Akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane u Dalmaciji
Akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane u Dalmaciji
Akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane u Dalmaciji
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I<br />
PROIZVODNJU HRANE U DALMACIJI<br />
1. UVOD<br />
Prema opće prihvaćenoj definiciji razvoj je održiv ako prirodni ekosustavi služe kao<br />
resursi stalnog rasta proizvodnje i potrošnje, a dolazećim generacijama ostaju<br />
nesmanjene kakvoće i iskoristivosti. Održivost čovjekove proizvodnje i potrošnje<br />
uvjetovana je prije svega ekološkom održivošću koja nalaže da čovjekove djelatnosti<br />
ne narušavaju prihvatni kapacitet ekosustava u kojem se odvijaju. Uz to, proizvodnja<br />
mora biti gospodarski održiva što znači da se kapital koji je čuvao okoliš u najmanju<br />
ruku mora vratiti. Proizvodnja mora biti i društveno održiva što znači da proizvodni<br />
pothvati ne smiju nepovoljno remetiti društvenu <strong>za</strong>jednicu. Takvom raščlambom<br />
dolazi se i do trenutačno prevladavajuće definicije održivog razvoja: živjeti unutar<br />
prihvatnog kapaciteta ekosustava.<br />
Sa uspostavom neovisne Republike Hrvatske očekivalo se da će ruralni razvoj biti<br />
<strong>plan</strong>iran, osmišljen i proveden na iskustvima i praksi razvijenih zemalja, odnosno da<br />
će 1990-te godine predstavljati početak faze održivog ruralnog razvoja budući da je<br />
cjelokupni razvitak Hrvatske neodvojiv od općih puteva razvoja i odnosa prema<br />
okolišu. Nažalost, domovinski rat, praćen nepovoljnom političkom situacijom,<br />
sporim uključivanjem u europske i svjetske integracije, raspadom prijašnjeg<br />
gospodarskog sustava (tranzicija) i sramotno izvedenom pretvorbom vlasništva,<br />
usporio je proces održivog ruralnog razvoja i odložio ga <strong>za</strong> prvu deceniju 21. stoljeća.<br />
Koji je ruralni razvoj održiv Poglavlje 14. Agende 21 - SARD (Sustainable Agriculture<br />
and Rural Development) u cjelosti govori o promociji održive poljoprivrede i ruralnog<br />
razvoja. Prema SARD-u poljoprivreda i ruralni razvoj održivi su tek ako su: ekološki<br />
prihvatljivi, ekonomski isplativi, socijalno pravedni, kulturno primjenjivi, humani te<br />
temeljeni na holističkom znanstvenom pristupu. SARD stoga uključuje različite<br />
sektore, ne samo <strong>poljoprivredu</strong> nego i vodu, energiju, zdravstvo i biološku<br />
raznolikost. Tijekom prvih deset godina nakon Ria, gdje su poglavljem 14 Agende 21<br />
po prvi put naznačeni programi i akcije kojima će se poboljšati globalna sigurnost<br />
pre<strong>hrane</strong> na održiv način, koncept SARD-a je evolvirao uključenjem socijalne,<br />
institucionalne i ekonomske, kao i okolišne održivosti. To znači da održiva<br />
poljoprivreda i ruralni razvoj, uključujući šumarstvo i ribarstvo, moraju <strong>za</strong>dovoljiti<br />
prehrambene <strong>za</strong>htjeve i ostale ljudske potrebe, kako danas, tako i u budućnosti.<br />
Takoñer moraju proizvesti stalno i pristojno <strong>za</strong>pošljavanje; održati i, gdje je to<br />
moguće, unaprijediti proizvodni i regenerativni kapacitet prirodnih resursa; te<br />
smanjiti ranjivost i pojačati samodostatnost proizvoñača <strong>hrane</strong>.<br />
Kako bi se preduvjeti <strong>za</strong> SARD stvorili nužne su znatne prilagodbe u<br />
poljoprivrednim, okolišnim i makroekonomskim politikama, kako na nacionalnim,<br />
tako i na meñunarodnoj razini. Glavni ciljevi SARD-a su povećanje globalne<br />
proizvodnje <strong>hrane</strong> na održiv način i osiguranje sigurnosti pre<strong>hrane</strong> <strong>za</strong> sve brojnije<br />
stanovništvo Zemlje. Stoga SARD u svojoj provedbi uključuje: obrazovne inicijative,<br />
mr.sc. Ranko Tadić 1
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
iskorištenje gospodarskih pothvata i razvoj odgovarajućih i novih tehnologija. Na taj<br />
bi se način osigurale: stabilne <strong>za</strong>lihe nutritivno odgovarajuće <strong>hrane</strong>, nesmetani<br />
pristup tim <strong>za</strong>lihama najranjivijim socijalnim skupinama, tržišna proizvodnja <strong>hrane</strong>,<br />
<strong>za</strong>pošljavanje i stvaranje dohotka kako bi se smanjilo ruralno siromaštvo, te<br />
upravljanje prirodnim resursima i <strong>za</strong>štita okoliša.<br />
Izmeñu dvanaest sastavnica SARD-a, <strong>za</strong> strategiju i akcijske <strong>plan</strong>ove ruralnog<br />
razvoja Hrvatske posebno su <strong>za</strong>nimljive sljedeće:<br />
∗ Kritičko preispitivanje politika, <strong>plan</strong>iranja i integriranog programiranja<br />
poljoprivrede u svijetlu njene multifunkcionalne uloge, posebice u odnosu na<br />
sigurnost pre<strong>hrane</strong> i održivi razvoj.<br />
∗ Osiguranje ljudskog sudjelovanja i promocija razvoja ljudskih resursa <strong>za</strong><br />
održivu <strong>poljoprivredu</strong>.<br />
∗ Poboljšanje proizvodnje na gospodarstvima te sustava proizvodnje putem<br />
diverzifikacije <strong>za</strong>pošljavanja na i izvan gospodarstava te razvoj ruralne<br />
infrastrukture.<br />
Prema SARD-u poljoprivredna proizvodnja mora biti intenzivirana kako bi<br />
<strong>za</strong>dovoljila buduće povećane svjetske potrebe <strong>za</strong> hranom, ali u isto vrijeme treba<br />
izbjeći njeno daljnje proširenje na takozvana marginalna poljoprivredna zemljišta i<br />
osjetljive ekosustave.<br />
Povećano korištenje izvanjskih inputa (umjetna gnojiva, kemijska <strong>za</strong>štitna sredstva) i<br />
razvoj specijaliziranih (monokulturnih) proizvodnji i sustava gospodarenja povećava<br />
ranjivost proizvoñača, kako zbog negativnog utjecaja na okoliš, tako i zbog stalnih<br />
promjena na svjetskom tržištu <strong>hrane</strong>. Stoga postoji potreba da se poljoprivredna<br />
proizvodnja intenzivira putem diverzifikacije postojećih proizvodnih sustava kako bi<br />
se do maksimuma povećala učinkovitost iskorištenja lokalnih resursa, a minimizirali<br />
okolišni i gospodarski rizici. Tamo gdje ovakva intenzifikacija poljoprivredne<br />
proizvodnje nije moguća, treba identificirati i razviti druge mogućnosti <strong>za</strong>pošljavanja<br />
na i izvan poljoprivrednog gospodarstva: primjerice malu prerañivačku industriju i<br />
seosko obrtništvo, gospodarsko iskorištavanje prirodne i kulturne baštine,<br />
akvakulturu i ribnjačarstvo, rekreaciju i turi<strong>za</strong>m, itd.<br />
2. NACIONALNI STRATEŠKI RAZVOJNI DOKUMENTI KOJI PRETHODE<br />
AKCIJSKOM PLANU ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU COAST PROJEKTA<br />
S agro-okolišnog motrišta strategije razvoja ruralnog razvoja Hrvatske najbitniji su<br />
relevantni strateški dokumenti i prateća <strong>za</strong>konska regulativa koji su u nadleštvu<br />
Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR), Ministarstva<br />
regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva (MRRŠVG) i Ministarstva<br />
<strong>za</strong>štite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva (MZOPUG). Meñutim, kako je<br />
koncept održivog ruralnog razvitka multidisciplinaran u njegovo osmišljavanje i<br />
provedbu nužno je uključiti i:<br />
mr.sc. Ranko Tadić 2
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
∗ ostala dijela državne uprave (ministarstva mora, prometa i infrastrukture;<br />
gospodarstva, rada i poduzetništva; turizma; vanjskih poslova i europskih integracija;<br />
kulture; zdravstva; itd) te javna poduzeća poput Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda,<br />
HEP-a, itd.;<br />
∗<br />
∗<br />
∗<br />
tijela lokalne samouprave (županije, gradovi i općine);<br />
stručne i znanstvene institucije (sveučilišta, veleučilišta, instituti i <strong>za</strong>vodi);<br />
poslovni svijet; te<br />
∗ nevladine organi<strong>za</strong>cije, posebice one koje se bave pitanjima autohtonog<br />
stanovništva, žena, djece i mladeži, poljoprivrednika te <strong>za</strong>štite okoliša.<br />
U nastavku se daje pregled relevantnih nacionalnih strateških dokumenata bitnih <strong>za</strong><br />
izradu strategije ruralnog razvoja.<br />
2.1. Nacionalni program razvitka otoka<br />
Prvi nacionalni strateški dokument u Hrvatskoj koji je progovorio jezikom održivog<br />
razvitka bio je Nacionalni program razvitka otoka (1997) legislativno praćen<br />
Zakonom o otocima (1999, izmjenjen i dopunjen 2002). Prema članku 15. Zakona:<br />
"djelatnosti koje Nacionalni program i programi održivog razvitka otoka i otočnih<br />
skupina odreñuju kao djelatnosti koje čine otočni razvoj održivim, podupire država,<br />
su: ekološka poljoprivredna proizvodnja na postojećim i novim nasadima na<br />
otvorenom i u <strong>za</strong>štićenim prostorima (maslinarstvo, vinogradarstvo, sredozemno<br />
voćarstvo, uzgoj i prerada ljekovitog bilja, povrćarstvo); ekstenzivno i<br />
poluintenzivno ovčarstvo i ko<strong>za</strong>rstvo; pčelarstvo; proizvodnja i prerada<br />
poljoprivrednih proizvoda s oznakom izvornosti, odnosno oznakom zemljopisnog<br />
podrijetla s naznakom »hrvatski otočni proizvod« (proizvodnja ovčjih i kozjih sireva,<br />
proizvodnja meda i ostalih pčelarskih proizvoda, proizvodnja stolnog grožña,<br />
proizvodnja vrhunskih i drugih kvalitetnih vina, konzerviranje maslina i proizvodnja<br />
maslinovog ulja, vergine i extra vergine, sušenje, konzerviranje i prerada voća,<br />
povrća, gljiva i <strong>za</strong>činskog bilja, proizvodnja farmaceutskih i kozmetičkih<br />
poluproizvoda i proizvoda); školjkarstvo; ulov plave ribe, a na području vanjskoga<br />
ribolovnog mora i bijele ribe, mrijest, uzgoj i prerada ribe i drugih morskih<br />
organi<strong>za</strong>ma; …".<br />
Provedba nacionalnog programa i Zakona o otocima u iurisdikciji je Ministarstva<br />
mora, prometa i infrastrukture, Uprave <strong>za</strong> otočni i priobalni razvoj.<br />
2.2. Strategija i akcijski <strong>plan</strong> <strong>za</strong>štite biološke i krajobrazne raznolikosti<br />
Strategiju je izradio MZOPUG 1999. godine. Strateški ciljevi strategije koji se odnose<br />
na krajobraznu <strong>za</strong>štitu travnjaka i oranica su:<br />
smanjiti trend gubitka površina i raznolikosti doprirodnih i poluprirodnih<br />
travnjaka kao vrijednih antropogenih staništa vrlo bogatih biološkom raznolikošću; i<br />
mr.sc. Ranko Tadić 3
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
poticati mjere u poljodjelstvu kojima se osigurava očuvanje što veće biološke<br />
raznolikosti na oraničnim površinama.<br />
Strateške smjernice <strong>za</strong> ostvarivanje navedenih ciljeva su:<br />
gospodariti poljoprivrednim zemljištem uz osiguranje odgovarajućih<br />
prirodnih ekoloških uvjeta koji će <strong>za</strong>štititi spontani biljni i životinjski svijet<br />
<strong>za</strong>ustaviti korištenje na onoj crti na kojoj se počinje ugrožavati prirodnost<br />
travnjačkih ekoloških sustava i na taj način umanjivati biološka raznolikost<br />
oživjeti ekstenzivno stočarstvo brdskih, <strong>plan</strong>inskih, otočnih i primorskih<br />
područja<br />
<br />
spriječiti isušivanje i očuvati vodni režim nizinskih vlažnih travnjaka<br />
ne poticati hidromelioracije u svrhu osposobljavanja poljoprivrednog zemljišta<br />
<strong>za</strong> povećanje proizvodne sposobnosti, već racionalnije koristiti postojeće, a posebno<br />
<strong>za</strong>puštene poljoprivredne površine<br />
prilikom okrupnjavanja poljoprivrednih površina očuvati mrežu prirodnih i<br />
poluprirodnih staništa koja nisu <strong>za</strong>nimljiva s proizvodnog stajališta, posebno uz<br />
rubove velikih monokulturnih površina, uz ceste, putove i kanale<br />
načiniti akcijske <strong>plan</strong>ove <strong>za</strong> pojedina reprezentativna područja različitih<br />
tipova travnjaka uz program prikladnih aktivnih mjera <strong>za</strong>štite<br />
na oranicama držati pokrovnost korova od 10% uz odgovarajuće tretiranje;<br />
održavati i uvoditi važne segmente staništa poput živica<br />
razvijati ekološku <strong>poljoprivredu</strong> i osigurati prirodniji biljni sastav<br />
agrofitoceno<strong>za</strong><br />
obnoviti i poticati razvoj sela na ekološki prihvatljivijim oblicima<br />
poljoprivredne proizvodnje<br />
prikladnije regulirati korištenje pesticida, potičući uporabu selektivnih<br />
preparata<br />
odstraniti iz uporabe aktivne tvari u sredstvima <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu bilja koje su<br />
doka<strong>za</strong>no visokotoksične (lindan, atrazin); smanjiti uporabu insekticida, posebno<br />
širokoga spektra, a korisititi selektivne insekticide<br />
<br />
poboljšati kakvoću tala, pratiti stanje tla.<br />
2.3. Nacionalna strategija <strong>za</strong>štite okoliša i Nacionalni <strong>plan</strong>a djelovanja na <strong>za</strong>štiti<br />
okoliša<br />
Temeljne odrednice Strategije i akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong>štite biološke i krajobrazne<br />
raznolikosti uključene su i postale sastavnim dijelom Nacionalne strategije <strong>za</strong>štite<br />
okoliša i Nacionalnog <strong>plan</strong>a djelovanja na <strong>za</strong>štiti okoliša, usvojenih od Hrvatskog<br />
sabora 2002. godine. Izrada nacionalne Strategija <strong>za</strong>štite okoliša predstavljala je izraz<br />
nastojanja da se rastuća svijest o potrebi <strong>za</strong>štite okoliša u Hrvatskoj pretvori u jasan,<br />
mr.sc. Ranko Tadić 4
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
cjelovit i dugoročan koncept održivog razvoja koji će je približiti priključenju<br />
Europskoj uniji (EU).<br />
Prioritetne teme Strategije <strong>za</strong>štite okoliša su: otpad, vode, kakvoća zraka, Jadransko<br />
more, otoci i obalno područje, tlo, <strong>za</strong>štita prirode i bioraznolikosti, okoliš urbanih<br />
sredina, kemikalije, klimatske promjene, upravljanje rizicima (industrijske nesreće te<br />
nuklearne nesrežće i <strong>za</strong>štita od zračenja) i genetski modificirani organizmi.<br />
Govoreći o tlu Strategija navodi da od ukupne površine kopna Republike Hrvatske<br />
(5.654.526 ha) poljodjelsko tlo čini 57,95%, šumsko 34,43% i neplodno (tlo tehničke<br />
namjene) 7,62%. Površine poljodjelskih tala su u stalnom smanjenju u odnosu na<br />
šumsko i neplodno tlo. Njihova ukupna površina (oranice, vrtovi, voćnjaci,<br />
vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, tršćaci i bare) u 1976. godini iznosila je 3.306.837<br />
ha, dok je u 1997. godini bila 3.016.000 ha. U razdoblju od 1966-1975. godine površine<br />
poljodjelskih tala umanjile su se <strong>za</strong> 115.000 ha ili prosječno <strong>za</strong> 11.500 ha godišnje. U<br />
razdoblju od 1988-1997. godine smanjenje površina poljodjelskih tala bilo je još<br />
intenzivnije i iznosilo je u prosjeku 20.900 ha na godinu. Posebno <strong>za</strong>brinjava da se<br />
najbrže smanjuju oranične površine. Ako se tomu dodaju veliki kompleksi<br />
neobrañenih oranica i vrtova te zemljišta pod ugarom, onda je stanje još ozbiljnije.<br />
Stanje humi<strong>za</strong>cije poljodjelskih tala takoñer nije povoljno. Gospodarski najvažnija<br />
poljodjelska tla na području Slavonije i Baranje, koja <strong>za</strong>uzimaju više od polovice<br />
hrvatskih oranica, imaju u svojem oraničnom sloju prosječno od 2,1 - 2,8% humusa,<br />
što je približno dva puta manje od sadržaja humusa u analognom šumskom tlu. Tako<br />
nepovoljan nalaz stanja humi<strong>za</strong>cije poljodjelskih tala pripisuje se u prvom redu<br />
dugotrajnom razdoblju nekontrolirane i intenzivne agrotehnike te grabežljivog<br />
iskorištavanja tala.<br />
2.3.1. Zaštita prirode i bioraznolikosti<br />
U dijelu koji se odnosi na <strong>za</strong>štitu prirode i bioraznolikosti ističe se kako je bogatstvo<br />
prirode, odnosno biološke i krajobrazne raznolikosti, najveća komparativna prednost<br />
Hrvatske i izuzetna vrijednost u europskim razmjerima, odnosno apsolutni<br />
potencijal temeljnoga resursa <strong>za</strong> daljnji razvoj. "Nacionalna strategija i akcijski <strong>plan</strong><br />
<strong>za</strong>štite biološke i krajobrazne raznolikosti" ove činjenice dobro argumentira i<br />
dokumentira te bi trebala biti osnovom i polazištem svake razvojne strategije.<br />
Budućnost je u očuvanju postojećih prirodnih vrijednosti i njihovom korištenju kao<br />
resursa (primjerice održivog "ekološkog" turizma ili ekološke poljoprivrede).<br />
U usporedbi sa stanjem ekoloških sustava većine drugih zemalja srednje i <strong>za</strong>padne<br />
Europe, Hrvatska se odlikuje visokim stupnjem očuvanosti prirode. S obzirom na<br />
svoje prirodne značajke (krajobrazne, hidrogeološke, geomorfološke, vegetacijske,<br />
florističke i faunističke), područje krša objedinjuje najveći broj posebnosti Republike<br />
Hrvatske. U odnosu na sveukupnu jedinstvenost, bogatstvo endemičnim svojtama i<br />
životnim <strong>za</strong>jednicama, te visoki stupanj očuvanosti, ovo područje predstavlja<br />
izuzetnu vrijednost ne samo u europskim, nego i u svjetskim razmjerima.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 5
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
Dokaz tomu je provedba dugoročnog projekta "Očuvanja krških ekoloških sustava<br />
(KEC)" financiranog od Svjetske banke, a koji se temelji na odrednicama Nacionalne<br />
strategije i akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong>štite biološke raznolikosti. Strateški cilj projekta u<br />
pogledu <strong>za</strong>štite ekoloških sustava krša i podzemlja je očuvati postojeće vrijednosti<br />
biološke i krajobrazne raznolikosti krškog područja kao prostora od globalne razine<br />
vrijednosti, te osigurati usklañeno gospodarenje svim prirodnim dobrima na ovome<br />
području. djelatnosti projekta ve<strong>za</strong>ne su uz prostor unutar i u blizini četiri hrvatska<br />
nacionalna parka: Risnjak, Plitvice, Sjeverni Velebit i Paklenica.<br />
Očuvana su i prostrana prirodna močvarna područja u riječnim dolinama, što<br />
predstavlja jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti.<br />
Meñutim, to su ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj. Stoga im je<br />
potrebno dati prioritet u <strong>za</strong>štiti prirode, te načiniti nacionalni program njihova<br />
očuvanja i upravljanja.<br />
Travnjaci predstavljaju poluprirodna staništa koja uvelike obogaćuju biološku i<br />
krajobraznu raznolikost. Budući da se pretežito koriste na ekstenzivan način – bez<br />
umjetnih gnojiva i kemijskih preparata - odlikuju se velikom biološkom raznolikošću.<br />
Na europskoj razini značajne su naročito prostrane poplavne livade i pašnjaci u<br />
nizinskome dijelu Hrvatske.<br />
Oranice su umjetno nastali ekološki sustavi namijenjeni isključivo poljoprivrednoj<br />
proizvodnji, a obrañuju se na način koji nedostatno uvažava potrebu <strong>za</strong>štite biološke<br />
raznolikosti i posebno su osiromašena.<br />
Priobalne <strong>plan</strong>ine i otoci ističu se biljnim i životinjskim endemima. Otoci su vrlo<br />
osjetljive ekološke cjeline. Za sada su relativno dobro očuvani, ali su ugroženi<br />
<strong>plan</strong>iranim aktivnostima. Kako bi se očuvale njihove prirodne vrijednosti, ključno je<br />
ugraditi i kasnije poštovati mjere <strong>za</strong>štite biološke i krajobrazne raznolikosti tijekom<br />
<strong>plan</strong>iranja i provoñenja svih razvojnih programa.<br />
Izrazita raznolikost ekoloških sustava i staništa Hrvatske uvjetuje i veliku<br />
raznolikost vrsta i podvrsta biljaka, gljiva i životinja. Vrijednost ove raznolikosti u<br />
europskim razmjerima vidljiva je usporedimo li odnos broja poznatih vrsta unutar<br />
dobro istraženih skupina i površine teritorija Hrvatske s istim podacima u drugim<br />
europskim zemljama. Ovakvom usporedbom Hrvatska se svrstava meñu prve zemlje<br />
Europe s obzirom na bogatstvo biološke raznolikosti. Bogatstvo endemičnim<br />
svojtama, te brojnim rijetkim i ugroženim reliktima (preostacima) iz tercijara ili<br />
razdoblja oledbi, takoñer je vrlo izraženo, posebice u području krškoga podzemlja, te<br />
priobalnih <strong>plan</strong>ina i otoka.<br />
Endemi hrvatske faune ve<strong>za</strong>ni su pretežito <strong>za</strong> podzemna staništa krša, jadranske<br />
vodotoke te <strong>za</strong> jadranske, naročito udaljenije pučinske otoke. Fauna krškoga<br />
podzemlja vrlo je slabo istražena, pa se narednih godina mogu očekivati brojna<br />
otkrića novih vrsta i podvrsta.<br />
Prirodna bogatstva Hrvatske sustavno se iskorišćuju već stoljećima. Biološkim<br />
resursima se gospodari najviše u sklopu djelatnosti šumarstva, poljoprivrede, lovstva<br />
i ribarstva. Sve su ove djelatnosti <strong>za</strong>konski regulirane, ali postojeći propisi ne vode<br />
mr.sc. Ranko Tadić 6
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
dovoljno računa o potrebi održivosti gospodarenja prirodnim dobrima. Meñutim,<br />
u praksi je daleko naglašenija gospodarstvena komponenta iskorišćivanja u odnosu<br />
na provoñenje mjera <strong>za</strong>štite. Još uvijek se ne može govoriti o sustavnoj brizi <strong>za</strong><br />
sveukupnu biološku raznolikost u okviru pojedinih djelatnosti koje iskorišćuju<br />
prirodne resurse. Stoga je jedan od prioritetnih problema revizija svih relevantnih<br />
<strong>za</strong>konskih propisa radi ugrañivanja mjera <strong>za</strong>štite i održivoga korištenja biološke<br />
raznolikosti.<br />
Temeljni <strong>za</strong>kon iz ove oblasti je Zakon o <strong>za</strong>štiti prirode. Posljednjih nekoliko godina<br />
sve je izvjesnija potreba promjene, čime bi se sa klasičnoga pristupa <strong>za</strong>štiti prirode,<br />
koji daje naglasak na <strong>za</strong>štićena područja i vrste, prešlo na suvremeniji integralni<br />
pristup, kakvoga iskazuje i Konvencija o biološkoj raznolikosti. Novi bi pristup<br />
trebao osigurati:<br />
očuvanje i unapreñenje postojeće biološke i krajobrazne raznolikosti i<br />
razumno korištenje prirodnih dobara na principima održivosti, a na dobrobit<br />
sadašnjih i budućih naraštaja.<br />
Zaštita pojedinih područja je i dalje temeljna metoda očuvanja biološke i krajobrazne<br />
raznolikosti budući <strong>za</strong>štićena područja čine okosnicu sveukupne <strong>za</strong>štite i ključne<br />
čvorove ekološke mreže koji predstavljaju utočišta i spremnike biološke raznolikosti.<br />
Danas je u Hrvatskoj ovakvom <strong>za</strong>štitom obuhvaćeno oko 9,9% površine kopna, od<br />
kojih se najveći dio odnosi na parkove prirode i nacionalne parkove. To su prostrana<br />
područja od nacionalne ili čak meñunarodne vrijednosti, čija je <strong>za</strong>štita u ovlasti<br />
države.<br />
Na polju <strong>za</strong>štite biološke i krajobrazne raznolikosti Strategija predviña:<br />
Zaštita prirode mora biti integralna: temeljiti se i dalje na <strong>za</strong>štiti vrsta i njihovih<br />
staništa, te <strong>za</strong>štićenim područjima, ali takoñer nadzirati i upravljati onim procesima i<br />
djelatnostima koji ugrožavaju očuvanje i održivo korištenje prirode.<br />
Novi Zakon o <strong>za</strong>štiti prirode treba, osim <strong>za</strong>štićenih područja i vrsta, obuhvatiti<br />
<strong>za</strong>štitu sveukupne prirode kao temeljne vrijednosti ove države i glavnoga resursa <strong>za</strong><br />
njezin daljnji razvoj, te odrediti prirodu kao cjelokupnu biološku i krajobraznu<br />
raznolikost.<br />
Treba jasno odrediti da se <strong>za</strong>štita prirode provodi na cjelini teritorija Republike<br />
Hrvatske, kako u područjima očuvane prirode, tako i u izgrañenim i gospodarski<br />
korištenim područjima.<br />
Sve djelatnosti koje koriste prirodna dobra (šumarstvo, poljoprivreda, lovstvo,<br />
morsko i slatkovodno ribarstvo, vodoprivreda i druge), kao i prostorno <strong>plan</strong>iranje i<br />
<strong>plan</strong>iranje razvojnih programa, moraju biti usklañeni s temeljnim odredbama Zakona<br />
o <strong>za</strong>štiti prirode, odnosno nužno ih je provoditi na takav način da se što manje ugrozi<br />
održivost prirodnih resursa.<br />
Kroz informiranje javnosti o izuzetnom bogatstvu biološke i krajobrazne<br />
raznolikosti stvoriti svijest o potrebi i važnosti očuvanja, te stvarati drugačije<br />
ponašanje i odnos pojedinca i <strong>za</strong>jednice prema raznolikosti.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 7
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
2.3.2. Poljoprivreda i <strong>za</strong>štita okoliša (motrište MZOPUG)<br />
Za Strategiju <strong>za</strong>štite okoliša važni su gospodarska područja: energetike, prometa,<br />
industrije, turizma i poljoprivrede. Govoreći o poljoprivredi Strategija ističe kako<br />
Hrvatska ima oko 534.000 poljoprivrednih gospodarstava prosječne veličine posjeda<br />
od 2,8 ha. Obiteljska gospodarstva posjeduju 70% cjelokupnoga poljoprivrednog<br />
zemljišta pa se intenzivna proizvodnja, osobito preintenzivni plodored usjeva,<br />
korištenje agrokemikalija i teških strojeva odvija samo na manjem dijelu površina.<br />
Ukupno gledajući, poljoprivredne aktivnosti ne i<strong>za</strong>zivaju ozbiljno onečišćenje tla ili<br />
okoliša, jer je u privatnom sektoru mala potrošnja pesticida i umjetnih gnojiva (25%<br />
europskog prosjeka). Mogućnosti <strong>za</strong> primjenu alternativne poljoprivredne<br />
proizvodnje su velike i bez posebnog ulaganja, jer veliki dio poljoprivrednog<br />
zemljišta nije onečišćen, osobito u <strong>plan</strong>inskim i primorskim područjima.<br />
Glavni izvori otpada u poljoprivredi su tekući gnoj i otpadne vode koje potječu od<br />
intenzivnog uzgoja i tovljenja stoke, te otpad od obrañivanja zemlje. Procjenjuje se da<br />
velika gospodarstva proizvode jednu trećinu ukupne količine gnoja. Farme <strong>za</strong> uzgoj<br />
stoke proizvode stajski gnoj (60%) i blato (40%). Gnoj iz stočarstva koristi se lokalno<br />
na dobrima i ne ispušta se izravno u površinske vode.<br />
Nema točnih podataka o količini gnoja iz velikih stočnih farmi koji se ispušta izravno<br />
u površinske vode. Procjenjuje se da gnojem nastaje ukupno 65.000 tona dušika<br />
godišnje i 33.000 tona P2O5 godišnje.<br />
Sustavi navodnjavanja izgrañeni su na rijeci Neretvi, u Imotskom polju,<br />
Dalmatinskom rastoku, kod Zadra i Vukovara. Koristi se vrlo malo vode <strong>za</strong><br />
navodnjavanje, tek na oko 13.300 ha od 680.000 ha koji <strong>za</strong>htijevaju navodnjavanje. Od<br />
ukupno 1.789.070 ha zemlje s viškom vode, sustavi površinskog odvodnjavanja<br />
izvedeni su na samo 600.054 ha (33,5%).<br />
Prioriteti <strong>za</strong>štite okoliša u poljoprivredi su:<br />
očuvanje biološke raznolikosti sustava poljoprivrede;<br />
promicanje organske (ekološke) poljoprivrede zbog: smanjenja pritiska na<br />
okoliš (osobito na vode), mogućnosti različitih kombinacija poljoprivrede i <strong>za</strong>štite<br />
okoliša, proizvodnja zdrave <strong>hrane</strong>, te proizvodnje <strong>za</strong> izvoz na tržišta EU;<br />
izbjegavanje uskog plodoreda i neodgovarajućih agrotehničkih <strong>za</strong>hvata;<br />
nadzor primjene organskih i mineralnih gnojiva te pesticida.<br />
Predviñene mjere su:<br />
osiguranje kredita <strong>za</strong> ekološka poljoprivredna gospodarsta,<br />
osiguranje olakšica pri plasiranju ekološki proizvedenih prehrambenih<br />
proizvoda,<br />
mr.sc. Ranko Tadić 8
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
subvencioniranje proizvode koji podupiru biološku raznolikost sustava<br />
poljoprivrde, a nisu izrazito ekonomski isplativi.<br />
2.4. Program održivog razvoja ruralnog prostora Hrvatske (PORRP)<br />
MZOPUG je u rujnu 2001. godine iniciralo i pokrenulo Program održivog razvoja<br />
ruralnog prostora Hrvatske (PORRP) koji bi trebao potpomoći poticanju i<br />
ohrabrivanju svih socijalnih aktera koji se na općinskim razinama hoće i mogu baviti<br />
konkretnim ekološki prihvatljivim djelatnostima u duhu održivosti s naglaskom na<br />
ekološkoj poljoprivredi i eko turizmu. Na poziv na prijavu općina <strong>za</strong> uvrštavanje u<br />
popis prioriteta <strong>za</strong> izradu stručnih podloga <strong>za</strong> projekte u okviru PORRP-a odazvalo<br />
se 85 općina i gradova. U 2002. godini izrañeni su stručne podloge <strong>za</strong> programe<br />
održivog razvitka četiri pilot-općine u sjevero<strong>za</strong>padnoj Hrvatskoj (Sveti Martin na<br />
Muri, Varaždinske Toplice, Žumberak i Samobor), a <strong>plan</strong>iran je i nastavak aktivnosti<br />
na izradi programa <strong>za</strong> ostale i<strong>za</strong>brane općine: Bilje i Draž (Baranja), Otočac, Cres,<br />
Polača i Konavle.<br />
Nakon izrade stručnih podloge <strong>za</strong> programe održivog razvitka četiri pilot-općine<br />
program je naprasno prekinut bez ikakovog objašnjenja.<br />
2.5. Strategija poljoprivrede i ribarstva<br />
Kao i strategija <strong>za</strong>štite okoliša Strategija poljoprivrede i ribarstva predstavljala je<br />
jednu od 19 sastavnica Strategije tadašnje Vlade Republike Hrvatske »Hrvatska u 21.<br />
stoljeću«. Dokument u svom proslovu ističe kako skrb <strong>za</strong> ukupni održivi razvitak<br />
ruralnog prostora mora biti imperativ današnjice i budućnosti. Poljoprivreda je dio<br />
ruralnog prostora, bitna <strong>za</strong> ekološku ravnotežu i <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu okoliša, ali i <strong>za</strong> očuvanje<br />
kulturnih i ostalih tradicijskih vrijednosti.<br />
Prevladavajući dio agrarne strukture čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva,<br />
koja posjeduju približno 80% zemljišta i stočnog fonda. Više od 70% tih<br />
gospodarstava ima manje od tri ha i to u pravilu vrlo usitnjenih poljoprivrednih<br />
površina. Čak i meñu onima koji imaju nešto više zemljišta malo je vitalnih i tržišno<br />
usmjerenih gospodarstava koja bi se u sadašnjim okolnostima mogla ravnopravno<br />
nositi s uvoznom konkurencijom. Otegotna je okolnost i nepovoljna dobna i<br />
obrazovna struktura poljoprivrednog stanovništva.<br />
Poljoprivreda je neodvojiva od seoskog prostora, njegovih kulturnih vrednota te znanja,<br />
kao važnih razvojnih potencijala. Nažalost, seoski prostor doživljava u drugoj<br />
polovici 20. stoljeća snažnu depopulaciju i devastaciju te su time vrlo važni<br />
potencijali izvan funkcije na štetu gospodarskog i društvenog napretka Hrvatske.<br />
Ostali otegotni čimbenici su: nedovoljno osmišljene ekonomske i pravne mjere<br />
pretvorbe bivšeg društvenog sektora u poljoprivredi i prerañivačko-prehrambenoj<br />
industriji, višegodišnja neodreñena vanjsko-trgovinska politika i kašnjenje s<br />
uključivanjem Hrvatske u gospodarske integracije (WTO, CEFTA, EU). Neodgovarajući<br />
sustav financijske i institucijske potpore poljoprivredi, iako deklarativno na<br />
mr.sc. Ranko Tadić 9
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
strani poljoprivrednika, u praksi je izravno i neizravno dovodio do prelijevanja<br />
državnog novca u neučinkovite i trome sustave.<br />
Hrvatska je nedostatna u proizvodnji svih vrsta mesa, osim mesa peradi, <strong>za</strong>tim<br />
mlijeka, povrća i kontinentalnog voća te sladorne repe odnosno šećera. Posljednjih<br />
godina je smanjen nedostatak biljnih ulja, odnosno znatno je povećana proizvodnja<br />
uljarica. Hrvatska je u suvišku s mesom peradi, kukuruzom, pšenicom, duhanom i<br />
vinom.<br />
2.5.1. Poljoprivreda i okoliš (motrište MPŠ)<br />
Prema strategiji poljoprivrede Hrvatska je zemlja bogatih prirodnih resursa,<br />
prvenstveno zbog njihove kakvoće. Zemljište je razmjerno dobre plodnosti i jedno od<br />
očuvanih u Europi. Čisti vodotoci, šume, obalni pojas, otoci i more – temelj su<br />
razvitku poljoprivrede i ribarstva, šumarstva i lovnog turizma te drugih djelatnosti.<br />
Analize pokazuju da su, unatoč razmjerno niskoj razini onečišćenja, štete u<br />
pedološkoj sferi dostigle razinu koja traži istraživanje i način djelovanja <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu i<br />
očuvanje kakvoće tla. Istraživanja, takoñer, pokazuju, kako je razina onečišćenja<br />
podzemnih i nadzemnih voda u Hrvatskoj niska. Poljoprivreda ima mali utjecaj na<br />
ovo onečišćenje u odnosu na razvijene zemlje Europe, a poljoprivredna proizvodnja<br />
se uglavnom provodi u skladu sa <strong>za</strong>konskim propisima koji ureñuju <strong>za</strong>štitu voda.<br />
Mjerenja Državnog <strong>za</strong>voda <strong>za</strong> meteorologiju pokazuju kako 60% sumpornog<br />
dioksida dolazi iz susjednih, industrijskih razvijenih zemalja, a samo 40% iz domaćih<br />
izvora. Poljoprivreda sudjeluje u emisiji metana i amonijaka, uglavnom zbog<br />
konvencionalnog načina proizvodnje. Usporedno s onečišćenjem i ugrožavanjem<br />
okoliša, poljoprivreda sudjeluje i u ulaganjima i izdacima <strong>za</strong> njegovo očuvanje, jer je<br />
ona ujedno i žrtva onečišćenja. Prema podacima iz 1997. godine, poljoprivreda, lov i<br />
šumarstvo izdvajaju 5,9% od ukupnih investicija <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu okoliša. Najveći izdaci <strong>za</strong><br />
okoliš su ulaganja u <strong>za</strong>štitu površinskih voda i uklanjanje otpada.<br />
Problemi okoliša i poljoprivrede, kao djelatnosti koja izravno ovisi o kakvoći okoliša,<br />
razmjerno su novi u shvaćanju problema i <strong>plan</strong>iranju budućeg razvitka<br />
poljoprivrede. Hrvatska je, kao i ostale zemlje srednje i istočne Europe, danas<br />
suočena s posljedicama neracionalnog ponašanja u prošlosti, što se uglavnom<br />
odnosi na poslovanje bivših društvenih kombinata:<br />
• melioracijski <strong>za</strong>hvati širokih razmjera, intenzivna poljoprivredna proizvodnja<br />
i proizvodnja u monokulturi,<br />
• povećana potrošnja anorganskih gnojiva i životinjskog otpada, i<br />
• povećana potrošnja pesticida i drugo.<br />
Izlaz iz postojećeg stanja vidi se u održivoj poljoprivredi, bezopasnoj <strong>za</strong> okoliš, koja<br />
budućim naraštajima ostavlja čista tla, vodu i zrak, a <strong>za</strong>tim pravo izbora daljnjeg<br />
razvitka, kao što ga je imalo i naše pokoljenje. Sve to, dakako, uz ekološki, socijalno i<br />
politički prihvatljiva rješenja.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 10
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
Jasno je da se pitanja ve<strong>za</strong>na <strong>za</strong> <strong>poljoprivredu</strong>, koja bi bila harmonično uklopljena u<br />
okoliš, ne mogu rješavati odvojeno od ostalih aspekata poljoprivredne politike. Briga<br />
<strong>za</strong> okoliš je samo dodatni sastojak koji treba uzeti u obzir u <strong>plan</strong>iranju budućeg<br />
razvitka poljoprivrede na načelima održivosti.<br />
Osim gospodarske, poljoprivreda i poljoprivredno zemljište imaju i druge uloge,<br />
odnosno višeznačne uloge, od kojih su najvažnije: proizvodnja <strong>hrane</strong>, ekološka<br />
uloga, socijalna uloga, prostorna uloga, uloga u oblikovanju krajobra<strong>za</strong>, izvor<br />
sirovina i energije te rekreacijsko – turistička uloga.<br />
Imajući to u vidu, u izradi strategije razvitka poljoprivrede polazište je da je<br />
proizvodnja <strong>hrane</strong> neupitno najvažnija uloga poljoprivrede, ali ona se ne smije<br />
gledati samo kao izvor <strong>hrane</strong> (i/ili profita), izolirano od drugih uloga. Sve su uloge<br />
poljoprivrede neodvojive jedna od druge, od podjednake su važnosti, pa ih tako<br />
treba i vrednovati!<br />
Hrvatska, s 0,65 ha poljoprivrednog odnosno s 0,45 ha obradivog zemljišta per capita,<br />
ulazi u skupinu zemalja koje su razmjerno bogate poljoprivrednim zemljištem,<br />
meñutim racionalno gospodarenje zemljištem otežavaju brojni čimbenici. To su<br />
naslijeñeni problemi usitnjenosti privatnog zemljišta, stalni gubitak poljoprivrednog<br />
zemljišta zbog urbani<strong>za</strong>cije, nedefinirano gospodarenje državnim zemljištem, znatni<br />
udio neobrañenog i <strong>za</strong>puštenog zemljišta.<br />
Od 3,151 milijuna hektara poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj, oko dvije trećine<br />
(66,4%) je u vlasništvu obiteljskih gospodarstava, a preostalu trećinu (33,6%) čini<br />
državno zemljište. U strukturi poljoprivrednih površina (1999) je najveći udio oranica<br />
i vrtova (46,4%), <strong>za</strong>tim pašnjaka (36,6%), livada (12,9%), te voćnjaka (2,2%) i<br />
vinograda (1,9%). Većina obradivog zemljišta tj. oranica, voćnjaka vinograda i livada<br />
je u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ukupno 1,620 mil. ha, ili<br />
81,1%, dok je obradivih površina u vlasništvu države 0,378 mil. ha ili 18,9%. Znatan<br />
je udio neobradivog (i neiskorištenog zemljišta), u 1999. godini čak 36,6% ukupnih<br />
poljoprivrednih površina, od čega 688 tisuća hektara državnog zemljišta, većinom<br />
pašnjaka. Veliki je udio neobrañenih oranica, sa <strong>za</strong>brinjavajućom tendencijom<br />
porasta u novijem razdoblju (1996-1999).<br />
2.5.2. Poljoprivredni sustavi<br />
Strategija govori o tri sustava poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj: intenzivnom<br />
(konvencionalnom), održivom i ekološkom.<br />
2.5.2.1. Intenzivna (konvencionalna) poljoprivreda<br />
Tržišno orijentirana poljoprivreda kojoj je cilj visok profit i tržišno konkurentan<br />
proizvod, gospodarski djelotvorna, ali ekološki dubiozna. Prakticirani <strong>za</strong>hvati i<br />
primjena kemijskih sredstava štetni su <strong>za</strong> okoliš (tlo i vode) i zdravlje ljudi. Osim<br />
opće kritike javnosti, najžešća kritika intenzivnoj poljoprivredi stiže iz kruga<br />
nevladinih udruga (NGO), odnosno pokreta »zelenih«.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 11
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
U Hrvatskoj se intenzivna poljoprivreda razvijala uglavnom na državnim imanjima<br />
(kombinatima). Procesom njihove privati<strong>za</strong>cije stvaraju se mješovita poduzeća,<br />
dioničarska društva i holding kompanije, a i u obiteljskoj poljoprivredi takoñer je sve<br />
više intenzivnih proizvodnih sustava. Na državnoj, gospodarskoj i socijalnoj politici<br />
ostaje pitanje njihova poticanja, ali i regulacije, što će ovisiti o stanju na svjetskom<br />
tržištu <strong>hrane</strong>.<br />
Bez obzira na vlasništvo, nužne su odgovarajuće korekcije ekološki rizičnih<br />
postupaka, koji mogu i trebaju biti selektivni, dakle ovisni o konkretnim<br />
agroekološkim prilikama. Treba istaknuti da na navedenim lošim iskustvima visoko<br />
razvijenih europskih poljoprivreda, Hrvatska može izvući korisnu pouku <strong>za</strong> sadašnju<br />
i buduću poljoprivrednu praksu, istodobno se koristeći svojim poredbenim<br />
prednostima ekološki očuvanih resursa.<br />
2.5.2.2. Održiva poljoprivreda<br />
Gospodarski, ekološki, socijalno i etički održiva ili opstojna poljoprivreda nastala kao<br />
kompromis izmeñu gospodarskih i ekoloških <strong>za</strong>htjeva. Razvitak ove vrste<br />
gospodarenja pred znanost postavlja, kao ključnu <strong>za</strong>daću, utemeljenje sustava koji će:<br />
održati plodnost tla, smanjiti ovisnost poljoprivrede o vanjskim (eksternim)<br />
inputima, smanjiti oštećenja okoliša, a istodobno održati dostignutu razinu i<br />
osigurati trend rasta proizvodnje agroekosustava. Ovaj sustav gospodarenja<br />
Strategija poljoprivrede drži središnjim i ključnim, jer je gospodarski, ekološki,<br />
društveno i politički održiv, osigurava samodostatnost konkurentnih proizvoda –<br />
hrvatsko stanovništvo može opskrbiti dostatnom količinom <strong>hrane</strong> visoke kakvoće,<br />
privlačne <strong>za</strong> turističku klijentelu i izvoz kao prepoznatljiv hrvatski proizvod. U njega<br />
se može podvesti najveći dio tradicijske poljoprivrede u nas, dakle najveći dio<br />
poljoprivrednih gospodarstava, koja mogu isporučivati hranu visoke kakvoće.<br />
Ovom sustavu gospodarenja pripada i najveći dio obiteljskih poljoprivrednih<br />
gospodarstava, kao središnja vlasnička kategorija u hrvatskoj poljoprivredi. To je<br />
integralno gospodarstvo na kojemu se obvezno uzgaja stoka, primjenjuje se<br />
tradicijska obrada tla, rabe se najmanje moguće količine mineralnog i stajskog<br />
gnojiva, odnosno gnojnice, održale su se neke stare sorte, ali se uzgajaju i hibridi<br />
kulturnog bilja. Uzgoj bilja podreñen je, uz ostalo, potrebama stoke, bilje se uzgaja u<br />
čvrstom plodoredu, uvažavajući načela tolerantnosti usjeva. U plodoredu su<br />
<strong>za</strong>stupljene krmne leguminoze, provodi se postrna sjetva i/ili zelena gnojidba –<br />
sideracija. Krma <strong>za</strong> stoku se osigurava krmnim biljem s oranica, u nekim<br />
poljoprivrednim regijama <strong>za</strong>stupljeni su i meliorirani pašnjaci, brojnost stoke iznosi<br />
barem jednu stočnu jedinicu po hektaru površine.<br />
2.5.2.3. Ekološka poljoprivreda<br />
Ekološka poljoprivreda sustav je održivoga gospodarenja u poljoprivredi i<br />
šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, <strong>proizvodnju</strong> <strong>hrane</strong>, sirovina i<br />
prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki,<br />
gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, <strong>za</strong>hvate i<br />
sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva<br />
biljaka, životinja i krajobra<strong>za</strong>, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću<br />
mr.sc. Ranko Tadić 12
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
prirodnih sila i <strong>za</strong>kona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu bilja i<br />
životinja, sukladno meñunarodno usvojenim normama i načelima.<br />
U Hrvatskoj je vrlo mali obujam ekološke proizvodnje, ali <strong>za</strong> razvoj postoje velike<br />
mogućnosti, od ratarske i povrćarske proizvodnje u panonskoj regiji do stočarske i<br />
vinogradarske proizvodnje u regijama gorska i primorska Hrvatska. Uspostavom<br />
sustava nadzora i garancije te uvoñenjem novčanih poticaja očekuje se bitno povećanje<br />
ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.<br />
Ovakovo definiranje održivog i ekološkog sustava poljoprivredne proizvodnje<br />
<strong>za</strong>služuje poseban komentar. U Hrvatskoj se često raspravlja o "poljoprivrednoj<br />
proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda na održiv i ekološki prihvatljiv<br />
način", što je prilično neprecizna definicija koja široko otvara vrata nepotrebnim<br />
diskusijama. Uostalom, pobornici "GMO poljoprivrede" neprestano tvrde kako je baš<br />
ta proizvodnja i održiva i ekološki prihvatljiva, a sličnog su mišljenja i pobornici<br />
intenzivne (konvencionalne) poljoprivrede. Stoga je <strong>za</strong> strategiju ruralnog razvitka<br />
izuzetno bitno definirati koja je to poljoprivreda održiva i ekološki prihvatljiva.<br />
Prema američkom autoru Diveru: "održiva poljoprivreda je važan element ukupnih<br />
nastojanja da se ljudske aktivnosti učine kompatibilnim <strong>za</strong>htjevima globalnih ekosustava.<br />
Stoga je razumijevanje različitih pristupa ekološkoj poljoprivredi nužno<br />
ukoliko želimo pametno iskoristiti prirodne resurse. Iako se održiva poljoprivreda<br />
temelji na dugoročnim ciljevima, a ne na specifičnim praksama u poljoprivredi,<br />
obično se <strong>za</strong> taj pojam veže smanjenje uporabe inputa nabavljenih (kupljenih) izvana<br />
uz istovremeno povećanje korištenja onih proizvedenih na gospodarstvu. Dobar<br />
primjer je primjena zelene gnojidbe (biološko fiksiranje dušika putem sijanja<br />
mahunarki) nasuprot nabavci umjetnih dušičnih gnojiva". Diver u svom radu govori<br />
o takozvanoj LISA-poljoprivredi ("low-input sustainable agriculture") – održivoj<br />
poljoprivredi smanjenih inputa kao o jednoj od mogućih alternativnih sustava<br />
poljodjelstva koje su u skladu s načelima održive poljoprivrede. Riječ je o sustavu<br />
koji nije utemeljen na eliminaciji nego redukciji uporabe kemijskih gnojiva,<br />
insekticida i herbicida, odnosno kombinaciji metoda konvencionalne i različitih škola<br />
ekološke poljoprivrede.<br />
S druge strane, pobornici ekološke poljoprivrede udruženi u Meñunarodnu<br />
federaciju pokreta ekološke poljoprivrede – IFOAM, ne slažu se s ovakvim<br />
konceptom kojega uglavnom promoviraju stručnjaci iz zemalja s najjače razvijenom<br />
industrijskom poljoprivredom. Potonji tvrde kako sa primjenom kemijskih sredstava<br />
u poljoprivredi zbog zdravstvenih, nutritivnih i ekoloških razloga ne smije i ne može<br />
biti nikakvih kompromisa.<br />
Hrvatski je sabor na sjednici od 31. siječnja 2001. godine donio Zakon o ekološkoj<br />
proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, jasno definirajući koji se to<br />
sustav poljoprivredne proizvodnje jedini može držati stvarno ekološki prihvatljivim,<br />
posebice kada se zna da je jedino ekološka poljoprivreda podložna stalnoj kontroli i<br />
certifikaciji proizvoñača i prerañivača s ciljem osiguranja garancije potrošačima da će<br />
<strong>za</strong> svoj novac dobiti vrijednost koju traže.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 13
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
2.6. Reforma sustava potpore u poljoprivredi<br />
Temelji nove poljoprivredne politike postavljeni su donošenjem Strategije razvitka<br />
hrvatske poljoprivrede (1995) kada su obiteljska gospodarstva proglašena okosnicom<br />
razvitka nacionalne poljoprivrede. Reforma poljoprivredne potpore <strong>za</strong>počela je 1999.<br />
godine kada su umjesto količinskih plaćanja uvedeni poticaji po površini i plaćanja<br />
po grlu u stočarstvu. Reforma se nastavila u 2001. godini donošenjem:<br />
Zakona o poljoprivredi;<br />
Zakona o poljoprivrednom zemljištu; i<br />
Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.<br />
Krovni Zakon o poljoprivredi ureñuje sveukupno područje poljoprivrede,<br />
objedinjavajući postojeću legislativu i brojna područja koja još nisu izravno <strong>za</strong>konski<br />
ureñena. Zakonom se utvrñuju ciljevi i mjere poljoprivredne politike, korisnici prava,<br />
obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, institucijska potpora i nositelji<br />
poljoprivredne politike, praćenje i izvješćivanje u poljoprivredi te upravni i<br />
inspekcijski nadzor.<br />
Zakonom o poljoprivrednom zemljištu odluka o prodaji i <strong>za</strong>kupu državnog<br />
poljoprivrednog zemljišta prepušta se općinama i gradovima, a na temelju Programa<br />
raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države.<br />
Zakonom o ekološkoj proizvodnji stvoren je normativni okvir <strong>za</strong> organi<strong>za</strong>ciju tržišta i<br />
<strong>proizvodnju</strong> ekoloških proizvoda. Zakon je tijekom 2001. i 2002. godine bio praćen<br />
donošenjem čitavog ni<strong>za</strong> pravilnika koji detaljno obrañuju pojedine aspekte ekološke<br />
proizvodnje (proizvodnja, prerada, deklaracija, nadzor, itd).<br />
Opći cilj novčanih poticaja do sada je bio poticanje proizvodnje istim mjerama <strong>za</strong> sve<br />
ciljne skupine korisnika. Novost u reformi je u raznolikosti mjera <strong>za</strong> različite<br />
korisnike, tako da osim poticanja proizvodnje poljoprivredna politika sada stavlja<br />
naglasak i na konkurentnu <strong>proizvodnju</strong>, primjereni životni standard<br />
poljoprivrednika i očuvanje ruralnog prostora.<br />
Novi sustav predviña četiri modela potpore:<br />
1. Model poticanja proizvodnje<br />
2. Model kapitalnih ulaganja<br />
3. Model potpore dohotku<br />
4. Model ruralnog razvitka<br />
Komercijalna poljoprivredna gospodarstva ostvarivat će potporu kroz dva prva<br />
modela, a nekomercijalna putem Modela potpore dohotku. Model ruralnog razvitka<br />
otvoren je <strong>za</strong> širi krug korisnika.<br />
Model ruralnog razvitka u sebi sadrži tri programa:<br />
1. razvitak seoskog prostora<br />
2. očuvanje autohtonih pasmina<br />
mr.sc. Ranko Tadić 14
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
3. marketinška priprema proizvoda <strong>za</strong> tržište<br />
Programom razvitka seoskog prostora sufinanciraju se razvojni projekti jedinica<br />
lokalne samouprave koji se odnose na održivi ruralni razvoj. Temeljni je način<br />
djelovanja ovoga modela udruživanje sredstava iz proračuna MPŠ sa sredstvima<br />
županija, lokalne <strong>za</strong>jednice, korisnika i drugih mogućih izvora financiranja<br />
(inozemne donacije, tehnička pomoć). Projekti obuhvaćaju različite aktivnosti:<br />
• obnovu i razvitak sela, očuvanje kulturnog blaga, ruralnih običaja i<br />
manifestacija;<br />
• potporu investicijama na poljoprivrednim gospodarstvima;<br />
• školovanje, prekvalifikaciju i obuku;<br />
• mjere ureñenja zemljišta;<br />
• mjere <strong>za</strong>štite okoliša u području poljoprivrede i šumarstva;<br />
• diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti i s njom pove<strong>za</strong>nih aktivnosti, u<br />
svrhu kreiranja multidisciplinarnih aktivnosti i alternativnih izvora prihoda;<br />
• poticanje i promociju ruralnog turizma i tradicionalnih ruralnih obrta;<br />
• poboljšanje ruralne infrastrukture ve<strong>za</strong>no uz razvitak poljoprivrede;<br />
• promociju vinskih turističkih cesta;<br />
• promociju kvalitetnih autohtonih proizvoda; …<br />
Cilj je da se ovoj problematici pristupi prema "bottom-up" načelu, odnosno da se<br />
lokalna <strong>za</strong>jednica aktivno uključi u proces donošenja odluka važnih <strong>za</strong> razvitak<br />
lokalnog područja.<br />
Cilj programa očuvanja izvornih i <strong>za</strong>štićenih pasmina je njihovo <strong>za</strong>državanje u<br />
ruralnim područjima.<br />
Program marketinške pripreme pripreme proizvoda <strong>za</strong> tržište se počeo provoditi<br />
2001. godine, a otvoren je <strong>za</strong> projekte znanstvenih i stručnih ustanova, <strong>za</strong>druga,<br />
udruga proizvoñača te županija, gradova i općina. Cilj programa je poticanje prodaje<br />
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na domaćem i inozemnom tržištu putem<br />
različitih marketinških aktivnosti.<br />
Govoreći o reformi sustava potpore u poljoprivredi na koncu treba istaknuti da je po<br />
prvi put predviñeno poticanje ekološke proizvodnje <strong>hrane</strong>.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 15
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
3. NACRT STRATEGIJE RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE<br />
Kratki nacrt strategije razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj izradilo je MPŠVG<br />
(današnje MPRRR) 2005. godine u suradnji s Organi<strong>za</strong>cijom <strong>za</strong> hranu i <strong>poljoprivredu</strong><br />
Ujedinjenih naroda (FAO) kao rezultat dvogodišnje provedbe projekta broj<br />
FAO/TCP/CRO-2902.<br />
Prema motrištu MPRRR ovaj dokument nije obvezujući i ne drži se službenim<br />
budući nikada nije raspravljan na Vladi RH. Umjesto strategije Ministarstvo<br />
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja najavilo je izradu nacionalnog Akcijskog<br />
<strong>plan</strong>a <strong>za</strong> ekološku <strong>poljoprivredu</strong> i <strong>proizvodnju</strong> <strong>hrane</strong> u 2009. godini.<br />
Bez obzira na ovakav stav resornog ministarstva, u provedbi navedenog projekta<br />
sudjelovao je aktivno veliki broj ljudi uključenih u hrvatsku ekološku <strong>poljoprivredu</strong> –<br />
proizvoñači, stručnjaci, savjetodavci, inspektori i certifikatori, koji su, ako ništa<br />
drugo, utrošili svoje dragocjeno vrijeme koje su očito mogli i bolje iskoristiti.<br />
Zbog njih, a i zbog straha da se s najavljenim akcijskim <strong>plan</strong>om nešto slično ne<br />
dogodi, u daljnjem tekstu navodimo navedeni (neslužbeni) nacrt strategije s<br />
komentarom njegove provedbe “što bi bilo kad bi bilo”.<br />
3.1. Definicija ekološke poljoprivrede<br />
Prema Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,<br />
svrha je ekološke proizvodnje <strong>za</strong>štita zdravlja i života ljudi, <strong>za</strong>štita prirode i okoliša<br />
te <strong>za</strong>štita potrošača. Ekološka poljoprivreda definira se kao poseban sustav<br />
održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i<br />
životinja, <strong>proizvodnju</strong> <strong>hrane</strong>, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih<br />
proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodnotehnološke<br />
metode, <strong>za</strong>hvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i<br />
raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobra<strong>za</strong>, povećanje prinosa<br />
i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i <strong>za</strong>kona, uz propisanu uporabu gnojiva,<br />
sredstava <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu bilja i životinja, sukladno s meñunarodno usvojenim normama i<br />
načelima.<br />
2. Državna politika i ekološka poljoprivreda<br />
Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN<br />
12/01), popraćen brojnim pravilnicima koje donosi Ministarstvo poljoprivrede,<br />
šumarstva i vodnoga gospodarstva (NN 91/01, 13/02, 81/02, 85/02, 101/03 i 15/04),<br />
na snazi je od 2001. godine i propisuje načela ekološke proizvodnje, sustav<br />
inspekcijskog nadzora, postupak certifikacije i poticaje <strong>za</strong> ekološku <strong>poljoprivredu</strong>.<br />
Reforma Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije (ZPP) iz 2003. godine<br />
uključuje direktna plaćanja i cjenovnu potporu <strong>za</strong> ekološku <strong>poljoprivredu</strong> jer ona<br />
djeluje na principu <strong>za</strong>štite okoliša i održivog razvitka. Standardi kvalitete <strong>hrane</strong><br />
omogućuju ekološkim proizvoñačima ispunjavanje novih standarda ZPP-a.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 16
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
3. Nacionalna strategija ekološke poljoprivrede: ciljevi<br />
Svrha nacionalne strategije jest poticanje razvoja ekološke poljoprivrede u Republici<br />
Hrvatskoj, uključujući biljnu i stočarsku <strong>proizvodnju</strong>, ribarstvo, <strong>proizvodnju</strong> vlakana<br />
i preradu proizvoda.<br />
Strategija će biti podloga <strong>za</strong> razvoj srednjoročnog akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> ekološku<br />
<strong>poljoprivredu</strong> <strong>za</strong> razdoblje 2005.– 2010.<br />
Komentar: U rujnu 2008. godine dobijamo neslužbenu informaciju o pokretanju<br />
nacionalnog akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> ekološku <strong>poljoprivredu</strong>!<br />
Cilj strategije jest povećanje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom<br />
uključujući pašnjake i šume na najmanje 10 % do 2010. godine i razvijanje domaćeg<br />
tržišta <strong>za</strong> ekološke proizvode.<br />
Komentar: U najboljem slučaju do konca 2008. godine udjel površina pod ekološkom<br />
proizvodnjom uključujući pašnjake i šume iznosit će 0,2-0,3%!<br />
Specifični strateški ciljevi su sljedeći:<br />
• Poboljšanje prirodnih resursa koji se koriste u poljoprivredi, posebno na<br />
graničnim i osjetljivim područjima s ciljem smanjenja onečišćenja nitratima, fosfatima<br />
i pesticidima te očuvanje bioraznolikosti i ekosistema.<br />
Komentar: <br />
• Promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz diverzifikaciju poljoprivrednih<br />
aktivnosti, povećanje produktivnosti, rast <strong>za</strong>poslenosti i prihoda i smanjenje ruralne<br />
depopulacije.<br />
Komentar: <br />
• Razvoj domaćeg tržišta i olakšan pristup hrvatskih ekoloških proizvoda na EU i<br />
druga izvozna tržišta kroz poboljšanje sigurnosti i kvalitete certificiranih ekoloških<br />
proizvoda i povećanje količine proizvoda.<br />
Komentar: Gotovo ništa nije učinjeno na ostvarenju ovoga cilja, Hrvatska još uvijek<br />
nije na popisu trećih zemalja EU!<br />
3.4. Nacionalna strategija ekološke poljoprivrede: programska područja<br />
A. Institucionalne i političke promjene<br />
VIZIJA<br />
Integrirani pristup ekološkoj poljoprivredi <strong>za</strong>htijeva prilagodbu postojeće politike i<br />
uspostavu političkog okruženja koje će doprinijeti usvajanju koncepta ekološke<br />
poljoprivrede od proizvoñača i potrošača.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 17
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
Postojeće stanje<br />
Državna politika koja se bavi <strong>za</strong>štitom okoliša i ruralnim razvitkom prepoznala je<br />
potrebu <strong>za</strong> ekološkom poljoprivredom u većem opsegu. Institucionalni okvir<br />
uspostavljen je osnivanjem Odjela <strong>za</strong> održivu i ekološku <strong>poljoprivredu</strong> u okviru<br />
Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, osnivanjem<br />
Povjerenstva <strong>za</strong> razvoj ekološke poljoprivrede u kojem sudjeluju javne i privatne<br />
institucije kako je i definirano Zakonom, osnivanjem Radnog tijela <strong>za</strong> akreditaciju<br />
ekološke poljoprivrede, Radnog tijela <strong>za</strong> označavanje ekoloških proizvoda.<br />
Institucionalni okvir je u ranoj fazi implementacije i podložan je promjenama u svrhu<br />
bolje prilagodbe EU-i tijekom pregovora <strong>za</strong> pristup i EC regulativi 2092/91 o<br />
ekološkoj poljoprivredi. Ima prostora <strong>za</strong> poboljšanje suradnje izmeñu gore<br />
spomenutih tijela i svih sudionika te bolje uključivanje civilnih društava i<br />
organi<strong>za</strong>cija. Na primjer, postojeća suradnja izmeñu ministarstava poljoprivrede,<br />
<strong>za</strong>štite okoliša i kulture mogle bi se pojačati s ciljem boljeg iskorištenja prirodnih<br />
resursa i iskorištenja predpristupnih fondova EU-e. Trenutna slaba pove<strong>za</strong>nost<br />
izmeñu svih sudionika suočava ekološke proizvoñače sa administrativnim<br />
preprekama i kompleksnom procedurom <strong>za</strong> dobivanje znaka “ eko-proizvod”.<br />
Zbog naslijeñenog otpora prema udruživanju u udruge ili <strong>za</strong>druge hrvatski su<br />
proizvoñači nedovoljno organizirani te je i na tom području potrebna veća podrška.<br />
Komentar: Navodi su u cjelosti točni – iste konstacije bi se mogle izreći i danas, tri<br />
godine nakon izrade ovoga Nacrta.<br />
Mjere koje treba poduzeti<br />
A1. Efikasni koordinacijski mehanizmi su potrebni u svrhu harmoni<strong>za</strong>cije politike<br />
državnih ministarstava i alokacije sredstava <strong>za</strong> <strong>za</strong>jedničku promociju ekološke<br />
poljoprivrede. Relevantna <strong>za</strong>konska regulativa koja ureñuje primjerice sjemenarstvo i<br />
rasadničarstvo ili sigurnost <strong>hrane</strong> treba biti konzistentna.<br />
Komentar: Autoru nije poznato postojanje bilo kakvih meñuresornih koordinacijskih<br />
mehani<strong>za</strong>ma, a kamoli sredstava <strong>za</strong> <strong>za</strong>jedničku promociju ekološke poljoprivrede.<br />
Na sastancima u MPRRR otvoreno je kritizirao ministarstvo što apsolutno ništa nije<br />
učinilo na promociji hrvatskog eko-znaka. Navedena <strong>za</strong>konska regulativa još uvijek<br />
je konfuzna i uopće u sebi nema elemente koji bi se mogli primijeniti na ekološku<br />
<strong>poljoprivredu</strong>, što stvara nepregledne probleme proizvoñačima, ali i ovlaštenim<br />
nadzornim tijelima.<br />
A2. Ministarstvo poljoprivrede treba surañivati sa ministarstvima <strong>za</strong>štite okoliša i<br />
kulture u <strong>za</strong>jedničkoj implementaciji multilateralnih sporazuma o okolišu, posebno<br />
Konvencije o biološkoj raznolikosti, kroz organsku <strong>poljoprivredu</strong>. Prijedlozi<br />
projekata <strong>za</strong> organsku <strong>poljoprivredu</strong>, posebno u <strong>za</strong>štićenim područjima, trebaju se<br />
uključivati u meñunarodne sheme (Natura2000; SAPARD, Global Environmental<br />
Fund, itd.).<br />
mr.sc. Ranko Tadić 18
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
Komentar: Autoru nije poznata ovakva suradnja, a osobno je bio angažiran na izradi<br />
i/ili provedbi više ovakvih projekata.<br />
A3. Sinergija izmeñu poljoprivrede i ruralnog razvitka treba se postići integriranjem<br />
ekološke poljoprivrede u ostale sustave potpora koji imaju <strong>za</strong> cilj razvoj tržišta,<br />
savjetodavnih tijela, informiranje potrošača i poboljšanje prerade i distribucije <strong>hrane</strong>.<br />
Komentar: U Hrvatskoj ekološka poljoprivreda ima isti status kao i konvencionalna,<br />
osim nešto viših novčanih poticaja.<br />
A4. Revizija Zakona o ekološkoj proizvodnji s ciljem usklañenja sa EC regulativom<br />
2092/91 i ostalim meñunarodnim regulativama olakšat će pristup izvoznim<br />
tržištima. U praksi teško provedive odredbe i praznine u trenutnom Zakonu trebaju<br />
se izmijeniti s ciljem olakšanog ulaska novih ekoloških proizvoñača u sustav.<br />
Potrebno je usvojiti postojeće meñunarodne standarde u ekološkoj proizvodnji.<br />
Komentar: Učinjeno tijekom 2007. i 2008. godine, sada predstoji rad na ponovnom<br />
usklañivanju hrvatskih propisa s uredbom br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine<br />
koja na snagu stupa 1. siječnja 2009. godine. Pristup izvoznim tržištima još uvijek<br />
moguć samo putem inozemnih certifikacijskih kuća, ali uz nadzor dvije hrvatske<br />
nadzorne stanice (BioInspekt i AgriBioCert).<br />
A5. Postojeći sustav ekološke inspekcije i certifikacije potrebno je pojednostavniti<br />
kroz smanjenje broja koraka koje treba proći. Isti sustav treba iskoristiti i <strong>za</strong><br />
certificiranje specifičnih kvalitetnih ekoloških proizvoda. Tijela koja se bave<br />
inspekcijom i certifikacijom ekoloških proizvoda trebaju imati veću odgovornost i<br />
autoritet u garantiranju usklañenosti sa standardima ekološke proizvodnje, prerade i<br />
certifikacije. S druge strane Vlada treba pojačati nadzor nad provedbom cijelog<br />
sustava kroz efikasno provoñenje Zakona i kažnjavanje prijevara.<br />
Komentar: Sustav ekološke inspekcije i certifikacije pojednostavljen je smanjenjem<br />
broja koraka (primjerice, ministar više ne potpisuje rješenja o pravu korištenja ekoznaka).<br />
Tijela koja se bave inspekcijom i certifikacijom ekoloških proizvoda imaju<br />
veću odgovornost i autoritet u garantiranju usklañenosti sa standardima ekološke<br />
proizvodnje, prerade i certifikacije. Što se tiče Vladinog nadzora, trenutno na cijelom<br />
području RH radi samo jedan inspektor ekološke poljoprivrede, što je, obzirom na<br />
mali broj proizvoñača, možda i dovoljno.<br />
A6. Financijske potrebe ekoloških proizvoñača trebaju se promatrati s gledišta<br />
početnih troškova <strong>za</strong> prijelaz na ekološku <strong>poljoprivredu</strong>, proizvodnih troškova i<br />
očekivanih prihoda kao i s gledišta njihovog pozitivnog doprinosa općem dobru<br />
(<strong>za</strong>štita okoliša i kvalitete tla). Potrebno je uspostaviti raznolike sustave potpore, sa<br />
različitim trajanjem i adekvatnom vremenskom primjenom. Nadalje, treba razmotriti<br />
indirektne potpore, kao što su povoljne kamate na kredite, porezne olakšice i izuzeća<br />
(na lokalnoj i državnoj razini) <strong>za</strong> investicije u ekološku <strong>poljoprivredu</strong>. Posebnu<br />
pažnju treba obratiti na meñunarodne politike kao što su Zajednička poljoprivredna<br />
politika EU-e (CAP) i Svjetska trgovinska organi<strong>za</strong>cija (WTO).<br />
Komentar: Na ovom polju do sada nije ništa učinjeno!<br />
mr.sc. Ranko Tadić 19
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
B. Povećanje ponude ekoloških poljoprivrednih proizvoda<br />
Vizija<br />
Povećani tehnološki i organi<strong>za</strong>cijski kapaciteti <strong>za</strong> ekološke proizvoñače kroz<br />
osiguranje adekvatnih informacija i proizvodnih inputa.<br />
Postojeće stanje<br />
Uzimajući u obzir relativno visoki udio neobrañenog zemljišta i pašnjačkih površina<br />
(36,6 % u 1999.) i <strong>za</strong>štićenih područja (oko 10% zemljišta), uvoñenje ekološke<br />
poljoprivrede u Hrvatsku moglo bi doprinijeti očuvanju prirode kroz bolje<br />
upravljanje napuštenim zemljištem i graničnim područjima.<br />
Prirodni resursi u Hrvatskoj su relativno čisti i nedirnuti, sa velikim brojem<br />
autohtonih biljaka i životinja uglavnom <strong>za</strong>hvaljujući napuštanju ruralnih područja i<br />
nedavnom razvoju industrijske poljoprivrede. Meñutim, prirodni resursi su ipak<br />
ugroženi povećanom upotrebom poljoprivrednih inputa i prenamjenom zemljišta<br />
koja ugrožava bioraznolikost. Na površinama državnih kombinata onečišćenje<br />
uzrokovano intenzivnim korištenjem mineralnih gnojiva i pesticida moglo bi se<br />
smanjiti prenamjenom na ekološku <strong>proizvodnju</strong> čime bi se povela briga o okolišu i<br />
proizvodila dobra bez rezidua.<br />
Pod pretpostavkom da su osigurani odreñeni uvjeti ekološka poljoprivreda mogla bi<br />
dati dodanu ekonomsku vrijednost kroz povećanje povrata po jedinici uložene radne<br />
snage, posebno na malim poljoprivrednim gospodarstvima. Sredstva <strong>za</strong> život ne<br />
mogu se osigurati samo kroz povećanu <strong>za</strong>poslenost nego i kroz povećanu<br />
sposobnost proizvoñača na prilagodbu novim uvjetima.<br />
Dobri ljudski resursi u zemlji postoje, od entuzijastičnih ekoloških proizvoñača do<br />
potrošača. Glavnu skupinu u sektoru čine mladi educirani ljudi čiji je izbor jačanje<br />
ve<strong>za</strong> sa zemljom i kulturom kroz organsku <strong>poljoprivredu</strong>. Meñutim, opća razina<br />
edukacije i informiranosti o ekološkoj proizvodnji u svim društvenim segmentima još<br />
je uvijek nedostatna te je potrebno u obrazovnim institucijama kao što su agronomski<br />
i veterinarski fakultet primijeniti multidisciplinarni i više holistički pristup.<br />
Savjete o organskoj poljoprivredi pruža nekoliko nevladinih organi<strong>za</strong>cija i Hrvatski<br />
<strong>za</strong>vod <strong>za</strong> poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS), meñutim postoji potreba <strong>za</strong><br />
povećanjem kompetentnosti i dostupnosti takvih službi. Takoñer je potrebno<br />
omogućiti dostupnost ekoloških inputa, posebno sjemena/sadnog materijala i<br />
osnovnog stada.<br />
Mjere koje je potrebno poduzeti<br />
B1. Potrebno je razviti program znanstvenih istraživanja <strong>za</strong> ekološke inpute, sjeme i<br />
pasmine kao i <strong>za</strong> razumijevanje proizvodno-potrošačkog lanca specifičnih proizvoda.<br />
mr.sc. Ranko Tadić 20
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
Posebno je važno razviti sustav agroekološkog istraživanja i edukacije u koji bi bili<br />
uključeni i istraživači - znanstvenici i proizvoñači.<br />
Komentar: Autoru nisu poznata ovakva istraživanja, a posebice da su u njih uključeni<br />
proizvoñači.<br />
B2. U okviru HZPSS-a potrebno je <strong>za</strong>posliti najmanje jednog ekološkog savjetnika u<br />
svakoj županiji te u suradnji sa lokalnim sudionicima razviti savjetodavne programe<br />
<strong>za</strong> ekološku <strong>poljoprivredu</strong>. Takoñer, potrebno je uspostaviti najmanje jednu<br />
licenciranu, edukacijsku ekološku farmu u svakoj županiji.<br />
Komentar: Prvi dio je djelimice urañen, ali još uvijek nema ekološkog savjetnika u<br />
svakoj županiji. Licencirane edukacijske ekološke farme u svakoj županiji su<br />
znanstvena fantastika.<br />
B3. Potrebno je odgojiti generaciju odgovornih grañana kroz edukaciju o ekološkoj<br />
poljoprivredi i trening programe. Potrebno je razviti formalne i neformalne trening<br />
programe u skladu sa različitim aspektima ekološke poljoprivrede i različitim ciljnim<br />
grupama, od upravljanja farmom do optimali<strong>za</strong>cije proizvodnih tehnologija <strong>za</strong><br />
različite proizvode, postžetvenih operacija, prerade, marketinga do inspekcijske<br />
kontrole i certifikacije. U osnovne škole potrebno je uvesti eksperimentalne<br />
programe, a <strong>za</strong> srednje i više škole osmisliti nastavne programe. Takoñer treba<br />
uspostaviti dugoročne znanstvene pokuse i istraživanja u ekološkoj poljoprivredi<br />
kako bi se mogla usporediti sa konvencionalnom i integriranom poljoprivredom.<br />
Komentar: Ni na ovom polju do sada nije ništa učinjeno! Grañani su još uvijek<br />
neodgojeni.<br />
C. Povećana potražnja <strong>za</strong> ekološkim proizvodima i proizvodima specifične<br />
kvalitete<br />
Vizija<br />
Povećana domaća i inozemna potražnja <strong>za</strong> hrvatskim ekološkim proizvodima i<br />
proizvodima specifične kvalitete, kroz bolje razumijevanje potrošača, pravednu<br />
konkurenciju izmeñu proizvoñača kao i poboljšanu kvalitetu, povećanu količinu,<br />
raznolikost i stalnost ponude.<br />
Postojeće stanje<br />
Potražnja <strong>za</strong> ekološkim proizvodima je u porastu, posebno kod hrvatskog urbanog<br />
stanovništva i turista. Potrošači preferiraju domaće proizvode specifične kvalitete<br />
koji su tradicionalno ekološki. Meñutim, slabo razumijevanje prirode ekoloških<br />
proizvoda dovodi do njihovog miješanja sa lokalnim proizvodima. Općenito, izgled i<br />
pakiranje hrvatskih ekoloških proizvoda lošije je kvalitete od uvoznih.<br />
Komentar: Još uvijek je tako!<br />
mr.sc. Ranko Tadić 21
Izrada akcijskog <strong>plan</strong>a <strong>za</strong> razvitak<br />
ekološke poljoprivrede u <strong>Dalmaciji</strong><br />
Svjetski trend potražnje <strong>za</strong> ekološki proizvedenom hranom i turistički sektor daje<br />
mogućnosti <strong>za</strong> razvoj tržišta. Takoñer, tradicija pove<strong>za</strong>na sa teritorijalnim i<br />
kulturnim naslijeñem u različitim hrvatskim regijama daje mogućnosti <strong>za</strong> razvoj<br />
proizvoda specifične kvalitete. Eko turi<strong>za</strong>m može profitirati od uske pove<strong>za</strong>nosti<br />
izmeñu ekološke poljoprivrede i proizvoda specifične kvalitete. Ponuda hrvatske<br />
ekološke poljoprivrede uglavnom se odnosi na domaće tržište. Meñutim, potrošačka<br />
košarica je poluprazna u smislu količine i raznolikosti proizvoda. Dok su svježi<br />
ekološki proizvodi domaće proizvodnje, prerañevine su uglavnom iz uvo<strong>za</strong>.<br />
Distribucijski lanci, uključujući tržnice na otvorenom, velike distribucijske centre,<br />
specijalizirane trgovine i direktnu prodaju ekoloških proizvoda, još su nerazvijeni.<br />
Komentar: Još uvijek je tako!<br />
Koraci koje treba poduzeti<br />
C1. Postoji potreba <strong>za</strong> boljim razumijevanjem proizvodno-potrošačkog lanca<br />
ekoloških proizvoda, ali je najvažnije educirati potrošače na svim razinama.<br />
Komentar: Autoru je poznato da su udruzi Eko Liburnia iz Rijeke projekti s<br />
tematikom educiranja potrošača uvijek bili odbijeni. Potrošači u Hrvatskoj još uvijek<br />
u najvećem broju nemaju točnu predodžbu o ekološkim proizvodima – većina ih<br />
misli da su to svi proizvodi koji dolaze iz hrvatskih ruralnih krajeva, a eko-znak im je<br />
potpuna nepoznanica.<br />
C2. Potrebno je razviti bazu podataka o organskoj poljoprivredi, preradi i<br />
marketingu, kao podlogu <strong>za</strong> donošenje odluka.<br />
Komentar: Autoru bi ovakva ba<strong>za</strong> bila izuzetno korisna kod ovoga <strong>za</strong>datka. Nažalost,<br />
ne postoji!<br />
C3. Poseban napor treba uložiti od strane lokalne samouprave kako bi se potaknula<br />
institucijska kupovina ekoloških proizvoda (npr. vrtići, škole, bolnice). Potrebno je<br />
promovirati alternativne distribucijske kanale (lokalni sajmovi i tržnice) kao i<br />
prikladnu tržišnu infrastrukturu kroz partnerstvo veletrgovaca i trgovaca.<br />
Komentar: Autoru je primjer institucijske kupovine ekoloških proizvoda poznat samo<br />
u vrtićima u Čakovcu (na inicijativu NVO EOL). Što se sajmova tiče, u Zagrebu su do<br />
sada održana samo dva sajma (2006. i 2007.) na kojima su izlagali samo ekoproizvoñači,<br />
a jedan u Čakovcu (2007).<br />
mr.sc. Ranko Tadić 22
Change language