoja. ... čovjek je središte svijeta i svrha njegova razvitka; obrazac, model.
Aspekti: filogenetski – potreba za odgojem, razvojem svijesti, učenjem
ontogenetski – potreba za njegom
METODE: represivne / zabranjive, permisivne / dopuštajuće.
4

Vrste odgojnih sredina:
Odgajanik → obitelj, predškolske ustanove, slobodno vrijeme, vršnjaci, škola, mediji, proizvodne
sredine.
Čovjek = objekt → odgojna manipulacija
Čovjek = subjekt → cilj je svestrani razvoj čovjeka: tjelesni, intelektualni, socijalni, moralni.
Struktura odgojnog procesa
Odgojni ideali / najopćenitiji opis deskripcije
Ciljevi
Sredine
Škola kao odgojna sredina
Odgojni zadaci / odnosi se na pojedinca – nema normativne odrednice kako se postaviti u
odreĎenoj situaciji
Obitelj
Medij
Obitelj kroz povijest
Obitelj starog vijeka – Egipćani
5
Predavanje 16.10.2007
U odnosu na zakone, status ţene je bio bolji nego u ostalim vremenima. OdreĎivale su pravila
nasljeĎivanja, radile i odlučivale. Ţena je raĎala svakih 2-3 godine, jer je smrtnost djece bila velika.
Dojenje djece bilo je do treće godine, s ciljem jačanja imuniteta. Ako parovi nisu mogli imati djece,
usvajali su, iako preteţno mušku djecu.
Inflanticid – ubijanje male djece koja su, ili boleţljiva, ili ţenskog spola. Egipćani ga nisu provodili.
Udaja ţena bila je izmeĎu 12-te i 13-te godine, dok su mladići imali oko 14 godina.
Poligamija – imati više ţena bila je povlastica aistokracije.
Predbračni ugovori bili su uobičajeni, kao i sklapanje brakova meĎu krvnim srodnicima – incesti.
Vrijeme rodovskih zajednica bilo je vrijeme matrijarhata. Ţene su se bavile zemljoradnjom, a
muškarci išli u lov.

U današnje vrijeme, suvremeno doba, govorimo o matrifokalnoj obitelji / središte je majka, u kojoj
djeca odrastaju samo s majkom.
Obitelj u antici – Rim i Grčka
Apsolutni vladar je muškarac. Ima vlast nad imovinom, odlučuje o ţivotu i smrti. Ţena sluţi za
reprodukciju. Izraţen je inflanticid, blizanačka djeca smatraju se grijehom. U ritualima, djeca se
prinose kao ţrtve bogovima, bacaju se u temelje graĎevina.
Udaja ţena bila je oko 12-te, ţenidba muškaraca oko 14-te godine.
Prakticira se ubijanje starijeg / nemoćnijeg roditelja, koje vrši najstariji sin u obitelji. U Grčkoj je bila
izraţenija potlačenost ţena nego u Rimu, dok se u Kini poštuju stariji članovi obitelji, a muškarac je
autoritet.
U Indiji, otac donosi odluke, dok se vjenčanja moraju izvršiti do do 20-te godine ţivota. Iako je Indija
zemlja kasti, ţena dobiva odreĎena prava. Ona ima odreĎenu ulogu u braku, poštuju se njene odluke,
odgaja samostalno djecu, odlučuje o prekidu bračne zajednice.
Razlike između modernističke i postmodernističke obitelji
6
Predavanje 23.10.2007
U posljednjih nekoliko desetljeća promjene su vidljive u strukturi / članovi obitelji, funkcioniranju / uloge
članova, veličini / broj članova u obitelji.
Ono što utječe na promjenu klasične obitelji su ekonomski, socijalni i politički faktori.
Tradicionalni pristup
Definicije obitelji:
– obitelj je dvoje ili više osoba koje zajednički privreĎuju, dijele intimu, i zajednički donose ţivotne
odnose. → kritika: poligamija da, samohrani roditelji ne.
- Tradicionalno, obitelj je bila definirana i kao zajednica dviju ili više osoba koje su povezane krvnim
srodstvom, brakom ili usvojenjem.

- U suvremeno vrijeme, ljudi ţive zajedno, gdje su na različite načine obvezni i meĎusobno ovisni.
Članovi smatraju svoj identitet čvrsto povezan s društvom u kojem ţive. Grupa ljudi koja dijeli bliske
emocionalne odnose i funkcije.
Funkcije obitelji:
Seksualna
Reprodukcijska
Odgojna
Ekonomska
Pearson: ".. obitelji su tvornice ljudskih ličnosti".
Kritičari smatraju da: Pearson idealizira obitelj, istraţivanja su mu nepotpuna jer je proučavao samo
srednju klasu, isključuje alternativne oblike obitelji, izdvaja obitelj iz okoline te ono u njemu ne
egzistira.
Promjene u strukturi i funkcioniranju obitelji
Obitelj postaje sve manja
Odlaganje ostvarenja bračne zajednice
Odlaganje roditeljstva
Dualne karijere
Porast jednoroditeljskih obitelji
Povećana stopa razvoda
Sve veći broj napuštene djece u sirotištima
Povećani broj samaca
Povećani broj obitelji bez djece
Povećanje staračkih obitelji
Homoseksualni brakovi
Utjecaj medija na obiteljski ţivot
Konflikte u obiteljima sve više rješavaju socijalne ustanove
Uočavamo nastajanje razlika između nekadašnje i današnje obitelji prema:
Strukturi obitelji / uloga pojedinog člana
Funkciji obitelji
Veličini obitelji / brojnost članova
Promjene su naglašene u drugoj polovici 20-tog stoljeća.
7

DEFINICIJE OBITELJI
................... (vidi u literaturi)...
Četiri glavne ZADAĆE obitelji:
1. Legaliziranje seksualne aktivnosti
2. Donošenje djece na svijet i njihov odgoj
- prokreacija → stvaranje svoje obitelji
→ socijalizacija djece (današnji problem: obitelj prebacuje odgoj na društvo)
3. Pruţanje emocionalne podrške
4. Uspostavljanje odreĎenih poloţaja u društvu
Vertikalno širenje:
Različite varijante obiteljskih struktura
NO – nukleusna obitelj, 3 generacije: majka, otac, djeca; djed, baka - roditelji supruţnika.
Horizontalno širenje:
Osobe koje generacijski pripadaju nekom od roditelja: ujak, stric, tetke...
1. Obitelj orijentacije – ona u kojoj smo roĎeni
2. Obitelj prokreacije – ona koju smo stvorili
Alternativna obitelj
- ona koja je ostvarena s krvnim srodnicima
8
Predavanje 30.10.2007
U periodu 80-tih do 90-tih godina, naglašena je veća populacija starijih ljudi, učestali su razvodi kao i
ponovna ţenidba, u porastu je populacija samaca.

Vrste alternativnih obitelji:
Binuklearna obitelj → nakon razvoda zasniva se nova obitelj
Kohabitacijske obitelji → izvanbračne veze
Matrifokalna obitelj → samohrane majke
Modificirana elementarna obitelj
Monolitna obitelj → ţena je kod kuće, muškarac radi
Izolirana nukleusna obitelj
Homoseksualna obitelj
Različitosti u funkcioniranju obitelj s obzirom na:
1. Dnevne obveze i aktivnost: → društvena zbivanja u obitelji
2. Kohezivnost unutar obitelji
3. Vodstvo unutar obitelji
→ čišćenje, kuhanje, hranjenje
→ briga o djetetu
→ druge obveze i aktivnosti unutar obitelji
Taksonomija obitelji s obzirom na: (sl. 2 – Harwaj, M. 1996. str 9.)
- biološku povezanost
- bračni status
- seksualnu orijentaciju
- roditeljsku ulogu
- status zaposlenosti
(sl. 3 – Harwaj, M. 1996. str ?.) – razlike u funkcioniranju obitelji; dnevne obveze i aktivnosti
(sl. 11 – Harwaj, M. 1996. str ?.) – vrijeme
(sl. 4 – Harwaj, M. 1996. str ?.) – sličnosti i razlike tradicionalne i moderne obitelji
Kriterij tipologije obitelji:
1. Zastupljenost roditelja
2. Zastupljenost generacija u obitelji
3. Izostanak/prisutnost šire rodbine u obitelji
4. Ponovna udaja/ţenidba
9

5. Krvno srodstvo/zakonske regulative
6. Prisutnost/odsutnost zakonskih regulativa
7. Socijalno-ekonomski status
8. Zaposlenost roditelja
9. Zdravstveno stanje u obitelji
10. Socijalno-teritorijalna pripadnost
11. Kulturološka obiljeţja
12. Brojnost djece
13. Seksualna orijentacija
Oblici braka:
Monogamija
Serijska monogamija
Poligamija / poliginija / poliandrija
Grupni brak
Razidencijalni odnosi u braku –
više ţena / više muškaraca
patrilokalni → novi bračni par ide u obitelj M
matrilokalni → novi bračni par ide u obitelj Ţ
neolokalni → bračni par ostvaruje samostalni ţivot
Primjerena briga roditelja o odgoju → stil odgoja.
Stilovi odgoja:
Način na koji se odgojitelj odnosi prema djetetu
Način na koji roditelji izraţavaju svoje stavove o tome što znači dobar/loš roditelj
Stilovi obuhvaćaju dvije dimenzije roditeljstva:
Roditeljska responsivnost → toplina i podrška
Roditeljska zahtjevnost → kontrola, disciplina, nadzor, i sl.
10
Predavanje __.11.2007

Četiri glavna stila roditeljstva:
1. Autoritaran → niska razina topline, visoka razina nadzora, roditelji donose sve odluke, inzistiraju na
poslušnosti i poštovanju, jasno definirana pravila, prisila ispunjavanja zahtjeva, roditelji ne daju
objašnjenja za svoje postupke i odluke, kaţnjavanje → rezultati kod djece: asocijalno ponašanje,
nepovjerljivost i problematičnost u odnosima, umjereno dobar uspjeh u školi...
2. Demokratski → toplina, ljubav, otvorenost roditelja prema djetetu, meĎusobno povjerenje, zahtijeva
se poštivanje pravila, podrška roditelja, komunikacija je dvosmjerna → rezultati kod djece: dobri
odnosi s drugim ljudima, samokontrola, poštivanje pravila, pruţanje podrške drugima, preuzimanje
odgovornosti za svoje postupke...
3. Popustljiv → visok stupanj topline, nizak stupanj razvoja, nema ograničavanja, sve se dopušta →
rezultati kod djece: impulsivnost, agresivnost, nametljivost, dobri odnosi s drugim ljudima...
4. Ravnodušan → niska razina topline, premalo paţnje, premalo zahtjeva → rezultati kod djece:
zahtjevnost, neposlušnost, konfuzni osjećaji, više zahtijeva pomoć od drugih...
Ostali:
Ekstrovertirani → otvorenost i usmjerenost na dijete, razgovori o problemima → rezultati kod
djece: teţnja ka postignućima, otvorenost u ţeljama ili neslaganju...
Introvertirani → zatvorenost, usmjerenost na sebe, roditelji malo govore, nema komunikacije s
djecom, rezerviranost → rezultati kod djece: nesigurnost, povučenost, zatvorenost/ne
razgovaraju otvoreno o svojim problemima...
Opaţajući → zanimanje za detalje u dječijem ponašanju, paţljivo slušaju dijete, ustrajnost u
radu s djetetom → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Intuitivan → kreativnost, rad s djecom na temelju trenutačnih ideja → rezultati kod djece:
Racionalan → razumnost i logičnost, postojanost → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Emocionalan → odluke na temelju osjećaja, subjektivnost → rezultati kod djece:
Teoretizirajući → odgoj shvaćaju kao izvršenje zadatka, teško se emocionalno izraţavaju →
rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Pragmatičan → funkcioniraju na temelju osjetila → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Dominantan → strogost, jasni ciljevi, odlučni i diraktni, optimistični, samozadovoljni, nameću
se kao autoriteti, nameću hijerarhiju → rezultati kod djece: (vidi u literaturi)
Utjecajan → (vidi u literaturi)
Postojan → (vidi u literaturi)
Prilagodljiv → (vidi u literaturi)
11

SURADNJA RODITELJA I ŠKOLE
Da bi se ostvarila kvalitetna suradnja izmeĎu roditelja i škole, moraju postojati sadrţaji,
priprema, plan i dr. Roditelji i škola moraju biti partneri sa zajedničkim ciljem usmjeravanja djeteta ka
napretku. Za pedagoga je vrlo bitna vještina govora u komunikaciji s roditeljima. Prije razgovora s
roditeljima, potrebno je upoznati se, te informirati o razvoju djeteta u obrazovanju: pismeni radovi,
ocjene. U partnerstvu škole i roditelja, potrebito je posvećivati veću pozornost njihovom odnosu,
edukaciji učitelja, području rada s roditeljima, donošenju smjernica za poboljšanje postojećeg odnosa.
Vidljivi su stari i novi izazovi koji podrazumijevaju jače povezivanje roditelja i škole: promjene
tradicionalne obitelji s obzirom na strukturu i funkciju; roditeljstvo, kao jedina profesija bez "obuke", i
dr.
Poticanje pozitivne komunikacije s roditeljima obuhvaća sljedeće postupke: ne podcjenjivati roditelja,
ne umanjivati vaţnost onoga što roditelj govori, pomoći roditeljima da identificiraju
nerazjašnjena/neugodna zbivanja, imati realna očekivanja od roditelja, i sl.
Realno stanje: skupni roditeljski sastanci, male skupine, individualan rad.
Ograničenja: neprilagoĎenost i nezadovoljavanje različitih osobnih potreba učenika i roditelja, rijetki ili
površni individualan kontakt s roditeljima, formalni oblici rada → nedovoljna učinkovitost.
Optimalno stanje: individualan rad s roditeljima, male skupine roditelja, skupni roditeljski sastanci.
Prednosti: zadovoljenje individualnih i društvenih potreba roditelja i djece, lakše prilagoĎavanje
različitim problemima učenika i roditelja, kontinuitet u radu → atraktivnost.
Neposredni oblici rada s roditeljima:
1. Različiti programi individualne pomoći roditeljima → obrazovne, socijalne, psihološke
2. Savjetodavni rad s roditeljima
3. Informativni i instruktivni sadrţaji za roditelje
Konzultacije i različiti površni kontakti s roditeljima:
1. Radionice za roditelje
2. Različiti oblici komunikacije s roditeljima → telefonski razgovor, pisma, e-mail
3. Rad stručne osobe iz škole s roditeljem
Posjete obitelji:
1. Terapijski rad stručnjaka s roditeljima
2. Pomoć roditelja roditelju, roditeljske savjetničke grupe
3. Interventni program rada s roditeljima
12

Posredni oblici rada s roditeljem:
1. Participiranje roditelja u programe škole → obrazovne, socio-ekonomske, kulturne
2. Volonterski rad roditelja → drugim roditeljima, učiteljima, učenicima
3. MeĎusobna pomoć roditelja
4. Knjiţnica za roditelje → priručnici, video snimke
Neki od razloga odbijanja roditelja od učitelja i stručne osobe:
Roditelj smatra da je učitelj subjektivan
Roditelj ne ţeli priznati da djetetu treba pomoć
Roditelj smatra da će se problemi sami riješiti
Roditelj je neodgovoran u brizi za dijete
I drugo
Uočeni efekti:
- Pozitivne promjene u obitelji
~ Primjene određenih tehnika pri posjeti obitelji ~
- Roditeljska sposobnost pruţanja pomoći djetetu se poboljšava
- Bolje poznavanje obitelji i njezinih problema
- Poboljšanje suradnje na relaciji roditelj-škola-dijete
- Pozitivne promjene u ponašanju djeteta
- Podjela zajedničkih uspjeha
- Promjena roditeljskih sposobnosti
Ciljevi posjete obitelji:
- Uključivanje roditelja u pomoći djetetu pri učenju
- Podučavanje roditelja nekim od vještina pomoći djetetu pri učenju
- Svekoliko poboljšanje
- Ostalo
Načela rada ©:
Dolaziti uvijek u dogovoreno vrijeme
Oslovljavati roditelje punim imenom
Objasniti roditeljima razlog posjete
Biti jasan, otvoren, kratak
Podijeliti probleme s roditeljem
13

Biti ljubazan iskren, ozbiljan
Imati pozitivan stav
Ne nametati stavove
Jasno objasniti roditeljima što ţelimo učiniti
Nastojati biti konzistentan
Poštivati diskreciju
Ne miješati niti spominjati kao primjer druge ljude
Pretpostavke za primjenu strategije posjete ©:
Planiranje posjeta
Odrediti program rada s roditeljima
Predlaganje i provedba aktivnosti kojima se moţe pomoći
Vrednovanje sebe i evaluacija postignutog
14