vježbe - Kemijsko-tehnološki fakultet

• Povećanje broja čestica u otopini rezultira promjenom intenziteta boje otopine, ovisno o
količini dodanih čestica.
Najveći broj kompleksnih spojeva nikla pripadaju stupnju oksidacije +2. Tu nalazimo
komplekse s oktaedarskom, tetraedarskom i kvadratnom strukturom Od njih su najstabilniji
dijamagnetični kvadratni kompleksi.
Stabilnost kompleksa očituje se konstantom ravnoteže nastajanja kompleksa, npr. za reakciju
Ni 2+ + 4CN - Ni(CN) 4
2-
konstanta nastajanja je oko 1×10 30
Općenito vrijedi da su stabilniji oni kompleksi u kojima centralni ion postiže konfiguraciju
plemenitog plina.
Primjer su slijedeće reakcije primanja (Fe 3+ i Cu 2+ ) ili otpuštanja (Co 2+ ) elektrona:
[Fe(CN) 6 ] 3- + e - [Fe(CN) 6 ] 4-
[Co(NH 3 ) 6 ] 2+ [Co(NH 3 ) 6 ] 3+ + e -
[Cu(CN) 4 ] 2- + e - [Cu(CN) 4 ] 3-
Na stabilnost kompleksnog iona utječe:
• elektrostatski faktor - što je ionski potencijal (omjer nabojnog broja i radijusa iona)
veći jače je elektrostatsko privlačenje liganda
• polarizacija iona pridonosi kovalentnom karakteru veze, a time većoj stabilnosti
kompleksa – moć centralnog atoma da polarizira ligand (elektron akceptorska moć)
raste s gustoćom njegovog naboja. Presudno je zasjenjenje jezgre, zasjenjenje je to
veće što su elektroni energetski bogatiji, pa povećani broj elektrona u e g orbitalama
smanjuje stabilnost oktaedarskih kompleksa. Sklonost liganda polarizaciji je to
manja što je elektronegativnost njegovog donorskog atoma veća O < N < S < P < Se
• energija stabiliziranja orbitale – oslobaña se kada se povećava broj elektrona u t 2g
orbitali oktaedarskih kompleksa uslijed povećanja ∆ o (visokospinski prelazi u
niskospinski)
4