Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Studenci 

GOD. XXVI. BOžIć, 2011. BR. 1 (50) 

www.studenci.hr 

50 

ISSN 1332-2036

StUdenci 50 

Studenci 

LIST žUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA 

GOD. XXVI. BOžIć, 2011. BR. 1. (50) 

Dragi čitatelji lista Studenci, 

voljeni moji Studenčani i predragi 

puče hrvatski! 

Riječi prorokove nas tjeraju da razmislimo 

u ovome trenutku - što se to s nama 

događa? 

Mi koji se vjernicima zovemo (90% krštenih 

Hrvata) za vođe bezbožnike odbrasmo. 

Zar to nije razlog da se upitamo gdje su 

naši grijesi i što teška sagriješismo. 

Teško je prihvatiti da smo okrenuli leđa 

Bogu, ali za to imamo razloga poslušati proroka 

i vikati iz svega glasa. 

Uvodna 

riječ 

Viči iz sveg grla, 

ne suspreži se! 

Glas svoj poput roga podigni. 

Objavi mom narodu 

njegove zločine, 

domu Jakovljevu 

grijehe njegove. 

(Iz, 58,1) 

Ne mogu pomisliti da je ponuđeni program 

toliko privlačan pa se zbog njega opredijelismo 

za njegove autore. 

Nešto od toga programa sam zapamtio 

pa ću to i iznijeti: 

a. „Kada dođemo na vlast, sve ćemo smijeniti!“ 

negdje u kolovozu izjavio je 

Milanović koji sebe zove ateistom. 

b. „Gradit ćemo cestu preko Bosne i Hercegovine, 

ali za sada ne ćemo graditi 

Pelješki most“, izjavljuje Čačić. 

c. „Povući ćemo tužbu protiv Srbije (Pusićka, 

a isto misle i njezini partneri) 

radi mira.“ 

Božić 2011. 

Uvodna riječ 

1

Uvodna riječ 

2 

StUdenci 50 

d. „Zalagat ćemo se za homoseksualne brakove.“ 

(Lučin i njegovi istomišljenici). 

To su glavne točke Plana 21, ja doista 

za druge ne znam. 

Zar nije žalosno da mi koji sebe kršćanima 

zovemo, ovaj Plan odabiremo? 

Prva točka upućuje na povratak u 1946., 

1947. i 1948. godinu. Mladi naraštaji ne znaju 

o strahotama koje su se tada događale, ali 

su im stariji dužni kazati što se tada dogodilo 

hrvatskom i katoličkom puku. Njihovim tijelima 

su punjene jame, a tko je imao sreće, 

onda je završio „samo“ u tamnici. 

U drugoj točki se naslućuje zauzimanje 

za neku novu „Jugoslaviju“ i u tom kontekstu 

suvišan je Pelješki most koji bi povezivao 

Hrvatsku u jednu cjelinu. 

U trećoj stavci lako se iščitava prezir 

prema žrtvama Domovinskog rata. Ne samo 

to! Možda se podigne optužnica protiv države 

Hrvatske zbog „agresije“ na BiH. 

O četvrtoj točki koja vodi u moralnu 

katastrofu, ne želim niti razmišljati. Ona 

otvara put prema Sodomi i Gomori. 

Božić 2011. 

Imajući sve ovo u vidu, nemoguće je 

kliktati od radosti, štoviše, trebalo bi izraziti 

iskrenu sućut svim žiteljima drage nam Hrvatske, 

a posebno onima koji sebe kršćanima 

zovu i tako se osjećaju. 

Je li razlog ovog odabira zaborav pjesme 

Lijepa li si koja zove na jedinstvo hrvatskoga 

naroda? 

No, ne klonite duhom! Ovo je jedna 

velika kušnja - kojom nas Bog iskušava. 

Vratimo se Bogu svome i, ujedinjeni u svim 

krajevima Lijepe naše, molimo Svevišnjega 

neka nam se vrati. 

Neka nas licem svojim obasja, milostiv 

neka nam bude i blagoslov svoj neka izlije 

na nas! 

Vjerujem da će to i učiniti ako mu se 

svim srcem vratimo! 

S vapajem „vrati se, Bože, nad vojskama 

i obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi 

nas!“ kličem vam od svega srca Sretan Božić 

i blagoslovljena Nova godina! 

Papa u Hrvatskoj, 

Vaš župnik fra Jakov Begonja 

4.-5. lipnja 2011. godine 

Našu domovinu i Crkvu u 

Hrvatskoj pohodio je papa 

Benedikt XVI. i to po prvi put 

kao papa. 

To je čak četvrti pastoralni posjet poglavara 

Katoličke crkve našoj Crkvi 

i domovini. Ovdje ćemo iznijeti 

neke glavne izvatke iz njegovih poruka koje 

bi trebale za nas kršćane biti putokaz u ovim 

vremenima. Sigurno u općoj atmosferi beznađa, 

međusobnih optuživanja, ekonomske 

nestabilnosti i obezvređivanja duhovnih vrijednosti 

vjerniku, a i nevjerniku, je potreban 

siguran oslonac i smjerokaz smisla života 

pojedinca, obitelji i šire društvene zajednice. 

Papa Benedikt XVI. kao pravi apostol i 

Kristov namjesnik na zemlji u svojim obraćanjima 

dao nam je nadu i potaknuo nas na 

angažman u svim sferama života Crkve i 

društva.

U susretu s papom Bendiktom XVI. 

U svom prvom obraćanju na zagrebačkom 

aerodromu nakon izlaska iz aviona 

Predsjedniku Republike Hrvatske, hrvatskim 

biskupima i predstavnicima vlasti i 

okupljenom narodu između ostalog kaže: 

Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske, 

časna braćo u biskupstvu, poštovana 

gospodo predstavnici vlasti, draga braćo i 

sestre! 

S velikom radošću dolazim među vas 

kao hodočasnik u ime Isusa Krista. Srdačno 

pozdravljam ljubljenu hrvatsku zemlju i, 

kao nasljednik apostola Petra, velikim zagrljajem 

grlim sve njezine stanovnike. Napose 

pozdravljam katoličku zajednicu: biskupe, 

svećenike, redovnike i redovnice, vjernike te 

posebice obitelji ove zemlje, koja je blagoslovljena 

naviještanjem Evanđelja, nadom 

života i spasenja za svakog čovjeka. …Od 

samih početaka, vaš narod pripada Europi 

te joj, na poseban način, daje doprinos u 

duhovnim i moralnim vrijednostima, koje su 

kroz stoljeća oblikovale svakodnevni život 

kao i osobni i nacionalni identitet njezine 

djece. Izazovi suvremene kulture, prožete 

društvenim raslojavanjem i nestabilnošću, 

te obilježene individualizmom koji pogoduje 

shvaćanju života bez obveza u neprestanom 

traženju “prostora privatnosti“, zahtijevaju 

uvjereno svjedočanstvo i smiono zauzimanje 

u promicanju temeljnih moralnih vrijednosti, 

ukorijenjenih u društvenom životu i 

identitetu staroga kontinenta. 

StUdenci 50 

S geslom „Zajedno u Kristu“, draga braćo 

i sestre, dolazim s vama proslaviti 1. nacionalni 

dan hrvatskih katoličkih obitelji. Neka 

ovaj važan događaj bude prigoda za ponovno 

isticanje vrijednosti obiteljskog života i općega 

dobra, učvršćivanje jedinstva, oživljavanje 

nade i zajedništvo s Bogom, koji je temelj bratskog 

suživota i društvene solidarnosti. 

U popodnevnim satima Sveti Otac se u 

zgradi Hrvatskog narodnog kazališta susreo 

sa predstavnicima civilnog života, pripadnicima 

političkog, akademskog i kulturnog 

života, pripadnicima drugih vjerskih zajednica 

te diplomatskim zborom. Evo nekih naglasaka 

iz njegovog obraćanja nazočnima: 

Sretan sam što mogu započeti svoj 

posjet susrećući vas, koji predstavljate razne 

slojeve hrvatskog društva i diplomatski 

zbor. Srdačno pozdravljam svakoga osobno 

kao i stvarnosti kojima pripadate: vjerske 

zajednice, političke, znanstvene i kulturne 

ustanove, područja umjetnosti, gospodarstva 

i športa. Krist je pravi čovjek, i sve što 

je ljudsko nalazi u Njemu i Njegovoj riječi 

puninu života i smisla. 

Ovo je predivno kazalište znakovito 

mjesto koje izražava vaš nacionalni i kulturni 

identitet. Moći susresti vas ovdje, zajedno 

okupljene, još je jedan razlog duhovne radosti, 

jer Crkva je otajstvo zajedništva i uvijek 

se raduje zajedništvu u bogatstvu različitosti. 

Sudjelovanje predstavnika drugih crkvi 

i kršćanskih zajednica, kao i židovske i muslimanske 

religije, potvrđuje da religija nije 

Kardinali u Zagrebu 

Božić 2011. 

Papa u Hrvatskoj, 4.-5. lipnja 2011. godine 

3


4 

StUdenci 50 

Najmlađi s Papom u Zagrebu 

neka zasebna stvarnost u odnosu na društvo, 

nego njegova prirodna sastavnica koja trajno 

priziva okomitu dimenziju, to jest slušanje 

Boga kao uvjet traganja za općim dobrom, 

pravednosti i pomirenjem u istini. Religija 

stavlja čovjeka u odnos s Bogom, Stvoriteljem 

i Ocem sviju, te stoga treba biti snažan 

čimbenik mira. Religije se uvijek moraju pročišćavati 

prema ovoj istinskoj biti kako bi odgovorile 

svom izvornom poslanju. 

… Ako se savjest, prema prevladavajućem 

modernom shvaćanju, ograniči u 

subjektivni okvir, u koji se smješta religiju 

i moral, onda krizi zapada nema lijeka, a 

Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se, 

naprotiv, savjest otkrije kao mjesto slušanja 

istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom 

i braćom ljudima, što je protiv svake 

diktature, onda ima nade za budućnost. 

… Ja bih želio spomenuti oca Ruđera 

Josipa Boškovića, isusovca, rođenog u Dubrovniku 

prije tri stotine godina, 18. svibnja 

1711. On vrlo dobro utjelovljuje sretnu svezu 

između vjere i znanosti, koje se uzajamno 

potiču na propitivanje, koje je istovremeno 

otvoreno, raznoliko, ali i sintetičko. …U 

Boškoviću imamo analizu, imamo proučavanje 

mnogovrsnih znanstvenih grana, ali 

imamo i strast za jedinstvom. A to je tipično 

za katoličku kulturu. Zbog toga je osnivanje 

Katoličkog sveučilišta u Hrvatskoj znak 

nade. … Odajemo priznanje slavnome Hrvatu, 

ali i istinskom isusovcu: častimo štovatelja 

istine koji dobro zna koliko ga ona 

Božić 2011. 

nadvisuje, ali koji također zna, u svjetlu istine, 

upotrijebiti do kraja sposobnosti razuma 

kojima ga je Bog obdario. 

Na satu klanjanja na trgu Bana Josipa 

Jelačića, gdje su mladi u tišini pred Presvetim 

pokazali svoju duboku religioznost, čime 

je ostao impresioniran Papa kao i cijeli svijet, 

Sveti Otac se obratio mladeži riječima: 

Draga mladeži! 

Sve vas srdačno pozdravljam! Osobito 

sam zadovoljan što sam ovdje s vama, 

na ovom povijesnom trgu koji je srce grada 

Zagreba. Ovaj je trg mjesto susreta i komunikacije, 

na kojemu često prevladava žamor 

i svakodnevna vreva. A sada, vaša ga nazočnost 

gotovo pretvara u „hram“, čiji je svod 

samo nebo, koje se večeras čini kao da se 

naginje nad nas. U tišini želimo primiti Riječ 

Božju koja je naviještena kako bi prosvijetlila 

naš um i zagrijala naše srce. 

… Sveti nas je Pavao, u čitanju koje 

smo čuli, pozvao da se „radujemo u Gospodinu 

uvijek“ (Fil 4,4). Riječ je to po kojoj 

duša zadrhti, ako uzmemo u obzir da Apostol 

narodā tu poslanicu piše kršćanima u 

Filipima dok je bio u zatvoru, u iščekivanju 

presude. On je okovan, ali navještaj i svjedočanstvo 

Evanđelja ne mogu biti zatočeni. 

Iskustvo svetoga Pavla pokazuje kako je, 

na našem putu, moguće očuvati radost i u 

mračnim trenutcima. Na koju on to radost 

misli? Svi znamo da u srcu svakog čovjeka 

boravi snažna čežnja za srećom. Svako djelo, 

svaka odluka, svaka nakana nosi u sebi 

tu skrivenu intimnu i prirodnu potrebu. Ali, 

S Papom na hipodromu

vrlo često, primijetimo da smo pouzdanje 

položili u stvarnosti koje ne ispunjavaju tu 

želju, nego štoviše, otkrivaju svu njihovu 

neizvjesnost. I upravo se u tim trenutcima 

osjeća potreba za nečim što „nadilazi“, što 

daje smisao svakodnevnom životu. 

Dragi prijatelji, vaša je mladost vrijeme 

koje vam Gospodin daruje da biste mogli 

otkriti smisao postojanja! To je vrijeme velikih 

obzora, snažno življenih osjećaja, ali 

i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, 

teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu 

boli i patnje. Još više, to predivno razdoblje 

vašega života u sebi nosi duboku čežnju koja 

ne briše sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi 

mu dala puninu. U Ivanovu evanđelju Isus, 

obraćajući se svojim prvim učenicima, pita: 

„Što tražite?“ (Iv 1,38). Draga mladosti, te 

riječi, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, 

zahtijeva od svakoga muškarca i svake žene 

da se otvori životu, i traži pravi put… I evo 

ono što iznenađuje: Kristov glas i vama ponavlja: 

„Što tražite?“ Isus vam danas govori: 

putem evanđelja i Duha Svetoga da 

je On vaš suvremenik. On je onaj koji traži 

vas, prije nego vi Njega! Potpuno poštujući 

vašu slobodu, On se približava svakome od 

vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući 

odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem 

biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. 

Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude 

prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte 

se u Njega, ne će vas nikada razočarati! 

Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav 

Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša 

sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u 

zajedništvu s Njime. Stvoreni smo i spašeni 

iz ljubavi. I samo u onoj ljubavi, koja želi i 

traži dobro drugoga, uistinu možemo iskusiti 

smisao života, i radosni smo što ga živimo, 

pa i u naporima, kušnjama, razočaranjima, 

čak i plivajući protiv struje. 

Koliko mladih svetaca i svetica u velikom 

krilu Crkve! Ali ovdje, u Hrvatskoj, vi i 

ja upravimo misli na blaženoga Ivana Merza. 

Sjajan mladić, u potpunosti uključen u 

StUdenci 50 

Papa u kazalištu 

društveni život, koji nakon preminuća mlade 

Grete, njegove prve ljubavi, kreće sveučilišnim 

putom. U godinama Prvoga svjetskog 

rata nalazi se pred razaranjem i smrću, ali 

sve ga to oblikuje i izgrađuje, dajući mu da 

nadvlada trenutke krize i duhovne borbe. 

Ivanova je vjera toliko ojačala da se posvećuje 

proučavanju liturgije i započinje 

snažan apostolat među samim mladima. Otkriva 

ljepotu katoličke vjere i shvaća da je 

njegov životni poziv živjeti, i činiti da živi, 

prijateljstvo s Kristom. Koliko divnih djela 

ljubavi i dobrote ispunja njegov put. Umire 

10. svibnja 1928., sa samo 32 godine, nakon 

nekoliko mjeseci bolesti, prikazujući svoj život 

za Crkvu i mlade. 

Cijeli je naš život hod prema Jednoj i 

Trojednoj Ljubavi koja je Bog; tako možemo 

živjeti u sigurnosti da nikada ne ćemo biti 

napušteni. Dragi mladi Hrvati, grlim vas 

sve kao djecu! Nosim vas u srcu i ostavljam 

vam svoj blagoslov. „Radujte se u Gospodinu 

uvijek“! Njegova radost, radost istinske 

ljubavi, neka bude vaša snaga. Amen. Hvaljen 

Isus i Marija! 

5. lipnja na zagrebačkom hipodromu, 

unatoč učestalim medijskim najavama o ružnom 

vremenu i kiši, veliki broj vjernika iz 

cijele Hrvatske (oko 300 000) došao je slaviti 

sv. misu i 1. nacionalni dan hrvatskih katoličkih 

obitelji. U svojoj homiliji je rekao: 

Draga braćo i sestre! 

U ovoj svetoj misi koju s radošću predvodim 

u koncelebracijii s brojnom braćom 

Božić 2011. 


5


6 

StUdenci 50 

Papa Benedikt XVI. u kazalištu 

u biskupstvu i s velikim brojem svećenika, 

zahvaljujem Gospodinu za sve drage obitelji 

ovdje okupljene, kao i za sve druge koje su 

s nama povezane putem radija i televizije. 

Posebna zahvalnost kardinalu Josipu Bozaniću, 

zagrebačkom nadbiskupu, za srdačne 

riječi na početku svete mise. Svima upućujem 

svoj pozdrav te izražavam svoju veliku 

ljubav zagrljajem mira! 

Proslavili smo nedavno Uzašašće Gospodinovo 

te se pripravljamo da primimo veliki 

dar Duha Svetoga. U prvome smo čitanju 

vidjeli kako je apostolska zajednica bila okupljena 

u molitvi u Dvorani posljednje večere 

s Marijom, Isusovom majkom (usp. Dj 1,12- 

14). To je slika Crkve koja produbljuje svoje 

korijene u uskrsnom događaju. Ta je zapravo 

Dvorana mjesto gdje je Isus, na posljednjoj 

večeri, ustanovio Euharistiju i Svećeništvo 

i gdje je, pošto je uskrsnuo od mrtvih, izlio 

Duha Svetoga nad apostole upravo te uskrsne 

večeri (usp. Iv 20,19-23). Gospodin je 

svojim učenicima naredio da „ne napuštaju 

Jeruzalem, nego neka čekaju Obećanje Očevo“ 

(Dj 1,4); tražio je, naime, da ostanu zajedno 

kako bi se pripravili primiti dar Duha 

Svetoga. I oni su se skupili u molitvi zajedno s 

Marijom u Dvorani iščekujući obećani događaj 

(usp. Dj 1,14). Ostati zajedno bio je Isusov 

preduvjet da bi primili Duha Tješitelja, a 

produžena molitva bila je pretpostavka njihove 

sloge. Tu nalazimo zadivljujuću pouku za 

svaku kršćansku zajednicu. Katkad se misli 

da misionarski uspjeh ponajprije ovisi o pomnom 

programiranju i mudrom izvršavanju 

Božić 2011. 

neke konkretne obveze. Sigurno, Gospodin 

traži našu suradnju, ali prije bilo kojega našega 

odgovora, potrebna je njegova inicijativa: 

Njegov je Duh pravi začetnik Crkve i 

njega valja zazivati i primiti. 

U evanđelju smo čuli prvi dio takozvane 

Isusove „svećeničke molitve“ (usp. Iv 17, 

1-11a) – na završetku oproštajnoga govora – 

pune povjerenja, miline i ljubavi. Nazvana je 

„svećeničkom molitvom“, jer se u njoj Isus 

predstavlja u svećeničkom stavu, kao onaj 

koji zagovora za svoje, u trenutku kada treba 

napustiti ovaj svijet. Ulomkom prevladavaju 

dva izraza: “čas” i “slava”. Riječ je o času 

smrti (usp. Iv 2,4; 7,30; 8,20), času u kojem 

Krist ima prijeći s ovoga svijeta k Ocu (13, 1). 

No taj je čas istodobno čas njegove proslave 

koja se ispunjava preko križa, a evanđelist 

Ivan to naziva „uzvišenje“, odnosno uzdizanje, 

podizanje u slavu: čas Isusove smrti, čas 

krajnje ljubavi je čas njegove najviše slave. I 

za Crkvu, za svakoga kršćanina, najviša slava 

je slava Križa, a to znači živjeti u ljubavi, 

u posvemašnjem daru Bogu i drugima. 

Draga braćo i sestre! Vrlo sam rado 

prihvatio poziv što su mi ga uputili hrvatski 

biskupi da posjetim ovu zemlju prigodom 

Prvoga nacionalnoga susreta hrvatskih katoličkih 

obitelji. Želim izraziti koliko visoko 

cijenim tu osjetljivost i zauzetost za obitelj, 

ne samo zbog toga što se ta temeljna ljudska 

stvarnost danas, u vašoj zemlji kao i drugdje, 

mora suočiti s teškoćama i prijetnjama, pa 

stoga ima i posebnu potrebu da se evangelizira 

i podrži nego i stoga što su kršćanske 

obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju 

Crkve kao zajedništva i za njezinu misionarsku 

nazočnost u najrazličitijim životnim situacijama. 

Znam za velikodušnost i predanje s 

kojima vi, dragi Pastiri, služite Gospodinu i 

Crkvi. Vaš svakodnevni rad odgajanja u vjeri 

novih naraštaja, kao i priprave na brak i 

praćenje obitelji, glavni je put obnove Crkve, 

kojim se također oživljava društveno tkivo 

zemlje. Nastavite s tom raspoloživošću ovu 

vašu dragocjenu pastirsku zauzetost!

Svakomu je dobro poznato kako je kršćanska 

obitelj posebni znak Kristove nazočnosti 

i ljubavi i kako je ona pozvana dati 

posebni i nenadomjestivi doprinos evangelizaciji. 

Blaženi je Ivan Pavao II., koji je čak 

tri puta posjetio ovu plemenitu zemlju, tvrdio 

da je „kršćanska obitelj pozvana živo i odgovorno 

sudjelovati u poslanju Crkve na vlastiti 

i originalni način, stavljajući u službu Crkve 

i društva samu sebe u svojem biti i djelovati, 

kao intimno zajedništvo života i ljubavi“ (Familiaris 

consortio, 50). Kršćanska je obitelj 

uvijek bila primarni put prenošenja vjere te i 

danas posjeduje velike mogućnosti za evangelizaciju 

u mnogovrsnim okruženjima. 

Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti 

svoju djecu moliti, i molite s njima; približite 

ih Sakramentima, osobito Euharistiji jer 

ove godine slavite 600 godina „ludbreškog 

euharistijskog čuda“; uvedite ih u život Crkve; 

u intimi doma nemojte se bojati čitati 

Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život 

svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. 

Budite poput male Dvorane posljednje večere, 

poput one Marijine i učenika, u kojoj se 

živi jedinstvo, zajedništvo, molitva! 

Danas, Bogu hvala, mnoge kršćanske 

obitelji stječu sve više svijest o svojem misijskom 

pozivu te se ozbiljno zauzimaju u svjedočenju 

za Krista Gospodina. Blaženi Ivan 

Pavao II. govorio je: „Prava obitelj, utemeljena 

na braku, sama je po sebi dobra vijest 

za svijet.“ I dodaje: „U naše vrijeme sve 

su brojnije obitelji koje aktivno sudjeluju u 

evangelizaciji… U Crkvi je dozreo trenutak 

obitelji, a to je također trenutak misionarske 

obitelji“ (Angelus, 21. listopada 2001.). 

U današnjem je društvu više no ikad 

žurno potrebna nazočnost uzornih kršćanskih 

obitelji. Moramo, na žalost, ustanoviti, 

da se, posebno u Europi, širi sekularizacija 

koja Boga života gura na rub te donosi 

rastuću razjedinjenost obitelji. Apsolutizira 

se sloboda bez odgovornosti za istinu, i njeguje 

se, kao ideal, individualno dobro preko 

potrošnje materijalnih dobara te površnih 

Papa pozdravlja Hrvate 

StUdenci 50 

iskustava, ne vodeći računa o kvaliteti odnosa 

s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; 

ljubav se svodi na sentimentalni 

osjećaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, 

bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne 

pripadnosti i bez otvorenosti životu. 

Pozvani smo da se odupremo tom mentalitetu! 

Uz riječ Crkve, veoma je važno i 

svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, 

vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao 

potvrda nepovredivosti ljudskoga života od 

začeća do njegova prirodnoga skončanja, 

što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost 

obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih 

odredbi koje bi podupirale obitelji u 

zadaći rađanja i odgoja djece. 

Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte 

tom sekulariziranom mentalitetu koji 

nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu 

za brak! Pokažite svojim životnim svjedočanstvom 

da je moguće ljubiti poput Krista, 

bezrezervno, da se nije potrebno bojati brige 

za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se 

očinstvu i majčinstvu! Otvorenost životu znak 

je otvorenosti prema budućnosti, pouzdanja 

u budućnost, kao što poštivanje naravnoga 

zakona oslobađa osobu, a ne ubija je! Dobro 

obitelji je dobro i Crkve. Želio bih istaknuti 

Božić 2011. 


7


8 

StUdenci 50 

ono što sam tvrdio prije: „Izgradnja svake 

pojedine kršćanske obitelji smješta se unutar 

veće obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa 

sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male 

kućne crkve“ (Discorso di apertura del Convegno 

ecclesiale diocesana di Roma, 6. lipnja 

2005: Insegnamenti di Benedetto XVI, I, 

2005, p. 205). Molimo Gospodina da obitelji 

budu uvijek više male Crkve, a crkvene zajednice 

da budu više obitelj! Drage hrvatske 

obitelji, živeći u zajedništvu vjere i ljubavi, 

budite što očitiji svjedoci obećanja koje je 

Gospodin, uzašavši na nebo, dao svakomu od 

nas: „… ja sam s vama sve dane do svršetka 

svijeta“ (Mt 28,20). Dragi hrvatski kršćani, 

osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje 

Božić 2011. 

cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje 

riječi: „Pođite i učinite mojim učenicima 

sve narode“ (Mt 28,19). Djevica Marija, 

Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom 

putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! 

U poslijepodnevnim satima Sveti Otac 

se susreo sa svećenicima, bogoslovima, redovnicima 

i redovnicama u zagrebačkoj prvostolnici 

te im još jednom ukazao na uzoritost 

života blaženog Alojzija Stepinca. 

Zbog nevremena otkazan je svečani 

ispraćaj u Zagrebačkoj zračnoj luci te je 

Papa napustio našu zemlju udjeljujući joj na 

rastanku apostolski blagoslov. 

Frane Bilić-Prcić 

Popisi i demografija 

Konačno su dostupni podatci o proteklom 

popisu pučanstva za područje 

Imotske krajine. Crna predviđanja o 

tome kako se drastično smanjio broj stanovnika 

u Imotskoj krajini, za razliku od 2001. 

godine kada ih je bilo 31572, prema brojkama 

iz statističkih službi s posljednjeg popisa, 

debelo su demantirana: od 2001. godine 

za 4,11 posto manje je stanovnika u Imotskoj 

krajini. 

No, dobrim poznavateljima cijele 

Imotske krajine ove brojke dodatno stvaraju 

pravu pomutnju s obzirom na činjenicu da 

su mnoga sela ostala prazna, mnoge područne 

škole zatvorene, većina radno sposobnih 

Imoćana s fakultetskom diplomom odselio 

se u druge krajeve Lijepe Naše. Ali, brojke 

su brojke i valja im vjerovati, a one su 

sljedeće: 

Najveći pad broja stanovnika zabilježen 

je u zapadnim općinama Imotske krajine 

Zagvozdu, Lovreću i Cisti Provo. U Lovreću 

je tako čak 23,54 posto manje stanovnika za 

razliku od 2001. godine, u Zagvozdu 21,99 

te u Cisti Provo 20,60 posto. Brojkama rečeno, 

u 2001. godini broj članova kućanstava 

u Lovreću bio je 2365, a ukupan broj stanovnika 

2248. Ove pak godine te brojke su 

1712 i 1417 stanovnika. 

Za Zagvozd čak je broj članova kućanstava 

i 22,33 posto manji od 2001. godine. 

Znači 2001. godine bilo ih je 1617, a najnoviji 

popis govori o broju 1256. 

Interesantno, grad Imotski koji je, ruku 

na srce, pravi avetinjski grad za razliku od 

prije dvadeset i više godina, bilježi porast 

stanovništva od 7,60 posto. Ukupan broj članova 

kućanstava 2001. godine bio je 10072, 

ove godine 10972, a ukupan broj stanovnika 

2001. godine 10049, a ove 10902. 

Također neznatan postotak od 3,2 posto 

bilježi porast i općina Zmijavci. Općina

Najmlađi na kraju školske godine 2010./2011. 

Runovići u minusu je za 3,86 posto, Lokvičići 

5,87 posto, Proložac 10,62 posto te Podbablje 

1,43 posto. 

Osjetljiv porast pučanstva je u Mjesnim 

odborima Vinjani Gornji i Vinjani Donji, jer 

su, kako nam kaže izvor iz statističkih službi, 

i najbliže granici sa susjednom Bosnom 

i Hercegovinom. U prijevodu to znači da su 

demografsku krvnu sliku Imotskog i te kako 

popravili prijavljeni sunarodnjaci iz susjednih 

mjesta Bosne i Hercegovine. Iako točan 

broj nitko ne zna, niti se može službeno dobiti, 

on se kreće od 3 do 4 tisuće. 

Kada se uzme u obzir podatak da je 

na dan 21. prosinca 2009. godine za vrijeme 

predsjedničkih izbora u Imotskoj krajini 

evidentiran 30791 birač, očito je da su i 

podatci sa zadnjeg popisa vrlo diskutabilni. 

Znači, trenutačno u Imotskoj krajini 

živi sveukupno 30278 stanovnika. 

StUdenci 50 

Općina Lovreć 

popis 2011. 

Ukupan broj stanovnika 1712 

Kućanstva 656 

Broj 

stanovnika 

Broj 

kućanstava 

Dobrinče 183 54 

Lovreć 584 201 

Medov Dolac 170 73 

Opanci 324 131 

Studenci 451 197 

UKUPNO 1712 656 

Božić 2011. 

Popisi i demografija 

9


10 

StUdenci 50 

Mala Cvita 

Božić 2011. 

2001. 2011. 

Usporedba broja stanovnika 

(-) 

stanovnika 

2001. - 2011. 

indeks (-%) 

Dobrinče 208 183 - 25 0.87 - 13 % 

Lovreć 856 584 - 272 0.68 - 32 % 

Medov Dolac 238 170 - 68 0.71 - 29 % 

Opanci 469 324 - 145 0.69 - 31 % 

Studenci 729 451 - 278 0.62 - 38 % 

UKUPNO 2500 1712 - 788 0.68 - 32 %

StUdenci 50 

Riječ je odvijeka 

U različitim svjetskim kulturama postojale su različite poslovice, a 

svima im je zajedničko da u sebi čuvaju izraz najdubljih vrijednosti 

ili najopćenitijih iskustava, životnih mudrosti, pouka i savjeta. 

Ne treba čuditi što su sadržaji mnogih poslovica, ma iz koliko udaljenih 

i različitih kultura, podudarni i slični, a katkad i istovjetni. 

U poslovicama je ujezgreno općeljudsko iskustvo, ponajprije duhovno, 

a potom i drugo. Ovdje ćemo se baviti ponajvećma hrvatskim 

poslovicama prepoznajući u njima davno i duboko iskustvo 

svojega naroda, iskustvo koje vrijedi i nama današnjima. 

Koga je Bog stvorio, i košulju 

mu je skrojio 

Početkom prošloga stoljeća, kad su 

naše prabake išle u školu, prvi su sati 

i prve lekcije uvijek počinjali isto: 

znakom križa i zazivanjem trostrukoga imena 

Božjega – Oca, Sina i Duha Svetoga – a 

potom rečenicom ,,Ja počinjem – Bože, ti 

pomozi.“ Tako je počinjao i svaki dan, tako 

su ga započinjali i učeni i neuki ljudi – u 

davnim stoljećima pretežito nepismen puk 

hrvatski. To je zacijelo bilo tako jer su Hrvati 

prigrlili vjeru u trojedinoga Boga na početcima 

svojega bivstvovanja na današnjim 

prostorima. Tijekom stoljećâ najveći dio 

puka niti je znao niti mogao čitati Sveto pismo. 

Moglo se tek zapamtiti ono što se čulo, 

čemu se poučavalo u posebnim prigodama, 

primjerice u korizmenim danima. Najmudriji 

i najdarovitiji pamtili su i čuvali Božju 

riječ, a nerijetko su ju preoblikovali u pamtljivu 

i zvučnu rečenicu, u zavičajnomu ili 

mjesnomu govoru, koja se tijekom vremena 

sačuvala kao poslovica. 

Poslovice su, na neki način, sažete prispodobe 

ili globalne metafore, one su slika 

nečega drugoga, a ne onoga o čemu izravno 

govore. To nešto drugo o čemu poslovice 

govore uvijek je – po okolnostima u kojima 

je rečeno – sasvim jasno i protumačivo. 

Vratimo li se na uobičajeni početak 

školskoga dana naših prabaka, lako ćemo 

zaključiti da su oni koji su tako uredili školski 

dan znali da tko s Bogom počima, sretno 

dočima, odnosno da svatko treba učiti uzdajući 

se u Božju pomoć, ali sâm za sebe jer: 

Svatko je za se, a Bog je za sve ili drugačije 

rečeno: Brat bratu, drug drugu, a Bog svima. 

Ne kaže se uzalud u našemu narodu: Sve 

se može kad se hoće – s jednom riječi od 

tri riječi: kad Bog dâ, i to se još izreče rečenicom 

koja je zapravo sastavljena od dva 

ritmizirana osmerca koja služe da istaknu 

bit poruke: kad Bog dâ. Zna se: Sve što je 

dobro od Boga je jer: Čovjek veli, a Bog dijeli; 

Čovjek snuje1 , a Bog određuje; Čovjek 

nalaže2 , a Bog raspolaže3 (usp. Izr 19,21; Ps 

94,11; Sir 35,22). Doista, iako svemogućega 

Boga oko nije vidjelo, on je u pučkim predodžbama, 

visoko i daleko – nad devetorim 

nebesima – i puk znade da se Bog brine za 

1 snuje (dijalekt.) – 1. sanja, sniva, mašta (od gl. sniti, 

usnuti); 2. postavlja niti osnove na tkalački stan da bi se 

moglo tkati (od gl. osnovati, 

snovati); 3. prenes. započinje ili osniva što 

2 nalaže (dijalekt.) – slaže, skuplja, priprema 

3 raspolaže – određuje, raspoređuje, upravlja, 

usmjerava 

Božić 2011. 


11


12 

StUdenci 50 

sve svoje stvorove jer ih ljubi i vidi, a: Tko 

ljubi, izdaleka vidi. I narod se mnogo puta 

osvjedočio da koga Bog čuva, toga puška ne 

bije (usp. Iz 41,2; Izr 2,8; Izr 3,26; Ps 91,11; 

Ps 127,1). Ovdje se ne smije smetnuti s uma 

da poslovica izmiče doslovnosti, iako ne 

bježi od nje, stoga ju se i ne smije shvaćati 

doslovno. Tako se iz prethodne poslovice ne 

smije izvoditi pogrješan zaključak svodeći 

Božju zaštitu na kakvu pancirnu košulju ili 

tehničku zaštitu od puščanoga zrna ili pak 

“zaštitu” koja potiče čovjeka da se ne brine 

o sebi i svojim ograničenostima pozivajući 

se na slijepu vjeru. Vjera prosvjetljuje, ne 

zasljepljuje. Dakle, ova poslovica poziva na 

promišljanje kako sve Bog može čuvati čovjeka 

“od puške’’. Puška može u različitim 

okolnostima dozvati različite asocijacije: 

žandare, rat, vojsku, kriminal, nasilje, potjeru, 

ali i naglost, nepromišljenost, srditost i 

slične ljudske osobine. Nuka ta poslovica na 

razmišljanje o miroljubivosti, mirotvorstvu, 

razboritosti, poniznosti, posvećenosti poštenu 

poslu – o mnogočemu čime Bog čovjeka 

udaljuje od puške i onih koji se njome služe. 

Ništa se ne događa bez Božjega znanja 

jer Bog ne spava pa Božje oko svugdi4 gleda, 

ništa mu se sakrit ne dâ budući da Bog 

4 svugdi (dijalekt.) – svugdje, svagdje, posvuda 

Božić 2011. 

visoko sjedi, a široko gledi, i samo Bog vidi 

opačinu kroz debelu oblačinu. Razumljivo je 

zato da: Kad Bog hoće, iz vedra neba daždi 

(usp. Job 38,25.29), a kad Bog ne će, lišće se 

ne kreć. Potonja poslovica ima i inačice: Bez 

Božje volje – ni list sa gore; Bez Božje volje 

– ni list sa loze. Nijedna inačica poslovice 

nije bezrazložna ili usputna, tako nisu ni ove: 

lišće ,,sa gore“, tj. šumsko lišće koje se kreće, 

raste ili pada samo od sebe – zbog godišnjih 

doba, razlikuje se od lista ,,sa loze“ koji mora 

uklanjati i ljudska ruka da ne prekriva čehulje 

i grozdove dok se pune sladorom iz sunčeve 

topline i svjetlosti. No, sve to lišće – kakvo 

bilo i gdje bilo – ovisno je o Božjoj volji (usp. 

Lk 12,7; Mt 5,36; Mt 28,18). Ipak, ne možemo 

zatvoriti oči i zanijekati da su postojali 

(i još uvijek postoje) silnici koji čine sve po 

svojoj volji ne obazirući se ni na Boga ni na 

volju njegovu, o njima se kaže: Sila Boga ne 

moli, Bog silu ne voli jer: Sila pravdu ne žudi 

i nevolja zakon nima 5 . No, u drugim se poslovicama 

dodaje i opominje da je: Svaka sila 

za vika 6 , odnosno da ničija nije gorjela do 

zore jer Bogu mo’š 7 prolongat 8 , ali ne mo’š 

škapulat 9 , već i zato što Bog ne plaća svake 

subote, tj. Bog ne plaća ni u petak ni u subotu, 

već kad je njemu drago. Zna se: Božja 

je pravda spora, ali dostižna jer Bogu se ne 

žuri (usp. Sir 35,10). U svojim su značenjem 

samo naizgled suprotne dvije veoma slične 

poslovice: Bog polako gre 10 , ali brzo stigne i 

Bog lako hodi, a teško stupa, jer ono što je u 

prvoj polako i brzo, u drugoj je lako i teško. U 

objema se, unekoliko, govori o načinu Božjega 

zahvaćanja u ljudski život: prva govoreći 

da Bog polako gre, upućuje da postoji vrijeme 

za obraćenje i za ispravljanje pogrješaka 

5 nima (dijalekt.) – nema 

6 za vika (dijalekt.) – za vremena, tj. određena roka 

trajanja 

7 mo’š (dijalekt.) – možeš 

8 prolongat (dijalekt.) – oduljiti, otegnuti, produljiti 

9 škapulat (dijalekt.) – izbjeći, pobjeći, uteći, 

umaknuti 

10 gre (dijalekt.) – ide, hoda

te da to vrijeme treba iskoristiti dok teče, sve 

dok Bog ne stigne. Druga opominje da Bog 

teško stupa, odnosno: kad stupi Božji sud, on 

je konačan i neopoziv, stoga je potrebno dobro 

djelovati dok Bog lako hodi i dok ga se 

može naći da mu se čovjek obrati i promisli o 

svojim djelima i njihovim posljedicama (usp. 

Mt 5,25; Lk 14,31-32). Istomu poučava i poslovica: 

U Boga su vunene noge, a gvozdene 

ruke (usp. Sir 16,12). 

U poslovici: Boj se Boga, ali i onoga 

tko se Boga ne boji, sažimlju se dva straha, 

no prvi je strah – strah Gospodnji, onaj što je 

početak mudrosti (usp. Izr 1,7) i zato se kaže: 

Dobar je straj11 komu ga je Bog dâ; drugi je 

strah, zapravo, opomena ili upozorenje čovjeku 

da se čuva od silnika i bezočnika. Ta je 

opomena izrečena u još jednoj poslovici: Bježi 

od onoga tko se Boga ne boji i ljudi ne stidi, 

dok se u sljedećoj poslovici daje’’oružje’’ 

za borbu s takvima: Boj se Boga, čini pravo 

i ne stidi se nikoga. Glagol “stidjeti’’ ovdje 

dobiva drugo značenje, njime se ističe da se 

čovjek ne smije stidjeti zato što poštuje Boga 

i njegove naredbe (usp. Lk 9,26; Mk 8,38). 

Uputa je za takav život: Boga prida se12 i put 

poda se13 odnosi se, naravno, na one koji vjeruju 

jer će im biti odmjereno po vjeri njihovoj: 

Vjera je mjera (usp. Mt 8,13; Lk 7,50; 

Lk 18,42; Mk 10,52). 

Osobito su zanimljive poslovice u kojima 

je iznesena dotrina14 , tj. temeljne vjerske 

istine. Očita je njihova snažna povezanost 

sa svetopisamskim tekstovima, primjerice: 

Sam Bog sve zna (usp. 1 Sam 2,3; Ps 139,2), 

Sam Bog nema gospodara (usp. Ps 68,15; 

Am 4,13), Bog je otac istine, a lažljivac je 

sin vražji (usp. Iv 8,44), Svi ljudi lažu, sam 

Bog je istina i Vjera je istina, a istina je Bog 

11 straj (dijalekt.) – strah 

12 prida se (dijalekt.) – ispred sebe; prenes.: Bog 

neka ti bude pomoć, smisao i cilj života 

13 poda se (dijalekt.) – ispod sebe; prenes.: put pod 

noge; putuj, slobodno kreni 

14 dotrina (dijalekt.) – doktrina, temeljni nauk 

(vjerski) 

StUdenci 50 

(usp. 1 Iv 5,6; Iv 14,6; Ps 119,142). Svakomu 

se može lagat, al Bogu ne može jer: Ne gleda 

Bog na kaljave noge nego na čisto srce (usp. 

Izr 3,1; Izr, 4,23; Izr 11,20; Ps 9,2), stoga: Čistoća 

je Bogu mila (usp. Ez 36,25; Izr 21,11; 

Mudr 7,24; 1 Sol 4,7; Ef 5,3), Bog i ljubav 

zajedno su (usp. 1 Iv 4,8; 1 Iv 4,16) i Pravicu 

Bog ljubi (usp. Izr 21,3; Iz 61,8; Jdt 5,17, 

Mudr 14,7; Ps 85,11.14; Ps 89,15). Zaludu se 

čovjek čuva, ako ga Bog ne uščuva (usp. Ps 

127,1) jer svako je ljudsko djelovanje – i ono 

najnesebičnije – podvrgnuto Božjoj volji pa 

tako liječnik liječi, a Bog ozdravlja (usp. Iv 

5,9; Lk 4,40; Mk 5,20; Mt 12,22; Dj 4,22). 

No, sve što je bilo, što jest i što će biti – prolazno 

je jer: Sve prođe, ali Bog i njegova milost 

– nikada (usp. Pnz 5,10; Sir 0,29; Sir 40,17; 

Ef 2,4; Mt 9,13; Lk 21,33). Treba li nabrajati 

Božja imena u poslovici: I Bog se imenom 

zove ili su sva sažeta u njoj?! Ta poslovica, 

osim što kaže da je Bog osoba i da ima ime, 

kaže i da se s tom osobom može stupiti u odnos, 

da ju treba zazvati imenom, tj. upoznati 

ju. Uvijek se računa na odaziv onoga koga 

poznajemo, onoga čije ime poznajemo. Koliko 

li tek različitih pristupa pružaju poslovice: 

U trojstvu se Bog rodio ili: Majku i Bog ima! 

Zadivljujuća je u ovim poslovicama točnost 

kojoj je korijenje i stablo u drevnim biblijskim 

knjigama, a u granama joj je, i krošnji, 

iskustvo vjere u povijesnomu hodu hrvatskoga 

naroda. Naš bi narod i to mogao izreći poslovicom: 

Lako melju Božji žrvnji. 

Dobro je tražiti mudrost, težiti za njom 

i čuvati ju u srcu, to i nije tako teško kad je 

mudrost ,,omotana“ hrvatskom, najčešće zavičajnom 

riječju i ritmom – bliskim našemu 

srcu, duhu i uhu. Pamtimo li i razmatramo 

li što nam poslovice govore, razumijemo da 

nam Bog daje od svoje ljubavi i svoje mudrosti 

te da to samo od njega možemo i primiti 

jer: U Boga su pune ruke, a: Tko ča nima u 

sebi, dati ne more15 ni meni ni tebi. Sve se 

materijalno i izvanjsko, ma kako veliko i neizmjerno 

bilo, ipak može potrošiti, na kraju 

15 more (dijalekt.) – može 

Božić 2011. 


13


14 

StUdenci 50 

ostaje samo ono što je u duhu i duši. Mudrošću 

poslovice Bog opominje: Čuvaj se, čovječe, 

i Bog će te čuvati; Čoviče, pomozi sebi 

pa ću ti i ja pomoći ili Pomozi si sam, pomoći 

ću ti i ja – ne zato da bi se Bog ,,izvukao“ 

od te dužnosti, nego zato što čovjek najprije 

treba imati volju, treba htjeti djelovati jer je 

slobodno biće, a potom se u toj svojoj slobodi 

može – ako hoće – obratiti za pomoć i 

Bogu. Svojom voljom ljudi čine i dobro i zlo: 

Bog ljude stvara, a sami se kolju jer: Nitko 

nije nesretan Bogom nego sam sobom, ali i 

kad je tako, kad je čovjek sam kriv za ono što 

ga je zadesilo ili za ono što je izgubio, on je 

ipak zaštićen u svojemu jadu jer Bog ne trubi 

zašto čovjek gubi. Naravno, ovom se poslovicom 

ukazuje i na Božje zapovijedi koje su 

dane i znane čovjeku pa on nema pravo očekivati 

“nadzornike’’ koji će ga stalno opominjati 

što smije, a što ne smije (usp. Lk 19,27- 

31). U poslovicama ćemo naći prerečene i 

zapovijedi iz Dekaloga: Ljubi Boga nad sve 

ino! Gdje se stariji ne sluša, Bog ne pomaže! 

Ko laže, Bog ga ne pomaže! Ne kradi, nego 

trudi, radi! Kaj je Bog spravil16 , človek naj17 nek razdruži. Svaki se čovjek katkad ogriješi 

o zapovijedi jer mnogo je putova i mnogo 

načina od pomisli do propuštena ili učinjena 

djela, no najgore je griješiti svojom voljom 

i svjesno jer: Svijest je u čovjeku Božji glas, 

a taj neposluh svijesti ili savjesti izravno je 

opiranje Božjoj riječi. Kako Bog na to gleda, 

kaže poslovica: Gdo18 sebi voljno naudi19 , ni 

Bogu ga milo budi. Ipak, sve su zapovijedi 

sažete u jednoj poslovici – najkraćoj i najjasnijoj, 

u njoj su riječi skučene na najmanju 

mjeru, a misli upućene u dubine i visine: Priko20 

Boga nikuda. 

Poslovicama se htjelo i upamtiti i osvijestiti 

da između čovjeka i Boga postoji odnos: 

16 spravil (dijalekt.) – pripravio, uredio 

17 naj (dijalekt.) – ovdje: nikad 

18 gdo (dijalekt.) – tko 

19 naudi (dijalekt.) – našteti, nanese zlo 

20 priko (dijalekt.) – preko, iznad, povrh; prenes. 

Bog (njegova zapovijed) jest iznad svega. 

Božić 2011. 

Bog je s onim tko stoji s njim jer Bog znade 

svako čeljade, a otud Bog znade kako valjade 

21 jer kad Bog daje, ne pita čiji si sin. Iznad 

svega raduje istina o trajnosti i sigurnosti 

Božjih darova: Što ti Bog da, nitko ti ne ugrabi, 

a još se kaže i: Ono što je od Boga, slađe 

je od meda. Kad je svima vidljivo da čovjek 

prima ono što mu Bog dâ, osobito ako to nije 

dobro nego zlo, nerijetko je takav odnos prema 

Bogu teško razumjeti jer: Nije u čem se 

vidi, nego u čemu Bog dâ. Koliko je ova poslovica 

u prvi mah neprihvatljiva ili neshvatljiva, 

toliko ima i onih koje su i nerazumljive 

bez traženja dubljega smisla, primjerice: Bog 

dao, a car nema šta uzeti; Hvala, Bože, i na 

čorbi 22 , a meso ću odspavati; Ako je Bog uzeo 

konju noge, nije njisak. Svim je ovim poslovicama 

zajednička stanovita mjera duhovitosti 

(neki bi rekli – ironije) koju bi točnije 

bilo nazvati vedrinom ili potpunom radošću 

djece Božje (usp. 2 Kor 1,24), odnosno prostodušnošću 

srca (usp. 2 Kor 8,2 ) i potpunim 

pouzdanjem da je s Bogom u zajedništvu sve 

dobro. Treba samo zamisliti kakvo je imovno 

i zdravstveno stanje čovjeka kojemu ni 

car (čitaj i: poreznik) nema što oduzeti, čak 

ga ni u vojsku ne može pozvati. Može li biti 

čorba bez mesa? Može, ali samo imenom, no 

i takva je dobra za gladan želudac, no samo 

zadovoljan i miran – premda polugladan – 

čovjek može poslije jela i odspavati, i to onda 

kad je sam sebi gospodar. I na koncu, što je 

konj bez svojih brzih nogu? Konj je i dalje 

konj: ima svoj glas – njisak, danas bi se reklo 

“identitet’’, a upravo to se čovjeku današnjice 

želi oduzeti. Skupa s konjem koji ovdje, kao 

i u svakoj poslovici, nije u doslovnu značenju, 

može se reći upravo onako kako govore 

u našemu narodu, Jobovom rečenicom: Bog 

dao, Bog uzeo (usp. Job 1,21). Takav odnos 

između Boga i čovjeka jest jedino ljubav. S 

Božje strane to je skrbna, očinska ljubav, a s 

čovjekove – dječja ili sinovska. Stoga, kad se 

21 valjade (dijalekt.) – valja, treba 

22 čorba (dijalekt.) – varivo (u kojemu bi trebao biti 

komad mesa)

griješeći i zasluži prijekor ili kaznu kojom se 

zatvaraju vrata ljubavi, tada Bog zatvori jedna 

vrata, a otvora stotinu jer je on milosrdan 

pa: Ako Bog na jednoj strani zatvori prozor, 

na drugoj otvori vrata. To se može reći i na 

drugi način, naizgled suprotan, ali značenjski 

bitno srodan: Koga Bog miluje, onoga 

i kara23 (usp. Sir 30,1). Kad Bog ište da ga 

čovjek poštuje, makar ga sam on milovao ili 

korio, to čini da bi čovjek lakše i sigurnije k 

njemu došao. Ali postoje ljudi koji smatraju 

da samo oni znaju kako se (i čime) Boga slavi 

te traže da ih drugi u tomu slijede i slušaju, 

ne misleći pritom da bi oni sami ponajprije 

trebali - ono što traže od drugih - svjedočiti 

svojim životom. O takvu načinu, koji je Isus 

prozvao kvascem farizejskim, govore poslovice: 

Na mene Boga meće, a sam čini što mu 

drago (usp. Lk 12,1; Mt 16,11) i Ne može se 

i Bogu i ljudima ugoditi (usp. Lk 16,13; Mt 

6,24). Štogod da se događalo ljudskom životu, 

Bogu je uvijek sve poznato – i po djelima 

i po nakanama srdaca ljudskih, a ostalima 

samo po njihovim procjenama drugih 

ljudi, otuda i razlike u procjeni i shvaćanju 

svojih bližnjih – onih u obitelji i onih izvan 

nje. Hvalili se ili osuđivali ljudi međusobno, 

prezirali se ili uzdizali, sumnjali ili vjerovali 

jedni drugima - sav taj splet međuljudskih 

odnosa svojom paradoksalnošću izriče poslovica: 

Bog vidi, ljudi ne viruju. Iz takva se 

odnosa s Bogom nameće i poželjan odnos 

među ljudima: Kako ja komu, tako meni Bog; 

Što ti od mene, to Bog od tebe, odnosno: Jedan 

drugom valja da pomažemo, pa će nama 

Bog (usp. Iv 13,34; 1 Iv 4,11) jer: Ko gleda 

na Boga, ište za Boga (usp. Mt 25,35), a: Ko 

Bogu služi, ima dobra gospodara. 

Bog je nevidljiv, zato: Ljudi Boga ne 

vide, nego po prilici nalaze, a ta je prilika 

iskustvo koje smo oćutjeli ili spoznali u 

mnogim zgodama svojega života. Najbolje 

to znaju oni koji imaju iskustvo Božje dobrote, 

primjerice – da ih je Bog izveo na 

pravi put, spasio od nevolje u koju su sami 

23 kara – kori, prekorava 

StUdenci 50 

upali ili ih je tko gurnuo, jer Bog i po krivim 

crtama ravno piše i Bog nije mačka da čeprlja24 

. Poslovicama se hoće reći, priznati i 

posvjedočiti da Bog sve čini razborito: on 

“pamti’’ (iako ne plaća svake subote, kako je 

rečeno) odnosno ,,bilježi“ ili ,,piše“, njegov 

je trag čitljiv i razumljiv, osobito ako se promišlja 

i moli. Ako je Bog dao, nije zapisao – 

mogu zaključiti ljudi posve oprečne naravi: 

mudri će u ovoj poslovici vidjeti neizmjernu 

Božju ljubav koja u skrovitosti stalno daje i 

ne traži ono što je dala niti se time hvasta, a 

bezumni mogu zaključiti da Bogu ne moraju 

polagati račune niti odgovarati jer “nije 

zapisao’’ pa nema ni dokaza. Takvi ne znaju 

da su izabrali tamu, a ne svjetlo: Ko ide po 

noći, Bog mu ne će pomoći (Iv 11,10; 1 Sol 

5,5; Ef 5,8), ili još jasnije rečeno: Lupeži ne 

će vidjeti ni raja ni Boga (usp. Iv 3,20). 

Odnos čovjekov prema Bogu najbolje 

se očituje u molitvi, i to onoj punoj pouzdanja, 

gdje se volja Božja stavlja ispred osobne 

potrebe jer iskustvo je toliko puta pokazalo: 

Bolje je ono što Bog šalje, nego što čovjek 

pita. Iskustvo se stječe, naravno, samo životom, 

ali onakvim u kojemu se promišlja o odnosima, 

o uzrocima i posljedicama. Iskustvo 

donosi određene spoznaje a s njima i mir, a 

mir je istinsko molitveno ozračje u kojemu 

je pouzdanje na prvomu mjestu: Mirna pamet 

Boga moli ili Mirno srce Boga moli, a 

nemirno suze roni. Molitva traži skrovitost 

24 čeprlja (dijalekt.) – grebe; prenes: nečitko piše, 

nerazumljivo zapisuje, loše radi svoj posao 

Božić 2011. 


15


16 

StUdenci 50 

i ustrajnost jer Čuje Bog ako ne čuju ljudi. 

Čini se da snažnije od prosidbene, djeluje 

zahvalna molitva: Ko pravo govori, Boga 

hvaleći, Bog će mu pomoći. Treba stalno biti 

s Bogom, taj se stalni odnos može nazvati i 

molitvom: Moli Boga ka da ćeš sad umriti, 

a radi ka da ćeš vaik25 živiti. Ima onih koji 

stalno mole nižući i govoreći mnoge molitve, 

pa ipak ne znaju moliti jer nabrajaju i ponavljaju 

sebi (usp. Mt 6,7), a ne razgovaraju s 

Bogom, i za takve postoji savjet kako da njihova 

molitva postane djelatna: Ko ne umije 

moliti, neka pođe na more ili: U nevolji se 

jako Bog moli. Značenjski sličnu misao koju 

se još ne može nazvati poslovicom, nerijetko 

se može čuti i pročitati: U avionu koji pada, 

svi počnu vjerovati u Boga ili: U avionu koji 

pada, nema ateista. Potreba za stalnim i neprekinutim 

odnosom s Bogom snažno je izrečena 

poslovicom u kojoj je sažeto sve iskustvo 

mukotrpna rada na škrtoj zemlji i tvrda 

vjera hrvatskoga težaka i seljaka da je Bog 

taj koji daje da zemlja plodom urodi: Niti se 

može zemlju prignojit26 , niti Boga primolit27 , 

zato nije čudno što od teška života u kojemu 

se Bogu moli i Boga zaziva, ima nešto još 

teže – težak život u obitelji bez molitve, bez 

onoga što samo Bog daje: Teško kući di se 

Boga ne moli. 

S druge strane, zbog teška i mukotrpna 

života kojim živi, čovjek može pomisliti da 

ga je Bog zaboravio, da ga je možda ,,zapisao 

i prekrižio“, da ga ne želi čuti pa – prema 

tomu – ni uslišiti jer je loše živio, jer ima teške 

grijehe u prošlosti ili sadašnjosti… No, i 

za takve slučajeve postoje pouke, lako pamtljive 

i lako razumljive, a posve točne: Bog 

nigdar28 ne ostavlja nikoga gdo mu se preporuči 

ili Bog daje da se grišnik kaje. Ali ako se 

potrebnik boji da je nedostojan i saslušanja 

25 vaik (dijalekt.) – uvijek, vječno 

26 prignojit (dijalekt.) – previše nagnojiti zemlju; 

pregnojiti 

27 primolit (dijalekt.) – preko mjere moliti, odveć 

moliti, premoliti 

28 nigdar (dijalekt.) – nikad 

Božić 2011. 

i uslišanja, opet postoji rješenje i za takve: 

Ako nisam dostojna, jesan potribna 29 . Ovdje 

začuđuje duboko znanje i čvrsto uvjerenje 

o veličini Božjega milosrđa (usp. Sir 3,19; 

Jak 2,13). Vjera da Bog svoje ne ostavlja i 

kad – u svojim očima i očima svoje okoline 

– oni posve propadnu, kad im ne ostane 

ništa osim svijesti da su ipak Božji, da Boga 

priznaju Bogom, da se nisu odmetnuli: Ako 

sam ubog, nisam nebog 30 ili Ako san grišnik, 

nisan odmetnik. Taj ,,nepoznat netko“ 

tko je oblikovao poslovicu kao da je dobro 

poznavao biblijske knjige, primjerice Knjigu 

mudrosti pa tvrdi da se Bog brine o svakomu 

svojemu stvorenju i ne mrzi ni jedno koje je 

stvorio: Koga je Bog stvorio, i košulju mu je 

skrojio (usp. Mudr 11,24) – ističe da se Bog 

brine za ljudske duhovne potrebe, i to u pravoj 

mjeri, a metafora je toj mjeri – prikladna 

košulja. Slušatelju poslovice (jer je prvo bio 

slušatelj, potom čitatelj) ostaje da pomisli i na 

krsnu košulju. Poslovica koja je inačica ovoj, 

ističe pak da Bog misli i na tjelesne potrebe 

čovjekove, primjerice na hranu ili alat kojim 

će zarađivati svoj kruh: Koga je Bog stvorija 

i torbu mu je skrojija. I ovdje je slobodno 

asocijacijama – na sve ono što može biti u 

torbi, a torba može biti i tijelo čovjekovo. 

Bog je u svemu neizmjeran, a u darovima 

neopoziv: ne uzima ono što je dao ni onda 

kad je primatelj nezahvalan, ali kao u prispodobi 

o talentima, odnosno minama, (usp. Lk 

19, 11-27; Mt 25, 14-31) ljuti se na one koji 

ne čine ni najmanje što mogu, odnosno ono 

što su, po svojemu ljudskomu dostojanstvu, 

dužni činiti. I za takva čovjeka i za takav slučaj 

postoji poslovica u kojoj se može čuti i 

primjesa poruge ili ironije prema takvima: 

Dat će Bog i góli 31 gaće, samo ne zna kad će. 

Prihvatila se ili ne prihvatila natruha poruge, 

nema mjesta sumnji da Bog uvijek daje, pa 

29 potribna (dijalekt.) – potrebna, potrebita 

30 nebog (dijalekt.) – neznabožac, onaj koji ne priznaje 

Boga bilo zbog neznanja ili nevjere 

31 góli (dijalekt.) – góle (N jd.) onaj tko nema ništa 

jer se ne trudi

kad je Bog s čovjekom, tad su i svi Božji s 

njime, otud izreke koje imaju mnoštvo inačica: 

Komu Bog, tomu i sveci; komu Bog, tomu 

i Gospa; komu Bog, tomu i Majka Božja. 

Na kraju, pokažimo samo kako je hrvatski 

puk prepjevao i sažeo Izaijine stihove 

poslovicom: Prije će mater zaboravit 

ròđēnje32 negoli Bog svoje stvòrēnje. Naime, 

da bi se postigla rima (jer poslovica je književni 

oblik koji ima i lirske značajke), promijenjen 

je naglasak riječima ,,stvorénje“ 

i ,,rođénje“ da se istakne njihova melodijska 

podudarnost i da time riječ ,,ròđēnje“ 

(sada s novim33 , neknjiževnim naglaskom), 

metonimijom i neuobičajenim naglaskom, 

postane metafora za dojenče, za čedo. U 

32 ròđēnje (dijalekt.) – čedo, dijete, tj. nije čin nego 

osoba 

33 tako naglašena riječ čuje se samo u ovoj poslovici, 

nigdje drugdje u mjesnomu govoru; poslovica je 

zabilježena na Studencima, selu gdje je novoštokavski 

govor 

StUdenci 50 

jednomu dvanaestercu i jednomu osmercu, 

u dvjema snažno ritmiziranim rečenicama, 

izrečene su četiri Izaijine rečenice, najutješnije 

rečenice o pouzdanosti i načinu Božje 

ljubavi (Iz 49,15): ,,Može li žena zaboravit’ 

svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe 

svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja 

zaboraviti ne ću.“ 

Pa, ako li je koji hrvatski čovjek iz davnih 

,,nepismenih vremena“ ili iz današnjega 

digitalizirana doba rekao ovu poslovicu ili je 

ponovio zbog njezina ritma i lake pamtljivosti, 

i ne znajući da su to Izaijini stihovi, zacijelo 

ju je rekao zbog utjehe i nade koju ona 

daje, zbog sigurnosti koja iz nje odsijeva. 

Nije li to smisao i vrijednost poslovice 

i razlog njezinu trajanju u vremenu i prostoru? 

Ne čuva li poslovica u sebi ono što je 

najvrjednije? 

Zagreb, 11. srpnja 2011. 

Nada Babić 

Božić 2011. 


17

Od Božića do Božića 

18 

StUdenci 50 


Zima u školskom dvorištu 

Habit od zime čuva 

Božić 2011. 

Svi čiste snijeg 

Svi koji to mogu, uključeni su u čišćenje 

snijega po Studencima. Napadalo ga je 

oko pola metra. Probleme stvara i prostor uz 

kuće i oko suhozidina pa ga nije moguće naguravati 

s ralicama. Zbog toga su jutros (18. 

prosinca 2010.) mnogi čistili snijeg prema 

crkvi svetoga Ilije, po Franjevačkom trgu i 

ispred svojih kuća. Drugi su prilagodili svoja 

vozila i tako pomažu u čišćenju. Snijeg 

je dobro došao onima koji mu se najviše 

vesele, djeci. Oni su ovaj dan iskoristili za 

sanjkanje i grudanje, za pravljenje pokojeg 

snješka. 

Molba vozačima! 

Za večeras i sutra ujutro su najavljene 

niske temperature na Studencima i do-15 C. 

Kolnici će biti zaleđeni. Prilagodite svoju

zinu i pazite na pješake. Ne upućujte se 

bez zimske opreme. 

Zimska božićna idila s 

poteškoćama 

Drugi ovogodišnji snijeg obilato je napadao 

na području cijele općine Lovreć. Počeo 

je padati još sinoć (23. prosinca 2010.) i 

prestao oko deset sati ujutro. Svim vikendašima 

i djeci dobro je došao za dnevne izlete 

i šetnje snježnim krajolicima, no drugima je 

pričinio poteškoće. 

Na području naše općine ima 147 km 

nerazvrstanih cesta (46 seoskih putova) i 

treba vremena da se ceste očiste. Apeliramo 

i molimo sve sugrađane da budu strpljivi. 

Snijeg je dosta vlažan i težak te ga je teško 

odgurati s ceste, pogotovo na mjestima gdje 

Božićna sveta misa 

StUdenci 50 

nije moguće proći ralicama. Večeras ćemo 

dvama radnim vozilima čistiti ceste i vjerujemo 

da će biti sve očišćene. Ukoliko to 

ne bude moguće, snijeg će se uklanjati i 

sutra tijekom cijeloga dana. 

Sretan Božić! 

Božić nije samo lijep blagdan kršćanske 

radosti i obiteljske idile uz jaslice. On 

je događaj susreta Boga i čovjeka i kao takav 

vječni izazov svakome čovjeku jer Isus 

nije ostao dijete, već je odrastao i u svome 

učenju suočio ljude s novom, dotada nečuvenom 

porukom o Bogu i čovjeku. Srž te 

poruke: on se opet zaodjenuo u sliku djeteta: 

Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, 

ne ćete ući u kraljevstvo nebesko. Drugim 

riječima: Ako se ne odreknete vaše dvoličnosti 

i ne prihvatite kao pravilo ponašanja 

Božić 2011. 


19


20 

StUdenci 50 

djetinju, iskrenu jednostavnost, ne možete 

biti moji učenici! 

Svim Studenčanima razasutim diljem 

svijeta želimo SRETAN BOŽIĆ I 

NOVU 2011.GODINU! 

Za božićni poklon svima vama na portal 

je postavljen u pdf formatu novi broj lista 

Studenci . 

List Studenci bit će poslan na vaše 

adrese 29. 12. 2010. 

Božićni berićet i blagoslov! 

Misom ponoćkom u crkvi svetoga Ilije 

započelo je božićno slavlje. Kratkim božićnim 

uvodom vjernici su uz jaslice iščekivali 

izlazak svećenika na oltar. Don Ivan Bilić, 

fra Ivica Udovičić i župnik fra Jakov Begonja 

predvodili su misu ponoćku. Božićne 

pjesme s malim Isusom bile su u središtu 

misnoga slavlja. Iz propovijedi fra Jakova 

Begonje: 

„Večeras vam, dragi vjernici, želim 

progovoriti o nekoliko evanđeoskih poruka 

o kojima želim da promišljate kroz ovo 

vrijeme. Govorim vam o Božjoj i ljudskoj 

veličini, o velikoj moći Božje ljubavi, o tajni 

Božjeg dolaska i božićnoj stvarnosti, a ne 

bajci.“ Fra Jakov je tako ponaosob prenio 

svoje poruke vjernicima. 

Svršetkom svete mise božićnu čestitku 

uputio je svima. Onima koji su nazočili i 

onima koji su bili kod svojih kuća. Mislio je 

na bolesnike i starce, posebno onih koji će i 

za ovaj Božić biti sami. Molio je da otvorimo 

svoja srca prema najbližima. 

Studenčake gostionice ispunile su se 

dragim prijateljima i poznanicima. Evocirale 

su se uspomene na vremena koja su 

nas posebno povezivala. Ni danas se to u 

Studencima nije puno promijenilo. Ono što 

je vidljivo je nedostatak stanovništva, ali 

se zato primjećuju druge i treće generacije 

kojima su roditelji usadili ljubav prema 

Božić 2011. 

Studencima. Sve se manje ljudi rađa, a sve 

ih više umire. No, tko zna, Božjom providnošću 

i razumom koje nam je udijelio, sve 

se to može brzo promijeniti. 

Dnevna sveta misa i misa na blagdan 

Svetoga Stjepana i Svete obitelji bile su posjećene 

kako dolikuje. I ovdje je fra Jakov 

molio za obitelji, koje su stup svakog društva 

i države. Zdrava obitelj, zdravo društvo. 

U svim kućama ćuti se miris sarma i 

suhoga mesa. Snijeg nije izostao ni ove godine. 

Naglo je zahladilo i pobijelilo. Onako 

kako treba i biti za Božić: sa svojima i gostima 

namjernicima. Studenačka vrata svakome 

dobronamjernom gostu širom su otvorena. 

Božić treba doživjeti na Studencima. 

Neka tako bude i ubuduće! 

Silvestrovo-zahvala 

Za sve što nam se dogodilo u protekloj 

godini zahvalili smo Bogu svetom misom 

u pet sati poslije podne. Kako je fra Jakov 

blagoslovio više od 90% obitelji, iznio je i 

statistiku župe Studenci. Kroz homiliju koju 

je održao, uklopio je župnu statistiku, zahvalivši 

Bogu na svemu što nam je dao u 

protekloj godini. Citirajući Siraha, govorio 

je vjernicima da nikada ne smiju kloniti duhom 

i da će Bog uvijek naći načina za rješavanje 

problema na našim putovima. Zato 

vjera u Boga i zahvala preko svetih misa 

mora uvijek biti naš cilj. 

Statistika župe Studenci izgleda ovako: 

U župi svetoga Ilije Studenci se kroz 

proteklu 2010.g. nastojalo raditi i djelovati 

koliko se moglo sukladno vremenu i 

materijalnim mogućnostima, kako za nas 

tako i za buduće generacije. 

Blagoslovljeno je 155 obitelji. 

Broj prijavljenih Studenčana po biračkom 

popisu je 699 ljudi. To su i svi oni koji 

žive u Njemačkoj i Zagrebu pa zbog poreznih 

olakšica (brdsko-planinsko područje) u

našoj općini imaju veća primanja, ali stvarno 

žive izvan Studenaca. Od tog su broja na 

Studencima stalno nastanjena 423 stanovnika, 

i to: 

- 43 obitelji s 1 članom, 37 obitelji s 

2 člana, 15 obitelji s 3 člana, 10 obitelji s 4 

člana, 15 obitelji s 5 članova, 19 obitelji sa 

6 članova, 4 obitelji sa 7 članova, 2 obitelji 

s 8 članova, 1 obitelj s 9 članova, 2 obitelji 

s 10 članova. 

Evo pokazatelja i o ovogodišnjem službenom 

popisu stanovništva: 

- iznad 25 godina neoženjenih muškaraca 

je 44. To su samo oni koji žive na 

Studencima. 

U studenačkoj školi je 40 učenika i 18 

zaposlenika. Kroz proteklu 2010. godinu 

kršteno je 9 djece, bila su dva vjenčanja, 

a umrlo je 25 osoba. Od navedenog broja 

umrlih, 13 osoba je izvan Studenaca. Bila 

su 4 prvopričesnika i 8 krizmanika. Fra Jakov 

je izgovorio 283 svete mise s isto toliko 

propovijedi, a msgr. don Ivan Bilić 251 svetu 

misu. Tijekom godine pričešćeno je oko 

5500 vjernika. 

U župi svetoga Ilije stalno djeluje župni 

pjevački zbor, kao i vokalno instrumentalni 

sastav mladih tijekom ljetnih mjeseci. 

Kroz ministrantsku radionicu tijekom cijele 

godine radi se s ministrantima. Vodi ih se na 

njihove susrete i izlete. Župa izdaje svoj župni 

list kojemu je ovo jubilarna 25. godina. 

Karitativno smo pomagali najpotrebitije, a 

uključili smo se u akciju pomoći poplavljenim 

područjima, Haitiju i misijskim nedjeljama. 

Za blagdan Svetoga Ilije održala se 

duhovna obnova za cijelu župu. I ove godine 

smo pohodili mjesta stradanja i ponosa naše 

domovine: Vukovar, Škabrnju i Bleiburg. 

Župa Studenci uredno prima: Glas 

Koncila, Svjetlo riječi, Kanu, Marijin glasnik, 

Glasilo oca Ante Antića i Katolički 

tjednik. Fra Jakov je upozorio na nedovoljno 

čitanje crkvenih tiskovina, što je loše, 

pogotovo za mlade. Crkvene tiskovine treba 

StUdenci 50 

više čitati. Na žalost, čitamo one tiskovine 

koje siju strah, defetizam i izopačenosti, a to 

ne ulijeva nadu čovjeku za bolje sutra. Ljudi 

financiraju kroz kupovinu takvih novina 

naše uništenje. 

Kakve su to novine u kojima se favorzira 

uništenje obitelji. Govore da nam nije 

potrebna vojska, policija nam je korumpirana, 

doktori su predvodnici uzimanja mita, 

pravosuđe nije sposobno i korumpirano je. 

U školstvu ljudi nemaju pojma o poduci 

mladima. Nisu sposobni. Svećenici su pedofili, 

političari su lopovi. Pa ako je sve tako 

po njima, onda nam ni država nije potrebna. 

Zato jer sve uopćavaju i relativiziraju. 

Takve stvari ne ćete pročitati u crkvenim 

tiskovinama. Zato ih, ako želite dobro sebi 

i svojoj obitelji, čitajte! rekao je fra Jakov. 

Kroz 2010. godinu u više navrata popravljali 

smo zvona na crkvi. Uredno podmirujemo 

sve obveze prema HEP-u i Vodovodu. 

Sanirali smo vlagu na zapadnom 

dijelu crkve. Kupili smo nove figure za jaslice 

i promijenjeni su prozori na župnoj kući. 

Uz nesebičnu pomoć vjernika skupljena su 

sredstva za kupnju lož ulja. U pregovorima 

smo s nekoliko umjetnika za rješavanje bakrenih 

vrata na našoj crkvi, što ćemo napraviti 

kroz 2011. godinu. 

Nakon pročitane statistike uputio je poruku 

starijima kojima je ponovio da odgajaju 

mlade ljude i da ih oni vjerno kopiraju. 

Time je njihova uloga velika i nemjerljiva. 

Svojim primjerima govore mladima što će 

raditi. Za mlade ljude je rekao da su mu posebno 

na srcu i da želi uvijek biti s njima 

i onda kada misle da su ih drugi napustili. 

Govorio je da razumije njihove trendove, ali 

da budu oprezni s drogom, alkoholom, prostitucijom, 

internetom i kladionicama. Jednako 

tako da na pameti uvijek imaju kako je 

sve lako s Božjom pomoći, a bez nje teško 

da će nešto u životu moći. I na samom kraju, 

prije nego je ispjevan himan Tebe Boga 

hvalim, rekao je da se ne boji za budućnost 

Studenaca. 

Božić 2011. 


21


22 

StUdenci 50 

Vidim i osjećam da i oni koji ne žive 

ovdje, vole svoje mjesto. Samo ona 44 neoženjena 

da se ožene i imaju samo jedno 

dijete, bilo bi nas za tri godine dvostruko. 

Ja duboko vjerujem u Božju providnost i 

njegove planove i znam da će dobro upraviti 

ovim dragim i pitomim mjestom. Mjestom 

dobrih i dragih ljudi. Bog će iznaći rješenje. 

Budućnosti se ne smijemo bojati. Na ovim 

prostorima je bilo puno, puno težih vremena 

pa su ih ljudi prebrodili. Ova neobrađena 

polja, vrtače i doci, zarasle šume, prostranstva 

bez stoke i kuće bez ljudi - sve se to u 

trenu može promijeniti. 

Svima vama ovdje, i svim Studenčanima 

razasutim diljem svijeta, želim uz Boga 

donijeti optimizam i ojačati vjeru u Boga 

kroz 2011. godinu, za koju večeras zazivljem 

Božji blagoslov - reče fra Jakov Begonja, 

župnik Studenaca. 

Asfaltiran parking kod novoga 

groblja 

Iz sredstava komunalnog programa 

Općine Lovreć asfaltirana je podloga za 

parking. Djelatnici tvrtke Cestar iz Splita 

pripremili su i asfaltirali prostor za parking. 

Ukoliko bude dovoljno sredstava, na ovaj 

prostor još je predviđen dovoz 40 m³ zemlje 

i sadnja ukrasnog bilja. Cijeli prostor trebao 

bi biti gotov do blagdana Cvjetnice. Prostor 

za parkiranje namijenjen je za sprovodne 

obrede. 

Božić 2011. 

Blagoslov fratarske kuće 

Nakon obavljenog blagoslova po svim 

domaćinstvima na prostoru cijele Imotske 

krajine, o. gvardijan fra Zoran Kutleša s 

dvadesetak svoje subraće došao je u blagoslov 

fratarske kuće na Studencima. Blagoslov 

fratarske kuće je doživljaj ispunjen 

pjesmom i molitvom. Započeo je prigodnim 

čitanjem i zazivnim molitvama Pogledaj 

Gospodine na nas izabrane. Himnom Serafe 

ljubavi redovnici Manje braće (Ordo fratorum 

minorum) završili su molitveni dio. 

Nakon toga je uslijedilo kađenje fra Jakova 

i molitve nad njim uz nazočnost sve braće 

za: dobrotu, poslušnost i poniznost. 

Fra Jakov nikako nije htio dopustiti da 

ovaj susret završi brzo. Spremio im je objed 

i počastio ih. Na ovakvim druženjima fratri 

oživljavaju uspomene iz mladosti i svećeničkog 

života što je Fra Jakovu i bio cilj. 

Poklade i mačkare 

U suradnji s Osnovnom školom Studenci 

održana je nastava posvećena pokladama, 

pokladnim običajima i mačkarama. 

Nastavnici su prezentirali kako je to nekada 

bilo, a kako to danas radimo. 

Prije su u mačkare išli samo siromasi 

da bi za poklada dobili koje „zvono“ slanine 

i koju banovicu za napojnicu. Uglavnom bi 

to bili: did, baba i mlade neviste - cure. Sve 

njih pratio bi ronda obučen u neko kićenije 

odijelo. Odlazilo bi se po kućama. „Cure“ bi 

zametnule kolo i zapjevale: 

Evo kuće od temelja /u njoj žena od 

plemena. /Ovdje će nas darovati, /pleće 

mesa, bocun vina. /Izjest ćemo, popit ćemo, 

/što preteče, ponit ćemo. /Dat će baka, što je 

jaka, /da će tetka, što je rekla, /dat će strina, 

što je vridna, /dat će ujna, što je dužna. / 

Domaćice, dušo naša, /ako ćeš nas darovati, 

/nemojte nas već držati, /mi smo cure iz 

daleka, /nismo seke za držanja /već za duga 

putovanja. 

Na odlasku bi zahvalile na daru: 

Hvala tebi, domaćice, /koja si nas darovala, 

/pleće mesa nami dala. /Nad kućon 

ti sunce sjalo, /oko kuće sve cvitalo! 

Danas su mačkare modernije. Izrađuju 

se maske koje predstavljaju ljude iz politike, 

društva ili zabave, kao i zabavni događaji

Blagoslov fratarske kuće na Studencima 

dostupni elektroničkim medijima. Po kućama 

se malo ide, a zabave se prave u dvoranama 

i školama. Djelatnici škole napravili 

su prigodan program s društveno korisnim 

igrama i izborom za najbolju masku. Prvu 

nagradu je odnijela maska „duh“, drugu nagradu 

„dimnjačar“, a treću nagradu pijanac. 

Bilo je zabavno, a djeci poticajno jer maske 

nisu smjeli kupiti, već ih sami izraditi. 

Započela je korizma 

Na dan Pepelnice, dan posta i nemrsa, 

započela je korizma. Sveta misa održana 

je u poslijepodnevnim satima, a nakon 

toga je bilo pepelavanje. Ovo vrijeme 

četrdesetodnevne priprave kroz odricanja, 

žrtvu i molitvu, ali na poseban način 

činjenja dobrih djela jest naša priprema 

za najveći i temeljni kršćanski blagdan 

StUdenci 50 

- Uskrs. Korizma je milosno i spasonosno 

vrijeme za kršćane. Kršćanin ovo vrijeme 

treba doživljavati kao radosno vrijeme 

jer nam kroz njega Bog pruža ruku da 

uspijemo pobijediti sami sebe uz njegovu 

pomoć. Poziv je to svima nama na promjenu 

srca, naše nutrine kako bi i naša 

vanjština svima pokazala radost Božjeg 

milosrđa. 

• Postimo od pretjeranih očekivanja i 

prihvatimo ljude kakvi oni jesu. 

• Postimo od gorčine i budimo zahvalni 

na onome što imamo. Samo se sjetite 

Haitija i Japana za koje kroz ovo vrijeme 

treba posebno moliti. 

• Postimo od sebičnosti i otvorimo se 

svojoj okolini. 

• Postimo od nepotrebnih riječi i saslušajmo 

druge. 

Božić 2011. 


23


24 

StUdenci 50 

Na mjestu pogibije Josipa Jovića 

• Postimo od zavisti i veselimo se tuđoj 

radosti. 

• Postimo od laži i otkrijmo ljepotu istine 

koja će nas osloboditi. 

• Ljubimo bližnjega svoga kao samoga 

sebe. 

• Otvorimo oči za sve dobro koje nas 

okružuje i radujmo se. 

Naš će župnik i ove godine na pobožnosti 

Puta križa moliti za naše obitelji, našu 

domovinu i mir u svijetu. U nedjelju je posebno 

pozvao djecu da povedu roditelje na 

Na grobu Josipa Jovića u Aržanu 

Božić 2011. 

Put križa kako bi zajedno razmatrali Isusovu 

muku. 

„Korizma je nekoć u kršćanskom životu 

zauzimala posebno mjesto. Bilo je to 

vrijeme velike duhovne obnove. Priprava za 

blagdan Uskrsa. Svake godine Crkva iznova 

poziva kršćane da postanu slični Kristu, 

odreknu se grijeha i zla i s Kristom uskrsnu 

na novi život. Korizma je uvijek bila priprava 

na proslavu Uskrsa pa se trebalo odricati 

loših navika, čistiti od grijeha, pristupiti 

sakramentima sv. ispovijedi i pričesti“, rekao 

je na prvu korizmenu nedjelju fra Jakov 

Begonja. 

Iskoristimo prigodu i svaki petak u 

16.30 sati i svaku nedjelju u 10.00 sati dođimo 

na pobožnost Puta križa. 

Na grobu heroja 

U Aržanu je održana dvadeseta obljetnica 

pogibije prvoga hrvatskog redarstvenika 

Josipa Jovića. U nazočnosti državnih 

(g. Miljenko Radnić, državni tajnik, g.

Zdravko Janić, zapovjednik spec. policije 

i g. Ivica Tolušić, načelnik PU splitskodalmatinske), 

županijskih (g. Luka Brčić, 

dožupan)i općinskih izaslanstava (g. Božo 

Čubić) položeni su vijenci i zapaljene svijeće 

na grobu. 

Nakon obreda na grobu u crkvi Svih 

svetih u Aržanu služena je sveta misa koju 

je predvodio vojni vikar mons. o. Jakov 

Mamić sa šesnaest koncelebranata. 

„Događaj smrti Josipa Jovića fenomen 

je na kojem počiva naša domovina. To je 

smrt iz koje je nikla sloboda i nada u opstanak 

i budućnost. Ova smrt je rodnica naše 

slobode i opstojnosti u obrani naše domovine. 

Vjera i domoljublje traže ljubav za žrtvu. 

Ovaj događaj treba prenijeti našoj djeci 

kao memoriju od koje će ova zemlja živjeti. 

Čini mi se da živimo u vremenu u kome 

je puno stvari otišlo u neželjenom smjeru. 

Mudrost je spoznaja stečena kroz povijest. 

Zato trebamo učiti iz povijesti i iz ove smrti. 

Zbog toga kažimo da je ovo memorija, a ne 

komemoracija, da je ovo ubilježavanje, a ne 

obilježavanje“, rekao je o. Mamić 

Dan poslije održana je memorija na 

mjestu pogibelji u Plitvicama na kojoj su 

nazočili najviši državni dužnosnici kao i 

mnoštvo svijeta i sudionika same akcije u 

kojoj je nastradao Josip Jović. 

Od Cvjetnice do Uskrsa 

Presuda našim braniteljima u Haagu 

ostavila je gorak trag u srcima svih hrvatskih 

domoljuba i s tim grčem zakoračili smo na 

blagdan Cvjetnice - nedjelje muke Gospodnje. 

Mještani Studenaca iz raznih krajeva na 

ovaj blagdan dolaze rado i kao svake godine 

blagoslovljene maslinove grančice stavljaju 

na grobove svojih mrtvih. Fra Jakov je, potresen 

presudom iz Haaga, grmio i jecao nad 

nepravdom prema hrvatskom narodu bez 

obzira na politiku, politička opredjeljenja i 

prepucavanja, nesretan što svjetski licemjeri 

StUdenci 50 

Vjernici ispred kapelice svetoga Roka 

osuđuju njegov narod koji je kao žrtva prokazan 

zločinačkim a da nije prešao svoju 

granicu, braneći samo svoje i svoj dom. 

„Zato, dragi Studenčani, ne mislite da 

je stvorena država u krvi sigurna. Ovo je početak 

njezina rastakanja. Komunisti i pristaše 

bivše države nam nikada ne će oprostiti 

stvaranje hrvatske države. Budni budite i 

bdijte nad njom! Nemojte olako i nepromišljeno 

donositi odluke. Budite kritični prema 

vlasti, ali ne psujte državu čekanu tisuću 

godina. Neka vam i ovo Matejevo evanđelje 

bude putokaz“, završne su riječi fra Jakovljeve 

propovijedi. 

Opširnu i najljepšu Matejevu muku 

pjevao je Frane Bilić-Prcić. 

Veliki četvrtak označava završetak korizme, 

a u večernjim satima započinje sveto 

trodnevlje. Toga četvrtka Isus je blagovao 

svoju posljednju večeru s apostolima. To 

je oproštaj i predigra: poslije večere bit će 

uhvaćen. Prema nekim biblijskim tumačima 

Posljednja večera bila je 6. travnja poslije 

zalaska sunca 30. godine poslije Krista. U 

svim se crkvama slavi samo jedna euharistija 

- navečer. Kako je Veliki četvrtak i Dan 

svećeništva, fra Jakov je liturgiju posvetio 

ulozi svećenika u Crkvi rekavši: 

Svi su od Boga odabrani i dužnost im je 

naviještati evanđelje. Među dvanaestoricom 

Božić 2011. 


25


26 

StUdenci 50 

Križonoše na Veliki petak 

bio je jedan preslab pa kakvo čudo da danas 

preko 400 tisuću svećenika bude i slabih. Ja 

jesam jedan od njih. No, uza sve svoje slabosti 

ne mogu a ne propovijedati evanđelje 

jer mi je to dužnost. Krist je ušao u svijet 

služiti, i od nas svećenika se traži služenje 

i čovjeku proslavljati Boga. To služenje će 

biti uspješnije koliko su svećenici više uključeni 

u vaše molitve. Stoga se upitajte koliko 

molite za svećenike, za one koji jesu da budu 

dobri a da dobri Bog pripravi nove radnike 

u svoj vinograd. 

Nakon svete mise Presveti Oltarski 

Sakrament prenesen je na mjesto koje su 

pripravili supružnici Ivana i Zvonko Babić. 

Sve koji su posluživali kod oltara, fra Jakov 

je pozvao u župnu kuću na večeru. 

Veliki petak je dan Isusove smrti i pokopa. 

To je spomen Kristove muke i smrti. 

Toga dana vjernici liturgijskim slavljem sudjeluju 

u muci posteći. U jutarnjim satima 

Božić 2011. 

Marko Udovičić i Duje Babić ukapali su i 

uređivali križeve za postaje Križnoga puta. 

Križonoše i sudionici Križnog puta započeli 

su svoj hod od kapele svetoga Roka 

do stojne crkve. Mladići, sretni što na trenutak 

mogu doživjeti nošenje teškog križa, 

bili su dostojanstveni do predaje u crkvi. 

Ivanovu je muku pjevao Mario Cikojević, 

a uloge je podijelio zbor. Sveopće molitve 

za narod, svećenike, biskupe, Papu, državnike 

i židovski narod izmolio je fra Ivica 

Udovičić. Zboraši: Matej, Vlade, Marko 

i Ante započeli su Puče moj, a vjernici su 

ljubljenjem Križa odavali svoju privrženost. 

Boja Velikoga petka, boja mučeništva 

i pobjede, je crvena čime se naglašava da je 

razmatranje smrti Kristove izvorište našega 

spasenja. 

Na Veliku subotu Isusovo tijelo položeno 

je u grobu i tko je osjećao potrebu

Paljenje svijeće na Veliku subotu 

Veliki petak i križonoše 

StUdenci 50 

mogao se pomoliti i biti u kontemplaciji. 

Ispred crkve vjernike je dočekala zapaljena 

vatra. Prinesena je uskršnja svijeća, ove 

godine izgrađena od pčelinjeg voska koji je 

darovao Braco Šakić. 

Unoseći u mračnu crkvu svijeću upaljenu 

na novom ognju, evocira se Kristovo 

uskrsnuće. Hvalospjev uskršnjoj svijeći 

otpjevao je Mario Cikojević. Starozavjetna 

čitanja čitali su: Anita Udiljak, Frano 

Bilić-Prcić, Mario Udovičić i Ljudevit 

Cikojević. Zvonjavom pet zvona s našega 

kampajela, crkvenim orguljama i Glorijom 

započela je uskršnja sveta misa. Blagoslovom 

vode i obnovom krsnih obećanja obavili 

samo obred krsne službe. 

O Uskrsu evanđelisti donose mnoga 

ukazanja Isusova: Isus se ukazuje ženama, 

učenicima na putu u Emaus, Šimunu, apostolima, 

Tomi uz prisutnost apostola. 

Božić 2011. 


27


28 

StUdenci 50 

Svetu misu predvodio je fra Jakov, a 

koncelebrirali su mu fra Ivica i msgr. don 

Ivan. 

„Bez Uskrsa naša je vjera mrtva. Uskrs 

je najveći kršćanski blagdan. Isusovo uskrsnuće 

je odlučujući spasonosni čin u povijesti. 

Ono što Pismo najavljuje, doživljava 

svoje ispunjenje. Isusova smrt na križu koja 

je u očima tadašnjih ljudi predstavljala sramotu 

i poniženje, za mnoge i kraj života - u 

biti je izvor života. Objavljuje nam to sam 

Bog, gospodar života i smrti, Kristovim 

uskrsnućem. Uskrsnuće je cilj zbog kojeg 

smo stvoreni, naša budućnost“, rekao je fra 

Jakov. 

Na nedjelju Uskrsnuća Gospodinova 

svetu misu predvodio je fra Ivica Udovičić 

kazavši kako je događaj Uskrsa promijenio 

svijet. To je prelazak iz mraka u svjetlo. 

Uskrs je blagdan na kojemu počiva naša 

vjera. Preko svete mise obavljeno je krštenje 

Tamare Trogrlić. 

Veliki tjedan je vrijeme ispita zrelosti 

našega kršćanstva. Kroz korizmeno vrijeme 

ulazimo u tajnu križa kojim nas je Isus otkupio 

i spasio. Isusova patnja je posljedica 

Sudionici u gateru 

Božić 2011. 

njegove neizmjerne ljubavi. Za postizanje 

spasenja treba prihvatiti Kristov put jer „… 

prignut će se preda mnom svako koljeno i 

svatko će od vas Bogu dati račun“. 

Državna utakmica 2011. 

Psi goniči-gater Studenci 

U organizaciji Kinološkog društva 

Imotski u gateru „Gavran“ - Studenci održana 

je državna utakmica u radu pasa goniča 

i jamara u radu na divlju svinju. Prijavljeno je 

trideset kandidata, od toga su trojica odustala. 

Pravo sudjelovanja imali su čistokrvni psi 

goniči i jamari stariji od devet mjeseci s rodovnicom 

FCI-a s pozitivnom ocjenom oblika 

te položenim ispitom prirođenih osobina 

ili radnim ispitom na divljoj svinji. 

Već u osam sati ujutro izvlačeni su 

brojevi za natjecatelje. Nakon toga je Duje 

Babić odsvirao državnu himnu, a onda je 

g. Jure Puljiz objasnio pravila natjecanja 

iako su svi kandidati dobili kataloge. Prva 

trema je nastala kod ispita na pucanj u kojem 

psi prolaze prvu stepenicu. Samo dva

psa su bila odloživa (bez povodnika, potpuna 

dresura), ostali su bili privezani. Oba 

psa položila su ispit na odloživost i zaslužili 

su pljesak svih nazočnih. To je pas Rodžer 

u vlasništvu Tomislava Jelića iz Lovreća i 

pas Hajdi u vlasništvu Marinka Tadića iz 

Banja Luke. Sudci na ovoj utakmici: Ante 

Meštrović i Jure Puljiz uz delegata utakmice 

Antu Udovičića sudili su po Pravilniku 

HKS-a i FCI-a. 

Pas koji je započeo utakmicu imenom 

Kan u vlasništvu Ivana Nikolića iz Lovreća, 

dobro je odradio posao. 

Organizatori su pripremili šatore u slučaju 

nevremena (prognoze se uredno prate) 

u kojima su od ranih jutarnjih sati marende 

pripremali Luka i Mate Udovičić uz glavnog 

kuhara Domagoja Udiljka. Pazili su 

da ništa ne nedostaje i da se gosti ugodno 

osjećaju. Tehničku organizaciju utakmice 

pripremio je Stjepan Udiljak-Stipko, bez 

kojeg bi ju bilo teško održati. 

Pobjednici na utakmici pasa 

StUdenci 50 

Vrijedni Domagoj Udiljak priprema 

hranu za goste 

Božić 2011. 


29


30 

StUdenci 50 

Psi će se natjecati u kategorijama: načina 

traženja i pretraživanja, kvaliteti njuha 

i pronalaženju, glasanju kod divlje svinje na 

mjestu, oštrini na divlju svinju, ustrajnosti u 

napadu na divlju svinju, gonjenju, poslušnosti 

i povodljivosti. 

Nakon napornog dana za natjecatelje i 

sudce državne utakmice zbrajani su bodovi 

po kategorijama. Prvo mjesto pripalo je psu 

ADI s.t.g., HR 10639 i njegovu vlasniku 

g. Ivici Milatiću iz Gračaca sa 196 bodova. 

Vlasnik koji se najviše veselio nagradi i 

osvojenom peharu bio je Stipe Ivanović iz 

Krstatica sa psom Emom,p.g., HR 18811 

sa 194 boda. Iznenađenje među takmičarima 

bio je pas Bobi p.g., HR 17570 u vlasništvu 

Ivana Knezovića sa 192 osvojena boda. 

Razočarani su ostali vlasnici pasa koji 

su na prijašnjim natjecanjima osvajali prva 

mjesta Hajda i Rodžer. No, oni danas nisu 

imali sreće i grješke su bile u nijansama. 

Razočaran je ostao i Ante Bekavac s četvrtim 

mjestom i jako dobrim psom, istarskim 

kratkodlakim goničem Brikom. 

Ovo je bila jedna u nizu utakmica te se 

nadam oda će na idućim opet biti među tri 

najbolja. 

Organizatori i kinološki sudci zahvalili 

su se svima na fer natjecanju, korektnom 

bodrenju i pravom lovačkom druženju, što i 

jest cilj ovih natjecanja. 

Državna utakmica za pse u radu na divlju 

svinju promovirala je u lovnom turizmu 

mjesto Studence i općinu Lovreć. Na ovim 

utakmicama uz natjecatelje nazoči velik 

broj gostiju i njihovih prijatelja. Razlog je to 

više da za buduća vremena osmislimo ovaj 

prostor za češće održavanje natjecanja ovog 

ili sličnog oblika, naravno, uz popratne sadržaje 

koje je nužno napraviti. 

Božić 2011. 

Uz Majčin dan 

Majke učenika nižih razreda zajedno su 

sa svojom djecom i učiteljicama sudjelovale 

na nastavi i izrađivale prigodne stvari koje 

će im ostati u trajnoj uspomeni. 

Djeca su najsretnija kad su njihove 

majke s njima i zato je ova zajednička nastava 

izgledala veselo, živo i razigrano. 

Uz prigodnu glazbu, koja je bila dodatan 

motiv djeci, izradili su vlastoručno okvire 

za fotografije sa svojom majkom. 

Majčin dan se slavi svake druge nedjelje 

u mjesecu svibnju. Kažu da je ovaj dan 

uveo Napoleon 1806.godine mada se Amerikanka 

Anna Jarvis smatra utemeljiteljicom 

današnjeg Majčinog dana. Ona je 9. 5. 

1907. godine na drugu nedjelju u mjesecu 

svibnju ispred crkve, a zbog smrti svoje 

majke, drugim majkama podijelila 500 bijelih 

karanfila. U godinama koje su slijedile, u 

toj se crkvi posebno molilo za majke. 

Zato na Majčin dan priđite svojoj majci 

i recite joj koliko ju volite. Ako niste blizu 

nje, nazovite ju ili joj napišite nekoliko 

lijepih riječi. To je najmanje što možemo 

učiniti. 

I djeca u Studencima posvetila su ovaj 

dan svojim majkama časteći ih pjesmicama, 

poljupcima i cvijećem. Jedno je dijete 

današnji dan završilo s kratkom, ali jasnom 

željom za sve majke: „Moja je želja kratka 

i moja je želja mala, budi sretna cijeloga života, 

mama!“ 

Svim majkama uz dužnu i vječnu 

zahvalnost, neka je posebno sretan ovaj 

dan! 

Prva pričest k’ nebu leti! 

Svečanom procesijom i ulaznim Fischerovim 

preludijem prvopričesnici su s 

roditeljima i fra Jakovom ušli u svoju crkvu. 

Za ovaj dan roditelji su crkvu posebno 

ukrasili cvijećem i bršljanom. Vjernici su 

ih osmjesima pratili do Božjega žrtvenika. 

U ime roditelja sve je pozdravila majka 

prvopričesnika Jure Udovičića, Ivanka,

zahvalivši Bogu, fra Jakovu i učiteljici Matiji 

na posebnoj radosti njihove djece. 

Svetu su misu započeli recitacijom 

Očekivanja Mateje Udovičić. Psalmom 

Hvali, dušo moja razveselili su sve u crkvi. 

Posebno dirljiv trenutak bio je prije 

obnove krsnih zavjeta kada je prvopričesnik 

Ivan Udiljak zamolio majku da mu upali 

svijeću, a onda, vidno ushićen, sve to junački 

odrecitirao. 

Molitvu vjernika za ovu prigodu sastavila 

je njihova učiteljica Matija Madunić. 

Kako već dobro zna, a i rado je slušan 

od svojih vjernika, svoju homiliju na 4. 

Uskrsnu nedjelju, Nedjelju Dobrog Pastira, 

uputio im je fra Jakov, razumljivu za njihovu 

dob, ali i s naglaskom sjećanja na žrtve 

Križnoga puta na Bleiburgu ulijevao im je 

ljubav prema Kristu, svome narodu i domovini. 

Posebno je naglasio neka se nikada 

ne dijele od Krista, našeg jedinog učitelja, 

jer će im mnogi krivi učitelji nuditi sreću u 

životu kroz last, drogu, nekakva kvazizadovoljstva. 

Pozvao je cijelu župnu zajednicu 

da moli za male prvopričesnike kako bi 

ostali vjerni Kristu, naglasio da naša župa 

ima devet živućih svećenika, ali je najmlađi 

na pragu četrdesete godine. Stoga je pozvao 

sve vjernike da mole za svećenička i redovnička 

zvanja jer tko će ispuniti Kristov nalog 

da se njegova Riječ proširi diljem cijele 

Zemlje i kroz sve vjekove. 

Trenutku kojemu su se radovali - svetoj 

pričesti - pristupili su ozbiljni i dostojanstveni: 

Grgur Babić, Josipa Maras, Ivan 

Udiljak, Jure Udovičić i Matea Udovičić. 

Župni zbor, koji je pratio cijelu misu s orguljašicom 

Katarinom Babić, uvježbao je 

za ovu prigodu pjesmu Prva pričest k’ nebu 

nosi, /duša moja lebdi kao list, /drhti cvijet u 

mojoj kosi, /pred oltarom čeka Krist… 

Na kraju nitko kao oni nije bio sretan 

kada su sa svojim najbližima pravili 

zajedničke fotografije. Molitve koje smo 

StUdenci 50 

upućivali Bogu, donijele su obilan rod. Oni 

će se ovoga dana sjećati cijeli svoj život. 

Zboraši svetog Dujma 

za povijest 

Gostovanje katedralnog zbora svetoga 

Duje iz Splita za župnu zajednicu Studenci 

bio je izvanredan kulturni i vjerski događaj. 

Predvođeni maestrom don Šimom Marovićem, 

ravnateljem katedralnog zbora, poznatom 

po velebnom oratoriju za soliste, zbor i 

orkestar kao i brojnim djelima: Glazba u bogoslužju, 

Cantate Domino i dr. te izvrsnom 

orguljašicom č.s. Mirtom Škopljanac-Mačinom, 

članicom Družbe sestara milosrdnica 

sv. Vinka Paulskoga, stalnom orguljašicom 

u katedrali svetoga Dujma, započeli 

su svoje predstavljanje uskrsnom pjesmom 

Radujte se, braćo kršćani. 

Iznimno lijepa i zvučna bila je Händlova 

Aleluja kao i liturgijski misni odgovori, 

koji se u mnogim crkvama, na žalost, samo 

recitiraju. 

Za župu svetoga Ilije iz Studenaca 

ovo je povijesni događaj koji će ostati zapisan 

u župnom arhivu. Prvi put je u župu 

Studence došao katedralni zbor naše prvostolnice. 

Zbor je unio svježinu, birana djela 

za ovu prigodu: pjevnu, slušnu i puku dragu 

misu Šime Marovića, zahtjevnu Cherubinijevu 

Kraljice neba i splitski napjev Budi 

Katedralni zbor u crkvi svetoga Ilije 

Božić 2011. 


31


32 

StUdenci 50 

Don Tomislav Čubelić predvodi svetu 

misu 

hvaljeno. S skladbom O pruži mile ruke završili 

su svetu misu, a s. Mitra je na kraju 

pustila na volju malim mehaničkim orguljama 

isprobati doseg i registarsku dispoziciju. 

Praznik za uši! Župljani, nenaviknuti 

na visoke dionice i zvučnost soprana i tenora, 

bili su oduševljeni izvedbama. „Ovo 

je zbor za katedralu sv. Petra u Rimu, a ne 

našu malu crkvu svetoga Ilije“, govorili su 

župljani na izlasku iz crkve. 

3. imotska bojna 

Božić 2011. 

Katedralni je zbor ujedno djelovao 

odgojno i na članove našega zbora koji su 

pozorno slušali svaku skladbu i pokušali dokučiti 

kako bi to trebalo ubuduće raditi. 

Misno slavlje u koncelebraciji četvorice 

svećenika (msgr. Ivan Bilić, fra Jakov 

Udovičić, fra Ante Udovičić i fra Jakov Begonja) 

predvodio je katedralni župnik don 

Tomislav Čubelić. 

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje 

čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati 

drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 

Duha Istine, kojega svijet ne može primiti 

jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete 

jer kod vas ostaje i u vama je“, bila je poruka 

današnje homilije. 

„Ljubav je, po mom mišljenju, najobezvrjeđenija 

stvar u današnjem svijetu. 

Ništa nije tako propalo i devalviralo kao 

ljubav. Možda je zbog toga Isus stalno naglašavao 

njezinu snagu i potrebu. Po našoj 

ljubavi i nesebičnom davanju svatko će nas 

prepoznati kao Njegove nasljedovatelje.

To je zapravo i zadatak koji smo primili od 

Gospodina. Čovjek će rado ići putem koji 

mu ne pruža otpor, imajući za sebe jedna 

mjerila, a za druge drugačija. Onaj tko iskreno 

voli, čini sve da taj odnos ne remeti“, rekao 

je don Tomislav Čubelić. 

Preko svete mise fra Jakov Udovičić 

krstio je maloga Antu Šakića, osmo dijete 

Ivane i Ante Šakić . 

Kod župne kuće Podgredom fra Jakov 

je zajedno s Ivanom i Zvonkom Babićem 

po riječima voditelja zbora bio zahvalan domaćin. 

Vjerujemo da će ovaj nezaboravni 

događaj za našu župnu zajednicu ostati i u 

sjećanju članova katedralnog zbora. Najveće 

zasluge za dolazak zbora imao je naš 

sumještanin Frano Bilić-Prcić na čemu 

mu se župnik preko svete mise posebno 

zahvalio. 

Postrojavanje 3. imotske bojne u Imotskom 

StUdenci 50 

3. imotska bojno - hvala ti! 

Hvala ti za našu slobodu i dragu nam 

domovinu Hrvatsku! Neka je čast i dika 

svakom sinu tvome poginulom za nas i našu 

slobodu! 

„Slomljeno je krilo, al’ pamtit će se let, 

jedino Hrvatska naš zavjet je svet!“ 

3. imotska bojna bila je sastavljena od 

110 mladih ljudi dragovoljaca iz svih krajeva 

Imotske krajine. Odlučni da se stave 

u obranu napadnute im domovine, ratovali 

su po bojištima od Zadra do Dubrovnika. U 

legendu su ušle njihove bitke za Golubov 

kamen kod Dubrovnika, Maslenicu, Zadar. 

Mnogi od njih dali su svoj život za obranu 

domovine. 

Danas, u srijedu 1. lipnja 2011. godine, 

proslavili su 20. obljetnicu. Obljetnica 

Božić 2011. 


33


34 

StUdenci 50 

je započela otkrivanjem spomen-ploče na 

Kamenmostu odakle je sve krenulo. 

U župnoj crkvi svetoga Franje u Imotskom 

održana je i sveta misa zadušnica za 

sve poginule pripadnike 3. imotske bojne. 

Svetu misu predvodio je Imotski gvardijan 

fra Zoran Kutleša. U koncelebraciji su sudjelovali 

župnici imotskog dekanata. Nakon 

svete mise mimohodom prema Topani položeni 

su vijenci u ime: 3. bojne, Ministarstva 

branitelja, grada Imotskoga, županije Splitsko-dalmatinske 

sa susjednim općinama, 

grada Splita, HVIDR-e i roditelja poginulih 

branitelja. Za svojih trideset poginulih suboraca 

izmolili su sa svećenicima sprovodni 

obred. Kolona na čelu s hrvatskim vojnicima, 

pripadnicima udruge i ostalim svijetom 

zaputila se ulicama grada Imotskog do hotela 

Imota gdje se i prije dvadeset godina po 

prvi put postrojila 3. imotska bojna. 

Udruga je dan prije organizirala predavanje 

dr. sc. Ante Nazora, ravnatelja 

Blagoslov vozila kod kapelice svetog Nikole 

Božić 2011. 

Dokumentacijskog centra Domovinskog 

rata Republike Hrvatske. Ovo iznimno dobro 

predavanje pratio je pristojan broj zainteresiranih. 

Predstavljeno je i pet knjiga 

Dokumentacijskog centra koji nedvojbeno 

govore o činjenicama iz Domovinskog rata. 

Dr. Nazor govorio je o istinama koje su povijesno 

neoborive. 

Blagoslov vozila - misa sa 

Svetim Ocem 

Sedma uskrsna nedjelja 5. 6. 2011. 

godine ostat će trajno zapamćena i upisana 

u srca svih Hrvata. Na današnji dan Sveti 

Otac Benedikt XVI. služio je na zagrebačkom 

Hipodromu svetu misu u nazočnosti 

400 tisuća vjernika. Ako se uzme u obzir 

gledateljstvo ispred malih ekrana, gotovo 

četiri milijuna Hrvata pratilo je svetu misu 

iz Zagreba.

Na ovakav događaj u budućnosti trebat 

ćemo dugo čekati. Dolazak Svetoga Oca 

u Hrvatsku za nas katolike izniman je događaj, 

a za sve Hrvate poticaj, ohrabrenje 

i znak koliko Vatikan cijeni i voli ovaj narod 

koji je za njega oduvijek bio antimurale 

christianitatis. 

Poruke koje je Sveti Otac odaslao na 

dolasku u domovinu, bile su jasni naglasci 

da Europa mora imati na umu našu srednjoeuropsku 

i kršćansku orijentaciju. Uostalom, 

mi smo jedini narod koji je liturgiju 

imao na svom staroslavenskom jeziku za 

razliku od drugih koji su liturgiju u početku 

imali na grčkom, a potom i na latinskom 

jeziku. 

Nezaboravno zbog ponašanja mladih i 

fascinantno zbog sudjelovanja u molitvi bilo 

je bdijenje na Trgu bana Jelačića. Tišina u 

molitvi s Presvetim Oltarskim Sakramentom 

urezat će se svima koji su sudjelovali ili 

bili pored malih ekrana. To može samo dobro 

odgojena mladež. Poruke na Hipodromu 

tijekom homilije obiteljima da budu hrabre 

i čvrste u svojoj vjeri te strah od sekulariziranog 

svijeta koji vodi k uništenju, mogli 

su svi jasno čuti. Služba večernje održana u 

našoj prvostolnici sa svećenicima, redovnicima 

i redovnicama, bila je poseban melem 

za dušu kod otpjeva psalama i večernjeg 

brevijara. 

U Studencima je zvonik bio okićen papinskom 

zastavom. Plakati Svetoga Oca bili 

su posvuda, a sveta misa i blagoslov vozila 

bio je kod kapelice svetoga Nikole u Dvorinama. 

Župnik se suzdržao homilije zbog 

prijenosa svete mise iz Zagreba naglasivši 

da ćemo imati vremena govoriti o svemu 

što se događalo ovih dana pred dolazak, za 

vrijeme i pri odlasku Svetoga Oca. Molio je 

vozače da se suzdrže od bilo kakve psovke, 

da shvate da blagoslov sam po sebi, bez njegovog 

smisla, ne znači ništa. 

„Psovke koje izgovarate, navlače na 

vas bijes i srdžbu, a to dovodi do nezgoda. 

StUdenci 50 

Obećajte biti bolji i ovaj blagoslov će vam 

sigurno pomoći“, rekao je fra Jakov. 

Ovaj susret kod kapelice svetoga Nikole 

treba zadržati jer veliko mnoštvo vjernika 

i njihovih vozila govori o potrebi i želji zajedništva, 

što je u Zagrebu posebno naglasio 

i Sveti Otac. 

Ivendan na okrajku 

I ove godine užežin Sv. Ivana skupili 

smo se svi s Okrajka. Doduše, Misle je malo 

kasnio s posla, i kod Zidine smo zapalili 

svitnjak. Bože je bio zadužen za drvenariju, 

Marijo Klipin za umitna goriva sredstva, 

Mila je kontrolirala vatru, dica oblićala okolo, 

a časna Marija se divila iskrama koje su 

vrcale okolo. I sve bi bilo ko i prijašnjih godina 

da nam nije palo na pamet da se broj 

slavljenika u selu povećao, da je Niko završio 

kuću, da smo svi kod kuće pa bi bilo 

dobro okrenit kojeg janjčića. I odma smo 

podilili posa. Stariji će biti samo gosti! 

Pet slavljenika s Okrajka: Iva i Ivana 

Babić, Ivan stariji, Ivan mlađi i Ivana Udiljak 

Ivane časte mesom, Kaše slatkarijom, 

Udiljci pićen, a sve u Nikinoj novoj hiži uz 

uvjet da se sve ostavi kako je nađeno, a i 

bolje ako je moguće! 

Misle je dobrovoljno sve odvozio i dovozio. 

I slavlje započe i završi veselo kako 

to uvik biva kad je Klipa s nama. 

I sada dok pišem ove retke, Božić je 

blizu i slavlje je blizu, a ništa više ne će biti 

ko prije. Naš Klipa više nije s nama. Bio je 

prijatelj dice i mladih, čovik radosti i pisme. 

I kad mu je bilo najteže, zna bi reć: „Rode, 

tako mora biti, ja sam platio pobru iz Bugojna 

da se briga za me!“ 

Bio mu je Božji dar i breme nositi 

ime Svetog Ivana, a on ga je nosio dično i 

srčano! 

Božić 2011. 


35


36 

StUdenci 50 

Matično stado magaraca u 

Božić 2011. 

Studencima 

Na imanju Marijana Bilića-Pavlinovića 

u Studencima nalazi se prvo matično 

stado magaraca. 

Magarac izumire! Životinje koja opisuje 

stoljetnu muku dalmatinskog čovjeka, 

gotovo više uopće nema. Dalmatinci pod 

svaku cijenu žele očuvati uspomenu na ovu 

vrijednu i dobroćudnu životinju i, naravno, 

zaštiti ju. 

Marijan je krenuo u ovaj projekt i 

njegov sljedeći potez je umatičenje stada 

kako bi mogli dobiti putovnice Hrvatskog 

centra za konjogojstvo. U prelijepom ambijentu 

magarci imaju povoljne uvjete, što 

Marijanu olakšava držanje stada. Sve je trud 

i muka. Marijan želi povećati stado na dvadeset 

magaraca. 

Ministranti pred kipom svetoga Ante 

Matično stado magaraca u Studencima 

Da ne bi izumro, država za držanje 

magaraca isplaćuje poticaje. Magarac nije 

zahtjevna životinja. Dnevno mu treba oko 

dva kilograma suhog sijena, žita po potrebi i 

deset litara vode. Nadzor nad njima vrši Veterinarska 

stanica iz Imotskog. 

Svima je poznato da je magareće mlijeko 

ljekovito. Dovoljno je popiti decilitar

ovoga mlijeka dnevno za jačanje imuniteta. 

Uz to djeluje na neke vrste alergija, bronhitisa, 

dišnih putova i kašlja. 

Danas u Hrvatskoj postoji 1320 magarećih 

jedinki. Dalmatinski magarac ili 

sivac je mala životinja. Visina mu je jedan 

metar. Ima dugu svjetlu dlaku, a griva mu 

je stršeća crne boje. Kopita su mu izrazito 

mala, pogodna za hod po dalmatinskom 

kršu. Izdržljiv je i nije zahtjevan u timarenju. 

Nekada je u Studencima bilo i po dvadeset 

magaraca. Uglavnom jedinki. No, magarac 

ne voli samoću. Voli živjeti u stadu. 

Marijanu želimo da ne odustane i da 

uspije u svojoj nakani. 

Blagoslov djece i ljiljana 

„Najljepša slika na blagdan Svetoga 

Ante su roditelji i njihova djeca.“ To je u 

Procesija djece na blagdan Svetoga Ante 

StUdenci 50 

uvodu naglasio i fra Jakov kazavši da se ne 

boji za Studence kada vidi ovo mnoštvo djece 

pred sobom. 

Zbog male djece prilagodio je i obrede 

i svetu misu kako bi oni sami mogli izdržati 

u crkvi. 

„U propovijedima svetoga Ante nalazimo 

kratke i jednostavne pouke koje nam 

pomažu da bolje razumijemo tu važnu dimenziju 

kršćanskog života. Udaljavanje od 

buke, smirenost, samoća i šutnja omogućuju 

nam da čujemo i doživimo Boga. I danas je 

sveti Antun ono što je bio u svojem zemaljskom 

životu: svjetlo i učitelj Božjeg naroda. 

I danas on šalje poruku spasenja: poruku 

da se zadobije, čuva i umnožava božanska 

milost. O kršćanine, ako budeš vjeran za 

zemaljske kušnje, jednoga dana ćeš promatrati 

ono što ljudsko oko nije nikada vidjelo. 

Plamtjet ćeš od radosti u proslavljenu tijelu 

i duši. O sveti Antune! Ti koji štitiš od 

Božić 2011. 


37


38 

StUdenci 50 

smrti, oslobađaš od zablude, čistiš od gube, 

ozdravljaš bolesne, kidaš lance, pronalaziš 

izgubljeno, braniš od pogibelji i pomažeš u 

nevolji, usmjeravamo ti svoje molbe da ih 

zagovaraš kod Gospodina Isusa Krista“, govorio 

je u svojoj homiliji fra Jakov. 

Nije mogao a ne dotaknuti se i nemilih 

događaja u subotu u Splitu. 

„Želim vam svima otvoriti oči i upozoriti 

na djela Nečasnoga koji nas, evo, tri 

dana truju da se radujemo neprirodnim zakonima. 

Takve stvari kršćanin mora odbaciti 

i biti spreman stati u obranu naših načela. 

Njihovo sjeme nije naišlo na plodno tlo. 

Palo je u korov. 

Neka Svemogući Bog, koji je u sv. Anti 

dao svome narodu znamenitog propovjednika 

Radosne vijesti i moćnog zagovornika u 

svim potrebama, po njegovu zagovoru poda 

da nasljedujemo primjer njegova života i u 

kušnji osjetimo pomoć Božjeg milosrđa!“ 

Kosidba u jeku 

Božić 2011. 

U jeku kosidbe 

Kosidba trave u Studencima u davna je 

vremena bio jedan od težih poslova. Moralo 

se rano ustajati, oko četiri sata. Neki su kosidbu 

počinjali i u tri ujutro. Jutarnji sati bili 

su najbolji za košnju jer je obično bila rosa, 

a vlažna trava lakše se kosi. Nakon košnje 

trebalo je odmah razbacati travu kako bi se 

osušila, slijedio je odmor uz najslađu marendu 

u prirodi na livadi. 

Danima prije slušalo bi se otkivanje 

kosa. Nije svatko znao dobro otkovati kosu. 

Dobro otkovane kose čule bi su u jutarnjim 

satima britkim zvukom kroz travu, a loše otkovana 

kosa bi vas dobro namučila. 

I danas se u Studencima kosi pravom 

kosom. Najviše mali i nepristupačni doci, 

mrginji i okrajci. Ujutro se čuje provlačenje 

brusa preko kose, stavljanje brusa u vodir

i ponovno oštrenje. Nije bilo lako naoštriti 

kosu. 

Dan nakon kosidbe žene bi s grabljama 

i vilama okretale sijeno da se brže osuši, 

stavljale ga u kosu i kupile u naviljke. Tako 

osušeno stavljalo bi se u užad, vezalo dvouzice 

i u birmenjima nosilo do pojata. 

Danas je drugačije. Na našim pribrdskim 

njivama (kose se od Sv. Ante do Sv. 

Ivana) čuju se traktori s kosilicama. Svaki 

od njih ima priključke za grabljačice, a nakon 

toga dolaze balirke i kupe sijeno u kvadrate 

od petnaestak do dvadeset kilograma. 

Tako prešano sijeno stavlja se u spremnike 

koji ne moraju nužno biti uz pojatu. U ovim 

predjelima trava se kosi do blagdana Svetoga 

Petra. Nakon toga se ulazi u Veliko polje 

koje se u dva do tri dana cijelo pokosi. Poslije 

Petrovdana sva stoka mogla je nesmetano 

ići u polje na ispašu. 

Obnovljen franjevački grob 

Danas je postavljen granit na obnovljeni 

franjevački grob. Još pedesetih godina 

pokojni fra Ćiro Ujević obnovio je franjevački 

grob. Šezdeset godina nakon toga župniku 

fra Jakovu zasmetao je oronuli grob 

koji je zub vremena dobro nagrizao. Prvo je 

uradio betonske radove, a nakon toga naručio 

granit s jednostavnom izradom, križem 

i grbom reda Male braće. Grob je danas 

dogotovljen. 

Kako je ovo franjevačka župa, možda 

će se u nj pokopati i neki fratar na službi u 

Studencima. 

Ponovno u Studencima 

Generacija rođena 1950. godine i ove 

se godine okupila na Studencima. Njihovo 

okupljanje započelo je ispred crkve svetoga 

Ilije. Na grobove svojih preminulih kolega: 

Jasne Bilić, Tomislava Bilića-Vunića, Josipa 

Obnovljeni franjevački grob 

StUdenci 50 

Bilića-Kovačevića i Milice Šakić postavili 

su aranžmane s cvijećem, zapalili svijeće i 

izmolili molitve odrješenja. Prošetali su do 

Škole i kasnije se ugodno družili u restoranu 

Dubrava u Cisti Provo. Njihovo druženje 

treba potaknuti i ostale generacije da se barem 

ljeti nađu na Studencima. Dobro je to za 

njih i za Studence. 

Turnir u praćkanju 

Nostalgija za prošlim vremenima svake 

godine privuče sve više natjecatelja na Turnir 

u praćkanju. No, na nj se ne dolazi lako. Potrebno 

je napraviti praćku, uštimati pokrete, 

prilagoditi oko i pronaći najbolji kamen. 

Na ovogodišnjem Šestom turniru u 

praćkanju prijavila su se 43 natjecatelja. Prijave 

za turnir počele su oko 17 sati. Vrućina je 

bila nesnosna. Organizatori su produžili prijave 

jer je dolazio sve veći broj natjecatelja. 

Na školskom igralištu bile su pripremljene 

mete i kamenja. Kamenja su se 

Božić 2011. 


39


40 

StUdenci 50 

Vjerne sudionice 

Pokušaji najmlađih na turniru u praćkanju 

Božić 2011.

Pobjednici turnira (Mirko, Mario i Vjekoslav) 

Svi sudionici turnira 

StUdenci 50 

Božić 2011. 


41


42 

StUdenci 50 

prikupljala nekoliko dana s plaža po Makarskom 

primorju. Turnir je započeo vrlo živo i 

s dosta pogodaka. Već u prvom kolu bilo je 

vidljivo da će se do pobjede doći teško. 

Peto kolo odvojilo je desetoricu najboljih. 

Šteta, među prvih deset nije bilo žena. 

Nakon ispucanih deset hitaca, odvojilo se 

pet najboljih: Mito, Mirkica, Roko, Josip, 

Mario i Vjekoslav. Lošim hicima ispali su 

Josip i Roko. Za treće mjesto raspucavali su 

Mito i Mirkica. Iako je dvije godine bio treći, 

ove godine prvo mjesto osvojio je Mario 

Babić, drugo mjesto pripalo je Vjekoslavu 

Šakiću, a treće Mirkici Babić. 

Na ovaj turnir dolaze natjecatelji i iz 

drugih mjesta, ali i studenački zetovi. Ove 

godine vrlo dobar na turniru bio je Branko 

Svržak koji je došao do polufinala. Žao nam 

je zbog njega, a i svih onih koji su ispali 

zbog jednog hica koji ih je mogao dovesti 

do sljedećeg kola. 

Svećenici u procesiji na blagdan Svetoga Ilije 

Božić 2011. 

Nakon Turnira u praćkanju u 21 sat 

odigrana je revijalna utakmica 115. imotske 

brigade i 3. imotske bojne. Studenčani su im 

se ovom prigodom pridružili u proslavi 20. 

obljetnice njihova osnutka. Rezultat odigrane 

utakmice 4:4 iako je 3. imotska bojna na 

terenu imala veću dominaciju. U zahvalnost 

prema svim pripadnicima postrojbi ugodno 

druženje i večera pripremljena je u vrtu 

ispred Škole. 

Zajedno uz blagdan 

svetoga Ilije 

U rano jutro, pred samo svitanje, gromovnik 

Ilija provozao se svojim ognjenim 

kolima po nebeskim poljanama iznad Studenaca, 

grmeći od sjevera prema jugu i od 

istoka prema zapadu.

Svetu misu predvodi prof. Zvonko Tolić 

Nakon silne grmljavine uslijedila je 

olujna kiša. I bilo je sve tako do početka 

prve svete mise koju je u 9 sati predvodio 

msgr. don Ivan Bilić. Sve je nagovještavalo 

da će ovo biti jaki kišni dan. Bila je to samo 

najava vjernicima da je sveti Ilija tu i da kao 

zaštitnik našega mjesta gleda na sve vjernike 

i hodočasnike koji su došli moliti Iliju 

da po njegovu zagovoru Bog usliša njihove 

molitve. 

Rijetko se koji svetac toliko časti, ne 

samo kod katolika nego i kod ostalih kršćana, 

muslimana i Židova, kao sv. Ilija. Cijela 

kugla zemaljska posuta je njegovim crkvama 

i kapelama, u čemu i naša domovina ne 

zaostaje. Današnjeg svetca kao svog zaštitnika 

slavi Đakovačka biskupija, Provincija 

Bosne Srebrene, grad Metković, župe Studenci, 

Kljaci, Brezje, Rostovov i dr. 

StUdenci 50 

Svetu misu u Studencima u nazočnosti 

dvadeset pet svećenika predvodio je fra 

Zvonko Tolić, profesor na Franjevačkoj 

gimnaziji u Sinju, a novim dekretom imenovan 

je voditeljem Hrvatske katoličke misije 

u Stuttgartu. 

U svojoj je homiliji na svetoj misi 

rekao: 

Ilija znači - Jahve je moj Bog! Rođen u 

gradu Tišbi za vrijeme kraljevanja kraljeva 

Ahaba i Ohozija, dok se slavilo boga Bala, 

suprotstavio se tom lažnom bogu i pod cijenu 

života. Borio se protiv kralja Ahaba i 

njegove žene Jezabele. Revnovao je vjeru u 

jednoga pravoga Boga. I usta prorok Ilija 

kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. 

Tri puta je na njih oganj s neba sveo. 

Ti Balovi podanici željeli su ponuditi nešto 

drugo i drugačije od boga Jahvea. A to nije 

dobro, kao što ni danas nije dobro slušati 

Božić 2011. 


43


44 

StUdenci 50 

Vjernici u procesiji na blagdan Svetoga Ilije 

razne Balove svećenike. Udaljavanjem od 

Boga jasno vam je da nam se događa rasulo 

u obitelji, braku, domovini. Sreću ne ćemo 

naći ako Boga izgubimo. Do jučer smo bili 

pošteni, marljivi, radišni ljudi, spremni pomoći 

jedan drugome, danas to više nismo. 

Što nam se dogodilo? Udaljili smo se od 

Boga. Pogledajmo naše živote. Otimamo 

tuđe, krivo se zaklinjemo, dižemo kredite 

da bismo vratili tuđe dugove. Nastojimo sve 

kupiti novcem. Ljubav se Božja ne da kupiti. 

Ona se gradi u ljubavi prema čovjeku i 

Bogu. Kada nam u životu i ne ide, upiremo 

prstom na drugoga. Nedostaje nam samokritike. 

Umjesto da što prije priznam o sebi: 

ja sam kriv za loš odgoj svoga djeteta, lošu 

klimu u svojoj obitelj, na poslu itd. 

Dragi Studenčani i hodočasnici, nemojmo 

izgubiti dušu, ne uništavajmo vrijednosti 

za koje smo stoljećima živjeli i borili 

Božić 2011. 

se - poštenje, obraz, moral, domoljublje. 

Sve će nam prestati biti sveto ako Boga izgubimo. 

Neka današnji prorok velikan bude 

primjer kako ćemo i sami, uza sve ljudske 

slabosti koje kao djeca Božja imamo, živjeti 

po Božjim zakonima. Izgubimo li Boga i 

vjeru u njega, izgubili smo svoju budućnost. 

Moramo znati raspoznati glasove koji dolaze 

od Bala, Ahaba, Ohazija i sličnih. 

Nekada je bilo bitno je li blagdan Svetoga 

Ilije radnim danom ili blagdanom jer 

svima nam je drago da sa svojom rodbinom 

budemo zajedno, na okupu. Danas, hvala 

Bogu, prometnim vezama brzo se dođe na 

Studence. Silno mnoštvo vjernika koji su 

sudjelovali na dvije svete mise i procesiji 

pokazuje nam da se ne trebamo bojati za 

blagdan Svetoga Ilije. 

Nakon svete mise i djeca su došla na 

svoje razgledavajući i kupujući na raznim

Početak derneka na Ilinu 

Nezaobilazno druženje na Ilinu 

StUdenci 50 

Božić 2011. 


45


46 

StUdenci 50 

Pobjednici malonogometnog turnira 

štandovima koji su bili oko crkve i po središtu 

mjesta. Nije izostala tradicionalna janjetina, 

koje je već u jedan sat nestalo. 

Oko pet sati poslije podne dernek su 

otvorili brojni nazočni mještani i njihovi 

gosti-prijatelji. 

Navijači na malonogometnom turniru 

Božić 2011. 

Dio programa odvijao se kod Osnovne 

škole finalnom utakmicom malonogometnog 

turnira. Igrale su momčadi Studenaca i 

Libera iz Splita. Na žalost, Studenčani već 

tradicionalno gube finale ovoga iznimno 

posjećenog turnira. Pred oko pet stotina

Pobjednici turnira 

Trećeplasirani na turniru 

StUdenci 50 

Božić 2011. 


47


48 

StUdenci 50 

Drugoplasirani na turniru 

gledatelja izgubili su utakmicu rezultatom 

3:1. Treće mjesto osvojila je momčad Prološca, 

a pehar za poštenu igru i korektno 

ponašanje osvojila je momčad Lokvičića. 

Za dobru organizaciju turnira pobrinuli su 

se: Domagoj Udiljak, Ante Šakić i Stipe 

Udiljak. Nakon turnira za dobru zabavu i 

druženje ispred Škole pobrinuo se glazbeni 

duo iz Splita uz ponudu Ante-Brzoga Marasa. 

Nešto iza pola noći po dosta hladnom 

vremenu (16 C) prošao je još jedan blagdan 

Svetoga Ilije. 

Tridesetak mladića i djevojaka svoje su 

druženje nastavili kod gatera na grill-partiju. 

Sa sjetom na minula vremena 

U naselju Udovičići održan je susret 

svih mještana, onih koji su stalno nastanjeni 

i onih koji dođu na ljetne praznike. Po 

riječima jednog od njih nigdje se ne može 

Božić 2011. 

provesti ljetni odmor kao tu gdje si rođen, 

gdje su tvoji korijeni. „Naviru slike iz djetinjstva. 

Obuzme vas sjeta. Ovdje je sve drugačije, 

ljepše i pitomije. Svojim uspjehom 

u životu smatram što sam tu ljubav prema 

Udovičićima usadio svojoj djeci koja će sigurno 

i nakon mene ovdje dolaziti.“ 

Njihovo druženje započelo je u popodnevnim 

satima igrom malog nogometa 

i kartanja. Mlade nevjeste pripravile su 

zajednički objed i kolače. Susret je prolazio 

u zajedničkim pričama iz djetinjstva, 

događajima koji se nikada ne će zaboraviti. 

U predvečerje su ispred starih kuća postavili 

platno i zajedno gledali utakmicu 

Hajduk-Barcelona. 

Molimo i druge da za buduća ljeta 

naprave svoja druženja, doprinesu da naše 

mjesto barem ljeti poprimi onakva druženja 

kakva su nekoć bila.

Zaslužni za našu slobodu 

115. imotska brigada 

Kišno vrijeme i za srpanj jako niske 

temperature nisu omele 20. jubilarnu proslavu 

slavne 115. imotske brigade. Članovi 

ove brigade i njihovo vodstvo zaslužni su za 

svaki dan novostvorene moderne Hrvatske 

države na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. 

Svoje slavlje započeli su, kako i priliči 

hrvatskom čovjeku katoličke vjeroispovijesti, 

svetom misom u znak sjećanja na svakog 

poginulog i preminulog člana Brigade, 

koju je predvodio gvardijan fra Zoran Kutleša 

u koncelebraciji s ostalim svećenicima 

imotskog dekanata. 

Polaganjem vijenaca na spomen obilježju 

Topana u Imotskom dostojanstveno 

su molili odrješenje za spokoj duša svojih 

suboraca. Slavlje se dalje nastavilo na mjestu 

odakle su krenuli u rat za oslobođenje 

jedine nam domovine Hrvatske - vojarni 

Kamenmost. 

Naši bojovnici s ministrom Tomislavom Ivićem 

StUdenci 50 

Prije dvadeset godina bili su to većinom 

golobradi mladići bez ikakvog iskustva, ali 

odlučni srcem i svojim tijelima braniti domovinu. 

Danas su to ozbiljni ljudi koji sudjeluju 

u njenoj izgradnji doprinoseći svakodnevno 

na svojim radnim mjestima boljem životu, 

svjesni procesa tranzicije jedne države i transformacije 

iz komunističkog jednoumlja u 

demokratski izgrađeno društvo. 

Skup je na početku pozdravio tajnik 

udruge Marko Kujundžić, a o ratnom putu 

Brigade, od njenog osnutka 29. srpnja 1991., 

govorio je Dinko Vučak. Od tog vremena kroz 

Brigadu je prošlo više od četiri tisuće ljudi koji 

su bili gotovo na svim bojištima RH, a najviše 

na južnom (dubrovačkom) bojištu vođeni svojim 

zapovjednicima: Ivanom Škorom, Ivanom 

Cvitanušićem, Damirom Krstičevićem, Vedranom 

Ujevićem i Antom Katićem uz načelnika 

stožera Stjepana Udiljka. 

Skupu su se obratili: dožupan Luka Brčić, 

komodor Ivica Tolić i ministar Tomislav 

Ivić. 

Božić 2011. 


49


50 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

Gospi u Sinj 

Na tradicionalno hodočašće, na put 

dalek pedeset kilometara, u sumrak 6. kolovoza 

iz crkve svetoga Ilije krenulo je četrdeset 

petero hodočasnika. Fra Jakov ih je 

na ovoj molitveni put pripremio u svojoj 

kratkoj homiliji upozorivši ih „da to nije put 

izdržljivosti ili ludosti tijekom noći, već put 

molitve i prošnji Majci Božjoj. Dok pješačite, 

imajte na umu da vaša žrtva ne će biti 

uzaludna ukoliko istinski zagovarate i Gospi 

se obraćate. Uz ove misli, molim vas, pazite 

se i ne ludujte po cesti. Hodajte jedno za 

drugim sa signalnim i upozoravajućim majicama 

po cesti, klonite se alkoholnih pića i ne 

zastajkujte puno jer će vam biti teže hodati. 

U svoje molitve dragoj Gospi preporučite 

sve naše Studenčane koji nisu mogli 

pomoći na ovaj put zajedno s vama.“ 

Uz zvonjavu Ilijinih zvona zaputili su 

se oko pola šest prema Sinju. Fra Jakov će 

ih tijekom noći obilaziti nekoliko puta ako 

nekome od njih zatreba pomoć u prijevozu. 

Hodočasnici su krenuli, svatko sa 

svojim molitvama i zazivima. Želimo im 

Hodočašće Gospi Sinjskoj 

ugodan i milostiv put, a po dolasku u Sinj i 

sretnu preporučanu molitvu pred Gospinom 

slikom. 

Sveta misa za cijelu Imotsku krajinu je 

sutra 7. 8. 2011. godine u 10 sati. 

Na misi s mladima 

U našim svakodnevnim razgovorima 

ne možemo a da se ne dotaknemo mladih. 

Uspoređujemo njihovo vrijeme s našim 

vremenom, njihovu mladost s našom mladošću. 

Svaki razgovor završi kako su mladi 

prije bili bolji, slušali, više radili i bili odgovorniji. 

Svako vrijeme nosi svoje, rekli bi 

naši stariji, pa tako treba i danas gledati na 

mlade. 

Ako već hoće uspoređivati mlade, dovoljno 

je malo zagrebati po prošlosti i saznat 

ćemo da su prijašnje generacije: uništavale 

tuđu intradu, razbijale izolatorske čašice po 

stupovima, svakodnevno se tukli, nanosili 

štetu jedni drugima, odlazili na sijela i vraćali 

se u ranim jutarnjim satima, bježali iz 

kuća a da roditelji nisu znali za to.

Usporedimo li ih s današnjom mladosti, 

uočavamo da oni takve stvari ne rade. Brze 

tehnološke komunikacije vode mlade u drugom 

pravcu. Mladima je danas sve dostupno 

i, samo pravilno usmjeravani, bit će dobro 

odgojeni. Sve polazi iz obitelji. Mladi kopiraju 

svoje obitelji i to je svima jasno. Njihova 

druženja prolaze bez vike i tuče. Kreativni su 

i vole učiti. Svjesni su da je znanje bez odgoja 

opasno i jako se trude u svome odgoju. 

Skupina mladih ljudi četvrtu godinu 

zaredom u ljetnom razdoblju s vjernim studenačkim 

pukom slavi svetu misu. Njihove 

probe su gotovo svakodnevne. Dolazak na 

probe nije teret već praznik i mjesto za zajedničke 

susrete. Naravno, da bi sveta misa 

bila što ugodnija za uho, trude se uvježbavati 

skladbe koje su ljudima drage. Jedno 

osvježenje koje gotovo svi pozdravljaju. 

Župniku fra Jakovu to je posebno drago. 

Uživa na svetoj misi kada mladi sviraju. 

Od njega imaju bezrezervnu podršku. S 

StUdenci 50 

radošću ih nagradi zajedničkom večerom, 

sladoledom, pićem na probama i izletom na 

Visovac, slapove Krke, Cerovačke pećine, 

odnosno gdje oni požele ići. 

Fra Jakov uredno poziva preko svete 

mise sve mlade koji imaju sluha i volje za 

vježbanjem da dođu i pridruže im se. Njihov 

voditelj je dr. veterine Mario Cikojević . 

U pjevanju mu pomažu prof. Ivana Babić, 

student povijesti i engleskog Marko Udovičić. 

Solo gitaru svira student arhitekture 

Vlade Udovičić, a bas gitaru i flautu sviraju 

gimnazijalci Duje i Kata Babić. Sigurnost 

u pjevanju pružaju im gimnazijalac Matej 

Cikojević i školarac koji im se pridružio 

Ivan Udovičić. 

Svojom vježbom i sviranjem svete 

mise nastavit će do 4. rujna 2011. godine. 

Vjerujemo da je i vama drago doći na ovu 

svetu misu i slušati mlade koji i ovom prigodom 

pozivaju sve koji vole glazbu da im 

se pridruže. 

Božić 2011. 


51


52 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

Umro fra Frano Bilokapić 

16. kolovoza u 7.15 sati u bolnici Rebro 

u Zagrebu umro je dugogodišnji župnik 

Studenaca fra Frano Bilokapić u 70. godini 

života i 42. godini svećeništva. Fra Frano je 

prije dvadeset dana primljen na Rebro i pripremljen 

za transplantaciju srca. Transplantacija 

je uspješno obavljena na blagdan Velike 

Gospe, no kasnije je organizam počeo 

odbacivati srce i organi su počeli zatajivati. 

Na proslavi blagdana Svetoga Roka 

mladi su pjevali uvodnu pjesmu Učitelju, 

nakon toga je fra Jakov, duboko dirnut, obznanio 

svima da je preminuo fra Frano. Začuli 

su se jecaji mnogih, suze su potekle po 

izmučenim licima starica. Odjednom je sve 

obuzela ledena tišina. 

Fra Frano je u Studence došao 1994. 

i ostao do 2003. godine. Neustrašivi graditelj, 

entuzijast, prijatelj svima koji su voljeli 

druženje, svojski je prionuo radu. Volio je 

Hrvatsku od Vukovara do rta Kamenjak, od 

Bregane do Prevlake na jugu. Dugo boraveći 

u inozemstvu, cijenio je svakog čovjeka i 

volio je svaki kamen. Čovjek koji nije znao 

što je predaja i nije se miro s tim da se nešto 

ne može. U njega se moralo, a onaj tko nije 

htio, bez njega se moglo. 

Posebno je volio starije i nemoćne ljude 

koje je redovito obilazio. 

Sprovod fra Frane Bilokapića bio je u 

petak 19.8. 2011. u 16 sati u crkvi Gospe 

Sinjske, a nakon toga sprovodni obred na 

groblju. 

Krštenja, Velika Gospa 

i sveti Roko 

U 20. nedjelju kroz godinu na blagdan 

velikog sveca Maksimilijana Kolbea u našoj 

župi je bio svima nama drag događaj dvostrukog 

krštenja. Krštena je Josipa Vuković, 

kći Ivane i Fabijana Vuković, i Marin 

Bilić-Prcić, sin Frane i Teje Bilić-Prcić. 

Predvoditelj misnog slavlja fra Ante Bilić 

ispričao je da u jednoj župi kada se rodi dijete 

petnaest minuta slave sva crkvena zvona. 

Možda bismo i mi trebali uvesti takav 

običaj: zvonjavu za novorođene. 

Ovih dana mnogi su hodočastili Gospi 

Sinjskoj. Običajno Studenčani hodočaste 

Majci Božjoj na Vrljiku - Proložac. Mnogi 

su u ranim jutarnjim satima na blagdan 

Velike Gospe pješačili do Prološca. Svetu 

misu u 18 sati predvodio je župnik fra Jakov 

s jasnim porukama mladima koji moraju 

imati osjećaj odgovornosti na svojim 

radnim mjestima i osjećaj za sudjelovanje u 

društvenom, kulturnom i političkom životu 

svoje domovine. 

Na blagdan Svetoga Roka svetu misu 

predvodio je mladi svećenik fra Ivan Rešić 

iz Maovica kod Vrlike. Mladog fratra, punog 

zanosa, rado smo pod Orasom slušali 

kako govori o svetomu Roku i njegovu putu. 

„Ne znam je li slučajno ili ne, ali riječ 

bogatstvo počinje s riječju Bog. A Bog je bogatstvo, 

silno bogatstvo mjerljivo ljubavlju, 

iskrenošću i poštenjem“, rekao je fra Ivan. 

Poslije svete mise, župnik fra Jakov pozvao 

je sve da se osvježe ispred župne kuće. 

Mnoštvo koje je nazočilo misi, prihvatilo je 

poziv i nastavilo ugodno druženje. 

Novi ministranti 

U nedjelju 16. listopada promovirani 

su novi ministranti. Na pučkoj svetoj misi 

svoja ministrantska odijela obukli su Grgur 

i Stipe Babić. U petak su prije nedjeljne 

mise uvježbavali sa svojim voditeljem prof. 

Ljudevitom Cikojevićem. Presretni što će 

posluživati kod svete mise, u nedjelju prije 

molitve Krunice na oltaru su dočekali svoje 

svećenike fra Jakova Begonju i don Ivana 

Bilića.

Ministranti sa svećenicima 

Stariji ministranti: Tomisalv Udiljak, 

Ivan i Stipe Udovičić, Marko Udiljak, 

Mate Šakić i Karlo Cikojević bili su od 

velike pripomoći, ponajviše da razbiju strah 

i nervozu kod prvog nošenja kaleža, ciborija, 

vina i vode kao i kod zvonjenja na 

prikazanju. 

Mladim ministrantima čestitamo! 

Za sve ovo zaslužan je njihov voditelj 

prof. Ljudevit Cikojević koji s ministrantima 

radi tijekom cijele školske godine. Njihov 

sklad i ponašanje u crkvi, a posebno na 

oltaru, vjernici su rado prihvatili i puni su 

hvale za Ljudevitov rad. 

Spašavanje žaba zbog suše 

(16. rujna) 

Pedesetih godina Studence i Imotsku 

krajinu pogodile su velike suše. Na Studenačkom 

polju i Bunarinama znalo bi biti po 

StUdenci 50 

Novi ministranti (Stipe i Grgo Babić) 

Božić 2011. 


53


54 

StUdenci 50 

stotine ljudi koji su kupili vodu i nosili je 

u svoje domove. Iskapali su se bunari i za 

stoku koja bi se tu napajala. Stariji ljudi govore 

da je na tisuće grla stoke znalo biti u 

Studenačkom polju. 

Pitka voda u Studence je došla još 

1998. godine. Gotovo svaka kuća je priključena 

na vodovod. Sušu više ne osjećamo 

jer ne zavisimo o vrmenskim prilikama. 

Posljednja kiša pala je 25. 7., a nakon toga 

su zaredale velike vrućine koje se i danas 

osjećaju. Tijekom dana temepratura je 30° 

C. Ove suše su smanjile dotoke vode s izvora. 

Veće površine su gotovo ostale bez vode. 

Intervencijom lovrećkih vatrogasaca u 

glavni bazen ispod izvora Zvizda naliveno 

je nekoliko cisterni vode zbog žaba i riba. 

Za sada je naliveno dovoljno vode, a ukoliko 

kiša ne padne, idući tjedan će se dovesti 

još nekoliko cisterni. 

Odgovornom sviješću građana prema 

flori, fauni i svome okolišu, nadmao se da 

smo spasili žablji fond u Studencima. 

Božić 2011. 

Kruh naš svagdašnj 

Manifestacija i program Dani kruha 

2011. organizirana je s nastavnim osobljem 

Osnovne škole. 

Ovaj susret je i veliki društveni događaj 

za cijelo mjesto jer sudjeluju učenici i 

njihovi roditelji. 

Ravnatelj škole Ante Češljar u svom 

je pozdravnom govoru rekao da ćemo ove 

godine izbjeći nagrađivanje, ali za to će svi 

koji žele iskušati jela, kolače i peciva koja 

su pripremila djeca, plaćati bonovima od 

5 i 10 kuna, a cjelokupan će prihod preko 

UNESC-a ići za izgradnju škole u Africi. 

Ovoj akciji odazvali su se svi roditelji zajedno 

s vjeroučiteljem fra Jakovom. Prikupljeno 

je 800 kuna. 

Djeci i učiteljima treba odati dužnu zahvalnost 

za ovakav prekrasan dan u kojem 

su svi sudjelovali. Ljubav, prijateljstvo, solidarnost 

i zajedništvo jesu najveći aduti našega 

mjesta. Neka tako bude i ubuduće. 

Svi Sveti i spomen svih 

vjernika pokojnika 

Na blagdan Svih svetih radovali smo se 

u Gospodinu i slavili svetkovinu u čast Sina 

Božjega. „Svetcem se ne rađa. Svetcem se postaje. 

Siromasi duhom, krotki, ponizni, milosrdni, 

ožalošćeni, čisti srca, gladni i žedni, mirotvorci, 

progonjeni jesu apozicije uz svetce. 

Blaženstva i njihova vrijednost, slika svetosti 

i sreće koju oni nude, posebice je znakovita i 

važna u današnje vrijeme u kojem se čini da 

mjerila života i uspjeha stoje u potpunoj suprotnosti 

s blaženstvima. A ona i u ovim vremenima 

mogu biti izazov drugačijega životnog 

puta koji omogućuje kršćanima da budu 

kvasac novoga i pravednijega društva, ali i da 

budu sretni živeći dar vjere izloženi suprotnostima 

i nevoljama. „Siromasi duhom nisu oni 

koji ništa ne posjeduju, nego oni koji ništa ne 

pridržavaju za sebe“, govorio je fra Jakov u 

svojoj homiliji uz čitanje knjige Otkrivenja, 

prve poslanice svetoga Ivana apostola i Matejeva 

evanđelja o osam blaženstava. 

U svojoj molitvi molio je za našu župnu 

zajednicu da nas Duh Sveti obnovi da umijemo 

svakodnevno rasti na putu svetosti i tako 

biti svjedoci novoga neba i nove zemlje. 

Na današnji dan održane su tri svete 

mise. Prva je bila u devet sati s don Ivanom 

Bilićem, pučku misu i misu za mrtve u poslijepodnevnim 

satima održao je fra Jakov. 

Nakon ove svete mise procesija je išla do 

središnjeg križa u novome groblju gdje se za 

sve vjerne mrtve izmolila molitva odrješenja. 

Na Spomen svih vjernih pokojnika 

upitani smo koliko vrijedi čovjek i njegov 

život. Vrjednujući čovjeka, mi ga prosuđujemo 

odozdo. U usporedbi sa stvorenjima 

stavljamo ga na razinu iznad svih drugih

Spomen vjernih mrtvih 

stvorenja. I to je najviše što kao ljudi možemo 

vidjeti. No, Bog čovjeka prosuđuje 

odozgo, iz stvorenosti čovjeka na Božju sliku. 

Ljudsko dostojanstvo nije u uzvišenosti 

nad stvorenjima, nego u sličnosti s Bogom. 

Smrt je trenutak odluke kada se događa susret 

s Bogom. Čovjek se pred njom nalazi 

praćen onim što je za života na zemlji činio, 

bilo dobro bilo zlo. Ništa nije skriveno niti 

što može biti uljepšano. 

Pohodom na svoje grobove trenutak je 

susreta s našim pokojnima da svojom molitvom 

zazovemo Božje milosrđe na ispokoj 

njihovih duša. 

Glavica - izgradnja potpornog 

zida 

Još prošle godine bila je potrebna sanacija 

potpornog zida na samom ulazu u 

naselje Glavica zbog mogućeg klizišta. Dolaskom 

građevinskog inspektora i njegove 

konstatacije da cesta već ove zime može 

StUdenci 50 

doživjeti klizište, pristupili smo sanaciji na 

najkritičnijem mjestu. 

Od ulaza u Glavicu prema Aljevcu 

u dužini od četrdeset metara strojno će se 

potkopati zid za postavljanje armirano-betonskih 

nožica. Betonirat će se podložni dio 

i betonske trake cijelom dužinom, a nakon 

toga će se betonirati i zid na mjestima i do 

četiri metra visine. 

Prilika je ovo za sve stanovnike naselja 

Glavice da se uključe u ovu akciju kako bi 

se zid još malo produžio te sam ulaz u naselje 

bio širi i sigurniji. Posebno je to važno 

zimi jer s ralicama na tome dijelu nismo mogli 

čistiti snijeg. Radove izvodi tvrtka Šakić 

d.o.o iz Studenaca. 

Sjećanje na Vukovar i Škabrnju 

Starijim generacijama Vukovar i Škabrnja 

ostat će u trajnom sjećanju. Vukovar 

sa stravičnom kolonom izbjeglica koju su 

napuštali svoj grad, a Škabrnja s mrtvim tijelima 

koja su dovezena pred Odjel patologije 

u zadarsku bolnicu. 

Mlađe generacije o tome malo znaju. 

Ukoliko im o tome ne budemo stalno pričali, 

ovaj bi se događaj mogao izbrisati iz njihova 

sjećanja, a povijest bi se mogla ponoviti. 

Da se to ne dogodi, naši učitelji, djeca 

i vjeroučitelj svake godine zajedno s 

Udrugom invalida iz Imotskog navečer 18. 

Božić 2011. 


55


56 

StUdenci 50 

11. pale svijeće u znak sjećanja. Prigodnu 

poruku uvijek održi fra Jakov koji na djecu 

djeluje poticajno i poučno. 

Neka se ovakve tragedije našemu hrvatskom 

narodu nikada više ne dogode! 

Vrijedni sveti Nikola 

Božić 2011. 

Priča svetog Nikole 

Sveti Nikola 

Vrijedne učiteljice Matija Madunić 

i Katarina Volarević pripremili su za najmlađe 

Priču svetog Nikole koju su, naravno, 

izveli učenici od prvog do četvrtog razreda. 

Svojom pričom i pjesmom razveselili su 

roditelje koji su s puno žara, ushićenosti i 

ponosa pratili svoju djecu. 

Ova priča, pjesma i aktivno sudjelovanje 

djece i jest smisao ovakvih priredaba. 

Djeca tako razbijaju strah od mase a i njihova 

kreativnost dolazi do izražaja. Posebno 

je to pokazao mali sveti Nikola koji se potpuno 

uživio u svoju ulogu. Nakon predstave 

svima je podijelio darove, ali je na kraju 

zaboravio jedan ostaviti sebi. I dok su djeca 

sretna napuštala pozornicu, on je ostao tužan 

i zamišljen. 

Odlučili smo ga nagraditi dvostrukim 

darom!

Bog 

Bog je u svemu. 

U zemlji, u zraku, u vodi. 

Bog rijeku drži za ruku, 

od izvora do ušća je vodi. 

Bez njega kiša ne bi imala 

hrabrosti pasti, 

trava ne bi umjela rasti, 

trešnja ne bi znala cvasti. 

Bog je u prirodi 

što i šaptač u teatru. 

Ložač je u lokomotivi života 

životnu potpaljuje vatru. 

Bog za ptičje seobe 

predvodi laste. 

Bog je u svemu što je bilo, 

što će biti, 

u svemu je što raste. 

(Ulomak) 

Božićne čarolije 

Zvonimir Balog 

Matej Trogrlić 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

istrgnuto iz školskih zadaća 

57


58 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

Božić 

Božić slavimo već od prve nedjelje adventa. On je jedan od najvažnijih blagdana. 

Božićno slavlje počinje od Svete Lucije i Svetog Nikole. Na Badnju večer u ponoć rodio 

se spasitelj Isus Krist. Tako, kada okitimo bor, ispod njega stavimo jaslice. Idemo na 

ponoćku i pjevamo božićne pjesme. Za Božić je na Trgu okićen veliki bor, a u crkvi su 

napravljene velike jaslice. U mojoj obitelji na Božić svi smo zajedno i međusobno se 

darujemo i ručamo. Moje bake naprave ukusne kolače. Još ljepši Božić može biti ako 

dođe bijel. Tada je i kraj prvog polugodišta pa se tomu učenici jako vesele. 

Božić je jedan od mojih najdražih blagdana. Donosi nam klizanje na ledu i spuštanje 

brzim saonicama po brijegu prekrivenom snijegom. 

Tonka Babić, VI. r. 

Veselim se Božiću 

Božić je jedan od najljepših i najsvečanijih kršćanskih blagdana. Moja obitelj i ja 

kitimo božićno drvce. Na Badnjak idemo na polnoćku. U crkvi slušamo božićne pjesme 

i slavimo Isusa Krista. Na Trgu je okićen veliki bor, a u crkvi su postavljene jaslice u 

kojima se rodio Isus Krist. Poslije polnoćke jedni drugima čestitamo Božić. 

Na Božić u mojoj obitelji svi smo zajedno i međusobno se družimo i darujemo. 

Najljepši Božić bi bio kad bismo ga dočekali bijelim i snježnim. Možda i ove godine 

dočekamo Božić bijeli. 

Mojoj obitelji i meni Božić je najljepši i najsvečaniji kršćanski blagdan jer smo svi 

zajedno. 

Antonija Maras, VI. r.

Božićni dani 

StUdenci 50 

Prva je nedjelja došašća. Vjernici hrle u crkvu, a tamo na adventskom vijencu zapalimo 

svijeću i tako svake nedjelje po jednu. Bor se pred crkvom kiti ukrasima i svjećicama. 

Djeca se vesele jer će dobiti darove, a gostionice su pune ljudi koji igraju na karte i 

piju svoja pića. Na Sv. Luciju bake siju pšenicu i zalijevaju je do Božića. Nekoliko dana 

prije Božića, kad prolazimo ulicama, u kućama i pred kućama možemo vidjeti ukrašene 

borove i djecu koja se igraju sa svojim prijateljima. 

Najljepše je kad snijeg začini božićnu idilu. Djeca prave snjegoviće, a njihovi se 

roditelji ljute jer ne mogu na posao ili u trgovinu. Na Badnjak iz kuća osjetimo miris 

bakalara i zelja. U sumrak na ognjištima palimo badnjake, a potom se spremamo za ponoćku. 

Na ponoćki budu svi, stari i mladi, veliki i maleni, doslovno svi. Na završetku sv. 

mise župnik zaželi svim župljanima sretan i blagoslovljen Božić, a nakon toga župljani 

međusobno jedni drugima čestitaju. 

Obično na božićnim stolovima nađemo sarmu, a ponegdje, kao i u mojoj, za ručak 

bude i purica. U nas je običaj da nakon božićnog ručka vjernici idu od kuće do kuće i 

međusobno čestitaju Božić. Na Božić gledamo vatromet i slušamo pucanje petardi. 

Moje je mišljenje da je Božić najljepši dan jer se ljudi iz svih krajeva opet nađu 

zajedno kao obitelj. 

Ivan Udovičić, VIII. r. 

Božić u Studencima 

Počela je prva nedjelja došašća. Vjernici idu u crkvu. Poslije mise razilaze se svojim 

kućama. Za vrijeme objeda na adventskom vijencu upale jednu svijeću. I tako za 

sve četiri nedjelje. Učenici s nestrpljenjem iščekuju završetak nastave. Približava se Sv. 

Nikola pa djeca lašte čizmice iščekujući darove. Oko treće nedjelje došašća ljudi kite 

borove u kućama i svojim dvorištima. Na Badnju večer se jede bakalar i pale se badnjaci. 

Gledaju se filmovi, a neki slušaju božićne pjesme. 

Uoči Božića obično padne snijeg. Tada su Studenci najljepši jer sve bude bijelo. 

Djeca se tada posebno vesele jer se mogu zabaviti. Ljudi, prije nego pođu u crkvu, dotjeruju 

se za polnoćku. To je jedan od važnijih blagdana u godini jer slavimo rođenje Isusa 

Krista. Crkva bude lijepo okićena. Dva bora, s lijeve i desne strane oltara, lijepe jaslice 

sa strane… Poslije polnoćke se čestita Božić. 

Meni je Božić najdraži blagdan jer je vrijeme darivanja i zimskih praznika. 

Roko Babić, VIII. r. 

Božić 2011. 


59


60 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

Drage nam osobe 

Moja baka 

Baka Marica 

Moja se baka zove Janja. Meni 

Moja se baka zove Marica. Ima 

moja baka mnogo znači. Njeno lice je 

okruglo, čas nasmijano, čas umorno. 

jako gustu kosu i smeđe oči. Ona mi 

sprema doručak kada je mama u staji. 

Najviše voli raditi s djedom. Ona voli 

Oči su joj smeđe, okrugle i tople. Kosa u staji musti mlijeko. Kada je bila mla- 

joj je kratka, valovita i razbarušena. 

Ona nekad zna biti naporna, ali ipak je 

vrlo dobra. Kad se ozlijedim, uvijek me 

mazi, grli i ljubi. Kupuje mi za Božić 

da, imala je pet krava i dva velika bika. 

Moja baka je čuvala tetu, tatu i striku 

dok je djed radio u Njemačkoj. 

Ona me opominje da pišem domaći 

uradak. Čuva me kada su mama 

izvrsne darove. Do- 

i tata u staji. Svoju baku ja 

pušta mi da s djedom 

vozim barku. Zaista, 

jako mi je draga. 

Stipe Babić, 

Mama 

Za mene je mama velika 

ljubav i dobrota. Ona je vitka 

jako volim. Kada je ljeto, 

kupi svoj unučadi 

sladoled. Stalno 

hrani kokoši, pure 

i dva pijetla. 

3. r. i elegantna. Lice joj je lijepo, veselo 

i nasmijano. Oči su joj vesele, tople i 

nježne, a kosa ravna, uredna i plava. 

Franjo 

Šakić, III. r. 

Moja 

Moja mama je vesela, nježna i pametna. 

Ja svojoj mami pomažem i Tata 

učiteljica 

Matija 

pričam s njom. 

Grgo Babić, 

IV. r. 

Za mene je 

moj tata sve na svije- 

Za mene je moja 

tu. On je visok. Lice mu 

učiteljica ljubav i sreća. Ona je 

je nježno, veselo i duguljasto. 

visoka, vitka i mršava. Lice joj je njež- Oči su mu tople i vesele. Ima crnu i 

no, veselo i duguljasto. Njezine su oči 

tople, crne i vesele. Ima crnu, kratku, 

kratko ošišanu kosu. On je dobar. Ve- 

uredno počešljanu kosu. Ona je dobra, seo i dosjetljiv. Ja mu pomažem oko 

vesela, darežljiva i pametna. Moja me voćaka i jako ga volim. 

učiteljica dobro uči. Vedre je naravi i 

puno je volim. 

Matea 

Matea Udovičić, IV. r. 

Udovičić, IV. r.

Jesenje sličice 

Jesen u mom selu 

StUdenci 50 

Jesen je u mom selu jako lijepa. Krošnje stabala pune su raznobojna lišća. U kućama 

se ljudi griju uz vatru i iz dimnjaka se diže sivi i vijugavi dim. Tmurni oblaci spustili 

se nad mojim selom. Ljudi spremaju zimnicu, a ptice se sele na jug. Zečevi po noći 

iskaču iz obližnjeg grmlja. Lišće opada i krije ceste i dvorišta. Večeri se skupe čopori 

vukova po poljima i traže hranu. Ujesen se beru jabuke i dunje. Od dunja ljudi prave 

kompot i njime liječe prehladu. 

Iva Šakić, V. r. 

Jesen u mom zavičaju 

Iva Šakić 

Nakon dugog i sušnog ljeta, stigla je i jesen. Pomalo i neočekivano. Visoke temperature 

i lijepo vrijeme nestalo je preko noći. Jugo i sivi oblaci motali su se cijeli dan po 

našem selu. Teške i velike kapi kiše odjednom su zalile cijele Studence. Ubrzo nabujaše 

potoci i lokve. Već se sutradan iz seoskih kuća mogao vidjeti sivi dim iz dimnjaka. 

Brujanje motornih pila govori da je gotovo s ljetom. Lastavice nisu čekale da ih jesen 

iznenadi, već su odletjele u toplije krajeve. U daljini se čuje graktanje vrana. 

Nina Cikojević, VII. r. 

Božić 2011. 


61


62 

StUdenci 50 

Jesen se prošetala 

mojim selom 

Jesen je tu. Tiho hoda mojim selom. 

Lišće je otpalo i tkalo veliki čarobni 

sag. Kišica je počela izbijati iz 

oblaka. Vjetar puše i raznosi malene listove. 

Ptice su otišle na jug. Ljudi iz ormara 

izvlače dugu odjeću i kišobrane. 

Igralište je prazno, bez dječje vriske i 

osmjeha. Livade su tužne jer nema cvijeća. 

Ljudi lože vatru i griju se u toplim 

kućama. Vinogradi su pusti jer je grožđe 

davno obrano. Jesen se proširila selom. 

Djeca u školi pišu i crtaju o jeseni. 

Kada kiša pljušti, lijepo se spava. 

Kata Šakić, V. r. 

Božić 2011. 

Ružica Bilić Pavlinović 

Petra Babić 

Jesen u 

Studencima 

Sve je požutjelo. To se 

jesen prošetala livadama i poljima 

i gdje god je prošetala, 

cvijeće i lišće vene. Laste izlaze 

iz krošanja i bježe daleko, 

daleko. Tužno je. Oblaci plaču. 

Igrališta i ulice su utihnule, 

a trave su uvenule. Sa starog 

hrasta vjetar raznosi lišće 

daleko. Vjetar puše sve jače i 

jače, a hladnoća tjera ljude i 

djecu u tople domove. 

Ante Bilić, V. r.

Mate Babić 

Prvi jesenji dan 

Jesen 

StUdenci 50 

Jesen je. Preko noći požute 

sve krošnje u Studencima. 

Laste spremile svoje 

kovčežiće i poredane na žici 

spremaju se za dug put. Stabla 

mašu lastama na odlasku, 

a one odnesu san o povratku. 

Jesen prstima dotiče lišće na 

stablu od lista do lista. Crvene, 

smeđe i žute boje caruju 

šumom i poljima. Listovi padaju 

po tlu i spokojno šušte, 

a vjetar raščešljava i pustoši 

kosu krošnje. I fra Anđeo na 

Trgu je usamljen i pokisnuo. 

Nema djece da se oko njega 

igraju i vesele. Tmurni oblaci 

vuku se nebom, a teške kapi 

kiše padaju po ulicama i pločnicima 

Centra. 

Zrinka Babić, V. r. 

Rujan je. Lišće polako žuti. Vrijeme je vrlo čudno. Temperatura je čak 30ºC. Na 

moru još ima kupača. Čudno, zar ne? Jedino su kesteni pali na tlo i čekaju da ih netko 

pokupi i da nekome začađe ruke. Dugi rukavi su trebali biti na nama, a kratke rukave 

je trebalo ostaviti u ormaru. Za sada je obrnuto. U nekim krajevima, pa i u Studencima, 

počinje berba gljiva. Lastavice su osjetile da stiže jesen pa bježe u toplije krajeve. Meni 

se ova jesen jako dopala. Takva jesen se zove bablje ljeto ili miholjsko ljeto. 

Vrijeme se iznenada promijenilo. Ljudi pripremaju zimnicu: sijeku drva, oru njive, 

beru plodove jeseni. Vjetar piri, a kiša je tek nedavno padala. Ujutro, kada se probudim, 

već je svježe. Kada krenem u školu, rosa pokrije cijele Studence kao da je kiša padala. 

Jesen je prošetala mojim krajem i donijela ozbiljne promjene. Stabla kao da su bila kod 

modnog kreatora. Kesteni dozrijevaju i padaju. Ljudi su sve marljiviji i užurbaniji. Lišće 

je raznobojno. Tako se jesen prošetala mojim krajem i donijela iznenađenje. 

Kada jesen završi posao, pozvat će svoju prijateljicu zimu da obijeli moje Studence. 

Miljenko Babić, VII. r. 

Božić 2011. 


63


64 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

Svatko ima svoju stazu 

Moja staza 

Put od tisuću milja započinje prvim korakom pa sam i ja tako 17. 1. 1998. započela 

svoj put. Na svijet sam došla kao treće dijete u obitelji. Mnogi su se iznenadili, jer nisu 

očekivali „curicu“ u obitelji poslije dva brata. Bila sam mažena i pažena, jer sam bila 

jedinica u obitelji. Obasipali su me haljinicama i lutkama, ali lutke su većinom bile ukras 

u kući jer se s njima nisam voljela igrati. Takvo stanje je trajalo dok sam bila malena, 

a onda je došla „mala škola“ i prvi razred pa su nastale obveze i sve se je u trenu preokrenulo. 

Škola, knjige i učenje. Malo po malo došla su i druga zaduženja. Pranje suđa i 

metla nisu me se posebno dojmili. 

Kako je vrijeme odmicalo, počela sam shvaćati neke stvari, tako sam i zavoljela 

neke poslove. Čuvanje mlađe braće nije mi se svidjelo, ali sam rado čuvala mlađeg 

brata Andriju. No, on je 13. svibnja 2010. preselio među anđele pa on sad čuva mene. 

Jedan manji, ali ipak važan dio mog života, čine i moji učitelji. Učitelji su mi zanimljivi. 

Ponekad su malo i smiješni, 

ali ipak dobri, jer svoje 

znanje i sposobnosti nastoje 

što više prenijeti na mene. 

Ipak, najveći učitelji u mom 

životu su moji roditelji jer jedino 

njima mogu zahvaliti što 

su prihvatili Božju volju da i 

ja dođem na ovaj svijet. Pošto 

sam dijete koje se voli smijati, 

glupo mi je kad se sama 

smijem, ali na svu sreću imam 

prijateljicu Ivanu uz koju mi i 

najgori dani u školi mogu biti 

ispunjeni smijehom. 

Sada sam u osmom razredu 

i nalazim se na životnoj 

prekretnici. Daljnje školovanje 

najvjerojatnije nastavljam 

u Imotskom, ali još nisam sigurna 

što ću upisati. Upisat ću 

nešto gdje ću pokazati svoje 

sposobnosti i steći što bolje 

znanje. 

Mate Bilić Pavlinović 

Marija Šakić, VIII. r.

Odrastanje 

StUdenci 50 

Moja je staza započela rođenjem. Svatko prati svoju stazu sam, jer čovjek sam 

određuje svoj smjer u životu. U svojem ranom djetinjstvu živjela sam u Trogiru. Još se 

dobro sjećam najboljih prijatelja iz vrtića. Nitko nam nije mogao ukrasti veselje, smijeh 

i igre u bezbrižnom djetinjstvu, a zato sam jako zahvalna roditeljima i teti iz vrtića. 

Sjedili smo u krugu na sagu i zanosno ju slušali dok nam je pričala bajke. Da bar takav 

svijet postoji! To je moje najslađe sjećanje. Život bez ikakvih briga. 

Sa sedam godina sam krenula u osnovnu školu. Smjestili su me u prvi razred s pet 

učenika koje nisam poznavala. Svaki dan se pješačilo po pet kilometara, bez obzira bila 

kiša, snijeg ili vrućine. To su bile moje prve brige. U ovih četrnaest godina mog života 

sjećam se svake uspomene. Bilo je tu i ružnih uspomena, ali znam da svako ružno 

iskustvo te čini još jačom u životu. Loša sjećanja su zapravo poput zacijeljenih ožiljaka 

koje uvijek pamtimo. Ako se ponovno ozlijedimo na istom mjestu, još više krvari i teško 

zacjeljuje. Zato moramo učiti na svojim pogrješkama. Suze možda jesu najbolji lijek za 

dušu, ali njima ne možemo ništa postići. 

Ovo je zadnja godina u osnovnoj školi. Nedostajat će mi prijatelji i sve više shvaćam 

staru izreku: Od kolijevke pa do groba najbolje je đačko doba. Možda je rastajanje 

i dobro, jer tek onda razmišljamo o starim prijateljima. Postaje nam jasnije zašto ih volimo. 

Tako je i planina draža planinaru kad je izdaleka gleda. Život ide dalje… 

Srednjom školom ću odabrati, vjerojatno, zanimanje za cijeli život. Možda postanem 

i liječnica koja će pomagati ljudima ili naslijediti očev posao. Što sam starija, čeka me više 

odgovornosti, ali što je najvažnije, moram vjerovati u Boga jer on će svakoga izvesti na pravi 

put. Svatko može planirati svoj put i odlučiti gdje će skrenuti na raskrižju. Moj san je biti 

uspješna i dobra osoba koja će imati dobar posao, muža i djecu, ali ovo su samo želje i snovi. 

Moja staza je tek počela. 

Ivana Jurčević, VIII. r. 

Osmašica 

Zovem se Marija. Imam četrnaest godina i idem u osmi 

razred. Živim u malom, ali prelijepom selu Studencima. Svoje 

djetinjstvo sam provodila u igri dok nisam došla u školu. Morala 

sam otada više učiti, a manje se igrati. Vedrija strana toga je što sam upoznala prijatelje. 

Kako su godine prolazile, više sam se zbližavala s njima. Tako sam stigla do osmog razreda. 

Najteže će mi biti rastati se od njih, a nedostajat će mi i učitelji. No život ide dalje! 

Željela bih u Splitu završiti srednju turističku školu. Turistička me škola zanima 

zbog stranih jezika. Tako bih strancima govorila o hrvatskoj povijesti i kulturi. Ako bi 

mi se ikad pružila prilika da negdje otputujem, rado bih otputovala u Španjolsku. Španjolska 

me zanima zbog lijepih gradova, a i zbog jezika. Tamo bih željela steći prijatelje. 

Možda bih u Španjolskoj ostala i živjeti nekoliko godina, ali bih se ipak vratila u Hrvatsku 

jer kod kuće je najljepše. 

Marija Trogrlić, VIII. r. 

Božić 2011. 


65


66 

StUdenci 50 

Mojih trinaest godina 

Ja sam Ivan. Trinaest mi je godina i 

idem u osmi razred. Lijepo se zabavljam, a 

pogotovo sada. Prije sam se isto zabavljao, 

ali mnogo manje. U prvom razredu sve me je 

zbunjivalo. Nisam nikoga poznavao, a morali 

smo dijeliti učionicu s tadašnjim trećašima. 

Prvo polugodište bilo je lijepo, ali kad su se u 

drugom počele upisivati ocjene, pao mi je mrak 

na oči. Poslije sam većinom dobivao petice pa 

straha nije bilo. Tako je prošao i drugi razred, no 

u trećem se štošta promijenilo. Trebao sam primiti 

svetu pričest. Dobio sam stvari koje trebam učiti i 

time sam se posve zaokupio. Poslije toga sam opet 

bio onaj „stari“ i uživao. No u petom razredu 

sam se morao dokazati pred novim učiteljima 

pa sam tražio svojih pet minuta 

slave. Šesti i sedmi razred su prošli 

dobro, s vrlo malo problema. Sada 

sam u osmom razredu i za sada 

mi ide sve dobro. 

Ivan Udovičić, VIII. r. 

Božić 2011. 

Vjeverica 

Vjeverica je šumska i divlja životi- 

nja. Ona je malena. Tijelo joj je izduženo 

i vretenasto. Prekriveno je crvenkastom, 

mekom i dugom dlakom. Rep joj je kit- 

njast, velik i dugačak. Na glavi ima male 

i šiljate uši. Vjeverica je brza, spretna, 

okretna i živahna. 

Jakov Babić, II. r.

Breza 

StUdenci 50 

Jednoga proljetnog dana, dok sam 

hodala, vidjela sam brezu. Divila se 

lijepom sunčanom danu, velikom plavom 

nebu, cvijeću i veselim pticama u 

prirodi. Grane su joj bile pune zelenih 

listova. Miris je bio lijep i ugodan, a 

krošnja lijepe smeđe boje. Na grani je 

bilo gnijezdo s dva ptića. Pčele su zujale 

i pravile med. Leptiri su sjedili na 

prekrasnom cvijeću, a kukci su ležali i 

odmarali se. Pod krošnjom su bila vesela 

djeca koja su se igrala u debeloj 

hladovini. Breza je željela kišu da se 

malo osvježi od dugog vrućeg ljeta. 

Matea Udovičić, 

IV. r. 

Božić 2011. 


67


68 

StUdenci 50 

Na nebu plavom 

visoko 

zlatno se sunce smije 

i toplim zrakama travnja 

moje Studence grije. 

Kad proljetni vjetar 

mlad 

poljem zapiri, 

iz grmlja prhne prepelica 

i pućpuruće 

put sunca. 

Božić 2011. 

Lidrano 2010. 

Antonija Maras 

Proljetna idila 

Dječak 

u sjeni vrbe 

čarobnu frulu svira, 

bijelo stado livada mami, 

a janje zanosno pleše 

oko svog pastira. 

Proljeće, 

povedi i mene 

stazom ljubavi 

i sreće! 

Marija Šakić, 7. r.

StUdenci 50 

Školska kronika 

Natjecanja 

Odmah na početku drugog polugodišta 

u našoj školi započela su školska 

natjecanja, i to iz: geografije, 

matematike, njemačkog jezika, LiDraNa, 

biologije i tehničke kulture. Na ovim natjecanjima 

sudjelovalo je ukupno 13 od 23 

učenika u jutarnjoj smjeni. 

Na sljedeću (županijsku) razinu natjecanja 

pozvano je troje učenika iz tehničke 

kulture: Martina Udovičić, Miljenko Babić i 

Ante Udovičić. Martina i Miljenko, u svojoj 

kategoriji, zauzeli su zlatnu sredinu od ukupno 

52 natjecatelja, a Ante Udovičić u kategoriji 

Elektrotehnika zauzeo je 2. mjesto te 

je pozvan na državnu smotru u Pulu. 

Na državnoj smotri Mladih tehničara 

Ante je zauzeo 14. mjesto što je veliki uspjeh. 

Iskrene čestitke učenicima i njihovim 

učiteljima koji su sudjelovali na svim razinama, 

a posebne čestitke Anti Udovičiću i 

njegovu učitelju-mentoru Petru Elezu. 

Integrirana nastava 

Tijekom drugog polugodišta održali 

smo i tri integrirana dana: Valentinovo, Maskenbal 

i Majčin dan. 

U prvoj su smjeni integriranu temu 

Valentinovo iz povijesti, hrvatskog jezika, 

matematike, njemačkog jezika, tehničke i 

Grb Osnovne škole Studenci 

Božić 2011. 


69


70 

StUdenci 50 

likovne kulturu obrađivali učenici i učitelji 

na zanimljive i dinamične načine, a u drugoj 

smjeni učiteljice su pripremile zanimljiv 

program. Bile su to radionice na kojima su 

izrađivani prigodni privjesci, a bilo je plesnih 

i glazbenih radionica. 

Tema Maskenbal obrađivana je kroz 

integriranu nastavu samo u popodnevnoj 

smjeni. Učiteljice i svi učenici su u školu 

došli maskirani. 

Temu Majčin dan također su obrađivali 

u popodnevnoj smjeni gdje su na nastavu 

pozvane i mame naših učenika. Djeca su 

najsretnija kad su njihove mame uz njih i 

zato je ova zajednička nastava bila vesela, 

živa i razigrana. 

Božić 2011. 

Izvanučionička nastava - 

Svjetski dan voda 

Na Svjetski dan voda ponovno naglašavamo 

da čista voda znači život i da naši 

životi ovise o tome na koji način štitimo 

kvalitetu svojih voda. Učenici i učiteljice 

nižih razreda obilježili su ovaj dan tako da 

su se nakon dva uvodna školska sata, na kojima 

su izrađivali plakate i čitali književna 

djela o vodama, uputili na Ričičko jezero, 

a na povratku posjetili su i tri studenačka 

izvora: Alibegovac, Ševar i Zvizdu. 

U vezi sa Svjetskim danom voda, organizirali 

smo u mjesecu svibnju i terensku 

nastavu za sve učenike naše škole, a odredišta 

su bila slapovi Krke i Šibenik. 

Međunarodna konferencija 

“Cjelovitosti zabiokovlja pluridisciplinarni 

pristup” bila je tema dvodnevne 

međunarodne znanstveno-stručne konferencije 

koja se održavala u Ljubuškom (BiH) 

i Vrgorcu. Organiziralo ju je Sveučilište u 

Zadru, a voditelj projekta je prof. dr. sc. 

Anđelko Mrkonjić. Na rad ove konferencije 

pozvane su i osnovne škole zabiokovlja 

i Hercegovine. One su trebale predstaviti 

svoje radove kojima učenici čuvaju baštinu. 

Naša je škola prijavila je projekt “Proizvodnja 

sira NEKAD I DANAS”. Učenici 

informatičke grupe snimili su film koji je 

trebao prikazati kako se sir proizvodio nekada 

po našim kućama (a i danas se proizvodi 

u nekim domaćinstvima) te industrijski način 

proizvodnje sira. 

Ovim putem zahvaljujemo gospođi 

Mirjani Udiljak i gospodinu Mati Bosniću 

na iskazanoj susretljivosti. 

Ekskurzija 

I ove godine župnik i vjeroučitelj fra 

Jakov Begonja organizirao je ekskurziju za 

osmaše. Učenici osmog razreda i njihova razrednica 

Zdenka Bilić Centić, Nedjeljko Bilić 

Centić i fra Jakov Begonja u trodnevnoj

su ekskurziji posjetili Vukovar i istočnu 

Slavoniju. 

Ovim putem zahvaljujemo ocu župniku 

i vjeroučitelju fra Jakovu na svesrdnoj 

pomoći. 

Školske priredbe 

U školi se tijekom školske godine obilježavaju 

različiti događaji. Tako smo i ove 

godine obilježili Dan škole, Dan državnosti 

Republike Hrvatske, Dane kruha i plodova 

zemlje, završetak školske godine itd. 

Sve spomenute događaje pratile su i 

školske priredbe u kojima su sudjelovali svi 

učenici i većina učitelja. Ipak najveći teret 

ponijeli su učenici od I. do IV. razreda i njihove 

učiteljice Matija Madunić i Katarina 

Vrca na čemu im iskreno zahvaljujemo. 

StUdenci 50 

Radovi u školi 

Uz svesrdnu pomoć Općine Lovreć i 

načelnika gospodina Antuna Babića učenici, 

učitelji, pomoćno tehničko osoblje i 

komunalni djelatnici Općine krajem svibnja 

pristupili su proljetnom uređenju školskog 

dvorišta. Bojila se ograda oko dvorište, klupe, 

uređivala se živica i čistilo se. 

Nakon više godina u školi su se izvodili 

građevinski radovi. 

Na natječaju koji je raspisala Splitskodalmatinska 

županija dobili smo sredstva 

za uređenje većine učionica i istočne fasade 

školske zgrade. Na javnom natječaju posao 

je dobila firma Marconi inženjering iz Splita 

koja je s radovima krenula u srpnju mjesecu. 

U učionicama smo mijenjali električne instalacije, 

rasvjetna tijela, podove te smo bojali 

unutarnju fasadu. Zbog vlage na istočni 

zid zgrade stavili smo termo fasadu. 

Božić 2011. 


71


72 

StUdenci 50 

Izmjena podova u školskim učionicama 

Božić 2011. 

Dan sjećanja 

I u mojoj školi svijetle Vukovar i 

Škabrnja 

18. studenoga je dvadeseta obljetnica 

vukovarske i škabrnjske tragedije. Cijela je 

Hrvatska u tuzi. U Vukovaru pedeset tisuća 

ljudi u povorci boli. I u našoj školi je obilježena 

ova tužna obljetnica. Učiteljica Zdenka 

Bilić Centić održala je predavanje u svim višim 

razredima o stradanju Vukovara, Škabrnje 

i mnogih mjesta u Domovinskom ratu, 

a u nižim razredima predavanja su održale 

učiteljice Matija Madunić i Katarina Vrca.

Zastava Osnovne škole Studenci 

U sumrak su učenici i učitelji zapalili 

svijeće na Franjevačkom trgu i pomolili se 

za poginule branitelje i sve žrtve Domovinskog 

rata. Odrješenje je izmolio župnik fra 

Jakov Begonja. 

Petar Elez, mentor 

Učitelja Petra Eleza je ovih dana Agencija 

za odgoj i obrazovanje promovirala u 

mentora. Promaknut je na prijedlog nadzornika 

Mladena Buljubašića i Učiteljskog vijeća. 

StUdenci 50 

Osobito se isticao u vođenju mladih 

tehničara, a s učenikom Antom Udovičićem 

sudjelovao je dvije godine zaredom na državnom 

natjecanju. 

Petar je rođen 1955. godine u Dobrošinu 

(Uskoplje) u Bosni i Hercegovini. U 

našoj školi je radio u dva navrata. Prvi put je 

radio od 1978. do 1981. godine, a drugi put 

dolazi 1994. godine i radi do danas. 

Učitelj je tehničke kulture i fizike, a 

godinama uspješno vodi sportske skupine u 

našoj školi. 

Iskrene čestitke Petru na promaknuću. 

Umro Mijo Dilber (1952. 

– 2011.) 

18. lipnja 2011. godine u 59. godini 

umro je naš učitelj njemačkog jezika Mijo 

Dilber. U studenačku školu je došao 1985. 

godine i u njoj proveo dvadeset i šest godina. 

Posljednjih godina teško je obolio. Na 

posljednji počinak ispratili su ga brojni učenici, 

sadašnji i bivši, kolege učitelji i župnik 

te mnogi Studenčani. Sahranjen je u rodnoj 

Bukovici u Bosni i Hercegovini. 

Ante Češljar, ravnatelj 

Božić 2011. 


73

Putopis u Studenačku utrobu 

74 

StUdenci 50 

Putopis u 

Studenačku utrobu 

Iako nam je vijest o neistraženoj jami 

Govoruši kod studenačkog zaseoka Musinac 

još prije godinu-dvije priopćila Ita 

(poznatija kao Bucina majka), tek smo je 5. 

kolovoza krenuli locirati, istražiti i obilježiti. 

Ali prvo smo kod mojih rođaka Bilića- 

Centića, autohtonih Studenčana s ogorskim 

genima, koji već 2 generacije živ(otar)e na 

Rijeci (tako blizu, a tako daleko !), napokon 

“pokupili” kacigu s novom Jejinom rasvjetom, 

model BUBION! 

Božić 2011. 

Jama Govoruša 

U obližnjem zaselku, čudna imena Musinac, 

na preporuku Ite smo se javili Željku 

Trogrliću koji nam je osigurao vodiča 

do jame... Čim je vodič Anđelko Cikojević 

Đele (73 god.) došao, sjeli smo u džip 

i krenuli u pustopoljinu prema Jelinkovom 

Brigu... Stali smo na rubu makije, nakrcali 

opremu na pleća i po ugodnih 50-i-više stupnjeva 

(oko 12 sati) krenuli put brijega koji 

se nazirao u daljini (2-3 km ???)... Ugodna 

šetnja kroz makiju do područja gdje je jama, 

trajala je oko 45 minuta. Znoj mi se trenutno 

zaledio kad je Đele kazao da smo “... blizu 

jame, ali da je otvor mali pa da ga mora

potražiti jer da je zadnji put ovdje bio kad je 

krave čuvao”. Sva sreća, uskoro je pronašao 

nevidljivi ulaz skriven između dvije glonđe, 

zbilja mi nije jasno kako ga je locirao! 

StUdenci 50 

Hitro smo se obukli i opremili pa brže 

- bolje u jamu, u hladni i vlažni mrak. Postavili 

smo 3 „kineza“ pod otvorom i za tren 

smo bili na prostranom dnu. Čim se Dražen 

Mimica Dražo spustio s foto opremom, Nikola 

Brnada Nidžo je krenuo vani. I ova je 

špilja prepuna lijepih stalagmita i stalaktita, 

vapnenačkih okamina koje desetljećima kapanjem 

vode neprimjetno rastu odozgo i „k 

nebu“. 

Dok je trajala foto seansa (naravno, 

moje fotke u prilogu su isključivo dokumentarne 

jer u igri je novi fotić “Canon”), ja sam 

„bubionom“ oslijepio podzemaljske životinjice 

i prikupio još jednu „novu vrstu“ ! 

Pa povratak do Željkove kuće, prigrizli 

po bržolu, ispili po pivušu i pozdravili se s 

ljubaznim domaćinima i vitalnim Đelom... 

Neka ga Bog dugo poživi pa da nam još 

jama pokaže! 

Tonći Rađa 

Božić 2011. 

Putopis u Studenačku utrobu 

75

U prigodi 50-og broja lista Studenci 

76 

StUdenci 50 

U prigodi 50-og 

broja lista Studenci 

Kada je 12. studenog 1985. godine pokojni fra Ante Sekelez pokrenuo 

župni list i dao mu ime StUdenci, napisao je: 

List „Studenci“ ima za glavnu svrhu da povezuje Studenčane po 

svijetu. Da ih povezuje i u međusobnoj ljubavi prema svome rodnom 

mjestu i rodnoj župi Studenci. Uz ovu svoju glavnu svrhu list 

će blagotvorno djelovati na dušu i osjećaje sviju. On će im biti 

utjeha u žalosti i dozivat će svima uspomene na svoj rodni kraj 

i na one, mrtve i žive, koje su ostavili. On će im govoriti, da ne 

smiju nikada zaboraviti svoje Studence i da ne napuste ono što 

su iz Studenaca ponijeli, a to su: VJERA, RADIŠNOST i POŠTENJE. 

List će barem na nekoga djelovati da se ili stalno ili što češće 

vrate na svoje STUDENCE. 

Božić 2011. 

Dragi Studenčani i svi čitatelji lista 

STUDENCI, u proteklih 26 godina 

izdano je 50 brojeva STUDENA- 

CA. Nadamo se da vam naš list još uvijek 

blagotvorno djeluje na dušu i osjećaje. 

Mi vam riječju i slikom nastojimo prenijeti 

barem dio studenačkih događaja. Kao 

što ste se vi razišli po svijetu, tako nastojimo 

i list razaslati do svakog od vas. 

Kako se bliži i rođendan našeg spasitelja, 

uz čestitku za 50-i broj želimo vam čestit 

Božić i obilje blagoslova u novoj godini! 

Uredništvo 

Uredništvo 

Čestitka za 50. broj lista Studenci: 

Od prvoga urednika fra Ante Sekeleza pa 

do današnjega fra Jakova Begonje povezan 

sam sa Studencima i listom koji se tu objelodanjuje 

s istim imenom. Prvi broj pojavio se

za Božić 1985. god. Tada sam radio u listu 

Crkva na kamenu u Mostaru pa sam pratio 

sve do čega sam mogao doći, a budući da su 

Studenci u mome zavičajnom okružju, posve 

je razumljivo da sam se lakše susreo i s 

tim listom, kao i sa župnim listom što ga je 

tiskao don Ivan Bilić u Aržanu. Ti župni listovi 

bili su mi u mnogočemu nadahnućem, 

kao što je i naš list bio njima. Glas Koncila 

je bio opći list za sve biskupije i župe, kao i 

redovničke zajednice od kojih su neke tiskale 

i svoje listove i časopise, ali rađanje župnih 

listova koji su tiskani u povodu dvaju 

najvećih blagdana u liturgijskoj godini, Božić 

i Uskrs, ponegdje i o patronu župe, također 

je imalo svoju vrijednost jer su okupljali 

sve svoje vjernike, posebice u onim župama 

koje su se dobrano raselile ili su krenule u 

taj selidbeni svijet. 

Fra Antu Sekeleza vodila je ideja da 

dopre s raznim porukama najprije do domaćih 

vjernika, a onda i do odseljenih Studenčana 

kako bi skupa voljeli i gradili svoje 

Studence. Selidba u njegovu poimanju nije 

značila oproštaj i napuštanje svoga zavičaja 

i njegovih vrijednosti, nego traganje za određenim 

standardom i novim stilom življenja 

koji će se temeljiti uvijek na onome što su 

dali i što nude Studenci. Selo i sela su trajna 

inspiracija za pravi oblik života u gradu. 

Osim toga, mogu biti i podloga određenoga 

gospodarstva koje ne iskače iz okvira čiste 

zemlje i zdravoga sjemena ili ekologije. 

Čestitam u ime svoje i svih vjernika 

župe Vinice, domaćih i odseljenih diljem 

Hrvatske, Europe i dalekoga svijeta, listu 

Studenci koji je od 1985. do 2012. god. nanizao 

svojih 50 brojeva, od kojih su oni iz 

razdoblja 1990.-1995. god. svijetli ljetopis 

rađanja domovine Hrvatske i krvava kronika 

borbe za tu domovinu. Ujedno potičem 

unatoč svemu da list i dalje živi kao i svako 

selo župe Studenci. 

Vinica, 8. prosinca 2011. 

don Ilija Drmić, župnik Vinice 

StUdenci 50 

U 

prigodi 50. jubilarnog broja zavičajnoga 

lista „Studenci“, želim izraziti 

prvo svoju radost, a onda i čestitke 

svima koji su tomu doprinijeli. 

Radovati se i čestitati, u ovom slučaju, 

imam pravo, ali i obvezu: kao onaj koji 

dijeli po naravi istovjetnu baštinu onoj koju 

njeguju Studenčani – kroz svoj život u Studencima, 

ali i razasuti svuda po svijetu – povezujući 

se na stranicama jednoga lista. 

Tu je prije svega naša ikavica. Kada je 

Studenčanin Ivan Babić (kroz prijateljevanje 

s kojim sam se upoznao sa „Studencima“) 

2008. godine izašao u javnost sa „Studenačkim 

rječnikom“, onda je to za mnoge, 

pa i za mene koji dolazim iz ramskoga sela 

Kućani, bio izazov. A nagovještaj toga rječnika 

u njegovu rudimentarnom obliku zbio 

se upravo na stranicama lista „Studenci“. 

To je samo jedan primjer kako zavičajni list 

kroz brigu za tradiciju anticipira i osigurava 

budućnost. 

Božić 2011. 


77


78 

StUdenci 50 

I sve to zbiva se u okrilju Župnoga ureda 

Studenci kao izdavača, čime se odmah 

nameće zamisao o nerazdruživoj povezanosti 

evangelizacije i kulture, što je posebno 

isticao blaženi papa Ivan Pavao II. 

Neka „Studenci“, lijepim izgledom i 

raznovrsnim sadržajem, nastave obogaćivati 

naš hrvatski kulturni identitet i neka nastave 

privlačiti pozornost i nas koji nismo Studenčani, 

ali u Studencima pronalazimo primjer 

u koji se vrijedi ugledati i mjesto koje poželimo 

posjetiti! 

Prof. Vlado Vladić 

Drage Studenčanke i 

Studenčani, dragi prijatelji 

Lista Studenci, 

25. obljetnica neprestanog izlaženja našega 

lista i njegov 50. jubilarni broj veliki su 

događaj za naše Studence, za našu župu Studenci. 

Tijekom svih tih proteklih godina primjetne 

su kvalitetne promjene, poboljšanja 

Božić 2011. 

i stalni razvoj svijesti o mogućnostima jednog 

zavičajnog/župnog lista. Primjetan je 

naporan rad uredništva, raznovrsnost suradnika, 

kolumni, sadržaja, nastojanje na vizualnoj 

opremljenosti i identitetu. Primjetno je 

dobro i na zanimljiv način iskazivano praćenje 

svakodnevnog života i smrti župljana 

i Župe, kulturnih, vjerskih i inih događaja. 

Primjetna je i svijest o velikoj raseljenosti 

našeg mjesta i nastojanje na povezivanju 

matice i Studenaca u svijetu. Primjetno je i 

grčevito držanje za naš studenački govor i 

običaje, da ih vjetrovi s naše visoravni ne raznesu 

u ništavilo suvremenosti. I još mnogo, 

mnogo toga dobroga je primjetno. Možda je 

moglo i bolje! Možda!? Nadamo se da ćemo 

imati mogućnost pokazati da možemo i dalje 

i bolje... Potrudimo se! Na nama je! 

Ova značajna obljetnica i ovaj okrugli 

broj prigoda su za iskazivanje zahvalnosti 

svima onima koji su doprinijeli tome da 

sada možemo osjećati divljenje i ponos – 

svim dosadašnjim gl. urednicima, svim vrijednim 

ljudima u uredništvu svim suradnicima, 

svim donatorima, svima koji su poticali 

izlaženje lista na bilo koji način! HVALA! 

Svima sretan i blagoslovljen Božić i 

božićni blagdani! 

Ivan Babić – Ljiljo Duduković 

Čestitka za jubilej 

Objelodaniti 50 brojeva lista, napose 

župnoga, uistinu zaslužuje svaku pohvalu i 

najljepšu čestitku. Ovime to zdušno i činim! 

Uistinu je malo glasila koji se mogu 

podičiti da su tako ustrajno i redovito, pronosili, 

i pronose, nepatvorene tradicijske 

vrijednosti, riječ materinsku, dragost i ljepotu 

zavičaja. 

Zapravo, ako je išta na ovome svijetu 

naše, onda su to djeca, roditelji, susjedi i 

zemlja, riječju, zavičaj u kolopletu ljubavi

i, nadasve vjere naše kršćanske, što i jesu 

(bile) teme i sadržaji svih brojeva! 

Na dušu ostavljam uredništvu da u radu 

ne posustane, a drugima, ponajprije Studenčanima, 

da ga i ubuduće pomno i s radošću 

čitaju! 

P.S. 

Koristim prigodu da u ozračju pred/ 

božićnog slavlja čestitku dopunim: Svevišnji 

poživio Studence i moje prijatelje 

Studenčane! 

Petar Ujević 

Čestitka uz 50. broj župnog 

lista Studenci 

Poštovano urednštvo Studenaca, lista 

Župe sv. Ilije u Studencima s radošću i 

veseljem pridružujem se čestitkama za 50. 

broj tog meni osobito dragoga lista koji mi 

svaki put osvježi dane kad mi stigne u ruke. 

Iako sam iz susjedne župe Lovreć-Opanci, 

drago mi je sve čuti i pročitati o našim 

Studencima. Više je razloga da sam sretan 

kad primim Studence u ruke. Počet ću od 

nama bližih vremena pa unazad. Ispunjen 

sam radošću da je već prilično daleke 1985. 

list pokrenuo meni dragi sumještanin i prijatelj 

mojih roditelja fra Ante Sekelez koji je 

svojom Pastoralnom bibliotekom, a posebno 

svojim priređivanjem Božićnih pjesama 

i Kneževićeve Muke u vrijeme nevremena, 

među prvima u poratnom vremenu oživio 

tiskanu crkvenu riječ , ne samo u našem zavičaju 

već u Hrvatskoj i u ondašnjoj Jugoslaviji. 

Znao je fra Ante što znači pismeni 

trag o postojanju na određenom prostoru i 

u određenom vremenu. Fra Ante je postavio 

temelje trajnom spomeniku svojoj dragoj 

župi Studencima. Neumorno je uređivao 

list od 1985. pa do 1994. kad ga nasljeđuje 

meni dragi sinjski fratar Frano Bilokapić 

koji je Studence zadužio svojim radom na 

njivi Gospodnjoj i podigao trajan spomenik 

StUdenci 50 

Studencima brinući o izlaženju lista Studenci 

te nastojeći oko monografije župe Studenci. 

Čak su nastale dvije monografije: jedna 

fra Brune Peze, a druga Moji Studenci marom 

više Studenčana koji žive u selu ili su 

po svijetu, posebno u Zagrebu te studenačkih 

prijatelja. Oba ova fratra – fra Ante i fra 

Frano preselili su se u vječnost, ali se s nama 

ovdje raduju plodu ruku svojih. Današnji 

župnik fra Jakov Begonja kojega poznajem 

i cijenim kao vrijedna franjevca i s kojim 

rado porazgovorim kada se susretnemo, sad 

manje, a dok je bio kod Gospe Lurdske u 

Zagrebu češće, nastavio je s vama Studenčanima 

izdavati župni list i evo već se došlo 

do 50. broja, jer je list prve dvije godine bio 

godišnjak pa polugodišnjak, a sad je opet 

godišnjak. Bilo bi lijepo kad bi mogao izlaziti 

dvaput godišnje. Dugo vremena izlazio 

je o Uskrsu i Božiću pa se prešlo na vremenski 

ujednačen razmak o Božiću i sv. Iliji, što 

mislim da bi ponovno trebalo oživjeti. 

Dužan sam navesti i daljnje razloge moje 

vezanosti za Studence. To su školski prijatelji 

iz srednje škole, sa studija, skoro svakodnevnih 

Božić 2011. 


79


80 

StUdenci 50 

susreta u Zagrebu, a potom i rodbinska veza 

jer mi je očeva tetka bila udana na Studence, 

a i ujne su Studenčanke, a posebno prezime, 

tj. prezimena Bekavac Basić u Opancima. 

Naš predak koji se doselio sa Studenaca prije 

više od 200 godina je Marko Bekavac, zvani 

Markela, praotac sviju Basića u župi Lovreć- 

Opanci, a i mnogih Basića po Splitu, Zagrebu, 

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te po svijetu 

koji su napustili svoje ognjište u Opancima. 

Sve mi ove misli naviru u sjećanje jer 

naši pradjedovi i prabake nastavljaju živjeti s 

nama i obvezuju nas prema rodnom zavičaju, 

hrvatskom narodu i domovini, te iz dubine 

duše želim da se Župa Studenci obnovi i obnavlja 

i mladošću i snagom i da pisana riječ 

ne zamre, već da kroz svoj list potiče one koji 

su ostali da ženidbom i rađanjem djece stvaraju 

preduvjete za radna mjesta i obnavljaju 

Studence koji su bili puni mladosti i kojih se 

rado sjećam kad smo sa svojim učiteljicama s 

kraja pedesetih godina iz Lovreća išli razgledati 

Mlikaru i navratiti na izvor Zvizda koja 

je napajala i žedne Lovrećana kad bi udarile 

velike suše, a posebno se sjećam ranih 

Božić 2011. 

šezdesetih godina kad je župnikom bio omiljeni 

fra Julijan Ramljak, koji je svojom vedrinom 

bio pojam fratra i lovrećkoj mlađariji. 

Ivan Bekavac Basić, predsjednik 

Društva Lovrećana Zagreb 

Jubilejska nazdravica 

Rado sam, iako rijetko, surađivao u župnom 

glasilu Studenci, koji je vršnjak lista 

Most iz moje župe Podbablje. Prvi objavljeni 

tekst mi je zapis o ulasku u Bilobrkovu pećinu 

u susjednoj Vinici. Od tada ga redovito 

primam i čitam, radujem se svakom pomaku 

u tom mjestu (u kojemu žive i moji prarođaci 

Vukovići), koje također bilježi pad broja pučana 

i u ovom prohujalom desetljeću (sa 729 na 

451 stalni stanovnik, koliko je popisano u travnju 

ove 2011. godine). Živopisni imotski Studenci, 

gdje se vjerojatno i veliki Tin nadahnjivao 

pišući pjesmu Žedan kamen na studencu, 

ovim listom čuvaju svoju dušu. Iako vjerski, 

list Studenci se može pohvaliti da je objavio 

i neke tekstove koje nemaše hrabrosti tiskati 

i mnogo “demokratskiji i liberalniji” mediji u 

Hrvatskoj! Četvrt stoljeća je malo u vječnosti, 

a mnogo za jedno malo glasilo, koje je, unatoč 

svemu, preživjelo bivšu državu i jedan rat, njegova 

uloga u povijesnoj kronici mjesta iz dana 

u dan bit će sve veća. Ne posustajmo, pišimo 

sami svoju povijest, budimo otvorene duše za 

sve vrijednosti koje nam Svevišnji dade! Dug 

život Studencima i Studenčanima! 

Mladen Vuković 

Let Iznad Studenaca 

U davnom djetinjstvu zamišljao sam 

kako bi lijepo bilo imati orlovska krila i letjeti 

iznad rodnoga sela dok se pšenica zlati po 

njivama ispod Kašina okrajka ili snijeg pokriva 

ljut do Vrščića. Živjelo se tada po stoljetnim 

običajima, još nije bilo struje, svaka 

je obitelj sadila svoju rašćiku i muzla svoju 

kravu. Ali dobro kažu da se mladenačke

želje ostvaruju pod starost, jer evo i meni je 

u poodmakloj dobi dovoljno upaliti računalo 

i otvoriti Google Earth da bih se vinuo u 

modre širine ponad Studenaca. 

Pratim cestu od Imotskoga i na svakom 

koraku naviru davne uspomene, zapretane pod 

ugarcima neostvarenih obećanja, iznevjerenih 

nada. I što se više približavam najužem zavičaju 

to svjesniji postajem koliko je svatko od 

nas dužan grudi zemlje iz koje je niknuo i šačici 

ljudi među kojima je prohodao. 

Zaustavljam strjelicu najprije na kući 

gdje me je majka Ruža rodila prije više od 

sedamdeset godina, u gostioni, na klupi. 

Kazivala mi je kako su se priknađali oko 

imena. Jedni su govorili: Rodio se na Cvitnu 

subotu, neka bude Cvitko. A ujac se Marijan 

Vrljičak iz Krivodola naljutio i rekao: Volio 

bi ga ubit nego da se tako zove; ta nije konj. 

Onda je otac Petar presudio: Neka bude 

Mate, u moga ćaće ime. 

Kraj moje se rodne kuće dobro vidi Lukačeva 

zidina, bez krova još od 1942. kad su 

je zapalili Talijani. Bila je ostala samo velika 

taraca iza nje gdje smo poslije onoga rata brat 

Vlatko i ja klakom pisali prva slova, pa nas 

milicija odvela u Imotski u zatvor da kažemo 

tko nas je nagovorio da pišemo protunarodne 

parola. Bilo mi je tada samo šest godina. 

Svaka mi je studenačka kuća nešto dala, 

u mnoge sam zalazio, slušao ljude kojih 

odavno više nema, odnosio sa sobom djeliće 

njihovih života koji su tekli između molitve i 

psovke. Posebno mjesto pripada školi u koju 

sam išao do 1948. i bio najmlađi i najmanji 

u razredu, kod učitelja Andrije Krnica. Ali 

možda sam više naučio slušajući priče zidara 

koji su tada gradili Zadružni dom pod oštrim 

okom meštra Jakova Maršića. 

Ipak sam temelje za cijelu kasniju duhovnu 

nadgradnju dobio u crkvi Svetoga 

Ilije, služeći kraj oltara uz fra Ćiru Ujevića. 

Kad sam nedavno vidio njegov portret u 

imotskom samostanu, onaj renesansni profil 

s liticama Crvenog jezera u pozadini, potresla 

StUdenci 50 

me je misao: Što bi sa mnom bilo da nisam 

imao ovog učitelja! Dok sam uza nj bio kad 

je pravio cementne prozore i one prekrižene 

ruke na fratarskom grobu, dok sam iz crkovne 

čatrnjice nosio vodu da zalijemo topole oko 

šamatorja, dok sam slušao kako se njegov topli 

tenor čuje iznad pučke pjesme na Badnju 

večer, iz njega je tekla mudrost i dobrota da 

bi zauvijek natopila moj budući svijet. 

Vranjkušina gostiona ispunjavala je 

drugu prazninu mlade duše, onamo me je 

vukla urođena ljudska potreba da se okuse 

uzbuđenja što ih pruža druženje uz piće, 

karte i puste želje. Često me je znala zapeći 

savjest što sam svjesno bio gluh za roditeljske 

savjete, što ni vlastiti unutarnji glas nisam 

slušao, ali mladosti se teško zapovijeda. 

Danas pogledom kružim po satelitskoj 

slici Studenaca, čitam da sam se rodio na 

691 m nadmorske visine što znači da sam 

gorštačkog podrijetla, vidim da je sve zeleno 

otkad se ne siječe grabovina za vatru na 

kominu, znam da će mladeži biti čudno i nepoznato 

ovo što pišem, ali moram skrušeno 

zavapiti: Bože, hvala ti što sam potekao iz 

toga kutka raja... 

(Mate Maras) 

Božić 2011. 


81

Vijesti iz općine Lovreć 

82 

StUdenci 50 

Vijesti iz općine 

Lovreć 

Božić 2011. 

Natječaj za sadnice i 

studentske stipendije 

Općina Lovreć i ove je godine raspisala 

Natječaj za nabavu trajnih 

sadnica i omogućila svima koji su 

prijavljeni na području općine da mogu uz 

sufinanciranje nabaviti željene sadnice. 

Raspisan je i Natječaj za dobivanje studentskih 

stipendija na koji se prijavilo 37 

studenata koji su udovoljili molbi za dobivanje 

stipendija. 

Mali nogomet u dvorani 

Momčadi s respektom 

Intelekt i Domagoj Udiljak 

Na upravo završenom dvoranskom 

turniru u Lovreću momčadi sa Studenaca 

pokazale su zavidnu razinu u igranju malog 

nogometa. Momčad Aquariusa s dvije pobjede 

dogurala je do poluzavršnice. Nedostaje 

im zajedništvo u igri i kombinatorika. 

Češćom vježbom mogli bi igrati malonogometnu 

ligu.

Druga momčad koju prisvajamo sebi je 

momčad INTELEKTA , a na naše ju turnire 

dovodi gospođa Zdeslava Udovičić. Njih je 

briljantno vodio nogometni znalac Domagoj 

Udiljak. Na turniru je pobrao simpatije 

u teatralnim ulascima s klupe u zaštiti svojih 

igrača. Inače, Domagoj Udiljak svake 

godine za blagdan Svetoga Ilije organizira 

malonogometni turnir na Studencima i teško 

bismo bez njega mogli dovesti kvalitetne 

momčadi. Njegova je zasluga nemjerljiva. 

Utakmice u poluzavršnici su nesretno izgubili 

s jednim autogolom i kaznenim udarcem. 

Svojom vještinom u igranju plijenili 

su pažnju tijekom cijelog turnira i velik broj 

gledatelja dolazio je samo zbog njih. Svima 

je žao što su nesretno ispali jer su ih mnogi 

vidjeli u završnici. 

Asfaltiranje Bošnjakove strane 

StUdenci 50 

Ova atraktivna momčad s voditeljem 

Domagojem na svim turnirima uživa status 

simpatične momčadi ugodne za gledanje u 

virtuoznim nogometnim majstorijama. 

Radovi u Bošnjakovoj strani 

Nakon dvadeset i jednog dana stalnih 

padalina, tjedan dana niskih temperatura 

i tjedan dana božićnih praznika, ponovno 

su otpočeli radovi na cesti. Radnici Poduzeća 

za ceste i podizvođača G.O. Patrlj iz 

Imotskoga postavili su veći dio rubnjaka 

i nasuli završni sloj posteljice. Dijelom se 

izvode radovi na pristupnim cestama za 

privatne posjede. Svi prokopi za odvodnju 

oborinskih voda su betonirani. Prvi sloj 

Božić 2011. 


83


84 

StUdenci 50 

Nagomilano smeće 

asfalta postavljen je početkom mjeseca veljače, 

a nakon toga vertikalna i horizontalna 

signalizacija. 

Ovaj uspon do sada je pričinjavao velike 

poteškoće, naročito zimi. Postavljanjem 

treće trake, olakšan je promet. 

Plaćanje, odvoz i zbrinjavanje 

otpada 

Problem komunalnog otpada prisutan 

je po cijelom svijetu. Svojedobno smo i mi 

imali taj problem, ali je upornošću i razboritošću 

riješen. Komunalno poduzeće Topana 

d.o.o. iz Imotskog uredno skuplja, odvozi 

i deponira komunalni otpad. Iako je tomu 

tako, još uvijek ima onih koji izbjegavaju 

plaćanje mada Zakon o komunalnom otpadu 

i Zakon o komunalnom gospodarstvu jasno 

kažu da svi vlasnici i korisnici zgrada moraju 

plaćati zbrinjavanje otpada. 

Na današnjoj Skupštini društva usvojeni 

su prijedlozi za novi obračun komunalnog 

otpada. Uzete su u obzir činjenice obitelji s 

više članova, samaca i tzv. vikendaša. Takao 

će se od sada naplata komunalnog otpada 

plaćati u tri kategorije. Obitelji od jednoga 

ili dva člana plaćat će 40 kuna, obitelji od 

tri do pet članova 50 kuna, a obitelji sa šest 

i više članova 60 kuna. Obitelji koje su bile 

u zajedničkoj kući (domaćinstvu), ne će više 

Božić 2011. 

plaćati po 40 kn, već će objedinjeno plaćati 

60 kn. 

Korisnici koji povremeno koriste usluge 

komunalnog poduzeća, plaćat će 50% 

cijene zavisno kojoj grupi pripadaju. 

Grupa 1: Svi koji imaju prebivalište 

udaljeno od mjesta pružanja usluga do 100 

km i ukoliko potrošak el. energije ne prelazi 

1800 kW godišnje, plaćaju 25 kn. 


udaljeno od mjesta pružanja usluga dalje od 

100 km i ukoliko potrošak el. energije ne 

prelazi 600 kW, godišnje plaćaju 20 kn. 


udaljeno izvan područja pružanja usluge, a 

potrošnja el. energije veća je od 1800 kW, 

godišnje uslugu plaćaju 40 kn. 

Javni radovi 

U organizaciji Zavoda za zapošljavanje 

i gospođe Vesne Grbavac iz Imotskog 

organizirano je predstavljanje programa za 

zapošljavanje na javnim radovima za dugotrajno 

nezaposlene osobe, osobe iznad 50 

godina života i pripadnike Domovinskog 

rata i sufinanciranje mladih bez radnog iskustva. 

Od ove godine uvodi se i jedna nova 

mjera za obrazovanje i povećanje zaposlenja 

kroz stručno usavršavanje (stručni ispiti) 

i volonteri s plaćenim doprinosima. Na 

predstavljanju su nazočili svi predstavnici 

općina, javnih poduzeća i zainteresiranih 

tvrtki. 

Na predstavljanju su bili gospoda iz 

Zavoda za zapošljavanje iz Splita: Miro Burazin, 

Elena Gudelj i Irena Barada. 

Iz programa koji zanima općinu Lovreć 

jesu javni radovi. Svi oni koji su koristili 

pravo sa Zavoda za 2009-u i 2010-u 

godinu, ovo pravo ne mogu koristiti. Radnici 

s trogodišnjom prijavom na Zavodu imaju 

pravo naknade u 100% iznosu od Zavoda, 

druga kategorija su oni koji su na Zavodu

Javni radovi na Studencima 

godinu dana. Njihovo će sufinanciranje Zavod 

platiti 75 % te oni koji su na Zavodu 

6 mjeseci, sufinanciranje će biti plaćeno u 

iznosu od 85%. Navedeno pravo mogu koristiti 

i zaštićene skupine. 

Općine su dužne kroz svoje programe 

poslati zahtjeve Zavodu koji se obvezao dostaviti 

podatke o nezaposlenima radi lakše 

evidencije. 

Program javnih radova odnosio bi se 

kao i prijašnjih godina na uređenja javnih 

površina, arheoloških nalazišta, skupljanje 

glomaznog otpada, uređenje bunara i nerazvrstanih 

cesta. O prijavama djelatnika za 

općinu Lovreć pravodobno ćemo vas izvijestiti 

putem internetske stranice http://www. 

lovrec.hr/ 

Općina Lovreć prijavila je 18 djelatnika. 

StUdenci 50 

Nezaposlenost na području 

općine Lovreć 

Nezaposlenost je jedan od ključnih 

makroekonomskih problema svake ekonomije 

pa tako i Hrvatske. Taj problem 

osjećamo i mi u općini Lovreć i nastojimo 

pomoći u granicama naših mogućnosti. 

Problem je hrvatskog mentaliteta u nesagledavanju 

dugoročnih ciljeva. Svi bismo 

se najradije obogatili preko noći, k tome 

još da po mogućnosti ne moramo raditi ništa. 

E, pa tako ne ide! 

Možda takav model i može proći neko 

vrijeme, ali smo svjedoci da prije ili poslije 

takvo poslovno razmišljanje vodi u ekonomsku 

propast ili u kriminal. 

Božić 2011. 


85


86 

StUdenci 50 

Tako, primjerice, prema modelu anketne 

nezaposlenosti u Hrvatskoj je petnaest posto 

nezaposlenih. To je, istina, veliki broj. No, pitanje 

je jesu li ovo točni pokazatelji. Iz našeg 

primjera u općini Lovreć podaci govore drukčije. 

Nezaposlenost je problem koji se javlja u 

svakoj tržišnoj ekonomiji i ne može se izbjeći 

zbog prirodne stope nezaposlenosti koja se 

javlja stoga što određeni broj potencijalnih 

radnika jednostavno ne želi raditi, jer već ionako 

dobro živi. Prirodna stopa nezaposlenosti i 

odbijanje zaposlenja odlika su i najrazvijenijih 

ekonomija pa tako i naše koja teži visokoj razvijenosti. 

Ekonomskom modelu iz prijašnjih 

vremena bilo je najbitnije zaposliti radnika 

više ne pazeći pri tome hoće li to štetiti poduzeću 

ili njegovoj konkurentnosti na tržištu. 

Stoga je jedini način da se mladi čovjek 

zaposli njegova ambicioznost, kvalifikacija 

i inteligencija. Radna snaga mora postati 

kvalitetna kako bi se poslodavci manje brinuli 

prilikom primanja nove radne snage na 

posao u razmišljanju da im se isplati zaposliti 

svakog novog radnika. 

Zajedno s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje 

općina Lovreć je uputila zahtjev za 

dvadeset djelatnika za poslove javnih radova 

kako bismo pomogli kućnim primanjima i donekle 

olakšali gospodarske (ne)prilike. Znali 

smo iz prijašnjih vremena da će jedan dio 

nezaposlenih odbiti posao. Zatražili smo popis 

nezaposlenih na području općine Lovreć. Na 

tom popisu je 161 nezaposlena osoba. 

Od 0-12 mjeseci 63 su osobe, od 0-24 

mjeseca 51 osoba i od 0-36 mjeseci 47 osoba. 

Od spomenutih 47 nezaposlenih osoba s 

tri godine na poziv Zavoda i Općine, Zavodu 

se prijavilo samo 8 osoba. Da nam projekt 

ne bi propao, zvali smo osobe iz druge 

grupe i pronašli ih 9. Razumljivo nam je da 

neke osobe kalkuliraju zbog ljetne sezone ili 

unaprijed dogovorenih poslova te zato odbijaju 

posao, ali smo svjesni da velika većina 

prijavljenih osoba ima različita primanja po 

kriterijima Centra za socijalnu skrb kojih se 

ne žele dugoročno odreći. Uvidom u popis 

Božić 2011. 

ustanovili smo da ima osoba koji uopće 

ne žive na području naše općine, a neki su 

zasnovali radni odnos. S druge strane, ima 

onih koji uredno rade godinama (na crno), 

ali su prijavljeni na Zavodu. Na popisu Zavoda 

postoje osobe kojima je oduzeta radna 

sposobnost, a nalaze se na popisu. 

Ovi pokazatelji govore kako je problem 

nezaposlenosti u Hrvatskoj strukturne prirode 

i da ne upućuje na jako loše stanje u gospodarstvu 

kako se želi prikazati. Istina je i to da 

manji gospodarski rast svugdje u svijetu, pa i 

kod nas, generira nezaposlenost, ali isto tako 

bi trebalo biti obrnuto. I u godinama kada 

smo imali povećan gospodarski rast i do pet 

posto, govorili smo o velikoj nezaposlenosti. 

Strukturno i po profilima nezaposlenih 

na području općine Lovreć su: 1 VSS (ekonomija), 

149 SSS (promet, trgovina,upravna) i 

19 (osnovna škola). Zavod je i za njih omogućio 

besplatnu prekvalifikaciju za potrebita 

zanimanja, ali se nitko nije javio! 

Na žalost, pogrešna struktura i profil 

nezaposlenih uvijek će kočiti poslodavce da 

se odlučuju na radnu snagu sa Zavoda. To je 

naša realnost. Morat ćemo se navikavati na 

tražene prekvalifikacije, pogotovo kada ih 

besplatno omogućuju Zavod i Općina. 

Suosjećanje i pomoć 

prijateljskom Japanu 

Općina Lovreć uključila se u akciju 

pomoći prijateljskoj zemlji Japanu. Tim 

povodom uputili smo dopis Veleposlanstvu 

Japana u Republici Hrvatskoj i g. Yoshiu Tamuri. 

Crveni križ prikuplja pomoć koja će 

se dostaviti stradalim prefekturama Miyagi, 

Fukushima i Iwate. 

Svoje donacije i uplate možete izvršiti 

na broj žiro računa 2340009-1511555516 s 

pozivom na broj 02 i svrhom „pomoć stradalom 

Japanu“ ili na telefon 060 90 11 (6,15 

kn, PDV uključen u cijenu).

REPUBLIKA HRVATSKA 

ŽUPANIJA SPLITSKO-DALMATINSKA 

OPĆINA LOVREĆ 

UR.BROJ:2129-04-11-01 

KL.BROJ:230-01/08-11/071 

Lovreć, 14. ožujka 2011. 

Poštovana Ekselencijo, 

StUdenci 50 

VELEPOSLANSTVO JAPANA 

U REPUBLICI HRVATSKOJ 

Gosp. Yoshio Tamura, veleposlanik 

Boškovićeva 2 

10000 ZAGREB 

nakon razornog potresa u Vašoj zemlji ne krijemo tugu za svim stradalima u prijateljskom 

nam Japanu. Nemile slike i događaji koji nam svaki dan pristižu prožimaju 

nas najvećim osjećajima suosjećanja i strahom da se taj broj ne poveća. 

Duboko vjerujemo da će japanski narod smoći snage i prebroditi ovu materijalnu 

štetu, a želimo da i Vaši sunaradonjaci koji su izgubili svoje najmilije, pobijede 

tugu i žalost za svojim najbližima. 

Njegovu Visočanstvu caru Akihitu, predsjedniku Vlade Japana g.Naoto Kanu 

i Vama osobno izražavamo našu iskrenu sućut i vjerujemo da će tuga i emocije 

prema stradalima naći svoje mjesto u srcima tugujućih. 

Općina Lovreć će se rado sa svojom pomoći uključiti u sve dobrotvorne akcije 

koje se budu provodile za potrebite u Japanu 

S poštovanjem: 

Načelnik: 

Ante Babić, dipl. oec 

Božić 2011. 


87


88 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

Prijam za 

Yolandu Tabak Raibaldi 

7. travnja našu je Općinu posjetila gospođa 

Yolanda Tabak Raibaldi, velika humanitarka 

i zaljubljenica u Hrvatsku. Kako 

gospođa Yolanda živi na Aržanu i nailazi 

probleme u komunikaciji, obećali smo joj 

pomoći u prevladavanju poteškoća koje se 

susreću u svakodnevnom životu. 

Gospođa Yolande Tabak Raibaldi rođena 

je 1928. godine u Ajacciu na Korzici. 

Vjenčala se 1971. s Ivanom Tabakom koji 

je upoznaje s Hrvatskom i prenosi joj ljubav 

prema svojoj domovini. U toj zajedničkoj 

ljubavi živjela je sa suprugom do njegove 

smrti 2009., a sada živi u kući koju su zajednički 

izgradili u Aržanu. 

U vrijeme agresije na Hrvatsku gospođa 

Yolande razvila je preko svojih poznanstava 

sustav promidžbe za materijalnu 

pomoć ugroženim Hrvatima, prvenstveno 

djeci, svjedočeći o pravednosti Domovinskog 

rata pred brojnim uglednim osobama 

iz političkog života Francuske, poglavito u 

vremenima kada određeni politički čimbenici 

u svijetu nisu bili posebno skloni Hrvatskoj. 

Među značajnijim aktivnostima gospođe 

Yolande mogu se istaknuti:prikupljanje 

donacija i organizacija sedam konvoja za 

misije humanitarne pomoći Hrvatskoj, 

osnivanje udruge „Hrvatska-Francuska“ 

na Korzici putem koje je upoznavala svoje 

sunarodnjake s Hrvatskom. Nakon rata organizira 

turističko putovanje u Hrvatsku za 

grupu uglednih sugrađana iz Ajaccia, potpomaže 

i omogućava snimanje turističkog 

filma o Hrvatskoj za francusko tržište. 

Za svoje zasluge u akcijama humanitarne 

pomoći i promidžbi Hrvatske odlikovana 

je 1. travnja 2005. godine odličjem 

Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. 

Za sada gospođi Yolandi Tabak nesebično 

pomaže nevjesta pok. Josipa Jovića, 

Ankica, kojoj je ona neizmjerno zahvalna. 

Završena 1. faza ceste 

Dobrinče-Medov Dolac 

Zajedničkim projektom općine Lovreć 

i Županijske uprave za ceste završavaju se 

radovi na cesti Dobrinče - Medov Dolac. 

Jedan dio ceste je izmješten zbog čega 

su negodovali stanovnici naselja Dobrinče. 

Pregledom projektne dokumentacije nije se 

odstupalo od projekta. Ovaj dio ceste pridonijet 

će sigurnijem prometovanju za automobile 

i pješake. Daljnji radovi zavist će o 

osiguranju sredstava. 

Posjet njemačkih novinara na 

našim prostorima 

Novinari iz Savezne Republike Njemačke 

u organizaciji Berliner Press kluba 

boravit će nekoliko dana u Hrvatskoj. Nakon 

posjeta Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu 

vanjskih poslova doputovali su 

na područje naše županije i općine Lovreć. 

Točnije njihov boravak bio je na plantaži 

višanja u vlasništvu Dalma-Consaltinga i g. 

Denisa Rubića. 

Njemačke novinare zanimalo je puno 

toga, ali su gotovo svima postavljali dva pitanja: 

što mi Hrvati očekujemo od ulaska u 

EU i čime mi možemo privući ostale narode 

iz EU-a u Hrvatsku. Naravno, razgovori 

su bili korisni i nadasve promotivni za našu 

domovinu. 

Njemački novinari u posjetu općini 

Lovreć

Predsjednica kluba Berliner-Press gospođa 

Evelin Fischer govorila je vrlo pozitivno 

o svojim dojmovima. Uz viđene prirodne 

ljepote, kulturna i povijesna bogatstva 

posebno je naglasila gostoprimstvo naših 

ljudi i naš smisao za humor. 

Novinar WDR g. Thomas Nehls posebno 

se zanimao za naš kraj. Njega, naravno, 

uz more fascinira planina Biokovo i 

naše zaleđe. Uvjeren je da ćemo ulaskom u 

EU imati jako puno zainteresiranih ljudi za 

investicije, ali puno više za odmor jer na području 

od gotovo tristo kilometara nije vidio 

niti jednu tvornicu - a upravo to žele ljudi 

koji bježe iz velikih gradova. 

Put ih je dalje vodio prema Makarskoj 

i Dubrovniku, odakle će se vratiti nazad u 

Njemačku. 

Nadamo se da će njihove reportaže pridonijeti 

većem broju turista i zainteresiranih 

ulagača. 

Na sjećanju u Trstenu 

U organizaciji Zavičajnog kluba Imoćana 

u Dubrovniku, održano je sjećanje na 

trideset i pet poginulih Imoćana u akciji 

oslobađanja grada Dubrovnika. Ovo je četrnaesta 

obljetnica podizanja spomen-obilježja 

i devetnaesta obljetnica deblokade 

Golubova kamena. Njegovo oslobađanje u 

ljeto 1992.g., uz zapaženu ulogu imotskih 

Polaganje vijenaca u Trstenom 

StUdenci 50 

U Trstenom na poklonu vitezovima 

junaka i ostalih hrvatskih branitelja, bilo je 

vjesnikom konačne slobode Dubrovnika. 

Pred spomen-obilježjem izgrađenim 1997. 

godine župan dubrovačko-neretvanski Nikola 

Dobroslavić i saborski zastupnik Frano 

Matušić položili su vijence. Nakon toga 

su Udruga roditelja poginulih branitelja i 

predstavnici općina Imotske krajine i grada 

Imotskoga položili vijence. 

Svetu misu zadušnicu u crkvi Gospe 

od snijega na vodi predvodio je dubrovački 

biskup msgr. Mate Uzinić, a komemoraciji 

su nazočili fra Zoran Kutleša i fra Dinko 

Bošnjak. Tom je prigodom msgr. Uznić rekao 

da je darivanje života za opće dobro put 

k svetosti i pravednosti. I danas kada nam se 

čini da su mnoge stvari nepravedne, moramo 

težiti k tome da ustrajavamo na pravednosti 

i istini, makar ponovno morali ratovati. 

Biskup je svojom nazočnoću i ganućem 

iskreno zahvalio poginulima moleći Boga 

da u svetoj misnoj žrtvi otvori vrata raja 

pravednicima i primi ih u svoje Kraljevstvo. 

Medov Dolac u znaku 

Ivana Raosa 

9. srpnja su držani 18. Raosovi dani u 

organizaciji itoimene udruge. Na raspisani 

natječaj za monodramski tekst pristiglo 

je jedanaest uradaka. Stručno i ocjenjivačk 

Božić 2011. 


89


90 

StUdenci 50 

povjerenstvo: Milan Glibota, dr. Ana Lederer, 

dr. Miljeno Buljac i prof. Branka 

Buljan dao je svoje objašnjenje o svih jedanaest 

uradaka. 

Najboljim monodramskim tekstom za 

2011. godinu proglašen je tekst novinara i 

književnika Mladena Vukovića s naslovom 

Naša Nuša Ujevuša. 

Dijelove ovog uradka predstavili su 

mladi srednjoškolci Klasične gimnazije dr. 

Mate Ujevića iz Imotskog. 

Ovogodišnji se susret održao na prelijepom 

prostoru ispred župne kuće u Medovu 

Docu. Programu je prethodila sveta misa u 

crkvi svetoga Roka, a nakon toga i obredna 

molitva na grobu književnika Ivana Raosa. 

Prigodno slovo na grobu održao je ovogodišnji 

laureat Mladen Vuković rekavši kako 

su ga posebice u njegovu radu nadahnjivale 

don Pavlove riječi na posmrtnoj postelji 

„Smijte se, što više se smijte“! 

I ovogodišnji Raosovi dani pokazali 

su koliko znače općini Lovreć i mjestu Medovu 

Docu. Razlog više da se svake godine 

iznova okupim i nadahnjujemo Raosovim 

književnim opusom. 

Postignut dogovor o odlaganju 

Nakon gotovo četrnaest dana postignut 

je dogovor o odlaganju smeća na dosadašnjem 

prostoru jezera Kozjačić u Imotskom. 

Problem i zbrinjavanje smeća zasigurno 

je veliki problem koji će i u budućnosti 

predstavljati poteškoće ukoliko se ne riješi 

na odgovarajući način. Stalna edukacija, 

svijest ljudi kao i značajna novčana sredstva 

morat će se ulagati u zbrinjavanje smeća. 

Problem koji je eskalirao u Imotskom 

dogodio se zbog požara 15. srpnja stvorivši 

velike probleme svima žiteljima okolnih 

mjesta. Naručena mjerenja kakvoće zraka 

kao i biološke analize tla i vode, pokazali su 

onečišćenja na samom odlagalištu. 

Božić 2011. 

Prosvjednici su petnaest dana čuvali 

pristup odlagalištu i nisu dopuštali skupljanje 

otpada. Nagomilani otpad na području 

grada Imotskog i cijele Imotske krajine počeo 

je predstavljati pravu glavobolju zbog 

mogućnosti širenja zaraze. Na sreću za sve 

nas, loše vrijeme u mjesecu srpnju onemogućilo 

je širenje zaraze. Relevantne osobe 

Fonda za zaštitu okoliša resornog ministarstva 

i Zavoda za javno zdravstvo bili su stalno 

nazočni na terenu. 

Po njihovim savjetima sanirat će se 

odlagalište, ali će mu se ubuduće posvetiti 

puno više pozornosti. 

Prosvjednici su s pravom ogorčeni na 

nebrigu prema odlagalištu kao i nemar svih 

odgovornih osoba za njegovo upravljanje. 

Navečer 29. srpnja je susretljivošću 

prosvjednika postignut je dogovor kojega se 

svi trebamo držati. 

Apeliramo i na stanovnike općine 

Lovreć da racionalno postupaju sa svojim 

otpadom i da uredno plaćaju svoje račune. 

Cijena odvoza smeća je minimalna u odnosu 

na troškove koji prate sanaciju i odlaganje. 

Vjerujemo da ćete nakon svih ovih događanja 

shvatiti da je problem smeća naš 

problem i što se bolje organiziramo, to ćemo 

lakše prebroditi ovu i buduće situacije. 

Preminuo Ivan Milas 

Jučer je u rodnim Zmijavcima u 72. godini 

života preminuo dugogodišnji saborski 

zastupnik, potpredsjednik Vlade Republike 

Hrvatske i bliski prijatelj dr. Franje Tuđmana, 

dipl.iur.Ivan Milas. 

Prva asfaltiranja u 

Čaljkušićima 

Nakon završetka postavljanja cjevovoda 

po svim zaselcima Čaljušića (Lastalima,

Crkavicama, Janjićima, Gazićima i Raljima) 

pristupilo se asfaltiranju prometnice. 

Asfaltiran je dio od Lastala do početka 

Janjića. Kroz sljedećih nekoliko dana pripremit 

će se trasa do kraja Janjića i tijekom idućeg 

tjedna asfaltirati. Nakon toga pripremat će 

se trasa prema Raljima i dalje prema Goričaju. 

Sljedeći tjedan pozivat će se vlasnici za 

sklapanje ugovora za vodu kako bismo do 

kraja kolovoza pustili vodu. 

Na samom gradilištu popravit će se zidovi, 

odstraniti višak materijala i urediti bankine. 

Svečana sjednica na Dan općine Lovreć 

StUdenci 50 

Asfaltirat će se dio od Sekeleza do bunara te 

proširiti spojna šahta za glavni cjevovod. 

Molimo sve građane navedenih naselja 

da imaju strpljenja kako bismo posao uredno 

odradili do kraja. 

Proslavljen Dan općine Lovreć 

Još prije vojno-redarstvene akcije Oluja, 

1993. godine, Općinsko vijeće je donijelo 

odluku da se Dan općine Lovreć slavi 5. 8. 

Božić 2011. 


91


92 

StUdenci 50 

kao Zavjetni blagdan Gospe Lurdske. Inače 

je 5.8. blagdan Gospe Snježne. Napominjemo 

to jer svake godine slavimo zajedno Dan 

općine Lovreć s obljetnicom vojno-redarstvene 

akcije Oluja. 

Općinsko vijeće održalo je svoju svečanu 

sjednicu na kojoj su nazočili mnogi gosti i 

uzvanici na čelu sa županom Antom Sanaderom 

i dožupanom Lukom Brčićem. Prije 

početka sjednice položeno je cvijeće i svijeće 

u parku dr. Franje Tuđmana. Predsjednik Vijeća 

g. Marjan Sekelez otvorio je sjednicu, 

pozvao na minutu šutnje i ukratko s ponosom 

istakao napredak općine Lovreć. 

Načelnik općine Ante Babić govorio 

je o zacrtanim projektima koji su se ostvarili 

u zadnjih godinu dana. Najvažniji su. projekt 

završetka vodovodne mreže Čaljkušići 

(Janjići, Lastale, Gazići, Crkavice i Ralji), 

izgradnja ceste s nogostupom u Bošnjacima, 

izmjena svih tijela javne rasvjete i smanjenje 

potrošnje javne rasvjete na području cijele 

općine, adaptacija ceste u Dobrinčima, izgradnja 

mrtvačnice u Medovu Docu, izrada 

projektne dokumentacije i rješavanje imovinsko-pravnih 

sporova za cestu Studenci-Ričice, 

briga da prijelaz Dvorine dobije međudržavni 

status. Uz to, Općina Lovreć uredno 

financira sve preuzete obveze prema građanima. 

Zajedno s resornim ministarstvom i 

županijom potrebno je osigurati još jedan dio 

sredstava za isplatu sportske dvorane. U ovoj 

svečarskoj prigodi Općina Lovreć je pomogla 

tiskanje monografije Medov Dolac (Ljudi, 

puti i gradine), autora dip.ing.arh. Petra 

Matkovića, čije će predstavljanje biti 14. 8. 

u Medovu Docu i knjigu Lovreć-zbivanja u 

prošlosti prof. dr. Ivana Petričevića. 

U okviru proslave predstavljen je novi 

broj Lovrećkog libra ( urednik prof. Branko 

Šamija) te otvorene izložbe slika (Gudelj- 

Lončar-Stapić) koje je predstavila prof. 

Branka Buljan. 

Tijekom održavanja Lovrećkog lita u 

suradnji s Kulturnom i športskom udrugom 

Božić 2011. 

održan je malonogometni turnir i turnir u 

obaranju ruku kao i utrka za borbu protiv 

droge. 

Na Zavjetni blagdan Gospe Lurdske 

procesiju i svetu misu služio je don Jure 

Vrdoljak, duhovnik mladih iz Splita. 

Predstavljena monografija 

Medov Dolac 

U subotu 3. rujna u Medovu Docu je 

predstavljena dugo najavljivana monografija 

Medov Dolac autora dipl.ing.arh. Petra 

Matkovića. 

Moderator i uvodničar u predstavljanje 

ovoga velebnog djela bio je prof. Bogoslav 

Matković koji je publici govorio o važnosti 

zavičaja i zavičajnoga kao ishodišta i točke 

kojoj se svi na određeni način vraćamo. 

Predstavljači su redom bili: don Matko 

Džaja, Ljubomir Gudelj i don Ivan Džaja. 

Svatko je na svoj način doprinio u predstavljanju 

ove Monografije. 

Župnik Medova Doca don Mladen 

Vukasović simbolično je na početku rekao: 

„Ako čovjek želi biti upamćen poslije smrti, 

trebao bi učiniti jednu od ove tri stvari: stvoriti 

dijete, posaditi stablo ili napisati knjigu. 

Večerašnji autor napravio je sve troje. Ova 

knjiga je spomenik Medovu Docu polazište 

za sva daljnja znanstvena, povijesna i kulturološka 

istraživanja.“ 

Medovljani i Medovke, knjige gladni, 

pohrlili su u velikom broju na predstavljanje. 

Na kraju se svima obratio i sam autor. 

Vidno uzbuđen, nije krio oduševljenje svojim 

Medovljanima na koje je silno ponosan. 

Napisao je djelo koje trajno proslavlja Medov 

Dolac. Zahvalio se svima koji su mu na 

bilo koji način pomogli. 

Uz autora su na predstavljanju bili nakladnici 

Matice hrvatske ogranka Imotski 

(Milan Glibota) i Općine Lovreć (Ante 

Babić).

Umjesto osvrta (s Monografijom u 

rukama) 

Evo, može li biti ljepšeg povratka: u 

rukama kao na dlanu sabrana povijest zavičaja, 

sabrani zapisi o Medovu Docu. I dok 

listaš stranice knjige, uskrsava panorama 

sjećanja, i ne vidimo samo slike: kao da 

čujemo glasove pokojnika, kao da čujemo 

zveket njihovih alata, rzanje konja i zveku 

praporaca, slike rađanja i umiranja… Uzmimo 

te slike, slušajmo glasove sa stranica 

ove tople kronologije, nama tako drage i bliske. 

Uzmimo ih iz autorovih istraživalačkih 

samoprijegora s povjerenjem kao znakovit 

događaj za svakog od nas i kao pozivnicu za 

sugovorništvo o isitni o nama. 

Obitelj Kovač u posjetu 

općini Lovreć 

Obitelj Josipa i Zore Kovač posjetila 

je općinu Lovreć i došla se zahvaliti za 

darovanu javnu rasvjetu. Gospodinu Josipu 

je posebno draga naša briga za Hrvate koji 

žive preko granice. 

Razgovorali smo o mogućnostima zajedničke 

i prekogranične suradnje u interesu 

povratka ljudi i njihovih mogućih investicija. 

Zahvalan je g. Kovač što smo poduprli projekt 

StUdenci 50 

izgradnje ceste od Vinice do Mijakova polja. 

Napominje da suradnja svakako mora biti još 

čvršća i bez ikakvih ograničenja za dobro naroda 

na čemu će maksimalno raditi. 

Obitelj Kovač odselila se iz naših krajeva 

krajem pedesetih godina najprije u 

Australiju, gdje su ostali šesnaest godina, a 

nakon toga u Sjevernu Amriku. 

U Americi im je rođeno troje djece. Dali 

su im imena: Branimir, Krešimir i Zvonimir. 

Božić 2011. 


93


94 

StUdenci 50 

Branimir je inženjer u građevinarstvu, Zvonimir 

radi kao CPA za bankarstvo, a Krešimir 

je šerif u gradu Huntingtonu. Sva trojica 

odlično govore hrvatski jezik, a imena koja 

su im roditelji s osobitom namjerom dali, 

nisu praktična za američko govorno područje 

pa ih ljudi stalno pitaju tko su i odakle. 

Sam gospodin Kovač je vlasnik tvrtke 

KOVAC INC., kao superintendant. Interesantno 

je da tvrtka ima grb s dobrim likovnim 

rješenjem - pola hrvatski, pola američki. 

Obitelj Kovač pola godine živi u Hrvatskoj 

i Vinici (BiH), a pola godine u Americi. 

Na upit kako je doživio samostalnost hrvatske 

države kaže: „ Sloboda je nešto najslađe 

i najljepše. To vam nitko ne može platiti. Biti 

slobodan čovjek u svojoj državi je najveći 

doseg za čovjeka. Kada znadete kome pripadate 

i za što živite, to je sreća i blagoslov od 

Boga. Mi Hrvati moramo biti strpljivi, mlada 

smo država koja uči i gradi sve ono što su 

neki izgradili i prije tristo godina. Plaćajmo 

svojoj državi što više poreza i volimo je svim 

srcem svojim, a čuvajmo je kao dijete svoje.“ 

Na odlasku su Općini poklonili digitalni 

foto-aparat za web stranice kao i kolekciju 

američkih kovanih moneta sa svim saveznim 

državama i američkim predsjednicima. 

Božić 2011. 

Osigurane đačke i 

studentske karte 

Općina Lovreć osigurala je svim 

srednjoškolcima koji pohađaju nastavu u 

Imotskome mjesečne pokazne đačke karte. 

Susretljivošću Autopoduzeća Imotski prilagođene 

su i školske linije. Molimo roditelje 

da upozore djecu da ne uništavaju autobuse. 

Svim studentima osigurane su godišnje 

studenstske karte po posebnom programu 

koji su dobili iz Općine. Udovoljavanjem 

uvjeta preuzeli su svoje godišnje karte. 

Program male škole 

Relaizacija Programa male škole otpočela 

je 1. listopada 2011. I ove godine će ga 

ostvarivati učiteljica Natalija Prka od ponedjeljka 

do petka u vremenu od 8 do11 sati. 

Njemački veleposlanik u 

posjetu općini Lovreć 

Splitsko-dalmatinska županija i Hrvatska 

gospodarska komora organizirali su 

konferenciju o Hrvatsko-njemačkoj suradnji 

na razvojno-istraživačkim projektima. 

Svoja su predavanja održali: dr. Bernd 

Fischer (veleposlanik SR Njemačke u Hrvatskoj) 

prof. dr. Ivica Veža (FESB), dipl. 

ing. Burkhard Schallock (Fraunhofer IPK 

Berlin), prof. dr. Volker Wittwer (Fraunhofer 

IPK Freiburg), prof.dr. Frano Barbir 

(FESB) i mr.sc. Brano Ora. 

U ime organizatora nazočili su: splitsko-dalmatinski 

župan Ante Sanader, Jadranka 

Radovanić (HGK) i mr. Ivan Udovičić 

kao moderator okruglog stola. 

Na skupu je sudjelovalo sedamdesetak 

gospodarstvenika, predstavnika gradova i 

općina i predstavnici Sveučilišta u Splitu. 

Kako je i obećao, njemački veleposlanik 

dr. Bernd Fischer 22. rujna je posjetio 

općinu Lovreć. 

Rekao je da je to dug koji je obećao 

svojim prijateljima iz nama prijateljskog 

Njemački veleposlanik dr. Bernd 

Fischer u posjetu općini Lovreć

Dobrodošlica za njemačkog 

veleposlanika u općini Lovreć 

grada Kandelna i pokrajine Germersheim. 

Veseli ga, naravno, što će Hrvatska doskora 

postati članica EU, gdje odavno pripada, 

ističući mogućnost da Hrvatska iskoristi što 

više sredstava iz fondova Europske Unije. 

Posebno je naglasio našu zajedničku suradnju 

s prijatlejima u Njemačkoj. Ujedno želi 

da, posebno u jesenje vrijeme, kolege iz njemačkih 

gradova i općina dolaze u ovaj kraj 

sa svojim prijateljima gospodarstvenicimna 

i njihovim mogućim ulaganjima. 

Posebno mu je bilo drago čuti da na našem 

području imamo školu u kojoj je prvi 

strani jezik njemački. Svoj je put dalje nastavio 

prema Imotskom. 

Javni poziv za legalizaciju 

nezakonito izgrađenih zgrada 

u Narodnim novinama, službenom glasilu 

Republike Hrvatske, broj90/2011. od 

2.kolovoza 2011 .godine objavljen je Zakon 

o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama 

(dalje:Zakon). Zakon je stupio na snagu 

dana 10 kolovoza 2011.godine. 

Sukladno odredbi članka 28. stavak 1. 

Zakona, jedinice lokalne samouprave dužne 

su najkasnije do 31. prosinca 2011. godine 

pripremiti popis svih nezakonito izgrađenih 

zgrada na svom području, za koje već imaju 

saznanja na temelju prijava građana, postupanja 

komunalnih redara i drugih izvora. Popis 

StUdenci 50 

zgrada sadrži ime vlasnika/investitora zgrade 

i podatke o lokaciji (k.č.br.,k.o.i /ili adresu.). 

Pozivano sve vlasnike / investiture nezakonito 

izgrađenih zgrada na području općine 

Lovreć da se jave u Ispostavu u Imotskom 

Upravnom odjelu za komunalno stambenu 

djelatnost, uređenje prostora i zaštitu okoliša 

i dostave podatke o 

• nezakonito izgrađenoj zgradi (lokaciji) 

• vlasniku ili investitoru (ime i prezime 

i adresa) 

• vlasnički list 

• posjedovni list 

• preris katastarskog plana M 1:2880 

radi pripreme (ustrojavanja) popisa 

nezakonito izgrađenih zgrada na području 

općine Lovreć. 

Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom 

stanju (zahtjev za legalizaciju) podnosi 

se na adresu: 

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA 

Upravni odjel za prostorno uređenje Split 

Ispostava Imotski 

Ulica Ante Starčevića 

21260 Imotski 

najkasnije do 31. 12. 2012 .godine. 

Lovreć-zbivanja u prošlosti 

Iz tiska je upravo izišla knjiga dr.sc. Ivana 

Petričevića, Lovreć-zbivanja u prošlosti. 

Knjiga ima 330 stranica u kojima autor donosi 

dio svojih objavljenih radova u Lovrećkom 

libru, ali i veći dio još neobjavljenih. 

U prvom dijelu govori o lovrećkoj 

prošlosti; prikazima Lovreća za vrijeme 

mletačke i francuske vladavine; o arheologiji 

Lovreća i poznavanju stećaka zapadnog 

dijela Imotske krajine; o posljednjim poznatim 

natpisima hrvatskom ćirilicom kao i o 

svojim usorskim uspomenama. 

U dogovoru s autorom predstavljanje 

će biti u mjesecu studenome. Izdavači knjige 

su Matica hrvatska, ogranak Imotski i 

Općina Lovreć. 

Božić 2011. 


95

Kad su vile kolo zamećale… 

96 

StUdenci 50 

Kad su vile 

kolo zamećale… 

Kolo je najčešći oblik narodnog plesa. 

Popularnost zahvaljuje jednostavnosti. 

No, pisanih tragova o kolu na 

Studencima je malo. Rijetki su na Studencima 

koji se sjećaju priča o kolima. Tragajući 

za podacima o tradicionalnoj glazbi i 

plesovima Dalmatinske zagore, naišla sam 

na zanimljiv zapis Ivana Ivančana, Narodni 

plesovi Dalmacije 2, gdje u poglavlju o 

Imotskoj krajini i Vrgorcu posebno bilježi 

studenačke običaje i studenačko kolo. 

U Studencima se najviše plesalo na oba 

dana Uskrsa te na Svetog Iliju i Svetog Stjepana 

božićnog. Kolo se igralo pred kućama, 

ali i na vršaju, na guvnu. Nekad bi u kolu 

bilo pet, šest kuća, kadgod sedam, deset na 

jednome guvnu. 

Svećenici nisu kritizirali ples, a da se 

ne smije plesati u korizmi, to je bilo duboko 

ukorijenjeno i nije bilo potrebno posebno 

isticati. Zabave na dernecima su se mijenjale. 

Nije više ništa od starinske zabave u 

nas. Dođe neki „ringušpilj“. Ranije bi došli 

livanjski trgovci Turci i prodavali bi izvezene 

jačerme sa srmom. I bratu mi kupili 

jačermu i opanke one crvene sarajske. E 

bilo je i fesova onda, oni vakata. I onda se 

prodavalo ono drveno posuđe, kotluše, posuđe 

ovo iz Zagvozda. To je bilo za kuvanje 

mlijeka. Vučije za vodu, bukare i one, kako 

smo mi zvali, piščance od zemlje. I lule zemljane 

zelovske. Za jesti ništa osim gostiona 

i voća. Jabuke, smokve petrovače. I suvo 

voće kao grožđe, smokve ko oskoruše suhe. 

I kafu bi prodavali Turci. Metli bi stolice od 

dasaka vani i jaku vatru od petrolja. I onda 

prije se šalove nosilo kao Turci, one crvene. 

Božić 2011. 

Fes umotan u šal, a neki zovu peškir. I bacali 

momci kamena. Ko će dalje bacit. Natjecali 

se mlađarci. I oni vakata prvih mojih i onda 

su bili puškari. I nosila se mala puška za pasom, 

mala puška sa srebrom izvezena. To 

je stajalo u pripašaju, sarajskom pripašaju. 

I maše što se vatra uzimlje u lulu. A lule su 

bile one velike, strunka se zvale. Zelovo je 

izrađivalo i prodavalo. A šetalo bi se i pivaj 

gange naše. Gledale bi cure kakvog muškarca 

da se uvate prošetat. Ako se ne šeta s nikim, 

onda nema momka, a ako se već s kim 

šeta, rekli bi: „Evo ga, ima ga.“ 

U nas je lipo baš tute prilike, tu je raskrsnica 

lijepa prema Lovreću, i prema amo 

Bosni gore. I onda se dogovore za kolo. A 

Turci neki oće on kad je u kolu neku curu 

baš da poljubi, a ona se ne da. A oni okolo 

pobalaj. Nije se to znalo kao sad. Obično. 

Neko se šali provodilo. Pa onda neko nabaci 

ovako šaljive stihove: „Igra kolo, igra kolo i 

kolu Kaja. Tresu mi se, tresu mi se…“ Tako 

se to šalilo. Onda ja to pamtim, štogod ovo 

seljačkih stihoklepetanca. 

Pošto u nas nije veliki komšiluk, dolazili 

bi iz drugih sela kad je dernek. Onda 

bude: „Igra kolo igra kolo na dvadesetidva…“ 

I onda ona iz kola koga ona oće, 

ona ga ljubi. Onda drugi upada. A stari samo 

gledaju oko kola i smiju se. Kod nas nije 

bilo izrazitog kolovođe. 

Stari ljudi pričaju da su vile kolo igrale 

u Zavelimu. Ova planina Zavelim. Tu da su 

vile kolo igrale i da su ih stari ljudi vidjeli. 

Jedan ovdje iz Meštrovića, Vilenjakom ga 

zvali. I već kad su igrale u Zavelimu vile,

unda je jedan lega čovjek preko, a drugi je 

otuda, onda su se pokrili, u noći i po nogama 

do prsiju, jer je zima, gore na vrh planine, 

znate. I onda lega jedan od njih dvojice 

tamo, a jedan vamo. A onda kad su došle 

vile k njima, onda se one dogovaraju, kaže: 

„Gledajte ovo je čudo, jedan trup, jedan 

čovik, a dvi glave. „Unda su igrale. Unda je 

jedna velika kaže: „Tako mi sedamdesetidva 

vrela zavelinska, ovo nismo vidjeli. Tako mi 

doca Kalenog i vodice malog Paripovca, di 

smo čedo naše kupale, ni ovo nismo vidjele.“ 

To su one pričale, a oni su čuli sve. Kod 

StUdenci 50 

nas kad vitar digne prašinu to bi rekli: Vijar, 

vihor- to su vile kolo zametnule. 

Kasnije su građanski plesovi i načini 

zabavljanja prodrli i na selo. Interesantan i 

veoma iscrpan podatak je iz Studenaca. „Što 

se tiče baš zabava one nisu na vrhuncu, jer 

omladina većim dijelom godine osustvuje. 

Jedine su zabave priredbe, akademije. Mi 

smo pokušali uvesti, međutim najteže nam 

je sa ženskom omladinom. Nekako su pod 

utjecajem starijih. Ne puštaju ih na ples. A 

imali smo plesove. Obično u školi. Isprazni 

se jedna prostorija, učionica. Obično su 

kod nas bili plesovi, recimo, stari plesovi: 

Božić 2011. 


97


98 

StUdenci 50 

sving, valcer najviše. Učitelj je svirao harmoniku. 

Obično naši muškarci idu van pa 

nauče. Svaka skoro zna plesat samo ne će da 

se upušta. Muškarci nauče kod kuće sestru i 

tako, rodicu. Oni plešu u zaselku svoje kuće. 

Obično su plesovi bili za 29. 11, Novu godinu, 

nedjeljom, ali rjeđe. U novije vrijeme 

to je otpalo. Omladina se većinom zabavlja 

uz karte. 

U Studencima su kazivači bili: Ivan 

Bilić Prcić rođen 1896. godine, Ruža Maras 

rođena Vrljičak i Srđan Tojčić. 

A evo kola iz Studenaca. U miješanom 

kolu naizmjence se hvataju momci i djevojke. 

Kolo se isprva lagano kreće i u njemu se 

pjevaju različite pjesme. Ovdje bi ih zvali 

„sinjske pjesme ili po cetinsku“. 

Evo dviju takvih pjesama: 

Pjevni, pjevni, moje janje malo! 

Pjevni, pjevni, moje janje malo! 

Po čemu sam tvoje janje malo? 

Po ljubavi tvoje janje malo… 

A da sam ja tvoje janje malo, 

Ti bi doša i janje obaša… 

Di no sinoć sijelismo, 

jabuko moja, hej! 

Di no sinoć sijelismo, 

ostade mi sablja moja, 


Ostade mi sablja moja, 

sablja moja i marama, 


Sablja moja i marama, 

u marami ogledalo, 


U marami ogledalo. 

Obično su se u kolu pjevale kratke 

pjesme, no više njih jedna iza druge. Kad 

bi i zadnja pjesma bila ispjevana, onda bi 

se kolo bez pjesme počelo življe kretati i 

poskakivati. Zatim bi se opet prešlo na lagani 

dio i pjevalo pa opet na poskakivanje 

itd. Lagani dio je označen sa A, a brzi s B 

Božić 2011. 

i tako su opisani plesni koraci. Neodređeni 

broj parova hvata se za dolje ispružene ruke 

u zatvorenom kolu. Dio A sastoji se od neodređenog 

broja dvočetvrtinskih taktova, a 

svaki takt sadrži po dvije četvrtinke. 

I takt 

Četvrtinka: Lijevom nogom korak polulijevo 

natrag. 

Četvrtinka: Desnom nogom korak 

naprijed. 

Svi taktovi koji slijede jednaki su prvom 

taktu. 

Netom je pjesma završila, plesači su se 

okrenuli u smjeru kretanja kola, tj. u smjeru 

hoda kazaljke na satu sveudilj se držeći za 

dolje ispružene ruke. U početku su poskoci 

relativno lagani i visoki i što se kolo dalje 

odvija, oni postaju brži i niži. Sa svakom se 

nogom naizmjence dva puta poskoči. Evo 

kako izgleda brži dio kola iz sela Studenci. 

Ples se sastoji od neodređenog broja 

dvočetvrtinskih taktova, a svaki takt sadrži 

po dvije četvrtinke. Po dva se takta neprekidno 

ponavljaju.

StUdenci 50 

I takt 

Četvrtinka: Desnom nogom korak 

naprijed 

Četvrtinka: Desnom nogom poskok 

naprijed. 

Svi neparni taktovi koji slijede, jednaki 

su prvom taktu, a svi parni drugom. 

Priredila Ivana Babić 

Božić 2011. 


99

Francuski pustolovi posjetili Studence 

100 

StUdenci 50 

Francuski pustolovi 

posjetili Studence 

Francuzi na odlasku iz Studenaca 

U sinjskom samostanu 

Božić 2011. 

Skupina francuskih studenata u sklopu 

međunarodnog ekološkog projekta 

putuje svijetom i bilježi ekološke 

posebnosti različitih krajeva. Projekt traje 

od 2010. do 2012. godine, a financiraju ga 

francuske znanstvene i ekološke ustanove te 

sveučilište iz Montpeliera. Voditelji projekta 

su studenti Julia Bessin i Mathias Fattet. 

Dosada su obišli Španjolsku, Tunis, Grčku, 

Tursku, Bugarsku, Makedoniju, Srbiju, Bosnu 

i Hercegovinu, a na putu iz Mostara prema 

Splitu posjetili su Studence. 

U Studencima su se zadržali jedan dan 

i prenoćili. Kako je bilo jako nevrijeme i 

kiša, nisu mogli obići cijelo mjesto, već su 

se zadržali u Centru. Ispričali smo im zanimljivosti 

iz Studenaca, geografske, prirodne 

i klimatske osobitosti, ugostili ih i osigurali 

im smještaj. Na jednom biciklu je metalni 

prtljažnik na koji kartografski ucrtavaju sva 

mjesta koja su posjetili. Velikim slovima su 

upisali Studence. 

Budući da im je sljedeća postaja bio 

Sinj, nazvali smo samostan, a gvardijan fra 

Bože Vuleta ih je srdačno ugostio. 

Njihova putovanja se mogu pratiti na 

blogu letourdespaysans.wordpress.com. 

i.b.

StUdenci 50 

Novo 

Babićevo stihovlje 

Davor Šalat ističe da se u prvoj Babićevoj 

zbirci naslućivala humorna i 

groteskna intonacija koja unekoliko 

proturječi osluškivanju transcedentalija, slijedilo 

je sučelje zavičajnosti i suvremenosti 

poetičke heterogenosti, a samopropitivanje 

o statusu lirskog subjekta nastavlja se i u trećoj 

knjizi. U spiritalizaciji stvarnosti pjesnik 

se pita kakva je veza između njega i svijeta, 

stanje „između“ mu je urođeno kroz razotkrivanje 

što je između sna i jave, svjetla i 

Nakon zbirki stihova Kasna 

molitva prstiju (1999.) i 

Zvizda (2007.) te zavičajnog 

jezikoslovnog priručnika 

Studenački rječnik (2008.), 

profesor filozofije, 

književnosti i ruskog jezika 

Ivan Babić „Ljilje“ objavio 

je novu knjigu pjesama – 

Stigme svagdana, u nakladi 

zagrebačke Udruge Jutro 

poezije. 57 pjesama u 

slobodnom stihu iskovano 

je u postmodernističkom 

i intertekstualnom slogu, 

desetak je pjesama posvećeno 

prijateljima i kolegama 

po peru. U pogovoru 

naslovljenom „Ludičko 

transcendiranje subjekta i 

stvarnosti“ 

tame, svagdana i mašte, dobrog i lošeg, pjesme 

i molitve, vrijednosti su mu u odsutnosti 

bilo kakvog automanirizma i igranja na 

provjerenu kartu. 

U zbirci je i pjesma Sv. Franjo u Rami, 

uvrštena u zbornik stihova o utemeljitelju 

franjevačkog reda. Inače, dvije Ivanove 

pjesme uglazbio je zagrebački šansonjer 

Neven Dužević. 

M. Vuković 

Božić 2011. 

novo Babićevo stihovlje 

101

U spomen Ante Kesić 

102 

StUdenci 50 

U spomen 

Ante Kesić 

Božić 2011. 

(1921. – 2011.) 

Neka bude zabilježeno u našem listu 

još jedno književno ime koje u 

svom životopisu spominje Studence. 

Ante Kesić rođen je u našem mjestu 24. 

rujna 1921. godine, gdje su mu u školi radili 

otac, rodom iz Drniške krajine, i majka 

Dubrovčanka. S njihovim premještanjem, iz 

Studenaca je odselio i Kesić, koji je živio 

u Zagrebu, a najveći dio svog radnog vijeka 

bio je novinar Radio Zagreba, a zbog 

vanjskopolitičkih komentiranja zvali su 

ga i Blistok. Objavio je više knjiga proze i 

Srušeni spomenici su dvostruki 

spomenici! 

* 

Na redu je SANACIJA nacije… 

* 

Lažni invalidi su ipak invalidi – moralni. 

* 

Ima prošlosti koje nikako da prođu. 

* 

Metropole su nekropole živih. 

* 

Najbolja je vjera bez vjerovnika. 

* 

Neriješeno – to je pobjeda slabijeg. 

* 

Uzbrdo teče jedino poplava. 

* 

Za državne službenike, posebne policajce, 

štrajk bi mogao biti opasan, posebno ako 

se otkrije da država može bez njih. 

* 

Ljepota je prolazna jer je ružnota dolazna. 

* 

Viši stupanj pismenosti je čitanje među 

redovima. 

* 

I podobnost je nekakva sposobnost! 

Ante Kesić 

publicistike, a tek je u mirovini progovorio 

i u formi aforizma, kojima je „šibao“ pojedinačne 

i društvene mane i poroke. Tiskane 

su mu tri zbirke mudroslovica - Misli za 

primisli (Zagreb, 2003.), Zarobljenik slobode 

(Zagreb, 2006.) i Visoki napon (Zagreb, 

2008.). Evo nekoliko britkih i duhovitih misli 

iz Kesićevih knjiga, za koje su vjerojatno 

zaslužne i narodne poslovice i umotvorine 

koje je u ranom djetinjstvu usisao. 

M. V.

40 godina Hrvatskog proljeća 

Ove godine dosta potiho obilježena je 

40. obljetnica Hrvatskog proljeća, buđenja 

hrvatskoga nacionalnog pokreta u komunističkoj 

Jugoslaviji, koji je krajem 1971. godine 

politički slomljen smjenama hrvatskih 

lidera u Karađorđevu, a narod je to platio 

novim progonima domoljuba, njihovim iseljavanjem 

diljem svijeta, a iz skoro svake 

općine po troje “maspokovaca” završilo je 

u zatvorima, iz Imotske krajine Bruno Tandara, 

Jerko Prka i Drago Prlj. Nakon pada 

čelnika Udbe Aleksandra Rankovića 1966., 

jugoslavensko se društvo počelo sitnim 

iskoracima demokratizirati, ustavnim amandmanima 

iz 1967. i 1968. ojačan je položaj 

republika i pokrajina, a Matica hrvatska i 

hrvatski intelektualci digli su glas protiv 

društveno-ekonomskih nepravilnosti i tlačenja 

u nacionalnim odnosima formalnog 

jugo-federalizma, ali stvarnog beogradskog 

centralizma. Vrhunac pokreta bio je studentski 

štrajk od 22. studenoga do 3. prosinca 

1971. godine, kada su zagrebački studenti 

prihvatili ideje tadašnjih vodećih hrvatskih 

političara Savke Dabčević-Kučar i Mike 

Tripala, koji su kasnije prekršteni kao vođe 

“Kontrarevolucionarnog komiteta pedesetorice”, 

među kojima su bili i Imoćani Vlado 

Gotovac, Ante Bruno Bušić, Ante Glibota, 

Ante Todorić, Bruno Tandara, Ante Paradžik. 

Neki od njih nisu zaraženi virusom “hrvatske 

šutnje”, nastavili su hrabro svjedočiti 

svoje hrvatstvo u zemlji inozemstvu (gdje 

je Bušić ubijen), oni su bili sjeme rađanja 

neovisne hrvatske države 20 godina kasnije. 

Malu spomen knjigu DOKUMENTI O 

ŠTRAJKU HRVATSKIH SVEUČILIŠTARA- 

CA 22. XI. – 3. XII. 1971. (s fotografijom 

StUdenci 50 

Nove knjige 

Tripala u Lovreću na naslovnici) priredili su 

publicist Milan Glibota i lovrećki načelnik 

Ante Babić, a objavili Općina Lovreć i Matica 

hrvatska Ogranak Imotski. Izvorne dokumente 

(letke, priopćenja i preslike, među 

njima čak i studentska budnica “U štrajk”) 

četiri desetljeća je čuvao suautor knjige Glibota, 

i daruje ih čitateljstvu i u prijepisu, 

stariji će osvježiti svoj sjećanja na to zlatno 

doba Hrvatskog proljeća, koje je ipak kadtad 

donijelo plodove, a mlađi svakako trebaju 

pročitati knjigu o tim povijesnim i sudbonosnim 

danima 1971. godine, poglavito 

stoga što će nam punu istinu prešutjeti neki 

profesori u svojim udžbenicima, a neki koji 

su tada bili svjedoci komunističkim tužiteljima, 

danas nam svaku večer “sole pamet” 

o demokraciji na malim ekranima. 


Božić 2011. 

nove knjige 

103

nove knjige 

104 

StUdenci 50 

Božić 2011. 

Monografija Vinice 

U nakladi tomislavgradskih Naših 

ognjišta i Župe Vinice objavljena je opsežna 

(510 A4 stranica) monografija ŽUPA 

VINICA iz pera glavnog urednika Naših 

ognjišta Roberta Jolića i župnika don Ilije 

Drmića. Legenda kaže da na Zavelimu živi 

77 vila, možda su i one nadahnule pisce i 

nakladnike pa su tako dva mjestašca s obje 

strane te planine dobila svoje monografije 

- i Vinica nakon luksuzne veleknjige MOJI 

STUDENCI. Naše susjedno sjeverno naselje 

i župa Vinica jedno je od najneobičnijih 

pograničnih mjesta na dugoj granici 

između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 

čija je katolička župa i danas rastrgana između 

dvije hercegovačke općine, “tijelom 

u BiH, a dušom i srcem u Hrvatskoj”, u posljednjih 

pola stoljeća je desetkovana, broj 

stanovnika je opao sa 4.000 na 400 stalno 

živućih pučana. Vinica je periferna hrvatska 

vena, iz Hrvatske prima struju, telefonske 

impulse i školska znanja jer njezini sve 

malobrojniji učenici pohađaju susjednu zapadnu 

hrvatsku Osnovnu školu u Aržanu. 

Možemo žaliti što u prošlosti nije bilo dalekometnih 

bacača raketa koji bi se dalje dobacili 

od ondašnjih topova s imotske Topane 

pa je Požarevačkim mirom 1718. godine 

između kuća hrvatske braće i rođaka povučena 

neprirodna granica između Dalmacije 

i Hercegovine, ondašnje Turske i Mletačke 

Republike. Knjiga je tiskana za 125. obljetnicu 

utemeljenja viničke župe, objavljuje 

prikaz svih bitnih povijesnih i zemljopisnih, 

klimatskih, etimologijskih osobitosti 

tog kraja, opću i crkvenu povijest Župe Vinice 

sa šest zaselaka. Od 27 stalnih župnika 

najviše je službovao don Jozo Ivančić 

– čak 21 godinu, a među njima je 5 godina 

služio i slavni fra Bariša Drmić, na glasu 

svetosti u narodu, koji je za relikvije uzimao 

njegovu odjeću ili kamenčiće s groba. 

Tu je i popis 192 žrtve 2. svjetskog rata, 

plus 8 poratnih, znači okruglo 200, a Vinica 

je porodila i okruglih 15 poginulih branitelja 

u Domovinskom ratu, i evo odgovora 

na ono pitanje s početka mog slova, 12 od 

njih 15 je poginulo na hrvatskim bojišnicama 

svjedočeći za koga su Viničani dušom i 

tijelom. Obrađena je povijest točno 50 prezimena, 

od kojih je danas 9 nestalo, 15 ih 

je izvornih, najstarijih, a još 15 ih se može 

smatrati udomaćenima viničkima. Na top 

listi najvećih prezimena prvo mjesto dijele 

Mamić i Šiško s po 22 obitelji, treći su Perkovići 

(20), Jurčevići (19) i Ćalušić (15)… 

Poglavlja pri kraju knjige, koja govore 

o duši viničkog čovjeka, njegovim pučkim 

običajima za Božić, poklade, korizmu, 

Uskrs ili svadbu, napisao je današnji 

župnik. Neobični su običaji o maškarama, 

ili uloga vuka u svatovima, a uz desetak 

gangi, tiskano je i 150 poslovica. Knjigu 

sa zanimanjem mogu čitati i oni koji nisu 

iz Vinice, ona je putokaz i ostalim mjestima 

i župama kako napraviti svoju knjišku 

domovnicu. 

Mladen Vuković

Jokanov slikopis 

Otkada je došao na službu u Vinicu, profesor 

don Ilija Drmić pokrenuo je nakladničku 

djelatnost pa je nedavno tiskan i katalog 

JOKANOV SLIKOPIS koji predstavlja slikarski 

opus zaboravljenog akademskog slikara 

Josipa Jokana Šiške (1942.-1974.), tragično 

preminulog nadarenog viničkog slikara, Studenčanina 

po majci Mari Udiljak. 

Prigodom blagoslova kuća u Šiškama 

don Ilija je doznao za slikara Josipa Jokana, 

koji je nakon strojarske škole u Mostaru 

diplomirao i na likovnoj akademiji u Ljubljani, 

te je krenuo poput brojnih zavičajnika 

gastarbajteraditi u Njemačkoj. Svjedoči 

kako je svakodnevno išao do Bilobrkove 

pećine i slušao zvonjavu zvona iz nje. Još 

od dječačkih dana Jokan je portretirao ugljenom, 

kredom i olovkom stare bake i djedove 

u Vinici, a sačuvano je i nekoliko njegovih 

ulja s motivima brdskih krajolika i jezera, 

a sudbina je htjela da se Jokan u 32. godini 

utopio u jednom bavarskom jezeru. Njegove 

pronađene slike i crteži izloženi su 12. 

StUdenci 50 

siječnja 2008. na skupnoj izložbi u staroj 

trošnoj župnoj kući (od 1885.), negdašnjoj 

turskoj kuli stražarnici sa zatvorom koju je 

prije tri i pol stoljeća (do)gradio Asanaginičin 

muž Asanaga Arapović, i koja bi preuređenjem 

trebala prerasti u Galeriju Jokana 

Šiške i Zavičajni etnografski muzej Vinice. 

Njegovih devedesetak slika je sabrano u prvoj 

monografiji koju je zaslužio slikar, čije 

oko ima metafizičku konotaciju, Božje oko 

koje ga nadahnjivaše. 

Vratio se tako Jokan u hrvatsku umjetnost, 

ponovno pokucao na likovna vrata, 

probudio uspomene, ali i žal što nam ga je 

smrt prerano otela iz ovozemne zbilje. U 

knjizi su popratne tekstove o slikaru i viničkom 

(buškoblatskom) likovno-pjesničkom 

krugu napisali Ilija Drmić, Stjepan Galić, 

Petar Škorić i Petar Miloš, a tiskana je u 

nakladi Naših ognjišta iz Tomislavgrada, a 

sunakladnici su Župni ured Rođenja Marijina 

iz Vinice, Zavičajno društvo Zavelim 

iz Splita te slikareva braća Nediljko i Stipe 

Šiško iz Splita. 


Božić 2011. 

nove knjige 

105

Prosute uspomene 

106 

StUdenci 50 


Pita Jure učiteljicu: 

- Učiteljice, gdje ima najviše Studenčana? 

Učiteljica se zamisli nije li riječ o nekakvoj 

smicalici pa pažljivo odgovori: 

- Na Studencima ih ima dosta, ali mislim 

da ih u Zagrebu ima više. 

- E, učiteljice, učiteljice, greška, na internetu 

ih ima najviše!!! 

Poučeni pričom, i mi krenusmo tragati 

za Studenčanima po internetu. I, zaista, vrlo 

brzo se izlistaše stotine adresa, blogova, fotografija 

znanih, a više neznanih lica i pozdrava 

na kojekakvim jezicima. Kažu da su im svima 

Studenci u ♥, pa Studenci the best … 

Neki su bili jednom na Studencima i 

pamte dobru spizu, neki će doći uskoro, a 

neki planiraju jednog dana doći. Nekima je 

pradjed otišao sa Studenaca, nekima djed, 

nekima baka, a nekima otac. I to sve nije 

bilo tako davno, a mnogo toga se piše. Pa 

jedni pišu da im je otac iz Gradane, nekima 

je pored asfaltne ceste (iako su gotovo sve 

ceste u Studencima asfaltirane), a nekima 

je iz mjesta uz polje. Odlazeći sa Studenaca 

ili prema Bilom kamenu ili poviše Dvorina, 

nosio se počesto mali zavežljaj sa puno 

uspomena. Ovih mi dana, kad su nam puna 

usta EUROPE I NJENIH PUTEVA, često 

padnu na pamet i zavežljaji odlazaka i prosute 

uspomena. Ko li će ih i kako pokupiti? 

Nađoh i ja „lutajući“ internetom jednu 

malu uspomenu što se stoljećima šapatom 

prenosi sve tiše i tiše pa odlučih, dok se još 

imalo čuje, pronaći ju i pokušati zaboravu 

oteti. Trag me odvede do sela Miši nadomak 

Livna. Krivudavu cestu od mosta 

na Karlovu Hanu obgrlila crvenkasta šuma. 

Ispred kuća, na klupicama uz drvare, ljudi 

se sunčaju u prančioku. Nadomak velebne 

crkve zaustavih se uz zaigranu dječicu pa ih 

upitah: 

Božić 2011. 

- Je li neko zna di žive Batinići? 

- Znamo svi - ponosno odgovori jedna 

od djevojčica. Tamo uzbrdo, to vam je Batinića 

brig i svi su tamo Batinići. A i ovaj 

ovde vam je Batinić - i prstom pokaza na 

dječaka najvještijeg u nogometu. 

Uputismo se strmom i uskom asfaltnom 

cestom prema brdu čiji se vrh ne 

vidi od mnoštva žutih, narančastih i pokoje 

bijele katnice. Samo u sredini sela jedna 

mala, drvom pokrivena štala. Zaustavismo 

se pored nje. Nema ni zvukova ni tragova 

blaga. Pored nas užurbano prođe postariji 

čovjek rukom križajući usta i uho, ostavi 

nam osmjeh i nastavi u tišini dalje. Nije 

samo naš automobil strane registracije, ima 

ih i dubrovačkih, i splitskih, i slavonskih… 

Kad odjednom iza zida ugledasmo kako 

proviruju dječje glavice okruglih obraščića 

i crvenih nosića, najprije muška, pa ženska, 

pa dvije muške, pa sve tri zajedno. Kad krenusmo 

prema njima, počeše trčati i tako nas 

dovedoše ispred kuće. Prva nas dočeka baka 

Marija i majka Sanja. 

- Hvaljen Isus i Marija? Trebate li nekoga? 

- Batiniće - uglas odgovorismo. 

- Svi smo ovde Batinići od najmlađeg do 

najstarijeg - ponosno odgovori tata Željko. 

Ovo di mi živimo je Podgaj, župa Podhum. 

Otkud ste vi? - upita nas. 

- Mi smo sa Studenaca, a saznali smo da 

ovdje u Mišima ima onih koji su davno iselili 

sa Studenaca. 

- Ja sam nešto čitao, a možda bi o tome 

nešto znao moj otac Vlado. 

- Hvaljen Isus i Marija! Ja sam Vladimir 

Batinić, šezdeset osmu brojim. 

S ljubaznim Vladom brzo otpoče priča. 

- Sa 16 godina sam otiša od kuće u bili 

svit. Najprije u Baranju pa u Njemačku

četrdeset i jednu godinu i vratio sam se prije 

pune mirovine. Dugo mi je bilo čekati. 

Imam petero djece , 4 ćeri i jednog sina, 11 

unučadi. 

U nas Batinića bude puno ženske dice. 

A sve je to držala moja Mara. I ona je Batinića. 

Nisam ja puno tražio, a ni njoj nije 

tribalo puno odati, samo spremi sejsen u 

baul, prid Boga, pribaci jabuku, poljubi nadvratnik 

i evo sad smo stari, pa su dica sve 

preuzela. 

- A, dobro izgledate! 

- Bože zdravlje, svi moji su bili dugovični. 

Otac Mate je živio 94 godine, djed Martin, 

93, a valjda ću i ja još, samo u nas Batinića 

žene dulje žive. Nego čujem da ste sa 

Studenaca. Znam ja di je to. Meni je moj did 

priča da je njemu njegov ćaća govorio da 

smo mi davno došli otamo. Samo se to zaboravilo. 

Ljudi su oduvik odali tamo - amo. 

Evo i mi danas slavimo. Moj brat Stipe se 

vratio iz Australije nakon 50 godina. Mora 

je otić, šta će?! Evo sad se vratio, a otiša ko 

Tri generacije Batinića 

StUdenci 50 

momak i vratio se ko momak, samo što slabije 

čuje. Nego govori da će se opet vratit 

tamo pa mi je muka. Šta će tamo u pustinji? 

Nema tamo izvora ko ovde. 

U Mišima ih ima puno: Vojvodinac, 

Mandek, Bilo vrilo, lipote di god kreneš. 

Ajmo ga vidit! Evo, ovo je Stipe u društvu 

kršnih Batinića. 

- Ma kakvi kršni, vidiš da smo ko miši 

kad Zdravko stane pokraj nas. Mi Batinići 

smo ili dvometraši, ko naš švicarac Zdravko, 

ili vaki ko ja - kaže razgovorni Frane, 

76. godišnjak, a nitko mu ne bi dao ni 60. 

Sa ljubaznim starcem brzo otpoče razgovor. 

Vješt na riječima, u slikovitim pričama 

brzo nas odvede u tursko doba kad je 

Mate Batinić nasrnio na bega koji mu nije 

dao napojiti volove prije Žabljaka. 

- I šta će, mora je pobići u Busovaču da 

bi spasio živu glavu. Nismo se mi Batinići 

nikad bojali. Uvik smo bili uz Boga i crkvu, 

a takvi su nam i stari bili još otkad su od 

vašeg kraja došli. U nas su i fratri stali. Evo 

Božić 2011. 


107


108 

StUdenci 50 

Petrića groblje napogled Bijakovi 

i sad u Mirka Batinića imaju moći koje su 

nam ostavili pa kad udari veliko nevrime, 

iznese ih da nam spasi ljetinu. Darovali smo 

i zemljište za crkvu. Najlipše nam je kad se 

liti okupimo, tad je brig pun Batinića. 

Najdraže nam je častiti sv. Iliju u crkvi 

na Prispu, a i drugi dan Dova.Takav je 

običaj odvajkada. A običaje čuvamo, možda 

smo koji i odoli donili. Nego, znate li za Pavlinoviće? 

Kažu da smo zajedno odoli došli! 

Ima i nji ovde, i živi, i na Petrića groblju, tu 

su odvajkada uz nas ili živi ili mrtvi. 

Dok smo s našim Batinićima prebirali 

uspomene, sunce je krenulo na počinak pa je 

valjalo krenuti. 

- Ajmo se slikat - predloži Frane! Ko 

zna kad ćemo se više ovako skupit. Ajde i ti, 

Stipe, triba si i kengura ponit!!! 

Radosni, uz obećanje da ćemo opet 

doći o Ilini kad se svi okupe, pozdravismo 

se s našim Batinićima i krenusmo potražiti 

Pavlinoviće dok se sunce još nije sakrilo. 

U sjeni stoljetnih hrastova skrilo se 

malo groblje, brižno uređeno, a dvije mlade 

žene pale svijeće u sumrak. Upitali smo ih 

znaju li možda gdje su Pavlinovići. 

Božić 2011. 

- Ja sam udata Pavlinović, Marija mi 

je ime. 

- A ja sam Cela Puđa iz Golinjeva. 

Ljubazne gospođe brzo su nam ispričale 

gdje žive Pavlinovići, koliko ih otprilike ima i 

čime se bave. Kako nismo imali puno vremena 

za obilazak jer se brzo sunoćavalo, predložile 

su nam da posjetimo Jandru Pavlinovića jer on 

živi blizu, ima dovoljno godina i brzo govori. 

Nismo imali izbora, ta svi uvjeti su 

nam bili ispunjeni. Jandru smo našli u kući. 

Pozdravivši nas, brzo nam reče: 

- Ako ste oni anketari za izbore, možemo 

se odma pozdraviti. 

Kako smo se nasmijali, reče Jandre: 

- A biće niste, nego šta ću vam ja? Vidite 

kako sam star, dvadesetdeveto sam godište, 

samo je Grgo stariji godinu dana od 

mene, ali se to i ne računa. On je otiša ćeri u 

Guber. A ja sam evo sam 10 godina. Žena mi 

je umrla, dica se razletila, petero ih imam, 

sina i 4 ćeri, Najmlađa ćer je u Australiji. 

Znate šta ću vam reći: najveći križ mušku 

na svijetu je - ostat bez žene! Čast Bogu i 

dici, al, žena je žena! Nego što vi baš meni?

Zdravko, Frano, Vladimir i Stipe Batinić 

Jandre Batinić 

StUdenci 50 

- Mi smo sa Studenaca, a čuli smo da 

su Vaši stari doselili od našeg kraja. 

- Govorilo se svašta, i da smo mi od 

Batinića, i da su oni od nas, i da smo došli 

iz Dalmacije sa Bilićima i Cikojama. Puno 

je vrimena prošlo, dico moja, a svaki su nas 

biči bili!Udri s ove i s one strane i kokardaši 

i balijaši. Valjalo je stati na nogama. A zađi u 

groblje! Mladosti, rano ljuta! A zašto i zbog 

koga? Teško je to! 

E, dragi moji, baš lipo da ste došli, 

samo mi je žao što vam se žuri da vas 

počastim. 

- Doći ćemo mi opet! 

- Dođite, dođite, pa ćemo duže probesiditi. 

Lipo je zapisat, puno toga se zaboravi. 

Samo zapišite di smo i da viru nismo izgubili. 

To nas drži!!! 

Ivana Babić 

Božić 2011. 


109

duhovnost prožeta maštom i disciplinom 

110 

StUdenci 50 

Duhovnost prožeta 

maštom i disciplinom 

Kada ga je njegov pretpostavljeni, u 

službenom razgovoru, nekoliko dana 

prije svećeničkoga ređenja pitao što 

osjeća u sebi, fra Ante je rekao: 

- Otkad znam za sebe, želim biti umjetnik, 

vojnik i svećenik. 

- Ova njegova izjava se očituje tijekom 

njegova redovničkog života, a posebno ovih 

dana. Naime, u prigodi 20. obljetnice Hrvatskog 

ratnog zrakoplovstva (HRZ) i protuzračne 

obrane (PZO) u galeriji MORH-a 

Zvonimir u Zagrebu postavljena je i izložba 

papirnatih maketa zrakoplova fra Ante 

Udovičića. 

Uz slikarstvo i poeziju, još kao dijete, 

zavolio je zrakoplove. Ne toliko u smislu 

Božić 2011. 

njihove moći, koliko zbog njihovih istančanih 

linija za nebom. Ta ljubav polako je 

prešla u stvarnost na način što je intenzivno 

počeo 2003. godine izgrađivati i čuvati papirnate 

makete zrakoplova jer ih je dotada, 

kao i sva svoja umjetnička djela, darovao. 

Nije riječ o replikama stvarnih zrakoplova 

- nego izmišljenih! Ideja mu se jednostavno 

rađa u mislima, raste i konačno u punini 

zrenja fra Ante je prenosi u stvarnost. Niti 

jedna maketa nema nacrt. Pojedine makete 

imaju više od pedeset dijelova, a nijedna 

maketa nema naoružanje. Ovo je prvi put da 

se nekoliko ovakvih njegovih radova prikazuje 

javnosti.

Inače, iza sebe fra Ante ima: 

- SLIKE U JEDNOM DANU (samostalna 

izložba slika), Zadar 2005. 

- ISPOVIJEDI (zbirka pjesama), Split, 2006. 

- SLIKE U JEDNOM DANU (pjesme, crtice 

i promišljanja), Split, 2009. 

- PITAŠ ME O ŽIVOTU (pjesme i crtice), 

Split, 2011., a uskoro će biti 

StUdenci 50 

objavljena, ako dragi Bog da, i četvrta 

zbirka pjesama. 

Ova je izložba izazvala veliko zanimanje 

javnosti, a kada su novinari pitali fra 

Antu želi li poletjeti u zrakoplovu MIG-21 

HRZ-a, odgovorio je: 

- Bilo bi lijepo, ali bojim se kako bi mi duša 

mogla ostati na repu aviona! 

I.B. 

Božić 2011. 

duhovnost prožeta maštom i disciplinom 

111

toponimija Studenaca (10) 

112 

StUdenci 50 

Toponimija 

Studenaca (10) 

Božić 2011. 

Mikrotoponimi nejasne etimološke tvorbe 

BAŽDALJEVAC je mikrotoponim kod zaseoka 

Čorbića nuga. 

1. Riječ Bacdar je turcizam perzijskog podrijetla 

u značenju mjesto gdje se baždari, 

naplaćuje, carini. BAGDAR je onaj 

koji provjerava mjeru nečega, carinik. 

2. Ne smije se zanemariti mogućnost 

nastanka riječi od glagola BAZDI- 

TI u značenju zaudarati, širiti smrad. 

Glagolska imenica BAŽDENJE (smrđenje) 

je praslavenskog porijekla 

pЪzdeti, ruski bzdeti - prdjeti. 

BAŽDROVAC je mikrotoponim nedaleko 

od Škole. Sličnog je značenja kao i 

BAŽDALJEVAC. 

Zvonik svetoga Ilije 

BULJKUŠA je mikrotoponim kod zaseoka 

Dujmovići. Najvjerojatnije je naziv nastao 

od prezimena BULJ, BULJAC, BULJAN… 

To je čestica zemljišta čiji je vlasnik bila 

ženska osoba navedenog djevojačkog 

prezimena. 

GRIŽICA je najvjerojatnije mikrotoponim 

nastao od riječi GRIŽA nejasne etimološke 

građe. U ETIMOLOGIJSKOM RJEČNIKU 

na str. 621 naš najpoznatiji etimolog Skok 

kaže: „Riječ griža bit će svakako predromanska, 

možda leksički ostatak iz jezika 

keltskih Karna. Predstavlja živi kamen, stijenu, 

kamen koji strši, a nije gladak.“ 

Studenačka Grižica, nedaleko zaseoka 

Meštrovići, kameniti je predio onakav kakvog 

opisuje Skok. Riječ je vjerojatno povezana s 

glagolom gristi koji može biti višeznačan. U 

ovom slučaju riječ je o imenici ženskog roda 

griž(a), odnosno umanjenici grižica koja označava 

manji krševit, bezvodan predio. 

JAGLINE je mikrotoponim u zaseoku Udovičići. 

To je prodolina u kojoj je smješteno 

više dolaca u nizu od Udovičića do Sviba. 

Riječ je, vjerojatno, nastala od imenice ženskoga 

roda jaglina, što je arhaični naziv za 

iglu. Kroz tu prodolinu se teško provlačiti 

kao kroz iglene uši. 

JELDIŠĆE je mikrotoponim u zaseoku Udovičići 

između Miljkovih i Šainovih kuća. 

Teško je uhvatiti korijen riječi JELDIŠĆE. 

Mišljenja sam da je naziv došao od jelišće, 

a što je sinonim za jelik. Kako na tom prostoru 

nema šumskog drveća jele, moguće je

da je nazivom jela imenovana neka druga 

vrsta vazdazelenog drveća, na primjer smrika. 

Naime, kod šumskog drveća ima sličnih 

semantičkih divergencija pa se lako prenosi 

jedan naziv na drugi. 

KATUNINE je mikrotoponim u zaseoku 

Musinac. O toponimima i antroponimima 

vezanim uz riječ KATUN pisali su mnogi. 

U Akademijinu rječniku Pero Budnani piše 

da KATUN, genitiv KATUNA, može biti 

mjesto gdje se ljeti na gorama hrani i muze 

stoka (osobito ovce i koze), stan… 

Vladimir Mažuranić, Miklošić, Skok i 

drugi iznose svoja mišljenja i pretpostavke 

o izvorima za riječ KATUN. Riječ KATUN 

spominju Hektorović i Zoranić. Studenačke 

KATUNINE najvjerojatnije označuju mjesto 

gdje su se negda muzle ovce i koze, odnosno 

gdje je bilo pastirsko selo. U najstarijim 

pisanim spomenicima riječ KATUNINE 

uvijek je povezana s Vlasima. 

KLAPOTUŠE su njive zatvorene kamenitim 

grebenom sa sjeverne strane u blizini zaseoka 

Gradina. Mišljenja sam da je naziv nastao 

od imenice ženskoga roda KLAPNA u 

značenju sastavni dio koji zatvara, poklapa 

jer su njive zatvorene sa sjeverne strane. 

Ne može se isključiti i mogućnost da 

je na tome području nešto klapalo (plašilo 

ljude) uz širenje zvuka. 

KOPILICE su mikrotoponim nedaleko zaseoka 

Šakići. Naziv je vjerojatno nastao 

od glagola kopati. Na ovome lokalitetu su 

kameni spomenici STEĆCI ispod kojih su 

grobovi u kojima se vršio ukop-kop. Kopilice 

su vjerojatno inačica od KOPALIŠTE. 

Ne isključujem mogućnost nastanka 

naziva od albanske riječi KOPIL u značenju 

sluga, odnosno izvanbračno dijete (KOPI- 

LE). Poznate su splitske KOPILICE. 

METALJKA je mikrotoponim u zaseoku 

Repinjovača. Vjerujem da je prvi dio riječi 

META (u značenju uz nešto, uz među) u vezi s 

glagolom METATI – stavljati, polagati nešto. 

Kosidba na Studencima 

StUdenci 50 

Dakle, METALJKA bi mogla biti mjesto 

gdje se nešto odlaže, kao ODLAGALIŠTE. 

MIRITI su mikrotoponimi u zaseoku Gradina 

i Podgreda. Mišljenja sam da je naziv nastao 

od turske riječi MIRI u značenju onog što 

pripada vladaru, tj. zemljišne čestice u državnom 

vlasništvu - državna carska imovina. 

OPNJACI je mikrotoponim na Prkinoj gredi. 

Promišljam da je korijen riječi OPNA - 

tanka ovojnica, predio gdje je tanka, plitka 

zemlja. Ne može se isključiti ni mogućnost 

da je naziv iskovan od prefiksa -o i glagola 

penjati. Dakle, naziv obilježava mjesto do 

kojega se dolazi penjanjem. 

OSIOVAC je mikrotoponim u zaseoku Prke. 

Vjerojatno je kao korijen riječi poslužio 

pridjev OSION. Osionost je osobina ili 

svojstvo onoga što je osiono – silno. Ne isključujem 

mogućnost da je naziv nastao od 

riječi OSIN – mjesto koje je u sjeni, u hladu. 

RUNJAVICA je mikrotoponim na Prkinoj 

gredi. Riječ je po svoj prilici nastala od praslavenske 

riječi RUNO u značenju obrastao, 

prirodno pokriven dlakom, odnosno onaj 

koji je dlakav. 

RUNJAVICA je osoba ženskoga spola prekrivena 

dlakom na onim mjestima gdje žene 

obično nemaju dlake (lice). 

Ovdje se vjerojatno radi o lokalitetu koji 

je obrastao raslinjem, koji podsjeća na tanke 

Božić 2011. 


113


114 

StUdenci 50 

Ćorbića Nuga i Jurčevići 

niti (na dlaku). Moguće je da postoji neko drugo 

tumačenje nastanka riječi RUNJAVICA. 

SALANDUŠA je njiva u neposrednoj blizini 

groblja - stećaka na Kopilici u zaseoku 

Šakići. Promišljam da bi naziv mogao dolaziti 

od novogrčke riječi SARANDA u 

značenju –ČETRDESET. Naime, nekada se 

davala milostinja SALANDARA za četrdesetodnevni 

spomen umrlome. Možda je na 

lokalitetu sadašnjih njiva bilo groblje gdje 

se ostavljala SALANDARA. Moguće da je 

naziv došao od glagola salandisati u značenju 

posustati, izgubiti volju za rad na njivi. 

SATULIJA je prodolina strmih strana od zaseoka 

Bekavci do Ričica. Treba biti oprezan 

pri tumačenju naziva ovoga mikrotoponima. 

Moguće je SATULIJA sinonim za prodolinu 

i ništa više. Poznati arheolog-amater Josip 

Britvić je tvrdio da je Oktavijan spalivši 

SINODIN (kod Sinja), išao dalje po dubokoj 

guduri sijekući šumu, zauzimao gradove 

(GRADINE) i paleći sve ispred sebe na 

koncu opsjedao SETUIU (SETOVIJU) koja 

je bila na području Satulije u Studencima. 

Ovu tvrdnju Britvić je temeljio na zapisu 

kroničara Apijana, a taj zapis govori o Oktavijanovu 

osvajanju DELMINIJUMA (Tomislavgrada). 

Britvić smatra da je naziv SA- 

TULIJA putem glasovnih promjena izveden 

od izvornog naziva SETUIA (SETOVIJA). 

Pitam se je li se iz daleke antičke baštine 

Božić 2011. 

mogao razviti današnji naziv toponima SA- 

TULIJA, odnosno kako se iz grčke grafije 

izveo latinski naziv SETOVIA? 

Na ovo pitanje je teško naći odgovor. 

SINIŠĆE je mikrotoponim u zaseoku Udovičići. 

Vjerojatno je u nazivu korijena riječ 

SIN. Prefiks -SIN može označavati prirodno 

spojene čestice. (Grčki SYN; s, sa , zajedno, 

pored.) S druge strane, SIN je nasljednik oca 

pa se naziv može odnositi na sina ili sinove 

kao nasljednike čestice zemljišta. 

ŠAKETNJACI . To je mikrotoponim na Prkinoj 

gredi. Naziv dolazi od riječi ŠAKETA- 

NJE u značenju udaranje šakama. Može biti 

da su se na tom mjestu ljudi šaketali zbog 

diobe ili nekog drugog razloga. Ne isključujem 

mogućnost da se radi o nazivu čestica 

zemljišta koje su malene, bezvrijedne, zanemarive, 

koje mogu stati u šaku ili se na 

čestici nalazilo kamenje „šaketnjaci“. 

ŠILJEVINA je mikrotoponim kod Počeka. 

Treba razlikovati više mogućnosti nastanka 

ovoga naziva. Mišljenja sam da je to čestica 

u vlasništvu čovjeka nadimkom ŠILJE (čovjek 

visok i tanak) pa otuda i naziv ŠILJE- 

VINA. Moguće da je naziv nastao od imenice 

muškog roda ŠILJAK u značenju oštar 

vrh. Čestica zemljišta na vrhu brežuljka. 

(Nastavlja se ) 

Piše: Zvonimir Bilić

StUdenci 50 

Spomenik u čast 

svećenicima glagoljašima 

i glagoljici u Vinici 

Uvod 

Od najstarijih vremena etnička skupina 

i narod koji se prozvao u dalekoj 

zakarpatskoj prošlosti imenom 

Hrvati služio se u svakidašnjoj komunikaciji 

određenim oblikom jezika, a nešto kasnije 

i pisma kako je to posvjedočio na vrlo 

dražestan način črnorizac Hrabar. Jezik se 

s vremenom razvijao u svim lingvističkim 

pravcima, kao i samo pismo kojim su se 

određeni i važni sadržaji prenosili drugima 

i pamtili radi svoje vrijednosti i određene 

važnosti u datim trenutcima. Postojala je 

određena komunikacija i s drugim etničkim 

skupinama, drugim narodima čiji su jezični 

kodovi i slovni sustavi bili drugačiji. Suobraćanje 

je bilo jednostavnije i lakše ako 

su postojale neke sličnosti u sveukupnom 

jezičnom sustavu, a teže ako su postojale 

ogromne razlike. 

U ovu jezičnu šumu na slavenskome 

prostoru, u kojemu se nalazio i hrvatski, 

upala su dvojica braće apostola sv. Ćiril i sv. 

Metod, Grci vični i slavenskome jezičnom 

kodu, koji su se potrudili usustaviti jezik i 

svu jezičnu problematiku velike skupine tih 

slavenskih naroda. Jezik kojim su se slavila 

sveta liturgijska slavlja s mnoštvom prevedenih 

liturgijskih knjiga s latinskoga zvao se 

starocrkvenoslavenski, koji je postao koine 

za slavenske narode, a kasnije su nastajale 

narodne redakcije iz kojih će se s vremenom 

razvijati nacionalni jezici, među kojima je 

i hrvatski jezik. Uza sam govor moralo se 

tragati i za znakovima kojima će biti jezik 

pisan u kamenu, na pergameni i na druge 

način da bi se neki sadržaji mogli pamtiti i 

prenositi iz pokoljenja u pokoljenje. U razdoblju 

prije pravopisa pisalo se svakako, a 

svrha je bila razumljivost, potom su slijedila 

razdoblja stvaranja pravopisnih i gramatičkih 

sustava, gdje su bila dominantna slova 

ili grafemi, odnosno slovni ili grafijski sustavi. 

Tako je hrvatski narod u svojoj povijesti, 

počevši od 9. st., počeo njegovati 

slovni sustav glagoljicu. Ime pisma dolazi 

od starocrkvenoslavenske riječi glagolati što 

znači “govoriti”. Na obredima je vete tekstove 

čitao i izgovarao svećenik glagoljaš. 

Sam termin glagoljski poznat je još iz 16. 

st., premda je ime za glagoljicu iskovano tek 

u 19. st. radi znanstvenih obrada. 

Najveći poznavatelj glagoljice u Hrvata, 

fra Marko Japundžić, bio je pristaša teorije 

da je glagoljica starija od vremena sv. Ćirila 

i Metoda. No, i ovaj je slovni sustav imao 

svojih uzora u drugim pismima, što će svaki 

bolji poznavatelj odmah uočiti fonem f koji 

se ušuljao u glagoljicu, iako je umnogome 

auhtono pismo i slovni sustav. Njime su se 

služili svećenici glagoljaši u svojoj pastoralnoj 

i sveukupnoj kulturnoj praksi. Slovni sustav 

se s vremenom mijenjao, nadopunjavao, 

te se razvijao kao i sam jezik koji će dobiti 

u punini svoje ime hrvatski. Umjesto glagoljice 

dometali su se u praksi i slovni sustavi 

zvani hrvatska ćirilica ili kirilovica, zatim 

Božić 2011. 

Spomenik u čast svećenicima glagoljašima i glagoljici u Vinici 

115


116 

StUdenci 50 

bosančica ili bosanica te latinica u više inačica. 

Tu su nam stupovi jezične priče o. Bartol 

Kašić i njegova gramatika iz 1604. god., zatim 

fra Andrija Kačić Miošić, don Vid Došen, 

Antun Matija Relković, fra Matija Divković, 

fra Lovro Šitović sa svojim pravopisom i 

gramatikom, potom Ljudevit Gaj, Vjekoslav 

Babukić, Tomo Maretić i drugi. 

Govor i pisanje kao i cjelokupno kulturološko 

zbivanje i opredjeljenje kod Hrvata 

koji su njegovali narodni jezik i narodno pismo 

glagoljicu, pa makar u više slovnih sustava 

tijekom duge povijesti, nazivaju se glagoljaškom 

tradicijom u hrvatskome narodu. 

Ta se povijesna tradicijska praksa više puta 

i na više načina sukobljavala s nekim službenim 

formama jezične i gramatičko-pravopisne 

prakse u kojoj su bili naglašeni jezici 

Biblije, a to su: hebrejski i grčki te latinski 

na koji je kasnije sv. Jeronim preveo Bibliju. 

Trebat će u povijesti Katoličke crkve proći 

mnogo stoljeća da se shvati proročka misao 

i proročko djelo svete braće Ćirila i Metoda, 

kao i sveukupna praksa naših glagoljaša, a ta 

je, što je zasad Biblije, da Boga trebaju slaviti 

svi puci i jezici. To se dogodilo na Drugome 

vatikanskom saboru (1962.-1965.). 

Danas je na svijetu oko 7000 jezika i 

1000 slovnih sustava. Među njima je i krilati 

hrvatski jezik sa svom svojom povijesnom 

dimenzijom i sadašnjom praksom. Njemu su 

na svoj način služili i sinovi današnje Bosne i 

Hercegovine, koji su govorili hrvatskim jezikom 

i pisali hrvatskim pismenima počevši od 

glagoljice, ćirilice, kirilovice, bosančice, bosanice 

(valja imati na umu ova tri povijesna 

dokumenta: Baščanska ploča, Valunska ploča 

i Humačka ploča), zatim preko svih latiničnih 

sustava do suvremenoga latiničkoga sustava 

kojim se služe sadašnji govornici hrvatskoga 

jezika kako u matičnoj domovini Republici 

Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini i diljem 

svijeta u kojoj god državi bili i živjeli. 

U tome jeziku i s tim slovnim sustavima, 

što su ih gradili Hrvati kroza svoju povijest 

pomiješani i s drugim etničkim skupinama i 

Božić 2011. 

narodima sve do danas, umirali su i rađali se. 

Na poseban način valja reći da su se rađali 

i umirali naši svećenici glagoljaši i u Bosni 

i Humskoj Zemlji koji su bili u jakoj poveznici 

s onim svećenicima od Krista, a zatim s 

onim glagoljašima od Ćirilovih i Metodijevih 

vremena pa sve do dana njihovih preminuća 

bilo na kojem pedlju tla na kojemu su sijali 

duh jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve 

na čelu s Papom i u zajedništvu sa svojim 

biskupima i narodom. I nije toliko bilo upitno 

ozemlje ni tlo, koliko kraljevstvo nebesko 

gdje se valja sve naći na okupu, gdje je samo 

jedan jezik i jedan slovni sustav, a to je ljubav 

o kojoj uzvišeno pjeva sv. Pavao u 13. glavi 

Poslanice Korinćanima. U toj skupini navjestitelja 

bijahu bili i naši glagoljaši iz Vinice o 

kojima slijedi posebna priča sa spomenikom 

njima u čast. 

Spomenik u čast glagoljašima 

u Vinici. 

U Vinici kod Tomislavgrada od početka 

srpnja 2008. pa do početka kolovoza 

2009. nikao je spomenik u čast glagoljašima 

iz župe Vinice, koji još nije posve dovršen 

jer sve ono što slijedi veoma je kvalitetno 

i skupo. Projektanti ovoga spomenika jesu 

ing. Petar Gale iz Zagreba, rodom iz sela 

Galića u župi Rašeljke, i ing. Milan Čamber 

iz Vira. Izvođači radova majstori su radionice 

Mramor Vir kod Posušja. 

Spomenik u čast glagoljašima s velikim 

kamenim oltarom od 3 tone, krstionicom, 

ambonom, svijećnjakom i sedijima ozidan je 

od kamenih blokova, a kameni križ visine 4 

metra sastavljen je od dva dijela. Onaj prolaz 

kao vrata s polulukom na spomeniku označava 

ovozemnost i onozemnost, o čemu su glagoljaši 

propovijedali kao svećenici. Na tome 

mjestu glagoljicom će biti ispisane početne 

riječi Ivanova evanđelja: Iskoni bje slovo, 

slovo bje kod Boga, Bog bje slovo! Naime, to 

nas sve podsjeća na ulazna vrata u crkvu kao

građevinu gdje se sakuplja na liturgijska slavlja 

živa Crkva, narod Božji, o čemu su oni 

maštali u tome turskom vremenu, ali i u vremenu 

njihova osporavanja zbog jezika u liturgiji 

i koječega drugoga. Ova nedovršenost 

crkve, koju su oni htjeli zidati na raznim mjestima 

gdje su djelovali, doziva nam u svijest 

to nesretno vrijeme strane sile da odustanu od 

svoga hrvatskoga i crkvenoga djela, a činjenica 

je da nisu nigdje podigli crkvu, nego su 

uvijek mise slavili u pećinama, na grobljima 

i pod vedrim nebom (sub divo). Ono čvrsto i 

stameno što je glagoljaše motiviralo u njihovu 

životu i radu jest Kristov križ koji je ovdje 

projektiran kao velebni kameni križ s nacionalnim 

obilježjima u podnožju. Imali su oltar 

(altare portabile) na kojem su slavili svete 

mise i s kojega su dijelili ostale sakramente, 

ali i za nj su se morali boriti u tim i takvim 

vremenima. Na ovome spomeničkom oltaru 

jest najstariji kršćanski znak ribe (IXθYΣ - 

Isus Krist Sin Božji Spasitelj) te tako ovaj 

oltar s dva podnožna kamena bloka i uklesanom 

ribom gotovo kao da plovi kroz prostor 

i vrijeme, što označava stvarno stanje prenošenja 

oltara od mjesta do mjesta u ta davna 

teška vremena. Na jednoj plohi oltara bit će 

napisane riječi Psalma 84: „I vrabac sebi log 

nalazi i lastavica gnjezdašce gdje će položiti 

mlade svoje, a žrtvenike tvoje, Jahve nad 

Vojskama, Kralju moj i Bože moj!“ Ovdje 

je uz oltar ambon s križem i slovom X odakle 

se naviješta Božja riječ i krstionica koja 

označava čin svetoga krštenja i ulaska krštenika 

u Crkvu sa slovnom ikonografijom koja 

znači početak i svršetak (A - Ω) te svijećnjak 

na kojem se pale svijeće za vrijeme misnoga 

slavlja što označavaju Krista koji je svjetlo na 

prosvjetljenje svoga vjerničkoga puka. 

Za spomenik u čast glagoljašima rodom 

iz župe Vinice uradio je kipar Jure 

Žaja u bronci medaljone za svakoga od 

njih napose, a to su: don Josip Jurčević 

(oko 1740.-1776.); don Martin Jurčević 

(1744.-1804.); don Ilija Jurčević (1764.- 

1838.); don Jakov Perković (1767.-1836.); 

StUdenci 50 

don Tadija Ćalić (1780.-1835.); don Josip 

Lučić (1780.-1839.) te biskup Nikola 

Bijanković (1645.-1730.), koji je pohađao 

ove krajeve i odgajao svećenike glagoljaše. 

Medaljone je dovezao iz Zagreba 17. srpnja 

2011. sam umjetnik, a svečano ih je postavio 

na kameni spomenik skupa s ing. Milanom 

Čamberom 21. srpnja 2011. 

Na vrh spomenika postavljen je lik biskupa 

Bjankovića na kamen čiji oblik podsjeća 

na stećak, a ispod biskupova lika uokrušce 

se nižu na kamenu uz prolaz brončani likovi 

svećenika glagoljaša. Djeluju tako da i sada 

dozivaju puk koji prolazi kroz taj spomenički 

prolaz na sveta blagdanska i nedjeljna misna 

slavlja, na učenje povijesti, slova i slovesa 

svoga hrvatskoga jezika: glagoljice, hrvatske 

ćirilice, kirilovice, bosančice i latinice u nekoliko 

inačica do ove sadašnje te na sve radosti 

koje im Crkva, naša Majka i Učiteljica, 

nudi iz dana u dan. Oni su tu pokraj ulaza u 

hram života gdje je Oltar i sve prate kao budni 

pastiri jer ne žele da vjernički i hrvatski 

narod zaboravi svoje korijene, svoju povijest, 

da se ne zapetlja u vrtlozima sadašnjosti te da 

ne izgubi budućnost. Glagoljaši su naši pastiri, 

od Boga poslani, koji su okrenuti jedan 

prema drugome na ulazu, svečanom ulazu u 

hram pod vedrim nebom, u crkvu za kojom 

su čeznuli da je podignu, s pukom sagrade u 

mjestima svoga djelovanja u tim davnim teškim 

turskim vremenima neslobode, ali nisu 

uspjeli, jedino što su zidali živu Crkvu, narod 

Božji, i što su s tim narodom i svim ostalim 

pastirima našega puka nosili svoje teško breme 

i svoj križ, što je tu u tkivu ovoga spomenika. 

Kad oni nisu mogli podizati crkve i 

oltare, a vruće su željeli i htjeli, onda evo im 

u čast spomenik s oltarom i naše dužno sjećanje, 

ljubav i poštivanje. Podižući ovaj spomenik 

njima u čast, podižemo ga svim onim nositeljima 

Božje poruke u ovome svijetu, svim 

našim župnicima i redovnicima te svima koji 

su krenuli putem Božjih apostola iz ove župe. 

Sada su ovi glagoljaši na „svome plemenitom” 

podno Zavelima, u Vinici, gdje su 

Božić 2011. 


117


118 

StUdenci 50 

rođeni i odakle su otišli u sjemenište Priko 

kod Omiša gdje su svladali osnove duhovnosti, 

zatim svećeničkoga i glagoljaškoga 

života i rada te se predali Bogu i narodu diljem 

naših hercegbosanskih i inih hrvatskih 

krajeva propovijedajući hrvatskim jezikom i 

pišući hrvatskim jezikom i slovima te šireći 

sveukupnu kulturu svoga naroda. Sunce ih 

ujutro obasja i doživljavamo ih vrlo budnima, 

spremnima za svaku akciju, za svaki rad 

za dobrobit svoga naroda, za svakodnevnu 

borbu za hrvatski jezik i kulturu, za vjeru i 

život u Bogu. Sunce ih ugrije i u podne, nekako 

odozgor, a oni su još čili, poletni, čak 

zagledani u sunce i plavetnilo neba. Kamen 

im je postao topao, drag, pa i kad je hladan 

ovaj kamen, on je njima znamen borbenosti 

za ideale vjere, ćudoređa, domoljublja, jezikoljublja, 

svega što tvori bit i ljepotu života. 

I popodne sunce obasjava stamene glagoljaše, 

samo sada njihove sjene padaju na istočnu 

stranu, kao što su ujutro izdužene lijegale 

Božić 2011. 

na zapadnu stranu. Oni su gotovo zagledani 

u iskon: Iskoni bje slovo, slovo bje kod 

Boga, Bog bje slovo! Ove su riječi s radošću 

propovijedali svome puku dok su bili živi, a 

evo i sada dok su mrtvi i na ovome spomeniku 

u svojim likovima u bronci. 

Uoči ovogodišnje proslave Male Gospe, 

zaštitnice župe Vinice, bit će na ovaj spomenik 

postavljen i puku predstavljen slovni 

sustav hrvatskoga naroda zvani glagoljica, 

što ga je izradio od kovanoga metala Mate 

Madunić, direktor Bravarije Pilešević u Cisti 

Provo. 

U Vinici, danas maloj a nekoć veoma 

velikoj župi, koja se naslanja na Studence 

i Aržano, koja je u općini Tomislavgrad, u 

Mostarsko-duvanjskoj biskupiji sazidan je 

spomenik s oltarom u čast glagoljašima na 

kojem su postavljeni njihovi likovi u bronci 

i ona slova koja su ih nadahnjivala za sveukupni 

rad za dobro svoga naroda i Crkve. 

prof. don Ilija Drmić 

Hrvatsko glagoljaštvo i 

popi glagoljaši s osvrtom 

na imotsku krajinu 

Croatian glagolitism and glagolitic priests with reference to the 

imotski border land 

Sažetak 

Ovaj rad daje osnovne naznake o 

postanku, povijesnom razvitku i 

značaju glagoljaštva i uporabe staroslavenskog 

jezika hrvatske redakcije u 

katoličkoj liturgiji po rimskom obredu kod 

Hrvata u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji 

kao bitnoj odrednici u artikuliranju hrvatskog 

nacionalnog identiteta na tim prostorima. 

Rad će se također osvrnuti na recepciju 

glagoljaštva u župama Imotske krajine.

Današnje generacije hrvatskih katoličkih 

vjernika rođenih poslije liturgijskih reformi 

proisteklih iz koncilske Konstitucije 

o liturgiji (bogoslužju) usvojene na II. vatikanskom 

saboru (1962.-1965.), teško mogu 

dočarati ozračje latinštine koje je bilo pravilo 

u katoličkoj liturgiji po rimskom obredu, 

ne samo na hrvatskim prostorima nego i u 

svim katoličkim crkvama po svijetu. Svi dijelovi 

mise, osim poslanica, evanđelja i homilija, 

od početnog Introibo ad altare Dei 

(Uspinjem se k oltaru Božjem) do završnog 

Ite, Missa est (Pođite, misa je završena u 

značenju 

Žrtva je prinesena) bilo je na latinskom 

jeziku, osim, dakako, u onim hrvatskim relativno 

rijetkim župama koje su vodili popi 

glagoljaši (gdje riječ pop nije imala ničega 

pejorativnog već samo distinktivnu funkciju 

za sintagmu fratarska župa). 

Upravo ta blagodat da su Hrvati mogli 

slaviti sveto misno otajstvo na svom materinskom 

jeziku od najstarijih povijesnih 

vremena, bio je jedini takav primjer tijekom 

stoljeća u Rimskoj crkvi koja je u svom historijskom 

hodu poznavala samo dva priznata 

liturgijska jezika: grčki1 i latinski, dodavši 

im ipak, ne baš uvijek dragovoljno, i 

staroslavenski jezik što su ga pripremili za 

tu uporabu slavenski apostoli Ćiril i Metod. 

1 Od nekadašnjeg grčkog jezika u rimskom obredu 

ostali su do danas u uporabi samo trokratni zaziv Kyrie, 

eleison - Christe, eleison i trokratni zaziv kod klanjanja 

otkrivenom križu na Veliki petak - Agios o Theos, Agios 

ischyros, Agios athanatos, eleison imas (Sveti Bože, 

Sveti Silni, Sveti Besmrtni - smiluj nam se!). 

StUdenci 50 

Glagoljica kao samosvojna slavenska 

grafija nastala je sredinom IX. stoljeća na 

istočnim prostorima jugoistočne Europe. 

Znanstvene hipoteze i tumačenja njena podrijetla 

su veoma različita, oprečna, koji put 

i fabulistički obojena. Neki su je izvodili iz 

grčke kurzive ili su joj uzor nalazili u gotskim 

runama.2 Bilo je pokušaja da se glagoljica 

približi pismima nekih istočnih naroda 

(koptskom, aramejskom, samarijskom i sl.). 

No, danas se većina filologa i slavista 

slažu da je glagoljica posve samostalno inovativno 

pismo nastalo iz čisto eklezijalno-političkih 

razloga. Naime, u doba kristijanizacije 

slavenskih naroda i plemena od Soluna 

do Moravske i dalje na sjever i istok, dolazilo 

je do snažnog presizanja od strane tadašnjih 

političkih sila Istoka i Zapada. I upravo zato 

slavensko pismo trebalo je biti različito od 

rimske latinice i bizantskih grčkih grafema. 

Autor ili autori glagoljice nisu mogli posvema 

izbjeći svjesnim ili nesvjesnim reminiscencijama 

koje su neki naknadno tumačili 

kao izravne imitacije.3 Kao autor glagoljice 

najviše se spominje solunski redovnik Konstantin 

koji, zamonašivši se, uzeo je ime 

Ćiril. To nalazi svoju potvrdu u činjenici da 

se ovo slavensko pismo prvotno nazivalo 

kyrilovicom. Naziv glagoljica izveden je iz 

riječi glagoljati u značenju govoriti, reći i 

recentnog je postanka. Termin je nastao na 

hrvatskom prostoru svakako poslije XIV., bio 

je poznat još u XVI., a posve se ustalio kao 

terminus technicus u XIX. stoljeću. Inače, 

četvrto slovo glagoljice naziva se glagoli s 

brojnom vrijednosti 4, koje je i dalo naziv toj 

slavenskoj grafiji. 

Što se pak tiče nastanka same glagoljice, 

u slavističkim krugovima su se iskristalizirale 

tri temeljne teorije: egzogena, 

2 Rune, od starogotskog *runo u značenju tajna, 

tajnovito; staro germansko pismo nastalo vjerojatno 

početkom naše ere, čije podrijetlo do danas nije u 

potpunosti objašnjeno. 

3 Nije li, na primjer, hebrejsko ש (shin) jednostavno 

preuzeto u glagoljsko (ša)? 

Božić 2011. 

Hrvatsko glagoljaštvo i popi glagoljaši s osvrtom na imotsku krajinu 

119


120 

StUdenci 50 

endogena i egzogeno-endogena. Jedan od 

vatrenih pristalica egzogene teorije bio je i 

Vatroslav Jagić (1838.-1923.), najpoznatiji 

svjetski slavist druge polovice XIX. stoljeća. 

Po toj teoriji trebalo bi tražiti izvorište glagoljice 

u nekom stranom grafemskom sustavu, 

ponajprije u grčkom alfabetu, točnije iz grčkog 

kurzivnog pisma. Takvom poimanju priklanjao 

se i ruski lingvist Nikola Sergejevič 

Trubeckoj (1890.-1938.), veoma blizak lingvističkim 

postulatima Romana Jakobsona i 

Ferdinanda de Saussurea. Trubeckoj je pošao 

i dalje od Jagićeve teorije smatrajući da se 

glagoljica dijelom preuzimala iz nekih drugih 

grafemskih sustava (koptskog, sirskog, 

armenskog, gruzijskog). Josip Hamm (1905.- 

1986.), inače, svojedobni pročelnik Instituta 

za slavenske jezike na Bečkom sveučilištu, 

zalagao se u svojoj mladosti za gotsku tezu. 

Endogenu teoriju zastupao je suvremeni 

njemački slavist Dietrich Gerhardt tvrdeći 

već 1939. godine da glagoljica počinje križem. 

Tezu je razradio finski lingvist Georg 

Černohostov smatrajući da se Ćiril nije želio 

povoditi za stranim sustavima, već je razradio 

sustav od nekoliko esencijalnih kršćanskih 

elemenata: križ kao simbol spasenja, 

krug kao simbol božanskog savršenstva i 

trokut kao simbol trinitarnog Boga. Toj skupini 

znanstvenika također se priključuje suvremeni 

bugarski slavist Vasil Jončev koji je 

svakom glagoljaškom grafemu opisao kružnicu 

razdijeljenu na mrežu od osam dijelova 

četirima promjerima. Kombiniranjem tih dijelova 

nastajali bi grafemi na sljedeći način: 

Slova oble glagoljice: jerь 3ĕlo hĕrь 

Thorvi Eckhardt (1921.-1979.), austrijski 

lingvist i slavist, a nešto kasnije i Josip 

Hamm bili su nositelji egzogeno-endogene 

teorije smatrajući da je autor glagoljice pojedinac 

(Konstantin-Ćiril) propitkujući svoje 

Božić 2011. 

uzore u nekom stranom gramatološkom sustavu 

i da su se iz nekoliko tipskih uzora unutar 

tog sustava razvili ostali grafemi. 

Hrvati su dugo, iako neznanstveno, vezivali 

nastanak glagoljice za tzv. jerolimsku 

teoriju. Po takvom tumačenju autor glagoljice 

trebao bi biti sv. Jerolim, autor Vulgate. 

Vjerojatno se tako postupilo kako bi se 

svetačkim autoritetom otklonila sumnja u 

heretičko ponašanje kristijaniziranih Hrvata. 

Dubiozu je razriješio Franjo Rački 1861. 

godine. 

Glagoljica se javlja u dva glavna oblika, 

kao obla i uglata. Prvobitna glagoljica nije 

bila ni specifično obla ni uglata, već su se te 

osobine kasnije izdiferencirale. Tom obliku 

glagoljice pripadaju najstariji hrvatski glagoljaški 

spomenici, npr. Bašćanska ploča i 

Bečki listići. 4 Uglata glagoljica je partikularnost 

hrvatskog oblika glagoljaških grafema i 

datira s početka XII. stoljeća. Najčešća je u 

hrvatskim primorskim krajevima (Istra, Hrvatsko 

primorje, Dalmacija s dubokim zaleđem 

te na zadarskom i kvarnerskom insularnom 

arealu. To je razdoblje kada nastaju 

najljepši glagoljski rukopisi napisani uglatim 

glagoljskim ustavom (Vatikanski misal5 , 

Misal kneza Novaka6 , Reimsko Evanđelje7 , 

Hrvojev misal8 ). Od XIV. stoljeća počinje se 

koristiti poluustavna glagoljica. 

4 Bečki listići, lat. Fragmenta Vindobonensia, glagoljski 

su palimpset od dva pergamenska lista (12-16 cm) 

ispisan poluoblim i poluuglatim slovima. Pronašao ga je 

Vatroslav Jagić; odlomak je crkvenoslavenskog sakramentara 

i po V. Jagiću i Josipu Vajsu najstariji su crkvenoslavenski 

liturgijski spomenik hrvatske redakcije. 

5 Vatikanski misal tiskan je 1315. godine i nalazi se 

pohranjen u Vatikanskoj apostolskoj knjižnici. 

6 Misal kneza Novaka tiskan je 1368. godine. 

7 Stoljećima se krunidba francuskih vladara, sve 

do pada Ancien régimea, održavala u gradu Reimsu 

gdje se kod kraljeve prisege koristio tzv. Reimski 

Evanđelistar, zapravo jedan stari hrvatski glagoljski 

Evanđelistar, dugo za Francuze nepoznata podrijetla 

što su tek u XIX. stoljeću renomirani francuski slavisti 

Auguste Dozon i Louis Léger znanstveno identificirali 

kao hrvatski glagoljaški uradak. 

8 Hrvojev misal datira s početka XV. stoljeća.

Osim crkvenoobrednih tekstova glagoljicom 

su se ispisivali mnogi profani tekstovi 

pravne naravi (Vinodolski, Vrbnički, Krčki 

zakonici, statuti raznih crkvenih redova i 

bratovština, razvodi - Istarski razvod, notarske 

knjige, priče, legende i pjesme). Glagoljica 

se održala u uporabi među Hrvatima 

još u prvim desetljećima XIX. stoljeća, a u 

katoličkoj bogoslužju po rimskom obredu 

sve do liturgijskih reformi II. vatikanskog 

sabora. 

Opstanak glagoljaškog pisma i staroslavenske 

liturgije kroz stoljeća ima zahvaliti 

velikom maru i ljubavi domaćih popova 

glagoljaša. Glagoljicu su osporavali određeni 

crkveni krugovi latinske provenijencije 

(Splitska sinoda 924. i 1059. godine, rimski 

prvosvećenici Aleksandar II. i Grgur VII., 

pojedini šibenski, senjski i pulski biskupi, a 

posebice tuđinske kroatofobične vlasti (mletačka, 

austrijska i talijanska kada je Istra 

Rappalskim ugovorom nepravedno dodijeljena 

Kraljevini Italiji). 

Konstantin Ćiril je svim svojim žarom 

želio premostiti jaz između zapadne i istočne 

(bizantske) crkve. Tako je ujesen 867. 

godine u Mlecima, pred latinskim klerom 

zagovarao pravo na uporabu slavenskog 

pisma i jezika u liturgijskim činima. Već 

sljedeće godine papa Hadrijan II. daje svoj 

placet za glagoljaško bogoslužje. Nakon 

Ćirilove smrti za glagoljicu se zalaže i papa 

Ivan VIII. pohvalivši popove glagoljaše u 

njihovoj pastoralnoj skrbi na materinskom 

jeziku kojim su govorili kristijanizirani 

Slaveni. 

Treba podsjetiti da su od samog početka 

širenja staroslavenske liturgije i uporabe 

glagoljice, dalmatinski Latini bili izrazito 

neprijateljski raspoloženi prema tim “novotarijama”. 

Naime, latinski kler tada je 

uglavnom djelovao u dalmatinskim gradovima 

koji su uživali zapaženu autonomiju, a 

državno-pravno su potpadali pod jurisdikciju 

bizantske teme Dalmacije, dok je uglavnom 

ruralno zaleđe, već posve kroatizirano, 

StUdenci 50 

potpadalo pod vlast hrvatskih knezova. Krivo 

smatrajući da bi se Hrvati, zahvaljujući 

staroslavenskoj liturgiji i uporabi glagoljice, 

mogli osamostaliti od Splitske metropolitanske 

crkve, latinaši su svoje invektive 

uperili protiv Ninske biskupije kao središtu 

promicanja glagoljaštva. Vrhunac nesnošljivosti 

događa se na Splitskoj sinodi 924. 

godine što izrijekom potvrđuje i članak X. 

sinodalnih zaključaka. Na to se nadovezuje 

i prijekor pape Ivana X. hrvatskome kralju 

Tomislavu zamjerajući mu kao časnom 

i odabranom sinu Svete rimske crkve što 

rado pristupa službi Božjoj na barbarskom 

jeziku. 

Usprkos svim nepravednim optužbama 

i ometanjima koje su se nastavili i u XI. 

stoljeću, glagoljaško bogoslužje održalo 

se i učvrstilo po cijeloj Dalmaciji, njenom 

zaleđu i šire. Srednji vijek je donio više razumijevanja 

između hrvatskih glagoljaša 

i Svete Stolice. To je doba kada se Zapad 

izravno upoznaje u križarskim pohodima s 

različitim oblicima istočnoga kršćanskog 

bogoslužja i njihovim liturgijskim jezicima 

(antiohijski, maronitski, sirijački ili sirski, 

kaldejski obredi). Tada je Inocent IV., rimski 

prvosvećenik, dopustio uporabu staroslavenskog 

jezika senjskom biskupu Filipu 

(1428.), a potom i krčkoj biskupiji (1252.). 

Još više koncilijantnom stavu Rimske crkve 

prema “barbarskim” jezicima u liturgiji 

pridonijela je i politika Firentinske unije. 9 

Koncem XIII. stoljeća dolazi do značajnog 

uspona glagoljaške aktivnosti koja će tijekom 

XIV. i XV. stoljeća dostići svoj apogej. 

Anžuvinskom prodajom Dalmacije 

Presvijetloj Mletačkoj Republici (1409.), 

dalmatinskim biskupima skoro odreda 

imenuju se Mlečani talijanaši koji jedva 

da su tolerirali djelovanje popova glagoljaša 

i uporabu staroslavenskog jezika u 

9 Firentinska unija ugovorena 1439. godine između pape 

Eugena IV. i bizantskog cara (bazileusa) Ivana VIII. bio je 

pokušaj približavanja i pomirenja dviju kršćanskih crkava 

koje su se razišle poslije velike šizme 1057. godine. 

Božić 2011. 


121


122 

StUdenci 50 

liturgijskim činima. Takvo stanje je potrajalo 

sve do propasti Venecije 1797. godine. 

Kratka francuska vladavina u Dalmaciji nije 

ometala glagoljašku aktivnost. 

Prva glagoljska inkunabula je Misal 

po uredbi Rimskoga dvora iz 1483. godine, 

tiskan vjerojatno negdje na hrvatskom tlu, 

potom u Senju 1494., u Mlecima 1528. i na 

Rijeci 1531. godine. Od tada pa sve do konca 

XVIII. stoljeća tiskano je oko 60 glagoljskih 

knjiga, najčešće i u najvećem broju u 

tuđini (Mleci, Tübingen, Rim), ali i u našim 

tiskarama u Senju, Rijeci i Kosinju. 

Glagoljaško bogoslužje počelo se 

ukorjenjivati u Istri, Hrvatskom primorju i 

Dalmaciji vjerojatno koncem IX. stoljeća, 

negdje u vrijeme kada su sljedbenici i pristaše 

slavenskih apostola Ćirila i Metoda, 

poslije Metodove smrti 885. godine, bili 

primorani pod velikim pritiskom franačkog 

svećenstva, isključivih latinaša, napustiti 

Moravsku, gdje su do tada veoma uspješno 

misionarski djelovali s punim odobrenjem 

Svete Stolice i rimskog biskupa. Napuštajući 

Moravsku, Metodove pristaše, krećući 

prema jugu i jugo-istoku, našli su plodno 

utočište u južnoslavenskim zemljama. 

Protureformatorski Tridentski sabor 

(1545.-1563.) obvezao je sva biskupska sjedišta 

da otvore vlastita sjemeništa gdje je 

nastava bila isključivo na latinskom jeziku. 

To je dovelo do nedostatka glagoljaškog svećenstva 

u Dalmaciji. Zaslugom i pastoralnom 

brigom dvojice domaćih nadbiskupa - Vicka 

Zmajevića 10 i Pacifica Bizze 11 , pristupilo se 

otvaranju glagoljaških sjemeništa u Zadru 

10 Vicko Zmajević (1670.-1745.), barski (s titulom 

Archiepiscopus et Primas Serbiae) i zadarski nadbiskup, 

apostolski vizitator za balkanska područja pod 

otomanskom vlašću (sa statusom in partibus infidelium), 

pobornik glagoljaštva. Nije doživio za života otvaranje 

glagoljaškog sjemeništa u Zadru. Otvorio ga je 1748. 

godine njegov nasljednik Mate Karaman. 

11 Pacific Bizza (1696.-1756.), splitski nadbiskup. 

Utemeljio je 1750. godine glagoljaško sjemenište u 

Prikom kod Omiša koje je nerazumno ukinuto 1879. 

godine. 

Božić 2011. 

(1748.) i u Priku kod Omiša (1750.). Mnoga 

vizitatorska izvješća pohvalno pišu o vrsnoj 

pastoralnoj skrbi popâ glagoljaša u Dalmaciji. 

Tako zadarski svećenik Amos-Rube Filipi 

navodi da je “glagoljaško svećenstvo bilo 

na zamjetnoj moralnoj razini, na kudikamo 

većoj nego što su bila prečasna gospoda u 

gradovima (tj. latinski kler - op. aut.) a bili 

su ujedno i učitelji, savjetnici i prave vođe 

svoga vjerničkog hrvatskog puka”. 

Katoličko svećenstvo u Dalmaciji u 

XIX. stoljeću, od kojih mnogi studiraju teološke 

znanosti u Rimu i talijanskim gradovima, 

poglavito u Padovi i Bologni, a neki u 

Beču, bolje poznaju latinski od staroslavenskog 

jezika tako da tihe dijelove mise mole 

latinski, a one koji se pjevaju za puk na staroslavenskom 

i dapače na živom narodnom 

jeziku. 

U vrijeme Hrvatskoga narodnog preporoda 

đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer 

i zagrebački kanonik i doživotni 

tajnik JAZU 12 Franjo Rački pokreću 1859. 

godine pred Rimskom kurijom pitanje statusa 

i proširenja staroslavenske liturgije kod Hrvata. 

Tadašnji papa Pio IX., iako ostavši oba 

znanstvenika u nadi da će udovoljiti njihovom 

traženju, konačno nije ništa konkretnije 

učinjeno u vezi s tim pitanjem. Posljednje 

izdanje hrvatskog glagoljskog misala izlazi 

1927. godine u redakciji Josipa Vajsa 13 . Tekst 

je većim dijelom transliteriran latinicom. 

12 Utemeljitelji te najznačajnije hrvatske znanstvene 

institucije nazvali su je na latinskom jeziku 

Academia artis et scienciae slavorum merdionalium 

što znači doslovce Južnoslavenska akademija 

znanosti i umjetnosti. Prema tome krivo se nazivala 

“jugoslavenskom” zato što su Strossmayer i Rački u nju 

uključivali i Bugare koji nikada nisu bili “Jugoslaveni” 

već samo južni Slaveni. 

13 Josip (češki: Josef) Vajs (1865.-1959.), ugledni 

češki slavist, uključio je u raster svojega znanstvenog 

proučavanja i hrvatsku glazbenu historiografiju (Űber 

den liturgischen Gesang der Glagoliten). Posebno 

je zaslužan za radove Novo izdanje staroslavenskog 

misala, Kanon hrvatsko-glagoljskog vatikanskog 

misala XIV. stoljeća i Red mise (Ordo missae), 

najstarijeg glagoljskog misala.

Papa Pio XII. Konkordatom s karađorđevićevskom 

Jugoslavijom, koji nikada nije 

bio ratificiran u tadašnjem beogradskom 

Senatu zbog opstrukcija patrijaršijske kamarile, 

dopustio je uporabu staroslavenskog 

jezika i glagoljice ali samo u opsegu predviđenom 

dekretima Svete Stolice iz 1898. i 

1906. godine. No, ono što se ne može zanijekati, 

to je činjenica da je višestoljetno 

postojanje staroslavenskog bogoslužja po 

rimskom obredu, uz uobičajeni i od Svete 

Stolice davno prihvaćenog za grko-katolike 

(katoličke vjernike istočnog obreda u jedinstvu 

s Rimskom crkvom), poslužilo kao važan 

i relevantan presedan na II. vatikanskom 

saboru za uvođenje živih narodnih jezika u 

katoličku liturgiju po rimskom obredu. 

Glagoljaško pjevanje je poseban način 

liturgijskog pjevanja zapadne crkve koji se 

razvio i održao u hrvatskim primorskim prostorima. 

Ova vrsta liturgijskog pjevanja javlja 

se vjerojatno koncem IX. i početkom X. 

stoljeća u bizantskoj Dalmaciji i njegovalo 

se, posebice u benediktinskim glagoljaškim 

opatijama i prioratima. Ono je zahvaćalo i 

zaleđe Splita ne mimoilazeći i imotski kraj. 

Prvi povijesno vjerodostojni zapisi o glagoljaškom 

pjevanju na hrvatskim litoralnim 

prostorima datiraju iz vremena pape Aleksandra 

III. kada je pri njegovom kratkom 

posjetu Zadru zapisano da ga je vjerni puk 

dočekao s laudibus et canticis in eorum sclavica 

lingua (s pohvalama i pjesmama na 

njihovom slavenskom jeziku). Na žalost, 

veoma su rijetki primjeri notirane glazbe u 

glagoljaškom pjevanju. Tako, na primjer, u 

Misalu kneza Novaka (1404.), tekst Creda 

(na staroslavenskom: Vjeruju) markiran je 

s 22 mala kružića koji su pjevača upućivali 

na način izvođenja glazbene linije. U Misalu 

kneza Hrvoja (1404.) simbolima su dani naputci 

za uloge u pjevanju Muke Gospodina 

našega Isusa Krista. 

Glagoljaško pjevanje treba svakako razlikovati 

od staroslavenskog crkvenog pojanja 

u Pravoslavnoj crkvi (tropari, ektenija, 

StUdenci 50 

prokimen...). Glagoljaško pjevanje njegovali 

su popovi glagoljaši na staroslavenskom 

jeziku hrvatske redakcije. Dopunjavali su 

ga laici ugrađujući u tu crkvenu tradiciju i 

narodne pjesme kojih nije bilo u Rimskom 

obredniku (Gospin plač, hrvatska varijanta 

staroga latinskog kantika Stabat Mater i 

svima poznata božićna pjesma U se vrime 

godišća). Time su ti paraliturgijski kantici, 

protkani narodnim folklorom, uspješno involvirali 

u sveukupni liturgijski život hrvatskog 

puka u Dalmaciji. 

Liturgijskom reformom II. vatikanskog 

sabora u svim se hrvatskim biskupijama 

uvodi u liturgijski život standardni hrvatski 

književni jezik. Za ne-glagoljaške župe s 

dotadašnjom uporabom latinskog jezika to 

je bio pravi revolucionarni zaokret, dok je 

za glagoljaške župe primorske i dalmatinske 

Hrvatske to bio bolni rastanak sa stoljetnom 

bogatom partikularnom u katoličkom svijetu 

pučkom tradicijom i zametanje mnogih 

kantika i himni staro-crkevenoslavenskog 

bogoslužja kao nečeg što je bilo i što se doživljavalo 

kao specifično i izvorno u okrilju 

katoličanstva. 

Danas se još povremeno, ali sve manje, 

glagolja na Vrbniku, u Senju, Zadru, 

na zadarskom otočnom arealu, dok se glagoljaški 

napjevi na suvremenom hrvatskom 

tekstu pjevaju još na zadarskom i šibenskom 

otočju, u okolici Splita, na Hvaru, Braču i 

Šolti i u omiškim Poljicima. Svojedobno je 

jedan hrvatski velikodostojnik zgodno pripomenuo 

“da je - kojom zgodom - ‘Zdravo 

Tilo Isusovo’ bilo sastavljeno na latinskom, 

grčkom ili francuskom jeziku, danas bi bio 

uveden po svim katoličkim crkvama u svijetu 

na isti način kao i ‘Ave verum’, jer na 

izvanredno jednostavan način izriče svu dubinu 

euharistijske teologije”. 

Što je danas ostalo od glagoljaštva u 

Crkvi u Hrvata? Malo ili ništa. Ipak ima 

nade da se ta višestoljetna tradicija oživi i 

sačuva. Naime, Hrvatska pokrajina franjevaca 

trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u 

Božić 2011. 


123


124 

StUdenci 50 

Zagrebu vuče svoje korijene još iz vremena 

svojega utemeljitelja Franje Asiškoga. 

Prve sigurne povijesne isprave o nazočnosti 

franjevaca trećoredaca u Zadru datiraju iz 

1235. godine. Provjerena arhivska građa o 

djelovanju franjevaca trećoredaca u Splitu 

i okolici je iz druge polovice XIV. stoljeća. 

Nema jasne arhivske potvrde je li omiški 

franjevački samostan iz 1515. godine bio 

kanonski povezan s kućom maticom u Zadru. 

Do pravno-kanonskog ujedinjenja franjevaca 

trećoredaca glagoljaša u Dalmaciji 

i Istri s drugim trećoredcima s generalom 

Reda na čelu u Rimu došlo je 1602. godine. 

Sada su franjevci trećoredci glagoljaši 

razasuti svuda po Hrvatskoj i u hrvatskoj 

dijaspori u inozemstvu. U Dalmaciji imaju 

danas nekoliko samostanskih kuća i vode 

neke župe (Sveti Mihovil na Dugom otoku, 

sv. Pavao Pustinjak na otoku Ugljanu, 

samostan sv. Ivana Krstitelja i crkva sv. Mihovila 

u Zadru te župna zajednica sv. Josipa 

u Splitu od 1939. godine). 

Iako o glagoljici i glagoljaštvu uopće 

postoji obilje stručne i povijesne literature, 

isto se ne bi moglo reći za rad i djelovanje 

popa glagoljaša u Imotskoj krajini. Njihovu 

nazočnost na tim prostorima može se 

podrobnije pratiti tek poslije Tridentskog 

sabora. Naime, svi mjesni ordinariji (biskupi) 

morali su svakih nekoliko godina poći 

u Rim podnijeti pismeno izvješće Svetoj 

Stolici14 o pastoralnom radu u svojim dijecezama. 

Prateći izvješća makarskih biskupa, 

može se steći prilično dobar uvid o popima 

glagoljašima u Imotskoj krajini koja je kanonski 

potpadala u nekadašnju Makarsku 

biskupiju. 

Iz kanonskih izvješća tadašnjeg makarskog 

biskupa fra Bartula Kačića Žarkovića 

saznajemo obilje zanimljivih podataka o 

stanju pučanstva i pastoralnom radu na području 

župâ Imotske krajine. Tako izvješće 

biskupa Bartula Kačića Žarkovića u vrijeme 

14 Posjet koji se naziva Ad limina apostolorum što se 

kod nas prevodi kao posjet apostolskim grobovima. 

Božić 2011. 

pontifikata Urbana VIII. navodi da u njegovoj 

biskupiji ima 14 samostanskih župa. 

Sedam ih se nalazilo na prostoru današnje 

zapadne Hercegovine, jedna u Cetinskom 

kraju, a šest u dalmatinskom dijelu bivše 

Makarske biskupije. Od toga su samo dvije 

župe bile na prostoru današnje Imotske 

krajine - Vrhdol (sada Rašćani i Krstatice) 

i Kamenmost. 

Vatikanski glagoljski misal 

iz 1905. 

U kanonskom izvješću makarskog biskupa 

iz 1626. godine saznajemo da većinu 

župa opslužuju franjevci latinaši - redovnici 

Manje braće (Ordo fratorum minorum), ali 

da postoje također tri župe u kojima mise 

(služe misu) “svećenici koji bogoslužje slave 

slovenskim jezikom”. 15 Jedna od njih je u 

Podgori s dvjema crkvama (Svih Svetih i sv. 

Tekle), druga je u Zagvozdu posvećena sv. 

Mariji (danas župa Gospe od Karmela- op. 

aut.) nedavno sagrađena, dok je treća bila u 

Brelima, također s dvjema crkvama (sv. Nikola 

i sv. Stjepan Protomučenik) s oko 200 

kuća. 

Deset godina kasnije, u kanonskom 

izvješću iz 1636. godine16 imamo nešto 

podrobnije podatke: “Četvrti samostan je 

u Imotskom s deset svećenika redovnika 

(franjevaca latinaša op. aut.), četiri klerika 

(bogoslova i sjemeništarca), dva brata laika 

i deset drugih mladića (obično mlađih ljudi 

koji će vjerojatno izabrati redovnički poziv 

- op. aut.). U imotskom kraju su četiri župe: 

Podbila, Sovići, Drinovci i Kamenmost s 

ukupno 500 domaćinstava. Na tom su prostoru 

također četiri crkve ili kapele od kojih 

su tri skoro u ruševnom stanju”. 

15 Quas tenent presbyteri in Illirica idiomate sacra 

facientes (tadašnji kolokvijalni latinski izričaj za pope 

glagoljaše). 

16 Relatio Ecclesiae Macariensis ad limina 

apostolorum data ab episcopo Macariensis.

Izvješće također navodi da se “tim župama 

pridružuju i tri župe koje opslužuju 

svećenici koji svete službe obavljaju slavenskim 

jezikom (popi glagoljaši - op. aut.). 

Izvješće ih taksativno nabraja: Podgora, 

Zagvozd i Brela s napomenom da sve imaju 

uredno, što će reći kanonski valjano, opremljen 

bogoslužni prostor. Za župu Zagvozd 

precizira se da ima četiri popa glagoljaša. 

U arhivalijama iz 1622. godine spominje 

se zagvoški glagoljaš don Petar Nikolić 

koji je pastoralno djelovao izvjesno vrijeme 

i u podgorskom samostanu. Također se bilježi 

i nazočnost, među ostalima, i ime, također 

zagvoškog glagoljaša, don Marka Režića 

u vrijeme biskupa Lišnjića. Zanimljiv 

je slučaj, nešto kasnije, makarskog svećenika 

latinaša don Krešimira Ljubića koji je dobio 

dispenzu svoga ordinarija 1881. godine 

da “može glagoljati svetu misu” u povodu 

obilježavanja prve obljetnice enciklike pape 

Lava XIII. kojom je počastio misionarsko 

djelovanje svete braće Ćirila i Metoda. 

Stanje i djelovanje popa glagoljaša na 

prostorima Imotske krajine poprima druge 

i povoljnije vizure poslije Morejskog rata 

(1684.-1699.). Tada popi glagoljaši počinju 

preuzimati pastoralnu skrb za sela Opanci, 

Lovreć i Studenci. Ovi su svećenici već 

od davnina službovali u susjednim selima 

(Grabovcu, Cisti, Dobrinju i Svibu). No, 

Zagvozd je još dugo ostao glavnim glagoljaškim 

uporištem koji je, što je vidljivo iz 

jednog izvješća apostolskog vikara Nikole 

Bijankovića iz 1692. godine, imao tada 

“preko 400 duša”. 

Već početkom XVIII. stoljeća, iz jednog 

vizitatorskog izvješća iz 1705. godine 

saznajemo da popi glagoljaši djeluju u svim 

selima jugozapadnog dijela Imotske krajine. 

Nazivi mjesta su doslovce navedena: Zagvozd, 

Rastovac, Medov Dolac, Grabovac, 

Opanci, Lovreć, Studenci. 

I poslije tursko-mletačkog razgraničenja 

te tijekom cijeloga XVIII. stoljeća 

StUdenci 50 

Zagvozd ostaje i nadalje rasadištem i jakim 

glagoljaškim uporištem čiji revni svećenici 

proširuju svoju pastoralnu skrb na okolna 

mjesta u Imotskoj krajini: Župu, Rašćane, 

Krstatice, imotska Poljica i Lokvičiće. Tijekom 

XIX. i u prvoj polovici XX. stoljeća (do 

liturgijskih reformi i uvođenja živoga jezika 

u katoličko bogoslužje po rimskom obredu), 

stanje u župama Imotske krajine nije se bitno 

mijenjalo. Franjevačke župa i nadalje su 

ostale latinaške, a župe s dijecezanskim svećenstvom 

glagoljaške. Posljednji i dugogodišnji 

župnik-pop glagoljaš u poljičkoj župi 

sv. Ane bio je don Petar Prelas. 

* * * 

Literatura: 

Bratulić, Josip: 

- Leksikon hrvatske glagoljice, Minerva, 

Zagreb, 1995. 

- Žitija Konstantina Ćirila i Metodija i druga 

vrela, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 

1998. 

Damjanović, Stjepan: in: Hrvatski Leksikon: 

Glagoljica, I. svezak A-K, Zagreb, 

l996. 

Fućak, Jerko: Šest stoljeća hrvatskog lekcionara 

u sklopu jedanaest stoljeća hrvatskoga 

glagoljaštva, Kršćanska sadašnjost, 

Zagreb, l975. 

Fučić, Branko: 

- Glagoljski napisi, Djela JAZU, knj. 57, 

Zagreb, 1982. 

- Croatian glagolitic epigraphy, Osborne, 

London, 1999. 

Hollós, Attila: Introduction into the history 

of church slavonic, Akadémia kiadó, 

Budapest, 2004. 

Horvat, Jasna: Az, roman o glagoljici, 

Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. 

Božić 2011. 


125


126 

StUdenci 50 

Kovačić, Slavko: 

- Najstariji izvještaji o stanju Makarske biskupije 

u Tajnom vatikanskom arhivu (1626.- 

1658.), Nadbiskupski arhiv, Split, 1975. 

- Glagoljica, glagoljaši i glagoljaštvo, 

Godišnjak Župe Gospe od Karmela, Zagvozd, 

1996. 

- Iz povijesti Makarske biskupije, in: Zbornik 

radova sa znanstvenog skupa “Fra Bartul 

Kačić Žarković, Sućuraj-Brist, 1995. 

Léger, Louis: L’Evangéliaire slavon de 

Reims, dit: Texte du sacre (édition fac-similé 

en héliogravure), Paris, 1899. 

Lukas, Živko: Sveti Ćiril i glagoljica, 

knjižnica povijesti, knj. 2, Hermes Consulting, 

Zagreb, 1994. 

Nazor, Anica: „Ja slovo znajući govorim...“, 

Erasmus, Zagreb, 2008. 

Reljanović, Mario: Enciklika Grande Munus 

i pitanje obnove glagoljaštva u Dalmaciji 

(ur. Franjo Šanjek), Radovi Zavoda 

Vjeru nam i razum, 

Gospode, prosini. 

Što se više voli, 

to se više čini. 

Što se više čini, 

to se više prašta – 

Svjetlost sumnje nema, 

Svjetlost nije tašta. 

Razuma i vjere 

krila nam raskrili, 

da bismo u Kristu 

i Istini bili. 

O, usadi u nas 

mir svojih planina. 

Put zemaljski križ je – 

Ti si Domovina. 

Božić 2011. 

Ivanu Pavlu Drugom 

za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 43 

(2001.), str. 355.-374. 

Smržik, Stephen: The Glagolitic or Roman-Slavonic 

liturgy, Rome, Slovak Institute, 

1959. 

Tandarić, Josip Leonard: Hrvatsko-glagoljska 

liturgijska književnost, Kršćanska 

sadašnjost, Zagreb, 1993. 

- Tisuću i sto godina od smrti Metodijeve: 

Ćirilometodsko kulturno-književno nasljeđe 

u Hrvata (ur. Anica Nazor), Staroslavenski 

zavod “Svetozar Ritig”, Zagreb, 

l986. 

- Zbornik radova sa Znanstvenog skupa 900 

godina Bašćanske ploče (1100.-2000.), sv. 

42, Primorsko-goranska županija, tiskara 

Žagar, Rijeka, 2000. 

Žubrinović, Darko: Hrvatska glagoljica, 

biti pismen - biti svoj, HKD sv. Jerolima, 

Zagreb, 1996. 

Prof. dr. sc. Stjepan Lapenda 

Raz›gnaj mrak nam srca. 

Ulij svjetlo Nade. 

Podigni nas k sebi – 

Trojedini Sklade. 

Enes Kišević 

PJESMA SIROMAHA 

Ja ne znam godinu 

kada sam rođen. 

Ne znam ni mjesec. 

Ni noć. Ni dan. 

Stog’ samo za Božić 

sam sebi kažem: 

Sretan mi, Isuse, 

Tvoj rođendan. 

Enes Kišević

Hvar, 18. 11. 2011. 

Poštovani Uredniče! 

Kako već duži niz godina živim na 

Hvaru, odlučio sam poslati vama 

nekoliko šaljivih dogodovština koje 

po potrebi možete objaviti i u našem listu 

Studenci. Koristim ovu prigodu da Vama i 

svim Studenčanima na Studencima i diljem 

svijeta zaželim sretan Božić i blagoslovljenu 

novu 2011 Godinu. 

Don Antonio i kum Mikula 

Prije mnogo godina kada na Hvaru nije 

bilo automobila, don Antonio ide u drugo 

selo na feštu, a mazgu mu vodi kum Mikula. 

- Evo, kume Mikula, izgubio sam glas, 

a trebat ću pivati svečano evanđelje - žali se 

don Antonio. 

- A što ćete sada, don Antonio? - začuđeno 

upita kum Mikula. 

- Domislio sam se: tamo ne poznaju ni 

mene ni Vas, kume, pa se obucite u moju 

robu, Vi lipo pivate. 

- Znam ja pivati, don Antonio, ali ne 

znam čitati. 

Tako kum Mikula obuče misnicu i zapjeva 

da se cila crkva ori: 

- Gospodin s Vama… Čitanje svetog 

evanđelja po Marku… U ono vrijeme, reče 

Isus učenicima svojim…. 

Don Antonio mu je htio dati kuraža da 

lijepo pjeva pa mu šapne: 

- Dobro, kume, dobro! 

A kum Mikula zapjeva: 

- Dobro, ku-u-me-e, do—o-obro-o-o. 

StUdenci 50 

Iz vaših pisama 

Don Antonio zaprepašteno šapne: 

- Što ste, kume, rekli? 

A kum Mikula zaori: 

- Ma što ste-e-e, kum-e-e, re-e-ekli—i? 

- Ma, zar ste pijani? - odbrusi don 

Antonio. 

A kum Mikula još jače zaori: 

- Ma, za—ar- ste pi-i-ja-ni-i-i-i? 

Tek kada se u crkvi zaorio gromoglasan 

smijeh. Kum Mikula je shvatio pogrešku 

i pobjegao s oltara u sakristiju. 

Mali Mate, prvašić, pita svoga oca: 

- Tata, znaš li kako se zvala Adamova 

punica?“ 

- Dragi sine, Adam je bio jako pametan, 

on nije imao punicu. On je živio u raju. 

Satnica 

Pred vratima raja stoji zanatlija i pita 

svetog Petra: 

- Zašto sam morao ovako mlad umrijeti, 

pa tek mi je 37 godina? 

Sveti Petar se zagleda u svoje stare 

knjige, uzme olovku i počne zbrajati…. Nakon 

sat vremena mu odgovori: 

- Po satovima koje si mušterijama zaračunavao, 

ispada da si davno prešao devedeset 

tri godine života! 

Iznenađenje 

Mladić Vinko obraća se prijatelju Peri: 

- Jučer sam bio s Ivicom u crkvi i zamisli 

on preko svete mise zapalio cigaretu, a meni 

od zaprepaštenja skoro boca pive ispala iz 

ruke. 

Božić 2011. 

iz vaših pisama 

127

drinske mučenice 

128 

StUdenci 50 

Drinske 

mučenice 

Drinske službenice, Sestre kćeri Božje 

ljubavi:Mariju Ivanišević (svjetovnog 

imena Kata Ivanišević), 

s. Mariju Bernadeta Banje (svjetovnog 

imena Terezija Banja), s. Mariju Krizina 

Bojanc (u svijetu Josipa Bojanc), Mariju 

Antonija (svjetovnog imena Josipa Fabjan) 

i Mariju Berchmane (svjetovnog 

imena Carolina Anna Leidenix),četnici 

su 11. prosinca 1941. opkolili njihov samostan 

Marijin dom na Palama i pod 

pucnjavom ih nasilno odveli u smjeru 

Goražda, a kuću opljačkali i zapalili. 

U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane 

čistoće sestre su se otrgle iz ruku 

svojih napadača i jedna za drugom iskočile 

kroz prozor. Četnici su, međutim, jurnuli 

dolje pred vojarnu te već ozlijeđene sestre 

noževima usmrtili i bacili u rijeku Drinu. 

S. Berchmana ostala je desetak dana u 

Sjetlini i vidljivo se oporavljala. Zatim je, 

kako je rečeno, trebala poći u Goražde k 

ostalim sestrama, koje su već bile ubijene. 

Dva su je četnika odvezla na sanjkama. 

Kočijaš je po povratku rekao sestrama da 

je dobro stigla, a jedan od njih oko vrata 

je imao njezinu krunicu. Zapisano je da je 

ubijena 23. prosinca 1941. 

Božić 2011. 

Ljubav 

nadahnuta Drinskim blaženicama 

Ljubav je ljiljan 

što se otvara prema suncu dobrote 

ali i prema mraku mržnje 

Ljubav je trn 

u vijencu spletenom 

od najnježnijih ruža 

Ljubav je žarko željeni dar 

koji dobiješ 

da bi ga dao nekom potrebitom 

Ljubav je milost 

koju u krvavom znoju katkad moraš izmoliti 

od Onoga koji sve bezuvjetno prašta 

Ljubav je plamen 

što privlači leptirice nevoljnika 

na kojemu stalno gore, ali nikad ne izgore 

Ljubav je hrabar skok 

u divlju okrvavljenu rijeku 

što teče tjesnacima Neba 

Ljubav je piramida svjetla 

vječna utvrda vjere 

izlivena od mučeničke magme 

što je tako radosno šiknula 

iz skrivenih vulkana Duha 

ove ponosne hrvatske bosanske zemlje 

u Sarajevu na dan beatifikacije Drinskih 

mučenica, 24. rujna 2011. 

Ivan Babić

Na sastanku Provincijskog definitorija 

održanog 27. rujna 2011. godine 

doneseno je nekoliko odluka o premještajima 

župnika u Provinciji Presvetog 

Otkupitelja, a među njima i premještaj našeg 

župnika fra Jakova Begonje. Pored odluke 

da preuzima službu u Vinjanima, bilo 

je odlučeno i da će našu župu opsluživati 

župnik Lovreća. Tako bi Studenci ostali bez 

statusa samostalne župe i postali župa s privremenim 

upraviteljem. 

Ova iznenadna i šokantna vijest proširila 

se među Studenčanima izazvavši šok i 

nevjericu. Pobojali smo se da ćemo ostati i 

bez župnika i bez župe. U kratkom vremenu 

odlučili smo žurno djelovati kako bismo 

očuvali župu. Pozivalo se sve znane i utjecajne 

Studenčane da na sve načine utječu 

kako bi se promijenila donesena odluka i 

ublažile moguće posljedice. Na adresu Provincije 

i Nadbiskupije odaslano je mnoštvo 

pisama u kojima smo tražili samostalnost 

župe i ostanak fra Jakova kao župnika. 

Fra Jakov je, kao uzoran franjevac, 

odlučio poštovati odluku vezanu uz njegovo 

premještanje na novu župu te je na sve 

moguće načine smirivao župljane. Nitko 

nije tražio ništa što ne propisuju crkveni 

zakoni niti je itko postavljao pitanje svećeničke 

poslušnosti, jer to je na kraju i jedan 

od franjevačkih zavjeta. Odluka crkvenih 

poglavara da svećenike šalju na službu u 

razne župe uređena je crkvenim propisima 

i o tome se nije niti raspravljalo. Naše agitiranje 

iznenadilo je i župnika fra Jakova 

pa je u jednom obraćanju puku rekao da 

StUdenci 50 

Zahvala za 

ostanak župe 

nije znao koliko Studenčani cijene svoje 

župnike i da o svim prethodnim župnicima 

govore s poštovanjem. Nitko nije dvojio 

podržavanje našega župnika jer vrijedno i 

predano obavlja svoju službu, a osobito se 

zauzima za mlade. Nikome nije bilo jasno 

zašto se to sve tako iznenada događalo, a 

osobito nas je iznenadila odluka da bi naš 

sumještanin trebao biti svećenik koji bi opsluživao 

obje župe. Dodamo li ovome da 

je iz naše župe devet živih svećenika, onda 

nam pogotovo nije bila jasna pozadina ovakvih 

odluka. 

Prosvjedna pisma i agitiranja ipak su 

urodila plodom i na ponovnom okupljanju 

definitora 7. studenoga 2011. odlučeno 

je da naša župa ostaje samostalna i fra 

Jakov Begonja ostaje do daljnjega našim 

župnikom. 

Značaj ovih događaja nije činjenica o 

donesenoj i promijenjenoj odluci o statusu 

naše župe i našega župnika te bilježenje u 

kronikama, važnije je da smo pokazali naše 

zajedništvo i povezanost oko bitnih stvari 

koje nas određuju kao osobe i vjernike. Svima 

smo dali do znanja da smo odani Crkvi 

Kristovoj i da poštujemo njene namjesnike. 

Uvidjeli smo da se zajedništvom može 

mnogo toga promijeniti. U nadolazećim 

vremenima događat će se i donositi značajne 

odluke za našu domovinu, ali naše zajedništvo, 

odanost Bogu i vjernost domovini, 

ne smiju se poljuljati. Franjevci su oduvijek 

bili i ostat će naša ovozemna poveznica sa 

Svevišnjim. 

Zvonko Babić 

Božić 2011. 

Zahvala za ostanak župe 

129

Posebni prijatelji lista Studenci 

130 

StUdenci 50 

Posebni prijatelji 

lista Studenci 

Tomislav Babić 

Božić 2011. 

750 kn 

500 kn 

Josip Jurčević, Vlade Meštrović Vlatko 

Ivica Stipović 

250 kn 

200 kn 

Neda Bilić-Nosić; Milan Kolovrat; Kazimir 

Udiljak; Blaž Bilić-Pavlinović; Tadija 

Babić; Ivo Trogrlić; Ivica Stipović; Ilija 

Babić; Ante Babić Pilišević; Marinko Bartulović; 

Lucija Bilić-Centić; Iva Trogrlić; 

Nikola Trogrlić Pržić; Slava Udovičić Šimakić; 

Petar Šakić Peđo; Mate Šakić Miljkov; 

Mate i Milica Matas; Miljenko Bilić-Prcić; 

Anica Koštić ud. Stipe; Milica Dujmović 

ud. Stipe, Marija Bilić–Prcić, Petar Bilić p. 

Marka 

150 kn 

Petar Bilić Soldatić; Slavka Bilić ud. 

Mate; 

100 kn 

Danica Maras; Zvonko Maras; Marija 

Koštić p. Ivankice; Tomislav Bilić-Nosić; 

Ante Batalić; Rajko Udiljak; Ljubo Udovičić; 

Nikola Trogrlić; Franka Bilić; Mate 

Šakić; Nediljko Babić; Drago Babić Duduković; 

Antun Babić; Stipan Šakić; Stana- 

Kosa Šakić; Ivan Šakić; Mara Šakić; Kata 

Šakić; Petar Cikojević; Mladen Udiljak; 

Stipe Babić Antunović; Ante Babić Perdić; 

Ante Bilić; Ljubo Bilić; Ante Bilić Pintin; 

Nikola Udovičić; Jozo Udovičić; Jakov 

Udovičić Pilić; Katica Subašić; Ivka Subašić; 

Ivica Koštić Adžunović; Marija Pušić 

r.Koštić; Bruno Udovičić; Marijan Malenica; 

Mario Meštrović Cvijin; Tonći-Ante 

Udovičić; Marija Babić (Dugi Rat); Pere 

Maras; Nikola Bekavac; Ljuba Šiško; Marija 

Raškopoljac; Srećko Udiljak Ćećo; Anka 

Šakić Danić; Mate Malenica Mošin; Mirko- 

Malenica Mošin; Marina-Ćića Subašić; Marin 

Bilić; Matija Šunjerga; Nevenka Čajo; 

Stipe Jurčević Bratić; Pere Bubalo; Ljuba 

Lučić; Juka Trogrlić Curić; Drago Udiljak; 

Milka Cikojević; Ljubo Bilić Runtić; Josip 

Cikojević Josko; Ivan Maras; Marinko Marijanović 

Brkeljić; Joško Bilić Joskić; Ana 

Prka; Mate Bekavac; Ante Trogrlić Pržić; 

Mladenko Šakić Bilanović; Anica Đikić; 

Mate Malenica; Roko Malenica sin Mirka; 

Pila Cikojević, Stipe Udiljak Tičić. 

50 kn 

Vera Stipović; Iva Koštić ud. Bože; 

Marinkica Koštić Adžunović; Marija Pušić; 

20 EUR 

Mila Babić ud. Stipe; Ivan Dragun; 

Ljubomir Babić Pilišević;

Anka i Hugo Schmelzer; 

40 EUR 

50EUR 

Petar Šakić Miljkov; Nediljko Šakić 

Miljkov; Ivanka Zaradić; Ivan Bilić-Nosić; 

Josip Bilić-Pavlinović Šale; Josip Bekavac; 

Danica Sertić; Ljubo Udovičić; 

Veronika Matijević; 

Ivica Babić;. 

Mirko Trogrlić Lazić. 

StUdenci 50 

100 EUR 

100 CAD 

100 AUD 

Božić 2011. 

Posebni prijatelji lista Studenci 

131

Oprostili smo se od fra Frane Bilokapića 

132 

StUdenci 50 

Oprostili smo se od 

fra Frane Bilokapića 

Naš ovozemni život isprepleten je raznim 

događajima , obogaćen susretima 

s ljudima, ponekad puno kraći 

nego bismo željeli za sebe i svoje bližnje. To 

je jedan od Križeva trajanja koji ponesemo 

čim se rodimo. Pokojni fra Frano, kao i svi 

naši studenački župnici, propovijedali su da 

je Križ lakši ako slijedimo Krista. Iako nije 

naš prvi župnik u samostalnoj Hrvatskoj, 

zasigurno će ostaviti dubok trag na naše živote 

jer je došao u burnim vremenima stvaranja 

države i zdušno pomagao i hrabrio sve 

župljane. Uvjerljiv, odvažan, neposredan, 

Fra Franin lijes unose u samostan Gospe Sinjske 

Božić 2011. 

uvijek vedro raspoložen, jednostavno je sijao 

optimizmom i motivirao sve oko sebe da 

se ne ulijene, ne budu samodopadni i samodostatni. 

Moglo bi ga se opisati i kao ratnika 

i radnika. Ratovao je za Hrvatsku, ratovao 

protiv poroka i slabosti, protiv malodušnosti, 

ratovao je za dobrobit svakoga čovjeka 

i za župu u kojoj je službovao. Radio je za 

Crkvu Kristovu, radio je za Ljubav, radio je 

za druge kako bi oni mogli raditi i drugima 

pomagati. Bio je izvor neiscrpne energije. 

Često se čula njegova uzrečica „šta petljaš“ 

upućena neodlučnima i nesigurnima

ili onima koji su „pametovali“. Naši stari 

momci zasigurno će je dobro upamtiti jer je 

njihovo „umovanje“ o ženama i neodlučnost 

za ženidbu presijecao u začetku misli te im 

predlagao posjet Sinjskoj krajini ako kod 

kuće ne mogu naći curu. Neka im bude žao 

što im na vjenčanju nije uputio savjet „uprti 

pa do smrti“! 

Neumoran u uređivanju duša i prirode, 

uspio je pokrenuti cijelo mjesto u akciji uređivanja 

crkvenog dvorišta, crkve, zvonika. U 

kratkom vremenu upoznao je cijelo mjesto 

i procijenio što mu je činiti da nas izbavi iz 

letargije. Bilo ga je na svakom koraku. Tugovao 

je i radovao se s nama. Kao da je živio u 

svakoj kući. Pod orahom uz kapelu sv. Roka 

nalazio je mir i opuštao se uz čašicu razgovora 

s nama, sa zvanim i nezvanim gostima: 

„Sokole, došli su mi prijatelji pa bi mi trebalo 

malo pomoći pogostiti ih. Ajde doleti!“. 

Tako je znao česti nazvati jer mu je 

kuća uvijek bila puna. Dolazili su generali, 

ministri, liječnici, pisci i umjetnici, novinari, 

inženjeri, poduzetnici, mladi, djeca i svi 

mještani. Rijeka ljudi tekla je kroz župnu 

kuću. Ona je bila mjesto susreta. Fra Frano 

je jednostavno volio Ljude i oni njega. 

Gradio je neumorno. I sve je ostalo na 

Studencima i Studenčanima. Nijedna njegova 

akcija nije imala cilj pukog građenja 

ili uređenja, već je bila za radost i druženje. 

I nikoga nije zaboravljao. Imao je vremena 

za svakoga, osobito za starije i nemoćne. 

„Okreni se, priskoči pomoći, nasmij se, ne 

kukaj...“. Tko bi se sjetio svih savjeta i riječi 

ohrabrenja. Vjerojatno je najviše žalio što 

lovce nije uspio privoliti da love subotom ili 

koji drugi dan osim nedjeljom, danom Gospodnjim. 

I bivši župnici, i sadašnji fra Jakov 

s tim problemom muku muče. 

Ali ni fra Frano nije bio od čelika i neuništiv. 

Još dok je službovao u našoj župi, 

započeli su ozbiljniji problemi sa srcem. 

Kad bi ga bolest jače prodrmala, malo bi usporio 

pa čim bi osjetio mali znak olakšanja, 

StUdenci 50 

odmah trka punom snagom. Nastavio je 

tako i novoj župi u Hrvacama. 

„Hvaljen Isus i Marija! 

Ja sam fra Frano. Vaš novi župnik. Želim 

Vas sve upoznati i pozdraviti i reći da je 

župna kuća uvijek otvorena.“ 

Tako je nastupao u novoj župi i pred 

novim župljanima. Uvijek otvorena srca za 

maloga čovjeka. Ali njegovo srce nije uspjelo 

odhrvati se bolesti i poštedjeti ga patnje i 

trpljenja. Njegovi dolasci na Studence ili naši 

odlasci u Hrvace uvijek su bili prožeti jakim 

emocijama. Uvijek je sve pozdravljao, raspitivao 

se za svakoga. Radovao se svakom 

uspjehu. Koliko je bio omiljen, posvjedočili 

smo mi Studenčani, i vjernici ostalih župa 

gdje je službovao, kad smo se došli s njim 

oprostiti. Kad smo ga supruga i ja posjetili u 

Hrvacama dan prije odlaska u Zagreb na operaciju, 

bio je radostan i pun optimizma iako 

je fizički bio nemoćan. Raspitivao se za svaku 

obitelj na Studencima, sve pozdravljao. 

Pričao nam je o planovima koje će dovršiti 

kad se vrati iz bolnice. Darovali smo mu Ljiljin 

Rječnik studenačkog govora i lovrećku 

Edukativnu vježbenicu. Bio je silno radostan 

i ponosan što se nastavilo pisati i bilježiti događaje 

na Studencima. Svoj izdavački rad je 

nastavio i u Hrvacama. Kako je kod nas pokrenuo 

i dovršio izdavanje monografije, tako 

je uradio i u novoj župi. 

Svaki je naš susret s njim završavao 

pozdravom, blagoslovom i riječima: „Kad 

ćete opet doći?“ Ovaj put nas je ispratio sa 

suzom u oku i poljupcem u čelo. 

Pohodivši njegov grob prepun svježeg 

cvijeća četrdeset dana nakon sprovoda, 

jedna nam starica reče: „Tu se svijeća ne će 

gasiti, puno je dobra za života ovaj čovik 

učinio!“ 

Bože, hvala ti za vrijeme provedeno s 

njim. 

Počivao u miru Božjem! 

Zvonko Babić 

Božić 2011. 

Oprostili smo se od fra Frane Bilokapića 

133

Sjećanje na fra Franu Bilokapića 

134 

StUdenci 50 

Sjećanje na 

fra Franu Bilokapića 

On nosit će nam Boga sred sela i sred grada 

I utjehu će šaptati svakomu tko strada. 

Svećenici i kolege na oproštaju u Sinju 

Iako (još uvijek) ne znam tko je autor 

ovih stihova, sjećam se da je to bila moja 

„kitica“, zapravo stihovi pjesme koju je 

nas nekoliko osnovaca recitiralo na mladoj 

misi fra Jakova Udovičića, davno, davno. I 

tada sam jasno shvaćala što znače te riječi 

i dobro razumjela zašto se one odnose baš 

na svećenika, vjerojatno su mi zbog svoje 

Božić 2011. 

jasnoće ostale tako dugo u sjećanju. Ipak, 

svi znamo da se te riječi podjednako odnose 

na svaku osobu koja nastoji živjeti po Isusovim 

riječima, a ne isključivo na svećenika. 

Desetljećima nakon moje „recitacije“, 

kad je moj otac postao teško bolestan, kad 

ga je napustila i tjelesna i duhovna snaga, 

kad nije mogao ni ustati sa svoje postelje,

kad smo sve ono što je doživljavao mogli 

tek razaznati jedino po izrazu njegova lica, 

fra Frano Bilokapić mi je – svojim posjetima 

mojemu ocu – posvjedočio da se te riječi 

odnose na svećenika, „uprav na svećenika“ 

– kako bi on znao reći. 

Naime, poslije svake nedjeljne mise, 

fra Frano bi došao mojemu ocu i pričestio 

ga, potom ga pomilovao po ruci i poljubio 

u obraz. Možda u ovoj rečenici nema ništa 

posebno ili neobično, tek jedan plemenit 

ljudski čin, priličan dobru čovjeku – osobito 

dobru svećeniku. Meni je taj čin nadilazio 

sve to i pokazivao neizrecivo mnogo. Donijeti 

bolesniku pričesti i okrijepiti ga Presvetim, 

dužnost je svakoga svećenika, a kako 

je naša kuća preko puta crkve – moglo bi se 

reći da to nije bio baš nikakav napor. Ali fra 

Frano nije samo pričešćivao bolesnika, on 

je uistinu donosio živoga Boga u našu kuću: 

nježnošću kojom bi prišao mojemu ocu, pomnošću 

kojom bi mu dao Presveto i, na koncu, 

poljubivši bolešću ispijen obraz mojega 

oca, fra Frano se u mojim očima uistinu „zaodjenuo 

u Krista“ (usp. Rim13, 14). Katkad, 

dok bi izlazio iz očeve sobe, fra Franine bi 

se oči caklile od ganuća, ali njegove su riječi 

uvijek bodrile i poticale. Pamtim i riječi 

StUdenci 50 

kojima je ispratio mojega oca posljednji put, 

i one kojima ga je spomenuo na Stipinu krštenju 

poželjevši da unuk bude poput svoga 

dida. 

A trebalo je vidjeti kako je fra Frano 

uzimao hostiju prije negoli će svojim svećeničkim 

rukama pričestiti mojega oca i kako 

je, s istom pomnjom, uzimao očevo lice da 

ga poljubi nakon pričesti. Tad sam razumjela 

što Majka Terezija misli kad kaže da ne 

bi mogla dotaknuti gubavce da u svakomu 

od njih nije vidjela Krista. U takvim sam 

trenutcima shvatila istinitost onih davnih 

stihova. Shvatila sam i više: tim je svojim 

činom fra Frano činio gotovo isto onoliko 

mnogo za mene samu, koliko i za mojega 

oca – jer mi je tada bivalo jasno „da po vjeri 

Krist prebiva u srcima“ te da smo „u ljubavi 

ukorijenjeni i utemeljeni“ (Kol 3, 17), bilo 

mi je jasno da tako ljudima pristupa istinski 

svećenik te da ljudi samo to i trebaju tražiti 

od svećenika (jer u tomu je sve). 

Vjerujem da će duša fra Franina, skupa 

s psalmistom, lice Gospodinovo u pravdi 

gledati, i da će – kad se probude – naužiti 

pojave njegove (usp. Ps 17, 15). 

Nada Babić 

Nekrolog fra Frani 

Poštovani oče Provincijale, 

cijenjena subraćo fra Franine Provincije 

Presvetoga Otkupitelja! 

Iskrenu i ljudsku sućut, svoju i stotina 

Studenčana i Imoćana, našega sadanjega 

župnika fra Jakova Begonje izričem mnogobrojnoj 

fra Franinoj obitelji i rodbini. 

U ovoj tišini i sućuti i nazočnomu 

mnoštvu vjernika, na ovoj sv. misi, svjedočimo 

o dostojanstvu života koji je prethodio 

smrti. 

Pjesnik napisa: - ja nisam putnik / 

putnik bez karte / ja imam svoj brod / 

svog Boga / svoj svod / i svoj rod… - 

Božić 2011. 

nekrolog fra Frani 

135


136 

StUdenci 50 

U ovozemnomu životu, pokojni fra 

Frano, zasigurno ne bijaše putnik bez karte. 

Njegove karte bijahu njegova životna, 

svjetonazorska načela: Boga ljubiti, domovinu 

voljeti, pravdu nasljedovati i čovjeku 

služiti. Ova su načela tvrda, nepodložna 

mijenama vremena, kao stožerne krjeposti 

ljudske naravi, obiteljski ucijepljene, poslije 

izobrazbeno i iskustveno obogaćene. Iz 

našega obzorja zauvijek u vječnost odlazi 

čovjek velika srca, plemenita duha, čovjek 

i suputnik. Ostavlja nas fra Frano onakav 

kakva smo uvijek poznavali: vesela, uvijek 

pripravna za pomoć, za rad, za savjet, za 

druženje i pjesmu. 

Fra Frano je došao u Studence 1994. 

i ostao do 2003. god., sa sinjskoga gvardijanskoga 

mjesta. On je volio Hrvatsku od 

Vukovara do Rta Kamenjaka, od Bregane 

do Debeloga Brijega, svaki kamen, svaki 

pedalj ove zemlje. Tako je i Studence volio. 

Mnoštvo poštovatelja na sprovodu fra Frane Bilokapića 

Božić 2011. 

Oduševljen, radišan, kakav je bio, prionuo 

je za posao, uređenje crkve, kapelica, zvonika, 

kuće, okoliša, groblja i drugih stvari 

koje nisu bile sastavni dio njegove dužnosti. 

Osobito se brigao za stare i nemoćne. Poletan 

i u žaru širenja misli i djela sv. Franje, 

mira i dobra, uputio se nepredvidivim putovima 

i trnovitim stepenicama, da bi nama u 

Studencima, u Imotskoj krajini svima bilo 

bolje. 

On pripadaše onima koji su duh, dušu 

i srce Hrvatske njegovali i njezinu slobodu 

snivali, uzdajući se u mogućnost prevladavanja 

podijeljenoga hrvatstva. Kada je došla 

povijesna prigoda za stvaranje samostalne 

Hrvatske, bez dvojbe, uključi se u njezino 

ostvarenje na svim područjima. 

U teškomu i odsudnomu vremenu 

iskaza se kao rodoljub, uzor poštenja i junaštva, 

ostajući vjeran svojim redovničkim

Na fra Franinu grobu 

načelima, nekada bez razumijevanja ljudi i 

sredine. 

To je sve bio naš fra Frano, čovjek postojan 

kao hrid, u svemu a najviše u služenju 

svojima i drugima. 

Na kraju: s tugom i boli u srcu, sa suzom 

u oku i gropom u grlu prepuštam Te 

Stvoritelju da Ti bude blag i milostiv za 

Tvoje ovozemaljske grijehe a milostiv na 

njegovu sudu. Zbogom, Prijatelju! Hvala Ti, 

fra Frano za naša druženja i razgovore, pa i 

za onaj posljednji, nedorečeni na zagrebačkomu 

Rebru. 

Veliki pravedniče, ljudino naša, snivaj 

vječnim spokojem u zemlji hrvatskoj, sinjskoj, 

koju si istinski i svim žarom toliko volio! 

Zato znam da će Ti biti laka. 

Ante Babić, 

načelnik lovrećke općine 

Posljednje počivalište fra Frane 

Bilokapića u Sinju 

StUdenci 50 

Božić 2011. 


137

Pošli su pred nama u život vječni! 

138 

StUdenci 50 

Pošli su pred nama 

u život vječni! 

Petar Bilić - Lovačević 

1956. - 2011. 

Slavica Batalić 

1956. - 2011. 

Mila Maras 

1930. - 2011. 

Božić 2011. 

Mirko Bilić - Erić 

1937. - 2011. 

Josip Udovičić 

1923. - 2011. 

Iva - Zorka Šakić 

1924. - 2011. 

Slava Babić 

1922. - 2011. 

Mate Marijanović 

1913. - 2011. 

Mara Bekavac 

1923. - 2011. 

Marija Jurčević 

1934. - 2011. 

Ljubo Babić - Antunović 

1932. - 2011. 

Iva Vuković 

1930. - 2011.

Anđa Udovičić 

1932. - 2011. 

Ante Jurčević 

1936. - 2011. 

Stipan Koštić 

1937. - 2011. 

Ljuba Bilić - Erić 

1937. - 2011. 

Petar Udiljak 

1951. - 2011. 

Mara Bilić - Antičević 

1927. - 2011. 

Marija Babić 

1934 - 2011. 

Ivan Udiljak 

1946. - 2011. 

Stipe - Mate Bekavac 

1924. - 2011. 

Jure Koštić 

1927. - 2011. 

Stipe Subašić 

1979. - 2011. 

Jure Bilić 

1946. - 2011. 

StUdenci 50 

Božo - Tobija Koštić 

1946. - 2011. 

Iva Bilić - Pavlinović 

1917. - 2011. 

Veselka Bilić - Martinčević 

1952. - 2011. 

Božić 2011. 

Pošli su pred nama u život vječni! 

139

Sadržaj 

140 

StUdenci 50 

Sadržaj 

Uvodna riječ ............................................................................................................................................ 1 

Papa u Hrvatskoj, 4.-5. lipnja 2011. godine ..................................................................................................................2 

Popisi i demografija ................................................................................................................................ 8 

Riječ je odvijeka ................................................................................................................................... 11 

Od Božića do Božića ............................................................................................................................ 18 

Istrgnuto iz školskih zadaća .................................................................................................................. 57 

Školska kronika ..................................................................................................................................... 69 

Putopis u Studenačku utrobu ................................................................................................................ 74 

U prigodi 50-og broja lista Studenci ..................................................................................................... 76 

Vijesti iz općine Lovreć ........................................................................................................................ 82 

Kad su vile kolo zamećale… ................................................................................................................ 96 

Francuski pustolovi posjetili Studence ............................................................................................... 100 

Novo Babićevo stihovlje ..................................................................................................................... 101 

U spomen Ante Kesić .......................................................................................................................... 102 

Nove knjige ......................................................................................................................................... 103 

Prosute uspomene ............................................................................................................................... 106 

Duhovnost prožeta maštom i disciplinom ........................................................................................... 110 

Toponimija Studenaca (10) ................................................................................................................. 112 

Spomenik u čast svećenicima glagoljašima i glagoljici u Vinici ........................................................ 115 

Hrvatsko glagoljaštvo i popi glagoljaši s osvrtom na Imotsku krajinu ............................................... 118 

Iz vaših pisama .................................................................................................................................... 127 

Drinske mučenice ................................................................................................................................ 128 

Zahvala za ostanak župe ..................................................................................................................... 129 

Posebni prijatelji lista Studenci ........................................................................................................... 130 

Oprostili smo se od fra Frane Bilokapića ........................................................................................... 132 

Sjećanje na fra Franu Bilokapića ........................................................................................................ 134 

Nekrolog fra Frani ............................................................................................................................... 135 

Pošli su pred nama u život vječni! ...................................................................................................... 138 

STUDENCI, list župe Studenci 

Izdaje: Župni ured Studenci 

Uredničko vijeće: fra Jakov Begonja, Mate Bilić-Prcić, Zvonimir Bilić, 

Željko Bilić-Centić, Ivana Babić, Zvonko Babić i Ante Babić 

Glavni i odgovorni urednik: fra Jakov Begonja, župnik, Župni ured Studenci, 

21265 Studenci, Tel./Fax.:++385 21 725 506 

Lektor: Petar Ujević 

Tehničko uređenje: Silvio Družeić 

Tisak: Jafra-print d.o.o. Solin 

Božić 2011. 

List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara. 

Uzdržavamo se isključivo dobrovoljnim prilozima čitatelja. 

Račun otvoren kod: Societe Generale HVB, Kunski:2330003-1100069762, 

devizni:2330003-1000000013/40399973 

Naslovna stranica: Papa u Hrvatskoj i križnoše 

Unutrašnje strane korice: Studenački koloriti 

Zadnja stranica korice: Božićni rad

Studenci - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?