Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>HIV</strong> / <strong>AIDS</strong><br />
<strong>Udruga</strong> <strong>Roma</strong> <strong>Zagreba</strong> i <strong>Zagreba</strong>čke županije
SADRŽAJ<br />
ŠTO JE <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>? ............................................................................................ 2<br />
DESET OSNOVNIH ČINJENICA O <strong>HIV</strong> – BOLESTI ..................................... 2<br />
TRI OSNOVNE ČINJENICE O ZAŠTITI OD <strong>HIV</strong>-a ....................................... 3<br />
KOJIM SE PUTEM VIRUS <strong>HIV</strong>-a NE PRENOSI? ........................................... 3<br />
<strong>HIV</strong>-INFEKCIJA I SINDROM STEČENE IMUNODEFICIJENCIJE (<strong>AIDS</strong>).. 5<br />
SIMPTOMI KOD ČEŠĆIH OPORTUNISTIČKIH STANJA ............................ 6<br />
VISOKO RIZIČNE SKUPINE ........................................................................... 7<br />
KLINIČKI TIJEK <strong>HIV</strong>-INFEKCIJE .................................................................. 7<br />
LIJEČENJE ......................................................................................................... 9<br />
STIGMA I DISKRIMINACIJA ….................................................................... 10<br />
PORIJEKLO <strong>HIV</strong>-a ........................................................................................... 14<br />
POVIJEST <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a ................................................................................... 15<br />
UN<strong>AIDS</strong> ............................................................................................................ 17<br />
HRVATSKI NACIONALNI PROGRAM ZA PREVENCIJU <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a<br />
2011.-2015. ........................................................................................................ 18<br />
NACIONALNI SAVJETNIK ZA <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong> I LJUDSKA PRAVA ............... 19<br />
EPIDEMIOLOGIJA <strong>HIV</strong> INFEKCIJE I <strong>AIDS</strong>-a U SVIJETU ......................... 20<br />
EPIDEMIOLOGIJA <strong>HIV</strong> INFEKCIJE I <strong>AIDS</strong>-a U HRVATSKOJ ................. 22<br />
1
Što je <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>?<br />
<strong>AIDS</strong> je kratica za sindrom stečenog nedostatka imuniteta (engl. – acquired<br />
immunodeficiency syndrome). Francuski naziv za istu bolest je SIDA.<br />
Uzrokovan je humanim imunodeficijencijskim virusom (<strong>HIV</strong>).<br />
Deset osnovnih činjenica o <strong>HIV</strong> – bolesti<br />
1. <strong>HIV</strong>-bolest je dugotrajna zaraza koja počinje ulaskom virusa humane<br />
imunodeficijencije (<strong>HIV</strong>) u krvotok. Tijekom vremena dolazi do postupnog<br />
uništavanja imunološkog sustava zaraženog organizma i pojave različitih<br />
bolesti.<br />
2. <strong>AIDS</strong> se javlja u uznapredovaloj i<br />
kasnoj fazi <strong>HIV</strong>-bolesti.<br />
3. <strong>AIDS</strong> je uzrokovan <strong>HIV</strong>-om.<br />
4. <strong>HIV</strong>-bolest je zarazna bolest.<br />
5. <strong>HIV</strong> za sada ne možemo iskorijeniti iz tijela. Djelotvornog cjepiva za sada<br />
nema.<br />
6. Od trenutka zaraze <strong>HIV</strong>om do nastupa <strong>AIDS</strong>-a u neliječene osobe prođe u<br />
prosjeku 10 godina.<br />
7. Vrlo djelotvorno antiretrovirusno liječenje (HAART od engl. – highly active<br />
antiretroviral treatment) suzbija umnožavanje <strong>HIV</strong>-a u organizmu, oporavlja<br />
oštećeni imunitet, sprečava pojavu bolesti koje ozna čavaju pojavu <strong>AIDS</strong>-a i<br />
znatno produžuje život.<br />
8. <strong>HIV</strong> se najčešće prenosi:<br />
• spolnim odnosom sa zaraženom osobom,<br />
• zajedničkim korištenjem igala i šprica pri uzimanju droge,<br />
• sa zaražene trudnice na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja.<br />
9. Osoba zaražena <strong>HIV</strong>om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema<br />
simptome.<br />
10. Osobe zaražene <strong>HIV</strong>om mogu, ne znajući za svoju bolest, širiti infekciju.<br />
2
Tri osnovne činjenice o zaštiti od <strong>HIV</strong>-a<br />
1. Nemojte imati spolni odnos<br />
bez prezervativa (osim u<br />
obostrano vjernom odnosu).<br />
2. Nemojte koristiti drogu<br />
ubrizgavajući je iglom i<br />
špricom (ili, ako se ne možete<br />
odviknuti od droge, nikada<br />
nemojte upotrebljevati igle i<br />
šprice te pribor za pripremu i<br />
uzimanje droge koji su<br />
koristile druge osobe.<br />
3. Zaštitom sebe, štitite i svog partnera. Solidarnošću s oboljelima od <strong>HIV</strong>-a<br />
također se štitimo od <strong>HIV</strong>-a.<br />
Kojim se putem virus <strong>HIV</strong>-a ne prenosi?<br />
• uobičajeni kontakti: rukovanje, grljenje,<br />
poljubac u obraz i sl.;<br />
• kontakt s predmetima - u javnim telefonskim<br />
govornicama, autobusu i vlaku,<br />
novcem, itd.;<br />
• uporaba javnih zahoda, bazena, tuševa, sauna;<br />
• kašljanje, kihanje, kontakt kože sa suzama ili<br />
slinom;<br />
• intimni kontakt: milovanje, ljubljenje, peting;<br />
• liječenje u bolnicama, ambulantama i kod<br />
stomatologa, ako se primjenjuju uobičajene<br />
higijenske mjere;<br />
• pružanje prve pomoći, ako se primjenjuju uobičajene higijenske mjere;<br />
• masaže, fizioterapija, frizerski i kozmetički tretman, bušenje ušiju, ako se<br />
primjenjuju uobičajene higijenske mjere;<br />
• davanje krvi i drugih organa;<br />
• ogrebotine i ugrizi domaćih životinja (pas, mačka);<br />
• ubodi insekata;<br />
• skrb za zaražene <strong>HIV</strong>-om i oboljele od <strong>AIDS</strong>-a, ako se primjenjuju uobičajeni<br />
higijenski standardi.<br />
3
<strong>HIV</strong>-infekcija i sindrom stečene imunodeficijencije<br />
(<strong>AIDS</strong>)<br />
<strong>HIV</strong>-infekcija je kronična i doživotna infekcija virusom humane<br />
imunodeficijencije (<strong>HIV</strong>, od engl. Human Immunodeficiency Virus) koja<br />
započinje ulaskom <strong>HIV</strong>-a u krvotok, a gotovo redovito završava smrću nakon<br />
dugog niza godina.<br />
Pojmom <strong>HIV</strong>-bolest (hrv. kopnica) označavamo sve stadije zarazne bolesti koja<br />
je posljedica infekcije <strong>HIV</strong>-om, a koja u konačnici završava sindromom<br />
stečenog gubitka imuniteta, odnosno <strong>AIDS</strong>-om (od engl. Acquired<br />
Immunodeficiency Syndrom).<br />
Početak <strong>HIV</strong>- bolesti očituje se u većine<br />
oboljelih akutnom <strong>HIV</strong>- infekcijom (akutni<br />
retrovirusni sindrom) koja nakon nekoliko<br />
tjedana prelazi u asimptomatsku fazu <strong>HIV</strong>infekcije.<br />
Ona u prosjeku traje od 7-10 godina, za<br />
koje vrijeme inficirana osoba nema simptoma<br />
bolesti i izgleda potpuno zdrava. Nakon tog<br />
perioda latencije razvija se simptomatska<br />
infekcija, najprije rana, a potom i uznapredovala<br />
i kasna simptomatska faza <strong>HIV</strong>- bolesti, koja u<br />
neliječenih osoba redovito završava smrću<br />
zaražene (oboljele) osobe. <strong>AIDS</strong> je akronim gore<br />
spomenutog naziva koji se ne odnosi na cijeli<br />
tijek <strong>HIV</strong>- infekcije i ne označava sve kliničke<br />
stadije <strong>HIV</strong>- bolesti, već na uznapredovalu fazu.<br />
<strong>HIV</strong>- bolest onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava -<br />
prirodne obrane organizma od infekcije. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se<br />
sve teže brani od raznih infekcija, ali i drugih bolesti, prvenstveno malignih.<br />
Najbitniji funkcionalni poremećaj u <strong>HIV</strong>- infekciji je smanjenje broja CD4<br />
limfocita u perifernoj krvi. Limfociti CD4 su vrsta limfocita koji su ključni u<br />
proizvodnji protutijela koja se bore protiv infekcije, a <strong>HIV</strong> naseljava i uništava<br />
ove stanice. Zdrave osobe imaju u krvi 1000 CD4 limfocita po mm3 krvi. Kada<br />
broj CD4 limfocita u osobe zaražene <strong>HIV</strong>-om padne ispod 200/mm3, tada<br />
govorimo o <strong>AIDS</strong>-u. Ova definicija uključuje i 26 kliničkih stanja koja pogađaju<br />
ljude s uznapredovalom <strong>HIV</strong>-infekcijom. Većina tih stanja obuhvaća razvoj<br />
tumora i oportunističkih infekcija. Te infekcije su osobito opasne kod ovih<br />
bolesnika, jer je njihov imunološki sustav ozbiljno oštećen i ne može se boriti<br />
protiv određenih vrsta bakterija, virusa i ostalih mikroba.<br />
5
Osobe kojima je dijagnosticirana <strong>HIV</strong>infekcija<br />
se još nazivaju i "<strong>HIV</strong>pozitivne",<br />
što znači da učinjene<br />
pretrage krvi pokazuju prisutnost tipa 1<br />
(<strong>HIV</strong>-1) virusa koji je najčešći u<br />
Europi i SAD-u, ili tipa 2 (<strong>HIV</strong>-2)<br />
virusa. Oba tipa virusa mogu<br />
uzrokovati kroničnu bolest - <strong>AIDS</strong>.<br />
Akutna <strong>HIV</strong>-infekcija može, ali ne mora nužno napredovati preko simptomatske<br />
<strong>HIV</strong>-infekcije do uznapredovale bolesti, odnosno <strong>AIDS</strong>-a. Studija koja je<br />
obuhvatila osobe zaražene <strong>HIV</strong>-om između 1977. i 1980. godine, pokazuje kako<br />
danas neki ispitanici nemaju uopće simptoma, a kod nekih je prisutno jedino<br />
povećanje limfnih čvorova (generalizirana limfadenopatija). To znači da se kod<br />
svih osoba zaraženih <strong>HIV</strong>-om neće razviti <strong>AIDS</strong>.<br />
Simptomi kod češćih oportunističkih stanja<br />
• Citomegalovirusni retinitis: nagli<br />
gubitak vida, nedostaje dio vidnog<br />
polja - odmah potražiti liječnika<br />
• Kriptokokni meningitis: temperatura,<br />
jaka glavobolja, mučnina, povraćanje -<br />
odmah potražiti liječnika<br />
• Infekcija mikrobakterijama: vrućica,<br />
zimice, opća slabost, noćno<br />
preznojavanje, bolovi u trbuhu, proljev<br />
- potražiti liječnika, dijagnoza se teško<br />
postavlja<br />
• Tuberkuloza: vrućica, zimice, slabost, noćno preznojavanje, kašalj - potražiti<br />
liječnika<br />
• Toksoplazmoza: tupa i stalna glavobolja, različite paralize, konfuzno<br />
ponašanje, vrućica - potražiti liječnika<br />
• Limfomi: umjereno povišena temperatura, naglo povećanje limfnih čvorova -<br />
potražiti liječnika<br />
• Kaposijev sarkom: plosnate crvene ili ljubičaste promjene na koži - potražiti<br />
liječnika, potrebna je biopsija kože<br />
• Pneumocistična pneumonija: otežano disanje, osobito u naporu, kašalj, vrućica,<br />
opća slabost, noćno preznojavanje - potražiti liječnika<br />
• Proljev: uzrok se teško točno dijagnosticira ako traje dulje od 2 tjedna -<br />
potražiti liječnika<br />
6
Visoko rizične skupine<br />
• Osobe promiskuitetnog ponašanja – česta<br />
promjena spolnih partnera (homo- i<br />
heteroseksualne).<br />
• Osobe koje parenteralno (intravenozno,<br />
i.v.) uzimaju drogu i dijele svoj pribor<br />
za ubrizgavanje droge s drugim osobama.<br />
• Osobe koje su višekratno primale<br />
transfuzije krvi i druge krvne pripravke<br />
(prije obveznog uvođenja testiranja krvnih<br />
pripravaka) uključujući i hemofiličare.<br />
• Spolni partneri gore navedenih osoba<br />
rizičnog ponašanja.<br />
• Djeca <strong>HIV</strong>-pozitivnih majki.<br />
Klinički tijek <strong>HIV</strong>-infekcije<br />
Nakon ulaska <strong>HIV</strong>-a u organizam i inkubacije koja traje od nekoliko tjedana do<br />
nekoliko mjeseci, ustanovit će se u organizmu kronična <strong>HIV</strong>-infekcija koja se u<br />
svih zaraženih osoba ne ponaša podjednako. Dugi niz godina <strong>HIV</strong>infekcija može<br />
egzistirati bez vidljivih simptoma bolesti pa zaražena osoba ne mora ni biti<br />
svjesna svoje infekcije. Ipak, klinički tijek u osobe zaražene <strong>HIV</strong>-om možemo<br />
podijeliti u nekoliko stadija:<br />
1. Akutna <strong>HIV</strong>-infekcija (Akutni retrovirusni sindrom) – razvija se nekoliko<br />
tjedana nakon infekcije <strong>HIV</strong>-om; najčešće se klinički očituje kao blaga benigna<br />
virusna bolest i prolazi nezapaženo; traje obično 2-3 tjedna, a simptomi su:<br />
vrućica, gubitak apetita, opći algički sindrom i drugi opći simptomi,<br />
limfadenopatija, hepatosplenomegalija, osipi, ponekad hepatitis, pneumonitis,<br />
neurološke i mukokutane manifestacije.<br />
2. Asimptomatska <strong>HIV</strong>-infekcija – period latencije koji traje nekoliko godina<br />
(obično 7-10), nema simptoma bolesti; rjeđe su prisutne generalizirana<br />
limfadenopatija, glavobolja, hepatitis, promjene u krvnoj slici (anemija,<br />
neutropenija, trombocitopenija).<br />
3. Simptomatska <strong>HIV</strong>-bolest :<br />
a) rana – opći simptomi (vrućica, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine,<br />
malaksalost, proljev), generalizirana limfadenopatija, mukokutane manifestacije,<br />
7
hepatitis, oportunističke infekcije; broj CD4-limfocita progresivno pada sve dok<br />
ne dosegne 200 i manje kada prelazi u iduću fazu,<br />
b) uznapredovala – broj CD4-limfocita manji je od 200, dolazi do progresije i<br />
perzistiranja općih simptoma uz razvoj karakteristicnih oportunističkih infekcija<br />
i bolesti- tumora, sindroma propadanja i demencije,<br />
c) kasna – broj CD4-limfocita manji je od 50/mL, javljaju se, za ovaj stupanj<br />
imunodeficijencije, karakteristične bolesti što u neliječenih bolesnika dovodi do<br />
smrtnog ishoda <strong>HIV</strong>-bolesti.<br />
Na početku, kada se zaraze <strong>HIV</strong>-om,<br />
mnogi ljudi ne razvijaju simptome.<br />
Vrijeme koje prođe izmedu zaraze i<br />
pojave simptoma izrazito varira. Neki<br />
bolesnici, međutim već nakon mjesec ili<br />
dva razviju simptome nalik na prehladu.<br />
Oni imaju vrućicu, glavobolju,<br />
malaksalost i povećane regionalne<br />
limfne čvorove. Ovi simptomi nestaju<br />
unutar mjesec dana i obično se pripisuju<br />
nekoj drugoj virusnoj bolesti.<br />
Tijekom ovog razdoblja osoba je zarazna i <strong>HIV</strong> je u velikim količinama prisutan<br />
u spolnim izlučevinama. Tijekom ovog asimptomatskog razdoblja, <strong>HIV</strong> se vrlo<br />
aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunološkog sustava. Učinak <strong>HIV</strong>-a<br />
najbolje se vidi u opadanju broja CD4 stanica. Virus uništava ove stanice bez<br />
nekih vidljivih kliničkih simptoma.<br />
Kako imunološki sustav sve više propada, počinje se javljati mnoštvo različitih<br />
komplikacija. Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode jest oticanje<br />
limfnih čvorova koje traje duže od 3 mjeseca. Sljedeći znakovi i simptomi mogu<br />
upozoravati na <strong>HIV</strong> infekciju:<br />
• brz gubitak težine,<br />
• suhi kašalj,<br />
• ponavljane vrućice i noćno preznojavanje,<br />
• dugotrajan, neobjašnjiv umor,<br />
• povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu,<br />
• proljev koji traje duže od tjedan dana,<br />
• bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela, upala pluća,<br />
gubitak pamćenja, depresija i/ili drugi neurološki poremećaji.<br />
Svaki od ovih simptoma može se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo<br />
serološke pretrage za dokaz protutijela na <strong>HIV</strong> (anti-<strong>HIV</strong> protutijela) mogu<br />
ukazati na zaraženost osobe <strong>HIV</strong>-om i dokazati da su ovi simptomi povezani sa<br />
<strong>HIV</strong>-bolešću.<br />
8
Razvoj karakterističnih infekcija i tumora<br />
ponekad može biti prvi znak prisutnosti<br />
<strong>HIV</strong>-bolesti. Razvijenu <strong>HIV</strong>-bolest mogu<br />
obilježiti sljedeći simptomi i znakovi:<br />
• simptomi specifičnih<br />
oportunističkih infekcija<br />
(kandidoza, pneumocistoza),<br />
• tumori (Kaposijev sarkom),<br />
• osip,<br />
• glavbolja.<br />
Liječenje<br />
Iako za sada ne postoji lijek ni cjepivo za <strong>HIV</strong>-bolest, brojni su lijekovi razvijeni<br />
u svrhu borbe protiv <strong>HIV</strong>-bolesti. Oni se zovu antiretrovirusni lijekovi (ARL), a<br />
djeluju na <strong>HIV</strong> tako što suprimiraju njegovo razmnožavanje u različitim fazama<br />
prirodnog ciklusa virusa.<br />
Kako bi se postigla što učinkovitija supresija virusa, ovi lijekovi primjenjuju se<br />
u kombinaciji, najčešće tri ili više lijekova zajedno, čime se u velikog broja<br />
liječenih osoba postiže dugotrajna supresija <strong>HIV</strong>-a što dovodi do oporavka<br />
imunološkog sustava - porasta broja CD4 limfocita i smanjenja broja virusnih<br />
kopija u krvi. Zbog svog dobrog učinka u liječenju <strong>HIV</strong>-bolesti, ova<br />
kombinirana antiretrovirusna terapija naziva se HAART (od engl. Highly Active<br />
Antiretroviral Therapy). Obzirom na koju fazu prirodnog ciklusa <strong>HIV</strong>-a djeluju,<br />
ARL se dijele u skupine:<br />
1) Inhibitori reverzne transkriptaze (IRT) – koji mogu biti:<br />
a) nukleozidni IRT (zidovudin, didanozin, zalcitabin)<br />
b) nenukleozidni IRT (nevirapin, delavirdin)<br />
c) nukleotidni IRT (adefovir)<br />
2) Inhibitori proteaze (IP) – indinavir, ritonavir, amprenavir<br />
3) Inhibitori fuzije (IF) – novija skupina lijekova, prvi u primjeni T-20.<br />
Liječenje se obično započinje<br />
kombinacijom tri ili četiri lijeka iz<br />
različitih skupina, odnosno različitog<br />
mehanizma djelovanja, kako bi se<br />
postigao što bolji uspjeh u dugotrajnoj<br />
supresiji <strong>HIV</strong>-a. Ukoliko dođe do<br />
dobrog kliničkog i laboratorijskog<br />
odgovora na liječenje (oporavak<br />
9
olesnika, pad broja virusnih kopija u krvi, porast broja CD4 limfocita u krvi)<br />
liječenje se nastavlja dugotrajnom (doživotnom) primjenom iste kombinacije<br />
lijekova. Najčešce dolazi do razvoja rezistencije <strong>HIV</strong>-a pa se liječenje nastavlja<br />
nekom drugom kombinacijom lijekova. Primjenom HAART-a znatno se<br />
povećalo preživljavanje osoba s <strong>HIV</strong>-infekcijom što im omogućava da uz<br />
redovito liječenje nastave sa uobičajenim životnim aktivnostima, doprinoseći<br />
time poboljšanju kvalitete njihova života.<br />
U tijeku su i istraživanja na razvoju cjepiva protiv <strong>HIV</strong>-a, što će doprinijeti<br />
boljoj i učinkovitijoj prevalenciji ove bolesti, osobito u zemljama s visokom<br />
stopom prevalencije <strong>HIV</strong>-infekcije kao što su neke zemlje Azije i Afrike.<br />
Stigma i diskriminacija<br />
Važna je i opasna veza<br />
između stigmatizacije i<br />
diskriminacije ljudi koji žive s<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om i onih pod<br />
povećanim rizikom od<br />
oboljevanja, kršenja njihovih<br />
ljudskih prava i širenja<br />
epidemije.<br />
Lišavaju ih prava na<br />
obrazovanje, prava na<br />
zdravstvenu njegu, na rad, na<br />
slobodu kretanja i putovanja i<br />
prava na dostojanstven život.<br />
Uzrokuju razvode, poniženja, izopćenja iz obitelji i zajednice, otkaze s posla,<br />
napuštanje obrazovnih ustanova i siromaštvo. Stigmatizacija i diskriminacija<br />
osoba koje žive s <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om nastaju zbog straha od bolesti, nedostatka<br />
znanja i zabluda o načinima prijenosa <strong>HIV</strong>-a, te zbog predrasuda o skupinama<br />
koje se nalaze pod povećanim rizikom od oboljevanja. Upoznavanje javnosti s<br />
načinima prijenosa <strong>HIV</strong>-a i metodama prevencije jedan je od najučinkovitijih<br />
načina borbe protiv stigme i diskriminacije.<br />
Stigma i diskriminacija u vezi s <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om su najveće smetnje prevenciji<br />
širenja virusa te osiguravanju adekvatne njege, podrške i liječenja. Stigma i<br />
diskriminacija u vezi s <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om su univerzalne i događaju se u svim<br />
zemljama i regijama u svijetu. Izazivaju ih pojave kao što su nedostatak<br />
10
azumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa<br />
seksualnošću, neodgovorno medijsko praćenje epidemije, činjenica da je <strong>AIDS</strong><br />
neizlječiv, strahovi povezani sa smrću, strahovi od droge itd.<br />
Navedena stigma i diskriminacija nisu novi<br />
fenomeni, stalni su pratitelji te epidemije od<br />
njenog samog početka. Danas je također poznato<br />
da postoje tri faze epidemije <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a u<br />
pojedinom društvu. Prva je faza infekcije <strong>HIV</strong>om.<br />
Virus ulazi u zajednicu tiho i neprimjetno.<br />
Sljedeća je epidemija <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>- a koja nastaje<br />
kada virus uzrokuje smrtonosnu bolest. Konačno,<br />
treća je epidemija stigme, diskriminacije,<br />
optuživanja i kolektivnog poricanja, zbog čega je<br />
teško izboriti se s prethodne dvije.<br />
Stigmu možemo definirati kao pojavu koja značajno diskreditira pojedinca u<br />
očima drugih ljudi. Posljedice stigme također značajno djeluju na način na koji<br />
pojedinci doživljavaju sami sebe. Važno je naglasiti da je stigmatizacija proces<br />
te ju stoga treba definirati kao proces dezevaluacije, a ne kao statički fenomen.<br />
Stigmatizacija je uvijek ukorijenjena u sistemu negativnih stavova koji inače<br />
postoje u pojedinim zajednicama i kulturama, te se odvija u kontekstu<br />
povezivanja ljudi s <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om s društveno stigmatiziranim ponašanjima u<br />
vezi sa seksualnošću, uzimanjem droge ili prodajom seksualnih usluga. To je<br />
međusobno podržavajući proces koji se temelji na ranijim negativnim mislima,<br />
ali ih također međusobno potkrepljuje. Tako je primjerice poznato da se<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong> kao i druge spolno prenosive bolesti često percipira kao bolest nekih<br />
'drugih' ljudi, počevši od pripadnika gej (eng. gay) zajednice. Snažno se<br />
povezuje sa subsaharskom Afrikom, te još specifičnije s tzv. "afričkom<br />
seksualnošću". U tom slučaju rasizam i ksenofobija su ti koji oblikuju<br />
dominantne slike i kulturne konstrukcije kojom obiluju takvi stavovi, ali oni<br />
također služe i njihovoj daljnjoj reprodukciji.<br />
Stigma je povezana s odnosima moći i dominacije u pojedinom društvu te<br />
producira i reproducira odnose zasnovane na moći. Drugim riječima stigma<br />
stvara društvenu nejednakost, a društvena nejednakost pojačava stigmu.<br />
Stigma je razarajući osjećaj na individualnoj razini jer vodi k osjećajima srama,<br />
krivnje i izolacije. Također, takvi negativni stavovi dovode do toga da drugi<br />
svojim propustima ili djelima uzrokuju i pojačavaju patnje stigmatiziranih<br />
skupina zalažući se za to da im se uskrate pojedine usluge kao što su pravo na<br />
liječenje ili školovanje. Takvi postupci predstavljaju diskriminaciju i vode<br />
kršenju ljudskih prava.<br />
11
Začarani krug predrasuda, stigme, diskriminacije i kršenja ljudskih prava<br />
Diskriminacija nastaje kada se pojedinu osobu zbog stvarne ili percipirane<br />
pripadnosti određenoj skupini (npr. seksualnoj manjini) stavlja u nejednak i<br />
nepovoljan položaj u odnosu na druge. Budući da stigmu gotovo uvijek prati<br />
diskriminacija, osobe s <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om onemogućene su u ostvarivanju svojih<br />
ljudskih prava i temeljnih sloboda koje proizlaze iz vrijednosti ljudskog<br />
dostojanstva i jednakosti.<br />
Posljedice stigme i diskriminacije ne vode samo kršenju ljudskih prava osoba s<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om već negativno utječu i na epidemiju te bolesti, na individualnoj,<br />
obiteljskoj i društvenoj razini.<br />
Najteže posljedice stigme i diskriminacije očituju se, pored njihovog razarajućeg<br />
utjecaja na pojedinca, i na:<br />
1. Efikasnost preventivnih programa na način da kreiraju strah od utvrđivanja<br />
vlastitog <strong>HIV</strong> statusa. Ljudi se boje otići na testiranje, ponajprije zbog straha od<br />
reakcije njihove okoline na moguć pozitivan rezultat (primjer pozitivne<br />
nediskriminirajuće prakse - 30% ljudi u Australiji zna svoj <strong>HIV</strong> status).<br />
2. Strah od stigmatizacije sprječava ljude da se koriste kondomima i na taj način<br />
štite od prijenosa virusa. To je posebice tipično za žene koje uglavnom ne<br />
inzistiraju na zaštiti, bojeći se da bi ih partneri i okolina mogli smatrati<br />
promiskuitetnima ili već zaraženima.<br />
12
3. Stigma i diskriminacija kreiraju lažan osjećaj sigurnosti koji nadalje smanjuje<br />
efikasnost prevencije. Naime stigma i diskriminacija temelje se na postojećim<br />
obrascima predrasuda i društvene isključenosti. Kada vezuju <strong>HIV</strong> uz pojedine<br />
društvene skupine, pripadnici diskriminirajućih skupina njeguju ideju da sami<br />
nisu pod rizikom, što nadalje može voditi rizičnom ponašanju.<br />
4. Strah od diskriminacije sprječava ljude u traženju liječenja od <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>- a i<br />
drugih medicinskih usluga. U svim dijelovima svijeta postoji diskriminacija<br />
ljudi unutar zdravstvenog sustava. Na taj način ljudi koji žive s <strong>HIV</strong>-om ostaju<br />
bez prijeko potrebnih zdravstvenih usluga. Prema nekim istraživanjima 50%<br />
ljudi na Filipinima doživjelo je neke od oblika diskriminacije u zdravstvenom<br />
sustavu. Poseban oblik straha od diskriminacije u okviru zdravstvenog sustava<br />
očituje se strahom da će informacija procuriti u javnost.<br />
Kako možete pomoći<br />
Dan posvećen problemu<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a je 1. prosinca.<br />
Toga dana se nizom akcija i<br />
medijskim događanjima<br />
diljem svijeta nastoji podići<br />
svijesnost o problematici<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a, čime se nastoji<br />
smanjiti broj novooboljelih i<br />
poboljšati zdravlje i kvaliteta<br />
života onih koji žive s<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om.<br />
Ljudi koji žive s <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om, oni koji su iskusili gubitak bliskih osoba uslijed<br />
te bolesti ili jednostavno oni koji vjeruju da se ovaj svijet može i treba<br />
promijeniti svakim danom postaju sve organiziraniji. Njihov rad i glas bitni su u<br />
borbi protiv te bolesti. No, potrebna je i politička volja na globalnoj i lokalnoj<br />
razini kako bi se nove naraštaje odgajalo i obrazovalo u skladu sa znanstvenim<br />
činjenicama i načelima ljudskih prava.<br />
Ostvarivanje jednakih prava za sve - bez obzira na osobine i stil života - uz<br />
znanstveni napredak te novosti u znanju i tehnologiji zahtijeva i političku<br />
predanost problemu i aktivno uključivanje društva.<br />
U borbi protiv stigme i diskriminacije i vi možete pomoći. Kako?<br />
• Recite prijateljima što ste pročitali u ovoj knjižici.<br />
• Ako poznajete nekoga tko rabi diskriminirajuće i pogrdne pojmove, savjetujte<br />
mu alternativne pojmove koji ne vrijeđaju ljudsko dostojanstvo.<br />
13
• Ako u vašoj okolini, u susjedstvu ili na radnom mjestu, ima netko koga<br />
okolina osuđuje i odbacuje, pomognite mu da se osjeća prihvaćenim.<br />
• Ako primijetite da se netko tko živi ili radi u vašoj blizini osjeća neugodno<br />
zbog onoga što jest ili što misli, pružite mu podršku te zajednički jačajte<br />
svijest kod drugih.<br />
Porijeklo <strong>HIV</strong>-a<br />
Teorija o lovcima<br />
Teorija koja je za sada još uvijek<br />
najprihvaćenija je da je virus<br />
potekao iz životinjskog carstva<br />
(rezus majmuni, čimpanze i tzv.<br />
čađavi mangabiji).Virus poznat<br />
kao Simian Immunodeficiency<br />
Virus – SIV (virus<br />
imunodeficijencije kod majmuna)<br />
postoji kod tih vrsta majmuna, no<br />
gdje su oni dobili taj virus još je<br />
nerazjašnjeno.<br />
Otvoreno je i pitanje kako je taj virus prešao s majmuna na ljude. Neki virusi<br />
mogu prijeći sa životinja na ljude u procesu poznatom kao zoonoza. Postoje<br />
pretpostavke o lovcima koji su jeli zaraženo majmunsko meso, ili koje su napali<br />
i ozlijedili zaraženi majmuni, no taj scenario nije dokazan.<br />
Ono što je pouzdano potvrđeno jest da postoje velike sličnosti između SIV-a i<br />
<strong>HIV</strong>-a. Oba su lentivirusi (retrovirusi koji izazivaju bolesti karakteristične po<br />
tome što dugo mogu izostati simptomi infekcije), a potvrđeno je i da su oba<br />
oblika <strong>HIV</strong> virusa, <strong>HIV</strong>-1 i <strong>HIV</strong>-2, gotovo identični SIV-u. <strong>HIV</strong>-1 je vrlo sličan<br />
SIV-u nađenom kod čimpanzi, a <strong>HIV</strong>-2 odgovara obliku SIV-a nađenom kod<br />
tzv. čađavih mangabi majmuna.<br />
Teorija o zaraženom cjepivu<br />
Postoji i pretpostavka da su dijelovi životinjskih organizama miješani s krvnim<br />
proizvodima i zatim upotrebljavani za proizvodnju cjepiva. Postavljena je<br />
hipoteza da su organi majmuna miješani s cjepivom protiv dječje paralize koje je<br />
davano tisućama ljudi u Kongu tijekom 1950-ih godina, ali ova je teorija u<br />
najvećoj mjeri osporena kada su istraživači uspjeli doći do nekih od ostataka<br />
spornog cjepiva i istražiti njegove komponente, pri čemu nisu nađeni tragovi<br />
životinjskih organa.<br />
14
Teorija kalkulacije<br />
Nova teorija o porijeklu<br />
<strong>HIV</strong>-a nastala je početkom<br />
2000-te godine, kada je tim<br />
znanstvenika izračunao<br />
stopu mutacije virusa.<br />
Utvrdili su koliko bi se<br />
godina trebalo vratiti u<br />
prošlost da bi svi danas<br />
postojeći podtipovi <strong>HIV</strong><br />
virusa imali zajedničkog<br />
pretka, otkrivši da virus<br />
potječe iz 1930. godine.<br />
Ako je <strong>HIV</strong> porijeklom iz Afrike, neodgovoreno pitanje je kako je prešao preko<br />
Atlantskog oceana u SAD i ostatak svijeta? Moguće je i da je <strong>HIV</strong> nastao<br />
paralelno u Africi i SAD-u, ako se uzme u obzir da je afrički oblik virusa <strong>HIV</strong>-2,<br />
a američki i europski oblik <strong>HIV</strong>-1.<br />
Kakvo god bilo porijeklo <strong>HIV</strong> virusa, što se možda nikada neće pouzdano<br />
utvrditi, njegovo postojanje danas utječe na živote velikog broja ljudi.<br />
Povijest <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a<br />
Prva smrt izazvana <strong>AIDS</strong>-om<br />
Prvi poznati smrtni slučaj uzrokovan <strong>AIDS</strong>-om je muškarac preminuo 1950.<br />
godine u Belgijskom Kongu. U to vrijeme uzrok njegove smrti bio je nepoznat,<br />
no naknadno su istraživači istražili sačuvane uzorke njegove krvi i u njoj<br />
pronašli tragove <strong>HIV</strong>-a.<br />
'Pacijent nula' (eng. patient zero )<br />
Prvi je zabilježeni slučaj <strong>HIV</strong> infekcije u svijetu otkriven u SAD-u 1981. godine.<br />
U literaturi o <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-u taj se slučaj navodi kao ''pacijent nula'' (eng. patient<br />
zero, termin koji označava prvu zabilježenu osobu koja ima simptome bolesti),<br />
stjuart Gaetan Dugas preminuo od <strong>AIDS</strong>-a 1984. godine. Ranih 80-tih godina<br />
većina identificiranih <strong>HIV</strong> slučajeva u SAD-u su bili muškarci homoseksualne<br />
spolne orijentacije. Istražujući seksualnu prošlost Gaetana Dugasa, većina tih<br />
slučajeva ukazivala je na neposredan kontakt s njime, ukazujući kako se virus<br />
brzo širi za vrlo kratko vrijeme.<br />
15
Rano širenje <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a krvnim<br />
proizvodima<br />
Krvni su proizvodi u prošlosti imali<br />
značajnu ulogu u širenju virusa, jer se<br />
skeniranje donirane krvi na viruse<br />
sustavno primjenjuje tek od ranih 80-tih<br />
godina prošlog stoljeća. Od 60-tih<br />
godina u Americi i drugim zemljama<br />
potreba za transfuzijama krvi je uvelike<br />
prerasla količinu rezervi, te se za<br />
donacije krvi počeo nuditi novac. To je<br />
privuklo mnogobrojne nove donatore,<br />
od kojih su neki bili intravenozni<br />
korisnici droge te oni koji su imali<br />
mnogobrojne seksualne partnere.<br />
Među njima bile su i osobe zaražene <strong>HIV</strong>-om, a najveći broj njih nije znao da je<br />
<strong>HIV</strong>-pozitivan. Zaražena krv također je i prodavana te distribuirana po cijelom<br />
svijetu, a neke od skupina koje su bile najviše pogođene ovim putem širenja<br />
virusa bili su hemofiličari.<br />
Širenje <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a intravenoznim uzimanje droga<br />
Intravenozno uzimanje droga bilo je i još je uvijek jedan od najzastupljenijih<br />
načina prenošenja <strong>HIV</strong>-a. Od 70-ih godina prošlog stoljeća ovakav način<br />
uzimanja droga postaje sve rašireniji, te je razmjena zaraženih igala i ostale<br />
opreme bila vrlo česta.<br />
Kratki pregled povijesti svjetske epidemije <strong>AIDS</strong>-a<br />
Povijest <strong>HIV</strong>-a i <strong>AIDS</strong>-a izvan Afrike<br />
počinje 5. lipnja 1981. godine, prvim<br />
zabilježenim slučajem <strong>HIV</strong> infekcije u<br />
Los Angelesu, SAD. U nekoliko je<br />
velikih gradova SAD-a do kraja 1981.<br />
godine prijavljen veći broj neobičnih<br />
infekcija koje su uništavale imuni<br />
sistem inficiranih. Kako su te infekcije<br />
primjećene uglavnom kod muškaraca<br />
homoseksualne spolne orijentacije,<br />
nazvane su GRID (Gay Releted<br />
Immune Deficiency tj. deficit<br />
imunološkog sustava kod muškaraca<br />
homoseksualne spolne orijentacije).<br />
Novi su slučajevi zaraze ubrzano otkrivani, rastao je i broj prijavljenih infekcija<br />
kod osoba heteroseksualne spolne orijentacije. Već 1982. godine u SAD-u je<br />
16
zvanično objavljena epidemija, definirana kao <strong>AIDS</strong>, a postojeći dokazi su<br />
upućivali na to da se prenosi seksualnim putem.<br />
<strong>HIV</strong> virus kao takav nije bio identificiran do 1983. godine, a u početku je bio<br />
nazivan LAV ili HTLV-III. Od 1986. godine virus je poznat kao virus humane<br />
imunodeficijencije (<strong>HIV</strong>). Prvi je otkriveni oblik virusa <strong>HIV</strong>-1, a 1986. godine<br />
otkriven je i <strong>HIV</strong>-2 oblik te je moguće da će se pronaći i drugi oblici <strong>HIV</strong><br />
virusa. Prvi testovi za otkrivanje inficiranosti razvijeni su 1985. godine, a 1987.<br />
godine pojavio se i prvi od ljekova za <strong>HIV</strong> antiretrovirusnu terapiju.<br />
Na svjetskom sastanaku ministara zdravstva u prosincu<br />
1988. godine proglašen je Svjetski dan borbe protiv <strong>AIDS</strong>a<br />
(WAD - World <strong>AIDS</strong> Day), 1. prosinac. Naglašena je<br />
hitna potreba javne potpore razvoju programa u prevenciji<br />
širenja zaraze i osiguravanju obrazovanja o <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-u,<br />
te nužnost podizanja svijesti o problemima vezanim za<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>. Crvena vrpca (eng. red ribbon) je međunarodni<br />
simbol svijesti o <strong>AIDS</strong>-u.<br />
UN<strong>AIDS</strong><br />
Tematska skupina Ujedinjenih naroda je<br />
osnovana 2001. godine, a čine ju<br />
predstavnici SZO-a, UNHCR-a, UNICEFa,<br />
IOM-a, Svjetske banke i UNDP-a.<br />
Glavna područja djelovanja UN<strong>AIDS</strong>-a:<br />
• Pružanje podrške i pomoći nacionalnim tijelima<br />
• Kontrola i praćenje (Monitoring & Evaluation)<br />
• Ljudska prava<br />
• Unaprjeđenje ljudskih potencijala i kapaciteta organizacija<br />
• Promotivne aktivnosti<br />
• UN Cares (za zaposlenike UN-a i članove njihovih obitelji)<br />
• Centar znanja-WHO Collaborative centre on 2nd Generation <strong>HIV</strong> Surveillance<br />
• Sub- regionalna suradnja<br />
UN<strong>AIDS</strong> zastupa slijedeća ljudska prava koja su relevantna za <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>:<br />
• pravo na život<br />
• pravo na život bez diskriminacije i jednakost pred zakonom<br />
• pravo na zdravstvenu zaštitu<br />
• pravo na socijalnu sigurnost<br />
17
• pravo na privatnost, brak i obiteljski život<br />
• pravo na zaštitu od okrutnog, nehumanog i degradirajućeg postupanja<br />
Zaključak je UN<strong>AIDS</strong>-a kako je strah od prenošenja zaraze zbog nepoznavanja<br />
načina širenja <strong>HIV</strong>-a najčešći razlog diskriminatornog postupanja prema<br />
osobama koje žive s <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-om.<br />
Hrvatski nacionalni program za prevenciju<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a 2011. – 2015.<br />
Iako se Republika Hrvatska za<br />
sada može smatrati državom s<br />
niskom prevalencijom<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a, postoji mnogo<br />
čimbenika koji omogućuju širenje<br />
virusa. Program zdravstvene<br />
zaštite od <strong>AIDS</strong>-a u Republici<br />
Hrvatskoj postoji od 1993. godine<br />
i temelji se na Programu<br />
suzbijanja i sprečavanja <strong>AIDS</strong>-a u<br />
Republici Hrvatskoj koji je<br />
izrađen 1986. godine.<br />
Obzirom na nove spoznaje o strategiji prevencije <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a i na temelju<br />
Deklaracije o Obvezama prema <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-u (engl. Declaration of Commitment<br />
on <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>) koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda u lipnju<br />
2001. godine, izrađen je prvi Hrvatski nacionalni program prevencije<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a 2005.-2010.<br />
Donošenjem Političke deklaracije o <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-u 2006. godine, države članice<br />
UN-a obvezale su se na drastično povećanje obima postojećih nacionalnih<br />
odgovora na <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>. Potpisivanjem političke deklaracije, države su se<br />
obvezale da će omogućiti opći pristup (engleski Universal Access) prevenciji,<br />
liječenju, njezi i podršci svima onima koji su u potrebi. Deklaracija iz Dublina o<br />
partnerstvu u borbi protiv <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a u Europi i središnjoj Aziji (2004.),<br />
Deklaracija iz Vilniusa o Mjerama za jačanja odgovora na <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a u<br />
Europskoj uniji te u susjednim državama (2004.), Deklaracija iz Bremena o<br />
odgovornosti partnerstva – Zajedno protiv <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a (2007.) i mnoge druge<br />
aktivnosti Europske unije na ovom području dodatno su ojačale obveze država<br />
usmjerene na suzbijanje <strong>HIV</strong> infekcije.<br />
18
Postizanje zacrtanih ciljeva općeg pristupa <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-u u Hrvatskoj prati se i<br />
vrednuje kroz izvještaje prema Deklaraciji o obvezama u svezi <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a i<br />
Milenijskim ciljevima razvoja.<br />
Hrvatski nacionalni program za prevenciju <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a 2011. – 2015.<br />
naglašava kako je od iznimnog značaja poštivanje i promicanje ljudskih prava<br />
osoba koje žive s <strong>HIV</strong>-om. Osobe koje žive s <strong>HIV</strong>-om imaju pravo na<br />
privatnost, normalno školovanje, zdravstvenu skrb, rad, stanovanje i<br />
nediskriminirajući odnos u svim područjima života. Javnost treba upoznati s<br />
važnošću prevladavanja predrasuda, neznanja i sprečavanja diskriminacije u<br />
suzbijanju <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a. Posebna odgovornost svih radnika u javnim službama,<br />
osobito u zdravstvenim, odgojno-obrazovnim i ustanovama socijalne skrbi, je na<br />
području uklanjanja predrasuda i suzbijanja straha prema osobama koji žive s<br />
<strong>HIV</strong>-om. Istaknuto je kako se javno-zdravstvene mjere u pogledu zdravstvene<br />
skrbi, športa, zaposlenja, obrazovanja, socijalne skrbi, stanovanja i drugih<br />
društvenih aktivnosti moraju temeljiti na znanstvenim spoznajama o prenošenju<br />
<strong>HIV</strong>-a, a ne na pretpostavkama, spekulacijama i strahu.<br />
Nacionalni savjetnik za <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong> i ljudska prava<br />
U Republici Hrvatskoj od 2007. godine<br />
djeluje i Nacionalni savjetnik za ljudska<br />
prava osoba koje žive s <strong>HIV</strong>-om.<br />
Njegovo djelovanje obuhvaća slijedeće:<br />
• Prati donošenje zakona, podzakonskih<br />
propisa, nacionalnih politika i programa<br />
te predlaže mjere za poboljšanje prava<br />
osoba koje žive s <strong>HIV</strong>-om kao i<br />
ključnih populacija kojima prijeti viša<br />
razina rizika od zaražavanja <strong>HIV</strong>-om.<br />
• Pomaže nacionalnim dionicima u reakciji na kršenje ljudskih prava osoba koje<br />
žive s <strong>HIV</strong>-om.<br />
• Sudjeluje u izgradnji i jačanju kapaciteta organizacija civilnog društva za<br />
aktivno zagovaranje za društvene promijenje namijenjene poboljšanju<br />
socijalnog položaja osoba koje žive s <strong>HIV</strong>-om.<br />
• Prati razvoj međunarodnih standarda u zaštiti ljudskih prava osoba koje žive s<br />
<strong>HIV</strong>-om.<br />
• Sudjeluje u izradi godišnjih izvještaja o stanju ljudskih prava osoba koje žive s<br />
<strong>HIV</strong>-om u Hrvatskoj.<br />
19
Epidemiologija <strong>HIV</strong> infekcije i <strong>AIDS</strong>-a u svijetu<br />
<strong>HIV</strong>, virus koji uzrokuje <strong>AIDS</strong>, postao je jedan od najznačajnijih svjetskih<br />
zdravstvenih i razvojnih rizika. Prvi je slučaj otkriven 1981. godine, a današnji<br />
opći pregled <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a u svijetu pokazuje slijedeće:<br />
• Otprilike 34 millijuna ljudi trenutno živi s <strong>HIV</strong>-om, a 30 millijuna ljudi je od<br />
početka epidemije umrlo zbog uzroka povezanih s <strong>AIDS</strong>-om.<br />
• Slučajevi zaraze <strong>HIV</strong>-om prijavljuju se u cijelom svijetu, no većina ljudi koji<br />
žive s <strong>HIV</strong>-om (97%) nalazi se u manje razvijenim zemljama, osobito u<br />
subsaharskoj Africi.<br />
• Većina ljudi koji žive s <strong>HIV</strong>-om ili su u povećanom riziku od zaraze nema<br />
pristupa prevenciji, medicinskim uslugama i tretmanu.<br />
• Još ne postoji lijek niti cjepivo za <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>.<br />
• <strong>HIV</strong> prvenstveno pogađa osobe u najproduktivnijem životnom razdoblju, a<br />
većina je novozaraženih u dobi ispod 25 godina.<br />
• <strong>HIV</strong> ne pogađa samo zdravlje pojedinaca, on utječe i na obitelji, domaćinstva,<br />
zajednice, također i na razvoj i ekonomski rast nacija. Mnoge od zemalja<br />
najače pogođene epidemijom također pate i od drugih infektivnih zaraza,<br />
manjka hrane i ostalih značajnih problema.<br />
• Unatoč navedenim izazovima, značajni su napori u cilju zaustavljanja i<br />
preveniranja širenja <strong>HIV</strong>-a učinjeni na globalnoj svjetskoj razini, osobito u<br />
prošlom desetljeću, i prisutni su znakovi koji ukazuju da epidemija možda<br />
jenjava. Broj novozaraženih <strong>HIV</strong>-om i broj smrti povezanih s <strong>AIDS</strong>-om<br />
opada, što doprinosi stabilizaciji epidemije. Dodatno, ukupan broj zaraženih<br />
osoba u nerazvijenim zemljama kojima je osiguran adekvatan medicinski<br />
tretman značajno je porastao, čak 20-orostruko od 2001. godine, dosegnuvši<br />
znamenku od 6.6 millijuna u 2010. godini.<br />
20
Globalna <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong> situacija po<br />
procjenama UN<strong>AIDS</strong>-a:<br />
• 34 millijuna ljudi trenutno živi s<br />
<strong>HIV</strong>-om, porast u odnosu na 28.6<br />
millijuna u 2001., što je rezultat<br />
kombiniranog djelovanja novih<br />
zaraza, dužeg života zaraženih i<br />
općeg porasta svjetske populacije.<br />
• Razina prevalencije (postotak<br />
zaraženih osoba u dobi 15–49<br />
godina) ujednačila se od 2001.<br />
godine i u 2010. iznosila je 0.8%.<br />
• 1.8 millijuna ljudi umrlo je od <strong>AIDS</strong>-a u 2010., što je 21%-tno smanjenje od<br />
2005. godine. Smrtnost je dijelom opala zahvaljujući porastu primjene<br />
antiretroviralne terapije (ART). <strong>HIV</strong> je među vodećim uzrocima smrtnosti na<br />
svjetskoj razini, a prvi je uzrok smrtnosti u Africi.<br />
• Broj novih <strong>HIV</strong> infekcija opao je za više od 20% od najvećeg u 1997., i<br />
smanjio se za 15% između 2001. i 2010. godine. Međutim, godišnje se još<br />
uvijek bilježi oko 2.7 millijuna novozaraženih, što je više od 7.000 novih <strong>HIV</strong><br />
infekcija dnevno.<br />
• Većina novih infekcija prenesena je heteroseksualnim spolnim kontaktom, uz<br />
dodatne faktore rizika za muškarce homoseksualne spolne orijentacije,<br />
intravenozne korisnike droga i zaposlene u pružanju seksualnih usluga.<br />
• Iako su mogućnosti testiranja na <strong>HIV</strong> značajno porasla i proširile se, što<br />
omogućava većem broju ljudi da provjere svoj <strong>HIV</strong> status, većina zaraženih<br />
još uvijek nije svjesna da su <strong>HIV</strong>-pozitivni.<br />
• <strong>HIV</strong> je uzrokovao novo širenje tuberkoloze (TB), osobito u Africi, a<br />
tuberkoloza je vodeći uzrok smrtnosti osoba zaraženih <strong>HIV</strong>-om u svijetu<br />
• Žene predstavljaju oko polovice osoba koje žive s <strong>HIV</strong>-om na svjetskoj razini,<br />
a više od polovice (59%) u subsaharskoj Africi.<br />
• Mladi ljudi, u dobi od 15–24 godina, predstavljaju 42% osoba novozaraženih<br />
<strong>HIV</strong>-om među starijima od 15 godina<br />
• Globalno, otprilike je 3.4 millijuna djece koja žive s <strong>HIV</strong>-om, oko 390.000<br />
novih infekcija među djecom godišnje, te 250.000 umrle djece. U 2009. godini<br />
bilo je otprilike 16.6 millijuna <strong>AIDS</strong> siročadi, djece koja su izgubila jednog ili<br />
oba roditelja zbog <strong>HIV</strong> -a, od kojih većina živi u subsaharskoj Africi (89%).<br />
Globalni odgovor na <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong><br />
Međunarodni napori za suzbijanje <strong>HIV</strong>-a započeli su već u prvom desetljeću<br />
epidemije kreiranjem (1987.) i provođenjem globalnog programa Svjetske<br />
zdravstvene organizacije, WHO Global Programme on <strong>AIDS</strong>. UN<strong>AIDS</strong> je<br />
21
oformljen 1996. godine kao koordinacijsko tijelo UN-a koje pomaže<br />
usmjeravanju svjetske pažnje i napora na <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>. Uloga vlada svjetskih<br />
zemalja te civilnog društva je od velikog značaja. Vremenom, financiranje tih<br />
napora je poraslo, te je pokrenuto više ključnih inicijativa na globalnoj i<br />
lokalnim razinama suzbijanja <strong>HIV</strong> zaraze i prevencije.<br />
Epidemiologija <strong>HIV</strong> infekcije i <strong>AIDS</strong>-a u<br />
Hrvatskoj<br />
Od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze <strong>HIV</strong>-om u Hrvatskoj,<br />
do kraja 2011. godine registrirano je ukupno 943 osoba kojima je<br />
dijagnosticirana <strong>HIV</strong> infekcija (u 2010. 862 osobe), od kojih je 349 razvilo<br />
<strong>AIDS</strong> (u 2010. 325 osoba). U istom razdoblju od 943 osoba zaraženih <strong>HIV</strong>-om,<br />
njih 179 je umrlo.<br />
Godišnja incidencija <strong>AIDS</strong>-a kreće se u vrijednostima manjim od 4 na milijun<br />
stanovnika, a incidencija <strong>HIV</strong> infekcije je oko 10-14 na milijun stanovnika. Te<br />
vrijednosti svrstavaju Hrvatsku u kategoriju zemalja s niskom učestalošću<br />
<strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a.<br />
Broj novootkrivenih slučajeva <strong>HIV</strong> infekcije, <strong>AIDS</strong>-a i umrlih od <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a u Republici<br />
Hrvatskoj po godinama, za razdoblje od 1985. do 2011. godine<br />
Tijekom 25 godina od prvih zabilježenih slučajevaj, učestalost <strong>AIDS</strong>-a je<br />
podjednako niska a vidljiv je i lagani pad u trendu broja smrti od <strong>AIDS</strong>-a,<br />
između ostaloga zahvaljujući i poboljšanoj i u Hrvatskoj svim oboljelima<br />
22
dostupnoj terapiji. Vidljiv je lagani porast broja novootkrivenih slučajeva <strong>HIV</strong><br />
infekcije posljednjih nekoliko godina, što dijelom možemo objasniti stvarnim<br />
porastom broja zaražavanja, a dijelom intenziviranom traženju inficiranih kroz<br />
nekoliko ciljanih epidemioloških istraživanja i djelovanjem deset centara za<br />
dobrovoljno, besplatno i anonimno <strong>HIV</strong> savjetovanje i testiranje u Hrvatskoj.<br />
Četiri petine <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong> slučajeva čine muškarci (800 muškaraca i 143 žena).<br />
Najveći broj infekcija registrira se u dobnoj skupini od 25 do 49 godina.<br />
Dobna raspodjela <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong> slučajeva u vrijeme dijagnosticiranja <strong>HIV</strong> infekcije, po spolu, u<br />
Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1985. do 2011. godine<br />
Prema vjerojatnom putu prijenosa, dominira spolni put prijenosa. Raspodjela<br />
oboljelih među svim <strong>HIV</strong> slučajevima pokazuje najveći udio infekcija nastalih<br />
homoseksualnim putem prijenosa (52,3%). Slijedi heteroseksualni put prijenosa<br />
(33,8%), 22,7% zaraženo je heteroseksualnim odnosom izvan trajne veze i<br />
11,1% unutar trajne veze. Oko 7% zaraženih osoba infekciju je steklo<br />
dijeljenjem pribora za intravensko korištenje droga, čiji udio u strukturi<br />
oboljelih je već godinama podjednako nizak. Prema podacima iz epidemioloških<br />
istraživanja, godišnjeg izvještaja laboratorija i Registra osoba liječenih zbog<br />
zlouporabe psihoaktivnih droga, prevalencija <strong>HIV</strong> infekcije u grupi opijatskih<br />
ovisnika je već dulji niz godina niskih vrijednosti i stabilnog trenda, manja od<br />
1%, što je znatno više nego se procjenjuje za opću populaciju, ali ipak<br />
zadovoljavajuće u usporedbi s mnogim drugim europskim zemljama. Mjere<br />
zdravstvenog odgoja u ovoj populaciji, uz savjetovališni rad i programe zamjene<br />
igala i šprica (programi smanjenja štete), kao i ukupna preventivna djelatnost<br />
koja se provodi prema Nacionalnom programu za prevenciju <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a i<br />
23
Nacionalnom programu suzbijanja ovisnosti, doprinijeli su ovako povoljnoj<br />
epidemiološkoj situaciji u ovoj grupi. Ostali načini prijenosa (primanje zaražene<br />
krvi ili krvnih preparata, prijenos s majke na dijete) čine manje od 5% od<br />
ukupnog broja registriranih slučajeva zaraze <strong>HIV</strong>-om. U 3,8% slučajeva nije<br />
bilo moguće saznati put prijenosa.<br />
Od 76 slučaja dijagnosticirane <strong>HIV</strong> infekcije u 2011. godini, u 48 slučaja<br />
vjerojatni put prijenosa bio je homoseksualni odnos (u 2010. godini 56 od 68), u<br />
23 slučaja heteroseksualni odnos (u 2010. godini 9 od 68), u 3 slučaja dijeljenje<br />
pribora za intravensko korištenje droga, u jednom slučaju put prijenosa bio je od<br />
zaražene majke na dijete, te u jednom slučaju nije bilo moguće doznati put<br />
prijenosa.<br />
Raspodjela zaraženih <strong>HIV</strong>-om (od 1985. do 2011. godine) prema vjerojatnom putu prijenosa<br />
<strong>HIV</strong> infekcije<br />
* Heteroseksualni kontakt sa osobom koja je u povećanom riziku za <strong>HIV</strong> infekciju (populacije<br />
s rizičnim ponašanjima za <strong>HIV</strong>)<br />
** Heteroseksualni kontakt sa stalnim partnerom/icom koji je zaražen <strong>HIV</strong>-om<br />
Napomena: podaci uključuju osobe kojima je dijagnosticirana <strong>HIV</strong> infekcija bez obzira na<br />
status <strong>AIDS</strong> dijagnoze.<br />
Redovito praćenje proširenosti <strong>HIV</strong> infekcije među stanovništvom putem<br />
godišnjih zbirnih anonimnih podataka iz svih laboratorija u Hrvatskoj pokazuje<br />
niske opće postotke. U 2011. godini ukupno je testirano 292.864 osoba (uzoraka<br />
krvi) od čega je registrirano 161 <strong>HIV</strong> pozitivnih nalaza ili 0.06% (u 2010:<br />
293.443 testiranja od čega 148 <strong>HIV</strong> pozitivnih nalaza ili 0,05%). Među<br />
24
dobrovoljnim davaocima krvi (263.724) registrirane su dvije <strong>HIV</strong> pozitivne<br />
osobe ili 0,001% (u 2010. godini 257.928 testiranih, niti jedna <strong>HIV</strong> pozitivna<br />
osoba). Od ukupno 266 testiranih intravenskih korisnika opojnih sredstava,<br />
registriran je jedan <strong>HIV</strong> pozitivan nalaz (u 2010. godini 237 testiranih, niti jedan<br />
<strong>HIV</strong> pozitivni nalaz). Ti laboratorijski podaci mogu uključiti višekratno<br />
testiranje jedne osobe ili testiranje osoba koje su od prije poznate kao <strong>HIV</strong><br />
pozitivne.<br />
Centri za savjetovanje i testiranje na <strong>HIV</strong><br />
U Hrvatskoj od 2003. godine djeluje 10 Centara za anonimno i besplatno <strong>HIV</strong><br />
savjetovanje i testiranje koji su do kraja 2010. godine pružili 27.379<br />
individualnih savjetovanja za 15.045 korisnika, a 14.642 osoba testirano je na<br />
<strong>HIV</strong> (u tom razdoblju utvrđeno je 119 pozitivnih nalaza). U 2011. godini u<br />
centrima je pruženo 5.155 individualnih savjetovanja za 2.735 korisnika, a 2.630<br />
osoba se testiralo na <strong>HIV</strong> (utvrđeno je 25 pozitivnih nalaza).<br />
Rad centara temelji se na preventivnim<br />
aktivnostima koje kroz informiranje i<br />
savjetovanje imaju za cilj smanjenje<br />
rizičnih ponašanja u cijeloj populaciji<br />
kao i u populaciji s rizičnim ponašanjima<br />
za zarazu <strong>HIV</strong>-om. Dobrovoljno <strong>HIV</strong><br />
testiranje i savjetovanje omogućuje rano<br />
otkrivanje <strong>HIV</strong> infekcije, što omogućava<br />
pravovremeno liječenje i skrb za oboljele<br />
i sprečava nehotično širenje infekcije.<br />
Strategija prevencije<br />
U Republici Hrvatskoj kontinuirano se provode mjere praćenja, sprečavanja,<br />
suzbijanja i liječenja <strong>HIV</strong> infekcije i <strong>AIDS</strong>-a prema Programu mjera zdravstvene<br />
zaštite, Hrvatskom Nacionalnom programu za prevenciju <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a 2011-<br />
2015 i posebnim programima (program rada centara za dobrovoljno, anonimno i<br />
besplatno savjetovanje i testiranje na <strong>HIV</strong>, program poboljšanja praćenja <strong>HIV</strong><br />
infekcije tj. provođenje druge generacije praćenja <strong>HIV</strong> infekcije i <strong>AIDS</strong>-a koja<br />
uključuje i nadzor nad ostalim spolno prenosivim bolestima, te istraživanja<br />
proširenosti <strong>HIV</strong>-a i rizičnih ponašanja u skupinama s povećanim rizikom za<br />
infekciju <strong>HIV</strong>-om).<br />
Cilj je ovih aktivnosti koje se kontinuirano i sustavno provode i nadalje održati<br />
povoljnu epidemiološku situaciju, te još više unaprijediti skrb za zaražene osobe<br />
i osobe u povećanom riziku za infekciju.<br />
25
Pripremila: Renata Đonđ Perković, prof.<br />
Izdavač:<br />
UDRUGA ROMA ZAGREBA I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE<br />
Čemernička 17, 10000 Zagreb<br />
tel./fax: 01/ 245-2554, mob. 099/ 245-2554<br />
e-mail: umrh@zg.t-com.hr<br />
web: www.umrh.hr<br />
Tisak: Zagreb, 2012.<br />
Literatura: 1. Epidemiologija <strong>HIV</strong> infekcije i <strong>AIDS</strong>-a u Hrvatskoj, Služba za<br />
epidemiologiju zaraznih bolesti, Hrvatski zavod za javno<br />
zdravstvo, Zagreb, 2012.<br />
2. Ljudska prava: sad više nego ikad, UN<strong>AIDS</strong> Hrvatska, Zagreb,<br />
2012.<br />
3. Hrvatski nacionalni program za prevenciju <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>-a<br />
2011. – 2015., Republika Hrvatska, Zagreb, 2011.<br />
4. The Global <strong>HIV</strong>-<strong>AIDS</strong> Epidemic Facts Sheet, UN<strong>AIDS</strong>, 2011.<br />
5. Izvješće o radu nacionalnog savjetnika za <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong> i ljudska<br />
prava u 2010. godini, UN<strong>AIDS</strong> / UNDP Hrvatska, Zagreb, 2011.<br />
6. <strong>HIV</strong> <strong>AIDS</strong>, Hrvatski crveni križ, Zagreb, 2007.<br />
7. <strong>HIV</strong>/<strong>AIDS</strong>, stigma i diskriminacija, USAID, AIHA, ŠNZ Andrija<br />
Štampar, Zagreb, 2004.<br />
8. <strong>AIDS</strong>/<strong>HIV</strong> - bolest, Beus L, Begovac J., Zagreb, 1996.<br />
9. <strong>AIDS</strong>/SIDA, Grupa autora, Zagreb, 1990.<br />
10. <strong>AIDS</strong> priručnik bolesti, www.plivazdravlje.hr<br />
Napomena: Priručnik je izrađen i tiskan u sklopu provedbe projekta 'Znanjem za<br />
zdravlje – ZZZ' donacijom Ministarstva zdravlja RH<br />
26