Download - Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

o 

G 

LH 

o 

Q.

pojedinosti 

zagrebački arhitekti: 

Ivan Crnković 

Nenad Fabijanić 

Dražen Juračić 

Krešimir Kasanić 

Davor Lončarić 

Neven Mikac 

Boris Morsan 

Nikola Polak 

Dražen Posavec 

Emil špirić 

Emil Šverko 

Dragomir Vlahović 

galerija suvremene umjetnosti 

zagreb, katarinin trg 2 

16 — 30. 5. 1982.

Uvod 

2elja i potreba prezentiranja nove generacije arhitekata ove 

sredine ima unutar Galerije suvremene umjetnosti svoju povijest 

staru gotovo desetljeće. U vrijeme kad su realizirane 

izložbe Mogućnosti za 1971. s urbanim intervencijama, te 

fotografija unutar Mogućnosti za 72, a pripremali su se i dizajneri 

za 73, želio sam predstaviti i arhitekte. No, mnoge 

okolnosti uvjetovale su promjene planova. Između ostalog, značajnu 

su ulogu imale i tadašnje preokupacije arhitekata — 

potencijalnih izlagača — svakodnevnom produkcijom, ali i 

sazrijevanjem i kompletiranjem vlastitih shvaćanja. 

Mali trag suradnje ostao je od tog vremena — ipak dovoljan 

da se datum ostvarenja prvog objekta bliskog postmodernoj 

odredi u ovoj sredini vrlo rano. To je onaj natječaj što ga je 

organizirala Galerija (inicijativa i članstvo u žiriju: Bozo Bek, 

Davor Matičević i Radoslav Putar), a omogućile su ga tvornice 

plastičnih masa u povodu svoga stručnog skupa i izložbe 

»Plasteks 75«. Tada su arhitekti Željko Kovačić, Aleksandar 

Laszlo, Neven Mikac i Nikola Polak predlagali i na temu 

traženja identiteta grada (prepoznavanje i davanje) ostvarili — 

uz nagradu — neimenovani slavoluk slobodoumnim pješacima. 

Spajajući iskustva intervencionista i simbolista (ispričavam 

se zbog pojednostavnjenja imenovanjem), obilježili su 

u našim relacijama gradnju u punom ali i gradnju u definiranom 

gradskom prostoru na koji se nadovezuju autentičnim 

reagiranjem. To iskustvo s materijalizacijom ne utilitarne već 

simboličke funkcije, afirmirano nagradom, značilo je drukčije, 

novo shvaćanje zadatka arhitekta unutar novog sagledavanja 

vremena. 

Slijedili su povremenj dogovori među kojima je najrazrađeniji 

bio onaj po ideji Ivana Crnkovića za samostalnu izložbu s 

materijalizacijama svih zamisli. Prihvaćena, ali bez financijske 

šanse, ta je izložba odgađana dok je nije pretekla prezentacija 

ideja realizacije eksponata na Venecijanskom bijenalu 

1980. i za autorove stroge kriterije obesmislila njegovo htijenje. 

Ostaje tek za nepovjerljiva čitaoca banalna mogućnost 

provjere datuma u sizovskim publikacijama, a za one s više 

entuzijazma i iluzija mogućnost daljnjeg nadanja i razočaranja 

nad ritmom zbivanja u maloj sredini. 

Arhitekti su u Galeriji suvremene umjetnosti bili prisutni indirektno, 

kao članovi grupe Tok (Davor Lončarić, Zdravko Mahmet) 

u sklopu radova šireg autorskog konteksta ili u sasvim 

praktičnim dosezima: Dugave Ivana Čižmeka i suradnika, urbanistička 

razmišljanja Radovana Delallea te povijesni pregledi 

rada Vladimira Turine i Andrije Mutnjakovića koje je dala 

Antoaneta Pasinović. Ali izrazito nove, zaista aktualne misli 

arhitekata u tom prostoru nije bilo do ponovne provokacije 

— praktičnom situacijom »konkurentnog« izlaganja mlađih 

arhitekata iz Beograda i Ljubljane i općom situacijom trajnog 

neprihvaćanja arhitektonske prakse u nas, te šansom što je 

nude povjesničari umjetnosti za izložbu različitu od postojećih 

a sličnu onom što arhitekti sami žele. Usprkos malobrojnim 

vrijednim pojedinačnim ostvarenjima, i mimo konfekcije 

koju kao da i dalje ne smije dotaći kreativnost, arhitektonska 

praksa i široko afirmirana arhitektonska misao ne prate promjene 

vremena i shvaćanja, pogotovo ne u ovoj sredini relativno 

skromnih mogućnosti ali i sve skromnijih dominantnih 

ambicija. Jer za grad se ne mari i s njim se ne živi. I kao što 

nema afirmacije ličnosti profesionalaca, tako nema ni značajne 

direktne narudžbe. Međutim, nisu se razvili ni instrumenti 

društvenih kriterija objektivnog vrednovanja putem natječaja, 

nego se plasiraju, čak nameću, rješenja ispod dosega najboljih 

profesionalaca ove sredine, adekvatno nivou naručioca 

ili, u najboljem slučaju, adekvatno osrednjem kriteriju kompromisnih 

rezultata žiriranja. Sto ostaje arhitektu kao prostor 

razmišljanja i prezentacije tog razmišljanja 

Likovne se umjetnosti nakon koncepta utječu novom slikarstvu 

i kiparstvu kao utočištu pred nedosegnutim težnjama 

za općim promjenama. Ako je arhitektura od svih umjetnosti 

najviše određena društvom u kojemu nastaje — tada je pitanje 

kakav je arhitektima moguć bijeg od prakse s kojom su 

u sukobu. 

Preostaje li im da se bave oblikovanjem i promišljanjem oblika, 

kao i slikarima i kiparima, u izolaciji galerija, radi sebe 

i radi pojedinačnog korisnika, ili će sredina potpuno usvojiti 

— nakon načelnog dosezanja razine rješenja tehničkih 

problema — novo shvaćanje i novo vrijeme 

Dostupne su im dakle tek izložbe, nacrti-slike i objekti-simboli, 

ili im se pruža prilika oblikovanja privatnih kuća i interijera. 

Treba li rad na obiteljskoj kući shvatiti kao vraćanje 

razini najprimarnijeg zadatka, adekvatno vračanju primarnim 

zadacima u slikarstvu i kiparstvu nakon koncepta, ili je 

situacija slična, i to ne slučajno, onoj prijeratnih arhitekata 

koji su također davali svoj maksimum na zadatku vile Onda 

kao ni sada dominantna svijest nije bila dorasla afirmaciji 

autorskih interpretacija zadataka kolektivnih namjena i urbanih 

sadržaja. Hoćemo li zato ove autore, kao i one starije, 

paušalno ocijeniti kao nedruštvene, ili ćemo potražiti odgovor 

na razini problema 

Bez namjere da optužuje nedavnu povijest prakse građenja 

koja je, pod isprikom zadovoljavanja prečih potreba, isključila 

stvaralačku dimenziju arhitekture — ta nova generacija 

želi reagirati na postojeće ponudom novog, dakako mnogo 

šire sagledanog. 

Možda takav način potvrđivanja digniteta profesije u tradicionalista 

ili u arhitekata od standarda izaziva reakciju poput 

igre. Za neprofesionalca to je kompletiranje obilnih informacija 

o zbivanjima u drugim umjetničkim disciplinama o kojima 

se, premda su privremenije, vodi više računa negoli o arhitekturi 

kao trajnoj ili presudnoj za formiranje prostora i ljudi. 

Ali za autore izlagače na ovoj izložbi, a i za nas koji respektiramo 

činjenicu da umjetnik stvara svoje vrijeme a ne 

ide pred vremenom, svođenje arhitekture na izložbenu aktivnost 

izvor je frustracija koje danas više nego ikada prije pokazuju 

raskorak društvene prakse i potreba te potencijala i dosega 

ove sredine. 

Davor Matičević

The wish and need to present the work of the new generation 

of Zagreb architects in the Gallery of Contemporary Art 

is almost ten years old. At the time when the Gallery mounted 

Possibilities for 1971, the artistic interventions in the urban 

environments and of photographs in Possibilities for 72, 

and the exhibition of industrial designers was planned for 

1973, I wanted to include architect as well. But due to various 

circumstances the plans were changed, one of the reasons 

being that our potential exhibitiors, the architects, were preoccupied 

with their routine work as well as with their own 

development and explorations. 

Those preparations, however, did leave a trace and that led 

in 1975 to the design and construction of the first structure 

in Zagreb related to post-modernist architecture. It was the 

result of the competition organized by our Gallery (at the 

suggestion of Bozo Bek, Davor Matičević and Radoslav Putar, 

who were also members of the jury) and financed by several 

factories of plastic materials on the occasion of their 

conference and exhibition »Plastex 75«. Architects Zeljko 

Kovačić, Aleksandar Laszlo, Neven Mikac and Nikola Polak 

sent in their design for The Unnamed Triumphal Arch for 

Freethinking Pedestrians, which won a prize and was subsequently 

built. Linking the experience of environmentalists 

and symbolists (I must apologize for this simplification in 

naming movements), they offered their own reaction to urban 

space. The emphasis on the symbolic rather than the utilitarian 

function, which was given full recognition in the awarding 

of the prize, reflected a new attitude to the architect's 

role. 

This was followed by occasional meetings and discussions 

with architects about a possible exhibition. We almost suceeded 

in mounting a one-man show of Ivan Crnković's work, 

but kept postponing it because of lack of funds until similar 

ideas were presented at the Venice Biennale in 1980, after 

which Crnković, who has very strict criteria where originality 

is concerned, considered the whole thing pointless. Distrustful 

readers may check the dates in the publications of the 

Board for Culture, while those with more enthusiasm and 

illusions will go on hoping and getting frustrated by the sluggish 

pace of development in this town. 

With the exception of the Italian Ugo la Pietra, architects 

were not directly represented in the Gallery's exhibitions. 

Davor Lončarić and Zdravko Mahmet showed their work as 

members of the group TOK, Ivan Čižmek showed his designs 

for the Dugave housing project, Radovan Delalla his urban 

studies, while Antoaneta Pasinović presented a historical survey 

of the work of Vladimir Turina and Andrija Mutnjaković. 

But we did not have any new architectural ideas in the Gallery 

until architects were provoked into action by the »rival« 

exhibitions of young architects in Belgrade and Ljubljana, 

by the general situation of continuing rejection of new ideas 

in this town and by the suggestion put forward by the Gallery 

to organize an exhibition »different from the existing ones 

and similar to the one they themselves would like«. 

Despite the rarity of good individual work and the proliferation 

of ready-made architecture, which seems to be untouched 

by any creativeness, the architectural practice and ideas in 

Zagreb have not kept pace with changing times and attitudes. 

One of the reasons may be the limited funds for building 

and another are certainly the even more limited ambitions of 

the atuhorities where architecture is concerned. The town is 

not looked after nor is it lived with. The professionals do not 

get the recognition they deserve nor are there any significant 

commissions. Furthermore, no instruments or criteria 

for an objective evaluation throught competitions have been 

developed and inferior designs are accepted and even imposed 

because they reflect either the taste of the custormer or, 

at best, the mediocre criteria of compromise jury decisions. 

What are then the architect's chances of development and 

accpetance 

Frustrated hopes of general change in the aftermath of conceptual 

art brought about the development of the new painting 

and sculpture. Of all the arts, however, architecture depends 

most on the society in which it develops and therefore 

does not offer the architect the possibility to escape 

from the practice with which he is in conflict. Should he 

then resign himself to producing designs for the isolation of 

galleries, for himself and the individual user or is there a 

chance that his work may be accepted more widely when we 

reach a higher technological level and when new ideas meet 

with less suspicion 

The are left then with exhibitions, design-pictures and buildings-symbols; 

occasionally they also design private houses 

and interior decoration. Should we accpet designing a family 

house as a return to the primary task to be compared to the 

return to the primary tasks in painting and sculpture after 

coneptualism, or is it a situtation similar, and not by chance, 

to that before World War II when architects in Zagreb produced 

their best work in designing villas Then as now the 

Establishment was unsympathetic to new ideas in public 

building design. Shall we then accuse these architects, both 

older and younger ones, of being »unsocial« or should we 

look for the answer in the real problem 

Without any intention of accusing the recent building practice 

in this town, in which the phrase »more urgent needs« is 

used as an axcuse for rejecting the creative element in arhitecture, 

the new generation feels the need to react to reality 

by offering new outlooks. 

Exhibitions as a way of establishing the dignity of the profession 

may be regarded as a only a game by traditionalists 

and standard architects. For the general public it means more 

information about development in other fields of art, which, 

though much more temporary, get more attention than architecture, 

the permanent and formative element of environment. 

For the architects whose work is presented in this exhibition 

and for us who believe that the artist creates his time rather 

than out of it, the reduction of architecture to an activity to 

be shown at exhibitions is frustrating. It shows the wide gap 

between the current practice and the needs and potential 

that exist in this town. 

Davor Matičević

RAZLIKE 

»Pojedinosti« i pojedinci — naslov i sudionici ove izložbe, 

nisu slučajno u zvučnoj vezi. 

Važnost bavljenja detaljem samo je za površnog promatrača 

u vezi s reaktualizacijom »izama« u trendu postmodernizma. 

Bavljenje detaljem znači prakticiranje ličnog Majstorstva 

Oblikovanja, ili njegov povratak iz Babilonskog Sužanjstva 

Modernog ili svakog drugog pokreta, koji Kreativni Užitak 

surogiraju Zbirkom 100 recepata. 

Primjena recepata također može donijeti užitak, ali užitak 

koji se zadovoljava ispravno nabubanim kanonima, štreberske 

vrste. Taj užitak nije kompletan, jer se obraća samo 

umu, kao ovjerovitelju dobro napisane zadaće, bez potpunog 

doživljaja u stvaranju i proživljavanju novog iskustva. 

Učinke, koji se putem postojećih šifri obraćaju umu da ih 

prepozna, lako je kontrolirati. To, kao i odsutnost ili subordinirano 

prepuštanje Kreativne Odgovornosti, kod sljedbenika 

»izama«, u mojim očima izjednačuje Internacionalni 

Stil (kao digest Modernog Pokreta) i Nazi-Realismus. To 

je njegova politička dimenzija. 

Obraćanje umu jest literatura u oblikovanju. Primanje pošiljki 

putem dogovorenih šifara, da bi se zatim prizvalo 

djelovanje, a ne doživjelo iskustvo, spor je i neučinkoviti 

design. 

Modernizam, Late Modernism, To Late Modernism, Lost 

Modernism, But Not Least Modernism, Most Modernism, 

Post Modernism i Post Office, u tom su pogledu jednako 

mrtvi, hladni, ili mrtvorođenčad. 

Oblikovatelj koji se oslanja na kanone, a zaboravlja nužnost 

zamračivanja prije osvjetljenja i poticaje konteksta koji 

oblik određuje mjestom, nije vrijedan svoje plaće. 

»Pojedinosti« zato nisu »izam«, nego oslobođenje od terora 

uskrate užitaka, prepuštanje odgovornosti, i, kao i svaki 

put kad se to dogodi, novi početak za Arhitekturu. 

»Pojedinosti« ne konstituiraju nikakav »izam«. Oblikovanje 

pojedinosti ni ne može biti uniformirano. Dokaz za to je izložba 

različitih Pojedinaca. 


PROLEGOMENA POSEBNOJ TEORIJI METODE 

Razmatrati problem metode oblikovanja moguće je spekuliranjem 

o arhitekturi kao svojevrsnom mnemotehničkom sredstvu. 

Kada je zamišljen teatar pamćenja, bilo je to posredstvom 

ideje mjesta i slika što se preklapaju u našem sjećanju. 

Arhitektura je ovdje predstavljala partnera koji sređuje unutar 

sistema pamćenja. Poput kompjutora s memorijom sazdanom 

od nepomičnih dijelova, upravo je arhitekturalnost 

doista mnemonika našeg rada na oblikovanju. 

Arhitekturalnost je svojstvo, visoki potencijal nekog sistema 

za sređenje. U kompleksnijim sistemima, poput grada 

ili građevine, prepoznajemo samo simultani red punog i 

praznog dijalektički suodređenih. Premda se urbanizam 

Moderne služi metodama dodavanja u praznom, često je 

upravo osjećaj okruženja ono u čemu uživamo u gradovima 

sačinjenim od otvorenih prostorija izdubljenih u primarno 

punom, formirajući kao preostatak građeno. Time se 

arhitektura može činiti više procesom Oduzimanja Od negoli 

Dodavanja. U. No bez obzira na to radimo li s punim ili 

u punom, i jednom i drugom unatoč nešto treće je odreditelj 

i označitelj koji zahtijeva osebujnu gradaciju zadaće 

arhitektonskog oblikovanja. 

Novo ponašanje na nivou konteksta svojim razumijevanjem 

postojeće arhitekture, koja nudi niz valjanih rješenja potvrđenih 

svojevrsnim eksperimentom s prošlošću, dakle samim 

svojim trajanjem, neće biti bitno bolje od ponašanja koje 

nudi Zeitgeist ideologija Moderne svojom recepturom mašinske 

ili kakve druge nearhitektonske reference novoj arhitekturi. 

Arhitektura kao referenca novoj arhitekturi prijeti također 

postati tek narednim receptom koji će oblikovatelja i dalje 

oslobađati kreativne odgovornosti za oblikovanje. Reference 

se, u području mišljenog, dakle kao apstrakcije, svode na 

formalne predloške kao svojevrsno generativno sredstvo 

kojim nastaju arhitektonski referencijalni sistemi. Jednom 

iscijeđen iz postojećeg fundusa takav predložak ujedno je 

izmješten ne samo iz stvarne fizičke datosti konteksta već 

i iz vlastite fenomenološke nadgradnje, dakle iz ukupnosti 

koju, za razliku od fizičke parcele, nazivamo fenomenološkom 

parcelom. Predlošci koji se obrađuju metodom znanom 

kao izmještaj koncepta ne podliježu literarnoj obradi, dakle 

direktnoj transkripciji, nego moraju biti obrađeni transpozicijom 

koja neće zamagliti konceptu imanentna značenja. 

Razlog je tome važnost referencijalnog predloška u zajedničkom 

razumijevanju njegova porijekla. Kultura se temelji 

na komunikaciji, pa je nužno najprije detektirati a potom 

i razumjeti otklone od prepoznatog predloška nastale 

transpozicijom kao kreativnim postupkom. Receptura opet 

djeluje znakom i doživljaj je potisnut umom, oslobađajući 

oblikovatelja kreativne odgovornosti za oblikovanje. Ideja 

distorzije, nasuprot tome, izobličavanjem referencijalnog 

predloška, koje odražava posebnosti naših novih kretanja 

na konceptu, ispit je vitalnosti odabranog predloška, kad 

ispitujemo predložak do granice postizanja posebnosti karaktera 

koji preuzima odgovornost za čin kreativne distorzije. 

Sve to pod pretpostavkom da, poštujući kapacitet 

forme za primanje novih funkcija, odaberemo onaj predložak 

koji će moći biti primijenjen kao rješenje unutar posve 

drukčije fenomenološke parcele. I to ne samo do granice 

određenog predloška nego i preko granice distorzije, stvarajući 

time posve novi predložak. 

Primarno je svojstvo arhitektonske forme da definirajući 

sebe istodobno definira i unutarnje i vanjske Prostorije. 

Razmotrimo li ideju ovojnice kao preostatak od dubljenja 

vanjskih i unutarnjih prostorija, kao ono Između, kao »Treće«, 

tada se unutar materijalizirane razmeđe otkriva stvarno 

područje arhitekture kojim treba ovladati. To učiniti moguće 

je metodama oblikovanja koje nastoje na posebnostima kao 

izrazu otklona od referencijalnog predšasnika umjesto na 

ready-made formulama za nepotrebno umnožavanje. U tom 

kontekstu pitanje eklekticizma postaje apsurdnim. »Treće« 

je doista očvrsli medij arhitekture. Rekavši to svjesno nastojimo 

demistificirati takva apstrakta kao što je prostor. Time 

protežiramo naznaku realiteta mjesta unutar fenomenološkog. 

Pojam mjesta zahtijeva tada ontologiju građenja koja, 

upošljavajući rezultate mentalne akcije u punom, atakira 

na doživljajno. Moderna je izomorfna u domeni detalja kao 

što je izotropna u urbanizmu. To će reći da oblik nije 

definiran mjestom, kao u zaglavnog kamena. Ako razvijemo 

ideiu Pochea (uđepljivanja) kao postupka razlučivanja formativnih 

od neformativnih prostorija u procesu očitavanja 

kuće, tada činimo prvenstveno distinkciju između elemenata 

potrebnih da se pojmi karakter kuće i drugih koji preostaju 

kao svojevrsna dopuna osnovnoj figuri. Tako dokinuta 

direktnost, reciprocitet između dvaju zbirova prostorija, 

presuđuje u korist oblikovanja preostatka. On sada nije 

puki materijal zida nego mnogo više. 

Takav Novi Poche postaje fizički definiran, uvjetno rečeno, 

debljinom koja ga razlikuje od ovojnice kao što se papir 

razlikuje od kutije, premda su oboje ambalaža. Stupnjevanje 

oblikovanja na takav način ukazuje na dijalektičnost 

metode koja ukida reciprocitet između punog i praznog 

nastojeći na obliku koji je bitno određen mjestom. Takav 

Radikalizirani Poche, kako ga naziva Davor Lončarić, otkriva 

i iskorištava svaku priliku gdje je više prostorija svedeno 

jedna na drugu, potirući njihove nesvodive razlike Između. 

Budući da percepciji ostaje samo sekvenca, total je predmet 

umovanja, tek naredna apstrakcija. Organizirati sekvencu 

moguće je svojevrsnom arhitektonskom promenadom koja 

određuje čitanje u kretanju i podržana je raznim nivoima 

Pochea. Promenada simulira mentalni put čineći za nas 

sekvencu totalom s pomoću izgradnje komplesnog Gestalta. 

lako s početka urbana kategorija, ona sada ulazi u Vokabular 

i na nivou zgrade. Da bismo ušli, koristimo se vratima. 

Pred nama je ipak čvrsto, solid, s idejom prostorija samo 

u našoj glavi, zahvaljujući vizualizaciji vrata. Prostorije 

doista očekujemo, ali je doživljaj njihova otkrivanja poput 

dubljenja u kuću, prostoriju po prostoriju, slijedom promenade 

a očitavajući »upustva za upotrebu« u svakim vratima, 

prozoru ili stepeniku. U razmeđi sređenoj gradacijom zadaće 

oblikovanja uskladištena je arhitektonska poruka koja se 

otkriva formiranjem Doživljajnog Pochea. 

Puno po sebi ukazuje tako na potencijal bogatstva značenja. 

Distorzija referencijalnog predloška na način oblikovanja 

preostatka ukazuje na pojedinosti i s pomoću 

pojedinosti definira ne samo razinu preuzimanja kreativne 

odgovornosti za oblik nego i sposobnost oblikovatelja da 

učini istinski kvalitativni pomak. Radeći s punim ili u punom, 

pojedinosti postaju krajnji zadatak oblikovanja. 

Nikola Polak

DIFFERENCES 

Only a superficial observer could say that the importance 

of working on detail is linked with a renewed interest in 

»isms« in post-modernism. To be interested in the detail 

means to work on one's own Mastery of Shaping or the return 

of that mastery from the Babylonian Slavery of the Modern 

or from any other movement which uses the Collection 

of 100 Recipes as a surrogate of Creative Pleasure. The application 

of recipes can also bring pleasure, but it is a pleasure 

satisfied with canons learned by heart, a swot's pleasure. 

It is not complete because it addresses only the mind as the 

verfier of a well-written assignment, it does not offer the 

full experience of creating or observing new work. It is easy 

to control effects which address the mind through existing 

codes. In my view, this, as well as the absence or surrender 

of Creative Responsibility in the followers of »isms«, makes 

the International Style (a digest of the Modern Movement) 

identical with Nazi Realism. That is its political dimension. 

Addressing the mind is literature in design. The reception 

of messages via established codes in order to produce an 

effect rather than create an experience, is a slow and inefficient 

design. Modernism, Late Modernism, Too Late Modernism, 

Last Modernism but no Least Modernism, Most Modernism, 

Post Modernism and Post Office are in this respect 

equally dead, cold or still-born. The designer who relies on 

canons, while forgetting the need for darkness before illumination 

and the stimulus of the context which defines shape 

through place, is not worth of his hire. Therefore »Details« 

are not an »ism« but liberation from the terror which denies 

pleasure and renounces responsibility; they are also a new 

beginning for Architecture. The design of details is not and 

cannot be uniformed. The exhibition of different Individuals 

proves it. 

PROLEGOMENA TO A SPECIAL THEORY OF 

METHOD 


The problem of a design method can be considered by qualifying 

architecture as a kind of mnemotechnic device. When 

the theatre of memory was conceived, it used the idea that 

place and image overlap in our memory. Here architecture 

represented a partner who puts order into the system of 

memory. Like a computor with a memory consisting of immobile 

parts, the architecturality is the mnemonics of our work 

on design. 

Architecturality is the high potential of a system for being 

ordered. In more complex systems, like a town or a building, 

we recognize only the order of solid and void, dialectically 

co-determined. Although modern town planning uses the method 

of adding into the empty, it is the feeling of enclosure 

that gives us pleasure in towns consisting of open spaces 

carved out in the primarily full, forming the building as the 

remnant. Thus architecture may seem more a process of 

Subtraction From than Addition Into. But no matter whether 

we work with solid or void, it is always the Third that determines 

and denotes and it is this element that requires the 

characteristic gradation of architectural design. The new behaviour 

on the level of context with its understanding of the 

existing architecture which offers a number of valid solutions 

confirmed by an experiemnt with the past, i.e. with its duration, 

will not be significantly better than the behaviour offered 

by the Zeitgeist ideology of modern novement with its machine 

or some other non-architectural reference for the new 

architecture. Architecture as a reference for the new architecture 

runs the danger of becoming yet another formulla 

which will rid the designer of creative responsibility for the 

design. As abstractions, references become formal models as 

a means for the generation of architectural referential systems. 

Once taken from the existing holdings, such a model 

has been displaced not only from the real physical reality of 

the context but also from its own phenomenological superstructure, 

i.e. from the totality which we call the phenomenological 

site as opposed to the physical site. Models analysed 

by a method known as the displacement of concept are not 

subject to literary analysis, i.e. direct transcription — they 

have to be analysed by transposition which will not obscure 

the meanings immanent in the concept. 

The reason for this is the importance of the referential model 

in the common understanding of its origin. Culture is based on 

communication, and it is therefore necessary to first identify 

and then understand the deviations from the recognized model 

produced by transposition as a creative procedure. The 

formula again produces its effect through a sign and experience 

is suppressed by the mind, thus freeing the designer of 

creative responsibility for his design. By contrast, the idea of 

distorsion, by distorting the referential model which reflects 

the special characteristics of our movement to the concept, is 

a test of the vitality of the chosen model, when we test the 

model to the limit of achieving the specificity of character 

which assumes responsibility for the act of creative distorsion. 

This applies only if we select the model which can be applied 

as a solution within an entirely different phenomenological 

site. And not only to the limit of a given model but 

beyond the limit of distorsion, thus creating a new model. 

The primary quality of architectural form is that while defining 

itself, it defines equally well the internal and external 

Premises. If we consider the idea of the casing as a remnant 

from the scooping out the external and internal premises, as 

the thing Between, then the real area of architecture emerges 

within the materialized boundary which must be controlled. 

That is possible only by methods of design which strive to 

achieve originality as an expression of deviation from the 

referential predecessor and do not resort to ready-made formulas 

for unnecessary printing. In this context the question 

of eclecticism becomes absurd. The »third« is the real medium 

of architecture. Saying this we are trying to demystify 

such abstracts as space in order to promote the indication 

of the reality of place within the phenomenological. The notion 

of space requires an ontology of building, which, using to the 

full the results of mental action, attacks the experiential. 

Modern architecture is isomorphous in detail as it is isotropic 

in town planning. In other words, design is not defined by 

place as in the keystone. If we develop the idea of the Poché 

i(pocket) as the procedure for distinguishing between formative 

from non-formative rooms in the process of deciphering 

the house, we are primarily making the distinction between 

the elements required to understand the character of the house, 

and others that are some kind of a eftover. This New 

Poché becomes physically defined by the thickness which distinguishes 

it from the enclosure in the same way as envelope 

differs from a box, though both can be used for packaging. 

This way of gradation indicates the dialecticity of the method 

which abolishes the reciprocity between the solid and the 

void, emphasising the form which is defined by the place the 

Inbetween. This Radical Poche, as Davor Lončarić has cal ledit, 

discovers and utilizes every opportunity where several 

rooms merge one into antoher, obliterating their incompatible 

differences Between. Since only the sequence has been 

left for perception, the total is only an object of speculation, 

only the next abstraction. The sequence can be organized by 

an architectural promenade which determines reading in motion 

and is supported by the various levels of the Poche. The 

promenade simulates the mental path, turning the sequence 

into a total by building a complex Gestalt. Though it began 

as an urban category, it has now entered the vocabulary on 

the level of the building. In order to enter, we use the door. 

Before us is the solid, the idea of rooms exists in our minds 

only because we visualize a door. We do expect rooms, but 

the experience of their discovery is like scooping out the house, 

room by room, while reading the »instructions for use« on 

every door, window or staircase by fallowing our promenade. 

It is in the boundary ordered by the gradation of the task of 

design that the architectural message which is discovered 

through the Experiential Poché is stored. 

Thus the full indicates the potential wealth of meaning. The 

distorsion of the referential model on the design of the remnant 

indicates the details; these details define not only the 

level of creative responsibility for the design but also the 

ability of the designer to make a truly qualitative shift. Working 

in the full or with the full, details become the ultimate 

task of design. 

Nikola Polak

ODUVIJEK SU ME PRIVLAČILE POJEDINOSTI 

POJEDINOSTI SU ME ODUVIJEK PRIVLAČILE 

SADA ME PRIVLAČI OVA POJEDINOST 

OVA POJEDINOST ME SADA PRIVLAČI 

MENE SU ODUVIJEK PRIVLAČILE 

POJEDINOSTI 

MENE SADA PRIVLAČI OVA POJEDINOST

VRATA — ULAZNI PROSTOR DRAGU 

LJARNICE, London, projekt 1981, interpretacija 

za izložbu 1982.

Čisto uživanje je nezakočena vježba prirodne 

aktivnosti. Ono nije postajanje — GENEZIS 

— već vršenje — ENERGIJA — jedne razvijene 

funkcije. 

PLATON 

Vrijeme predsigurnosti. 

Treba pronaći prave riječi za početak i kraj; 

za stvari koje nas u istom stupnju privlače i 

odbijaju — zbog puta, kretanja, tragova i 

kulminacije. 

Kulminacije ne volimo, volimo put koji vodi 

do njih. 

POJEDINOST — individualno u općem, trenutno 

u vremenu, impuls u kontinuitetu 

Tema jednog TV-snimanja u studenom 1981. 

— »Dometi medicine« 

Povremenost. Prostor za jedan dan. 

Oblikovni identitet u okviru teme zbivanja. 

Prostornim AUTORITETOM naglašeno je ono 

što kod postanka oblika predstavlja bitni moment 

za njegovu motivaciju. 

PROFILACIJA je ispit arhitekta. 

Profilacija nije podvrgnuta nikakvu nasilju. 

Nije više riječ ni o porijeklu, ni o tradiciji, ni 

o konstruktivnom postupku, ni o prilagođivanju 

utilitarnim potrebama. 

Profilacija je čisto stvaranje duha. — (L C.) 

Simboli: 

Život. 

Smrt. To su izlazna vrata za svakog od nas. 

Ne znam zašto hoće da je načine okrutnom. 

Ona je horizontala vertikale, dopunjuje, prirodna 

je. — (L. C.) 

Svjetlo i mrak. 

Govoriti tiše... nadati se dubokim sjenama 

vlastite arhitekture.

TV-SCENOGRAFIJA za emisiju Dometi medicine, Zagreb 1982

Pojedinosti koje izlažem pripadaju nizu 

stambenih zgrada na Vlaić brdu u Novskoj. 

Stambena je arhitektura ove vrste (društveno 

usmjerene) uvjetovana mnogobrojnim 

normama, propisima i preporukama o 

namjeni, veličini i broju prostorija, o zidovima, 

podovima i prozorima. Postoji, naime, 

uvjerenje da se može propisati kvaliteta 

projekata, a time i stanovanja... 

Stanari također imaju definiran sustav vrijednosti 

različit od spomenutog normativno 

zakonskog. Taj sustav vrijednosti (koji se 

već desetljećima pokušava razumjeti s 

raznih stanovišta: funkcionalističkih, povijesnih, 

fenomenoloških, socioloških) ima 

jednu bitnu konstantu — osnovni je prioritet 

stanara »posjedovanje« stambenog 

prostora, tj. utjecaj i sudjelovanje pri formiranju 

vlastite životne okoline. Posjedovanje 

se očituje na razini organizacije 

prostora i na razini izgleda, tj. oblika, detalja, 

fakture itd. Kriteriji po kojima stanar 

djeljuje pri uređivanju i dotjerivanju svoga 

prostora bitno su određeni tradicijom ili, 

ljepše rečeno, kontinuitetom navika i ukusa. 

Želim reći da su u takvoj zgradi prostorni 

i materijalni elementi unaprijed zadani, čak 

i propisani. 

Na primjer, ovaj stambeni niz sastoji se od: 

soba, malih kupaonica, spremišta, kuhinja, 

ožbukanih zidova od opeke, dvostrešnog 

crijepom pokrivenog krova, tipskih prefabriciranih 

prozora, streha, prigrađenih garaža, 

živica, nadstrešnice itd. 

Bitno u izloženim pojedinostima jest povezivanje 

standardnih elemenata. To jest: kako 

se u istom građevinskom i instalacijskom 

okviru jedne stambene jedinice može 

stvoriti šest različitih tipova kuće, odnosno: 

kako se na istoj građevnoj matrici 

uličnog pročelja odražava ta unutarnja raznolikost. 

»i % w 

O 

O 

< 

Projekt stambenog niza na Vlaić brdu ne 

bi bio izrađen bez podrške i pomoći Branka 

Kincla, Veljka Jakupeca, Vesne Eremije 

i Zvonka Kufrina.

STAMBENI NIZ — NIZ POJEDINOSTI, Novska, projekt i realizacija, 1981—82.

Svrha je pregrade da dijeli prostor. Rešetka je izuzetak, ona dijeli ali 

ne skriva. Može štititi interijer, a istodobno ga otvara eksterijeru slobodnije 

od bilo kojeg arhitektonskog elementa. Osim toga zatvoreni volumeni 

vidljivi su kroz specifičnu transparentnost rešetke. Rešetkasti paneli 

imaju dvosmisleno značenje u definiranju mjesta i volumena. Njezina 

složenost i dvosmislenost potpuno odgovaraju prirodi odnosa vanjskog 

i unutarnjeg prostora.

KUCA-SJENICA, Zaprešić kod Zagreba, projekt 1981.

o 

DC 

< 

o 

z 

o 

0 J 

._ © 

* ra E _ .E -F 

N .g^t = t c 

c 

© ^ 

OT >co 

© 

© 3 

O © 

.«o Ä 

O) > 

^ 03 

«'S 

0 co 

1 E. 

E.2. 

CÖ 

â.ii 

CO 

■* °J"Č5 

Cl) m 

ffl 

x::fc 

6 E - I o 

E 

f § I -5 

co 

C g E 

0 fc © O 

— O C 3 

co cx * 

>- N T3 -. 

O CO © O 2 

Ž,CL § | | 

N fc CL 

(0 ~ 2 ~ 'o 

C to (Od) 

rff 3" to F "t: 

.2 -a > fc o 

> o o £ CL 

■£ S * «,£ 

U — c co S 

S- co > 

CO X0 .fc J£ .£! 

—> ^ = 

© N X: 

2>-o _ © o co 

CO — 

»gaga 

3 a co 2 "0 "*- 

CO 

o S 

CO 

o 

2 to 

■* o 

0) i_ 

©°- 

'č 

3 0 

X» 

©E 

x: 

Ü 

co 

CO 

o 

CL 

■a 

© o 

c i 

© c 

.E "o 

^ fi 

. = CO 

21 

> : = • © O © 

m X" CD —. r- S 

=j 

w 

CO CD 0 fc, „ co *- co 

O. > O h „ 

o © B _ 

CD X CO © O CO O 

:=•:=, CD -* E"-E> 5 = 

2 

2: ° 

> c 

© 

C CO 45 "O co >co to 

-2. ©2* m o © 'c 3 

CD *3 -=í,-5 5 © T3 ._ 

0 O C 

© E M-® 2 - 2 > 3 

E W fi 

O Q. 

■fc. © a. 

■= => 

© CO T3 

T3 O c CO 

5 N 

© T3 

2_ C 'Ň © E © 3 

fc . '-a —'5 

= 5 © _ c ** fi 

a._ 2 - 2 >- o 

c >co = CL 

-K3 

© 2 

5£i» 

Z =>X 

.> > E 2 _- 

Q co 

S © 9 © N _: ~ B-* 

:* '> fc co a> :ü 0 

E « — 

^S° 

o 

S£o 

Nfflc 

*J - > ü 

ro -a t 

>co 0 

i~ 

©c 5 

c .îo 

o © 

c coo 

N ©-5Í 

© C 3 

CL _ 

OT 

.E, O 

3 CO > 

> ^J 

-S "N 

^ = © 

c co 

o c 

© o > 

co>o © 

o -4= © 

^ co 

co ~ . 

SŠ2 

_© co © 

°-© - 

■* F 

•°:-o 

Sce 

© ^ 3 

Si CL 

ili 

1 „J 

>o ~ 

o 3 ■£ 

O-^ŕ co 

N 

IIS 

o *-■ © 

E 4í 

.E co a> 

îî 

ili 

fc SS \/ 

© © * 

E2to 

■EZ ^C =0) 2 

■e E 

° o 

° w Et 

O Jŕ > ■- 

3 o E 

© O) C0 

E X- -0 J« 

0 0 0 ¾ 

co © 0 © 

^: -a co OC 

C 

E °> >î 

2. N 5CD 9 E 

CL 

© CO c T3 îî 0 Sa 

1^ fc ^T -r- — ^1 

_XJ ox ro _ 

W 3 0 © F : 3 

,o « ■ "2 .2» 

O © yy C © -a _J 

■S^~ gí8E- 

•2.C0. 

N © 

Q. © 

>N 

O O-^ 

o ° .OJ, 

© « E 

C - = ^ 3 

._ ro 

© 

0x1 E 45 fcCD 

© ®í2 

© © 

w :=, 

Q. t- 

2 co 

t: CD 

© o> 

Xl 1- 

o 

*£ 

ro 3 

E o 

© 0 

| Q -°^E - C 

o 8«c«2|Ö Q.O 

• . 2; 's ©" Ü g-o 

■ ^ O N N © 3 T3 

.2'=§=©2=2E 

-■§.2.2 

•o co ^ co co © 

ro --^=57-^ ro -K co - co c co _ c 

EE 

O © c: 

E ~ © 2 2 > 2 o ©"" u © 

c c N 

o 

C0 3 T3 O CL O O 

< 

© li si 

CL >^ 

■§ © 

N -^ „ C "5 

■ ®° 

'E « 3 T3 N 

co ' 

©~ 

-ss 5. 0 2 o 2 © 

o o 

1- 0 

o 

a -e § w c« - 2«o. 

LU -0 — ii XI C 

© E23 

— c o © 

Q m 

— © „" ^ 

J > ř O IO 

^§ 

D o 

2 E x 

^ © 

E 

S -*._ 2 3 o Ä 

> 

.Si. 0- OJ n 2n -=5 to Ü. -. 

< . o % co CLCO" io 

< 

C ~ ■ f ě "G 

-3 

© CO > 

_l ■0 

OJ«, 

c 

E E 

lî 

c 

0 ■ C ^ ^ Ä—• . •— 

c © — © 

•^■o-^xi 

© .2, © o îÍ|lP e «íi 

SS © 

a. < ±= ěô.=,._ > © a 

c ■© ■© m 3 ° 3 S=2.2.E5SE£>

PREDVORJE - DNEVNI BORAVAK, u kući za K. F. Schinkela na Shinkenchiku competition, Japan 1980.

ü 

< 

2. Zagrebačke kupole

A. Idejni projekt iz 1927. god., 

s projektiranom kupolom na 

uqlu 

J3. Izvedbeni projekt iz 1928. 

god., bez kupole 

KUPOLA — ELEMENT PROSTORNE FUNKCIJE. 

3. Projekt adaptacije tavana ugaone kuće u Križanićevoj 

16 u stambeni prostor za vlastite potrebe

OPLOŠJE I STEPENICE (KAO »PUNA FORMA«) 

Stubište u potkrovlju adaptiranom u stanu 

Jedan od najranijih primjera na kojemu sam doživio plohu 

s mogućnostima što ih pruža za stvaranje prostornih, 

svjetlosnih ili kolorističkih situacija bila je scenografija 

za operu Koriolan Božidara Rasice, izvedena 1958. godine 

u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Zakrivljenoj 

plohi koja je spuštana do poda ili je bila dignuta u vis u 

nekim je scenama suprotstavljeno stubište. Međutim, 

tada je na mene, sa svojom jednostavnošću, ploha djelovala 

kao inspiracija. 

5 

a. 

O 

Oplošje, kao glavnu temu kuće u čijoj su se unutrašnjosti 

kasnije našle stepenice, prvi put sam projektirao 1976. 

godine. Oplošje je vanjski zid presvučen toplinskom izolacijom 

i valovitim salonitom. Ono je dvostruko kad su 

sobe uz fasadu. Sve prostorije povezuje prostor u centru 

zgrade. Kuća ima i drugu, sporednu temu — zid koji se 

oslobađa u visinu, prolazi kroz nju i nastavlja se u teren. 

Poslije ovog projekta investitor je sam nastavio projektirati 

tako da je zgrada danas sasvim drukčija. 

Kod kuće Orlović-Tomašković, projektirane 1979. za Punat 

na Krku, oplošje je kutija stvorena vanjskim zidom, a 

stepenice su postavljene simetrično, po jedanput za svaku 

stambenu jedinicu. One čine punu formu zajedno s 

obzidanim ormarima oko kojih se penju.

Oplošje, u odnosu na koje su stepenice »nazubljene«, ovdje je sastavljeno 

od krova, poda i zidova. Ispod stepenica ulaz je u kuhinju i izba.

2

PORTAL-FASADA krematorija na Mirogoju, Zagreb, natječajni rad, 1981.

Ü 

O 

a. 

Kuća o kojoj je riječ sagrađena je u Zagrebu 

1910. godine. Nema izraženiji arhitektonski 

domet i skromna je u detaljima obrtničkih 

radova. Jedino u oba pogleda nedvosmisleno 

pokazuje vrijeme svog nastanka. 

Godine 1978. objekt je temeljito obnovljen te 

je tom prilikom uvedeno centralno grijanje. 

Za slučaj nužde ostavljen je dimnjak u dnevnom 

boravku. Kalijeva peć (novijeg datuma) 

nije bila više za upotrebu. Odlučeno je da se 

postavi lijevano-željezna peć industrijske proizvodnje 

tipa »Franklin«. Zadatak je bio načiniti 

takvu podlogu za »Franklin« peć, koja će 

umanjiti njezinu vulgarnost i omogućiti joj 

da stoji u sobi ozbiljne jednostavnosti. Prikazano 

predstavlja odabrano rješenje. Upotrijebljeni 

materijal žuti je travertin u kombinaciji 

sa žbukanim zidom obojenim bijelo, kao i 

soba. Za dekoraciju je uzet gipsani reljef 

dječje glave, kupljen u prodavaonici suvenira 

i također obojen u bijelo. Pod u sobi je 

parket, tamnije bajcan i lakiran lakom visokog 

sjaja.

POSTOLJE KAMINA obiteljske kuće, Zagreb, realizirano 1981.

1 

SPOMENIK U VODICAMA izrađen je u skladu s mogućnostima naručioca, 

izvođača i tržišta građevinskog materijala. Otuda njegovi 

nedostaci. 

Metaforični koncept autora temelji se na pojmovima koji nose odgovarajuća 

značenja, 

rezistencija 

dostojanstvo 

monolitnost 

pokrenutost 

uvjerenje 

iracionalnost 

bridovi 

glatke plohe 

jedan materijal 

konzole 

simetrija 

masa oslonjena na brid 

Materija gubi fizičku i tehničku određenost. Linija, ploha i svjetlo 

osnovni su elementi sintakse, 

pojedinost je slaba riječ 

pojedinost je slabo ime jakog višeznačnog pojma 

pojedinost osvjetljava općenitost — smislom 

pojedinost je forma 

pojedinost je objektivni odraz subjektivne stvarnosti 

pojedinost je postvarenje 

pojedinost je apstrakcija 

pojedinost je ekvilibar između banalnosti i bizarnosti 

pojedinost je lirska pjesma 

pojedinost je koncentracija 

pojedinost je pojedinac 

slabe riječi treba zakonom zabraniti

SPOMENIK U VODICAMA, 1981.

OKRETNA VRATA NA SJECIŠTU DVAJU ZIDOVA u Kući za K. F. Schinkela na Shinkenchiku Competition, Japan 1980, interpretacija 1982. 

r.br. 

pitanje 

odgovor 

DA l NE

GLEDANA DANJU, 

KRIJESNICA IMADE 

CRVEN ZATILJAK 

BASHO

BIOGRAFIJE 

IVAN CRNKOVIĆ 

Rođen 14. 10. 1941. u Zagrebu. 

Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu 

u Zagrebu 1966. Od 1967. radi kao 

asistent na Katedri za arhitektonsko 

projektiranje na predmetima: Arhitektura 

društvenih zgrada, Arhitektura stambenih 

zgrada, Arhitektura industrijskih 

zgrada, Interijer. 

NATJEČAJNI RADOVI 

1968. Kulturni centar, Skopje (s arh. 

D. Posavcem) 

1969. Hotel Grand Palace, Lapad — 

Dubrovnik (s arh. E. Šmitom) 

. Urbanističko rješenje centra Vinkovaca 

— II nagrada (s arh. E. 

Šmitom) 

Muzej vazduhoplovstva, Beograd 

(s arh. E. Šmitom) 

1970. Urbanističko rješenje središnjeg 

područja Zagreba — otkup (s 

arh. E. Šmitom, M. Šosterićem) 

Robna kuća »Korzo«, Rijeka — II 

nagrada (s arh. E. Šmitom) 

1971. Izložbeni paviljon na ZV, Zagreb 

Dom umirovljenika, Samobor — I 

nagrada 

1972. Urbanističko rješenje središta južnog 

Zagreba (s arh. E. Šmitom) 

1973. Spomen-dom, Split (s arh. E. 

Šmitom) 

1974. Autobusni kolodvor, Zagreb (s 

arh. E. Šmitom) 

Novosadska banka, Novi Sad (s 

arh. E. šmitom) 

Spomenik Srijemskom frontu (s 

arh. D. Juračićem, B. Morsanom 

i akad. kiparom V. Bakićem) 

1975. Zgrada vlade Donje Austrije, Beč 

(s arh. N. Mikcem) 

1976. Dječji vrtić i jaslice, Zabok — 

uži izbor 

1977. Zgrade Jugobanke i SDK, Vinkovci— 

uži izbor 

1978. Uređenje Trga Republike, Zagreb 

(s arh. E. Šverkom) 

Sportsko-liječilišni centar, Topusko 

(s. arh. D. Juračićem) Zgrada 

nacionalne i sveučilišne biblioteke, 

Zagreb (s arh. Kasanićem 

i N. Mikcem) 

1979. Shinkechiku Competition: House 

for K. F. Schinkel, Japan (s arh. 

E. Šverkom) 

1980. Sportsko-rekreacioni centar »Salata«, 

Zagreb (s arh. Šverkom) 

Fakultet građevinskih znanosti, 

Zagreb (s arh. D. Juračićem) 

1981. Shinkenchiku Competition: Am 

Exhibition House on the grounds 

of a Museum of the Twentieth 

Century, Japan (s arh. E. Šverkom) 

1982. Doll's House, Engleska (s arh. 

E. Šverkom) 

PROJEKTI 

1973. Obiteljska kuća Kapušin, Samobor 

(izvedeno) 

1974. Adaptacija bolnice Jordanovac, 

Zagreb (izvedeno) 

1976. Poslovnica SB, Kerestinec (izvedeno) 

1977. Radni prostor SB, Samobor (izvedeno) 

1978. Obiteljska kuća Kodrić, Samobor 

1979. Obiteljska kuća Dropuljić, Samobor 

(izvedeno) 

Poslovnica SB, Samobor (izvedeno) 

1980. Obiteljska kuća Dropuljić, Imotski 

(u izvedbi) 

Obiteljska kuća Karakaš, Zagreb 

(u izvedbi) 

1981. Obiteljska kuća Renić, Zagreb 

(projekt) 

1982. Obiteljska kuća Tkalec, Zagreb 

(projekt) 

NAGRADE 

1972. Nagrada SKOJ-a (s arh. E. Šmitom) 

Nagrada 7. zagrebačkog salona 

(s arh. E. Šmitom) 

1976. Nagrada 11. zagrebačkog salona 

za izvedbu »Dječji vrtić u Samoboru« 

IZLOŽBE 

1970. 5. zagrebački salon, Urbanističko 

rješenje centra Vinkovaca 

1971. 6. zagrebački salon, Robna kuća 

u Rijeci 

1972. 7. zagrebački salon, Urbanističko 

rješenje središta južnog Zagreba 

1974. 9. zagrebački salon, Novosadska 

banka u Novom Sadu 

1976. 11. zagrebački salon, Dječji vrtić 

u Samoboru 

1979. 14. zagrebački salon, Uređenje 

Trga Republike u Zagrebu 

1980. 11. Splitski salon, Grobnica za 

Louisa I. Kahna (s arh. E. Šverkom) 

1971. A. Pasinović: Trauma, san, vizija 

(Telegram br. 21.) 

A. Pasinović: Dinamizam grada 

budućnosti (Telegram br. 25) 

A. Pasinović: Gradski pod i gradski 

krov (Telegram br. 36) 

M. Šosterić: Naša su ishodišta 

bliska, ali... (Telegram br. 37) 

G. Golijanin: Oaza igra (Oko br. 

67) 

Arh. Špinder: Osvrt na Natječaj 

za urbanističko rješenje južnog 

Zagreba (Arhitekto. bilten br. 4/71) 

4/71) 

1974. M. Mitrović: Novi likovni program 

zagrebačkih stvaralaca (Politika 

od 26. 10. 1974) 

Mr. V. Bedenko: Dječji vrtić u Samoboru 

(ČIP br. 263) 

E. Špirić: Skica za portret arh. 

I. Crnkovića (Glasilo Arhitektonskog 

fakulteta br. 2) 

PREDAVANJA, NAPISI, INTERVJUI 

1972. Protivu primitivnosti (intervju) 

»VUS-u« br. 1058 od 1. 8. 

Kako afirmirati svoj rad (intervju) 

Vjesniku od 21. 10. 

1973. Dinamični koncept pri projektiranju 

gradskih centara, DARH, 

Zagreb (s arh. E. Šmitom), predavanje 

1974. Grad je otvorena struktura (intervju) 

»Oko« br. 51. od 10. 4. 

1975. Mogućnosti južnog Zagreba; na 

Tribini Narodnog sveučilišta Zapruđe 

(s arh. E. Šmitom) predavanje 

1976. Konceptualna arhitektura i detektura, 

»Slobodna Katedra« na 

Arhitektonskom fakultetu, Zagreb 

predavanje 

1981. Projektiranje u punom; Studentski 

kulturni centar, Beograd (predavanje) 

1974. Razmišljanja na rubu problema, 

ČIP br. 250 

1975. Dječji vrtić u Samoboru, ČIP br. 

263 

1981. Ivan Crnković — autoportret, ČIP 

br. 6 

NENAD FABIJANIĆ 



u Zagrebu, 1974. Godine 1971. započinje 

scenografski rad na TV-Zagreb. Godine 

1975—76. radi kao samostalni projektant 

u birou arh. Vitića. Od 1977. radi 

kao asistent prof. Šegvića na katedri 

za projektiranje, predmeti: Arhitektura 

naroda Jugoslavije i Arhitektura najnovijeg 

doba. 

Član je žirija 11. i 12. Salona mladih. 

Od 1977. član je ULUPUH-a. 

1981. sudjeluje u ILAUD-u, Urbino, Italia. 


1975. Natječaj za hotel »Orijen«, Herceg 

Novi — I plasman u I fazi 

natječaja (s arh. V. Peračićem) 

1980. Kvaternikov trg, Zagreb, Republički 

natječaj — otkup (s arh. A. 

Homadovskim) 

1981. Krematorij u Zagrebu, natječaj 

PROJEKTI, REALIZACIJE 

1975—76. Projekt adaptacije i proširenja 

hotela »Bellevue«, Pag (izvedeno) 

1976. suradnik prof. Šegvića na izradi 

idejnog i izvedbenog projekta 

unutrašnjeg uređenja Muzeja revolucije, 

Rijeka (izvedeno) 

1977—79. Idejni i izvedbeni projekt dječjeg 

vrtića, Pag (neizvedeno) 

1979. Idejni projekt mjesnog centra Brseč, 

I prijedlog 

1980. Idejni projekt mjesnog centra Brseč, 

II prijedlog 

1981. Projekt gradskog pretprostora 

»Mercatale«, Urbino (ILAUD) 

1982. Idejni projekt Gradske recepcije 

— Brseč, III prijedlog 

STUDIJE, PREDAVANJA, TEKSTOVI 

1975. Predavanje o arhitektonsko-urbanističkoj 

problematici grada Paga 

u sklopu proslave 500-godišnjice 

Jurja Dalmatinca, Pag 

1978. Osvrt na djelo arh. A. Albinija 

na II programu Radio-Zagreba 

1981. ČIP br. 6. Autoportret 

IZLOŽBE 

1974. 9. zagrebački salon (TV scenografija) 


1979. Projekt dječjeg vrtića, 14. zagrebački 

salon 

autor postave 11. zagrebačkog 

salona mladih


1982. 17. zagrebački salon (Zagrebački 

krematorij, Kvaternikov trg) 

DRAŽEN J'JRAČIĆ 



u Zagrebu, 1971. Godine 1976/77. 

studirao Projektne teorije i metode na 

TH Delft (Tehnička visoka škola) u 

Nizozemskoj. 

Polazi seminare i drži predavanja iz 

BIBLIOGRAFIJA 

D. Lončarić: Plastična orijentacija Nenada 

Fabijanića, Studentski list br. 2 

od 2. 10. 1973. 

područja stanovanja u Hamburgu, Stuttgarts 

Krakowu, Salzburgu, Splitu, Zagrebu 

i nekoliko gradova SAD. 

Radi u Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog 

fakulteta u Zagrebu od 1972. 

godine na projektima zdravstvenih i 

stambenih zgrada. 


1970. Urbanističko-arhitektonsko rješenje 

Trga Republike u Nišu — 

otkup (s arh. M. Ivankom) 


centra naselja Dugave, Zagreb 

— II nagrada (s arh. N. 

Polakom) 

—. Urbanističko-arhitektonsko rješenje 

I stambene zone naselja Dugave, 

Zagreb — I. nagrada (s 

arh. N. Polakom) 

1978. Centar kulture Susedgrad — nagrada 

izvan konkurencije; nagrada 

Salona mladih 1979. godine 

1979. Arhitektonsko rješenje Građevinskog 

instituta, pozivni natječaj 

(s arh. I. Crnkovićem) 

PROJEKTI 

1974. Projekt interijera biblioteke »I. G. 

Kovačić«, Karlovac (s arh. M. 

Vodičkom) 

I. Palčić: Kako stvoriti Medij; Start od 

24. 4. 1975. 

A. Tomić: Scenografija je suvišna; Večernji 

list od 24. 10. 1981. 

1975. Dom zdravlja Orahovica 

1972—1982. Kuće za odmor, Cres, Pašman 

1981. Stambeni niz, Novska (u realizaciji) 


1976. A Housing System, tiskano u 

»Research Report V« — TH Delft 

(str. 103—105 i 319—373) 

1978. Research Proposal on Common 

Design Criteria, tiskano u Openhouse 

2/78 — Eindhoven (str. 

77—83) 

—. Struktura stambenog naselja — 

simpozij »Leben in der Stadt«, 

Stuttgart (predavanje) 

—. Stanovanje u Jugoslaviji — »Steilshoop 

— workshop«, Hamburg 

(predavanje) 

1979. Zajednički projektni kriteriji stambene 

izgradnje, Glasilo Arhitektonskog 

fakulteta 4/79 (str. 67— 

—82) 

1981. Referat na simpoziju ILAUD, Split, 

Kompleks Jezuitskih zgrada na 

Griču 

IZLOŽBE 

Od 1972. godine izlaže na Zagrebačkim 

salonima. 1979. Salon mladih, Zagreb 

KREŠIMIR KASANIĆ 



u Zagrebu, 1967. Radi kao asistent 

Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu na 

predmetu: — ARHITEKTONSKO PRO 

JEKTIRANJE 

NATJEČAJNI RADOVI: 

1966. Spomenik revolucije u Peći (otkup) 

1967. Robna kuća u Puli (otkup) 

—. Kazneno-popravni dom za maloljetnike 

u Zapadnom Berlinu (u 

I fazi — uži izbor), II faza — I 

nagrada (s arh. W. Dietrichom 

i R. Hausmannom) 

DAVOR LONČARIĆ 

Rođen 23. 8. 1951. na Sušaku. 


u Zagrebu, 1975. 

1969. Hotel na Lapadu u Dubrovniku, 

III nagrada (s arh. R. Klarićem) 

1974. Spomenik našim partizanima palim 

na tlu Italije, Rim, III nagrada 

(s kiparom D. Džamonjom) 

—. Spomenik pobjede kraj Sida, I 

nagrada (s D. Džamonjom) 

1978. Natječaj za Nacionalnu biblioteku 

u Zagrebu (s arh. I. Crnkovićem 

i N. Mikcem) 

PROJEKTI; REALIZACIJE 

1970. Unutrašnje uređenje glavnih pristupnih 

hala aerodroma Frankfurt 

a/M (izvedeno) 

1971. Unutrašnje uređenje restorana 

»Gagarin«, aerodrom Frankfurt 

a/M (izvedeno) 

1973. Obiteljska kuća, Gračec kraj Zagreba 

(dvojni objekt, izvedeno) 

1974. Obiteljska kuća, Malinska, otok 

Krk (izvedeno) 

—. Obiteljska kuća, Vatačići, otok 

Krk (izvedeno) 

—. Ugostiteljsko-obiteljski objekt, Barbat, 

otok Rab (u realizaiciji) 

1975. Ugostiteljsko-obiteljski objekt, Novi 

Marof (izvedeno) 

—. Spomen-park, Komletinci kraj Vin- 

Godine 1975. i 1976. u JNA s Fricom 

u klasi druga Bogoljuba Đokovića. 

Godine 1976. do 1978. radi u Zavodu 

za urbanizam općine Sesvete. Od godine 

1979. do 1981. radi na Zavodu za 

arhitekturu Arhitektonskog fakulteta kod 

Mladena Vodičke. 

Član Savjeta Galerije Studentskog centra, 

urednik časopisa »Čovjek i prostor«, 

urednik »Studentskog lista«, član Savjeta 

i žirija »Salona mladih« free lancer 

FORMIRANJE 

Sakayamuni, Temugin, Goran Ivković, 

Đorđe Pantović, Šaka, Charlie, Gunill, 

Sonya, Vladimir Konstantinović, Nenad 

Miščević, Jasna, Vladimir Gudač, Davorka, 

Nikola Polak, Ivan Crnković, Angel, 

Emiliana, Kristina, Nada, Boris Bučan, 

Emil špirić, B. K., J. B. i žene, Ando 

Hiroshige, F. K., J. L, H. H., J. L B., 

S. L., S. S., Kingsley Amis, Giraud, Ry 

Cooder, mama i tata, Keith Richards 

kovača (s D. Džamonjom, izvedeno) 

1979. Obiteljska kuća, Samobor (u realizaciji) 

1980. Obiteljska kuća, Zaprešić (u realizaciji) 

—. Obiteljska kuća, Dobri dol u 

Zagrebu (u realizaciji) 

1981. Obiteljska kuća, Pojatno kraj Zagreba 

(u realizaciji) 

ARHITEKTONSKE STUDIJE 

1972. Pješčani mostovi za pristup u 

zgradu Aaerodroma — Frankfurth 

a/M (idejno rješenje) 

—. Studija urbanističko-arhitektonskog 

rješenja ugla Mainzerlandstrasse 

/ Quiolettstrasse, Frankfurth 

a/M za poslovni objekt) 

1976. Urbanističko-arhitektonska studija 

rješenja upravne zgrade i galerije 

Kombinata Željezare, Sisak (s D. 

Džamonjom) 

1978. Studija za galeriju »Džamonja«, 

Zagreb 

1980. Studija za stambeno-poslovni objekt 

Petrinjska / Đorđićeva, Zagreb 

(s arh. A. Dragomanovićem 

i F. Toljom) 


1975. Shinkenchiku Competition: House 

for a Superstar, Japan 

1978. Shinkenchiku Competition: Japan 


for K. F. Schienkel, Japan 

PROJEKTI I ARHITEKTONSKE STUDIJE 

1978. Stanovanje u nizu 

1980. Tower Power Houses 

1981. Kuća Gudac-Fučkan 

NAGRADE 

1972. Nagrada SKOJ-a (sa grupom Tok) 

STUDIJE PREDAIANJA, TEKSTOVI 

1973. Plastična orijentacija Nenada Fabijanića, 

Studentski list br. 2 

1980. Trenutno uživanje, Dometi br. 

11/80 

1981. Divlja granica, ČIP br. 6 

Autoportret, ČIP br. 6 

Projektiranje u punom, Studentski 

kulturni centar, Beograd (predavanja) 

1982. Kreditna kartica, ČIP br. 1—4

NEVEN MIKAC 

Rođen 11. 7. 1947. u Zagrebu 


u Zagrebu, 1975. Radi kao asistent Arhitektonskog 

fakulteta u Zagrebu na predmetu 

Projektiranje. 

Studijski boravak i specijalizacija na 

Arhitektonskom fakultetu TH Otaniemi, 

Helsinki, 1977. 

Rad na Rezidencijalnom kursu ILAUD-a 

u Urbinu 1979. 

NATJEČAJI 

1974. Emergency habitat Zagreb, studentski 

natječajni rad UIA Madrid 

(s arh. N. Polakom) 

—. Plasteks design, I nagrada (s arh. 

2. Kovačićem, A. Laslom i N. Polakom) 

1975. Zgrada vlade Donje Austrije u Beču, 

internacionalni natječaj (s arh. 

I. Crnkovićem) 

1978. Nacionalna i sveučilišna biblioteka 

u Zagrebu, jugoslavenski natječaj 

(s arh. I. Crnkovićem i K. 

Kasanićem) 

—. Uređenje Trga Republike u Zagrebu, 

Jugoslavenski natječaj 

1980. Kvaternikov trg u Zagrebu, republički 

natječaj (s arh. N. Polakom) 

PROJEKTI 

1978. Interijer ZKM (s arh. M. Grahovcem 

i B. Silađinom) — 

katalog izložbe GSU, Zagreb 

1979. Citopatološki laboratorij MC Sisak 

1981. Kafe »Purgar« Novi Marof (s arh. 

M. Grahovcem) 


1976. Emergency habitat, Glasilo Arhitektonskog 

fakulteta u Zagrebu 

1977. Hrvatska moderna arhitektura, Arhitektonski 

fakultet Otaniemi, Helsinki 

1982. Zagrebačka arhitektura XIX st., 

predavanje u Društvu arhitekata 

Zagreba (s arh. A. Laslom) 

—. Eklekticizam i urbani modernizam, 

ČIP br. 1 (s arh. A. Laslom) 

BIBLIOGRAFIJA 

1975. La porta Piendonale, In Piu 10/75 

1978. D. Matičević: Nova umjetnička 

praksa u Jugoslaviji, katalog izložbe 

GSU, Zagreb 

1982. M. Susovski: Inovacije u hrvatskoj 

umjetnosti sedamdesetih godina, 


BORIS MORSAN 

Rođen 4. 1. 1943. u Karlovcu. 

Diplomirao 1967. na Arhitektonskom 

fakultetu u Zagrebu. 

Od 1969. do 1971. radio u projektnom 

birou »Plan« u Zagrebu. Godine 1970. 

upisao postdiplomski studij — Filozofija 

znanosti — na Sveučilištu u Zagrebu. 

Od 1971. radi kao asistent na Arhitektonskom 

fakultetu u Zagrebu. Područje 

posebnog interesa: Mass-mediji za vizuelno 

komuniciranje u arhitektonskom 

projektiranju. 

Godine 1981. Ekvivalent magistarskom 

radu: »Neki aspekti primjene masovnih 

medija za vizuelno komuniciranje u arhitekturi 

zgrada za trgovinu«. 

NATJEČAJI RADOVI 

1973. Administrativno-trgovački blok, 

Banja Luka (s arh. J. Alić, D. 

Juračićem, N. Polakom) 

1975. Kazalište mladih, Zagreb (s arh. 

L Buškariol, Z. Mahmetom) 

1976. Shinkenchiku Competition: A house 

fon an Intersection, Japan 

(s arh. G. Holjac, B. Martinovićem), 

Japan 

1977. Robna kuća »Standard konfekcija«, 

Zagreb — I nagrada (s arh. 

I. Maurovićem, B. Bosanac, G. 

Holjac) 

1978. Stambene zgrade i prostor ispred 

kolodvora u Slavonskom Brodu 

— otkup (s arh. D. Juračićem — 

sistem stanova) 

Zavod za psihički abnormne delikvente, 

Popovača (arh. M. Vodička, 

B. Morsan) 

1979. Dom JNA, Split (s arh. Z. Mahmetom, 

A. Laslom) 

PROJEKTI 

1970. Hotel, Skrad (s arh. I. Sutilom, 

Z. Gržičićem) 

1976. Obiteljska kuća, Vidovac 

1977. Vikend-kuća, Zvečaj (izvedeno) 

1978. Pogonska zgrada i rekonstrukcija 

upravne zgrade INA-Naftaplin, Beničanci 

(u izvedbi) 

1980. Dizajn ulične opreme i postave 

»Vjesnikove« knjižare, Karlovac i 

Zagreb (s arh. D. Sisgoreo, B. 

Bregešom) 

Obiteljska kuća, Križevci (u izvedbi) 

Izbor boja za ulazni prostor i 

veiku predavaonicu u zgradi Arhitektonskog, 

Građevinskog i 

Geodetskog fakulteta. 

1979. Adaptacija tavana u stan, Zagreb, 

Ul. 8. maja br. 67 (u izvedbi) 

Vikend-kuća, Punat — otok Krk 

(s arh. D. Morsan) (u izvedbi) 

1981. Adaptacija tavana za Sveučilišnu 

nakladu Liber, idejno rješenje (s 

arh. D. Morsan) 

Adaptacija tavana u stan, Karllovac 

Adaptacija tavana u stan, Zagreb 

Radionica za preradu otpadne 

plastike, Popovača 

Vikend-kuća, Tijesno 

ČLANCI I KRITIKE 

1973. Volite li kič ČIP br. 239, 2/73 

1976. 11. Zagrebački salon i kritičari 

naše arhitekture, ČIP br. 283, 

10/76 

1977. »Arhitektura i vizuelne komunikacije«, 

na otvorenoj katedri SSO 

Arhitektonskog fakulteta, Zagreb 

(predavanje) 

1978. Krstulovićeva zgrada »Elektre« — 

Varaždin u našoj najnovijoj arhitekturi, 

ČIP br. 307, 10/78 

1980. Kuća za raskrižje, ČIP br. 322, 

1/80 

Površne i neargumentirane ocje 

ne, jedan primjer sa Z. Mahmetom 

i S. Laslom, ČIP br. 325, 5/80 



u Zagrebu, 1975. Magistrirao na M. I. T. 

Cambridge, Massachusetts, SAD, 1979. 

Od 1980. znanstveni asistent na Arhitektonskom 


VAŽNIJI NATJEČAJNI RADOVI 

1974. Emergency Habitat Zagreb, studentski 

natječajni rad, UIA, Madrid 

(s arh. N. Mikcem) 

Plastex Design — I nagrada, 

(grupa autora) 


centra naselja Dugave, Zagreb 

— II nagrada (s arh. D. Juračić) 

Urbanističko-arhitektonsko rješenje 

stambene zone/naselja Dugave, 

Zagreb — II nagrada (s arh. 

D. Juračićem) 

1980. Kvaternikov trg, Zagreb, Republički 

natječaj (s arh. N. Mikcem) 

1981. Krematorij u Zagrebu, natječaj 

VAŽNIJI PROJEKTI 

1975. Upravna zgrada u Preradovićevoj 

ulici, Zagreb 

1976—78. Andy WarholI's Factory No. 

3, Manhattan 

1978. Centar za Minojske studije, Santorini 

1979. SAR stanovanje za Egipat (s arh. 

E. Dluchoshem, J. Habrakenom) 

Villa Schinckel-Stirling (s arh. M. 

Horvatom, N. Polakom) 

1982. Sedam imaginarnih kuća 


1979. Grad kao pamćenje, (magistarski 

rad) 

1980. Prilozi razmatranju metode; ČIP 

br. 1—6

1981. Zlatno tele arhitekture, ČIP br. 1 

De solitudine, ČIP br. 6 

Postmoderna, Osijek (predavanje) 

Amerika, Galerija suvremene umjetnosti, 

Zagreb (predavanje) 

Projektiranje u punom, Studentski 

kulturni centar, Beograd 

Tabernacle of there üualities, ILA- 

UD — report '81. 

DRAŽEN POSAVEC 

Rođen 17. 8. 1943. u Sisku. 


u Zagrebu, 1967. Radi kao vodeći 

projektant u Projektnom birou »AGI-46« 

i kao asistent (honorarni) na Arhitektonskom 


1982. Sindrom zida, ILAUD — Oslo 

(predavanje) 

BIBLIOGRAFIJA 

1975. La Porta Pedonale, IN PI U 10/75 

1978. D. Matičević: Nova umjetnička 

praksa u Jugoslaviji, 1966—78, 

GSU —Zagreb 


1967. Općejugoslavenski natječaj za 

hotel A kategorije, Budva (s arh. 

— M. Šoštarićem, E. Šmitom, V. 

Šobatom, 2. Mičetićem) 

1971. Pozivni natječaj za stambeno-poslovnu 

zgradu, Velika Gorica — 

I nagrada (s arh. S. Jelinekom) 

1975. Pozivni natječaj za poslovnu 

zgradu »Elektre«, Karlovac — I 

nagrada 

1977. Natječaj za robnu kuću »Standard-konfekcija«, 

Praška ul. Zagreb 

(s arh. — M. Pecotićem, B. 

Martinovićem) 

1978. Pozivni natječaj za urbanističko- 

-arhitektonsko rješenje sportsko- 

-rekreacionih objekata, Karlovac 

— I nagrada (s arh. — S. Krajačem, 

M. Pecotićem, S. Jelinekom) 

1980. Republički javni urbanističko-arhitektonski 

natječaj za naselje Franjo 

Sertić, Slavonski Brod — 

otkupna nagrada (s arh. S. Krajačem) 

1979. E. Dluchosh, N. Abdel Kader: 

Housing construction Systems in 

Egypt, Open plan 4/79 

1982. M. Susovski: Inovacije u hrvatskoj 

umjetnosti sedamdesetih godina, 


1980. D. Lončarić: Trenutno uživanje, 

Dometi 11/80 

—. Republički javni natječaj za zgradu 

telekomunikacija Šibenik — I 

nagrada (s arh. J. Posavec) 

PROJEKTI (IZBOR) 

1971. Adaptacija i interijer restorana 

Korčula, Zagreb (s arh. K. Ivanišem) 

1972. Projekt robne kuće »Tekstil«, Karlovac 

1974. Projekt hotela »Slunjčica«, Slunj 

—. Projekt Osnovne škole, Bosiljevo 

1976. Projekt stambeno-poslovnog kompleksa, 

Ul. N. Dimić, Karlovac 

1977. Projekt za stambeni kompleks 

Ferenčica 31, 32, 33, Zagreb 

1979. Projekt klupske zgrade sportskog 

društva »Željezničar«, Karlovac 

1980. Projekt za stambeni kompleks 

Ferenčica 35/1,2, Zagreb (s arh. 

— S. Krajačem, B. Martinovićem, 

M. Volovićem) 

1981. Projekt II faze »Elektre«, Karlovac 

1978. I faza poslovne zgrade »Elektre«, 

Karlovac 

EMIL ŠPIRIĆ 

Rođen 8. 7. 1939. u Vodicama. 


u Zagrebu 1963. 

Angažiran u nastavi na Arhitektonskom 

fakultetu na mjestu primjerenom ambicijama, 

ali znatno ispod mogućnosti. 


1973. Spomen-dom u Splitu (otkup) 

Centar Banja Luke 

1974. Autobusni kolodvor Zagreb — I. 

faza (uži izbor, s arh. I. Jurasom, 

B. Uršićem) 

Autobusni kolodvor Zagreb — II. 

faza (III. nagrada, s arh. I. Jurasom, 

B. Uršićem) 

1975. Stambeno naselje u Sarajevu (otkup, 

s arh. I. Jurasom, prof. arh. 

N. Šegvićem) 

1976. Stambeno naselje u Sesvetama 

1977. Stambeno naselje Dugave u Zagrebu 

1978. Trg Francuske Republike u Zagrebu 

(s arh. B. Uršićem) 

Škola u Humu na Sutli 

Dom Revolucije u Šibeniku — I. 

faza (uži izbor, s arh. I. Jurasom, 

prof. arh. N. Šegvićem, A. Vulinom) 

1979. Dom Revolucije u Šibeniku — II. 

faza (I. nagrada, s arh. I. Jurasom, 

A. Vulinom, prof. arh. N. Šegvićem) 

Iblerov trg u Zagrebu 

Stadion u Splitu (otkup, s arh. I. 

Jurasom, B. Uršićem) 

1980. Dom Sjedinjenja u Pazinu (pozivni 

natječaj, s arh I. Jurasom, A. 

Vulinom, prof. arh. N. Šegvićem) 

PROJEKTI 

1977. Interijeri na Elektrotehničkom fakultetu 

(izvedeno) 

1978—80. Interijeri na Ekonomskom fakultetu 

(izvedeno, s arh. I. Jurasom) 

1979. Obiteljska kuća u Lukovdolu (izvedeno) 

1981. Studija dogradnje Ekonomskog fakulteta 

1982. Obiteljska kuća u Kupljenovu 

IZLOŽBE 

1979. 14. Zagrebački salon, Dom Revolucije 

u Šibeniku, Stadion u Splitu 


Prikaz rada arh. A. Vulina, Glasilo 

Arhitektonskog fakulteta 

Prikaz rada arh. I. Crnkovića, Glasilo 


Prikaz rada arh. M. Vodičke, Glasilo 


Stan i drugi prostori, ČIP, 

1982. Nečije tuđe lice u zrcalu, ČIP (u 

pripremi) 

O stambenom naselju u Sarajevu, 

predavanje na Arhitektonskom fakultetu 

O sportskim objektima Beograda, 

predavanje na Arhitektonskom fakultetu 

Alternativni projekt, uz izložbu 

arh. R. Delallea. 

EMIL ŠVERKO 

Rođen 2. 1. 1950. u Opatiji. 


u Zagrebu, 1973. Magistrirao na College 

of Architecture and Urban Planning, 

Department of Architecture, University 

of Washington, Seattle, 1978. Radi kao 

odgovorni planer-projektant u Urbanističkom 

zavodu Dalmacije, Split. 

Član je ULUPUH-a. 



autobusnog kolodvora, Zagreb 

(s arh. R. Ružićem) 


for a Superstar, Japan (s arh. 

I. šverkom) 

1976. Competition of ideas for Leuven 

2000., Belgija (s arh. I. Šverkom) 

1977. Shinkenchiku Competition: Comfort 

in the Metropolis, Japan 

1978. The Architectural Containment of 

the Piazza San Pietro in Rome, 

SAD. 

Uređenje Trga Rpublike u Zagrebu 

(s arh. B. Crnkovićem, I, 

Crnkovićem i I. Šverkom) 


for K. F. Schinkel, Japan (s arh. 


1980. Zgrada telekomunikacije, Šibenik 

(s arh. I. Šverkom) 

Uređenje S. D. »Medveščak«, Zagreb 

(s arh. I. Crnkovićem)

1981. Shinkenchiku Competition: An Exhibition 

House on the Grounds of 

a Museum of the Twentieth Century, 

Japan (s arh. I. Crnkovićem) 

1982. Doll's House, Engleska (s arh. 


ARHITEKTONSKE STUDIJE 

1973. Labirint 

1975. Disco club 

1975. Zelena kuća B.B. 

1978. Dom za stare s balkonom i eskalatorom 

Izložbena galerija, Pisa 

1979. Fotelja za Trg Republike u Zagrebu 

(s arh. I. Crnkovićem) 

Villa Jennie 

Otisak radne sobe arh. Ivana Crnkovića 

1980. Grobnica za Louisa I. Kahna (s 

arh. I. Crnkovićem) 

PROJEKTI 

1976. Pogonsko-upravna zgrada Elektrodalmacije, 

Omiš 

1978. Kuća B., Supetar, otok Brač. 

PREDAVANJA 

1978. Vektorski ekscentricitet alternativnog 

prostora u arhitektonskom 

stvaralaštvu, University of Washington 

IZLOŽBE 

1976. 11. zagrebački salon, Zagreb 

1979. 14. zagrebački salon, Zagreb 

11. salon mladih, Zagreb 

1980. 12. salon mladih, Zagreb 

11. splitski salon, Split 

1981. Omladinski salon, Split 

NAGRADE 


for a Superstar, Japan (s arh. I. 

Šverkom) 

1981. Omladinski salon, Split (s arh. 


DRAGOMIR VLAHOVIĆ 



u Zagrebu, 1970. Od 1970. do 1976. radi 

nezanimljive poslove. Godine 1976. počinje 

samostalnu profesionalnu djelatnost. 


1977. Tokyo International Lightning Design 

Competition (počasna nagrada) 

Shinkenchiku Competitinn: Comp 

fort in the Metropolis, Japan 

1979. Tokyo International Lightning Design 

Competition, Japan 

1981. Progresive Architecture Conceptual 

Furniture Competition, New 

York 

PROJEKTI 

1976. Dvojna obiteljska kuća Viborec/ 

Wiersner Samobor (izvedeno) 

1977. Obiteljska kuća Majnarić, Samobor 

(u izvedbi) 

1978. Obiteljska kuća J. Kovač, Samobor 

(u izvedbi) 

1978. Obiteljska kuća Lind\ć, Samobor 

(u izvedbi) 

1979. Obiteljska kuća F. Kovač, Samobor, 

(u izvedbi) 

1980. Obiteljska kuća Profeta, Samobor 

(u izvedbi) 

1982. Obiteljska kuća Paar, Samobor 

(u izvedbi) 


1978. U povodu nagrađenog rada u 

Tokiju, ČIP br. 301 

»Robert Venturi — pro et contra«, 

CIP br. 309 

1981. Razgovor o Bauhausu, ČIP br. 

7 i 8 

IZLOŽBE 

1977. International Lighting Design 

Competition, Tokio, Saporo 

1979. Sudjelovanje na 15. zagrebačkom 

salonu 

1981. Progressive Architecture Conceptual 

Furniture, Bond's International 

Casino, New York 

BIBLIOGRAFIJA 

1977. Winners of the 1977. Tokyo International. 

Lighting Design Competition, 

»JA« 

— The Japan Architect br. 246 

od septembra 1977. 

Nagrađeni projekti svjetiljki na 

međunarodnom konkursu za svetlosna 

tela u Tokiu, »Industrijsko 

oblikovanje«, br. 40 

Winners of the 1977 Tokyo International 

Lighting Design Competition, 

Industrial Design, br. 88, od 

srpnja 1977 

1988. Darko Venturini: Vašaru u pohode, 

ČIP 7—8. 

KATALOG 

IVAN CRNKOVIĆ 

VRATA — ULAZNI PROSTOR DRAGU 

LJARNICE, London, projekt 1981, interpretacija 

za izložbu 1982. 

prezentacija: 

I pano (drvo, boja, 120 X 190 cm) 

1. Aksonometrija, mjerilo 1:10, srebro 

na disperolu i pastel 

II pano (drvo, boja, 120 X 190 cm) 

2. Tlocrt, mjerilo 1 :20, srebro na disperolu 

i pastel 

3. Detalj, mjerilo 1 :5, srebro na disperolu 

i pastel 

4. Vrata-ulazni prostor draguljarnice, 

plitki reljef u kombiniranoj tehnici 

reference: 

5. Piloni hrama u Karnaku, fotografija 

6. Detalj ugla Tehnološkog fakulteta, 

autor: arh. Alfred Albini, Zagreb, fotografija 

i crtež tušem, 21 X 29 cm 

NENAD FABIJANIĆ 

PREDGRAD-RECEPCIJA, Brseč, projekt 

za izložbu 1982. (prezentirano u scenografskom 

ambijentu tirkiznih zidova i 

plave neonske rasvjete na portalu-pregradi) 

1. Situacija, fotografija nacrta grada Brseča, 

42 X 42 cm 

2. Tlocrt i Aksonometrija, fotografija 

nacrta, 42 x 42 cm 

3. Tlocrt ulaza-lanterne, fotografija nacrta, 

42 x 42 cm 

4. Pročelje i Presjek ulaza-lanterne, fotografija 


5. Izometrija ulaza-lanterne, fotografija 


TV-SCENOGRAFIJA za emisiju Dometi 

medicine, Zagreb 1982. 

1. Maketa, mjerilo 1 :30, aluminij, pleksiglas, 

40 X 40 cm 

2. Elementi scenografije, fotografija nacrta, 

42 X 42 cm 

3. Portal, kolor fotografija, 42 x 42 cm 

4. TV-ROOM, fotografija nacrta, 42 X 42 

cm 

5. Aksonometrija četiri tv-scena, 42 X 42 

cm 

6. Detalji četiri tv-scene, kolor fotografije, 

42 X 42 cm 

DRAŽEN JURAČIĆ 

STAMBENI NIZ — NIZ POJEDINOSTI, 

Novska, projekt i realizacija, 1981—82. 

1 —6. Tlocrti, za izložbu 1982, kombinirana 

tehnika, 29 X 33 cm 

8. Perspektiva, za izložbu 1982, 

kombinirana tehnika, 29x33cm 

9. Perspektiva, za izložbu 1982, 

kombinirana tehnika, 65x33 cm 

10. Detalj dimnjaka, za izložbu 1982, 


11. Detalj prozora, za izložbu 1982, 


12. Detalj trijema, za izložbu 1982, 

kombinirana tehnika, 29x33cm 

13. Detalj nadstrešnice, za izložbu 

1982, kombinirana tehnika, 29x 

X33cm 

referenca: 

7. Vila na Gornjem Prekrižju, Zagreb, 

autor arh. Stjepan Planić 

KREŠIMIR KASANIĆ 

KUĆA-SJENICA, Zaprešić kod Zagreba, 

projekt 1981. 

prezentacija: 

I pano (drvo, 192 x 122 cm) 

1. Tlocrt prizemlja s perspektivom, za 

izložbu 1982, mjerilo 1:20, tuš u boji, 

pastel 

2. Tlocrt kata s »fantomskim« presjekom, 

1982, tuš u boji, pastel 

II pano (drvo, 122 X 122 cm) 

3. Model drvene rešetke, mjerilo 1:1, 

drvo, biljke penjačice 

II pano (drvo, 122 X 122 cm) 

4. Detalj drvene rešetke, mjerilo 1 :2,5, 

tuš u boji 

referenca: 

5. Indiana Bell Telephone Switching 

Center Columbus, Indiana, USA, autor 

arh. Caudill Rowlett Scott — c/b fotografija 

6. Kuća Zimmerman, Fairfax County, Virginia, 

USA, autor arh. Turnbull Wiliam 

— c/b fotografija 

7. Sjenica u vrtu obiteljske kuće, Zagreb 

— c/b fotografija 

DAVOR LONČARIČ 

PREDVORJE — DNEVNI BORAVAK, u 

kući za K. F. Schinkela na Shinkenchiku 

competition, Japan 1980. 

1. Atmosfera predsoblja-dnevnog boravka, 

1982, uljene boje na papiru, zlato, 

kolaž, 200 X 200 cm

NEVEN MIKAC 

KUPOLA — element prostorne funkcije; 

projekt adaptacije potkrovlja u stan, 

1982, Zagreb, Križanićeva 16 

1. Pročelje u Križanićevoj ulici, mjerilo 

1 :50, 1982, olovka, drvene boje, 

45 X 65 cm 

2 — 3. Poprečni presjek salona s kupolom, 

mjerilo 1:10, 1982, olovka, 

drvene boje, 65 x 65 cm 

4. Poprečni presjek kroz stan, mjerilo 

1 :25, 1982, olovka, drvene boje, 

65 X 65 cm 

5. Perspektiva interijera, 1982, olovka, 

drvene boje, 45 X 65 cm 

6. Perspektiva interiera, 1982, plitki reljef, 

kombinirana tehnika, 65 X 65 cm 

reference: 

7. Fotografija crteža Alfreda Albinija 

»Pogled na Boškovićevu ulicu sa 

Zrinjevca«, oko 1930, 53 X 65 cm, 

vi. prof. Aleksandar Dragomanović 

8. Uzdužni presjek Umjetničkog paviljona, 

Zagreb, mjerilo 1 :100, autorstvo: 

atelijer Helmer — Fellner, Beč 

1897, akvareiirana kopija, 60 X 40 

cm, vi. Historijski arhiv, Zagreb 

9. Sjeverno pročelje Umjetničkog paviljona, 

Zagreb, mjerilo 1 :100, autorstvo: 

Atelijer Helmer — Fellner, 

Beč 1897, akvareiirana kopija, 60 X 

X 40 cm, vi. Historijski arhiv, Zagreb 

10. Uzdužni presjek Hrvatskog narodnog 

kazališta, Zagreb, mjerilo 1 :100, autorstvo: 

Atelijer Helmer — Fellner, 

Beč 1894, akvareiirana kopija, 86 X 

X 46, vi. Muzej grada Zagreba 

11. »Osnova za novogradnju Prve hrvatske 

štedionice u Zagrebu« (danas 

prolaz »Oktogon«), uzdužni presjek, 

mjerilo 1 :100, autor: Josip Vancaš, 

Sarajevo 1898, akvareiirana kopija, 

90 X 49, vi. Arhiv gradske skupštine, 

Zagreb 

12. Sveučilišna i nacionalna biblioteka, 

autor: Rudolf Lubynsky, Zagreb 

1910 kopija, 88 X 58 cm, vi. Arhiv 

gradske skupštine, Zagreb 

BORIS MORSAN 

OPLOŠJA I STUBIŠTA — u različitim 

obiteljskim kućama, 1976—81. 

1. Stubište u središtu potkrovlja adaptiranog 

u stan, Zagreb 1981, cb fotografija, 

68,7 X 68 cm 

3. Tlocrt, presjek i aksonometrija kuće 

na Vidovcu kod Zagreba, 1976, tuš, 

boja, 68,7 X 68 cm 

4. Tlocrt, presjek i aksonometrija kuće 

u Puntu na Krku, 1979, tuš, boja, 

68,7 X 68 cm 

5. Aksonometrija stubišta potkrovlja 

adaptiranog u stan, Zagreb 1981, tuš, 

68,7 x 68 cm 

6. Pogled na stubište potkrovlja adaptiranog 

u stan, Zagreb 1981, cb fotografija, 

68,7 X 68 cm 

referenca: 

2. Scenografija Božidara Rasice za operu 

Koriolan, Hrvatsko narodno kazalište, 

Zagreb 1958, cb fotografija 

68,7 X 68 cm 

NIKOLA POLAK 

PORTAL-FASADA krematorija na Mirogoju, 

Zagreb, natječajni rad, 1981. 

1. Pročelje krematorija na Mirogoju, Zagreb, 

relizirano za izložbu 1982, drvene 

boje, papir, 70 x 70 cm 

2. Pročelje velike dvorane krematorija 

na Mirogoju, Zagreb, realizirano za 

izložbu 1982, drvene boje, papir, 

70 X 70 cm 

3. Detalj središnjeg stupa portala pročelja 

velike dvorane krematorija na 

Mirogoju, Zagreb, realizirano za izložbu 

1982, drvene boje, papir, 70 x 

X 70 cm 

reference: 

4. Katedrala u Kolnu, litografija, 59 x 

X 43 cm — prema: Wilhelm Doderer, 

Arhitektonische Formenlehre, Beč 

1867. 

5. Detalj vrata s pročelja kuće na Medvešćaku, 

Juraj Denzler, 1924, original, 

tuš, papir, 51 X 40 cm 

6. Skica kripte crkve Sv. Duha u Beču 

Jože Plečnika iz 1913. godine, Nikola 

Polak, 1982, zlatni flomaster, papir, 

16 X 18 cm 

DRAŽEN POSAVEC 

POSTOLJE KAMINA obiteljske kuće, 

Zagreb, realizirano 1981. 

prezentacija: 

I pano (drvo, boja, 95 X 200 cm) 

1. Kolor fotografija realizacije, 80 x 80 

cm 

2. Detalj, mjerilo 1 :1, gips, kamen, 

mjed (80 x 80 cm) 

II pano (drvo, boja, 95 X 200 cm) 

3. Perspektivni prikaz zida s kaminom, 

tuš, boja, 80 X 80 cm 

4. Detalji postolja kamina, mjerilo 1:10, 

tuš, 80 x 80 cm 

referenca: 

5. Skulptura Dijane, nepoznati autor, 

oko 1900, aluminijski odljev obojen 

bronzom, v = 35 cm 

EMIL ŠPIRIĆ 

1. PROČELJE obiteljske kuće, Kupljenovo, 

projekt 1981, mjerilo 1 :25, drvene 

boje, 50 X 50 cm 

2. Stepenice obiteljske kuće, Tribunje 

1981, perspektiva, crtež i kolaž, 50 X 

X 50 cm 

3. SPOMENIK U VODICAMA, 1981. 

— Perspektivni prikaz, akvarel, 50 X 

X 50 cm 

— Perspektivni prikaz, drvene boje, 

50 X 50 cm 

— Detalj, mjerilo 1 :25, kombinirana 

tehnika, 50 X 50 cm 

— Model — interpretacija za izložbu, 

drvo, boja, 60 X 50 cm, visina 

200 cm 

EMIL ŠVERKO 

OKRETNA VRATA NA SJECIŠTU DVAJU 

ZIDOVA u kući za K. F. Schinkela na 

Shinkenchiku Competition, Japan 1980, 

interpretacija za izložbu 1982. 

prezentacija: 

pano (drvo, boja, 150x150 cm) 

1. Tlocrt i prevaljeni pogled, mjerilo 

1 :2,5, zlatni flomaster, te prezentacija 

materijala na detalju vratiju, mjerilo 

1:1, mramor, zlato, polirano drvo, 

sedef, porculan i kobalt, staklo 

2. Skica za natječajni rad Kuća za K. F. 

Schinkela, 1979, kolaž, 21 X 30 cm 

reference: 

3. Sol LeVit, kuća VII, element ruba — 

slika na džepnom okretnom ogledalcu 

4. Sir Edwin Lutjens: Vratno krilo s 

konzolnom sarkom — slika na džepnom 

okretnom ogledalcu 

5. Sir Edwin Lutjens: Vratni okvir — slika 

na džepnom okretnom ogledalcu 

DRAGOMIR VLAHOVIĆ 

RASVJETA ZA SJEVERNE ZEMLJE — 

natječajni rad, Zagreb 1977. 

1 i 2. Rasvjeta za sjeverne zemlje, 1977, 

crtež tušem i drvenim bojama, 47 x 

X65cm 

3. Teoretski tekst »Rasvjeta za sjeverne 

zemlje« otisnut, 29x39 cm 

4. Model rasvjetnog tijela za sjeverne 

zemlje, 4 drvene kocke (crna 50 

cm 3 , plava 40 cm 3 , žuta 30 cm 3 , zelena 

20 cm 3 ) s rasvjetnom kuglom 

na bridu — realizacija za izložbu 

1982. 

5. Diploma za počasnu nagradu na 

Tokyo International Lighting Desigh 

Competition, 1977. 

referenca: 

6. Reprodukcija portreta Le Corbusiera, 

autor nepoznat, 47x65 cm 

\

izdavač 

publisher 

galerija suvremene umjetnosti 

gallery of contemporary art 

izdanje 

publication 

no. 294 

urednik 

editor 

bozo bek 

urednik kataloga 

catalogue editor 

davor matičević «. 

uvod 

introduction 

davor matičević 

predgovor 

foreword 

davor lončarić 

nikola polak 

prijevod 

translation 

vera andrassy 

lektor 

textual revision 

zlata dujmić 

fotografije 

photo: 

miljenko bernfest 

prijelom kataloga 

lay-aut 

goran trbuljak 

plakat 

poster 

boriš bučan 

naklada 

printed in 

500 

tisak 

printed by 

grafički zavod hrvatske 

zagreb 

galerije grada zagreba 

galleries of the city of zagreb 

director dr boris kelemen 

41000 zagreb 

habdelićeva 2 

(041) 445-023

Download - Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?