Vjesnik Provincije Br. 1. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

naši pokojnici
Sinju (1961.-1964.), a potom kao župnik u: Otoku kraj Sinja (1965.-1967.),
Čvrljevu (1967.-1970.) i Lovreću (1970.-1973.). Nakon toga uslijedila je
njegova dušobrižnička epopeja za hrvatske vjernike u Njemačkoj. Najprije
u Rosenheimu (1973.-1974.), gdje je utemeljio Hrvatsku katoličku misiju,
a potom u Bonnu (1974.-1982.) i najzad u Kölnu (1982.-1986.). Poslije
trinaestogodišnjeg rada i mara u Njemačkoj ponovno se vraća u domovinu
te postaje župnik u Podbablju (1986.-1991.), a nakon toga u Gracu n/m
(1991.-2011.). Župnička služba u Gracu, u kojem je proveo najveći dio svoga
svećeničkog i pastoralnog života, punih dvadeset godina, bila je njegova
posljednja pastoralna i životna dionica.
Prošle godine, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, fra Ante je u Svetištu
Čudotvorne Gospe Sinjske, zajedno sa četvoricom svojih kolega, proslavio svoj
Zlatni jubilej – 50 godina svećeništva. U toj svečanoj prigodi njemu i njegovim
kolegama rekao sam: «Draga braćo svečari! Kad ste pred 50 godina iz ruku
biskupa zareditelja primili svećeništvo, bili ste tada mladi i niste mogli sagledati
ono što će iza toga doći ni kamo ćete poći. Poput Abrahama mogli ste tek vjerovati
da je Bog s vama nešto naumio, da on s vama nešto hoće i namjerava, da vas
zove Crkva i treba Provincija. Niste vi bili proroci ni proročki sinovi da ste mogli
predvidjeti što će sve doći i uslijediti; niste znali ni ljude kojima će vas vaš redovnički
poglavar poslije ređenja poslati. Ukratko: niste znali što vas čeka. A ipak ste se
odvažili i pošli. Božji pogled počinuo je na vama; na usta svoje Crkve i glasom
vašega srca on vas je pozvao – jer taj nedokučivi Bog zove kad hoće i kako hoće
i, što je najvažnije, on zove koga hoće. I vi ste se odazvali. Imali ste povjerenja u
Gospodina…Iako možda uvijek niste bili svjesni vašega cilja i dometa, iako niste
uvijek vidjeli ploda vaših ruku i učinka vaših molitava – jer niste možda uvijek
poželi ono što ste s ljubavlju posijali – ipak i u takvim okolnostima vi ste bili, kao
i apostol Pavao, «izabrano Božje sredstvo pred narodima»; bili ste glas što govori
u Božje ime, bili ste ruka što piše po Božjem kazivanju (…). Ne znate dokle ćete
još putujući ovom zemljom ispunjati Božji nalog; može još dugo potrajati, a može
se i brzo dovršiti (…). Kao i onda, i danas ste slabi i bespomoćni. Bit ćete možda
još i više, jer sa svakim novim danom vi ne postajete samo zreliji i iskusniji, nego
u svakom novom danu stariji i slabiji. Duh je, istina, spreman i vjera je stamena,
ali tijelo je slabo i snaga popušta. A poznato vam je da zemlja koja je odavno već
zasađena ne umnaža stalno svoj rod (…)».
To što sam rekao tada, i danas tako mislim. Fra Antine kolege još putuju
ovom zemljom i može im to još dugo potrajati: dao im Bog da tako i bude.
Ali njemu se, evo, nakon toga «brzo dovršilo».
Braćo i sestre! Svećenički poziv nije lagan. On je težak, mukotrpan i
specifičan. To nije zvanje kao ostala zvanja. To je poziv u kojemu je
Bog glavni režiser. Zato svećenik nije filozof, jer on malo haje je li svijet
1 i 2/2011
v jesnik franjevačke provincije presvetoga o tkupitelja
31