Nov pristup opažanju i unapređivanju nastave - Institut za društvena ...

Prezentacija sa stručnog skupa za voditelje županijskih vijeća ravnatelja osnovnih škola
Draganići, 17. studeni 2011. godine
Nov pristup opažanju i
unapređivanju nastave
Petar Bezinović
IDIZ ‐ CIRO

Pristup je razvijen u sklopu projekta
Razvoj instrumenata za vrednovanje školske nastave
Status projekta
Prilog unapređivanju kvalitete odgojno‐obrazovnog rada u hrvatskim
školama
Naručitelj i koordinator provedbe projekta
Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO)
Koordinator projekta: Mario Rogač, Viši savjetnik za ravnatelje
Planiranje i provedba projekta
Institut za društvena istraživanja u Zagrebu – Centar za istraživanje i
razvoj obrazovanja (IDIZ‐CIRO)
Projektni tim
IDIZ‐CIRO: Petar Bezinović, Iris Marušić, Zrinka Ristić Dedić
Škole: Dijana Kovač, Elvira Nimac, Sanja Režek, Sonja Srebačić
Uključene osnovne škole
Fran Galović • Antun Gustav Matoš • Dr. Ante Starčević • Vrbani

Svrha i ciljevi
Svrha projekta
Osmisliti i testirati upotrebljiv instrumentarij i pristup za
vrednovanje i unapređivanje nastave u školama.
Ciljevi projekta
•Definirati osnovne značajke kvalitete nastave;
•Definirati mjerljive indikatore kvalitetne nastave;
•Izraditi valjane i upotrebljive mjerne postupke za
vrednovanje nastave;
•Pružiti školama mogućnost korištenja novih instrumenata
za vrednovanje, samoanalizu i unapređivanje nastavnog
procesa.

Što vrednovati?

Konceptualni model vrednovanja nastave

Obrazac za opažanje nastave (OZON)
Ispituje šest važnih područja nastavnog procesa (učenja i
poučavanja u razredu) koja određuju kvalitetu nastave.
Potvrđena velikim brojem istraživanja.
1.Razredno ozračje – specifična ponašanja učitelja i učenika
koja su važna za stvaranje poticajnog razrednog ozračja;
2.Strukturiranje nastavnog sata – organizacija nastavnog
sata i struktura poučavanja;
3.Uključenost i motiviranost učenika – razina uključenosti
učenika i njihovo aktivno sudjelovanje;

Obrazac za opažanje nastave (OZON)
4. Individualizacija­diferencijacija – koliko je poučavanje
prilagođeno individualnim razlikama u sposobnostima i
predznanjima učenika;
5. Poučavanje metakognitivnih vještina i strategija učenja
– koliko poučavanje olakšava razvoj viših kognitivnih
procesa, kritičkog mišljenja te razumijevanja i
unapređivanja vlastitog učenja;
6. Povratne informacije i formativno vrednovanje – koliko
se u procesu poučavanja koriste metode postavljanja
pitanja, provjeravanja naučenog i pružanja povratnih
informacija koje olakšavaju razumijevanje i usvajanje
sadržaja učenja.

Obrazac za samoanalizu nastavnog sata
Nakon sata opažani učitelj ispunjava obrazac za samoanalizu
koji je potpuno usporediv s OZON‐om.
Kategorije samoprocjena
•Razredno ozračje
•Strukturiranje nastavnog sata
•Uključenost i motiviranost učenika
•Individualizacija/diferencijacija poučavanja
•Poučavanje metakognitivnih vještina i strategija učenja
•Povratne informacije i formativno vrednovanje učenja

Primjena ­ Kolegijalno opažanje nastave
Svrha
Unapređivanje kvalitete nastave.
Ciljevi
•Podrška učiteljima pri ostvarivanju kvalitetnijeg odgojnoobrazovnog
rada;
•Ohrabrivanje učitelja na razmišljanje o vlastitom radu i
prepoznavanje specifičnih potreba za osobnim profesionalnim
razvojem;
•Otvaranje dijaloga i poticanje otvorene i konstruktivne
rasprave o nastavi između kolega u školi;
•Međusobna razmjena i diseminacija dobrih iskustava i dobre
prakse.

Suradničko­razvojni pristup
Opažanje nastave je sredstvo za usmjeravanje i strukturiranje
konstruktivne rasprave o kvaliteti rada učitelja.
Suradničko‐razvojni pristup je oblik kolegijalnog,
podržavajućeg vrednovanja, koje je samo po sebi razvojni, tj.
formativni proces.

Načela kolegijalnog opažanja nastave
Povjerljivost – Opažanje nastave, kao i rasprave i konzultacije
u svezi s tim, provode se u ozračju potpune povjerljivosti i
zaštite profesionalnog i osobnog integriteta svih uključenih;
Unapređivanje i razvoj ‐ Naglasak je na unapređivanju rada i
profesionalnom razvoju, stoga se izbjegava vrijednosno
prosuđivanje i kritika;
Svrhovitost – Pristup je namijenjen isključivo za potrebe
unapređivanja nastavnog procesa;
Uključenost – Uključeni su i opažaju se svi učitelji, bez obzira
na rang ili status.

OBILJEŽJA
Tko koga opaža?
Svrha
Ishodi
EVALUACIJSKI
MODEL
Ravnatelj (inspektor)
opaža učitelje
Identificiranje slabosti,
selekcija kadrova,
promocija, licenciranje,
osiguranje kvalitete,
vanjsko vrednovanje
Izvješće/procjena;
certifikat
RAZVOJNI MODEL
Mentor (savjetnik) opaža
praktičare
Provjera kompetentnosti;
unapređivanje
nastavničkih
kompetencija; vanjsko
vrednovanje
Izvješće/akcijski plan;
prošao/pao
KOLEGIJALNI MODEL
Nastavnici opažaju jedni
druge
Otvaranje rasprave o
poučavanju; osobna i
uzajamna refleksija
Analiza, rasprava,
širenje iskustava o
nastavnim metodama
Status uvida Autoritet Ekspertna dijagnoza Kolegijalna podrška
Odnos opažača i
opažanog
Moć Ekspertnost Jednakost/uzajamnost
Uključenost Odabrani nastavnici Odabrani uzorak Svi
Procjena
Što se opaža?
Prošao/pao; rezultat ;
procjena kvalitete;
vrijedi/ne vrijedi
Ponašanje učitelja
Kako se popraviti;
prošao/pao
Ponašanje učitelja;
razred; radni materijal
Neprocjenjivački;
konstruktivna razmjena
mišljenja
Ponašanje učitelja;
razred; radni materijal
Kome koristi? Instituciji Opažanom Opažaču i opažanom
Rizici
Otpori; otuđenje,
nedostatak suradnje;
opozicija
Neprihvaćanje;
nedostatak utjecaja
Samozadovoljstvo;
konzervativizam;
nefokusiranost

Izbor opažača (tko? s kim?)
• Škole kreiraju vlastite načine u skladu s konkretnim
potrebama i mogućnostima – grupe ili parovi učitelja.
• Pojedinci mogu birati s kim žele raditi u paru ili u grupi.
• U osnovi odnosa opažanog i opažača mora postojati
uzajamno uvažavanje i poštovanje.
• Povjerenje je preduvjet otvorenog i iskrenog razgovora.
• Poželjno je mijenjati parove, omogućuje razmjenu različitih
iskustva i motrišta.
• Poželjno je opažanje kolega iz drugih disciplina ‐
usmjeravanje na proces poučavanja, a ne na sadržaje ‐
razina moguće tjeskobe i nelagode je niža.

Faze opažanja (kako? kada?)
Tri faze:
1.Uvodni dogovor,
2.Proces opažanja,
3.Pružanje povratnih informacija – razgovor poslije opažanja.

1. Uvodni dogovor (prije)
Razjašnjenje svih detalja procesa opažanja.
•Koji su ciljevi opažanja, kako provesti opažanje, na što će se
opažač fokusirati.
•Informiranje o konkretnom nastavnom satu, o očekivanim
ishodima učenja na tome satu, o obilježjima učenika u razredu,
o predstavljanju opažača učenicima.
•Dogovor o razgovoru nakon opažanja koji bi se trebao održati
što prije, dok su dojmovi još svježi.
•Dogovor o povjerljivosti postupka i o načinima kako osigurati
povjerljivost i diskreciju.
•Opažani učitelj naglašava o kojim bi specifičnim aspektima
svoga poučavanja najviše želio dobiti povratne informacije i
iskoristiti opažanje za vlastiti profesionalni razvoj.

1.1 Uvodni dogovor (prije)
Mogući aspekti nastavnog procesa na koje se opažanje
može posebno usredotočiti
•organizacija i struktura nastavnog sata; metode/pristup; korištenje
nastavne tehnologije;
•jasnoća prezentacije i objašnjavanja; stil poučavanja;
•entuzijazam i energija; ritam i dinamika nastave;
•opće ozračje i disciplina u razredu;
•interakcija s učenicima; neverbalna komunikacija;
•sudjelovanje i angažman učenika;
•prilagodba poučavanja individualnim razlikama među učenicima;
•poticanje viših kognitivnih procesa; metakognitivni procesi;
•vrednovanje truda i postignuća učenika;
•formativno vrednovanje i motiviranje učenika.

2. Proces opažanja (za vrijeme)
• Učitelj predstavlja opažača, izbjegava komentare koji bi mogli
mijenjati uobičajeno ponašanje učenika.
• Učenicima treba biti jasno da opažač ne prati i ne procjenjuje
njihovo znanje ili ponašanje.
• Opažač sjedi na nenametljivom mjestu s kojega ima dobar pregled
svega što se u razredu događa.
• Opažač koristi Obrazac za opažanje nastave (analitički pristup),
no uz to pravi i bilješke za narativno izvješće (holistički pristup).
• Opažač se fokusira na procese poučavanja i olakšavanja učenja, a
ne na sadržaje poučavanja.
• Tehnike koje se koriste moraju biti opisne, a ne vrijednosnoprocjenjivačke.
• Od učitelja se očekuje „normalno“ ponašanje, kakvo bi bilo i da se
opažanje ne provodi.

3. Kolegijalni razgovor
Svrha razgovora ‐ razmjena dojmova i ideja, razmišljanje o
mogućnostima unapređivanja nastave, planiranje promjene
u područjima gdje su promjene potrebne.
• Trajanje od pola sata do jednoga sata, po mogućnosti što
prije nakon opažanja ‐ olakšava prisjećanje na detalje
nastavnog sata i olakšava refleksiju opažanog i opažača.
• Opažani učitelj je prije razgovora ispunio svoj Obrazac za
samoanalizu nastavnog sata koji mu olakšava samorefleksiju
• Zapisuje svoje dojmove ‐ što je bilo dobro, što je moglo biti
bolje, što sve smatra da je potrebno raspraviti s opažačem.
• Opažač zapisuje sažetak ključnih zapažanja – posebice u
područjima koja su s učiteljem dogovorena na uvodnom
susretu.

3.1 Konstruktivna kritičnost
Dojmovi i mišljenja opažača morali bi biti inspirativni, potaknuti
opažanog učitelja na samorefleksiju, na razmišljanje i planiranje
unapređivanja vlastitog rada.
Načela „Konstruktivne kritičnosti“
Pozitivan odnos – Pružati povratne informacije na pozitivan i
podržavajući način isticanjem i priznavanjem truda i uspješnih
aspekata rada;
Konkretnost – Komentare temeljiti na specifičnim, opaženim,
konkretnim ponašanjima;
Usmjerenost na akciju – Raspraviti specifičan plan aktivnosti koje
bi trebalo primjenjivati;
Fokus – Usmjeriti se na ponašanja koja učitelj može promijeniti.

3. 2 Konstruktivna kritičnost
Konstruktivna kritičnost je:
Deskriptivna i specifična;
Usmjerena je na ponašanje, a ne na osobu.
Usmjerena je na oblike ponašanja koja osoba može
mijenjati. Afirmativna je , priznaje postignuća i težnju k
promjeni.
Preporuke za promjene se daju na pozitivan i nedirektivan
način.
Konstruktivna kritičnost se ostvaruje u kontekstu jasne
komunikacije – opažač mora aktivno slušati i stalno
provjeravati razumijevanje, tj. je li opažani učitelj ispravno
razumio njegove komentare i prijedloge.

3.3 Jednostavna tehnika
Za razgovor se može koristiti i jednostavna tehnika od četiri
koraka:
1.Opažani učitelj opisuje što misli da je činio dobro;
2.Opažač ističe što on smatra da je učitelj činio dobro;
3.Opažani učitelj sugerira što on misli da može unaprijediti,
razviti ili promijeniti;
4.Opažač nudi svoje viđenje o tome što bi učitelj mogao
unaprijediti, razviti ili promijeniti.

Što poslije razgovora?
Opažani nastavnik će razmišljati o iskustvu opažanja nastave i
dobivenim komentarima. On bi morao iskoristiti ovo iskustvo
za preispitivanje i unapređivanje vlastitoga rada.
Opažač je, s druge strane, sasvim sigurno isto nešto naučio iz
ovog iskustva opažanja i razgovora.
Učitelji zamjenjuju uloge.
Korisno bi bilo da se rasprava o kvaliteti nastavnog procesa
nastavi i da se međusobno opažanje nastave prema potrebi
ponavlja s ciljem daljnjeg razvoja kritičke refleksije o učenju,
poučavanju i njegovim ishodima.