Lipa - Hrvatske šume

oj 

186 

Godina XV. 

Zagreb 

lipanj 

2012. 

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 

Energetski nasadi 

Pticama dupljašicama protiv šumskih nametnika 

Novi štetnik na pitomom kestenu 

Lipa

u ovom broju 

1 Javna nabava i pristup informacijama 

2 Šumske sastojine na najnižoj gori Požeške kotline 

5 Projekt podizanja nasada kratke ophodnje u Mađarskoj 

8 Pticama dupljašicama protiv šumskih štetnika 

10 Zemlja bogata vodom i šumom 

12 Novi štetnik na pitomom kestenu u Hrvatskoj 

14 Mrke šume i izletnički raj 

16 Šumama se gospodarilo još u vrijeme Marije Terezije 

18 Lipa (Tilia) 

21 Bura i suša uništile otočnu vegetaciju 

22 Otok ribarstva i poljoprivrede 

24 Lijek za dišne i probavne organe 

25 Održivi razvoj borealnih šuma u promjenjivim uvjetima 

27 Udruga dragovoljaca nastavlja sa svojim aktivnostima 

28 U Lipovljanima pripreme za svjetsko prvenstvo 

29 Kiparska radionica u srcu Bilogore 

30 Obalne šume na pješčanim dinama 

32 Najbrže rastuće stablo na svijetu 

33 Uspješan lov na medvjeda 

34 Dvolisni procjepak (Scilla bifolia) 

35 Okretna, spretna, hitra i hrabra zvjerčica 

37 Ono smo što odaberemo 

39 9. državno natjecanje šumarskih škola u Virovitici 

40 Budući šumarski tehničari na praktičnoj nastavi na Velebitu 

22 naši otoci 

Mjesečnik »Hrvatske šume« 

Izdavač: »Hrvatske šume« 

d.o.o. Zagreb 

Predsjednik Uprave: 

Ivan Pavelić 

Glavni urednik: 

Goran Vincenc 

Novinari: Irena Devčić, 

Marija Glavaš, Goran Vincenc, 

Vesna Pleše i Ivica Tomić 

Uređivački odbor: 

predsjednik Branko Meštrić, 

Ivan Hodić, Mladen Slunjski, 

Herbert Krauthaker, Čedomir 

Križmanić, Željka Bakran 

Adresa redakcije: 

Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb 

tel.: 01/4804 169 

faks: 01/4804 101 

e-mail: direkcija@hrsume.hr 

goran.vincenc@hrsume.hr 

Uredništvo se ne mora uvijek 

slagati s mišljenjem autora 

teksta. 

Grafičko oblikovanje: 

Milivoj Milić 

Tisak: 

Intergrafika TTŽ d.o.o., Zagreb 

Bistranska 19 

Naklada: 6200 kom 

CJENIK OGLASNOG 

PROSTORA 

Jedna stranica (1/1) 3600 kn; 

pola stranice (1/2) 1800 kn; 

trećina stranice (1/3) 1200 kn; 

četvrtina stranice (1/4) 900 kn; 

osmina stranice (1/8) 450 kn. 

Unutarnje stranice omota (1/1) 

5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 

1/3 stranice 1800 kn; zadnja 

stranica 7200 kn (tu stranicu nije 

moguće dijeliti). 

U ovu cijenu nije uračunat PDV 

koji plaća oglašivač. 

Naslovna stranica: 

Vanzemaljac 

Marinko Bošnjaković 

Zadnja stranica: 

Početak kraja 

Irena Beuk

antikorupcija 

Piše: Irena Devčić 

Izvor: www.antikorupcija.hr 

Javna nabava i pristup 

informacijama 

Upravo radi navedenih podataka Vlada Republike 

Hrvatske na svojoj 27. sjednici 

2009. godine donijela je i Antikorupcijski 

program za trgovačka društva u većinskom 

vlasništvu države za 2010. – 2012. godinu. Ciljevi iz 

Strategije suzbijanja korupcije i Akcijskog plana poseban 

naglasak stavljaju na jačanje odgovornosti i 

transparentnosti, stvaranje preduvjeta za sprečavanje 

korupcije na svim razinama i afirmaciji pristupa nulte 

tolerancije na korupciju. 

Da bi svaki zaposlenik svojim ponašanjem doprinio 

općem društvenom boljitku, otklonio svaku moguću 

priliku dovođenja u situaciju koja bi smjerala 

počinjenju bilo kojega kaznenog djela koje se smatra 

korupcijskim kaznenim djelom, potrebna je uspostava 

antikorupcijskih institucionalnih struktura u društvima 

u kojima ih nema ili njihovo jačanje tamo gdje 

već postoje. 

Temeljem točke III, navedenog Programa, Uprava 

Hrvatskih šuma d.o.o. je 29. prosinca 2009. godine na 

svojoj 92. sjednici usvojila Akcijski plan za provođenje 

antikorupcijskog programa u HŠ d.o.o. za razdoblje 

2010. – 2012. godine te ga dostavila nadležnom Ministarstvu. 

Usvojeni Antikorupcijski akcijski plan sadrži: utvrđene 

aktivnosti, ciljane skupine, rokove izvršenja i 

nadležnosti, odgovorne osobe za njihovu provedbu. 

Ciljevi Antikorupcijskog akcijskog plana HŠ d.o.o. su: 

Cilj 1. – Jačanje integriteta, odgovornosti i transparentnosti 

u radu 

Cilj 2. – Stvaranje preduvjeta za sprječavanje korupcije 

na svim razinama 

Cilj 3. – Afirmacija pristupa „nulte tolerancije„ na korupciju 

U cilju uspješne provedbe mjera i ciljeva iz Antikorupcijskog 

akcijskog plana, Uprava HŠ d.o.o. je 15. 

travnja 2010. godine na svojoj 106. sjednici imenovala 

radnu skupinu za koordinaciju i praćenje provedbe 

mjera i ciljeva iz Antikorupcijskog akcijskog plana. U 

svrhu provođenja programa imenovan je povjerenik 

za etiku kao osoba zadužena za primanje pritužbi zaposlenika, 

građana i drugih osoba u vezi s neetičnim 

i, moguće, koruptivnim ponašanjem zaposlenika te za 

promoviranje etičkog postupanja u međusobnim odnosima 

zaposlenika. Imenovan je službenik za informiranje 

kao osoba mjerodavna za rješavanje ostvarivanja 

prava na pristup informacijama te poduzimanje 

svih radnji i mjera potrebnih radi urednog vođenja 

kataloga informacija i službenog upisnika. Unaprijeđena 

je i ojačana unutarnja revizija na takav način 

kako je uređeno Zakonom o sustavu unutarnjih financijskih 

kontrola u javnom sektoru (NN br. 141/06) te 

je osiguran integritet revizijskih procesa. Revizori i računovođe 

djeluju konzistentno i u skladu s pravilima 

revizijskog djelovanja u slučaju sumnje o postojanju 

prijevare i korupcije. 

Stvoren je učinkovit sustav prijavljivanja nepravilnosti 

uspostavljanjem mehanizma putem kojeg nepravilnosti, 

prijevara ili sumnja u korupciju može biti 

prijavljena. Također je unaprijeđen interni sustav izvješćivanja 

koji omogućuje zaposlenicima da izvijeste 

o izvoru problema ili sumnji u korupciju bez preuzimanja 

rizika od osvete. U tu svrhu na mrežnoj stranici 

društva objavljena je e-mail adresa te je imenovana 

osoba za nepravilnosti odgovorna za vođenje registra 

nepravilnosti i poduzimanje radnji protiv nepravilnosti 

i prijevara putem postupaka i kanala koje mehanizam 

pretpostavlja. 

U sklopu provođenja Programa Uprava HŠ d.o.o., 

donijela je izjavu o misiji, viziji, ciljevima i temeljnim 

vrijednostima poduzeća. MISIJA je osigurati održivo 

integralno gospodarenje državnim šumama na čitavom 

području Republike Hrvatske na ekološki osjetljiv, 

ekonomski učinkovit i socijalno odgovoran način 

prema društvu u cjelini i zaposlenicima poduzeća. 

VIZIJA: Želimo biti vodeće Trgovačko društvo za gospodarenje 

šumama u regiji, koje će podizati svijest 

građana o šumama kao nacionalnom prirodnom bogatstvu 

RH, te promicati načela održivog razvoja. 

Javna nabava je jedno od ključnih područja u 

kojima javni i privatni sektor ulaze u financijsku interakciju. 

U pravilu, javna nabava u europskim zemljama 

po svom obujmu predstavlja približno 10 do 20% 

BDP-a. U Hrvatskoj je vrijednost javne nabave 2009. 

godine dosegla 40,6 milijardi kuna, a 2010. godine 

24,8 milijardi kuna. Upravo zbog toga javna nabava 

jedan je od glavnih kandidata za korupciju, kao i druga 

nepoželjna postupanja poput pogodovanja i podmićivanja. 

Ciljevi procesa javne nabave trebali bi: 

zadovoljiti potrebe javnog sektora, uz istodobno 

ostvarivanje vrijednosti za uložena sredstva poreznih 

obveznika; 

omogućiti gospodarskim subjektima pristup javnim 

sredstvima na jednakoj, transparentnoj i pravičnoj 

osnovi radi poticanja rasta i otvaranja novih radnih 

mjesta; 

osigurati jednakost tretmana kroz djelotvornu i 

učinkovitu zaštitu prava uključenih ponuditelja. 

Prema istraživanju 

UN-ovog ureda 

za borbu protiv 

droge i kriminala 

(UNODC) 

Hrvatska je treća 

najkorumpiranija 

zemlja na Balkanu. 

Ispred nas 

nalaze se Bosna 

i Hercegovina i 

Albanija, ali iza 

sebe smo ostavili 

Crnu Goru, 

Kosovo, Srbiju i 

Makedoniju.

Za zemlje koje su se dužne pridržavati direktiva 

Europske unije o javnoj nabavi, pravila i institucionalna 

rješenja za osiguravanje transparentnosti dodatno 

su sadržana u posebnim direktivama o pravnoj zaštiti 

i pravnim lijekovima koji se primjenjuju na sve vrste 

nabave u javnom sektoru, klasičnu javnu nabavu, sektorsku 

javnu nabavu i nabavu za potrebe obrane i nacionalne 

sigurnosti. Zajednički gledano, pravilima o nabavi 

u javnom sektoru nastoje se ispuniti gore navedeni 

ciljevi, ali i spriječiti korupcija i dogovaranje. 

No, ti se ciljevi uglavnom ne mogu ispuniti ako 

se ugovori ne sklapaju na istinski natjecateljskoj osnovi 

i na temelju sustava koji sadrži jasne smjernice kojima 

su transparentnost, nadzor/žalbe, učinkovitost, ekonomičnost, 

odgovornost i pravičnost ugrađeni u cjelokupni 

sustav javne nabave. Premda su propisi EU-a 

o javnoj nabavi prilično složeni i u raznim se zemljama 

mogu provesti na različite načine, tri glavne faze procesa 

javne nabave su: 

1. Planiranje, izrada proračuna i priprema nabave 

2. Objavljivanje, informiranje i evaluacija ponuda 

3. Sklapanje i izvršenje ugovora 

Svi podatci o javnoj nabavi i nadmetanjima dostupni 

su svim građanima RH na mrežnim stranicama Hrvatskih 

šuma čime se postiže transparentnost i javnost 

rada. 

Pravo na pristup informacijama je temeljno 

ljudsko pravo i pretpostavka demokratizacije društva 

te borbe protiv korupcije. Pravo građana na traženje i 

dobivanje informacija u Republici Hrvatskoj je ustavno 

pravo, a sloboda informiranja te dostupnost informacija 

regulirana je Zakonom o pravu na pristup informacijama. 

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama 

je omogućiti i osigurati ostvarivanje prava na pristup 

informacijama fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti 

i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. 

Zakon o pravu na pristup informacijama daje svim 

domaćim i stranim fizičkim i pravnim osobama na jednak 

način i pod jednakim uvjetima pravo na pristup 

informacijama. Zakon obvezuje tijela javne vlasti na 

objavljivanje potpunih i točnih informacija. Tijela javne 

vlasti moraju učiniti dostupnim sve informacije koje posjeduju, 

kojima raspolažu ili koje nadziru i obvezna su 

omogućiti pristup informacijama. 

Koji zahtjevi se ne smatraju zahtjevima u skladu 

sa Zakonom o pravu na pristup informacijama 

U skladu s ovim Zakonom, tijela javne vlasti moraju 

omogućiti korisnicima prava na pristup informacijama 

pristup već postojećim informacijama. Ako se primjerice 

traže analize, procjene ili izvješća koja u tom trenutku 

ne postoje, što bi rezultiralo angažiranjem tijela javne 

vlasti u dodatnom analitičkom poslu, takav zahtjev NIJE 

u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama. 

Jedan od osnovnih mehanizama sprječavanja korupcije 

jeste transparentnost rada. Pod pojmom transparentnost 

podrazumijeva se princip koji dopušta da 

oni koji su pogođeni administrativnim odlukama, poslovnim 

transakcijama ili dobrotvornim radom, znaju 

ne samo osnovne stvari i brojke, nego i mehanizme i 

procese. 

Dužnost društvenih službenika, menadžera, upravitelja 

je da djeluju vidljivo, predvidivo i razumljivo. Osim 

što trebaju djelovati transparentno, politički vođe i javni 

službenici u demokratskim sustavima moraju biti odgovorni 

prema građanima, moraju pružiti razumna i prihvatljiva 

rješenja za svoje postupke i odluke. 

uređivanje šuma 

NAŠE GOSPODARSKE JEDINICE 

Šumske 

sastojine 

na najnižoj 

gori Požeške 

kotline 

Piše: Ivica Tomić 

Foto: Z. Kajtar, 

Odjel za 

uređivanje šuma 

UŠP Požega 

Gospodarska 

jedinica “Sjeverni 

Dilj pleternički” 

obuhvaća 

površinu 3696 

ha, a zauzima 

u dužini 13 km 

zračne linije 

sjeverne i 

sjevernozapadne 

strane i obronke 

Dilj-gore. 

Dilj-gora je najniža planina u središnjoj Slavoniji, 

odnosno u istočnoj Hrvatskoj. Obuhvaća jugoistočni 

i najniži dio planinskoga masiva Slavonskoga 

gorja i Požeške kotline (najviši vrh 471 

m) koju dijeli od Posavine pa joj otuda i naziv. Naime, ova 

je planina dijelila “Granicu” od “Paurije” (po šokački diljiti = 

dijeliti). Na zapadu je od Požeške gore odvaja dolina rijeke 

Orljave, od Krndije na sjeveru odvojena je dolinom Londže 

i Breznice, a s juga su vodotoci Save i Biđa 

U sastavu Šumarije Pleternica – Na sjevernim i sjevernozapadnim 

stranama i obroncima te brdskim kosama 

i padinama Dilj-gore u Požeštini, u dužini 13 km zračne 

linije od sela Frkljevaca na zapadu, do sela Ruševa na istoku, 

proteže se gospodarska jedinica “Sjeverni Dilj pleternički”. 

Njome gospodari Šumarija Pleternica, a u sastavu je 

požeške podružnice Hrvatskih šuma, na području Požeško-slavonske 

županije. Teren se od središnje kose spušta 

u nizinu rijeke Londže, a smjer pružanja gospodarske jedinice 

je jug-sjever, jugoistok-sjeverozapad te neznatnim 

dijelom u pravcu istok-zapad. Najviši vrh Cinkovac nalazi 

se u odjelu 36, na nadmorskoj visini 461 m, a najniži predjel 

je u odjelu 22 (117 m). Gledano hidrografski, cijelo je 

područje u slivu rijeke Save, odnosno njenog pritoka Orljave 

i orljavskog pritoka Londže. Na prostoru pleterničkoga 

Dilja ima nekoliko većih potoka među kojima su Bilinski, 

Frkljevački, Kadanovački, Skočinac, Orljavac, Rosinac i 

Tekajac. Poznati su izvori Keverna voda, Matanov bunarić, 

Duboki dol, Stumbol i dr. Područje gospodarske jedinice 

ima heterogenu geološko-litološku građu (miocenski vapnoviti 

lapori, pliocenske gline i pijesci, lesoliki sediment 

i dr.) te različite tipove tala (koluvijalno, rendzina, eutrično 

smeđe i dr.). 

Najzastupljenije bukove i kitnjakove sjemenjače 

– Na ovome prostoru najzastupljenija je šumska zajednica 

hrasta kitnjaka i običnoga graba, varijanta s bukvom 

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 186 l LIPANJ 2012.

Šumske sastojine – pogled s Keverine prema Malom Bilaču 

Na ovome prostoru najzastupljenija je šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnoga graba, varijanta 

s bukvom (34 %), a slijede šuma kitnjaka i običnoga graba (22 %), submontanska bukova šuma s 

trepavičastim šašom (16 %), šuma kitnjaka s vlasuljom (15 %), šuma medunca i crnoga jasena (11 %) i dr. 

(34 %), a slijede šuma kitnjaka i običnoga graba (22 %), 

submontanska bukova šuma s trepavičastim šašom (16 

%), šuma kitnjaka s vlasuljom (15 %), šuma medunca i crnoga 

jasena (11 %) i dr. Obrasle šumske površine (3632 

ha) pripadaju prema uzgojnom obliku kategoriji jednodobnih 

šuma, a prema namjeni su to gospodarske šume 

(3430 ha, 94 %), s podkategorijom sastojina s ograničenim 

gospodarenjem (202 ha; 6 %) koje prvenstveno služe 

za zaštitu tla od erozije. Prema načinu postanka, najveći 

je udjel sjemenjača (77 %), koje sudjeluju s gotovo 86 posto 

drvne zalihe, zatim panjača (17 %), a ostalo su šumske 

kulture i šikare. Pretežit dio sastojina (81 %) su normalnog 

obrasta, od 0,8 do 1,00, i mješovite, a tek 4 posto su čiste 

sastojine. Od sjemenjača su najzastupljenije bukove 

(46%) i kitnjakove (30 %), a to su ujedno dva glavna uređajna 

razreda. Sastojine u zadnjem dobnom razredu još 

nisu zrele za sječu, a najveći dio njih bit će zreo za prirodnu 

obnovu u sljedećem polurazdoblju važenja uređajnog 

elaborata (2012. – 2021.). 

Najviše posla na čišćenju sastojina – U strukturi 

propisanoga glavnoga prihoda najviše sudjeluju hrast 

kitnjak (52 %) i obična bukva (36 %), a sve ostale vrste s 

12 %. U prethodnom prihodu (prorede), od ukupnog 

propisanog etata najviše će se sjeći, u apsolutnim iznosima, 

bukva (53 %) i kitnjak (23 %), a udjel svih ostalih 

vrsta je 24%. Ukupni propisani etat u navedenom polurazdoblju 

iznosi 116.772 kubika, na površini 2057 ha, što 

je oko 19 posto ukupne drvne zalihe ili 73 posto dese- 

togodišnjega tekućeg volumnog prirasta. Glavni prihod 

sudjeluje s 54.758 kubika (166 ha), a prethodni sa 62.014 

kubika (1.891 ha). Najveći intenziteti sječe propisani su 

kod lužnjaka, bagrema, borovca, mekih listača, kitnjaka, 

graba, cera, crne johe, bukve i lipe. Najviše se sijeku 

u apsolutnim iznosima obična bukva (45 %), hrast kitnjak 

(37 %), obični grab (6 %), a sve ostale vrste s 12 %. 

Karta Šumarije Pleternica 

BROJ 186 l LIPANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 3

Gospodarska jedinica 

“Sjeverni Dilj pleternički” 

Gospodarska jedinica “Sjeverni Dilj pleternički” ima drvnu zalihu 610.024 kubika, u kojoj polovicu 

čini obična bukva (50,17%), a hrast kitnjak sudjeluje s 30,42%, obični grab s 5,46%, cer s 2,45% i dr. 

Na području Vranovice na Dilj-gori (od Tulnika prema Keverinoj) 

Prva Osnova gospodarenja izrađena je 1982. godine i 

od tada se rade redovne obnove i revizije. Na izradi svih 

dosadašnjih elaborata i sadašnjeg radili su stručnjaci iz 

Odjela za uređivanje šuma UŠP Požega. 

Od propisanih radova biološke obnove šuma (3502 ha), 

izuzevši doznaku stabala, najzastupljeniji su oni na čišćenju 

sastojina (520 ha) i njezi podmlatka i mladika (490 ha). 

Obična bukva-polovica drvne zalihe – Gospodarska 

jedinica “Sjeverni Dilj pleternički” ima drvnu zalihu 

610.024 kubika, u kojoj polovicu čini obična bukva (50,17 

%), a hrast kitnjak sudjeluje s 30,42 %, obični grab s 5,46 

%, cer s 2,45 %. Preostali udjel u neznatnim iznosima čine 

ostale bjelogorične i crnogorične vrste drveća. Na ovome 

prostoru nalazi se 71 odjel i 399 odsjeka. Prosječna površina 

odjela je 52 ha, a odsjeka 9 ha. Po površini je najveći 

26. odjel sa 104,54 ha, a najveći odsjek je 36 a, koji ima 

površinu 57,80 ha. Od ukupne površine obraslo šumsko 

zemljište sudjeluje s 3632 ha. 

Sve elaborate izradili požeški taksatori – Prva 

Osnova gospodarenja (uređajni elaborat) izrađena je 

1982. godine i od tada se rade redovne obnove i revizije. 

Prethodni uređajni elaborat, s rokom važenja od 1. siječnja 

2002. do 31. prosinca 2011., izrađen je prema odredbama 

Pravilnika o načinu izrade Šumskogospodarskih 

osnova područja, Osnova gospodarenja gospodarskim 

jedinicama i Programa za gospodarenje šumama. Obnova 

nove Osnove gospodarenja, s rokom važenja od 1. siječnja 

2012. do 31. prosinca 2021. godine, načinjena je u 

skladu sa Zakonom o šumama i navedenim pravilnicima. 

Tijekom prve godine važenja gospodari se po Godišnjem 

planu za 2012., kojeg je odobrilo Ministarstvo regionalnog 

razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva. Elaborat 

je usklađen s propisima Šumskogospodarske osnove 

područja Republike Hrvatske, a na njegovoj izradi, kao 

i izradi dosadašnjih, radili su stručnjaci iz Odjela za uređivanje 

šuma UŠP Požega. 


eu projekti AGROŠUMARSTVO 

Projekt podizanja nasada kratke 

ophodnje u Mađarskoj 

Odlukom Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. delegaciju 

su činili Ivan Hodić – rukovoditelj 

službe razvoja, Đuro Jendrijev – rukovoditelj 

proizvodnog odjela UŠP Koprivnica i 

Tibor Balint – upravitelj Šumarije Križevci. Pored delegacije 

hrvatskih šumara sudjelovali su i rumunjski 

šumari, koji su prezentirali njihove podatke o energetskim 

nasadima. 

Prezentacija je održana u Csokonyavisonta, na 

području Uprave šuma SEFAG Zrt, Kaposvar. Ovim 

člankom želimo ukratko prikazati osnovna obilježja 

realiziranog projekta, rezultate i zaključke. 

Radi se o projektu podizanja energetskih nasada 

drvenastih biljaka u svrhu razvijanja obnovljivih izvora 

energije. Projekt je sufinanciran sa 55,1% sredstava 

iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Kako državno 

poduzeće ne može samostalno koristiti sredstva 

iz EU fondova, u projekt se ušlo u partnerstvu sa 

privatnim tvrtkama iz Italije (klonski sadni materijal, 

strojevi). 

Tijek realizacije projekta: 

Podnošenje prijava: 22. rujna 2008. 

Ugovor o podršci: 22. travnja 2009. 

Trajanje projekta: 22. travnja 2009. – 21. travnja 

2012. 

Vrijednost projekta: 4,96 milijuna kn 

Podrška EU fonda: 2,73 milijuna kn (55,1%) 

Bruto površina: 136 ha 

Neto površina: 120 ha 

Pokus na 5 lokacija sa 5 ponavljanja 

Korišteno 2 vrste i 6 klonova (4 klona topole i 2 klona 

bagrema) 

Kako se radi o pilot projektu, cijeli je vođen od 

strane Mađarskog gospodarskog razvojnog centra 

d.o.o. sa timom sastavljenim od strane profesora sa 

Šumarskog fakulteta u Sopronu i šumarskih stručnjaka 

u mađarskim upravama šuma. 

Ograđivanje radi zaštite od divljači 

Projekt je realiziran na dijelu površina (136 ha od 

ukupno 3400 ha) dobivenih od države, preostalih 

nakon raspada i privatizacije bivšeg poljoprivrednog 

kombinata. Radi se o najlošijim i zapuštenim površinama 

od kojih je odustala poljoprivreda. Stoga su 

morale biti primjenjivane sve mjere melioracije (pedološke 

analize, kalcifikacija, prihrana), uzgajanja 

i zaštite na najvišoj razini, kako bi postigli što bolje 

rezultate. U konkretnom slučaju može se govoriti o 

agrošumarstvu. To je uzrokovalo i visoke troškove. 

Piše Foto 

Ivan Hodić, dipl. ing. šum. 

Kao nastavak 

kontinuiranih 

susreta mađarskih 

i hrvatskih 

šumara, s ciljem 

razmjene iskustava 

iz šumarske 

proizvodnje, na 

poziv mađarskih 

kolega bili smo 

pozvani na 

prezentaciju 

rezultata 

realiziranog 

projekta podizanja 

nasada kratkih 

ophodnji. Namjena 

ovih nasada je 

proizvodnja 

biomase za 

energetske 

potrebe. 

Priprema za rigolanje i dalju obradu 

Sadnja strojem Bagodi BUD-2 - Spapperi 200 TP 


Cijelo vrijeme primjenjivane su intenzivne mjere zaštite, a dajemo samo neke primjere. 

Zaštita u proljeće i rano ljeto 

Suzbijanje štetnika lišća 

Sredstvo 

Doza 

Sredstvo 

Doza 

SUMI ALFA 5 EC 

0,3-0,4 l/ha 

SUMI ALFA 5 EC 

0,3-0,4 l/ha 

SUMI ALFA 5 EW 

0,3-0,4 l/ha 

SUMI ALFA 5 EW 

0,3-0,4 l/ha 

FENDONA 10 EC 

0,1-0,15 l/ha 

FENDONA 10 EC 

0,1-0,15 l/ha 

KING 10 F 

0,1-0,15 l/ha 

KING 10 F 

0,1-0,15 l/ha 

PENGE 10 EC 

0,1-0,15 l/ha 

PENGE 10 EC 

0,1-0,15 l/ha 

GAZELLE 20 SP 

0,2-0,3 l/ha 

DIMILIN 25 WP 

0,2-0,5 kg/ha 

MOSPILAN 20 SG 

0,2-0,3 l/ha 

RIMON 10 EC 

0,75 l/ha 

MOSPILAN 20 SP 

0,2-0,3 l/ha 

TREBON 10 F 

0,5-1,0 l/ha 

SPILAN 20 SG 

0,2-0,3 l/ha 

STEWARD 30 DF 

170 g/ha 

DIPEL 

1,5-3,0 kg/ha 

Energetski nasadi 

DIPEL ES 

1,5-3,0 l/ha 

Iveranje 

Prikaz rezultata proizvodnje drvne mase 

Parcela 

Vrsta/klon 

Površina 

(ha) 

Ukupna 

masa (kg) 

Masa po 

hektaru 

(kg/ha) 

Preračunata 

masa 

(kg/ha) 

3 Monviso 5,0 22042,59 4408,52 4 888 

4 AF2 4,9 29569,16 6034,52 6 145 

5 Kopeczky 5,0 22835,15 4567,03 4 633 

6 Szürke 4,9 18076,39 3689,06 3 712 

15 Monviso 4,7 4810,61 1023,53 1 379 

17 Kopeczky 3,9 19545,55 1649,85 2 306 

18 Szürke 5,0 6434,41 2261,81 2 516 

21 Monviso 5,0 11309,03 12932,42 14 104 

U otvorenom i iskrenom razgovoru o ekonomskoj 

isplativosti projekta, radi smjernica za nastavak rada, 

kao što je bilo u ovom pilot projektu zaključeno je slijedeće: 

∑ Unatoč sufinanciranju sredstvima EU fonda, nasadi 

kratke ophodnje uz visoke agrotehničke 

mjere koje je zahtijevalo loše i zapušteno tlo nisu 

ekonomski potvrđeni, posebno zbog niske cijene 

ivera koji se isporučuje prema toplani u Pečuhu, 

uz znatne transportne troškove. 

∑ Opravdani su nasadi kombinirane namjene u ophodnji 

12-15 godina, gdje se dobiva dio oblovine 

za industrijsku preradu i dio mase u energetske 

svrhe. Troškovi obrade, prihrane i zaštite su tri 

puta manji u odnosu na nasad kratke ophodnje 

samo u energetske svrhe. 

∑ Zbog većih poticaja u poljoprivredi, nije realno 

da će se iznaći značajnije čiste nove i kvalitetne 

površine za podizanje energetskih nasada. 

Na kraju se želim zahvaliti na pozivu mađarskih kolega 

i otvorenom iznošenju svih relevantnih podataka 

o realiziranom projektu, kao i ustupljenim prezentacijama 

i fotografijama. 

Koga zanimaju detalji sa ove prezentacije može se 

obratiti autoru. 



zaštita šuma METODE 

BIOLOŠKE ZAŠTITE 

Pticama dupljašicama protiv 

šumskih štetnika 

Piše: Goran Vincenc 

Foto: K. Arač, G. Vincenc 

Svi znamo da je šuma 

najzdravija kada u 

njoj vladaju prirodni 

zakoni i kada je 

njezin ekosustav 

u ravnoteži, ali 

čovjek ju sve više 

ugrožava svojim 

djelovanjem, zbog 

čega je ta ravnoteža 

često poremećena, 

što nerijetko 

zna biti uzrok 

propadanja šume. 

No hrvatski šumari 

sustavno rade na 

promišljanju načina 

umanjenja šteta 

nastalih djelovanjem 

modernog čovjeka. 

Mr. sp. Krunoslav 

Arač, stručni 

suradnik za zaštitu 

šuma u Upravi 

šuma Koprivnica 

predstavio nam je 

svoj rad Prijedlog 

za unapređenje 

biološke metode 

suzbijanja štetnih 

insekata u šumi 

poboljšanjem 

stanišnih uvjeta 

raspoloživosti 

gnijezdećih pozicija 

postavljanjem kućica 

za gniježđenje ptica 

za koji je nedavno 

dobio i nagradu. 

Još kao revirnika u Šumariji Sokolovac, gdje je 

radio od 1994. godine, Arača su počele zanimati 

ptice. 

∑ Ptice su također dio šumskog ekosistema i 

zadaća šumara je brinuti se o njima. Kao revirnik svakodnevno 

ste na terenu i počnete primjećivati kako 

je očit nedostatak staništa za šumske ptice. To je 

osobito vidljivo kod dupljašica i poludupljašica koje 

naseljavaju duplje drugih ptica. U toj borbi ptice troše 

previše energije na pronalasku prikladnog mjesta 

za gniježđenje, zbog čega im je polog manji – rekao 

nam je Arač. 

Ovdje se rodila ideja o jednostavnim kućicama za 

ptice kao zamjene za duplje u drvetu, gdje se šumske 

ptice obično gnijezde. Ideju je realizirao 2003. godine 

kada je zajedno s ocem napravio 30 kućica za ptice te 

ih postavio u različitim dobnim razredima, različitih 

sastojina. 

Uslijedilo je promatranje koje je dovelo do zanimljivih 

rezultata. 

Izgled gnijezda u kućici prije čišćenja 

U Hrvatskoj obitava 394 vrste ptica od kojih se 

70-ak vrsta gnijezdi u šumi, dok se njih 30-ak gnijezdi 

u dupljama. 

Dupljašicama smatramo djetlića (Picades sp.), 

žunu (Picus sp., Dryocpits sp.), sjenice (Parus sp.), 

brgljeza (Sitta europaea), šumsku crvenrepku (Phoenicurus 

phoenicurus), vijoglavu (Jynx torquilla), 

pupavca (Upupa epops), kratkokljunog puzavca 

(Certhia familiaris), poljskog vrabca, (Passer montanus), 

čvorka (Sturnus 

vulgaris) te neke vrste 

sova. Poludupljašice su 

pastirice (Motacilla sp.), 

palčić (Troglodytes troglodytes), 

crvendać (Erithacus 

rubecula), mrka 

Krunoslav Arač 

crvenrepka (Phoenicurus 

ochruros), bjelovrata 

muharica (Ficedula albicollis), 

muharica (Muscicapa 

striata), vrabac 

(Passer domesticus). 

Istraživanja su provedena 

u gospodarskoj jedinici Polum – Medenjak, Šumarija 

Sokolovac UŠP Koprivnica. Tijekom istraživanja 

postavljene su umjetne kućice za gniježđenje koje su 

funkcionalne, jednostavne, čvrste i jeftine (daske od 

pitomog kestena debljine 2,5 cm). Dimenzije kućice 

bile su 25 cm visine prednje strane, 30 cm stražnja 

strana zbog kosog krova, unutrašnji prostor 15 x 15 

cm, ulazni otvor 3 cm pogodan za plavetnu sjenicu, 

veliku sjenicu, jelovu sjenicu, crnoglavu sjenicu i malog 

djetlića. Ulazni otvor mora biti minimalno 15 cm 

od dna kućice. Kućice su postavljene na visini od 3,5 - 

4 metra s ulazom okrenutom prema jugoistoku i istoku 

radi bolje zaštite od kiše, vjetra i sunca. 

Kućice su postavljane u kvadratnom rasporedu na 

udaljenosti od 200 metara te na sjecištu dijagonala, 

odnosno 5 kućica po uređajnom razredu i to po ras- 

Čišćenje gnijezda 


Postavljene kućice na drvetu 

poredu: 

∑ hrast kitnjak starosti 111 godina na nadmorskoj visini 

od 280 m, odsjek 10d, 

∑ obična bukva starosti 110 godina na nadmorskoj visini 

od 250 m, odsjek 14a, 

∑ obična bukva starosti 85 godina na nadmorskoj visini 


∑ obični grab starosti 28 godina na nadmorskoj visini 


∑ crna joha starosti 20 godina na nadmorskoj visini od 

190 m, odsjek 4g, 

∑ europski ariš starosti 38 godina na nadmorskoj visini 

od 235 m, odsjek 13f. 

Za vrijeme gniježđenja ptice nisu uznemiravane, 

već su promatrane dalekozorom. Do početka slijedećeg 

gniježđenja kućice su redovito čišćene od starih 

gnijezda u kojima su se znali nalaziti razni paraziti. 

Praćenja su vršena u razdoblju od 4 godine, a utvrđeno 

je naseljavanje velike i plavetne sjenice. 

U četiri godine praćenja, rezultat naseljenosti 

gnijezda bio je 98,2%, što je ujedno i bio dokaz 

manjka prirodnih staništa za ptice dupljašice. Postavljanjem 

kućica za gniježđenje u šumske sastojine pospješeno 

je gniježđenje, a time i brojnost, očuvanje te 

zaštita ptica koje svojom prehranom reguliraju brojnost 

populacije insekata u staništu u kome obitavaju. 

Na taj način doprinosimo poboljšanju biološke metode 

održavanja populacije šumskih štetnih insekata 

manje štetnima. 

Naseljeno gnijezdo 

Istraživanjima je utvrđeno kako jedan par velikih 

sjenica za prehranu svojih mladunaca u jednom leglu 

uhvati 8000-10000 gusjenica. Velike sjenice redovito 

godišnje imaju dva legla, što ukupno daje ulov do 

20000 gusjenica. Njemački šumari dr. Henze i Zimmermann 

utvrdili su da sjenice tijekom svibnja za svoje 

mladunce love gusjenice velikog i malog mrazovca 

te savijača. Za drugog pologa hrane se gusjenicama 

kukavičjeg suznika, a kasnije i njegovim kukuljicama. 

Rezultate istraživanja Krunoslav Arač predstavio je 

na 53. seminaru biljne zaštite 2009. godine, gdje je 

privukao pažnju medija pa je tako svoj rad prezentirao 

u emisiji „Slušaj kako zemlja diše“ Prvog programa 

Hrvatskoga radija te nakon toga na poticaj Ivana 

Hodića, rukovoditelja Službe za strateški razvoj u Hrvatskim 

šumama, prijavio projekt. 

∑ Projekt bi trebali nastaviti razvijati pogotovo u 

nizinskim šumama hrasta lužnjaka i to u sastojinama 

gdje je utvrđena povećana populacija mrazovca, a 

gdje još uvijek nisu utvrđene potrebe za kemijskim 

tretiranjem sastojine. Ptice tu mogu napraviti veliki 

posao i održati populaciju mrazovca u prirodnim 

okvirima. Skrb o pticama treba proširiti i na zimski 

period kada bismo trebali organizirati hranilišta kako 

bi ptice lakše opstale u nepovoljnim zimskim uvjetima 

∑ ističe Arač. 

Istraživanje se također može proširiti i na druge 

ptice dupljašice, s time da bi se za svaku pojedinu vrstu, 

nakon što im se utvrdi brojnost na određenom 

području, kućice trebale prilagoditi. 

Rad Krunoslava Arača je hvale vrijedan projekt 

koji objedinjuje nekoliko šumarskih disciplina. Promatrajući 

ptice i u slobodno vrijeme, Arač je opazio 

i fotografirao novu vrstu ptice za područje Republike 

Hrvatske, što je 2010. godine potvrđeno od strane 

komisije za rijetke vrste ptica pri Zavodu za ornitologiju 

HAZU, a riječ je o velikoj žutonogoj prutki. 

Njegov rad je prepoznala i Uprava društva Hrvatske 

šume te je nagradila njegov rad kao koristan prijedlog 

koji promiče ugled Hrvatskih šuma d.o.o. 

Ptići u gnijezdu 


europsko šumarstvo MAKEDONSKE 

ŠUME 

Zemlja bogata vodom i šumom 

Piše: Vesna Pleše 

Foto: Arhiva 

Zemlja je bogata vodotocima. Evidentirana 

su i kartirana 4.414 izvora godišnjeg kapaciteta 

od 6,63 milijardi m3. Najduža rijeka 

je Vardar (388 km), od većih rijeka tu su i 

Treska, Bregalnica, Pčinja i dr. Poznata su i jezera 

Ohridsko, Prespansko i Dorjansko. 

Prema klimatskom i fitocenološkom aspektu izdvajaju 

se slijedeća klimatska područja: submediteransko, 

subkontinetalno, planinsko i alpsko. Zahvaljujući 

takvom podneblju tu raste vrlo bogata 

vegetacija koja je zastupljena sa 210 porodica, 920 

rodova i 3700 vrsta. 

Kroz povijest šume su bile izrazito devastirane, 

zbog raznih potreba, posebice u vrijeme turske vladavine 

sjekli su ih: 

– za potrebe turskog carstva te transportirali Vardarom 

sve do Solina, 

– drvo se koristilo i u gradnji bogatih begovskih 

dvorova u Skopju, Bitoli, Velesu, Kumanovu 

– velike su bile i potrebe stanovništva za drvom u 

vidu ogrjeva, tehničke građe i lisnika 

– šume su se palile da bi se dobile veće poljoprivredne 

površine. 

Prvi pisani dokument o šumama potječe iz 1858., 

poznat je pod nazivom Ramazanski zakon (odnosio 

se na stanje prirode, voda i šuma). Zakonom iz 1894. 

regulirani su imovinsko-pravni odnosi, vlasništvo 

nad manastirsko-crkvenim šumama, privatnim i seoskim 

šumama, određivano je koje će se šume sječi, 

zabranjivala se sječa i ispaša u mladim šumama. 

Prvi Zakon o šumama donijet je 1922. Zakonom 

o šumama iz 1928. u vrijeme Vojne krajine šume su 

se dijelile na državne i privatne. Osnovan je katastar 

zemljišta. Određene su i komercijalne šume u kojima 

će se vršiti sječa. Godine 1931. donijet je porez 

na šume te ograničen broj koza na ispaši. 

Poslije II. Svjetskog rata makedonskim šumama 

upravljaju kao i u ostalim republikama bivše države 

Narodni odbori, dok plansko gospodarenje šumama 

započinje 1975. Osnivanjem fondova za pošumljavanje, 

u razdoblju od 1965. do 1990., pošumljeno 

je oko 100.000 ha goleti u zemlji. 

Veliki doprinos šumarskoj znanosti Makedonije 

svih ovih godina dali su i Šumarski fakultet (osnovan 

1947.) te Zavod za uređivanje šuma Makedonije 

(utemeljen 1952.). 

Danas šumama gospodari Javno poduzeće „Makedonski 

šumi“, osnovano odlukom Vlade Republike 

Makedonije 1. srpnja 1998. Osnovna djelatnost 

poduzeća je zaštita, čuvanje i iskorištavanje šuma 

te sporedne djelatnosti u šumarstvu kao što su lov, 

lovni turizam, sakupljanje ljekovitog i aromatičnog 

bilja, šumskih plodova i sl. Načelo kojim se rukovode 

gospodareći šumama je višefunkcionalan i potrajan 

način, vodeći se pri tome zdravim odnosom 

prema šumi, ekološkim učincima čuvanja životne 

sredine, njege, obnove i zaštite šuma. 

Javno poduzeće gospodari na površini od 

1.091.857,59 ha, od čega na obraslu površinu otpada 

835.055,54 ha. Državne šume zauzimaju površinu 

od 859.427 ha (89 %) te privatne 106.223 ha (11 

%). 

Ukupna drvna zaliha makedonskih šuma iznosi 

75.939.571 m3, ukupni godišnji prirast 1.616.782 

Ohridsko jezero u pozadini 

Šume molike u Makedoniji 


m3 te desetgodišnji etat 10.948.149 m3. Organizacijski 

Poduzeće ima oko 30 podružnica, s oko 3000 

stalno zaposlenih i 1000 sezonskih radnika. 

U vlastitim rasadnicima godišnje proizvedu i do 

osam milijuna komada sadnica i to iz sjemena sakupljenog 

u vlastitim sjemenskim sastojinama. Sadnice 

se proizvode na klasičan i kontejnerski način. 

Rasadnici se nalaze u Kumanovu, Strumici, Resenu, 

Berovu, Delčevu... 

Od šumskih vrsta proizvode se crni, bijeli i primorski 

bor, smreka, duglazija, ariš, jasen, javor, bagrem... 

Proizvode i ukrasno drveće i grmlje. 

Godišnje se vrši pošumljavanje na oko 110 ha s 

preko dva milijuna komada sadnica, od čega je preko 

milijun i tristo tisuća iz vlastite proizvodnje. 

Veliku opasnost za šume predstavljaju i šumski 

požari, koji unište veliki dio šumskog fonda. Za 

primjer u požarima tijekom 2007. izgorjelo je oko 

35.248 ha šuma na području Makedonije. 

Gospodare i sa 17 lovišta, ukupne površine od 

205.434 ha. U lovištima obitavaju jelen obični, jelen 

lopatar, srne, mufloni, divokoze, divlje svinje. U lovištima 

se mogu koristiti i usluge poput iznajmljivanja 

terenskih vozila, vodiča, oružja. 

Od sporednih djelatnosti bave se sakupljanjem 

ljekovitih i aromatičnih biljaka, proizvodnjom šampinjona, 

komposta, uzgojem riba i sl. U svom sastavu 

imaju i sedam pilana ukupnog kapaciteta 40.000 

m3 godišnje. 

Izdaju i časopis „Naše šume“ kojim informiraju 

širu javnost o stanju u šumarstvu Makedonije (korišteni 

podatci Makedonskih šuma). 

Republika Makedonija 

smještena je u 

središnjem dijelu 

Balkanskog poluotoka, 

ukupne je površine 

25.713 km2. Na 

udaljenosti je zračne 

linije 60 km od 

Egejskog mora i 80 km 

od Jadranskog mora. 

Planinska je zemlja 

s izrazitim visinskim 

amplitudama, od 

najniže točke od 45 

metara nadmorske 

visine do najvišeg 

vrha od Koraba 2764 

metra. Gotovo 1/3 

površine zauzimaju 

kotline i polja, najveća 

po površini je Skopska 

kotlina (površine 1840 

km2). 

Bukove šume planina Skrkovo 

Rijeka Vardar 

Planina Korab 


šumski štetnici KESTENOVA OSA ŠIŠKARICA 

Novi štetnik na pitomom 

kestenu u Hrvatskoj 

Piše Foto 

Dinka Matošević 

Kestenova 

osa šiškarica 

(Dryocosmus 

kuriphilus 

Yasumatsu; 

Hymenoptera: 

Cynipidae) je 

novi i značajan 

štetnik na 

pitomom kestenu 

(Castanea sativa) 

u Hrvatskoj. 

Podrijetlom je 

iz Kine od kuda 

je zaraženim 

sadnicama 

proširena dalje 

po svijetu. 

Smatra se jednim 

od najznačajnijih 

štetnih 

organizama 

pitomog kestena 

u Europi. U 

Hrvatskoj i 

Europskoj uniji 

ima status 

karantenskog 

štetnog 

organizma. U 

Hrvatskoj je 

jedini domaćin 

pitomi kesten 

i štetnik se ne 

može razviti niti 

na jednoj drugoj 

vrsti drveća. 

Kestenova osa šiškarica je u Hrvatskoj prvi puta 

nađena 2010. godine, a 2011. godine zaraza se 

proširila na nove lokalitete. Najjače su napadnute 

kestenove šume na području Medvednice 

i Samobora, a u Istri je zaraza tek u začetku. 

Kestenova osa šiškarica ima jednu generaciju 

godišnje, a razmnožava se partenogenezom pa embrij 

nastaje aseksualno, bez oplodnje. Odrasli oblici, vrlo 

sitne crne osice (poznate su samo ženke) izlaze iz šiški 

uglavnom od polovice lipnja do kraja srpnja (ovisno o 

temperaturi i nadmorskoj visini). One odlažu 3-5 jaja u 

pup pitomog kestena, a svaka ženka može odložiti preko 

100 jaja. Životni vijek ženki je kratak (oko 10 dana). 

Ličinke izlaze iz jaja za 30-40 dana, a rani larvalni stadiji 

prezimljavaju u pupu. U proljeće za vrijeme vegetativnog 

rasta na listovima i izbojcima stvaraju se 5-20 mm 

velike šiške u kojima se nalaze komorice s jednom do 

nekoliko bijelih ličinki. 

Kestenova osa šiškarica napada samo pitomi kesten 

i ne može se zamijeniti niti s jednim drugim štetnikom. 

Rasprostranjenost kestenove 

ose šiškarice u Hrvatskoj 2011. 

godine 

Šiške su 5-20 mm velike, zelene ili ružičaste, lako uočljive 

na izbojcima i listovima. Razvijaju se na mladim izbojcima, 

peteljkama ili na glavnim žilama lista. Nakon izlaska 

imaga šiške se osuše, postanu drvenaste i ostaju na izbojcima 

i do dvije godine. Šiške su lako uočljive i prepoznatljive, 

no jaja i ličinke prvog larvalnog stadija u pupu 

mogu se utvrditi samo mikroskopskim pregledom. 

Glavni način širenja kestenove ose šiškarice je 

prenošenjem zaraženih biljnih dijelova u nova, nezaražena 

područja putem reznica, plemki za cijepljenje ili 

sadnica pitomog kestena s pupovima u kojima se nalaze 

jaja ili rani larvalni stadiji. Na takvim pupovima se, osim 

mikroskopskim pregledom, ne može utvrditi prisutnost 

ose. Osa se širi i aktivno (samostalni let ženki) i pasivno 

(pomoću vjetra ili čovjeka). Ne prenosi se sjemenom pitomog 

kestena. Kestenova osa šiškarica, zbog napada 

pupova i stvaranja šiški, sprječava razvoj izbojaka i cvjetova 

i smanjuje plodonošenje pitomog kestena. Brojni 

stručnjaci je smatraju najznačajnijim štetnikom pitomog 

kestena u cijelom svijetu. Postoje izvještaji o smanjenju 


uroda i do 80 % kod uzgajivača ploda pitomog kestena. 

Šiške smanjuju fotosintetsku površinu i zaustavljaju rast 

izbojaka. Kod jakog napada zdravstveno stanje stabla se 

narušava i proizvodnja plodova se znatno smanjuje. Višegodišnjim 

napadima dolazi do postupnog smanjenja 

vitalnosti kestenovih stabala i smanjenja uroda, može 

uzrokovati sušenje mladih biljaka, a do sada još nisu zabilježena 

sušenja odraslih stabala. 

Šiške kestenove ose šiškarice su lako prepoznatljive 

i ne mogu se zamijeniti sa simptomima zaraze niti 

jednog drugog štetnog organizma. Nalaze se na žilama 

lista i pri bazi muških cvjetova, veličine su od 0,5 do 4 cm. 

Zelene su do crvenkaste boje (ovogodišnje) ili smeđe, drvenaste 

prošlogodišnje šiške. U svakoj se šiški nalazi jedna 

do nekoliko komorica s ličinkama. Na listu se može 

nalaziti i nekoliko šiški koje deformiraju list i smanjuju 

lisnu površinu. 

U slučaju pozitivnog nalaza štetnog organizma mjere 

se provode sukladno djelu II. priloga II. pravilnika o mjerama 

za sprječavanje unošenja i širenja kestenove ose 

šiškarice Dryocosmus kuriphilus Yasumatsu (Narodne 

novine 124/08). 

Jedina djelotvorna metoda suzbijanja je uklanjanje i 

spaljivanje zaraženih izbojaka i cijelih mladih biljaka. Kod 

starijih stabala potrebno je ukloniti što je više moguće 

zaraženih izbojaka. Trenutačno ne postoje djelotvorni 

insekticidi protiv ovog štetnog organizma. Istraživanja 

prirodnih neprijatelja još su u tijeku. 

Kestenova osa šiškarica je nova invazivna vrsta 

štetnika u Hrvatskoj. Tijekom sljedećih godina očekuje 

se širenje kestenove ose šiškarice u šumama pitomog 

kestena na području cijele Hrvatske. Brzini širenja pogoduje 

kontinuirani areal pitomog kestena, biologija 

samog štetnika (ženke koje se razmnožavaju nespolno i 

ležu veći broj jaja), otežano otkrivanje u ranim razvojnim 

stadijima i nedostatak prirodnih neprijatelja. Brže širenje 

očekuje se u kestenovim sastojinama u okolici Medvednice, 

Hrvatskom zagorju i Samoborskom gorju. U Istri i 

drugim sastojinama pitomog kestena u središnjoj Hrvatskoj 

očekuje se značajno povećanje gustoće populacije 

u sljedeće dvije godine. U okolici Karlovca, na Petrovoj 

i Zrinskoj gori štetnik još nije nađen, kao i na izoliranim 

populacijama kestenovih sastojina u Slavonskome gorju. 

Svakako je potrebno kontrolirati prenošenje zaraženih 

izbojaka i biljaka u ta područja. Širenju zaraze pogodovat 

će i prenošenje odraslih ženki u vozilima ili odjeći 

ljudi, posebno s područja Medvednice koje je popularno 

među izletnicima, u nova područja. Takav način prijenosa 

je vrlo teško spriječiti. 

Ukoliko primijetite šiške kestenove ose šiškarice, posebno 

na još nezaraženim područjima (karta) molimo 

Vas da svakako javite na sljedeće adrese: 

• Dr. sc. Dinka Matošević, Hrvatski šumarski institut, 

dinkam@sumins.hr, http://stetnici.sumins.hr, tel. 

01/6273 000 

• Šumarska inspekcija, Ministarstvo poljoprivrede, Trg 

kralja Petra Krešimira 1, tel. 01/6438 232 

• Ministarstvo poljoprivrede, Uprava sigurnosti hrane 

i fitosanitarne politike, Ulica grada Vukovara 78, tel. 

01/6109 459. 

1 Bijele ličinke u komoricama 

u šiški 

2 Crvenkaste šiške na 

mladim listovima 

3 Stare, odrvenjele šiške na 

izbojcima tijekom jeseni i 

zime 

4 Umjesto izbojka i lista 

razvila se šiška 


planinske šume MRKOPALJSKI 

KRAJ 

Mrke šume i izletnički raj 

Piše Foto 

Lara Černicki 

U srcu Gorskoga 

kotara, ispod 

masiva Velike 

Kapele smjestio se 

Mrkopalj, jedno 

od najstarijih 

goranskih 

naselja. Leži 

usred prostranog 

Mrkopaljskog 

polja okruženog 

mrkim šumama 

crnogorice po 

kojima je dobio 

ime. 

Mrkopaljski kraj se odlikuje bujnom šumskom 

vegetacijom tipičnom za planinske 

krajolike Gorskog kotara. Prevladava visoka 

miješana šuma bukve i jele, ali uz njih se 

često javlja javor, brijest i jasen. Najljepši ukras cijelog 

kraja su guste šume smreke i jele koje okružuju brojne 

travnate proplanke. 

U prošlosti su šumama bile obrasle gotovo sve površine, 

no jedan njihov dio ljudi su iskrčili za potrebe 

poljoprivrede pa su oblikovani lijepi otvoreni krajolici s 

travnjacima i obradivim tlima. Na najplodnijem tlu iskrčeno 

je prostrano Mrkopaljsko polje u kojemu se razvilo 

naselje Mrkopalj. Slikovite udoline Matić poljana, Okruglica, 

Duga poljana, Vrbovska i Žuta poljana prave su oaze 

očuvane prirode, no zbog napuštanja planinskog gospodarstva, 

mlade smreke ubrzano osvajaju njihove travnate 

površine. 

Nekoć su ova pusta i zabita gorska prostranstva nazivali 

Gluha Kapela, no danas se šumama intenzivno gospodari, 

a mira i tišine sve je manje. U kolotrazima teških 

vozila za izvlačenje drva nastaju lokve i mlake u kojima 

žive brojne žabe krastače. Njihovo glasanje može se čuti 

tek kada utihnu zvuci pila i kamionskih motora, a šumom 

ponovno zavlada gluha tišina. 

Šumarstvo i prerada drva osnovne su gospodarske 

djelatnosti u mrkopaljskoj općini. Poljoprivreda 

je zapuštena i služi samo manjim dijelom za vlastite 

potrebe malog broja stanovnika. Mir i tišinu u selima remete 

tek udarci sjekire o panj i brujanje teških kamiona 

koji iz okolnih šuma dovoze trupce u mrkopaljsku pilanu. 

No, Mrkopalj je udaljen samo dvadeset kilometara 

zračne linije od mora, pa je ljeti idealno mjesto za bijeg 

od vrućina i gužvi na pretrpanim plažama. Iz Rijeke se 

autocestom stiže za svega 40 minuta, a iz Zagreba je potrebno 

75 minuta vožnje. Turiste, zasićene svakodnevnim 

urbanim životom, ovdje će dočekati ono što im je najpotrebnije 

za odmor: svjež planinski zrak, miris ljetnih sjenokoša, 

hladovina dubokih šuma, osunčani proplanci puni 

poljskog cvijeća, grimizne boje jesenjeg lišća i bogatstvo 

šumskih plodova. Još 1898. godine Antun Stipaničić, 

kraljevski kotarski liječnik u Delnicama, pisao je u Liječničkom 

vjesniku: 

“Cieli predjel vrlo je slikovit, romantičan, pun naravskih 

krasota, nepreglednih šuma, visokih brdina i bistrih rijeka. 

Sav je obrastao vjekovitim zelenilom, neboglednom 

smrekom i vitkom jelom, što podaje cielomu predjelu 

zavodljivi čar. Zrak je čist, bistar, krjepak i svjež, pun etheričnoga 

daha gorskog cvieta i balsamičnoga miomirisa 

bajne crnogorice.” 

Brojne mogućnosti za boravak u prirodi zadovoljit će 

podjednako sportaše koji vole ozbiljne izazove kao i one 

koji uživaju u laganoj šetnji. Širim područjem oko Mrkoplja, 

kroz samo srce Velike Kapele, vode četiri biciklističke 

staze različitih dužina i težina. U vožnji šumskim cestama, 


Nazubljeni hrbat Bijelih stijena 

Prostrano Mrkopaljsko polje 

Matić poljana sa spomenikom partizanima nastradalim u snježnoj mećavi 

livadama, brdima i dolinama podjednako mogu uživati 

znalci i početnici, treba samo imati brdski bicikl i odabrati 

turu prema svojim mogućnostima. 

Mrkopaljski kraj podjednako je privlačan i u zimskim 

mjesecima. Zahvaljujući dugim i hladnim zimama s puno 

snijega ima dugu skijašku tradiciju. U veljači 1913. godine 

„Hrvatski akademski športski klub“ iz Zagreba organizirao 

je u Mrkoplju prvi tečaj za skijaše, a potom i prvo skijaško 

natjecanje u spustu. Godine 1934. sagrađena je skakaonica 

na kojoj je održano međunarodno natjecanje u skijaškim 

skokovima. Na obronku obližnjeg brijega Čelimbaše 

(1085 m), poviše mrkopaljskih kuća, uređeno je skijalište s 

tri staze i malom skijaškom vučnicom. 

Istočno od Mrkoplja nalazi se Begovo Razdolje, 

najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj i mjesto s najviše 

snježnih oborina. Okolne padine zimi su pogodne 

za sanjkanje i skijanje pa je odmah iznad kuća uređeno 

omanje skijalište sa žičarom, dok je šira okolica idealna za 

skijaško trčanje. Ljeti privlačni krajolici nude brojne mogućnosti 

za šetnje i planinarenja. U mjestu se nalazi hotel 

Jastreb karakteristične planinske arhitekture i ambijenta, 

koji uz smještaj nudi i bogatu ponudu tradicionalnih goranskih 

specijaliteta. 

Iz Begovog Razdolja može se produžiti makadamskom 

cestom prema podnožju Bjelolasice, najviše planine Gorskog 

kotara. Svoje slikovito ime dobila je po dugom golom 

hrptu koji se izdaleka ističe svijetlom bojom iznad šumskog 

pojasa, osobito zimi kada ga prekrije snijeg. Strme 

padine obrastaju pretplaninske bukove šume s bujnim 

podrastom, dok je vrh pokriven klekovinom planinskog 

bora i travnatim rudinama. Od ceste se kroz šumu strmo 

uspinje pješačka staza do planinarskog skloništa smještenog 

pod samim grebenom. Odatle se otvorenim livadama 

uskoro stiže do najvišeg vrha Kula (1534 m) okrunjenog 

geodetskom oznakom u obliku kamenog stupa. 

Na jugoistočnom kraju Mrkopaljske doline, ispod brda 

Maj, nalazi se selo Vojni Tuk. Pokraj groblja i crkve sv. Petra 

smješten je planinarski dom koji nudi hranu i noćenje. Iz 

Tuka se nastavlja makadamska cesta koja nakon kratkog 

uspona stiže do Matić poljane (1030 m), prostrane travnate 

visoravni okružene smrekovom šumom. Njenoj slikovitosti 

doprinosi neobičan niz stupova od neobrađenog 

vapnenca, nalik na dugačku povorku. To je spomenik podignut 

dvadeset šestorici partizana koji su se 24. veljače 

1944. godine na tom mjestu smrznuli u snježnoj mećavi. 

Od Matić poljane makadamska cesta nastavlja kroz 

mračne šume Velike Kapele, prolazi ispod Samarskih i Bijelih 

stijena i vodi sve do Jasenka na Rudolfinskoj cesti. Od 

nje se odvajaju pješačke staze do planinarskih skloništa 

na Bijelim stijenama (45 minuta hoda) i Samarskim stijenama 

(1 sat hoda). U Tuku je ishodište Mrkopaljskog planinarskog 

puta koji prolazi područjem Samarskih stijena 

i obuhvaća najljepše dijelove mrkopaljskog kraja. Samarske 

i susjedne Bijele stijene povezane su kapelskim pla- 

Grane smreke okićene češerima 


privatne šume 

GOSPODARSKA JEDINICA HRELJIN 

Begovo Razdolje, najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj 

ninarskim putom koji je trasiran od Tuka sve do morske 

obale u Klenovici. 

Samarske stijene (1302 m) sastoje se od dvadesetak 

glomaznih, slojevitih kamenih gromada koje nadvisuju 

okolni šumski pokrivač. Pod jednom od njih, na ulazu u 

špilju, smješteno je planinarsko sklonište. Dugački, razvedeni 

hrbat Bijelih stijena nazvan je po nizu nazubljenih, 

okomitih, snježno bijelih, do stotinjak metara visokih stijena 

koje strše iz šume. U malom dolcu pod najvišim vrhom 

(1335 m) podignuta je planinarska kuća, a nekoliko koraka 

dalje i planinarsko sklonište. 

Bjelolasica, najviša planina Gorskog kotara 

Između Bijelih i Samarskih stijena prostire se 

teško prohodan krški teren kamenih tornjeva koji obrastaju 

slikovite jelove šume. U brojnim dubokim ponikvama 

među njima, gdje se sve do ljeta zadržava snijeg, rastu 

šume smreke. Najviše stjenovite dijelove obrastaju pretplaninske 

šume bukve i grmolika planinska klečica. Zbog 

nepristupačnosti terena šume su ovdje ostale pošteđene 

sječe i do danas su dijelom zadržale prašumsku strukturu. 

Zbog očuvane prirode i bogatstva biljnih i životinjskih vrsta, 

Bijele i Samarske stijene proglašene su 1985. godine 

strogim rezervatom prirode. U njemu je šuma prepuštena 

sama sebi – sama umire i sama se obnavlja. 

Pri zapadnom kraju Mrkoplja odvaja se makadamska 

cesta do Mrzlih Draga u kojima se krije špilja Pilarova ledenica. 

Ime je dobila po hrvatskom geologu dr. Đuri Pilaru. 

Pilarova ledenica je jama sa silaznim kanalom dužine oko 

150 metara. Temperatura na dnu je uvijek oko 0 °C pa se 

led u njoj zadržava cijele godine. Voda kaplje sa stropa i 

ledi se stvarajući prozirne sige ledenice neobično lijepog 

izgleda. 

Iza zadnjih mrkopaljskih kuća Karolinska cesta prelazi 

preko niskog travnatog sedalca nakon kojega se spušta 

u susjedni Sunger. S tog sedalca uspinje se pješačka staza 

do vrha Kalvarije s tri križa, odakle se pruža pogled na 

oba sela, idilično smještena u svojim travnatim kotlinama 

okruženima tamnim crnogoričnim šumama. 

Šumama se 

gospodarilo još 

u vrijeme Marije 

Terezije 


Foto: B. Pleše 

Šume 

šumoposjednika 

Gospodarska 

jedinica Hreljin 

smještena je 

u sjevernom 

dijelu Primorskogoranske 

županije. 

Obuhvaća 

prostor devet 

katastarskih 

općina: Cernik- 

Čavle, Hreljin, 

Jelenje-Lepenice, 

Krasica, 

Kukuljanovo, 

Praputnjak, Ružić 

Selo, Škrljevo i 

Zlobin. 

Na sjeveru granica GJ ide u smjeru od Platka do 

vrha velikog Risnjaka. Istočna od vrha velikog 

Risnjaka preko Mrzle vodice do Zlobina. Južno 

granica ide od Zlobina preko Bakra do Čavla, 

te zapadno od Čavla do Platka. 

Područje je vrlo razvedeno, pripada brdsko-planinskom 

području, ima mnogo ispresijecanih jaraka. Najniži 

dio nalazi se u Bakarskom zaljevu na nadmorskoj visini 

od 98 m, a najviša kota je vrh Treska 1234 m koji se nalazi 

u sjeveroistočnom dijelu gospodarske jedinice. Ovaj prostor 

siromašan je vodotocima. 

Šume pripadaju zoni submediteranskih listopadnih 

šuma. Prevladavaju primorska bukova šuma s jesenskom 

šašikom, dinarsko bukovo-jelova šuma, šuma i šikara crnog 

graba s jesenskom šašikom te šume crnog bora. 

Početak organizirane šumarske djelatnosti na ovom 

području teško je odrediti, no Šumski red carice Marije 

Terezije iz 1769. prvi je dokument, ali i prvi pravi naputak 

o potrajnosti gospodarenja, evidencije o sječama. Daje 

praktične upute o sjetvi i sjemenu, ali i druge propise čiji 

je osnovni cilj sačuvati i zaštiti šume. 

Godine 1929. država preuzima upravu nad šumama 

bez obzira na vlasništvo, a zakonom poslije II. svjetskog 

rata šume se oduzimaju crkvi i veleposjednicima, a 

isto se događa i sa šumama imovnih općina i zemljišnih 

zajednica. 

Obzirom da se radi o šumama u vlasništvu šumoposjednika, 

stručnu pomoć u gospodarenju do 2007. 

pružalo im je stručno osoblje Hrvatskih šuma (delničke 

podružnice), a od 2007. do 2010. djelatnici Savjetodavne 

službe. Od listopada 2010. poslove šumarske savjetodavne 

službe preuzimaju opet Hrvatske šume d.o.o. 

Za područja katastarskih općina Breza, Podhum, Dražice, 

Jelenje, Studena, Lisac i Škalnica do sada su bila izrađena 

dva programa gospodarenja od kojih je posljednji 

bio važeći od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2009. Gospodarenje 

je bilo raznodobno. Do sada nije vršena definitivna 

obilježba granica odjela na terenu. 

Ukupna površina gospodarske jedinice iznosi 4.569,60 

ha. Podijeljena je na 139 odjela čije granice idu putovima, 

cestama ili karakterističnim reljefnim oblicima. Najveći 

odjel površine je 62,91 ha, najmanji 5,34 ha, dok je prosječna 

površina odjela 33,02 ha. Na obraslu površinu ot- 


pada 98,92 posto površine, a na neobraslu 0,46 %. Oko 

98 posto posjeda manje je od 5 ha, prosječna površina 

posjeda je oko 0,96 ha. 

Ukupna drvna zaliha iznosi 859.372 kubika ili 190,13 

m3/ha, godišnji prirast 16.243 kubika ili 3,59 m3/ha te 

desetgodišnji etat 151.845 kubika. 

Radovi biološke obnove šuma obavit će se: njega pomlatka 

i mladika 101,76 ha, čišćenje sastojina 168,12 ha, 

resurekcija i prevođenje 9,44 ha, rekonstrukcija i konverzija 

78,08 ha, zaštita od biljnih bolesti 179,84 ha, izgradnja 

i održavanje protupožarnih prosjeka sa elementima 

šumskih cesta 32,79 km. 

Otvorenost šuma u GJ iznosi 5,99 km/1000 ha. 

Sukladno posebnim propisima Ministarstvo kulture 

izdalo je posebne uvjete zaštite prirode u GJ. Navodimo 

neke od njih: 

– u cilju očuvanja biološke raznolikosti šumama je potrebno 

gospodariti prema načelima certifikacije šuma 

(FSC), 

– radove popunjavanja-pošumljavanja, gdje to dopuštaju 

uvjeti staništa, obavljati korištenjem autohotonih 

vrsta ovog područja, 

– tijekom uzgojnih radova prorede ostavljati stabla voćkarica, 

– ne pošumljavati utvrđene rijetke i ugrožene tipove staništa-šumske 

čistine (livade, pašnjake i sl.), 

– svaki pronalazak uginule ili ozlijeđene strogo zaštićene 

životinjske svojte potrebno je odmah prijaviti nadležnom 

ministarstvu i državnom Zavodu za zaštitu prirode. 

Program gospodarenja usklađen je sa Osnovom područja 

te s prostornim planom Primorsko-goranske županije. 

Parcele obilježene suhozidom 

Početkom travnja jednodnevnim radom u uredu i na 

terenu stručno povjerenstvo u sastavu Krešimir Tur predsjednik, 

te članovi Josip Crnković i Damir Moćan pregledalo 

je Program gospodarenja za GJ „Hreljin“ te dalo 

određene prijedloge i primjedbe. 

U radu povjerenstva sudjelovali su u ime delničke podružnice 

Hrvatskih šuma Boris Pleše, rukovoditelj Odjela 

za uređivanje šuma, Maja Bukovac, stručni suradnik za 

šume šumoposjednika te upravitelj Šumarije Rijeka Dejan 

Švob. Od strane izvođača radova „Oikon“ d.o.o. Zagreb 

Alen Berta, ovlašteni inženjer šumarstva. 

Ministarstvu poljoprivrede upućen je zahtjev za izdavanjem 

odobrenja na navedeni program gospodarenja 

šumama šumoposjednika za GJ„Hreljin“ s rokom valjanosti 

od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2019. 

Odsjek 101 GJ Hreljin 

BROJ 

186 l LIPANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 17

mala enciklopedija šumarstva SVETO DRVO 


Foto: I. Tomić, D. Krakar, 

Arhiva 

Lipa (Tilia) 

Kora debla (Tilia cordata) 

– crnkastosiva, 

izbrazdana i ispucala 

Kao sveto 

drvo i simbol 

starih Slavena, 

medonosna i 

ljekovita vrsta te 

osebujan ukras 

vrtova, parkova 

i drvoreda, lipa 

je vrlo cijenjena 

od najstarijih 

vremena te 

kultivirana i 

sađena izvan 

svojih prirodnih 

areala. 

Rod lipa (Tilia) obuhvaća više od 30 vrsta listopadnoga 

drveća iz porodice lipovki (Tiliaceae), 

rasprostranjenih u sjevernoj umjerenoj zoni, koje 

su varijabilne te s velikim brojem križanaca i kultivara. 

Zajednička im je značajka da su pupovi, a kasnije 

izbojci i listovi, naizmjenično razmješteni, nerijetko u jednoj 

ravnini, što krošnji daje karakterističan izgled. Listovi su 

dvoredni, s palistićima koji otpadaju. Cvjetovi su zelenkastobijeli 

do žutobijeli, izrazito mirisavi, smješteni kraj pupa 

u pazušcu lista. Sastavljeni su od pet lapova čaške, pet 

latica vjenčića, od mnoštva prašnika koji su po pet srasli 

u stupić te od tučka s peterogradnom plodnicom. U svakom 

pretincu nalaze se dva sjemena zametka, no u plod 

se redovito razvije samo jedan od njih. Cvjetovi oblikuju 

paštitasti cvat koji je na dugačkoj stapci, a potonja je do 

polovine svoje dužine srasla sa srednjom lisnom žilom 

pokrovnog lista svijetlozelene boje. Plod je oraščić, suhi 

nepucavac, s jednom do tri sjemenke koje kliju tek sljedeće 

godine. Supke su dlanasto peterolape, javljaju se iznad 

površine zemlje (epigeično klijanje). 

Sveto drvo starih Slavena – Kao sveto drvo i simbol 

starih Slavena, medonosna i ljekovita vrsta te izvanredno 

ukrasno parkovno i drvoredno drveće, lipe su bile 

oduvijek vrlo cijenjene. Stoga su od najstarijih vremena 

kultivirane i sađene izvan svojih prirodnih areala. Lipovi 

cvjetovi i gotovo proziran med ugodna mirisa koriste se 

za liječenje prehlade i bolesti dišnih i probavnih organa, 

pospješuju izlučivanje znoja i mokraće, pomažu kod 

umora, čiste krv. Pradomovina ove listopadnog drveta je 

srednja i zapadna Azija, na području gdje je rasprostranjeno 

i zastupljeno s mnoštvom vrsta. U našim krajevima 

rastu malolisna, velelisna i srebrnolisna lipa. 

Malolisna lipa, kasna ili sitnolisna (Tilia cordata) 

raste na području Europe, europskoga dijela Rusije, 

Krima i Kavkaza. Stablo dosegne visinu do 30 m, ima široku, 

gusto razgranatu i duguljasto jajastu krošnju, debelo 

i kratko deblo, a korijenski sustav je osobito razvijen. Kora 

je sivkastosmeđe boje, dugo glatka, u starijih stabala do 

2 cm debela, uzdužno izbrazdana, crnkastosiva te poprečno 

pločasto ispucala. Izbojci su crvenkastosmeđi do 

žućkastosmeđi, tanki, okruglasti, goli, sjajni, koljenčastog 

oblika, posuti sitnim, svjetlijim lenticelama. Pupovi su 

dvoredni, tupo ušiljeni, jajasti, dugi oko 5 mm, pokriveni 

dvjema ljuskama različite veličine. Listovi su dugi i široki 

4 – 7 cm, naizmjenični, dvoredni, jednostavni, okruglasto 

srcasti, neznatno šiljastoga vrha te fino i oštro napiljenoga 

ruba. Osnova je nesimetrično srcasta, a peteljka gola, 

duga 2-4 cm. Listovi su na licu goli, tamnozeleni, na naličju 

plavkastozeleni, uzduž žila dlakavi, s hrđastim čupercima 

dlačica u kutovima žila. U jesen poprimaju žutu boju. 

Plojka letnoga lista najčešće ne dopire do baze peteljke i 

redovito je usukana. 

Cvjetovi su dvospolni i žućkastozeleni, slabo mirisni, 

s 5 – 7 (11) u paštitastom cvatu s dugom peteljkom, koja 

je do polovice srasla s duguljastim, kožastim, krilatim 

zaliskom, letnim listom svijetlozelene boje. Cvatnja je 

tijekom lipnja do početka srpnja, kasnije od rane lipe. 

Plod je okruglasti oraščić s više sjemenki, hrđastocrven, 

promjera oko 5 mm, na vrhu sa šiljčićem, ostatkom sasušenog 

tučkovog vrata. Uzdužno ima slabo uočljiva rebra, 

neznatno je bradavičast i izrazito mekan te se lako može 

zgnječiti među prstima. Dozrijeva u rujnu i postupno 

otpada. Razmnožavanje je sjemenom i na vegetativan 

način. 

U Hrvatskoj je malolisna lipa uglavnom zastupljena u brdskoj zoni, pretežito u zajednici hrasta 

kitnjaka i običnoga graba, no nalazimo je i u termofilnim zajednicama. 


Srebrnolisna lipa, listovi su odozdo 

srebrnastodlakavi 

Pčela na mirisavim paštitastim cvatovima 

Gotovo proziran med, ugodnog mirisa i 

ljekovitih svojstava 

Osobito cijenjena u pčelarstvu – Ova je lipa vrlo 

varijabilna, vrsta polusjene, brzorastuća. Znakovita je po 

jakoj izbojnoj snazi iz panja i korijenja. Najbolje joj odgovaraju 

duboka, rahla i bogata tla na vapnenačkoj podlozi. 

Raste pojedinačno u svježim hrastovim i bukovim 

šumama, a javlja se i do 1200 m nadmorske visine. Vrlo 

rijetko tvori čiste šumske sastojine (samo u sjevernom 

dijelu svoga areala). U Hrvatskoj je uglavnom zastupljena 

u brdskoj zoni, pretežito u zajednici hrasta kitnjaka i 

običnoga graba, no nalazimo je i u termofilnim zajednicama. 

U šumi lužnjaka i običnoga graba sa cerom, na 

području Slavonije i zapadnoga Srijema, sporadično se u 

sloju drveća javlja sa srebrnolisnom lipom i dr. Izrazito je 

medonosna vrsta i stoga osobito cijenjena u pčelarstvu, 

a poznata je ljekovitost njenih cvjetova. Znana je u vrtlarstvu 

zbog svoje dekorativnosti, a nerijetko se koristi 

u parkovima i za podizanje drvoreda, ali i pojedinačnih 

stabala. Postigne starost od nekoliko stotina godina. Njeno 

drvo je vrlo cijenjeno u kiparstvu i rezbarstvu zbog 

elastičnosti, cjepljivosti i mekoće. 

U nas velelisna lipa raste u šumi lipe i tise, u reliktnoj zajednici sjevernozapadnoga dijela 

naše države, a pridolazi u pojasu brdske bukove šume (Medvednica, Kalnik, Ivančica, Macelj, 

Samoborska gora, sjeverni dio Gorskoga kotara). 

HITTNER d.o.o., 

Tel. +385 43 244 111 

fax +385 43 244 229 

www.hittner.hr, info@hittner.hr 

HRVATSKI 

PROIZVOD 

VITLO 

snage 8-10t 

MOŽEMO VIŠE OD OSTALIH ! 

NOVO! 

40 FOREST 


Srebrnolisna lipa u našoj je državi najviše zastupljena na području Bilogore, a 

dominantna je u sloju drveća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba s lipom, na 

obroncima zapadnoga dijela Fruške gore. 

Višestoljetna Gupčeva lipa (Gornja Stubica) – živi svjedok 

Seljačke bune iz 1573. godine 

Velelisna lipa, rana lipa (Tilia platyphylos) je listopadno 

drvo srednje i južne Europe, zapadne Azije, Krima 

i Kavkaza. Visoko je i do 40 m, snažnog stabla, ravnoga 

i vitkoga debla s promjerom do 2 m te široke, razgranate 

krošnje sastavljene od debelih grana posutih crvenim 

dlačicama. Korijenski sustav je vrlo razvijen, a postrano 

korijenje prodire duboko u tlo. Kora je sivkastosmeđa, 

uzdužno izbrazdana, poprečno pločasto ispucala. Izbojci 

su tanki, okruglasti, crvenkastosmeđi, pokriveni svjetlijim 

lenticelama. Pupovi su veliki, jajasti, ušiljeni, obavijeni 

s 2 – 3 nejednako velike tamne, crvenkastosmeđe, gole 

ljuske. Listovi su okruglasto srcasti do jajasti, kratko šiljastoga 

vrha, nesimetrične srcaste osnove, oštro i pravilno 

napiljenog ruba. Veći su od listova malolisne lipe, dugi i 

široki 8 – 12 cm, s peteljkom dugom 3 – 6 cm. Odozgo 

su tamnozeleni, sjajni, goli ili neznatno dlakavi, a odozdo 

svijetlozeleni do sivkastozeleni s čupercima bijelih dlačica 

u kutovima lisnih žila. Cvjetovi su dvospolni, bijeložute 

boje, mirisavi, po 2 – 7 u visećim paštitastim cvatovima. 

Letni list obično nije usukan, bez stapke je, sjedeći ili katkada 

sa stapkom. Cvatnja je poslije listanja, početkom 

lipnja, približno 14 dana prije malolisne lipe. Plod je višesjemeni 

tvrdi oraščić veličine graška, okruglastog oblika, 

uzdužno rebrast, izvana pokriven sivim dlačicama. Nešto 

je krupniji od ploda malolisne lipe i tvrđi te ga se ne može 

zdrobiti prstima; dozrijeva u listopadu. Tijekom zime plodovi 

ostaju na stablu, na dugačkoj zajedničkoj stapci s 

djelomično priraslim zaliskom. Razmnožavanje je sjemenom 

ili vegetativno. 

Gupčeva lipa – zaštićeni spomenik kulture – U 

nas se velelisna lipa najviše javlja u brdskim i planinskim 

područjima, na staništima gdje je primiješana u brojnim 

mezofilnim šumama, uglavnom u zaštićenim uvalama i 

jarcima. Voli rahla, blago humusna i hranjivima bogata 

tla, u područjima s više zračne vlage. Neotporna je prema 

suši i zračnom onečišćenju. Ne tvori čiste šumske 

sastojine, nalazimo je u zajednici hrasta kitnjaka i običnoga 

graba (Querco-carpinetum croaticum), a pojavljuje 

se i do pojasa mješovite bukovo-jelove šume, do 1800 m 

nadmorske visine. Dolazi i na specifičnim staništima, u 

šumama hrasta medunca. U Hrvatskoj raste u šumi lipe i 

tise (Tilio-Taxetum), u reliktnoj zajednici koja se u sjevernozapadnome 

dijelu naše države održala kao trajni stadij. 

Pridolazi u pojasu brdske bukove šume na sjevernim, 

strmim vapnenačkim blokovima (Medvednica, Kalnik, 

Ivančica, Macelj, Samoborska gora, sjeverni dio Gorskoga 

kotara). I ova lipa je brzorastuća i vrsta polusjene koja 

doživi veliku starost, čak do tisuću godina(!). Cvjetovi se 

upotrebljavaju za pripremanje čaja, a nekada se njeno 

liko, kao i od ostalih lipa, koristilo za vezanje vinove loze. 

Promjenjiva je, varijabilna vrsta, a poznat je križanac između 

malolisne i velelisne lipe (Tilia x vulgaris = Tilia x 

europaea). U nas je poznata višestoljetna Gupčeva lipa 

u Gornjoj Stubici (Hrvatsko zagorje), živi svjedok Seljačke 

bune iz 1573. godine i zaštićeni spomenik kulture Republike 

Hrvatske. 

Srebrnolisna lipa (Tilia argentea) je do 30 m visoko 

drvo, rasprostranjeno u jugoistočnoj Europi, uz rub 

Panonske nizine, na Balkanskome poluotoku, u Maloj 

Aziji i Siriji. Izrazito je panonsko-pontsko-balkanski florni 

element. Ima široku piramidalnu krošnju s uspravno savijenim 

granama te ravno ili neznatno krivudavo deblo. 

Kora je srebrnastosiva, dugo ostaje glatka, kasnije poprima 

tamnosivu boju, uzdužno izbrazdana. Korijenski sustav 

je osobito razvijen, prodire duboko u tlo, no uglavnom 

je plitak. Izbojci su koljenčasti, maslinastozeleni ili 

crvenkastosmeđi, a mladi su sivo pustenasti. Pupovi su 

sitni, jajasti, dvoredni, pokriveni dvjema različito velikim 

ljuskama koje su katkada posute sitnim dlačicama. Listovi 

su okruglasto srcasti, oštro napiljenoga ruba, srcaste ili 

koso odrezane osnove. Dugi i široki su 7-12 cm, zavojito 

razmješteni, s 3-5 cm dugom, bjeličasto dlakavom peteljkom. 

Na licu su tamnozeleni, a na naličju svijetlozeleni te 

gusto, zvjezdasto i srebrnastodlakavi, bez čuperaka dlačica 

u kutovima žila. U mladosti su listovi i odozgo dlakavi. 

Cvjetovi su dvospolni, zelenkaste boje, a oblikuju 

paštitasti cvat, na debljoj stapci, u kojemu ih ima i više 

od sedam. Letni list je sjedeći. Cvatnja je tijekom lipnja i 

srpnja, kasnije od kasne lipe. Plod je tvrdi, okruglasti, bradavičasti, 

sivodlakavi oraščić dug do 10 mm, uzdužno sa 

četiri izražena rebra. Odrvenjeli plodovi su na dugačkoj 

zajedničkoj stapci, dozrijevaju u listopadu, a zimi ostaju 

na stablu. 

Na području Bilogore i Fruške gore – Srebrnolisna 

lipa raste pojedinačno i grupimično u šikarama 

šumskih zajednica termofilnog i mezofilnog drveća 

pretpanonskoga područja u kojima se ističe nadraslom 

krošnjom koja tijekom vjetra svjetluca srebrnastom bojom 

donje strane listova. Nalazimo je pretežito u zajednicama 

običnoga graba i hrasta lužnjaka te cera i sladuna. 

U Hrvatskoj je najviše ima na području Bilogore, koja je 

najvjerojatnije po ovoj lipi dobila narodno ime. U šumi 

hrasta lužnjaka i običnoga graba s lipom, koja je na hrvatskome 

području rasprostranjena na obroncima zapadnoga 

dijela Fruške gore, srebrnolisna lipa dominira u 

sloju drveća. Primiješani su joj lužnjak, cer, kitnjak, divlja 

trešnja, grab i dr. U zajednici hrasta lužnjaka i običnoga 

graba sa cerom, na prostorno velikom zaravnjenom području 

Slavonije i zapadnoga Srijema, sporadično se javlja 

u sloju drveća zajedno s lužnjakom, običnim grabom, 

malolisnom lipom i dr. 

Ova se lipa mnogo kultivira kao prikladna ukrasna vrsta 

u vrtovima, parkovima i drvoredima. Naime, izrazito 

je otporna na zračnu zagađenost, zbijenost tla i ostale 

stresne uvjete u gradskim sredinama. Budući da je medonosna, 

cijenjena je u pčelarstvu, a njeni su cvjetovi 

poznati u pučkoj medicini. Premda ne daju kvalitetan čaj, 

vrlo su aromatični. 


elementarne nepogode PAG I RAB 

Otok Pag 

Bura i suša uništile 

otočnu vegetaciju 

Otok Rab 

Otok Rab 

Rijetko koji šumar bi ustvrdio kako je sušenje 

alepskog bora zbog suše i posolice moguće, 

ali je. Vrsta koja raste u najsušnijim predjelima, 

često na kamenitim pustinjama tik uz 

more (halofit), ove godine nije ostala imuna na ovako 

ekstremnu sušu i posolicu uzrokovanu orkanskom burom. 

Suša na Pagu nije novost, pojavljuje se u razmacima 

od nekoliko godina i ima veće ili manje posljedice 

na ovčarstvo i na poljoprivredu. No, ovogodišnja suša 

nadilazi sve do sada viđeno i zabilježeno. U veljači je 

jedanaest dana puhala olujna i orkanska bura. Bura je 

na kopno raznosila morsku pjenu od koje je nastala 

obilna posolica. Nakon bure nije pala kiša i posolica se 

stvrdnula. Na središnjem i južnom dijelu otoka Paga 

postala je tvrda kao kamen i potpuno je uništila travu, 

ali i mnoga stabla. Najdulja suša do sada zabilježena 

trajala je pet mjeseci, a ova sada traje četrnaest! 

U općini Kolan gdje se većina stanovnika bavi poljoprivredom, 

organizirana je i podjela vode. Načelnik 

općine Kolan, Josip Zubović, donio je odluku o donaciji 

4.000 litara vode svakom poljoprivredniku s područja 

općine. Veljača i ožujak su na Pagu kišni mjeseci, ali 

ove godine u veljači nije pala ni kap kiše. Kiša nije pala 

ni do sredine ožujka. Suša u kombinaciji s obilnom 

posolicom prijeti pravom katastrofom za otočno bilje, 

kao i za sve ono što živi od bilja, a slike govore više od 

riječi. 

Piše: Irena Devčić 

Foto: B. Belamarić 

Unatoč kiši koja je 

povremeno padala 

tijekom travnja i 

svibnja, dugotrajna 

suša poharala je 

otoke Pag i Rab 

te ostavila velike 

štete na vegetaciji. 

Poljoprivrednici 

kažu kako je kiša 

prodrla svega 2 cm 

u tlo, što teško može 

pomoći u oporavku 

poljoprivrednih 

kultura, ali i 

samoniklog bilja 

koje je na ovom 

otoku od velike 

važnosti zbog 

intenzivnog 

ovčarstva. 

Posljedice suše 

ovoga puta vidljive 

su i na autohtonim 

mediteranskim 

vrstama. 


naši otoci UNIJE 

Piše Foto 

Mirna Frntić 

Otok ribarstva i poljoprivrede 

Pitoreskni otočić 

Unije, najsjeverniji 

otok Lošinjskog 

arhipelaga, od 

davnina je dobro 

znano zadnje sigurno 

sidrište prije plovidbe 

najkraćim putem 

prema Istri – preko 

ćudljivog Kvarnera. 

Upravo zahvaljujući 

tom svom pučinskom 

položaju Unije obiluju 

brojnim pješčanim 

plažama i uvalama, 

kristalno čistim 

morem, a relativno 

loše veze i zabačen 

položaj pridonijele 

su očuvanju izvorne 

otočke atmosfere 

koja miriši na more, 

masline i ribu. 

Na otoku postoji samo jedno istoimeno 

naselje Unije, koje se sastoji od oko 290 

kuća. Kuće se pružaju od same obale mora 

prema brdovitom dijelu otoka. Zanimljivo 

je to što su sve kuće građene tako da su im pročelja 

okrenuta prema moru, odnosno prema zapadu. Na 

taj način prostorije dobivaju više svjetla, a stanovnicima 

tih kuća pruža se pogled na more. Samo naselje 

smješteno je u istoimenoj uvali Unije na zapadnoj 

strani otoka koja je inače otvorena prema Kvarneru, 

zbog čega je naselje za lošeg vremena izloženo jakoj 

buri i neverama. Inače u toj uvali mještani vežu svoje 

Mitska Galijola 

barke koje za lošeg vremena izvlače van na pješčano 

žalo. Samu uvalu i naselje štiti 60-ak metara dug mol, 

koji je između ostalog pristanište za brod koji otok 

opskrbljuje svakodnevnim potrepštinama te katamaran 

koji ljeti dovozi turiste. Odmah, uz samo mjesto 

proteže se velika plaža sa pješčanim žalom. Šečući 

tom plažom dolazite do poluotoka Polje, koje inače 

prekriva veliko i ravno polje na samo 10 mnv i ono 

je najveća obradiva poljoprivredna površina na svim 

hrvatskim otocima. Naime zahvaljujući izvorima pitke 

vode i prostranom plodnom tlu, koje je po svom 

sastavu prapor, Unije svojim današnjim stanovnicima 

pružaju povoljne uvjete za bavljenje poljoprivredom. 

Zanimljiv je podatak da je ovaj otok bio 

naseljen još u antičko doba. Naime stariji naziv Nia, 

što na grčkom znači „njiva“, ukazuje na činjenicu da 

su se stanovnici uz ribarstvo bavili i poljoprivredom. 

Upravo na poluotoku Polje nalazi se mali sportski 

aerodom, zahvaljujući kojem su Unije od 14. travnja 

1996. povezane s ostatkom svijeta i zračnim putem. 

Unije je otok neuobičajene bioraznolikosti prizemnog 

raslinja, pomalo nespecifične za ostale jadranske 

otoke slične veličine. Brojni maslinici, te prirodno 

očuvana vegetacija obiluje raznim aromatičnim i 

ljekovitim biljem kao što su čičak, lavanda, kadulja, 

gospina trava, mirta, lovor, ružmarin, smokva i ostale 

tipične vrste eumediterana. Fitocenološki gledano, 

na otoku prevladavaju vazdazelene vrste zajednice 

Myrto-Quercetum ilicis (šuma hrasta crnike s mirtom). 

Ova najtermofilnija crnikova zajednica prirodno 

dolazi na većini naših vanjskih otoka, naročito 

manjih, gdje ne postoji mogućnost razvoja ostalih 

biljnih zajednica uvjetovanih reljefom ili mikroklimatskim 

uvjetima. Među vazdazelenim vrstama 

osobito su razvijene povijuše, dok je sloj prizemnog 

rašća zbog nedostatka svjetla slabo razvijen. Sječom 

nekadašnjih šuma hrasta crnike, danas je ova zajednica 

razvijena u obliku makije ili je u potpunosti 

iskrčena. Stoga se na njezinom mjestu nalaze druge 

kulture, zbog čega je na Unijama čest degradacijski 

stadij potpune dominacije primorske somine (Juni- 

Maračol panorama 


perus phoenicea). Što se tiče životinjskog svijeta na 

otoku osim ovaca i galebova možete se susresti sa 

zečevima, divljim kunićima, divljim patkama pa čak i 

divljim svinjama. Posebna zanimljivost su divlje koze 

koje možete ugledati na najstrmijim obalnim liticama 

zvanim Vele stijene, okomitim kamenim obroncima 

koji se dižu u nebo 50-ak metara iznad mora te strmo 

poniru u dubinu. Upravo tu podivljale koze koje mještani 

puštaju da se kreću slobodno po otoku približavaju 

se svom instinktu divljih srodnika te ih iz daljine 

možete zamijeniti i za prave divokoze. Dođete li na 

Unije u jesen, bit ćete iznenađeni s obzirom da je u to 

vrijeme ovaj otok prepun žaba. To nimalo ne iznenađuje, 

jer Unije imaju dvije močvare koja su tijekom cijele 

godine stanište nekoliko divljih pataka. 

Zbog izrazite razvedenosti ovog otoka more je 

ovdje bogato biljnim i životinjskim svijetom. Neprekidna 

strujanja mora daju mu izrazitu bistrinu, 

čistoću i prozirnost. Stoga ni ne čudi da su upravo 

olupina parobroda Tihany, potopljenog 1914. godine 

u velikom nevremenu. Osim nesretnog parobroda 

brojni ostatci rimskih amfora razbacanih po dnu 

svjedoče o burnoj prošlosti ovog otočića-hridi. Sve 

to čini Školjić atraktivnom destinacijom roniocima, 

čemu pridonosi i neposredna blizina mjesta. Tu su i 

već spomenute Vele i Male stijene koje svojim izgledom 

pomalo podsjećaju na Kornate, a na Unijama 

su također poznate kao zanimljiva ribolovna i ronilačka 

lokacija. 

Dolazite li na Unije vlastitim plovilom i to s ciljem 

da prenoćite, vjerojatno je da ćete odabrati uvalu 

Maračol, na istočnoj stani otoka. Uvala je prirodno 

zaštićena od svih vjetrova pa su postavljene i bove 

kako bi se nautičari mogli vezati i sigurno prenoćiti. 

Šetnjom od nekih 15-ak minuta po uređenoj stazi 

stići ćete iz Maračola do samog naselja Unija. Inače 

u samom mjestu postoje 2 konobe, trgovina, pošta, 

škola te groblje i crkva Sv. Andrije. 

Pogled iz mjesta 

Pogled na crkvu i školu 

Unije omiljena destinacija ljubitelja morskih aktivnosti 

kao što su ribolov i ronjenje. Naime, more je 

ovdje bogato ribom, naročito lignjama, te se na Unijama 

održavaju brojna natjecanja u ribolovu. Također 

moramo spomenuti i hrid Galijolu koja se nalazi 

10-ak kilometara od Unija u samom središtu Kvarnera. 

Ova hrid, koju je stvorila priroda, nautičarima 

služi kao orijentir. Na Galijoli se nalazi automatizirani 

svjetionik i njegovi stalni stanovnici galebovi koji 

ovdje svijaju gnijezda. Inače Galijola je poznata po 

jedriličarskoj regati, kao bogato ribolovno područje 

te kao jedna od atraktivnijih ronilačkih destinacija 

na Jadranu. Također tu je i mali, niski otočić Školjić 

koji se smjestio u uvali ispred samog naselja Unije. 

Kraj ovog otočića na dubini od 25 metara nalazi se 

S pravom možemo reći da su Unije još jedan biser 

u našem plavom Jadranu. Otok na kojem će 

svatko pronaći ponešto za sebe. Kupače će privući 

pješčane plaže i bistro more, a one aktivnije ribolov 

i ronjenje. Gurmane će oduševiti morske delicije sa 

gradela, buzare od kvarnerskih škampi i nadaleko 

poznata unijska janjetina. Drugi će uživati u šetnji 

krajolikom prepunom mirisa raznog aromatičnog 

bilja. Dođete li ovdje sredinom srpnja kada se slavi 

„Dan iseljenika“, prisustvovat ćete pravoj otočkoj 

fešti. Sve u svemu Unije su otok koji svojom netaknutom 

prirodom, skladnim uvalama i gostoljubivim 

stanovništvom svakom posjetitelju nudi idealne 

uvjete za opuštanje uz doživljaj iskonske ljepote 

prirode. 

Danas na ovom otoku 

veličine 17 km2 živi 

oko 80 stanovnika, 

uglavnom mještana 

starije dobi. 

Specifičnost otoka je 

to što na njemu uopće 

nema automobila, a s 

druge strane Unije su 

jedini otok u Jadranu 

na koji možete doći i 

brodom i sportskim 

zrakoplovom. 

Unije panorama 

Vele stijene 


ljekovito bilje MILODUH 

Cvijet miloduha 

Lijek za dišne i probavne organe 


Foto: Arhiva 

Miloduh (Hyssopus 

officinalis L.) poznat 

je i po nazivima isop, 

izop, sipan, šipat, 

sveti šipat. Samo ime 

je izop (miloduh) 

dobio od arapske 

riječi „azzof“, dok je 

francuski naziv izopa 

„herba sacre“ - sveta 

biljka. 

Dijelovi biljke 

Ima zapaženo mjesto i u Bibliji, spominje se u psalmu 

Davidove molbe: „Oslobodi me grijeha putem isopa 

(miloduha) da budem čist“. Europom se proširio zahvaljujući 

benediktincima koji su ga uzgajali u svojim 

samostanima. I Karlo Veliki naglašavao je potrebu uzgoja 

ove ljekovite biljke. Domovina mu je Sredozemlje, raste 

uz kameniti obalni pojas. 

Opis biljke: polugrm je s kratkim ograncima koji 

odrvene i prezimljuju. Stabljika može narasti u visinu i 

do jedan metar. Ima nasuprotne listove, obično sjedeće, 

ponekad i s peteljkom. Listovi su po obliku duguljasti 

ili jajasti, ušiljeni dugački i do 3 cm, na vrhu stabljike 

nešto su kraći. Cvjetovi su plavoljubičasti, rjeđe ružičasti 

ili bijeli. 

Vrijeme cvatnje: cvate u srpnju i kolovozu. 

Miris i okus: ima jak balzamiran miris, ljutog je i gorkastog 

okusa. 

Branje i prerada: sabiru se listovi i cvijet. Biljka se 

bere dok cvate te se suši na toplom i prozračnom mjestu. 

Ljekovit sadržaj: sadrži eterično ulje oko 10 posto, 

bjelančevine, jabučnu kiselinu, šećer, smolu, gumu, tanine, 

kalijev nitrat, holin, pektin, sluz, kalijev nitrat… 

Ljekovito djelovanje: 

– kod bolesti respiratornih organa i putova (kod kroničnog 

bronhitisa olakšava iskašljavanje),astme, upale 

pluća, smanjuje noćno znojenje kod tuberkuloznih 

bolesnika, 

– njime se čisti krv, pomaže pri boljoj cirkulaciji 

– pomaže kod bolesti želuca i crijeva, nadutosti, 

– njime se regulira mjesečni ciklus kod žena (pomaže pri 

izostanku menstruacije), 

– za liječenje očiju (raznih infekcija), 

– za vanjske ozljede, za liječenje bolesti uha upale i sl. 

Čaj: jedna žličica miloduha prelije se sa 2 dl kipuće 

vode, poklopi se i pusti odstajati oko pola sata. Čaj se 

procijedi, uzima se dvije do tri šalice dnevno kod bolesti 

dišnih organa s medom. U slučaju primjene kod probavnih 

organa čaj se uzima bez meda. 

Tinktura: 200 g usitnjene biljke moči se tridesetak 

dana u jednoj litri 70 postotnog alkohola. Dobivena tinktura 

procijedi se i uzima tri put na dan po 15 kapi s malo 

čaja ili vode. 

Prašak: Biljka se usitni ili samelje u mlincu za kavu, uzima 

se tri puta na dan na vrh noža s jelom. Koristi se u 

dijetama koje se propisuju vezane uz dišne ili probavne 

organe. 

Sirup: 100 g vrhova miloduha prokuha se kratko u 

jednoj litri vode. Poklopi se i opusti odstajati oko jedan 

sat, ohladi se i procijedi. Ponovno se zagrije uz dodatak 

1,6 kg šećera te se lagano miješa sve dok se ne dobije 

gusti sirup. Uzima se tri put na dan po dvije velike žlice 

kod liječenja dišnih organa. 

Mast: dobije se tako da se postojeća tinktura miješa 

sa svinjskom masti u omjeru dva dijela masti jedan dio 

tinkture. Koristi se i u kulinarstvu, svježi listovi izvrstan su 

začin za razne salate, umake, juhe, jela od graha i mahunarki 

te ostala jela od sirovog povrća. Može se miješati i 

s ostalim začinima poput koromača i kima. Može se koristiti 

kao začin osušen. 

Kontraindikacije: nisu poznate, jedino je upozorenje 

da ga ne bi trebale uzimati osobe koje boluju od epilepsije 

te trudnice. 


ekologija TAJGE 

Održivi razvoj borealnih šuma 

u promjenjivim uvjetima 

Osim što su važan izvor drva, one su i važan 

izvor obnovljivih izvora energije, različitih 

usluga ekosustava poput vezivanja i skladištenja 

ugljika u šumskim tlima i ublažavanja 

klimatskih promjena, a pružaju i mnogobrojne 

kulturne usluge te su nepresušan izvor biološke raznolikosti. 

Upravo zbog tih vrijednosti postoje suprotstavljena 

mišljenja i očekivanja, jer je još uvijek na snazi 

viđenje šuma isključivo kao resursa za industrijsku 

proizvodnju drva i ekonomsku dobit. 

Njihova ekološka važnost leži u činjenici da obiluju 

divljim rijekama, prekrasnim pejzažima, jezerima i 

močvarama te imaju najveće zalihe pitke vode od bilo 

kojeg drugog bioma na svijetu. 

Intenzitet šumarskih aktivnosti varira od regije 

do regije pa se tako u nekim regijama gospodari 

bez imalo brige o regeneraciji šuma, dok se u drugim 

promišljeno i mudro gospodari u skladu s potrebama 

ekosustava. 

Klimatske promjene i sve veće zagađenje dovele 

su do toga da javnost i svjetske organizacije danas u 

fokus stavljaju zelenu ekonomiju i očuvanje biološke 

raznolikosti. Kako su borealne šume važan izvor mnogobrojnih 

obnovljivih izvora zaslužuju više pažnje i 

istraživanja na tom području. 

Povijesno gledajući, šume borealne regije su eksploatirane 

iz različitih razloga ostavljajući iza sebe 

oskudne zalihe drveća, ali istovremeno mnoge stare 

šume su ostale netaknute, što je uglavnom posljedica 

otežane dostupnosti. Te šume su preostalo blago 

biološke raznolikosti i skladišta ugljika. Unatoč tome, 

najveći problem jest što je zapravo veoma maleni dio 

šuma zaštićen od sječa, rudarstva, urbanizacije i ostalih 

razvojnih faktora. 

Drvna industrija zapošljava milijune ljudi u 

šumarstvu i industriji, stoga je nepobitna njena ukupna 

vrijednost. S druge strane, vrijedi napomenuti da 

izvori zarade potječu i od usluga šumskog ekosustava 

gdje primjerice samo Kanada zarađuje 90 milijardi dolara 

godišnje, što nije zanemariva brojka. 

Tradicionalno značenje šumskog sektora se na očigled 

mijenja. Postaje sve teže gospodariti kao što se 

to radilo prije. Pojavljuju se novi igrači i novi interesi 

na tržištu. Energetske kompanije, turističke agencije, 

trgovci ugljikom, izvoznici vode, svi redom žele svoj 

udio u šumi. Potrebno je osmisliti nove inovativne 

pristupe i omogućiti suradnju na svim razinama. 

Budućnost borealnih šuma će ovisiti o razvoju višenamjenskih 

strategija koje će uključivati trenutne 

konkurentne industrije zajedno s novim industrijama 

koje će se bazirati na novim proizvodima i uslugama 

šumskog ekosustava. Resursi borealnih šuma mogu 

povećati blagostanje društva te dobrobit ljudi i prirode 

samo kada su vješto kombinirani sa odgovarajućim 

ljudskim kapitalom i znanjem. Koncept zelene 

ekonomije dovodi pitanje održivosti u sveobuhvatni 

okvir koji uključuje resurse, ljude, vještine i okoliš. Povećana 

društvena svijest o degradaciji i uništavanju 

šuma dovela je do toga da se potrošači žele osigurati 

da kupovinom drveta i drugih proizvoda šume neće 

doprinijeti uništavanju, već pomoći očuvanju šumskog 

bogatstva za budućnost. Šumski certifikat je pisani 

dokument kojim treća neovisna strana potvrđuje 

da imatelj potvrde svojim šumama gospodari u skladu 

s načelima održivosti. U Europi su najzastupljeniji 

PEFC i FSC certifikati, dok su to u Americi SFI, a u Kanadi 

CSA certifikati. 

Razvoj postindustrijskog društva doveo je do toga 

da su neki poslovi nestali iz industrijskog sektora, dok 

Piše: Vedrana Benšak 

Foto: Arhiva 

Borealne šume 

ili popularno 

zvane tajge su tip 

zimzelenih šuma 

četinjača sjevernih 

dijelova umjerene 

zone sjeverne 

polutke koje su 

cirkumpolarno 

rasprostranjene 

u Europi, Aziji i 

Sjevernoj Americi. 

Obuhvaćaju 

područje od oko 1.7 

bilijuna hektara, 

odnosno četvrtinu 

svjetskog kopna 

prekrivenog 

šumama. 

Procjenjuje se da 

sadrže oko 45 posto 

svjetske zalihe drva. 


Povećana društvena svijest o degradaciji i uništavanju šuma dovela je do toga da 

se potrošači žele osigurati da kupovinom drveta i drugih proizvoda šume neće 

doprinijeti uništavanju, već pomoći očuvanju šumskog bogatstva za budućnost. 

su se s druge strane pojavili novi poslovi ponajviše u 

uslužnom sektoru, privatnom i javnom biznisu te u 

drugim raznovrsnim aktivnostima. Primjerice, prirodni 

turizam je jedan od najveće rastućih sektora u globalnoj 

turističkoj industriji te se na borealne šume sve 

više gleda kao na egzotične destinacije. Uspjeh promocije 

ovih vrsta aktivnosti nažalost ne ovisi o samim 

šumama, nego o poduzetničkim vještinama i povoljnom 

poslovnom okruženju ako takvo uopće postoji. 

U nordijskim zemljama postoji slobodno pravo 

pristupa svim šumama bez obzira bili vlasnici ili 

ne. Unatoč toj činjenici većina privatnih vlasnika nije 

uvela u svoje gospodarenje pružanje rekreacijskih i 

ostalih turističkih usluga. Rezultat toga je shema koja 

bi pomogla kreiranju novih tržišta koja bi doprinijela 

razvoju rekreacijskih aktivnosti u šumama. Projekt se 

zove „Newforex“ te je pokrenut od strane Europske 

unije. Prema toj shemi privatni vlasnici ustupaju svoje 

pravo korištenja šuma kupcu uz prethodno dogovorenu 

kompenzaciju i na određeno vremensko razdoblje. 

Te šume se onda koriste u turističke svrhe i na 

taj način doprinose očuvanju šuma s obzirom da se 

odgađa sječa. 

Ako se njima dobro gospodari, borealne šume 

mogu ispuniti više zahtjeva, poput proizvodnje drva, 

očuvanja biološke raznolikosti i pružanja drugih usluga 

ekosustava pa sve do raznolikih socijalnih potreba. 

One su spremnici biološke raznolikosti gdje se ekonomski 

prosperitet može ostvariti usporedno s gospodarskom 

održivošću. 

Šume borealne regije služe blagostanju i dobrobiti 

lokalnog stanovništva već tisuću godina. Šumarska 

industrija je osigurala poslove i prihode kroz trgovinu 

koja se proteže i izvan granica. Iako je proizvodnja 

drva jedna od najvažnijih aktivnosti regije, iz svega 

navedenoga do sada možemo zaključiti da se svijest 

ljudi sve više mijenja te nacionalne i međunarodne 

politike sve više težište stavljaju na očuvanje prirode. 

Promjene u šumarskom sektoru su i više nego potrebne. 

Održiv razvoj je jedina prava i ispravna opcija te se 

gospodarenje šumama mora voditi tim postavkama. 

Zadovoljenje potreba sadašnje generacije ne smije se 

vršiti na račun generacija koje tek dolaze. Ako nam je 

cilj da očuvamo šume i planetu, onda moramo promijeniti 

našu svijest, a od promijene svijesti kreću i sve 

druge promjene. 


anitelji NOVOSTI 

Udruga dragovoljaca nastavlja 

sa svojim aktivnostima 

Članovi ispred objekta 

Gospićka podružnica Udruge dragovoljaca 

i veterana domovinskog rada Hrvatskih 

šuma osnovana je 30. svibnja 2008. godine i 

već tada se došlo na ideju osposobiti jedan 

objekt za potrebe udruge. Entuzijazmom nekolicine 

branitelja iz Šumarije Perušić, na čijem se području 

objekt nalazi, 2009. godine krenulo se sa realizacijom 

projekta. Radilo se, naime, o staroj ruševnoj brvnari 

koja je prije rata služila šumskim radnicima kao sklonište 

od lošeg vremena i kao skladište alata. Ono što 

je lokaciju činilo zanimljivom bila je već izgrađena gusterna 

za vodu, što je umnogome smanjilo investicije 

za obnovu. 

Objekt se inače nalazi na prekrasnom mjestu unutar 

gospodarske jedinice Križić, na putu između Donjeg 

Kosinja i Krasnog, unutar guste jelove šume. 

– Pri realizaciji projekta imali smo veliko razumijevanje 

od strane voditelja UŠP Gospić, Damira Čanića 

dipl. ing. šum., kao i svih šumarija i radnih jedinica. Gotovo 

cijeli projekt realiziran je uz pomoć velikog broja 

donatora sa područja Ličko – senjske županije. Da bi 

projekt priveli kraju potrebno je još samo izgraditi sanitarni 

čvor – istakao nam je Darko Pavelić, predsjednik 

gospićke podružnice UDVDR HŠ-a. 

Osim toga, prošle godine postavljena je prva spomen 

– ploča šumarima palim u domovinskom ratu, 

koja se nalazi na ulazu u UŠP Gospić. 

Predsjedniku gospićkog ogranka UDVDR HŠ-a, kao 

i tajniku Vladimiru Uzelcu, na nedavnoj izbornoj skupštini 

gospićki su branitelji potvrdili reizbor. Tomu je 

umnogome pomogla i velika količina realiziranih projekata 

od strane podružnice Gospić. 

– Tu nećemo stati sa aktivnostima. U planu nam je 

uređenje planinarske staze od našeg objekta do Svetišta 

Majke Božje od Krasna do kojeg ima otprilike pola 

sata pješačenja kroz prekrasnu jelovu šumu. Ovisno o 

mogućnostima mogli bi od te planinarske rute napraviti 

i poučnu šumarsku stazu. Nadamo se da ćemo taj 

projekt realizirati u suradnji sa lokalnim planinarskim 

društvima na obostrano zadovoljstvo – ističu nam članovi 

udruge. 

No članovi ne namjeravaju objekt čuvati isključivo 

za sebe. On će biti otvoren za sve šumare, planinare i 

ljubitelje prirode. S obzirom da objekt ima kapacitet 

od 8 ležaja i da se nalazi u dubokoj šumi, u udruzi smatraju 

kako će sigurno biti zainteresiranih ljudi za korištenje 

objekta. Dovoljno je javiti se članovima udruge 

iz UŠP Gospić i oni će rado ustupiti ključeve. Od vas se 

jedino očekuje da objekt ostavite u stanju u kakvom 

ste ga preuzeli. Svakako, to je hvale vrijedna gesta! 

Objekt je gotovo u potpunosti završen 

Piše Foto 

Goran Vincenc 

Osim što članovi udruge aktivno sudjeluju u obilježavanjima svih značajnijih datuma 

novije hrvatske povijesti, ovih dana privode kraju radove na šumskom objektu koji će 

služiti za njihove aktivnosti, održavanje sjednica, sastanaka, druženja i sl. 

Predsjednik i tajnik 

gospićkog ogranka uz 

ploču palim braniteljima – 

šumarima 


natjecanja 

HRVATSKA SJEKAČKA REPREZENTACIJA 

U Lipovljanima 

pripreme za 

svjetsko prvenstvo 


Foto: Arhiva 

Bjelorusija, 

odnosno gradić 

Raubichi nadomak 

Minska, bit će 

domaćin 30. po 

redu Svjetskog 

prvenstva sjekača. 

Natjecanje će se 

održati od 23. do 

27. kolovoza, a o 

mogućnostima 

i očekivanjima 

razgovarali 

smo sa vođom 

reprezentacije 

Sandrinom Rac 

te izbornikom 

Mirkom Balala. 

Već na samom početku, Rac i Balala su se morali 

suočiti sa određenim promjenama. Naime, 

kako se ove godine zbog troškova nije 

moglo organizirati kvalifikacijsko natjecanje, 

po odluci Društva na natjecanje će ići prva 3 natjecatelja 

iz kategorije seniora koji su taj rezultat ostvarili 

na državnom prvenstvu u Bjelovaru 2011. godine te 1 

natjecatelj iz kategorije juniora (juniori su natjecatelji 

do 24 godine starosti op. a). To su Siniša Varga, Davor 

Ivanković i Milan Čorković u seniorskoj ekipi te junior 

Predrag Šolaja, svi iz UŠP Zagreb. Uz njih će na put u 

Bjelorusiju i delegacija koju čine Sandrino Rac i Mirko 

Balala. 

– Pripreme reprezentacije za nastup na svjetskom 

prvenstvu šumskih radnika sjekača organiziraju i vode 

vođa reprezentacije i tehnički vođa (izbornik). Pripreme 

će trajati 10 dana neposredno prije odlaska na 

samo natjecanje, a sjekači će se pripremati na poligonu 

UŠP Zagreb koji se nalazi u Lipovljanima – ističu 

nam iz stožera reprezentacije. 

Po mišljenju stožera 10 dana će morati biti dovoljno, 

no da bi se izbjegle slične situacije, Uprava društva 

odlučila je uvesti i neke promijene. 

– Iduće državno prvenstvo uskladit će se sa terminom 

održavanja svjetskih prvenstava, što je svake par- 

ne godine, pa će tako i iduće domaće prvenstvo biti 

2014. godine. To će ujedno biti i kvalifikacije za svjetsko 

prvenstvo koje će se održati te iste godine. Na taj 

način ćemo smanjiti troškove i kvalifikacija i priprema 

– napominju iz stožera. 

Jedna zanimljivost upada u oko kada je riječ o natjecanju 

u Bjelorusiji. Naime, na prošlom svjetskom prvenstvu 

2010. godine, gdje je domaćin bila Hrvatska, 

samo obaranje je vršeno na trupcima koji su za tu priliku 

dovezeni iz šume. Ovaj puta će se obaranje vršiti 

na živim stablima bijelog bora u šumi, što će svakako 

podići atraktivnost samoga natjecanja. No nas je zanimalo 

kakva su očekivanja u našem stožeru. 

– Naš najbolji dosadašnji plasman bio je 15 mjesto 

na svjetskom prvenstvu, što u konkurenciji od 30-ak 

reprezentacija nije loše. Osobno bi bili sretni kada bi 

ostvarili najbolji dosadašnji rezultat, no potajno se 

nadamo da ćemo ući među deset najboljih reprezentacija, 

– za kraj su izjavili izbornik Balala i vođa reprezentacije 

Rac. 

S obzirom na dosadašnje pripremne rezultate, naši 

reprezentativci se imaju prava nadati. Bila bi to još jedna 

izvrsna prilika promicanja hrvatskog šumarstva u 

Europi i svijetu. 


događaji SVIJETLE 

PRUGE 2012. 


Foto: G. Vincenc, Ž. Bakran 

Članica Uprave Marija 

Vekić i voditelj UŠP Bjelovar 

Stjepan Kovačević s mladim 

umjetnicama 

Kiparska 

radionica u 

srcu Bilogore 

Radionica 

Veseli studenti pored starih skulptura 

Kiparska radionica Svijetle pruge na Bilogori 

kontinuirano se održava još od 2002. godine 

te je do sada izrađeno preko 60 skulptura 

u hrastovom drvetu. Pored studenata ALU, 

u radionici je ove godine sudjelovao i jedan student 

Sveučilišta u Pennsylvaniji, zbog čega radionica poprima 

međunarodni i međusveučilišni karakter. 

– Do sada smo ostvarili suradnju sa brojnim sveučilištima. 

Zanimljivo je da su Amerikanci dolazili 

ovdje i uzimali uzorke boje te ih nosili na analizu u 

Ameriku, – ispričao nam je profesor Slavomir Drinković 

te nastavio: 

– Skulpture su rađene u hrastu kitnjaku, a svake 

godine radimo projekte na drugu temu. Ove godine 

tema je bila kretanje. 

Studenti su svih 9 dana bili smješteni u lugarnici 

Rogović kut Šumarije Bjelovar, pored koje prolazi cesta 

koja povezuje bilogorski kraj sa Podravinom, gdje 

su izložena djela prijašnjih radionica predstavljajući 

tako jedinstvenu galeriju na otvorenom. 

Poneseni zajedničkom idejom koja se rodila iz želje 

da se vrijedno prirodno bogatstvo Bjelovarsko – 

bilogorske županije, šume i drvo, te bogata tradicija 

uzgoja stoke i održavanja stočarskih sajmova izraze 

kroz umjetnički prikaz u trajnu vrijednost – skulpturu, 

akademski slikar Dubravko Adamović, rođeni Bjelovarac 

i tadašnji upravitelj Šumarije Bjelovar Milan 

Arvay, krenuli jer u realizaciju umjetničke radionice 

na otvorenom – projekt Svijetle pruge. 

Proteklih 10 godina Hrvatske šume su uložile znatna 

sredstva i dale šumarsku logističku podršku ovome 

projektu s ciljem promicanja drveta, ne samo kao 

industrijske, građevinske i energetske sirovine, već 

kao i plemenitog umjetničkog materijala. 

Značaj ovoga projekta prepoznala je Uprava Hrvatskih 

šuma produživši suradnju sa ostalim partnerima 

na projektu pa je u sklopu posjeta UŠP Bjelovar, 

članica Uprave, Marija Vekić, posjetila studente i obišla 

postavljene umjetnine. 

Kao i dosadašnja djela, ovogodišnje skulpture poslužit 

će za ukrašavanje javnih prostora općina Veliko 

Trojstvo i Veliki Grđevac. 

Daljnji planovi usmjereni su na nastavak suradnje 

s Ministarstvom turizma i Ministarstvom kulture 

u smjeru osnivanja zbirke i izdavanja monografije 

Svijetle pruge. Također, zajedno sa partnerskim sveučilištima 

europskih zemalja planira se intenzivirati 

poslove na afirmaciji i uključivanju projekta Svijetle 

pruge u europski kulturni prostor. Hrvatska bi u tom 

slučaju dobila jednu zanimljivu destinaciju kontinentalnog 

turizma umjetničkog sadržaja u čiju priču se 

Hrvatske šume odlično uklapaju. 

Svake godine krajem 

svibnja, Akademija 

likovnih umjetnosti 

Sveučilišta u Zagrebu u 

suradnji sa Hrvatskim 

šumama, UŠP 

Bjelovar, Bjelovarsko – 

bilogorskom županijom 

te općinom Veliko 

Trojstvo organizira 

kiparsku radionicu 

Svijetle pruge. 

Studenti 3. i 4. godine 

Kiparskog odsjeka 

ALU predvođeni 

profesorom Slavomirom 

Drinkovićem, održavaju 

terensku nastavu 

boraveći desetak dana 

u šumi, izrađujući 

skulpture iz drveta 

prema zadanim 

temama. 


zanimljivosti 

EKOSUSTAVI 

Obalne šume na pješčanim 

dinama 

Piše Foto 

Goran Šafarek 

Afričke obale 

pružaju mnoga 

lijepa iskustva. 

Surfanje, kupanje, 

sunčanje na 

pješčanim 

plažama užitak su 

za turiste, no valja 

zaći malo dalje i 

vidjet ćemo da na 

nekima od njih, 

na pijesku raste 

prava šuma. 

Predivna pješčana plaža ukliještena je između 

dva kamena rta, pruža se gotovo kilometar. 

I koliko se vidi, iza rta se nastavlja 

još jedna, pa još jedna. Val za valom udara 

na obalu, dok je s druge strane horizonta samo 

plavetnilo mora, a prvo kopno Antarktik. Ovdje u 

Csintsi na južnoafričkoj obali se unatoč oblačnom 

vremenu skupilo podosta ljudi. Neki se kupaju, 

drugi veslaju ili surfaju. Uplašena tamnim natiskanim 

oblacima i ne baš toplom vodom većina se ipak 

zadovoljila šetanjem po plaži. Za sobom ostavljaju 

tragove na mokrom pijesku koju obliznu samo 

umrtvljeni ostatci najjačih valova. Ipak, sa suprotne 

strane mora, kao kapa nadvija se zelenilo, a 

plaža se strmo uzdiže na pješčanu dinu. Ne samo 

ovdje, nego i dalje taj bedem gotovo u otpunosti 

opasuje obalu. Da bi se došlo do te vegetacije, treba 

se popeti, što nije nimalo lako, jer bez čvrstog 

uporišta čovjek lako proklizi niz pijesak. I kad se s 

mukom popne gore, posjetitelj se u čuđenju nađe 

u pravoj šumi. Već na samom vrhu dine počinje vladavina 

biljaka: prvo sloj grmlja, a onda i sjena pra- 

vog drveća. Gotovo na samom pijesku raste prava 

šuma, svega pedesetak metara nad morem! 

Obalne dine nisu isto što i pustinjske dine. 

U pustinji one nastaju jer nema dovoljno padalina 

za rast biljaka koje bi učvrstile tlo te ih vjetar neprestano 

premješta. Obalne dine mogu biti u vrlo 

vlažnim područjima. One nastaju stalnim radom 

valova koji nose morski pijesak te jakim vjetrovima 

koji pušu s mora i drže pijesak na obali. Za održavanje 

tih dina također je potrebna neka vrsta prepreke 

na kojoj će se pijesak zadržavati i stvarati ih. To 

može biti vegetacija, kamenje, čak i otpad. Jednom 

stvorenu naslagu pijeska vjetar neprestano pomiče 

erodirajući dinu sa strane zapuha, dok se pijesak 

taloži sa suprotne strane, u zavjetrini. Tako dine putuju 

od mora. 

Obalne dine, dakako, nalazimo u područjima s 

pješčanim dnom te jakim vjetrom, a to su najčešće 

obale oceana, slabije zatvorena mora. Rasprostranjena 

su na svim kontinentima osim na polovima. 

Gdje god klima dopušta, na tim obalnim dinama raste 

vegetacija, počevši od dijela dina najbližih udaru 

valova i vjetra, gdje počinje kolonizacija biljaka. 


Osim što je problem pomično tlo, nedostaje vlage, 

a dodatni problem biljkama je i visoka koncentracija 

soli. Nanesene valovima, makrofitske alge izvor 

su vrlo važnih hranjivih tvari za kopnene pionirske 

biljke. U Velikoj Britaniji ti su kolonizatori najčešće 

trave Ammophila sp, Poaceae. One svojim dugačkim 

korijenjem dopiru do stupca vode, a ujedno i 

učvršćuju dine. Imaju zaštićene puči, što smanjuje 

gubitak vode te na korjenovim kvržicama stvaraju 

dušik. Tako obogaćuju tlo (također svojim truljenjem) 

te pripremaju teren za cijeli niz sukcesija 

koje završavaju drvećem (ali i tresetištima) kao optimalnim 

stadijem. U Velikoj Britaniji su to najčešće 

crnogorice. 

Obalne šume na dinama razvijene su skoro 

svugdje na oceanskoj obali gdje nalazimo dine. 

Primjerice, u Australiji to su oaze cvijeća, voća, 

odnosno ostatci genetske raznolikosti iz vlažnijeg 

doba, ovog sada suhog kontinenta. To su vrijedna 

staništa za mnoge životinje, a šume stvaraju i 

plodno tlo. Te su obalne šume na dinama zaštićene 

od požara slanim pijeskom. Pogotovo su značajne 

afričke šume. Obalne dine u Južnoj Africi, jedne od 

najproučavanijih, zauzimaju pojas otprilike dva kilometra 

od obale, a pijesci na kojima rastu starosti 

su od pleistocena. Klima je vlažna, s prilično padalina, 

kao posljedica blizine oceana. Šume ondje rastu 

barem 8000 godina, a najvažnije vrste drveća su 

Mimusops caffra, Euclea natalensis i Psydrax obovata 

obovat. Lijane su manje zastupljene, iako u 

istom klimatskom pojasu kao i kišne šume s mnogo 

ovih drvenastih penjačica. Stabla nisu visoka, ali su 

vrlo gusta, no zato je pojas grmlja prilično razvijen, 

sa najčešćešćim vrstama Scutia myrtina, Allophylus 

natalensis i Dracaena hookeriana. 

Iako nisu na moru, obale američkih velikih jezera 

su ekološki vrlo slične. I na njima nastaju dine 

te se dešava sukcesija biljaka sa šumom kao zrelim 

stadijem. Na jugu, u Michiganu prevladavaju šume 

hrasta i oraha pekana (Carya), dok se na sjeveru zajednica 

mijenja prema bukvi i javoru. Granica šume 

i otvorenog pijeska može biti vrlo drastična, bez 

prijelaza. Te su šume poznate po bogatom „tepihu“ 

šarenih cvjetova biljaka proljetnica, posebice Trillium 

grandiflorum. Zanimljive su šume duhova - zapusi 

pijeska zatrpavaju cijela stabla ili čak i šume. 

Također, pomicanje pijeska može otkriti mumije 

stabala stare i nekoliko stotina godina! 

Kako su obalna područja gusto naseljena, 

obalne šume su u većini slučajeva nestale, jer su 

ih ljudi sjekli radi dobivanja drva. Obalna područja 

uvijek su bila naseljena zbog trgovine i ribarstva, a 

drvo je uvijek bilo potrebno, što za gradnju, kuhanje 

ili ostale potrebe. Razvojem novih tehnologija, 

danas drvo obalnih šuma na dinama više nije tako 

važan resurs, ali je zato razvoj turizma i općenito 

širenje naselja značajno smanjio površine ovih 

ekosustava. Time se uvelike smanjila biološka raznolikost, 

posebice u ptica. U Južnoj Africi je stoga 

pokrenut program restauracije tih šuma, stradale, 

osim gore navedenih razloga i rudarstvom. Dugotrajnim 

istraživanjima nastoje se što bolje opisati 

ekološki uvjeti u ovim šumama kako bi ih se moglo 

obnoviti. Uz standardne ekološke elemente poput 

tla, klime, hidrologije, posebice se istražuje dinamika 

ekosustava, populacijska genetika, ekologija, 

utjecaj poremećaja i fragmentacija. Velika se pažnja 

pridaje prirodnom širenju sjemena, fenologiji, 

uvjetima klijanja i drugima. Došlo se do zaključaka 

da se širenje sjemena događa najviše preko ptica, 

jer oko 60% vrsta drveća stvara plodove koje ptice 

jedu i tako raznose. 

Ovaj projekt je hvale vrijedan te iako ove šume 

nisu direktno ekonomski zanimljive za gospodarstvo, 

cijeli niz zanimljivosti čini ih važnim dijelom 

ekosustava uz dakako značajan izvor biološke raznolikosti. 

 


zanimljiva priroda KIRI 

STABLO 

Najbrže rastuće stablo na svijetu 


Foto: Arhiva 

Kiri stablo ili 

još poznatije 

pod imenom 

Paulovnia neki 

nazivaju i najbrže 

rastućim stablom 

na svijetu. U 

prvoj godini 

naraste do visine 

od 3 do 4,5 

metra. Godišnje 

može narasti i 

do dvadesetak 

metara, sječi 

se može već 

poslije desetak 

godina. Doživi 

starost od svega 

sedamdesetak 

godina. Zahtjeva 

vrlo malo njege, 

otporno je na 

požare, nakon 

sječe regenerira 

se direktno iz 

korijenja. Piše: Marija Vrlo Glavaš 

je Foto: otporno Arhiva na 

bolesti. Zbog 

dubokog 

Medvjeđi luk 

korijenja vrlo 

ili srijemuš je 

je pogodno 

šumska trajnica 

te ga koriste 

rasprostranjena 

protiv 

od ravnica 

erozije 

pa 

tla, do 1900 poglavito mnv, u 

domovini po sjenovitim iz koje 

je i vlažnim poteklo Kini, 

ali bjelogoričnim 

i u zemljama 

poput šumama. Australije, 

Njemačke, 

U bukovim 

Amerike šumama i često 

Paname. čini čitave tepihe. 

I 

ma široku krošnju. Listovi su mu veliki, srcoliki, s 

gornje strane dlakavi, zelene su boje. Otpadaju 

rano ujesen i to u vrlo kratkom periodu. Zanimljivo 

je da se cvjetni pupovi oblikuju već u kasnu jesen, 

ali stablo procvate tek na proljeće u travnju mjesecu. 

Cvate u trećoj, odnosno četvrtoj godini starosti. Ima 

prekrasne grozdasto ljubičaste cvjetove jakog mirisa 

koji podsjećaju na vaniliju. Plod mu je jajolikog oblika, 

dužine tri do četiri cm, sadrži brojne sitne sjemenke. 

Sjemenke imaju krilca kojima se mogu, uz pomoć vjetra 

ili vode, lakše raspršivati. Kako se ovim putem biljka 

lako razmnožava, u nekim zemljama poput Amerike 

ubraja se i u invanzivnu vrstu drveća. 

U Europu je dospjelo oko 1830., neki zapisi govore o 

njegovom korištenju već u 3. stoljeću prije Krista. U Kini 

je nekada bio običaj da se prigodom rođenja kćerke posadi 

ovo stablo, posjeklo bi se kad se kćer udavala i od 

njega se izradio namještaj. 

A svoj latinski naziv Paulownia tomentosa 

ili „Princezino drvo“ dobilo je u čast princeze Ane 

Pavlovne (1795. – 1865.) kćeri ruskog cara Pavla. 

Bjelakaste je boje, ali može biti i srebrno sive, svijetlo 

smeđe ili crvenkaste. Drvo je mekano, vrlo je pogodno 

za obradu, nepodložno deformaciji i kad odstoji pa je 

kao takvo, predstavljalo u prošlosti, ali i danas, idealan 

materijal za izradu namještaja i ukrasnih predmeta. Od 

njegovog drveta izrađuju se i dijelovi brodova, razne 

kutije, vaze te glazbeni instrumenti, posebno u Koreji 

i Japanu. Njegovim paljenjem dobivale su se ugljene 

olovke, prah se koristio za vatromet, od kore se dobivala 

boja, lišćem se hranila stoka ili se dobivalo sredstvo 

protiv crva. Ovo je drvo i vrlo kalorično pa se koristi za 

ogrjev ili pridobivanje biomase. 

Kiri – stablo u cvatu 

Stablo je vrlo otporno i na zagađenja. Zbog brzog 

rasta sposobno je za samo desetak godina od sadnje 

apsorbirati po stablu i do pola tone ugljičnog dioksida, 

glavnog krivca za efekt staklenika na Zemlji. Stoga ga je 

poželjno saditi u gradovima, uz industrijska postrojenja, 

kao zelenu zaštitu uz auto-ceste i sl. Unatoč tome što 

može podnijeti i temperature i do -20 stupnjeva Celzija 

(ukoliko nije izloženo hladnim sjevernim vjetrovima) 

praksa je pokazala da bolje raste i uspijeva u toplijim krajevima. 

Za rast traži rastresito, plodno tlo, dosta svijetla, ne 

podnosi tla gdje se voda duže zadržava, poglavito zimi. 

Jako dobro podnosi orezivanje pa se čak i kod uzgoja u 

industrijske svrhe predlaže njegovo jače orezivanje (sve 

do panja). 

Danas su u svijetu najveći izvoznici ovog prekrasnog i 

zanimljivog, ali po cijeni i skupog stabla Australija, Japan, 

Kina i SAD. Raste i kod nas i to uglavnom kao ukrasno stablo 

u parkovima naših gradova i ponešto uz okućnice. 

Kiri stablo 


lovstvo UŠP 

DELNICE 


Foto: Paul Jedriško 

Uspješan lov na medvjeda 

L 

ov na medvjeda u Hrvatskoj započinje 1. tijekom cijele godine. U UŠP Delnice ne osjeća se nedostatak 

gostiju što se tiče lova na razne vrste divlja- 

ožujka te traje u proljetnoj sezoni lova do 15. 

svibnja. U tom lovu odstrijeljeno je 13 medvjeda 

te stečeno šest trofeja krzna u zlatnoj trofejnih grla medvjeda, jelena i srnjaka ostvaruje se 

či, jer su termini već unaprijed rezervirani. Sav odstrel 

medalji, po jedno u srebrnoj i brončanoj. U lovu na komercijalnim lovom. 

medvjeda uspješni su bili gosti lovci iz Italije, Slovenije 

i Austrije. Novina je da su godišnjim planom od- 

i zaštiti divljači, zasijavanju krmnih njiva, u proljeće 

Uz to u lovištima se odvijaju i aktivnosti na uzgoju 

strjela obuhvaćena i grla do 100 kg pa je u cijelosti se popunjavaju solišta, u srpnju i kolovozu kose se livade, 

ali i vrše radovi na održavanju lovno-tehničkih 

izvršen i odstrel takvih grla. Već sada vrše se i pripreme 

za jesenski lov medvjeda koji se održava krajem objekata. Lovočuvari pak uz to brinu o čuvanju šuma, 

listopada i tijekom studenoga za pune mjesečine. posebnu pozornost usmjeravaju na red u lovištu pa 

Isto tako vrše se i pripreme za lov na srnjaka koji će zbog njihovog odgovornog rada gotovo da i nema 

intenzivnije započeti krajem svibnja te lov na jelena pojava krivolova u lovištima delničke podružnice, 

koji je najintenzivniji u vrijeme rike, razdoblje od 15. ističe dr. sc. Dario Majnarić rukovoditelj Odjela za lovstvo 

delničke podružnice. rujna do 10. listopada. Lov na divlje svinje odvija se 

 

U lovištima 

delničke 

podružnice 

Hrvatskih šuma 

i ovog proljeća 

bilo je vrlo živo, 

može se reći i 

vrlo uspješno, 

posebno što 

se tiče lova na 

medvjeda. 


šumska flora 

ZELJASTE BILJKE 

Iznimno lijepi modroplavi cvjetovi 

Dvolisni procjepak 

(Scilla bifolia) 


Foto: Arhiva 

Ova trajnica 

često raste u šumi 

hrasta kitnjaka i 

običnoga graba, u 

bukovim šumama, 

bukovo-jelovoj 

šumi, u poplavnim 

šumama i dr. 

Nerijetko se javlja 

i na livadama, 

u vrtovima i 

voćnjacima. 

Dvolisni procjepak (Scilla bifolia) je zeljasta 

trajnica iz brojne porodice ljiljanki 

(Liliaceae), karakteristične po razvijenim 

podzemnim stabljikama koje sadrže hranjive 

tvari. Biljka je rasprostranjena na području južne i 

srednje Europe, na Kavkazu i u Maloj Aziji. 

Modri zvjezdasti cvjetovi – Stabljika je uspravna, 

gola i okrugla, visoka od 10 do 20 cm, a izraste 

već početkom ožujka iz okruglaste lukovice promjera 

2-3 cm, čiji se listovi brzo suše i lako otpadaju (otuda 

znanstveni naziv po grčkoj riječi schizein = cijepati). 

Listovi su izduženo lancetasti, široki 1,3 cm, goli, pri 

vrhu rubnim dijelom prema unutra savijeni i prema 

gore razmaknuti. Uvijek su prizemni, javljaju se uglavnom 

po dva (lat. bifolius = dvolistan), a rijetko po tri. 

Cvjetovi su smješteni pri vrhu stabljike, u grozdastom 

su cvatu, modre boje i zvjezdastog oblika, a ima 

ih dva do pet, rjeđe do deset. Većinom su modroplavi, 

rjeđe crvenkasti, ružičasti (forma rosea), a pojavljuju 

se i biljke s potpuno bijelim cvjetovima (forma albiflora). 

Ocvijeće je građeno od šest linearnih listića dugih 

6 – 12 mm i dugih prašnica tamnoljubičaste boje. 

Cvatnja je od ožujka do travnja. 

U šumskoj sastojini 

Biljka s bijelim cvjetovima (Scilla bifolia f. alba) 

Cvjetovi su većinom modroplavi, rjeđe crvenkasti, ružičasti, a pojavljuju se i biljke 

s potpuno bijelim cvjetovima. Biljka se nerijetko javlja i na livadama, u vrtovima i 

voćnjacima. 


fauna VELIKA 

LASICA 

Piše: Zoran Timarac 

Ilustracija: M. Glavaš, 

Foto: Arhiva 

Dijelovi biljke 

Dvolisni procjepak (Scilla bifolia) 

Dvolisni procjepak, zbog boje i građe 

cvjetova, nerijetko u narodu nepravilno 

nazivaju zumbulom, a često se koristi u 

hortikulturi. Postoji velik broj kultivara 

različitih boja i oblika cvjetova. 

Primjena u hortikulturi – Ova se proljetnica 

zbog boje i građe cvjetova nerijetko u narodu zamjenjuje 

i nepravilno naziva zumbulom, a često se koristi 

u hortikulturi. Postoji velik broj njenih kultivara različitih 

boja i oblika cvjetova. 

Razmnožavanje uz pomoć mravi – Plod je tobolac 

kuglastog oblika, dug 7 – 10 mm, s mnoštvom 

sjemenki dugih 2 – 2,5 mm. Tijekom razmnožavanja 

prisutna je pojava mirmekohorije, kada sjemenke raznose 

mravi, obično ljeti, koji se hrane različitim sjemenim 

izraštajima. 

Plodovi su kuglasti tobolci 

U različitim tipovima šuma – Dvolisni procjepak 

nalazimo u brojnim mezofilnim šumskim zajednicama 

razreda Querco-Fagetea, a karakteristična je vrsta sveze 

Fagion illyricum. Raste često u različitim tipovima 

šuma: u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba (Querco-Carpinetum), 

u bukovim šumama, bukovo-jelovoj 

šumi (Abieti-Fagetum), u poplavnim šumama i dr. Nerijetko 

se javlja i na livadama, u vrtovima i voćnjacima. 

Ovoj trajnoj biljci odgovaraju svježa, hranjiva, blago 

do umjereno kisela, humozna, rastresita, pjeskovita 

ili blago ilovasta tla, od nizinskoga područja do subalpskoga 

vegetacijskog pojasa. 

Okretna, 

spretna, 

hitra i hrabra 

zvjerčica 

UUHrvatskoj živi od nizina do visokih planina, 

no njena nazočnost nije svugdje utvrđena. 

Najradije naseljava priobalne guštike, 

šumske čistinice, livade, pašnjake, prokope 

ispod cesta, šume, remize, parkove, jarke, međe. U 

velikim i suvislim šumskim kompleksima je rjeđa. Na 

poljima obitava u rupama hrčaka, tekunica, krtica i sitnih 

glodavaca koje si proširi. Može se naći u šupljem 

stojećem i srušenom drveću, hrpama granja, složajima 

drva, gomilama kamenja, polu srušenim starim zidovima 

i sl. 

Veličina teritorije primjerka je od ispod 10 do nekoliko 

desetaka hektara, a ovisi o gustoći populacije 

lasica i plijena, osobito sitnih glodavaca, nadmorskoj 

visini, konfiguraciji terena i drugom. Unutar toga je 

lovni revir od 2 do 5 ha. Svoju teritoriju brani od pripadnika 

svoje vrste. Ženke su podređene mužjacima i 

imaju svoje teritorije unutar mužjakovih. 

Slična je maloj lasici, od koje je, naravno, veća. Kako 

postoji spolni dimorfizam u obje vrste – mužjaci su 

veći od ženki - to mužjak male lasice može biti krupan 

kao ženka velike. Mužjak velike lasice je težak od 220 

do 350 g, ženka od 130 do 210 g. Dužina tijela mužjaka 

je od 250 do 290 mm, dok je dužina repa od 90 do 

130 mm. Ženka je duga od 220 do 260 mm, rep od 80 

do 110 mm. 

Rep velike lasice je duži i grublji od repa male, a 

čekinjasti vrh repa velike lasice uvijek je crn. Zimi je 

ostala dlaka bijela. Bijela boja smanjuje odavanje topline 

tijela, štiti od neprijatelja i skriva od plijena u 

bijelom snijegu. U toplije vrijeme godine gornji dio 

tijela je kestenjasto – smeđ do cimet – smeđi, donji 

Velika lasica 

ima složeno 

i zanimljivo 

razmnožavanje 

koje omogućuje 

brzo povećanje 

brojnosti u 

odnosu na 

brojno stanje 

plijena, osobito 

štetnih sitnih 

glodavaca. Danas 

velike lasice 

žive u brojnim 

podvrstama 

u Euroaziji, 

Sjevernoj 

Americi i sjeveru 

Afrike, odnosno 

od sjevernog 

Grenlanda do 

Alžira i Balkana. 

Njen areal na 

jugu ne prelazi 

30 stupnjeva 

zemljopisne 

širine, a na sjeveru 

seže preko 

polarnog kruga. 

Živi do nadmorske 

visine od 3000 

m, naravno ne 

tamo gdje je jako 

hladno. 


dio je bijel. Postepena smjena dlake od smeđe počinje 

u studenom i početkom prosinca, a od bijele krajem 

veljače i u ožujku. Velike lasice u Engleskoj i Irskoj zimi 

ne pobijele. 

Velika lasica, zerdav ili hermelin je okretna, spretna, 

hitra i hrabra zvjerčica. Vješto se penje po raspucanoj 

kori drveća i drugdje, odlično pliva i provlači se kroz 

rupe po pravilu: gdje prođe glava - prolazi cijela. Viđena 

je kako pliva 2.5 km od kopna. Kako ima kratke 

noge i dugoljasto tijelo, povremeno se uspravlja da 

bolje vidi, čuje i nanjuši. 

drugih. Lovstvu čini neznatne štete, no može načiniti 

velike štete u uzgajalištima sitne divljači, peradarnicima 

i kunićnjacima, ako nisu dobro osigurani. 

Neprijatelji su joj brojni: lisica, divlja i domaća 

mačka, pas, kuna zlatica i kuna bjelica i krupniji grabežljivci 

i ptice grabljivice. Domaća mačka je rastrga, 

ali je ne jede. Od neprijatelja se aktivno brani. Zabilježen 

je slučaj da ju je ponijela ptica grabljivica. Ranjena 

lasica je uspjela pregristi vrat ptici i tako su obje 

stradale. 

Razmnožavanje velike lasice je veoma zanimljivo i 

Velika lasica ima dugo tijelo i kratke noge sa 

po pet prstiju na šapama. Tragove čine niz parnih otisaka 

šapa. Rijetko se kreće korakom. To je samo kada 

izlazi iz skloništa ili kada zvjerčica otkriva uzrok nečega, 

što joj je privuklo pozornost. Tada su vidljivi otisci 

svih četiriju šapa, smješteni blizu jedan drugog. 

Obično se kreće galopom, stavljajući stražnje šape 

u otiske prednjih. 

Pri bržem kretanju pravi veće skokove, a stražnje 

šape pri tom ostavljaju otiske ispred prednjih. Skokovi 

su od 20 do 50 cm. Često smjenjuje duge skokove s 

kratkim. Kada je u potrazi za hranom trag nije pravolinijski. 

Obiluje petljama, kratkim skretanjima lijevo i 

desno, najraznovsnijim cik-cak kretanjima i ronjenjem 

pod snijeg, gdje nalazi hranu i topla skloništa, pa tjednima 

ne izlazi ispod snijega. 

Često odvlači ulovljeni plijen na tiho, zaklonjeno 

mjesto, ostavljajući vidljiv trag na snijegu. Sa strane 

traga grabežljivca primjetan je trag vučenja žrtve, voluharice, 

miša ili druge lovine. 

Takav trag se vidi do samog skloništa zvjerčice, 

gdje je odvukla svoju žrtvu. Nekada u vrijeme obilja 

hrane sprema zalihe. 

Lovi pojedinačno ili u obiteljskim skupinama. Manjim 

žrtvama pregrize vrat ili ih uguši, krupnije zagrize 

u vrat i drži dok ne iskrvari. Pri tom je žrtva nosi na 

leđima. Hrani se sitnim sisavcima, ponajprije štetnim 

glodavcima, ali i rovkama, krticama, hrčcima, tekunicama, 

divljim kunićima i zečevima. Može savladati 

lane. U manjoj mjeri se hrani pticama, njihovim jajima 

i mladuncima. Lovi gmazove, vodozemce, ribe, kukce 

i crve. Hrani se i strvinom. Biljnu hranu jede iznimno. 

Gledajući u cjelini, veoma je korisna kao tamanitelj 

štetnih glodavaca – miševa, voluharica, štakora i 

složeno. Bređost je jako duga i traje 223 do 378 dana, 

prosječno 283 dana zbog embrionalne diapauze. To 

znači da se poslije oplodnje zametak počne razvijati, 

razvoj se neko vrijeme zaustavlja i kasnije nastavlja do 

potpunog razvoja i rađanja. Zato je i parenje razvučeno 

i traje od ožujka do rujna. Dok se ženka tjera, oplodi 

je više mužjaka. 

Taj način razmnožavanja je veoma važan za vrstu, 

jer brzo može povećati brojnost, pogotovo kod veće 

gustoće sitnih glodavaca. Pri tom su ženke oplođene u 

“dječjoj” dobi plodnije i daju više mladunaca sposobnijih 

za dalji život i razmnožavanje. U tom slučaju je to 

prosječno 7,8 mladih ženki, a kod starijih ženki – 6,7. 

Mladi dolaze na svijet pokriveni rijetkom dlakom, slijepi, 

gluhi i bezubi. 

Hranu mladuncima donose oba roditelja. Rast zuba 

završava u uzrastu od 50 do 70 dana, kada počinju loviti 

miševe i voluharice. S 50 dana starosti mladunci 

napuštaju gnijezdo. 

Velika i mala lasica su u ranijim stoljećima bile veoma 

omiljene zbog tamanjenja sitnih glodavaca, koji su 

činili štete na usjevima i drugdje. Kada je u 9. stoljeću 

u Europu stigla domaća mačka, velika lasica je postala 

manje omiljena, iako je lovila više sitnih i štetnih glodavaca 

nego mačka te je svrstana u štetočine. Tome je 

doprinijelo i lovstvo koje je tvrdilo da velika lasica čini 

velike štete na sitnoj divljači, što nije točno, no zbog 

toga su je lovci tamanili. 

Danas velika lasica nije svrstana u divljač, relativno 

je rijetka, ugrožena i trajno zaštićena. Ranije je lovljena 

i zbog skupocjenog krzna. Feudalci i crkveni velikodostojnici 

su imali krznene ogrtače obrubljene krznom 

velike lasice, a samo najveći - carevi i kraljevi - imali su 

cijele ogrtače od tog krzna. 


kultura TOMISLAV 

STARČEVIĆ, PJESNIK (SKICA ZA PORTRET) 

Piše: Dragan Vicković 

Ono smo što odaberemo 

JESENJE STAZE 

Zlatnim sam jesenjim stazama 

umirućom šumom šetao, 

slušao tišinu, milovao nebo, 

razlijevao dušu, lebdeći se kretao. 

Sa svakim sam listom i ja odlazio, 

naslonjen na lišaj, o prošloj ljepoti sam snio 

s jeseni opijen, ništa više nisam htio, 

tu sam u ljepoti, s Domovinom bio. 

Tomislav Starčević 

Inženjer Tomislav Starčević (Mrkopalj 1941.), poeta. 

Najčešća i najdraža mu je inspiracija šuma. Genetski 

ukorijenjen duboko u šumarstvo (otac i oba djeda mu 

lugari, kćerka u struci). Rastao i stasao sa Šumarijom 

Vrbovec. U 60 godina vrbovečke šumarije, inženjer 

Tomislav Starčević ugradio je i svojih 30 godina rada. 

Srastao s kolektivom kao rukovoditelj, te je barijere 

otklanjao svojom neposrednošću, prijateljskim odnosom 

i autoritetom s radnicima. Bio je omiljen – inženjer 

Starčević. 

Njegova karizma dolazi do izražaja već pri prvom 

susretu. 

U tekstu Hraste, klanjam ti se, Starčević nedvosmisleno 

iskazuje svoj svjetonazor, sebe kao čovjeka, 

struku, svoju poeziju: 

HRASTE, KLANJAM TI SE 

Između mnoštva šumskih vrsta drveća samo je hrast 

taj kojem pripada mjesto na postolju veličanstvenoga 

spomenika tajni i snazi života kojemu baš njegovo stablo 

osigurava vezu između zemlje i neba. 

Kad razmišljam, – kaže pjesnik Starčević – može li se 

uopće naš život odvojiti od prirode, uvijek mi samo jedan 

odgovor navire; sve, ali baš sve je životnim sokom, 

kao krvlju izmiješano. Tako su zemlja, šuma, voda, zrak, 

travke, leptiri, ptice, svi ipak samo jedna obitelj. Tek onda 

mi postaje jasno kako ne može biti ni mene, ni hrasta, ni 

vitorogog jelena, ni mirisna glogova cvijeta bez sunca, 

bez vode, bez crnice i kamena, bez masline i mora, bez 

orla i mrava, bez pčele i vjetra. 

... Osjećam da jesam samo onda kad sam srašten sa 

svime što me okružuje na zemlji; kad ispod nogu snagu 

hrastova korijena ćutim, kad mi vjetar mirisnim polenom 

plodnošću grudi puni, kad u jedrini hrastova ploda 

neizmjernu snagu slutim, kad orijaške hrastove krošnje 

vihori bura viju, kad samo u tom savršenstvu sklada 

imamo svoju sigurnost. Pa ako sam i umoran od života, 

izranjavan od sudara s grubostima, neotporan, iznemogao, 

svoje ću ozdravljenje, snagu i opstanak naći jedino 

u prirodi, u šumi, u dodiru hrastove kore, u tajanstvenom 

miru kojega samo priroda ili šuma može dati. Uprtim 

pogledom u nebo tražit ću ozdravljenje, izvor snage i 

lijek, a tamo, isti kao i ja hrastovi, ranjeni boluju i traju, 

odupiru se očekujući od nas pomoć, guše se u dimu našeg 

„napretka“, žeđajući ispijajući zatrovanu vodu iz njedara 

zajedničke nam majke. Otpalim, bolesnim lišćem 

razašilju uokolo vapaje, pozivajući nas na razum. 

Starčević nastavlja – Ovim su šumama naši pradjedovi 

hodali, živjeli od njih, s njima i za njih. Umirali su tu, 

tjelesno nestajali, ali životi njihovih duša traju, postoje, 

oni su tu, oni su izvorišta naših života, života naše djece, 

života šuma, pa i ovih velebnih hrastova oko nas. To što 

nam kažu da smo napredni i suvremeni, može li nam to 

dati pravo da zaboravimo na našu ovisnost o prirodi, o 

plodnosti bilja, o vremenskim prilikama, o izmjenama 

godišnjih doba, pa i o dužnom poštovanju prema svemu 

što nas u prirodi okružuje Za hrastovu je šumu još 

Seneka rekao da je to boravište bogova, u njoj je pohranjeno 

tajanstvo života; svježina, voda i toplina, a plodna 

zemlja ispod naših nogu poistovijećena je sa ženkom, 

djevicom koju oplođuje sjeme neba ili krv, a kišne ju kapi 

hrane. Takva hrastova šuma, u svemirskim mjerilima, 

izgleda kao bujna zemljina kosa, čineći njezinu snagu, 

stvarajući kišu, zrak i ostale blagodati za sva bića oko 

sebe. Hrastovi i hrastovina simboliziraju uzvišenost, čvrstoću, 

moć i dugovječnost. Zato su: povijest, pjesništvo, 

umjetnost, graditeljstvo, spomenik, kolijevka i lijes ... 

Tomislav Starčević dao je šumarskoj struci svoju 

poetiku, što je potvrđeno u mnogobrojnim susretima 

i druženjima. Rjeđe je, ili uopće nije, zapisana ta poetika 

jer je znan u šumarskim stručnim krugovima kao 

vrstan poznavatelj struke. 

Kao pjesnik uvijek zna izabrati pjesmu primjerenu 

trenutku i društvu. Pjesmom uz gitaru, na primjer: Stavi 

svjetiljku u prozor (tekst: D. Britvić, glazba V. Čaklec), 

ili Oko jene hiže navek tiči lete (tekst: D. Britvić, glazba 

A. Dedić), pa kazivanje njemu dragih pjesnika: D. Domjanića 

(Loza žuti) ili F. Galovića (Kum Martin) stvara 

posebno raspoloženje. 

Uvijek je bilo povoda takvim druženjima, a ako ih 

nije bilo, Starčević ih je sa svojim istomišljenicima izmislio. 

A povod su bila: šumarska, lovačka, prijateljska, 

rođendanska druženja... I ne samo u Vrbovcu. 

Njemu je Vrbovec bio preuzak. 

Susreti „u kojima je Tomo“ (tako ga prijatelji odmila 

zovu), imaju njegovu širinu, posebnu dimenziju, o tim 

susretima priča se i prepričava danima. 

Tomislav Starčević u Vrbovcu je ostavio trag i izvan 

Šumarije. U dva navrata bio je predsjednik HKUD-a 

„Petar Zrinski“ (desetak godina), a u Mješovitom pjevačkom 

zboru HKUD-a „Petar Zrinski“ pjevao je od 

1973. do 2010. godine. 

Pokrenuo je i osnovao tamburašku sekciju HKUD-a 

„Petar Zrinski“ koja je poslije prerasla u orkestar pa je 

nastao tamburaški pokret koji i danas traje. Rezultati 

su došli. Orkestar je dobitnik šest zlatnih plaketa „Tambura 

Paje Kolarića“ na Festivalu hrvatske tamburaške 

glazbe u Osijeku. 


U prigodi 20. obljetnice rada Tamburaškoga orkestra 

2004. godine Starčević je rekao: 

Riječ je, dakako, o ljubavnoj čežnji (erosu) prema ljepoti 

glazbe stvarane tamburom... Ljubav prema glazbi 

golem je i beskrajan svijet ljepote, sredina je koja obogaćuje, 

traži žrtve, ali nadahnjuje i dariva raskošnom 

slobodom. Tako stečeno bogatstvo ostaje neotuđivo, a 

njegovim dijeljenjem ono stalno postaje veće... U krvotoku 

generacija mladih ljudi huči bujica ljepote koja note 

pretvara u čaroliju zvukova, ritmova i sklada, nadahnjujući 

i blagoslivljajući duše ljudi koji ih slušaju... 

Pjesnik je koji prepoznaje i živi ljepotu. 

Neke je pjesme u naša društva donio i pjevao prije 

mnogo godina. Tek sad su te neke pjesme, kad su 

javno snimljene, dobile svoje mjesto (kao na primjer 

Spoved – Ak sem te ikada fkanil; tekst: N. Neugeber, 

glazba: N. Gavrilović). 

Pjesnik Tomislav Starčević, bunjevačkih korijena 

(kako je objašnjavao svećenik, arhivist, povjesničar dr. 

Josip Buturac – čuvar hrvatskoga sjećanja koji ga je 

posebno cijenio i s kojim smo zajedno prijateljevali), 

najbolje se osjeća u prostranstvu Slavonije. Posebno 

su mu bliski ljudi širokih vidika. Slavonci su takvi. I krajolik 

to potvrđuje. Tu je stekao mnoge prijatelje. U jednom 

tekstu Starčević kaže: 

Od mnogih dana provedenih u Slavoniji, u najljepšoj 

uspomeni ostali su mi oni provedeni noću. Nagledao sam 

se misečinom okićenog granja, nasanjao vranaca čupave 

grive koji objesno poljem kašu i uvijek nakon povratka 

kući tugovao za sokacima, šljivicima, beskrajnim vidicima 

i za neobuzdanom širinom srca i duše slavonske ... 

Uvijek u društvima, kad dođe vrijeme za lijepu riječ, 

očekuje se s razlogom njegova, Tomina riječ. Početak 

je: Pijem štamplin i prosim za riječ. Neka se zna da se 

družina valja ponašati prema starim regulama zapisanim 

u „Križevačkim štatutima“. I to je više od zdravice. 

Riječ uvijek lirski intonirana, začinjena stihom. Ta se 

riječ sluša s posebnom pozornošću. 

Prijateljstvo je kičma oko koje Starčević plete i savija 

odnose među ljudima i širi svoje spoznaje. Okuplja 

prijatelje. On je kohezijska snaga. Bilo da je u Lipovači 

u Gorskom kotaru ili Poreču, Pazinu, na Virovima kod 

Vinkovaca, u Iloku, Merolinu, Varoškom lugu, na Zavižanu, 

u Smrekovoj Dragi nedaleko od Čabra, Kalniku, u 

Repašu za rike jelena, u Kopačkom ritu, u Međimurju, 

ali i u Švicarskoj, Njemačkoj, na izletima u Mađarskoj ili 

Austriji. Ili u klijeti ili uz kamin, u proljeće ili zimi. Sve je 

to u njegovu zagrljaju. 

Tomo se zna radovati. Tu radost bilježi pjesmom 

uz gitaru, recitacijom njemu dragih pjesnika (manje 

svojih pjesama), ali i fotoaparatom bilježi trenutke i 

susrete. 

To je Oda radosti. Njegove riječi čuju se i na grobu 

naših pa se nadvije na nas kao stari hrast. U radosti 

Starčević je nenadmašan. U tuzi također. Opraštajući 

se od Martina (Martin Sučić, šumar, Šokac, tamburaš, 

prijatelj), Starčević u nekrologu reče: 

... Gledao sam jučer prije podne kako proljetno jugo 

raznosi otpale latice s mojih rascvalih voćaka... danas je 

duša slavonska u crnini pa ipak ja neću ništa govoriti o 

tuzi, ja hoću izreći svoju radost što sam Te, Martine, poznavao 

i volio više od 30 godina... Svoje smo susrete pretvarali 

u ljepotu, u pjesmu, u prijateljstvo. Sličnih sklonosti, 

međusobno smo se darivali iskrenošću, poštenjem i 

prijateljskom ljubavlju. Kad bih samo na krilima sjećanja 

proletio kroz to vrijeme... 

Riječ mu je visoka i neuhvatljiva kao pogled s njemu 

dragoga Kalnika i tajnovita kao njegove fotografije 

zimske idile Grada ili vinograda. 

I najbolji je kad se zanese. Kad poleti i odleti. 

Ima ljudi koji očima srca prepoznaju vrijednosti oko 

sebe i uočavaju cvijet uz put i pticu u zraku i lahor na 

listu mlade bukve, koji na licu znaju čitati radost i ljubav. 

Takav je Tomo. 

To su ljudi koji su samo svoji. 

Tomo je uvijek vidio dublje, zagledan u nebo vidio 

je dalje. Jedne godine na Pašmanu u plićaku stoji zagledan 

prema kopnu. Na obzorju u izmaglici planina. 

Nedostaje mu šuma. 

VJEČNE PLANINE 

Kad proljetno sunce topeći snijeg pokrene život, 

a ispod mrtvog, natrulog tepiha iglica i lišća 

prvi kukurijek proviri; našim venama optok krvi krene, 

razuzdan i nesputan kao krv mlade zaljubljene žene. 

Proljeće kao i nas, planinu budi, naizgled očajnu i tromu 

sivu, sumornu i mirnu, a ipak punu, samo načas klonulih 

želja. 

A onda ljeto, raskoš; bujanja, pokreta, mirisa i boja daje, 

dok između bijelih stijena, kao Božjih prijetećih šaka 

poštena i vječna životna borba za komadićem sunca traje. 

Srebrni, ljetni oblaci s tornjeva vječno zelenih katedrala 

ispiru lica bijelih kamenih skulptura u čijim kosturima 

stanuju naši preci, darujuć im snagu opstanka i vječnosti. 

U jesen, rumeno-zelenom šumom šumi muk, 

najavljujući mir i kraj. 

Polegla svjetlost sutona uz tužnu pjesmu planine 

izaziva strah. 

Pred snagom prirode, u bezdanu divote, zebnjom 

zarobljava nas. 

Bure bride obrazima planine, mrseći krošnju, 

tu zemljinu kosu. 

Sve živo u tom času sluti zimu, vrijeme mira, 

odmora i sna. 

Spremaju se zalihe, brižno uređuju skloništa, 

traži se spas. 

Dok na južnim padinama planine tek maslina mira zri, 

planinom iz olovnih oblaka slijeću pahuljice snijega, 

povijajuć zemljine rane, pretvarajuć planinske livade 

u nepregledne, ledeno bijele, kao iz bajke, mrtve poljane. 

Sve što je u životnoj borbi palo, vraća se tada 

materi zemlji. 

Planina tada postaje svetište čistoće, nudeći i 

zahtijevajući mir. 

Svakodnevno ta skladna simfonija sure i gole, 

netaknute prirode, 

Kao mlinski kamen: mrvi, odlaže, rađa, 

stvarajući vodu i zrak, 

za šumu, jelena, vuka, orla, lještarku, vječnost i nas. 

Neka tako sa čovjekom i prirodom vječno bude. 

U stijeni voda, u nebu krošnja, orao i kamen – i zato AMEN. 


srednjoškolci PRVENSTVO 

9. državno natjecanje 

šumarskih škola u Virovitici 

Natjecanje je održano u prostorima Tehničke i 

Industrijsko – obrtničke škole Virovitica i na 

prostorima Šumarije Virovitica. Na natjecanju 

su se okupili najbolji mladi šumari iz svih 

krajeva Hrvatske koji su se marljivo pripremali sa svojim 

profesorima - mentorima kako bi što bolje predstavili 

svoje škole iz kojih dolaze i pokazali s kojim znanjima i 

vještinama raspolažu. 

Svečanosti otvaranja natjecanja, koje je održano u 

holu Tehničke i Industrijsko – obrtničke škole u Virovitici, 

nazočili su privremeni pročelnik Upravnog odjela 

za društvene djelatnosti grada Virovitice Alen Bjelica, 

tajnik HGK ŽK Virovitica Milan Vanđura, predsjednik 

Natjecanje iz dendrometrije 

Obrtničke komore VPŽ Vladimir Ivoš i upravitelj Šumarije 

Virovitica Davor Bralić. Nakon toplih riječi dobrodošlice, 

koje su prisutnima uputili ravnatelji škola Ivan 

Kućan i Vladimir Rajder te pročelnica Upravnog odjela 

za društvene djelatnosti Virovitičko-podravske županije 

Vesna Šerepac, natjecanje je otvorila vanjska suradnica 

Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih 

Dubravka Masnec, dok su učenici škola domaćina 

tom prigodom izveli zanimljiv program. 

Prvoga dana natjecanja mladi šumari, njih šesnaest, 

imali su natjecanje iz dendrometrije, izmjere dubećeg 

stabla i određivanje volumena, koje je obavljeno na terenu. 

Nakon ručka natjecanje se nastavilo u prostorima 

škole gdje je uslijedio test znanja i natjecanje iz dendrologije, 

determinacije vrsta drveća i grmlja. Prvoga 

dana najbolji je bio Marijo Plantosar iz Hrvatske Kostajnice, 

drugi je bio Vinkovčanin Leonardo Tenžera, a treće 

mjesto je zauzeo Karlovčanin Marko Turković. 

Drugi dan održano je revijalno natjecanje iz područja 

iskorištavanja šuma gdje su kroz pet disciplina učenici 

pokazali vještinu rada s motornom pilom. Natjecanju 

je pristupilo osam učenika iz Đurđenovca, Hrvatske 

Kostajnice, Karlovca, Otočca, Vinkovaca i Virovitice, a 

održano je na poligonu Šumarije Virovitica. U tom djelu 

najvještiji su bili Karlovčani Filip Kranjčević i Marko 

Turković, dok je treće mjesto zauzeo Mladen Baličević 

iz Đurđenovca. 

Nagrade, priznanja i medalje najboljima uručili su 

tajnica centralnog ocjenjivačkog povjerenstva Marija 

Baričević, dipl. ing. i prof. Ivan Kućan, ravnatelj Tehničke 

škole Virovitica. Najbolji u vještini rada s motornom 

pilom su dobili prigodni dar. Ostali natjecatelji dobili su 

pohvalnice, a njihovi mentori zahvalnice. 

Vještina rada s motornom 

pilom 

Piše Foto 

Lada Vrban Borčić 

Virovitica, čarobni 

grad s dušom, 

smješten na 

važnim prometnim 

pravcima, u ravnici 

između rijeke 

Drave na sjeveru 

i niskih, pitomih, 

bilogorskih, 

vinorodnih 

i šumovitih 

obronaka na jugu, 

ove je godine 

bio domaćin 

9. državnog 

natjecanja 

šumarskih 

škola Republike 

Hrvatske, u 

obrazovnom 

sektoru šumarstvo, 

prerada i obrada 

drva. 


srednjoškolci TERENSKA 

NASTAVA 


Foto: F. Bach, G. Vincenc 

Na 

vrhu iznad Zavižana 

Praktična nastava 

Dolaskom 

toplijeg vremena 

srednjoškolci 

šumarskih škola 

diljem Hrvatske 

počeli su odrađivati 

praktični dio 

nastave. Da bi 

saznali kako 

teče vrijeme dok 

usvajaju nova 

znanja, proveli 

smo jedan terenski 

dan sa budućim 

šumarskim 

tehničarima iz 

Srednje škole u 

Gračacu, koji su 

boravili u Parku 

prirode Sjeverni 

Velebit. 

Prema botaničkom vrtu 

Budući šumarski tehničari na 

praktičnoj nastavi na Velebitu 

Učenici drugog razreda Srednje škole iz Gračaca, 

smjer za zanimanje šumarski tehničar, 

pod budnim okom profesora Filipa Bacha i 

profesorice Sandre Fulanović proveli su dva 

dana u Parku prirode i Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, 

gdje im je bila organizirana nastava iz predmeta 

dendrologija, ekologija, anatomija drva i uzgajanje 

šuma. Smještaj za 18 učenica i učenika bio je organiziran 

u Planinarskom domu Mrkvište, koji se nalazi na 

putu od Krasnog prema Štirovači. Učenici su prvoga 

dana posjetili Javnu ustanovu Nacionalnog parka gdje 

im je održano predavanje u kojem su se upoznali sa 

prirodnim znamenitostima ovoga zaštićenog područja. 

Nakon teoretskog dijela, praktični dio nastave preseljen 

je na Zavižan i lokalni botanički vrt, gdje im je održano 

predavanje o drveću i biljkama koje nastanjuju planinu 

Velebit. Poslijepodne, nakon ručka, učenici su posjetili 

Šumarski muzej u Krasnom gdje su mogli naučiti zanimljivosti 

vezane za povijest šumarstva ovoga kraja. 

Zimsko jutro na Mrkvištima 

I dok je prvi dan bio prekrasan, sunčan, kao izmišljen 

za školu u prirodi, drugi je bio čista suprotnost, 

jer je preko noći napadalo dvadesetak centimetara 

snijega. No i to je škola. Budući šumarski tehničari 

mogli su se uvjeriti u ćudljivost prirode, pogotovo u 

planinskim predjelima gdje ovakve pojave nisu rijetkost. 

No to im je poremetilo planove održavanja praktičnog 

dijela nastave, stoga su umjesto obilaska Premužićeve 

staze, gdje su se trebali upoznati sa praktičnim 

dijelom uzgajanja šuma i ekologije, nastavu 

održali u obližnjoj Štirovači i Klepinoj Dulibi. 

Terenske nastave, osim što educiraju mlade naraštaje 

šumarskih tehničara praktičnom dijelu posla, 

imaju i korist jer se učenici mogu upoznati sa svim 

ljepotama i teškoćama šumarskoga posla. S obzirom 

na vremenske uvjete koje su iskusili u dva dana, ovi 

mladići i djevojke imaju iskustvo više koje će im sigurno 

u budućnosti biti od koristi. 


dječji kutak POZDRAVLJAM 

TE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOM 

Priredila: 

Ljilja Ivković 

U šumskom hladu 

Dječji vrtić »Sesvete«, djeca iz skupine »Jaglac« 

Odgojiteljice: Marijana Hasnek, Višnja Bertović-Kroflin i Sonja Beštak 


U dubini šume, drveće radi hlad životinjama. 

Tamo vjetar puše i onda nije vruće. 

Ima puno lišća i drveća. I jabuka, i kestena, i češera. 

Ali nema kuća. 

Tamo možeš sresti vjevericu, zeca, krticu i medu. 

Medi je malo najvručije jer ima debelo krzno. 

Vjeverica skače s grane na granu . 

A zeko se igra s malim zečekima. 

Vjetar neda suncu da grije ,a sunce neda vjetru da puše. 

To je čarolija. Svatko bi htio biti tamo. 

Dječji vrtić »Josipdol« 

Odgojiteljice: Darinka Salopek i Nataša Juričić 


U šumi, u spilji živio je medo. 

Jednoga sunčanog dana medo je ogladnio. Krenuo je tražiti med i 

kruške. Med je išao potražiti kod pčela u košnicu. Medo je bio umoran 

od hodanja i bilo mu je jako vruće. Tražio je hlad da se odmori. 

Ispod drveća je bio hlad. Tu se je odmorio. Sa drveta mu je pala 

kruška na njušku. Medo je pojeo krušku i vratio se natrag u spilju. 

Tada je medo odlučio da će po med ići noću, kada je jako hladno.

Oprez, požar vreba...

Lipa - Hrvatske šume

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?