4 v jesnik franjeva čke provincije presvetoga otkupitelja 1 i 2/2011 iZ <strong>provincija</strong>lata Ali prije toga pojedinac, prožet Abrahamovom vjerom, u potpunosti se predaje Božjoj riječi i polazi na put u Obećanu zemlju. Bogu posvećena osoba nije samo svjedok, ona je prvenstveno poučljiva osoba. A u toj poučljivosti, poučavaju nas Apostolski oci, krije se oslobađanje od nutarnjega i vanjskoga egoizma, oholosti, neodgovornosti…i otvaraju se prostori za jednostavnost, strpljivost, poniznost, srdačnost…Za minoritas i fraternitas isto tako. Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas (Iv 13 34-35) Na upit koja je najveća zapovijed, Krist odgovara svojim suvremenicima: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim! I druga slična ovoj: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ (Mt 22, 37-39). Mogli bismo biti slobodni pa reći kako nije riječ samo o zapovijedima, jer zapovijed može biti teret i može obeshrabriti. Ove zapovijedi su putokaz za sve one koji se odluče na hod traženja i poučljivosti: „Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama!“ (Ps 24,4). Traganje i poučljivost prožeti i ostvarivani u ovim dvjema zapovijedima dolaze do svoga plodonosnoga rasta i prepoznatljivoga ploda u veličini Kristovoga nježnoga apela, prožeta toplinom Božje ljubavi prema čovjeku: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas!“ (Iv 13 34-35) Posvećeni život pojedinca i redovničkih zajednica pozvan je u Kristovoj Zaručnici i u svijetu, danas a ne sutra, učiniti prepoznatljivim i vidljivim bitne karakteristike zavjeta, opredjeljenja, življenja u nasljedovanju djevičanskog, siromašnog i poslušnog, sve do smrti na križu raspetoga Isusa. (Usp. Ivan Pavao II., Vita consecrata, 1) Osobna karta, vidljivi pečat Bogu posvećene osobe i zajednice je ljubav, kao odgovor na Kristove riječi „Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas!“ Zašto je važan taj odgovor? Zašto taj odgovor postaje prepoznatljivo sredstvo našeg redovničkog i posvećenog života? Zašto je taj odgovor toliko važan da obuhvaća cjelokupnu moju stvarnost, moj bitak, moje opredjeljenje? Zašto taj odgovor, naposljetku, ruši granice pojedinca i stapa se u prepoznatljivo zajedništvo? Odgovor je jednostavan: Jer će nas po toj ljubavi svi znati! Ne samo prepoznati, nego će svi znati da smo Njegovi učenici (usp. Iv 13, 34-35). Kroz Kristov odnos prema apostolima možemo vidjeti kako ne može biti istinske zajednice bez bratske ljubavi. I kao što nema istinske zajednice bez bratske ljubavi, isto tako nema ni istinske redovničke zajednice bez ispravno shvaćana i svakodnevno življena života u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći! Redovničke zajednice nisu nekakve interesne zajednice ili neko dioničko društvo. One su jednostavno zajednice Bogu posvećenih osoba
iZ <strong>provincija</strong>lata u kojima su jedni drugima dar, a istodobno i zadatak. Jedno i drugo: dar i zadatak. „Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas!“ – vrhunac ljubavi prožet Duhom Božjim, koji nas poziva da se prepustimo njegovom vodstvu, kako bismo osjetili i živjeli, darivali i bili darovani ljubavlju djece Božje (usp. Rim, 8,14). Fra Željko Tolić, <strong>provincija</strong>l 1 i 2/2011 v jesnik franjevačke prov incije presvetoga o tkupitelja 5