You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
EKOLOGIJA<br />
Dabar ponovno u Hrvatskoj<br />
Hoće li dabru biti dobro<br />
Kada je prvi dabar iz skupine nakon mjerenja i obilježavanja<br />
pušten iz mreže, zafrktao je kroz nos i<br />
repom nekoliko puta snažno pljesnuo po plićakuzbog<br />
toga je dobio ime Vatreni - bio je to znak daje ljut i<br />
nervozan. Kako i ne bi - sedam je dana u specijalnom<br />
kovčegu obloženom iznutra limom, izvana drvctom, putovao<br />
iz Njemačke do svoje nove domovine <strong>Hrvatske</strong>, a bar<br />
dvadesetakje ljudi znatiželjno pratilo svaki njegov korak te<br />
tek nešto manje kamera i fotografskih aparata nastojalo je<br />
ovjekovječiti taj čin.<br />
Suradnja Hrvatska - Njemačka<br />
A Vatreni, Grofica, Kleopatra, Maja, samo su neka od<br />
imena kojima su kršteni dabrovi iz posljednje skupine od<br />
ukupno devet novih stanovnika (tri porodice ijedan samac)<br />
kojima je obogaćena fauna <strong>Hrvatske</strong>. Ova je skupina svoje<br />
novo obitavalište našla uz rijeku Veliku (koja se ulijeva u<br />
Česmu) u blizini sela Bolč i Breza u vrbovcčkoj šumariji.<br />
Rijeka Velika je ujedno granica između državnog lovišta<br />
»Žabjački lug-Česma« i lovišta »Cesma-Bolčanski lug« koje<br />
je u koncesiju dobila zagrebačka firma »As-lovni turizam«<br />
na čijem su području dabrovi nastanjeni.<br />
Uvoženjem ove posljednje skupine završena je druga<br />
faza velikog projekta ponovnog nastanjivanja dabra u Hrvatskoj<br />
nazvanog »Dabar u Hrvatskoj«, koji su uspješno<br />
zajednički privele kraju naša zemlja i Njemačka a vodili su<br />
ga dr. Marijan Grubešić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu<br />
te Gerhard Schvalb s njemačke strane. Projekt je započet<br />
još 1993. godine, kada su obavljeni prvi razgovori o<br />
mogućem povratku ove u Hrvatskoj izumrle vrste. Dr.<br />
Grubešić kaže:<br />
- S drugom fazom koja obuhvaća hvatanje, transport i<br />
ispuštanje dabrova započeli smo 1996. godine i nastavili<br />
1997. Sada nam ostaje još dosta posla na trećoj fazi a to je<br />
monitoring koji obuhvaća praćenje, nadzor i istraživanje,<br />
odnosno njihovu prilagodbu, prirast, širenje i osvajanje<br />
prostora koji smo im namijenili. To je dosta velik prostor,<br />
cijeli slivni dio rijeke Save, a išli smo i na ovaj uzvodni dio,<br />
na rijeku Česmu, jer i ovaj lokalitet je izuzetno kvalitetan.<br />
Sponzor i »<strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong>«<br />
Dabar je u Hrvatskoj izumro tijekom 19. stoljeća, kao<br />
uostalom i u najvećem dijelu Europe. Prema nekim dokumentima<br />
dabrovi su ranije obitavali na Dunavu te u slivu<br />
Česme, gdje čak postoji jedan predjel koji se zove Dabrovine.<br />
Ne zna se točan uzrok, no dr. Grubešić navodi nekoliko<br />
mogućih razloga. Jedan je i prekomjeran lov, jer krzno<br />
ovog dobroćudnog glodavca vrlo je cijenjeno. Tu su i razne<br />
bolesti te elementarne katastrofe, primjerice, velike poplave<br />
u kojima je mogao stradati cjelokupni podmladak. Opstao<br />
je tek na nekoliko staništa - u Rusiji, Francuskoj (Rhonski<br />
dabar). Norveškoj, Njemačkoj (na rijeci Elbi). Američki<br />
dabar, dobro nam znan iz mnogih vestern-filmova i još<br />
poznatijih lovaca, ponešto je različit od europskog po<br />
većem broju kromosoma. U Njemačku (Bavarsku) dabar<br />
je ponovno unesen između 1950-60. godine i tijekom proteklog<br />
vremena razvio se u vrlo stabilnu populaciju, sposobnu<br />
čak da dio populacije daje i drugima.<br />
Osim što obogaćuje faunu <strong>Hrvatske</strong>, dabar kao biljojed<br />
(ljeti se hrani zeljastim biljkama, zimi drvenastim) u sustav<br />
ekosistema donosi svojevrsnu ravnotežu. Nije štetočinja i,<br />
dakako, zaštićen je cijele godine. Može biti težak i do 35 kg<br />
(najteži u skupini koja je ispuštena u Veliku imao je 21 kg).<br />
Jednom godišnje daje potomke, od 3-5 mladih, no rijetko<br />
svi prežive. Pare se u veljači i ožujku. Kreće se pretežno<br />
noću, ne hrani se ribom i nije opasan za riblji podmladak.<br />
Ne može se reći ni daje neka kulinarska poslastica, jede se<br />
tek rep.<br />
Projektom reintrodukcije dabra u Hrvatsku na tri je<br />
lokaliteta ispušteno ukupno 85 dabrova. Nakon pomnog<br />
istraživanja mogućih staništa gdje bi dabrovi mogli živjeti, a<br />
to mora biti uz vodu koja nije suviše brza, s puno bilja,<br />
prve skupine ovih glodavaca nastanjene su 1996. godine u<br />
Žutici uz rukavce rijeke Lonje. Potom je 1997. godine više<br />
obitelji (ukupno 29 komada) ispušteno u pripremljena<br />
staništa uz rukavce rijeke Drave, kod Legrada.<br />
Kada se stabilizira populacija dabrova u Velikoj, kad<br />
počne stvarati potomstvo, moći će kasnije, kaže dr.<br />
Grubešić, doći u kontakt s populacijom u drugim<br />
staništima, primjerice s onom u Žutici. Dabrova obitelj<br />
može inače pokriti revir i do 1000 ha, gdje gradi svoje brane<br />
i prilagodava se okolišu, ali i utječe na njega. To je i<br />
jedan od ciljeva samog projekta, da se stvori što različitija<br />
genetska konstitucija, čime bi se osigurala stabilnost populacije<br />
na duže vrijeme. A vlasnik i direktor firme »As-lovni<br />
turizam« iz Zagreba Asim Mesić obrazlaže zbog čega je<br />
njegovo poduzeće kao koncesionar lovišta ušlo i potpomaže<br />
projekt: »Naša osnovna djelatnost je turizam i vanjska<br />
trgovina. Kad je raspisan natječaj, mi smo dobili ovo lovište<br />
u koncesiju. Cilj nam je kroz lovni i seoski turizam iznaći<br />
interes, da opravdamo ulaganja koja smo već imali kao i<br />
ono što dalje planiramo uložiti«.<br />
Unatoč tome što su svi dabrovi donacija Bavarske Hrvatskoj,<br />
što se nije plaćao niti izlov u Bavarskoj ni prijevoz,<br />
projekt je vrlo skup i ne bi bio ostvariv bez brojnih sponzora<br />
među kojima su i »<strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong>«.<br />
Miro Mrkobrad<br />
24 / Časopis <strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong>
Change language