GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011. ISSN: 1330-755X
GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011. ISSN: 1330-755X
GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011. ISSN: 1330-755X
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Prolo@ac<br />
„Maršuše otimaju selo<br />
zaboravu“ (V)<br />
I ove godine, djevojke<br />
rođene u Maršića na Podima,<br />
upriličile su jubilarni<br />
(peti) sastanak kako bi<br />
otele selo zaboravu. Učinile<br />
su to s puno duše, srca<br />
i ljubavi za sve ono iz čega<br />
su iznikle, za sve one koji<br />
su ih u odrastanju pratili, u<br />
jednoj lijepoj predblagdanskoj<br />
večeri, 13. kolovoza,<br />
pred sam blagdan Velike<br />
Gospe.<br />
Vrijeme je to kada<br />
mnogi Proložani, razastrti diljem svijeta zaboravljaju<br />
na kilometre vožnje, gužve tijekom<br />
putovanja, na eventualne visoke temperature,<br />
da bi došli u svoje rodno mjesto, ispričati<br />
svoje tegobe i zahvaliti se za radosti života<br />
svojoj Zaštitnici, u predivnom ambijentu Zelenoj<br />
katedrali, gdje lagani šumovi rijeke Vrljike<br />
pozivaju na izvore, a svećenici i crkveni<br />
zbor svojim produhovljenim propovijedima<br />
i pjesmom pozivaju na suradnju s Bogom i<br />
Njegovom Majkom Marijom.<br />
I Maršuše, ma gdje bile, neizostavno<br />
se nastoje pridružiti ovom veličanstvenom<br />
činu slavljenja Velike Gospe, a njihov (naš)<br />
sastanak samo je jedna uvodna epizoda u<br />
15. kolovoza.<br />
Subota večer, na koji god datum jest,<br />
prije Velike Gospe, stižu one osobno na<br />
izvore svoga života. Ako su pak spriječene<br />
bilo kojim razlogom, stižu njihove poruke<br />
ili telefonski razgovori od Australije preko<br />
europskog kontinenta sve do Maršića da<br />
barem nekako podijele s nama radost takvog<br />
druženja. Trenutak je to koji traje dugo u noć,<br />
u kojem ne stignemo jedna drugoj ispričati<br />
s kojim datostima smo se susreli nakon što<br />
48<br />
smo napustili Maršiće, neizostavno se prisjećajući<br />
djevojaštva, svega lijepog i teškog s<br />
čim smo se suočavale.<br />
Svake godine, nažalost, poneka izostane,<br />
ali se pridruži neka nova Maršuša koja<br />
dotada nije, iz opravdanih razloga, mogla<br />
nazočiti tom nezaboravnom druženju koje<br />
počine s molitvom, nastavlja se u pjesmi,<br />
razgovoru, uz bogatu trpezu, prisjećajući<br />
se mladosti sa željom da to bude trajnom<br />
potrebom u kojoj ćemo i dalje spominjati<br />
imena naših pokojnika moleći se za njihove<br />
duše, zahvaljujući im za naše postojanje i<br />
opredjeljenje za očuvanje vjere, ljubavi, baštine<br />
utemeljene na kamenu, drvetu i nadasve<br />
izvornoj pjesmi -gangi- koja se te večeri pjeva<br />
do iznemoglosti. Starije generacije Maršuša<br />
pjevaju je orkestralno-besprijekorno, a mlađe<br />
žele to postići i to je dobar znak!<br />
Večer je završila, kao i obično, sa željom<br />
da se započeto druženje nastavi uvijek uz<br />
zaziv blagoslova Velike Gospe i duhovnom<br />
pjesmom koju su ove večeri započele Kata<br />
Jozina (Jurić-Kaćunić) i Slava Turušina (Stojić):<br />
Rajska Djevo Kraljice Hrvata.<br />
Neka tako bude!<br />
Maršuša: Mara Pezo
Change language