ÄAROBNE BOJE RENESANSNOG SLIKARSTVA VENECIJE

More documents

Recommendations

Info

Dossijev sloj slike (1520.-22.) (Sl. 23) je relativno slabo vidljiv, a rekonstrukcija je izvršena prema elementima vidljivim na X- i IC-snimkama (Sl. 22) te usporedbom s drugim umjetnikovim djelima slične tematike. FILM br. 3 Dossi je preslikao lijevi dio Bellinijeva krajolika naslikavši arhitektonske ruševine na brežuljku, uobičajenu pastoralnu temu tog vremena. Sl. 23 Pretpostavljena druga verzija slike, autor Dosso Dossi, 1520.-22. Kao posljednji u trolistu autora, Tizian 1529. oslikava sliku u obliku u kojem je sačuvana do danas, preslikavajući gotovo čitav Dossijev krajolik (Sl. 16 i Sl. 24). Sl. 24 Usporedni prikaz svih triju slojeva slike 11
X-radiografijom također je utvrđeno da su neke promjene na slici koje su se ranije pripisivale Tizianu zapravo Bellinijevo djelo. (FILM br. 4) To se prvenstveno odnosi na snižene linije odjeće u zoni vrata nekih nimfi i božica. Tri figure su u prvoj fazi bile odjevene da bi ih potom Bellini dijelomično razodjenuo, Ovo je, pretpostavljamo, učinio na vojvodin zahtjev kako bi scenu učinio što klasičnijom. U ovoj zoni slike vidljivi su i otisci prstiju, a poznato je da je upravo Bellini običavao prstima oblikovati mokri nanos boje. Zanimljivo je uočiti i da su na Tizianovu nebu dijelom vidljive preslikane Dossijeve ruševine. (FILM br. 5) Ovo je posljedica činjenice da boje starenjem mogu postati transparentne (starenjem se ulju povećava indeks loma čime se smanjuje razlika u odnosu na indeks loma pigmenta. A što je manja razlika indeksa loma ulja i pigmenta to će sloj boje biti lazurniji). Postoji mogućnost da je na slici prikazan i detalj vjenčanja Alfonsa D'Este i Lucrezie Borgije i to u prikazu para u središtu kompozicije (FILM br. 6). Ona u ruci drži dunju koja je simbol braka, a on drži ruku na njenom bedru. Postoje i portretne sličnosti s povijesnim ličnostima. Iako se na X i IC snimkama nazire haljina ispod njegove ruke, na mikropresjeku ispod ruke nije pronađena Bellinijeva narančasta boja. Iz toga zaključujemo da je eventualne promjene izveo sam Bellini, a ne Tizian. Snimanja propusnom infracrvenom reflektografijom (engl. transmitted IR reflectography) otkrivaju nam postojanje podslika pošto je većina pigmenata propusna za IC zračenje, ali nisu materijali korišteni za izradu skice i podslika kao što su ugljen, tinta ili crna boja. Dok preparacija (gesso, CaCO 3 i tutkalo) reflektira IC zračenje, boje u podsliku ga apsorbiraju pa ono na snimci (reflektogramu) bude crne boje. Raniji reflektogrami otkrili su samo crtež u području stopala nimfe Lotis da bi snimanjima 1990-tih otkrivene obrisne linije crteža Bellinijevih stabala. Ispitivanjem mikropresjeka nastojalo se u bojama utvrditi prisutstvo različitih dodataka koji su tipičn za venecijansko kolorističko slikarstvo. Analiziran je uzorak uzet u zoni između nimfe koja nosi posudu na glavi te debla stabla s njene lijeve strane. Na vidljivom svjetlu uzorak pokazuje da se ispod zelenog sloja nalazi plavi sloj koji odgovara boji neba u pozadini pa bi zeleni sloj, stoga, bio Tizianov preslik (Sl. 26). Sl. 25 Mikropresjek uzorka snimljen pod vidljivim svjetlom 12
Page 1 and 2: ČAROBNE BOJE RENESANSNOG SLIKARSTV
Page 3 and 4: što su na primjer staklarstvo, pro
Page 5 and 6: Sl. 8 Snimak uzorka pod reflektiraj
Page 7 and 8: 3. Giovanni Bellini i 'Bakanalije b
Page 9 and 10: Znanstvena istraživanja provedena
Page 11: Sl. 20 i 21 Dijelovi slike: radiogr
Page 15 and 16: duljine od 700 do 3000 nm i za razl
Page 17: 5. Literatura 1) Ember Lois R., Inc

ÄAROBNE BOJE RENESANSNOG SLIKARSTVA VENECIJE

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

ÄAROBNE BOJE RENESANSNOG SLIKARSTVA VENECIJE