GODINA XXX. BROJ 2 (80) BOžIć 2011. ISSN: 1330-755X

Drhtavom rukom Matilda odloži album
s obiteljskim fotografijama na noćni ormarić.
U tim požutjelim stranicama sadržan
je cijeli njezin život. Polako. Ima vremena.
Nitko je ne čeka i nitko joj neće doći. Njezin
prazan pogled i izborano lice bili su lišeni
svake emocije. Još jedan Badnjak, Božić i
neizreciva praznina, još jedna neisplakana
tuga zakopana duboko, u dnu njezine stare,
umorne duše. Nezaustavljivo, kao bujica,
naviru sjećanja i cijeli se život odvrti pred
očima u ovoj blagoslovljenoj noći.Badnje
večeri su za Matildu uvijek bile nešto najljepše.
Miris kuhanog bakalara koji se borio
s mirisima toplih kolača i božićne sarme, da
bi se stopio u svježinu tek postavljenog bora.
Njezin Vjeko uvijek ga je brižljivo pripremao,
kako bi ga djeca mogla bezbrižno okititi.
Užurbanost,radosni dječji glasovi, božićne
pjesme, pravljenje Betlehema i na kraju pospremanje
kuće i odlazak na polnoćku.Kada
bi svi izišli iz kuće Matilda bi se uvijek vraćala,
(pretvarajući se da je nešto zaboravila) kako
bi djeci stavila poklone ispod bora. Kako bi
se samo obradovali što je mali Isus donio
baš ono što su poželjeli. Matilda je živjela za
Prolo@ac
Miris samoće
58
takve male trenutke radosti. Njezino srce je
kucalo za njezinu djecu. Sve njezine želje bile
su podređene sreći njezine obitelji. I smijala
se, Bože kako se samo znala smijati.Sada
Vjeke više nema. Djeca otišla svako svojim
putem. Tek blijeda svjetlost noćne lampe i
težak miris samoće.Zvona zvone. Božić je.
Drhtavom rukom uze album. Polako. Ima
vremena. Nitko je ne čeka i nitko joj neće
doći. Iznenada vrata se otvoriše, soba se
ispuni svjetlom. Na vratima kao da su izišli
iz albuma, s požutjelih fotografija stajala
su djeca. Matilda se vrati u mladost.Bako
sretan ti Božić, povikaše veseli dječji glasovi.
Matildine oči ispuniše se toplinom, na
usahlim usnama zatitra zadovoljan osmijeh.
To uvenulo, izmučeno lice ozareno srećom
božićne čarolije odjedanput postade lijepo.
Čula se Tiha Noć. Pjevali su njezinu najdražu
pjesmu. Svi su tu. Matilda zatvori oči, upijajući
svu ljepotu slatkih mirisa božićne noći.
Čeznutljivo prizivajući uspomenu, izgarajući
u plamenu ljubavi, uranjajući u vrtlogu strasti.
I iza raskoši zelene ljepote, učinilo joj se,
samo na trenutak da je vidjela Vjeku...
Tatjana Meter
Dani zahvalnosti i misijska nedjelja