Sastanak radne grupe Standardi i smjernice za osig

Zajednički projekat ’Jačanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini’
Sastanak radne grupe
Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH
6. i 7. oktobar 2006. godine, Neum
Izvještaj napravio Lewis Purser
Uvod
Ovo je bio drugi sastanak radne grupe koja se sastala kako bi izradila standarde i
smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, kako je to navedeno u
opisu zajedničkog projekta Evropske komisije i Vijeća Evrope «Jačanje visokog
obrazovanja u Bosni i Hercegovini».
Radna grupa se sastoji od predstavnika relevantnih ministarstava na nivou entiteta i
države, odgovarajućih predstavnika unutar osam univerziteta i predstavnika studenata
ovih univerziteta, sa ciljem izrade zajedničkih standarda i smjernica za osiguranje kvaliteta
u visokom obrazovanju BiH. Međutim, prisustvo na drugom sastanku nije bilo potpuno –
predstavnici studenata nisu prisustvovali, a mnogi univerziteti i ministarstva su poslali
zamjene. Upravnom odboru je predloženo da treba osigurati veći kontinuitet u članstvu
radne grupe. Dva međunarodna eksperta, Patricia Georgieva iz bugarske državne
agencije za evaluaciju i akreditaciju i Lewis Purser iz irske asocijacije udruženja su bili
prisutni radi pomoći u radu radne grupe. Puna lista prisutnih se nalazi u prilogu 1.
Seminar je otvoren sa usmenim izvještajem sa sastanka upravnog odbora, koji je održan
prethodne sedmice, podsjetnikom o zaključcima sa prvog sastanka ove radne grupe (juli
2006. godine) i najnovije informacije o radu ostale dvije radne grupe. Prva od njih radi na
izradi okvira kvalifikacija visokog obrazovanja za BiH, dok druga radi na akcionom planu
BiH za priznavanje kvalifikacija. Veza između rada ove tri grupe je istaknuta učesnicima.
Potpune informacije o radu projekta i svake radne grupe se može naći na web stranicama
projekta www.coe.ba/highereducation i www.coe.ba/visokoobrazovanje.
Predloženo je da bi zajednički sastanak sve tri radne grupe bio koristan u kasnijoj fazi
projekta, kako bi postavio vezu između različitih dijelova.
Alim Abazović sa univerziteta «Džemal Bijedić» u Mostaru je dao najnovije informacije o
nedavnom radu Tempus projekta «Jačanje osiguranja kvaliteta u Bosni i Hercegovini»,
kojim koordinira SUS BiH u partnerstvu sa svih 8 univerziteta BiH i institucijama u Austriji i
Sloveniji. Ovaj projekt ima za cilj jačanje interne kulture kvaliteta na univerzitetima BiH i
fokusira se na obuku službenika za kvalitet i akademsko osoblje. Naglašena je važnost
bliske koordinacije između Tempus projekta, projekta Evropske komisije i Vijeća Evrope i
nedavno pokrenutog projekta u osiguranju kvaliteta uključujući partnere u Lihtenštajnu,
Austriji, Bugarskoj i SUS BiH, kako bi se postigla maksimalna korist iz njih.
1

Zajednički projekat ’Jačanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini’
Predstavnici sa svakog univerziteta su dali detalje o nedavnim aktivnostima na njihovim
institucijama u polju osiguranja kvaliteta. Mnogi od tih su imali formu internih seminara
kako bi informisali akademsku zajendicu o tome šta je potrebno da se poduzme i šta je
već postignuto; ostali su imali za cilj uspostavljanje prioriteta internog osiguranja kvaliteta,
a drugi da završe svoje interne dokumente i politike o kvalitetu. Ovi usmeni izvještaji su
dopunjeni pismenim izjavama koje je poslalo sedam univerziteta, dva predstavnika
studenata i federalno ministarstvo u vezi sa njihovim prioritetima za osiguranje kvaliteta.
Kombinacija pismenih i usmenih informacija je pokazala da su značajni koraci već
poduzeti interno od strane mnogo univerziteta u uspostavljanju politike osiguranja kvaliteta
i u radu prema standardima i smjernicama koje preporučuje Bolonjski proces.
Vrijedno posebne pažnje je izdanje koje je nedavno objavio univerzitet u Tuzli u vezi sa
internim osiguranjem kvaliteta (ovo nadopunjuje politiku standarda i normativa u visokom
obrazovanju koje je usvojila kantonalna vlada Tuzle u julu 2006.), zatim usvajanje politike
osiguranja kvaliteta na univerzitetu u Sarajevu, i usvajanje sistema kvaliteta menadžmenta
na univerzitetu u Zenici koje je u toku. Vlada RS je također usvojila u augustu 2006. novi
zakon o visokom obrazovanju, koji sadrži brojne odredbe vezane za osiguranje kvaliteta i
specifično predviđa uspostavljanje Vijeća za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje
kvaliteta.
Kreiranje mape za standarde i smjernice osiguranja kvaliteta: Institucionalni
prioriteti
Tri radne grupe – dvije predstavnika univerziteta i jedna ministarska – su uspostavljene
kako bi diskutovali detaljno o pojedinačnim prioritetima u vezi sa osiguranjem kvaliteta i
dali izvještaj u plenarnom dijelu o područjima zajedničkog dogovora. Ova metoda rada je
rezultirala u dobrom nivou neformalne i efikasne razmjene u tri radne grupe i dovela do
efektivnijih identifikacija zajedničkih područja.
Predstavnik federalnog ministarstva je naglasio tekuće zakonodavne poteškoće, ali je
primjetion da postoje mnoga sredstva koja bi se mogla iskoristiti da se univerziteti ohrabre
i motivišu u polju osiguranja kvaliteta. Ministarstvo RS je navelo da je 2006. godine zakon
u RS sada usvojen i da se sada treba implementirati, i da također sadrži brojne
instrumente za izradu efikasnih mjera za osiguranje kvaliteta. U oba slučaja, ovi uključuju
raspodjelu – na konkurentskoj osnovi – finansijske podrške za naučno-istraživačke
projekte, i investiranje u mlado akademsko osoblje koje prolazi postdiplomske i doktorske
studije, kao i one koji prisustvuju konferencijama i seminarima u inostranstvu. Oba
ministarstva također pružaju javne informacije u vezi sa visokim obrazovanjem i podižu
svijest među širom populacijom o pitanjima vezanim za osiguranje kvaliteta. Ministarstva
na nivou entiteta (RS) i kantona (FBiH) slično tome mogu odrediti broj budžetskih
studenata kroz sva polja studiranja, što može imati ili pozitivne ili negativne efekte za
osiguranje kvaliteta u odgovarajućim sredstvima i prostoru za podučavanje i učenje.
Ministarstvo civilnih poslova koordinira rad dva entiteta i predstavlja visoko obrazovanje
BiH u inostranstvu, i kao takvo je odgovorno je za informisanje zvaničnih tijela Bolonjskog
2

Zajednički projekat ’Jačanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini’
procesa, Evropske komisije, Vijeća Evrope i ostalih evropskih i međunarodnih tijela o
napretku koji je BiH postigla prema njenim preuzetim obavezama u visokom obrazovanju.
Spomenuto je da se kreira novi odjel za obrazovanje i nauku unutar ministarstva civilnih
poslova.
Rezultati obje radne grupe univerziteta su predstavljeni i stavljeni u opštu diskusiju.
Prioriteti za interno osiguranje kvaliteta su:
• Misija – potreba za svaki univerzitet da bude eksplicitniji u svojoj misiji tako da se
procedure osiguranja kvaliteta mogu nadograditi na tome;
• Politika – potreba za internom politikom osiguranja kvaliteta;
• Procedure – potreba za metodologijom osiguranja kvaliteta, kao dio procesa
restruktuiranja i harmonizacije, zajedno sa boljom raspodjelom i shvatanjem internih
odgovornosti;
• Reforme nastavnih planova i programa – procesi osiguranja kvaliteta moraju ih
podržavati;
• Nove metode za ocjenu studenata – kao dio ukupnog osiguranja kvaliteta i
unaprijeđenja kvaliteta nastavnog procesa i učenja;
• Obuka osoblja u osiguranju kvaliteta – koje je započelo kao dio Tempus/SUS
projekta ali su potrebe svakog univerziteta ogromne u tome;
• Resursi učenja – učenici širom BiH trenutno imaju pristup slabim resursima,
uključujući internet i procesi osiguranja kvaliteta bi trebali pomoći u unaprjeđenju
ovoga; predloženo je da se veći naglasak stavi na razvoj informacijskog društva, sa
među-univerzitetskom mrežom učenja kao jedan element toga;
• Proces povratnih informacija od studenata – osnovni element uspostavljanju
efikasnog osiguranja kvaliteta;
• Informacioni sistemi – efikasni, jednostavni i prilagođeni korisniku kako bi se
prikupili neophodni podaci za sisteme internog osiguranja kvaliteta;
• Javne informacije – osnova u komuniciranju sa širim krugom zainteresiranih šta
univerzitet radi kako bi osigurao i poboljšao kvalitet.
Primjećeno je tokom diskusija da ovi nastajući prioriteti kreiraju mapu blisku ENQA
Evropskim standardima i smjernicama za interno osiguranje kvaliteta. Ova lista će trebati
dalju diskusiju unutar svakog od univerziteta i također unutar same radne grupe, ali formira
solidnu početnu tačku za prvi nacrt BiH standarda i smjernica za interno osiguranje
kvaliteta.
Dugoročni ciljevi za sistem osiguranja kvaliteta za visoko obrazovanje u BiH
Kao dio procesa identificiranja standarda i smjerninca za osiguranja kvaliteta, prisutni
članovi radne grupe su zamoljeni da daju svoje mišljenje o ukupnim i dugoročnim ciljevima
za uspostavu sistema osiguranja kvaliteta za visoko obrazovanje u BiH. Korisna diskusija
je pokrila mnoga pitanja. Konsenzus je postignut u vezi sa dugoročnim ciljevima za sistem
osiguranja kvaliteta:
• Promovisanje mobilnosti studenata, diplomiranih studenata i građana unutar BiH i u
inostranstvu;
3

Zajednički projekat ’Jačanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini’
• Promovisanje jednakih društvenih prilika za sve učenike u BiH
• Odgovarati na potrebe partnera i korisnika u visokom obrazovanju;
• Promovisanje istraživanja i prenosa znanja u BiH;
• Osiguravanje uporedivosti sa Evropskom unijom u velikom broju područja; (podrška
studentima u učenju, sistemi povratnih informacija diplomaca i poslodavaca, itd.);
• Poboljšanje javne odgovornosti visokog obrazovanja široj javnosti.
Dogovoreno je da su ključna pitanja:
1. Kako postići ove dugoročne ciljeve,
2. ko je odgovoran, i
3. kada implementirati neophodne mjere.
Naglašeno je da pri uspostavljanju standarda i smjernica za osiguranje kvaliteta u visokom
obrazovanju BiH, trebalo bi imati na umu ove dugoročne ciljeve tako da procesi, koji se
uspostavljaju, budu sposobni da se bave njima i iznad spomenutim trima ključnim
pitanjima. Nedostatak neophodnog zakonodavstva o visokom obrazovanju je trenutno
prepreka za bavljenje ovim dugoročnim ciljevima.
Mogući modeli za uspostavljanje procesa osiguranja kvaliteta u visokom
obrazovanju u BiH
Patricia Georgieva, jedan od međunarodnih eksperata, je dala prezentaciju o mogućim
modelima za uspostavu procesa osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju BiH. Ova
prezentacija je uključila listu preliminarnih uslova za uspostavu procesa za osiguranje
kvaliteta i primjer skice procesa za osiguranje kvaliteta u nastavi jednog univerziteta Velike
Britanije. Učesnici su razmatrali koji od ovih elemenata i procesa su već uspostavljeni na
njihovom univerzitetu i koji bi mogli biti relevantni. Elementi kao obuka osoblja, reforma i
razvoj nastavnih planova i programa, evaluacija osoblja, koherentna politika upisa,
korištenje podataka u vezi sa odustajanjem od studija i povratne informacije od alumni
organizacija teme su o kojima se diskutovalo kao dio razvoja takvih procesa. Neki od njih
se trenutno testiraju i koriste na univerzitetima u BiH.
Eksterno osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju BiH
Drugi dan sastanka, na sjednici je istraženo pitanje eksternog osiguranja kvaliteta za
visoko obrazovanje BiH. Učesnike se podsjetilo na bergenske standarde i smjernice koje
navode da bi se procedure eksternog osiguranja kvaliteta trebale graditi na internom
osiguranju kvaliteta i da, ako procedure eksternog osiguranja kvaliteta uzimaju svo vrijeme
i resurse na raspolaganju, onda se ne trebaju graditi nauštrb osnovnog rada univerziteta.
Četiri preporučena koraka za eksterno osiguranje kvaliteta je raspravljano:
• Samo-ocjenjivanje od strane date institucije ili programa
• Eksterna ocjena od strane grupe eksperata, uključujući posjete i ostale metode
kako to odluče državne procedure. Program za ovu eksternu ocjenu i eksterne
eksperte koji su uključeni, bi se trebao dogovoriti i unaprijed objaviti između
agencije i institucije.
4

Zajednički projekat ’Jačanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini’
• Publikacija izvještaja o eksternoj evaluaciji. Struktura ovog izvještaja bi unaprijed
trebala biti jasna, putem državnih smjernica.
• Procedure za praćenje kako bi se pregledale preduzete akcije, nakon evaluacije od
strane datog univerziteta ili programa.
Značajne diskusije su vođene u vezi sa dva različita pristupa eksternom osiguranju
kvaliteta, i iskustvima iz različitih zemalja u vezi ovih:
1. Prvi pristup je direktna eksterna ocjena kvaliteta, bazirana na standardiziranim
indikatorima izvedbe kvaliteta, i u stvarnosti provjera usklađenosti sa dogovorenim
državnim setom eksternih indikatora. U nekim zemljama ovaj pristup je doveo do
fomalnosti i birokratije, do rasprava u vezi sa odgovarajućom odgovornošću za
osiguranje kvaliteta i finansijsku podršku za visoko obrazovanje, i može potencijalno
dovesti do standardizacije širom sistema visokog obrazovanja umjesto da ohrabruje
različitosti i inovacije.
2. Drugi pristup se bazira na većoj odgovornosti svake uključene visokoškolske
institucije, pri čemu svaka institucija postavlja svoje indikatore izvedbe bazirane na
svojoj sopstvenoj misiji i ciljevima. Eksterni ocjenjivači će provjeriti da li ovaj rad
daje rezultate i da li je prikladan za datu misiju. Ovaj drugi pristup se gradi čvrsto na
bilo kojem internom osiguranju kvaliteta koje postoji, i više je orijentisan ka
unaprijeđenju, pošto je baziran na individualnim potrebama svakog univerziteta.
Učesnici su također razmatrali odgovornosti ministarstava, agencija za osiguranje kvaliteta
(generički izraz koji pokriva tijela kao što su vijeća, odbori, tijela za osiguranje kvaliteta,
itd.), univerziteta i ostalih tijela u osiguravanju osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju
BiH. Lewis Purser je dao izvještaj o nedavnoj konferenciji Vijeća Evrope o ovoj temi, gdje
se postigao sljedeći konsenzus u vezi sa odgovornostima širom Evropskog područja
visokog obrazovanja:
1. Univerziteti:
• Primarna odgovornost za osiguranje kvaliteta (potvrđeno u Berlinu 2003.)
• Postavljanje misije i ciljeva
• Interno osiguranje kvaliteta i kultura da ih zadovolje
• Eksterno osiguranje kvaliteta, u saradnju sa agencijom
• Rad sa partnerima i ostalim zainteresiranim
• Osiguranje kvaliteta za osiguravanje priznavanja i mobilnosti, internacionalizaciju i
partnerstva
• Praćenje aktivnosti i sljedeći koraci
2. Agencije:
• Različite uloge širom Evrope (sada se usklađuju)
• Cilj: podrška visokoškolskim institucijama u poboljšanju kvaliteta
• Osigurati da sistem osiguranja kvaliteta bude napravljen prema namjeri/svrsi
• Obuka i građenje kapaciteta
• Organizacija eksternih pregleda
• Nadgledanje, analiza i istraživanje
5

Zajednički projekat ’Jačanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini’
• Pružanje javnih informacija, uključujući rad sa ENIC/NARIC centrom
• Evropska saradnja
3. Ministarstva:
• Okvir visokog obrazovanja
o Vizija
o Pravni okviri
o Osigurava da agencije ispunjavaju svoju ulogu
o Osigurava da visokoškolske institucije ispunjavanju svoju ulogu
• Osigurava dostupnost javnih informacija
• Osigurava finansiranje, uključujući za praćenje aktivnosti i sljedeće korake
U nastavku diskusije primjećeno je da ministarstvo RS i univerziteti rade na izradi
neophodnih podzakonskih akata kako bi omogućili implementaciju novog zakona o
visokom obrazovanju RS na različitim nivoima. Primjeri su dati i iz susjednih zemalja iz
jugoistočne Evrope gdje su uspostavljena državna vijeća za visoko obrazovanje, ali nisu
služila svojoj navedenoj svrsi jer njihove uloge i odgovornosti nisu bile jasne, barem ne u
praksi, i pri čemu se rad, koji se provodio, činio više kozmetikom nego što se fokusirao na
stvarnu promjenu.
Dogovoreni sljedeći koraci za sljedeći sastanak radne grupe
Kako bi krenuli naprijed sa radom ove radne grupe i počeli osnovni zadatak izrade
standarda i smjernica internog i eksternog osiguranja kvaliteta, dogovoreno je da
1. će predstavnici univerziteta u ovoj radnoj grupi pripremiti prvi nacrt standarda i
smjernica BiH za interno osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju.
2. će predstavnici ministarstava u ovoj radnoj grupi pripremiti prvi nacrt standarda i
smjernica BiH za eksterno osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju.
3. kako bi olakšali ovaj proces izrade, projektni tim Vijeća Evrope će organizovati
međusastanak za obje grupe, i kontaktirati date osobe u toku sljedeće sedmice.
4. Obje grupe će podnijeti svoj nacrt projektnom timu Vijeća Evrope 7 dana prije
sljedećeg sastanka radne grupe radi prevoda i distribucije čitavoj grupi i
međunarodnim ekspertima.
5. Cijela radna grupa i međunarodni eksperti će se sastati ponovo u Sarajevu 2.-3.
novembra 2006. godine kako bi razmotrili ove prve radne nacrte i poduzeli sljedeće
korake.
6
16.10.2006