Riječ br. 40 svibanj 2006 PDF Download - Hrvatska kulturna ...

oj 40<br />

svibanj<br />

2006.<br />

glasnik hrvatske kulturne zajednice wiesbaden<br />

• Očuvati hrvatstvo za<br />

vlastito dobro<br />

• Nikola Tesla<br />

• Kad pravda nije cilj<br />

nego sredstvo<br />

• Na rubu balkanskog<br />

ponora<br />

• Die Alten, die Jungen<br />

und die Integration<br />

• Grad na Rječini<br />

• Hrvatski je radost,<br />

a ne računica<br />

• Miroslav Krleža<br />

• Vareška željezara

Vatreni,<br />

čitatelji i<br />

uredništvo<br />

"Riječi" su svim<br />

srcem uz vas!<br />

Članovi predsjedništva HKZ-a Wiesbaden:<br />

Ivo Andrijević 06128-42483<br />

Stjepan Hlapčić 0611-408456<br />

Biserka Andrijević 0611-314409<br />

Edvin Bukulin 06145-2167<br />

Juraj Štambuk 0611-86714<br />

Blaženka Đurasek 0177-8188844<br />

Ružica Matanić 0611-443728<br />

Mara Šimleša 06122-15873<br />

Ivan Matotek 06128-6765<br />

Naslovnica: Rijeka, pogled na Rječinu<br />

Ovitak iznutra:<br />

Obitelj Bartulović srdačno je primila Višnju<br />

Starešinu<br />

Zbor HKŽ-a pozdravlja Zdravka Tomca<br />

Članovi HKZ-a na izbornoj skupštini<br />

Ovitak izvana:<br />

Ivo Andrijević pokazuje "Riječ" Višnji Starešini<br />

Trio a Piacere na Večeri poezije i glazbe<br />

Posjetitelji Večeri pjesništva i glazbe<br />

Djeca i članovi i prijatelji HKZ-a na izletištu<br />

Platte<br />

Riječ<br />

Glasnik Hrvatske kulturne zajednice<br />

Wiesbaden<br />

Glasnik izlazi dva puta godišnje.<br />

Adresa uredništva:<br />

Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.<br />

Postfach 3747, D-65027 Wiesbaden<br />

Tel: +49(0)6128-42483 i +49(0)611-314409<br />

Fax: +49(0)6128-45856<br />

E-Mail: rijec@gmx.de<br />

Nakladnik:<br />

Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden<br />

Internet: "http://www.hkz-wi.de"<br />

Adresa:<br />

Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.<br />

Postfach 3747, D-65027 Wiesbaden<br />

Za nakladnika: Ivo Andrijević<br />

e-mail: andrivo@freenet.de<br />

mobitel: 0163-6365895<br />

Glavna urednica: Biserka Andrijević<br />

e-mail: biserka.andrijevic@wiesbaden.de<br />

Članovi uredništva: Ivo Andrijević,<br />

fra Ante Bilokapić, Edvin Bukulin,<br />

Kornelija Reitel, Štefica Kolumbić<br />

Suradnici: Ivica Košak, Ivek Milčec<br />

Rukopisi se ne vraćaju.<br />

Cjenik oglasnog prostora:<br />

1/1 stranica: 100 Eura, 1/2 stranice: 50 Eura,<br />

1/4 stranice: 25 Eura, 1/8 stranice: 13 Eura.<br />

Oglas u boji otraga na ovitku – dvostruka cijena<br />

Banka: Nassauische Sparkasse Wiesbaden<br />

Broj računa (Kto.): 116 027 186<br />

Broj banke (BLZ): 510 500 15

- 1 -<br />

UVODNA RIJEČ<br />

Dragi čitatelji,<br />

(slovima četrdeseta) "Riječ" je<br />

pred Vama! Nije baš malo<br />

postignuće! Mala proslava Pa,<br />

40.<br />

radije ne, broj je zaokružen, ali nije<br />

obljetnica – "Riječ" je s ovim brojem navršila<br />

(tek) 14 godina izlaženja. Nije li nakon 10.<br />

obljetnice pred četiri godine došlo vrijeme da se<br />

s "Riječi" i oko "Riječi" opet nešto dogodi I<br />

treba li (pri)čekati 15. obljetnicu da se to "nešto"<br />

dogodi<br />

Nešto se uistinu događa i dobri su izgledi da će<br />

događanje postati događaj, pa smo odlučili<br />

čitateljima pobliže pojasniti o čemu se radi.<br />

"Riječ" je odavno prerasla okvire naše udruge,<br />

naravno na naše veliko zadovoljstvo. Suradnicima<br />

iz drugih udruga su vrata uvijek bila širom<br />

otvorena, pitanje "čiji" je glasnik nikad nitko nije<br />

postavljao. Nije bilo ni potrebno. Usprkos tome<br />

ostala je glasnik HKZ-a Wiesbaden naprosto zato,<br />

jer se uredništvo odgovorno za sadržaj, izgled i<br />

zastupane stavove sastojalo isključivo od članova<br />

te udruge i što je za svoja djela (izbor članaka)<br />

odgovaralo isključivo predsjedništvu iste udruge.<br />

Treba li onda nešto mijenjati<br />

"Riječ" bi trebala postati ne samo sadržajno nego<br />

i pravno glasnikom svih onih hrvatskih udruga na<br />

području Rajne i Majne koje se oko toga<br />

dogovore. Uredništvo će se proširiti i odgovarati<br />

jednom zajedničkom tijelu sastavljenom od<br />

predstavnika svih udruga-sudionika. Naravno<br />

vrata za suradnike iz drugih udruga ostaju širom<br />

otvorena kao što su uvijek bila.<br />

Što će čitatelji imati od toga<br />

To je bez dvojbe najvažnije pitanje! Pokušajmo<br />

zato lijepo poredati odgovore:<br />

- više obavijesti, redovitije izlaženje,<br />

potpunija izvješća –<br />

Više urednika će moći lakše i više obavijesti<br />

prikupiti, te potpunije i češće izvještavati o radu<br />

hrvatskih udruga i događajima vezanim uz<br />

hrvatsko iseljeništvo. Ne zaboravimo ni "malu"<br />

razliku između urednika i suradnika, prvi su<br />

preuzeli obvezu, drugi su ipak samo dragovoljci.<br />

- više raznolikosti, nove zamisli –<br />

Nitko ne očekuje i nitko ne želi da svi urednici<br />

isto misle. Neće ni istim stilom pisati. Nije to ni<br />

moguće. Pojavit će se nove rubrike, a neke<br />

dosadašnje se promijeniti ili možda nestati.<br />

- veća naklada, širi krug čitatelja –<br />

Budimo iskreni, još ne znamo točno kako povećati<br />

nakladu, jer je to povezano s većim troškovima<br />

tiska. Prijedloga ima dosta, pa ćemo valjda nešto<br />

smisliti. Uspijemo li povećati nakladu, lako ćemo s<br />

vama, čitateljima! Vidite koliko je to povjerenje.<br />

Na kraju, oprostite što kasnimo. Mogli bi navesti<br />

mnoge dobre razloge, ali uvodnik je pri kraju . . .<br />

Srdačno vas pozdravlja vaše (još uvijek staro)<br />

Uredništvo<br />

KAZALO<br />

Pisma čitatelja 2<br />

Osvrt<br />

Ivek Milčec: "Hrvatske bojne" u inozemstvu 2<br />

Hrvatski velikani<br />

Ivica Košak: Nikola Tesla 5<br />

Iz života zajednice<br />

Ivo Andrijević:<br />

Očuvati hrvatstvo za vlastito dobro 3<br />

Kad pravda nije cilj nego sredstvo 7<br />

Na rubu balkanskog ponora 9<br />

Promišljanja<br />

Ante Bagarić:<br />

Die Alten, die Jungen und die Integration 11<br />

Iz rajnsko-majnskog područja<br />

Anita Akmadža:<br />

Das Projekt „Bildung für ältere Migranten“ 12<br />

Iz hrvatskih krajeva<br />

Biserka Andrijević: Grad na Rječini 14<br />

Hrvatski film<br />

Biserka Andrijević: Što sa sobom preko dana 19<br />

Odjeci<br />

Ljubica Mufić-Turić:<br />

Hrvatski je radost, a ne računica 20<br />

Književna stranica<br />

Štefica Kolumbić: Miroslav Krleža 21<br />


Ivo Andrijevic: Večer pjesništva i glazbe 24<br />

Nove knjige<br />

Ljubica Mufić-Turić: Zapisi srca 26<br />

In Memoriam<br />

Grof Jakob Eltz Vukuvarski 27<br />

Govorimo hrvatski<br />

Jezični savjeti 28<br />

Iz hrvatske povijesti<br />

Kornelija Reitel: Vareška željezara 31<br />

Iz hrvatskih udruga<br />

I.Košak: Ein klassisches Konzert zum Abschied 30<br />

Ivek Milčec: Savez hrv. društava u Berlinu 33<br />

Hrvatska matica iseljenika 34<br />

Iz rajnsko-majnskog područja<br />

I.Košak: Inovativno poduzetništvo u Hrvatskoj 36<br />


Biserka Andrijević: Transatlantic 37<br />

Biserka Andrijević: Roštilijada 38<br />

Iz hrvatskih udruga<br />

Katica Kiš: Poklade u Mainzu 39<br />

Obavijesti 40


PP II SS M A Č II TT A TT EE LL JJ A<br />

Poštovano uredništvo “Riječi”, glasnika HKZ-a Wiesbaden!<br />

Tek sada, nakon što smo prošli kroz tunel bolesti od<br />

početka ove godine u stanju smo vam zahvaliti na<br />

poslanim glasnicima. Vaša Riječ nas oduševljava i s<br />

radošću i sa zanimanjem čitamo svaki prilog u njoj.<br />

Zahvaljujemo se srdačno svima onima, koji ulažu<br />

truda u povijesne događaje hrvatskoga naroda,<br />

opisujući što se sve našem narodu događalo kroz<br />

dugi niz godina i sa sviju strana. Uvijek se moramo<br />

zalagati da povijest bude i dalje učiteljicom života<br />

našeg naroda. Jer uvijek se rado zaboravlja i<br />

zataškava – mislim da smo bezuvjetno svjedoci<br />

toga. Naš narod je lakovjeran, pokoran “Sluga sam<br />

pokoran” – iz feudalnog doba, pa kad su drugi<br />

narodi vidjeli kakvi smo, vrtjeli su s nama kako su<br />

htjeli. Najnoviji događaji u Hrvatskoj – kako se<br />

saznaje iz medija – govore o tome da su počela<br />

velika rovarenja domaćeg neprijatelja, koji nije<br />

nikada mirovao, niti miruje, a niti će mirovati.<br />

Moramo izbjegavati svaku maglu, ma koje ona<br />

gustoće bila, jer je opasna. Ustrajmo, svatko na<br />

svome polju.<br />

Kulturni prilozi koje donosite su također od<br />

važnosti za naš narod, kako bi bio ponosan na<br />

kulturu naših predaka.<br />

Još jednom srdačna hvala uz lijepe pozdrave.<br />

Štefica Šponar<br />

O SS V R TT<br />

"Hrvatske bojne" u inozemstvu<br />

Večernjakov prvotravanjski prilog "Obzor" donio je vrlo<br />

aktualan i zanimljiv prilog o dezerterima tijekom<br />

Domovinskog rata. Nadamo se, da će se već jednom naći<br />

netko koji će takozvanu tabu temu (dezerterstvo)<br />

razjasniti kako bi se za uvijek znalo tko je bio<br />

dragovoljac i ratnik a tko kukavica. To nam je, uostalom,<br />

svima skupa dužnost, kako zbog nas samih, ali još više<br />

zbog onih koji su za domovinu pali, bili ranjeni i mučeni<br />

u srpskim konc-logorima od Šida do Surdulice. Tko su<br />

dezerteri Dezerteri su oni koji nisu željeli braniti svoj<br />

dom a bijegom preko državne granice našli su svoj mir i<br />

sigurnu egzistenciju u Frankfurtu, Münchenu, Stuttgartu,<br />

Berlinu, Beću, Grazu i mnogim drugim gradovima diljem<br />

Zap. Europe. Za hrvatske branitelje, i sve one nesretnike<br />

koji su na svojim leđima osjetili srpski opanak i Šešeljev<br />

"glogov kolac", dezerteri su najgori šljam i izdajice koji<br />

se nisu odazvali pozivu ranjene domovine da ju brane od<br />

divljih Arkanovih i Martićevih hordi i četnika kapetana<br />

Dragana. "Susjed i ja smo istoga dana dobili pozive. Ja<br />

sam za dva dana bio kod Nove Gradiške, a moj susjed na<br />

gradilištu u Stuttgartu. A to je izdaja domovine, ali i<br />

mene. Nije se pitao hoću li poginuti" - priča za<br />

Večernjakov "Obzor" branitelj iz okolice Zagreba<br />

dodajući kako njegov susjed za dezerterstvo nikada nije<br />

odgovarao, ali je zato iz Njemačke dovezao novi "Opel" i<br />

punu štednu knjižicu. Bilo je i takvih "junaka" koji su na<br />

političke tribine, što su ih s istaknutim hrvatskim<br />

političarima priređivale kat. misije, kulturna društva i<br />

udruge, dolazili odjeveni u vojničke maskirne uniforme<br />

sa znakovljem hrvatskih dragovoljačkih postrojbi.<br />

Mnogima od nas u živom su sjećanju ostali pomalo<br />

smiješni prizori pred crkvama, u kojima se slavilo Boga<br />

na hrvatskome jeziku, kako nama nepoznati mladići na<br />

sve moguće načine pokušavaju upoznati hrvatske<br />

djevojke, rođene u Njemačkoj, da bi se kasnije to sve<br />

skupa pretvorilo u neku, često puta lažnu, ljubav koja bi,<br />

zbog boravišne i radne dozvole, bila okrunjena brakom.<br />

Bilo bi vrlo zanimljivo čuti od tako na brzinu sklopljenih<br />

brakova koliko ih se do danas održalo i koliko su zapravo<br />

sretni. No nisu svi dezerteri pobjegli "preko crte". Naime,<br />

zna se da su za vrijeme najžešćih borbi hrvatske bolnice<br />

bile prepune zdravih muškaraca koji su s plavim<br />

kuvertama i tzv. poznanstvima kupovali dijagnoze i tako<br />

izbjegavali odlazak na ratište. Naravno, nije svatko za<br />

prvu crtu bojišnice, ljude je strah, ali u ratu se bitke vode<br />

i u pozadini tj. netko treba biti u narodnoj zaštiti, gasiti<br />

požare, brinuti o starcima, o napuštenim i izgladnjelim<br />

domaćim životinjama itd. Znači dosta posla i obveza i za<br />

one koji se boje rata i možebitne pogibije. Međutim, za<br />

kupovanje lažnih dijagnoza i ovjerenih "povijesti bolesti",<br />

za koje se tada izdvajalo i po nekoliko tisuća DM, krivi<br />

su i nesavjesni liječnici koji su svojim potpisom na<br />

nepošten način stjecali bogatstvo ne mareći puno za<br />

nacionalne, humane i ljudske vrijednosti. Koliko je<br />

dezertera bilo, nitko sa sigurnošću ne zna. Vjerujemo kad<br />

Večernjakov izvor kaže da u Ministarstvu obrane i danas,<br />

cijelo desetljeće poslije rata, tvrde da "nema cjelovite<br />

evidencije o dezerterima", a general Mate Laušić, prvi<br />

načelnik Vojne policije, koja je bila zadužena za hvatanje<br />

dezertera, niječe te tvrdnje i kaže kako je evidencija<br />

pohranjena u arhivima MORH-a. Na upit Večernjakovog<br />

novinara, koliki je po njegovom mišljenju broj dezertera,<br />

general Ðuro Dečak je rekao da je uvjeren da nitko nema<br />

te podatke, a da ih je po njegovoj procjeni i nekoliko<br />

desetaka tisuća. Svi se slažu da je dezertera bilo pa bi bilo<br />

već vrijeme da se s mjerodavnog mjesta objavi bar<br />

približan broj onih koji su odbili braniti hrvatski dom, jer<br />

kako se takvima, u nedaj Bože nekom budućem ratu,<br />

može vjerovati da opet neće dati "petama vjetra" i u<br />

sigurnosti pričekati bolje dane ne mareći za sudbinu<br />

svojih susjeda i prijatelja.<br />

Ivek Milčec


II ZZ ŽŽ II V O TT A Z<br />

A JJ EE D N II C EE<br />

Očuvati hrvatstvo za vlastito dobro<br />

U nedjelju, 2. travnja, je u Wiesbadenu u Hrvatskom župnom domu "Kardinal Franjo Kuharić"<br />

održana Izborna skupština HKZ-a Wiesbaden<br />

Godišnja i izborna skupština okupila je ne samo<br />

dosta članova HKZ-a nego i goste: generalnog<br />

konzula RH u Franfurtu, Petra Uzorinca,<br />

predsjednicu HKZ-a Mainz, Katicu Vraneša i<br />

predsjednika AMAC-a Duetschland, Ivicu Košaka.<br />

Članovi i gosti na izbornoj skupštini<br />

Dobar odziv članova pozivu na izbornu skupštinu na<br />

više načina svjedoči o nesmanjenom zanimanju za<br />

održanje redovite hrvatske kulturne djelatnosti u<br />

Wiesbadenu i okolici i povjerenja da će to HKZ<br />

Wiesbaden nastaviti uspješno činiti. Najprije je to<br />

priznanje dosadašnjem predsjedništvu, ali je isto<br />

tako važna bila mogućnost izbora iz širokog kruga<br />

kandidata spremnih na preuzimanje odgovornosti, a<br />

svakako je i glasovanje utoliko pouzdanije što više<br />

glasačkih listića bude predano. Ne zaboravimo na<br />

kraju ni to da novi vijećnici, makar i podsvijesno,<br />

ipak drukčije pristupaju dužnosti kad ih obvezuje<br />

veći broj glasova.<br />

Članovi prate prebrojavanje glasova<br />

Otvarajući skupštinu i pozdravljajući nazočne<br />

predsjednik Ivo Andrijević je zahvalio na odzivu i<br />

izrazio uvjerenje u uspješan tijek skupštine, a<br />

gostima je zahvalio što svojim dolaskom pokazuju i<br />

dokazuju želju za nastavkom plodne suradnje koja<br />

svim hrvatskim udrugama u rajnsko-majnskom<br />

području pruža mogućnost za ostvarenje zajedničkih<br />

projekta na koje bi se sami teško odlučili. Posebno<br />

vrijednom Andrijević je ocijenio podršku GKRH,<br />

jer je ona dokaz važnosti koju domovina pridaje<br />

iseljeništvu.<br />

Gosti Katica Vraneša i Ivica Košak prenijeli su želje<br />

predsjedništva i članstva svojih udruga, HKZ-a<br />

Mainz i AMAC-a, za uspjeh u našem budućem radu<br />

i za još uspješnije buduće zajedničke projekte.<br />

Generalni konzul Petar Uzorinac izrazio je veliko<br />

zadovoljstvo što je usprkos drugim obvezama danas<br />

uspio naći vremena za sudjelovanje u našoj<br />

skupštini, jer rado i s velikim zanimanjem prati rad<br />

naše udruge i jer nazočne može osobno pohvaliti za<br />

njihovo zalaganje. Obećao je svu moguću podršku<br />

hrvatskim udrugama i njihovoj suradnji, jer to<br />

pridonosi obostranom boljitku iseljene i domovinske<br />

Hrvatske.<br />

Generalni konzul Peter Uzorinac<br />

Izvješće o radu u prošloj godini podnio je<br />

predsjednik Ivo Andrijević. Nije imao nimalo težak<br />

zadatak, jer o djelatnostima naše udruge redovito je<br />

sve napisano u glasniku "Riječi". Andrijević se na to<br />

i pozvao želeći ipak neke događaje istaknuti zbog<br />

njihovog značaja. To je prije svega bila uspjela<br />

proslava 15. obljetnice utemeljenja HKZ-a<br />

Wiesbaden s divnim koncertom Lidije Bajuk i<br />

zaključnim zajedničkim domjenkom s AMAC-om.<br />

Značajnim je također istaknuo provedeni tečaj<br />

služenja internetom, koji je ne samo pomogao<br />

polaznicima u upoznavanju tog novog beskrajnog<br />

izvora znanja i međusobnog povezivanja, nego je i<br />

gradsku upravu još jednom uvjerio u vrijednost<br />

naših projekta, pa su taj i materijalno pomogli.<br />

Možda isto značajnim, ali prije svega radosnim<br />

opisao je Ljetno slavlje Vijeća stranaca prošle<br />

godine na kojem je štand HKZ-a Wiesbaden uz


uvijek dobru posjetu njemačkih sugrađana opet<br />

posjetilo i mnogo Hrvata iz Wiesbadena i okolice,<br />

skoro kao u "stara" vremena. U svezi s navedenim<br />

priredbama, ali i svim drugim događanjima u<br />

zajednici, istaknuo je da su djelo kruga zauzetih i<br />

vrijednih članova HKZ-a koji s puno zalaganja i<br />

samozatajno s predsjedništvom dijele najveći dio<br />

tereta obimnih priprema, članova u koje se zajednica<br />

uvijek može pouzdati. Ponovio je, i kako sam kaže<br />

neće prestati ponavljati, koliko je dragocjena<br />

suradnja s Hrvatskom katoličkom župom koja dom<br />

"Kardinal Franjo Kuharić" pretvara u središte ne<br />

samo župnog i vjerskog, nego i kulturnog i<br />

prosvjetnog rada i općenito u mjesto hrvatskog<br />

okupljanja u Wiesbadenu i okolici.<br />

Andrijević je svjesno skrenuo na temu možda<br />

neuobičajenu za jednu godišnju i izbornu skupštinu<br />

kad se kratko osvrnuo na sve osjetnije posljedice<br />

globalizacije na razvoj društva u Europi i Hrvatskoj.<br />

U želji za sve većim dobitcima svemoćni kapital<br />

ruši sve što mu se ispriječi na putu. Smetaju mu<br />

tisućljetne duhovne i moralne vrijednosti poput<br />

dobrote, plemenitosti, poštenja i časti, jer ga samo i<br />

jedino zanima što se više isplati i što veću dobit<br />

donosi. Smetaju mu čuvari tih vrijednosti, vjera i<br />

nacija. Vjera zato, jer u čovjeku vidi prije svega<br />

duhovno, a tek onda materijalno biće, a nacija zato,<br />

jer puku istog podrijetla, povijesti, jezika, kulture,<br />

vjere i običaja daje čvrst oslonac u očuvanju<br />

zajedničkih vrijednosti i na njima zasnovanom<br />

dostojanstvu. Kako svemoćni kapital nastoji te<br />

smetnje ukloniti bjelodano je po izbacivanju<br />

kršćanstva iz Europskog ustava, a bjelodano je i po<br />

vještom podmetanju da je voliti svoj narod isto što i<br />

mrziti sve druge narode, čime svako domoljublje i<br />

svako zalaganje za nacionalni boljitak ocrnjuje kao<br />

nacionalizam. Bjelodani su pritisci na Hrvatsku u<br />

svrhu slamanja nacionalne države, a osobito<br />

zabrinjava što su u našoj domovini takva nastojanja<br />

pobudila nade popriličnog broja jalovih, tobože<br />

slobodoumnih, prodanih duša da će za protuhrvatsko<br />

pisanje i nastupanje biti bogato nagrađeni.<br />

Andrijevića jako brine moda zapostavljanja svega<br />

nacionalnog kao nečeg zastarjelog i nepriličnog<br />

globalnom svijetu, te poziva na očuvanje hrvatske<br />

pripadnosti i prepoznatljivosti kao najbolje zaštite<br />

sebe samog kao duhovnog bića.<br />

Nakon predsjednikovih poticaja na razmišljanje<br />

trebalo je nastaviti s izvješćem rizničara Juraja<br />

Štambuka. Po tom su izvješću izdatci u prošloj<br />

godini bili povećani uglavnom proslavom 15.<br />

obljetnice, ali je stanje blagajne u potpunosti<br />

zadovoljavajuće.<br />

Nazočni su izvješća prihvatili i jednoglasno<br />

razriješili dosadašnje predsjedništvo. Moglo se<br />

pristupiti imenovanju Izbornog odbora koji će voditi<br />

izborni postupak. U Izborni odbor su izabrani Marta<br />

Rimac, Kornelija Reitel i Nada Višak.<br />

U prvom izbornom krugu je od dva kandidata za<br />

predsjednika ponovno izabran Ivo Andrijević. U<br />

drugom izbornom krugu je od 11 kandidata izabrano<br />

8 vijećnika i viječnica: Stjepan Hlapčić, Biserka<br />

Andrijević, Edvin Bukulin, Juraj Štambuk, Blaženka<br />

Đurasek, Ružica Matanić, Mara Šimleša i Ivan<br />

Matotek. Time je novo predsjedništvo HKZ-a<br />

Wiesbaden zadržalo 5 starih i dobilo 4 nova člana.<br />

Nakon obavljenih izbora i objavljenog ishoda<br />

prebrojavanja glasova, Marta Rimac je u ime<br />

Izbornog odbora čestitala novom predsjedništvu na<br />

izboru i pozvala na preuzimanje vođenja<br />

skupštinom. Novom predsjedništvu je tako pripala<br />

ugodna dužnost da se zahvale na povjerenju i<br />

pozovu članove na završni dio – druženje uz kavu i<br />

domaće slastice .<br />

(IvAn)<br />

Novoizabrano predsjedništvo se okuplja za zajedničku snimku


H R V A TT SS K II V EE LL II K A N II<br />

Nikola Tesla<br />

Povodom 150. obljetnice rođenja Nikole Tesle, Republika Hrvatska je ovu godinu posvetila<br />

tom našem svjetski poznatom izumitelju i znanstveniku.<br />

Nikola Tesla 1856. - 1943.<br />

Nikola Tesla je rođen 10. srpnja 1856. u ličkom selu<br />

Smiljanu nedaleko od Gospića, koji je u to vrijeme u<br />

sastavu vojne krajine, pod izravnom upravom Beča.<br />

Krštenje je obavljeno 28. srpnja 1956. ari vostočnoĭ<br />

pravoslavneĭ cerkvi, hrama sv. apostolov Petra i Pavla.<br />

Pečka patrijaršija u čiju crkvenu jurisdikciju je pripadalo<br />

pravoslavno stanovništvo krajine, je bila ukinuta već<br />

1766. Otac Milutin Tesla je napustio časničku službu u<br />

krajiškoj vojsci i zaredio se za svećenika, slično svom<br />

šogoru Petru Mandiću koji je nakon smrti žene izabrao<br />

redovničko zvanje u samostanu. Ovim njihovim<br />

odlukama prethodilo je sudjelovanje u krvavim ratovima<br />

vođenim od 1815. do 1819. kao i u brutalnom kaznenom<br />

pohodu karlovačkog korpusa 1835.-1836. Dotad<br />

oduševljeni oficiri carskog namjesništva, a sada u<br />

svećeničkoj službi zatiču katastrofalnu situaciju u<br />

kršćanskom odgoju krajišnika. Milutin Tesla piše u<br />

"Srbskom dnevniku" od 10. ožujka 1857. kako<br />

pravoslavna učilišta - ne zaslužuju da nose ime kršćanske<br />

škole, zbog manjka viših (znanstvenih) autoriteta. Petar<br />

Mandić posvećuje svoj život prosvjetiteljstvu. U njegovoj<br />

će biblioteci mladi Nikola pronaći knjige Descartesa,<br />

Kanta, Voltaira…<br />

U krajini su postojale samo dvije mogućnosti višeg<br />

školovanja: vojna akademija ili bogoslovija. Teslu ne<br />

zanima niti jedno od njih, njega prate vizije tehničkih<br />

rješenja koje on želi pretvoriti u korisne naprave. Prijeti<br />

mu trogodišnje služenje u vojsci koje izbjegava skrivajući<br />

se godinu dana u šumi i planini. Izlaz iz krize obitelj<br />

pronalazi u vojnoj stipendiji na Višoj tehničkoj školi u<br />

Grazu. Car Franjo Josip I ukida 1881. godine vojnu<br />

krajinu, već prije toga suspendirane su vojne stipendije.<br />

Nikola Tesla, unatoč izvanrednim ocjenama, napušta<br />

tehničku školu i pokušava se usavršiti kao autodidakt.<br />

Godine 1880. sluša u Pragu predavanja na Karlovu<br />

sveučilištu, a zatim odlazi u Budimpeštu i zapošljava se u<br />

Centralnom telegrafskom uredu ugarske vlade. Aktivno<br />

sudjeluje u izgradnji prve telefonske centrale u tom<br />

gradu, ali, što je za povijest elektrotehnike najznačajnije,<br />

Tesla u Budimpešti (1882) otkriva načelo okretnog<br />

magnetskog polja. Moramo napomenuti kako je<br />

Budimpešta u to vrijeme centar novovjekih izuma, Ányos<br />

Jedlik otkriva već 1861. dinamo bez permanentnog<br />

magneta. U pogonima poduzeća Ganz konstruiran je prvi<br />

prijenosni sistem izmjenične struje u kojemu se nalazi i<br />

transformator. 1883. je u kazalištu u Budimpešti<br />

postavljena rasvjeta s generatorom izmjenične struje.<br />

Tesla u svojim mislima razvija ovaj sistem do tehničkog<br />

savršenstva. Primjena tih zamisli u većim razmjerima bit<br />

će ostvarena tek u zemlji neograničenih mogućnosti.<br />

U želji da svoje znanje primijeni u praksi, Tesla odlazi u<br />

Pariz i zapošljava se u centrali Edisonove tvrtke za<br />

Europu, gdje stječe velik ugled pa ga čak uspoređuju sa<br />

slavnim Edisonom. U srpnju 1884. godine, tri godine<br />

nakon ukidanja vojne krajine, Tesla stiže kao građanin<br />

trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije<br />

ilegalno u New York. Inžinjer Tesla, ova titula mu je<br />

dodijeljena u Francuskoj, zapošljava se u Edisonovu<br />

laboratoriju, te ubrzo postaje jedan od njegovih<br />

najcjenjenijih suradnika. Međutim, želja da primijeni svoj<br />

sustav izmjenične struje, za razliku od sustava<br />

istosmjerne struje koji primjenjuje Edison, navodi Teslu<br />

da prekine suradnju s Edisonom i započne samostalni rad.<br />

U proljeće 1887. godine Tesla osniva vlastiti laboratorij s<br />

isključivim ciljem: "dalje usavršavanje strojeva<br />

izmjenične struje čiji je izumitelj Nikola Tesla". Uskoro<br />

slijede prijave njegovih patenta kojima zaštićuje svoj<br />

sustav proizvodnje, prijenosa i uporabe izmjenične struje,<br />

sustav koji i danas prevladava. Tesline patente otkupljuje<br />

poznati američki tvorničar, i sam izumitelj, George<br />

Westinghouse, koji će projektom temeljenim na Teslinim<br />

pronalascima pobijediti na natječaju za izgradnju<br />

najsuvremenije i najveće hidrocentrale toga vremena -<br />

hidrocentrale na slapovima Nijagare.<br />

Na vrhuncu slave i uspjeha Tesla ipak ne prihvaća<br />

izvrsno plaćeno mjesto u Westinghousovoj tvornici već<br />

nastavlja dalja istraživanja u svom laboratoriju u New<br />

Yorku. Počevši od 1889. godine, kad konstruira svoje<br />

prve generatore struja visokih frekvencija, dobivajući uz<br />

to i vrlo visoke napone, ovaj će dio elektrotehnike postati<br />

težištem Teslinog daljeg rada.


Na tom području, do tada posve nepoznatom i<br />

neistraženom, Tesla će stići do genijalnih otkrića koja su<br />

danas osnova mnogih grana elektrotehnike<br />

(elektromedicine, radiotehnike, radarske tehnike...). Na<br />

žalost, mnoga njegova otkrića na ovim područjima bila su<br />

pripisivana drugim "izumiteljima", ali je s vremenom ova<br />

nepravda prema Tesli postupno ispravljana. Danas nema<br />

više nikakve sumnje u izvanrednu Teslinu zaslugu na<br />

rješavanju temeljnih problema u tim oblastima<br />

elektrotehnike, a predavanja koja je o strujama visokih<br />

napona i visokih frekvencija održao u SAD, Londonu i<br />

Parizu donijela su mu svjetsku slavu i mnogobrojna<br />

priznanja.<br />

U 1892. godini Tesla, tada već poznati izumitelj i<br />

elektrotehnički stručnjak, boravi u Zagrebu na poziv<br />

tadašnjeg naprednog gradonačelnika dr. Milana Amruša<br />

da pomogne u elektrifikaciji grada. Tesla dolazi dobro<br />

pripremljen i s gotovim rješenjem, predlažući gradnju<br />

hidroelektrane u Lici i projekt elektrifikacije Zagreba uz<br />

cjelovit proračun kojim je isplativost projekta iscrpno<br />

prikazana. Do ostvarenja ipak nije došlo, jer je bilo<br />

nemoguće svladavati veliko nepovjerenje javnosti u tu<br />

novost. O njegovoj posjeti Zagrebu svjedoči spomen<br />

ploča na staroj gradskoj vijećnici, na zagrebačkom<br />

Gornjem gradu u Ćirilometodskoj ulici.<br />

Spomen-ploča na Staroj vijećnici u Zagrebu<br />

Godine 1895. požar uništava Teslin laboratorij, a u njemu<br />

i sve strojeve i uređaje, kao i bilješke i tehničku<br />

dokumentaciju o njegovu dotadašnjem radu, što je Teslu<br />

vratilo gotovo na početak, a razvoj pojedinih njegovih<br />

izuma zaustavilo ili čak potpuno onemogućilo. Ipak,<br />

Tesla je uspio prebroditi i ovu tragediju, pa tijekom 1899.<br />

i 1900. godine izgrađuje svoj novi laboratorij u Coloradu<br />

gdje eksperimentira sa svojim najjačim transformatorima<br />

od kojih su neki razvijali napone i iznad 12 milijuna<br />

volta. Po povratku iz Colorada gradi na Long Islandu,<br />

nedaleko od New Yorka, za to vrijeme zaista divovsku<br />

radio-stanicu, koja je trebala omogućiti uspostavljanje<br />

veze sa svim krajevima svijeta. Međutim, Teslin krajnji<br />

cilj je još mnogo više od toga: on želi ostvariti bežični<br />

prijenos energije. To je i jedina njegova zamisao koju nije<br />

uspio ostvariti u praksi, jer (danas to znamo) ni teoretski<br />

nije moguća. Uslijed nedostatka novca prisiljen je 1906.<br />

obustaviti radove na tom projektu, što znači i kraj<br />

njegovih istraživanja.<br />

Einstein (lijevo) i Tesla (desno) prilikom jednog susreta<br />

Ipak, Teslin neumorni um i dalje stvara nudeći ideje i<br />

konkretne prijedloge za naprave koje će pomoći<br />

čovječanstvu (uređaji za proizvodnju ozona, umjetnih<br />

gnojiva, zrakoplov s vertikalnim uzlijetanjem i<br />

slijetanjem, a posebno frikcionu turbinu (turbinu bez<br />

lopatica).<br />

Počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu dodijeljen mu je<br />

1926. na prijedlog Tehničkog fakulteta Sveučilišta u<br />

Zagrebu Kraljevine SHS, a doktorsku diplomu mu je 6.<br />

kolovoza 1926. u New Yorku uručio prof. Milan<br />

Čalogović.<br />

Na prijedlog bečkog znanstvenika Felixa Ehrenhafta,<br />

Tesla je 1937. kandidiran za Nobelovu nagradu. Međutim<br />

ovo zasluženo priznanje mu je ostalo uskraćeno.<br />

Sve do svoje smrti on će tražiti načine da pomogne<br />

čovjeku, da svijet u kojem živimo učini naprednijim i<br />

humanijim. U hotelu "Newyorker" u New Yorku<br />

završava se 7. siječnja 1943. životni put Nikole Tesle. U<br />

trenutku smrti bio je osoba s najvećim brojem<br />

registriranih patenta u SAD-u. Američki Vrhovni sud<br />

potvrđuje 21. lipnja 1943. da je Tesla, a ne Marconi,<br />

izumitelj bežične radio veze.<br />

Ivica Košak<br />

Upućujemo na predavanje :<br />

Nikola Tesla -<br />

Vom Mythos der freien Energie<br />

Technische Inovationen<br />

und deren soziale Nutzung<br />

Referent: Dipl.-Ing Ivan Košak<br />

Ort: Hotel Maritim, Würzburg<br />

MONTAG, 23. OKTOBER 2006<br />

Zeit: 19:00 Uhr




Kad pravda nije cilj nego sredstvo<br />

Višnja Starešina, novinarka i publicistica koja je desetak godina izvještavala sa suđenja u<br />

Haagu, bila dopisnica pri UN-u u Ženevi i odlično poznaje tajne ciljeve i razloge haaških<br />

sudskih postupaka, predstavila je 4. ožujka u Wiesbadenu svoju knjigu "haaška formula".<br />

Nakon prve knjige "Vježbe u laboratoriju Balkan"<br />

Višnja Starešina je prošle godine izdala i svoju<br />

drugu knjigu, "Haaška formula", koja se na prvu<br />

nadovezuje, upotpunjava ju na jednom području<br />

koje običan neupućeni promatrač ne može razumjeti<br />

– Međunarodni kazneni sud u Haagu za ratne<br />

zločine u bivšoj Jugoslaviji, na engleskom skraćeno<br />

ICTY. Već sam izraz "sud" prvi je razlog zabuni, jer<br />

podrazumijeva težnju za pravednošću i u ocjeni<br />

žrtve i u osudi krivnje. Kad onda na "sudu" žrtva<br />

postane krivac, neupućeni će promatrač sebe okriviti<br />

da je nešto pobrkao, a neće mu biti ni na kraj pameti<br />

za brkanje okriviti sud. Još manje će mu pasti na<br />

pamet da se uopće ne radi o brkanju, nego o pomno<br />

smišljenim potezima suda koji nikakve veze nemaju<br />

s težnjom za pravednošću, nego služe nečem mnogo<br />

"značajnijem" – postizanju određenih političkih<br />

ciljeva. Sud kao kazalište lutaka u kojem netko<br />

nevidljiv vuče konce Običan, neupućeni promatrač<br />

će ovdje odustati, ali mi Hrvati bi svakako trebali<br />

barem prolistati knjigu Višnje Starešine, pogotovo<br />

što o izmišljenoj haškoj pravdi ne izvješćuje samo<br />

ona, nego i mnogi drugi, i ne samo Hrvati. Ona je<br />

međutim godinama pratila rad suda iz neposredne<br />

blizine, osobno je upoznala suce, tužitelje,<br />

branitelje, žrtve, prave i "krive" krivce, njezin prikaz<br />

je potpuniji i sveobuhvatniji od drugih.<br />

Predstavljanje knjige "Haaška formula" počelo je<br />

predstavljanjem spisateljice. O njoj i njezinom<br />

djelovanju govorio je dr. Stanislav Janović (nama<br />

dobro poznat zauzetošću svojom i svoje supruge u<br />

borbi za priznanje Hrvatske), koji je i pomogao u<br />

njezinom obilasku gradova u Njemačkoj. Višnja<br />

Starešina je od 1992. godine pratila rad UN-ove<br />

Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u<br />

Ženevi, nazočila bezbrojnim, bezplodnim,<br />

međunarodnim mirovnim pregovorima i od samog<br />

početka pratila nastajanje i razvoj ICTY-a,<br />

podizanje optužba, tijek suđenja, upoznavala<br />

sudionike i istraživala povode i uzroke teško<br />

predvidivih i dvojbenih postupaka.<br />

Politička mjerila u (ne)podizanju optužnica<br />

U svom izlaganju Višnja Starešina je dala niz<br />

primjera koji potvrđuju da ICTY nije utemeljen s<br />

jedinim ciljem istraživanja i kažnjavanja ratnih<br />

zločina, štoviše da mu to nikad nije bio ni glavni<br />

cilj. Vidljivo je to već iz imenovanja sudaca i<br />

tužitelja bez ikakvog iskustva u međunarodnom<br />

kaznenom pravu, u nepostojanju prethodnih jasnih<br />

dogovora i određivanja pravnih temelja za podizanje<br />

optužnica, u prvim optužnicama za koje su se pravni<br />

temelji naknadno tražili, ugovarali i stvarali prema<br />

potrebi. Politička mjerila u dizanju optužbi<br />

bjelodana su iz potpunog nezanimanja tužiteljstva za<br />

ulogu jugoslavenskog političkog i vojnog vodstva u<br />

pripremi, pokretanju i vođenju osvajačkog rata<br />

protiv Hrvatske kao i stvaranju i opremanju "srpske<br />

pobune". Svojom tvorevinom, "srpskom pobunom",<br />

jugoslavensko je vodstvo u potpunosti upravljalo,<br />

bez materijalne i stručne pomoći tog vodstva ne bi<br />

je ni bilo i uistinu je ukinuta naredbom za masovni<br />

odlazak Srba. Izostavljanje Jugoslavije iz optužnica<br />

nije slučajno, jer time od napadačkog i osvajačkog<br />

rata prividno preostaje samo – pobuna!<br />

Žrtva kao krivac<br />

Nakon haškog izvrtanja naravi sukoba, izvrtanje<br />

krivice je logičan sljedeći korak. Po haaškoj logici,<br />

Hrvatska je pobunu mogla ugušiti za samo tri dana,


jer eto, nije prezala pred zločinom! No haaško<br />

izvrtanje time ni izdaleka nije završeno. Tu je još<br />

muslimanski napad na dijelove BiH koje su Hrvati<br />

obranili i u koja su izbjegli bezbrojni muslimanski<br />

prognanici tražeći i nalazeći spas. U muslimanskom<br />

su napadu Hrvati protjerani iz velikih dijelova<br />

područja koje su nadzirali, no to nije smetnja da<br />

danas ne bi bili optuženi – za napad na muslimane!<br />

Politika na štetu Hrvatske<br />

Višnja Starešina razotkriva ICTY kao mjesto gdje<br />

nije pravednost temelj za političke odluke, nego<br />

gdje političke potrebe određuju kako će izgledati<br />

"pravda". Kako takva iskrivljena pravda šteti najviše<br />

Hrvatskoj, jasno je da politika kojoj takva pravda<br />

treba mora biti u sukobu s hrvatskim težnjama. To je<br />

politika koja Hrvatsku želi prikovati na Balkan,<br />

spriječiti njen samostalan put u Europu, otkloniti<br />

moguću hrvatsku preprijeku uspostavi nadzora nad<br />

Balkanom. Zato je od presudne važnosti za<br />

Hrvatsku da poduzme sve što može kako bi<br />

onemogućila haško izvrtanje pravde i krivnje.<br />

Hrvatska nesposobnost<br />

Hrvatska međutim ne poduzima ništa. Starešina ne<br />

optužuje olako hrvatsko državno vodstvo, ne samo<br />

sadašnje nego i sva prijašnja, ona duboko zabrinuta<br />

opominje da se Haag konačno mora shvatiti kao<br />

prijetnja državnim ciljevima, a ne samo kao mjesto<br />

gdje se žrtvovanjem nekoliko generala naplaćuje<br />

cestarina na autocesti prema Europi.<br />

Nameće se pitanje kakvi su izgledi Hrvatske da sebi<br />

izbori čvrsto mjesto u Europi i u međunarodnoj<br />

zajednici, ako s jednim sudom ne može izaći na<br />

kraj Kad će se naći političari koji će mimo svih<br />

stranaka i ideoloških opredjeljenja znati dogovoriti<br />

dugoročnu strategiju jačanja hrvatske države Kad<br />

će izvori slabosti koji Hrvatsku izjedaju iznutra,<br />

poput potkupljivosti ili dobivanja položaja po vezi<br />

umjesto po sposobnosti, biti odlučno otklonjeni<br />

Starešina vrlo duhovito ocrtava haaške nelogičnosti,<br />

nedosljednosti, čak besmislice. Vješta podrugljivost<br />

ipak nije cilj nego način za upućivanje na zaključak<br />

kako iz najvećih besmislenosti uz odgovarajuću<br />

političku podršku mogu nastati ozbiljno shvaćene<br />

tvrdnje. Knjigu Višnje Starešine treba pročitati kako<br />

bi shvatili da ćemo dobiti samo ono što vlastitim<br />

snagama, upornošću i trudom izborimo. Čak i za<br />

pravdu se treba izboriti, ni ona nije uzvišena, jasna,<br />

jedina i neupitna. Sud u Haagu je školski primjer<br />

njene silne rastezljivosti.<br />


Dr. Stanislav Janović predstavlja Višnju Starešinu




Na rubu balkanskog ponora<br />

Prof. dr. Zdravko Tomac je na poziv HKZ-a Wiesbaden i Hrvatske župe 19. ožujka, u<br />

Hrvatskom župnom domu u Wiesbadenu predstavio dvije nove knjige.<br />

Još nam je u živom sjećanju boravak prof. dr. Zdravka<br />

Tomca u Wiesbadenu pred godinu dana, kad je –<br />

predstavljajući svoju knjigu "Predsjednik" – već najavio<br />

nastavak te knjige (vidi "Riječ" broj 38). U živom su nam<br />

sjećanju ostala njegova mirno izgovorena, ali krajnje<br />

ozbiljna upozorenja o potezima i planovima zapada<br />

pogibeljnim za hrvatsku samostalnost. Tada je većina<br />

slušatelja bila zatečena, ne samo njegovim tvrdnjama,<br />

nego još više spoznajom da su nešto slično i sami nejasno<br />

slutili, ali uvijek iznova s nevjericom odbacivali. Tek je<br />

pokoji pojedinac, ne htijući vjerovati Tomčevim<br />

upozorenjima, nastojao u svemu prepoznati samo vješto<br />

prodavanje knjige.<br />

U godinu dana se mnogo toga dogodilo: Hrvatska je (po<br />

tko zna koji put) nakratko povjerovala da je jednom<br />

nogom već u Europi usprkos činjenici da je početak<br />

pregovora za puno članstvo iznuđen ucjenom u oštrom<br />

europskom sukobu, a nikako ne nekom europskom<br />

slogom, odmah je za to spremno platila račun uhićenjem<br />

generala Gotovine, dogodilo se odbijanje europskog<br />

ustava u dvije zemlje dok je treća požurila da otkaže<br />

glasovanje, u Haagu je Hrvatska ostala jedina optužena,<br />

jer su dva srpska optuženika za genocid i zločin protiv<br />

čovječnosti – Babić i Milošević – umrli nasilnom smrću<br />

službeno proglašenom samoubojstvom, a druga dva<br />

srpska zločinca – Mladić i Karađić – sada pogotovo neće<br />

u Haag, neki visoki europski dužnosnici odjednom su<br />

počeli glasno razmišljati o "pretijesnoj" Europi u kojoj se<br />

čak i za malu Hrvatsku jedva može naći mjesta, drugi<br />

pak, kao po dogovoru, oživljavaju zamisao zvanu<br />

"Zapadni Balkan".<br />

Nakon takve godine je ponovni susret s Tomcem i<br />

njegovom drugom knjigom daleko više u znaku pitanja<br />

"što nam je činiti", nego "što se događa". Tomac u<br />

svom novom djelu "Predsjednik protiv predsjednika" na<br />

sukobu dvojice državnika i dviju politika ukazuje na<br />

nepovoljna međunarodna kretanja kojih bi žrtva lako<br />

mogla postati Hrvatska, ne pokaže li odlučnost i jedinstvo<br />

u obrani vlastite opstojnosti. Pri tome Hrvatska nije u<br />

središtu tih kretanja nego na njihovom rubu, ali je u<br />

očima velikih dobrodošlo sredstvo za postizanje daleko<br />

važnijih ciljeva. Sredstvo naravno ne može imati vlastitu<br />

volju nego mora služiti onomu komu treba. Zato se<br />

nastoji Hrvatsku, nastalu na državotvornoj zamisli u kojoj<br />

je Franjo Tuđman imao odlučujuću ulogu, sustavno<br />

slabiti i to najprije stvaranjem iskrivljene slike o<br />

Tuđmanu, zatim postupnim osporavanjem njegove<br />

državotvorne zamisli, da bi se na kraju i ostvarenje te<br />

zamisli – nezavisna Hrvataka – moglo osporiti. Mnogi<br />

utjecajni Hrvati, a Mesić je samo jedan od njih, slijede<br />

takva nastojanja i promiču tuđe, a ne hrvatske ciljeve. To<br />

rade iz jadne i bijedne, ali i vrlo opake uskogrudne<br />

sebičnosti, željni brzog osobnog uspjeha i uspona koji im<br />

se pričinja moguć samo uz pomoć "europskih<br />

gospodara". Teško ih je prokazati zbog podrške koju<br />

dobivaju sa svih strana, od europskih moćnika, od<br />

protuhrvatski opredijeljenih medija, od gospodarstva<br />

ovisnog o stranim vlasnicima. Tomac to dokazuje<br />

bezbrojnim primjerima od kojih su nam mnogi vrlo dobro<br />

poznati.<br />

Tomac kao vrsni poznavatelj i tumač svjetskih zbivanja<br />

navodi sukobe koji bi za Hrvatsku mogli imati teške<br />

posljedice. Amerika se pribojava ne samo Kine nego i<br />

snažne, ujedinjene Europe, pa se služi tradicionalno<br />

čvrstim vezama s Velikom Britanijom da pomoću nje<br />

ometa europski dogovor. Britanci uz pomoć Amerike žele<br />

ostvariti premoć u Europi, a glavnu preprijeku vide u<br />

njemačkom utjecaju, pogotovo među novim članovima u<br />

srednjoj i istočnoj Europi. Slabljenje tog utjecaja na<br />

Balkanu je izravno povezano sa slabljenjem Hrvatske.<br />

Jačanje srpskog i muslimanskog dijela Bosne i<br />

Hercegovine na štetu Hrvata također je u ulozi slabljenja<br />

njemačkog utjecaja, a ujedno služi i Americi da<br />

podrškom muslimanima usred Europe dokaže da ratovi u


Iraku i Afganistanu, a uskoro možda i u Iranu nisu<br />

upereni protiv Islama, nego jedino i isključivo protiv<br />

terorizma. Borba za političku prevlast je usko vezana s<br />

borbom za gospodarsku nadmoć, a da globalizaciji i<br />

velikim i moćnim svjetskim tvrtkama smetaju nacionalne<br />

granice već je duže vremena bjelodano. Tomac u<br />

konačnici globalizacije vidi pretvaranje naroda (prvo<br />

malih, a zatim i velikih) sa svim svojim jezičnim,<br />

kulturnim i običajnim značajkama i sustavom moralnih i<br />

duhovnih vrijednosti u bezličnu masu potrošača,<br />

zanimljivih još samo po tome što, koliko, kako i kada<br />

kupuju.<br />

Na najvažniji dio predstavljanja svoje knjige – na pitanje<br />

"što nam je činiti", Tomac je potrošio najmanje<br />

vremena. Razlog leži u jednostavnom, kratkom i jasnom<br />

odgovoru: s jedne strane treba širiti svijest o teškom<br />

trenutnom položaju hrvatskog naroda, društva i države i s<br />

druge strane treba okupiti političke i intelektualne snage<br />

oko nekoliko bitnih točaka vezanih uz obranu hrvatske<br />

samostalnosti, prelazeći preko ostalih, manje važnih<br />

razlika. Svijest u narodu o pogubnoj politici poslušnosti i<br />

sluganstva tuđincima i podrška odlučnom zastupanju<br />

državnih interesa uz zalaganje uglednih znanstvenika,<br />

političara, gospodarstvenika, umjetnika, športaša i<br />

općenito djelatnika iz javnog života utjecat će na državno<br />

vodstvo da uvidi besmisao iscrpljujućeg trčkaranja za<br />

Europom koje nas mnogo napora i odricanja košta, a ipak<br />

nikako da nas odmakne od Balkana. Zar može uopće biti<br />

dvojbe oko toga gdje nam je bolje – u Hrvatskoj bez<br />

Europe ili na Balkanu bez Hrvatske<br />

Tomac priznaje mnoge dvojbe koje su prethodile pisanju<br />

knjige, mnoga pitanja. Zapisivao ih je u dnevnik i uvijek<br />

iznova o njima razmišljao, tražio rješenja i odgovore.<br />

Istražujući čovjekovu duhovnost Tomac nailazi na<br />

božansko u čovjeku, a uništenje te duhovnosti<br />

nemilosrdnim potiskivanjem duhovnih vrijednosti i<br />

nametanjem onih materijalnih kao jedino važnih smatra<br />

izravno uperenim protiv čovjeka, protiv božanskog u<br />

njemu, a time i protiv Boga.<br />

Z. Tomac i upravitelj nakladničke kuće, Ante Matić<br />

Za svoju drugu knjigu "Ponoćne misli" Tomac kaže da<br />

"je najbolje što je dosad napisao", naravno misleći na<br />

njenu duhovnu vrijednost. Svjestan je međutim da će ta<br />

knjiga za neko vrijeme ostati u sjeni njegovih knjiga o<br />

trenutačnom stanju u Hrvatskoj, što uostalom smatra<br />

sasvim prirodnim. U knjizi "Ponoćne misli" upoznajemo<br />

jednog drukčijeg Tomca, onog koji desetljećima ostaje u<br />

sjeni političara i društvenog djelatnika, ali zato nije manje<br />

zanimljiv i značajan.<br />

Svih tih desetljeća Tomac u trenutcima mira i<br />

povučenosti razmišlja o čovjeku i njegovoj povezanosti s<br />

božanskim. Govorim o desetljećima zato što su "Ponoćne<br />

misli" dugo nastajale, dugo sazrijevale od slutnje i<br />

osjećaja do jasno uobličenih misli i sustavno povezanih<br />

poimanja, uredno skupljenih i pojašnjenih u jednoj knjizi.<br />

Tomac se u svojoj knjizi posebno bavi jednim osobitim<br />

vidom slabljenja duhovnih vrijednosti – nijekanjem<br />

domoljublja – i strahuje hoće li se hrvatski narod moći<br />

oduprijeti izazovima globalizma. Odrekne li se hrvatski<br />

narod (pod vodstvom kojekakakvih Mesića, primjedba<br />

pisca) svoje posebnosti i prepoznatljivosti, zaslijepe li ga<br />

obećanja o lakom i brzom materijalnom blagostanju (u<br />

Europi, na primjer), kako će onda hrvatski čovjek,<br />

jedinka, uspjeti sačuvati ponos i dostojanstvo Kako će<br />

uspjeti sačuvati ono praiskonsko božansko u sebi<br />

Na predstavljanje knjiga Zdravka Tomca došlo je<br />

iznimno mnogo posjetitelja, dvorana Hrvatskog župnog<br />

doma je bila prepuna. To jasno govori o bojaznima<br />

hrvatskog iseljenika i pitanjima koja ga sve više muče:<br />

ide li Hrvatska pravim putem, zna li hrvatsko vodstvo<br />

štititi državne interese, gubimo li u miru bitku koju smo u<br />

ratu uz velike žrtve dobili.<br />

Nastup Hrvatskog župnog zbora u čast i u znak<br />

dobrodošlice prof. dr. Zdravku Tomcu, bio je ujedno<br />

poruka svima u dvorani da se ne smije klonuti duhom.<br />

Vrlo su lijepo otpjevali dvije pjesme: domoljubnu i<br />

duhovnu. Hvala im na ohrabrenju koje smo osjetili.<br />

(IvAn)

PP R O M II ŠŠ LL JJ A N JJ A<br />


Die Alten, die Jungen und die Integration<br />

Mit dem Beginn des Jahres 2006 dringt eine<br />

gesellschaftliche Entwicklung in das öffentliche<br />

Bewusstsein, die schon lange von der modernen<br />

Sozialwissenschaft vorausgesagt worden ist. Es stehen<br />

zwei Themen im Mittelpunkt, die mit den Schlagzeilen<br />

„Die Deutschen sterben aus“ und „Einbürgerungstest“<br />

verbunden sind. Dabei geht es zum einen um den<br />

fehlenden Nachwuchs in Deutschland und die damit<br />

erforderliche Reform des Alterssicherungssystems, zum<br />

anderen um die Einführung einer aktiven<br />

Integrationspolitik.<br />

Rente und Integration bezeichnen auch zwei wichtige<br />

Aspekte für die zukünftige Entwicklung der<br />

kroatischen Gemeinden in Deutschland. Sie sind<br />

möglicherweise überlebenswichtig und stellen die<br />

Gemeindemitglieder vor große Herausforderungen.<br />

Deren Wahrnehmung fällt den Betroffenen jedoch<br />

schwer, da sie größtenteils immer noch nicht mit den<br />

eigenen Vorstellungen übereinstimmt. Seit dem Beginn<br />

der Zuwanderung von Kroaten aus den<br />

unterschiedlichen Gebieten des ehemaligen<br />

Jugoslawien dominierte die Überzeugung, früher oder<br />

später in die verlassene Heimat zurück zu kehren. Dies<br />

sollte spätestens mit dem Eintritt in das Rentenalter<br />

eintreten. Doch eine große Zahl derer, die solche Pläne<br />

hatten, befindet sich nunmehr in einer anderen<br />

Situation. Die Rückkehr ist in weite Ferne gerückt,<br />

womit aus den ehemaligen „Gastarbeitern“ endgültig<br />

Migranten geworden sind. Anders sieht es hingegen<br />

bei den nachfolgenden – zweiten und dritten –<br />

Generationen aus. Deren Integration in die deutsche<br />

Gesellschaft verläuft trotz all der Probleme<br />

vergleichbarer anderer Migrantengruppen zunehmend<br />

positiv. Sie fügen sich zunehmend und nahtlos in das<br />

bestehende soziale Umfeld ein.<br />

Infolge der beiden Entwicklungen entstehen neue<br />

Herausforderungen für die kroatischen Gemeinden.<br />

Auf der einen Seite steht die ältere Generation mit<br />

einem großen Bedürfnis nach Zuwendung, da sie trotz<br />

aller Einbindung in die deutsche Gesellschaft noch<br />

zahlreichen Beschränkungen in ihrer<br />

Bewegungsmöglichkeit unterliegt. Auf der anderen<br />

Seite steht die jüngere Generation, die sich in die<br />

Gesellschaft wesentlich besser integriert hat. Deren<br />

Interessen stimmen durchaus stärker mit denen der<br />

Deutschen überein, so dass sie auch eine entsprechende<br />

Lebensausrichtung entwickelt haben. Während die<br />

Integration der Jüngeren in die deutsche Gesellschaft<br />

weiter fortschreitet, treten die integrativen Defizite der<br />

Älteren immer deutlicher hervor. Sie bleiben in<br />

Deutschland, brauchen aber noch ihr altes Stück<br />

Heimat, weil sie mit all ihren Gefühlen und<br />

Erinnerungen dort sind. Zugleich werden sie mit einer<br />

rasanten gesellschaftlichen Entwicklung konfrontiert,<br />

die sie an ihre Grenzen stoßen lässt.<br />

In Anbetracht beider Entwicklungen zeigt sich<br />

allerdings auch, dass sich die ältere und die jüngere<br />

Generation zunehmend voneinander wegbewegen.<br />

Was dies im einzelnen bedeuten kann, lässt sich sehr<br />

gut am Beispiel der Migrantenarbeit in der Kroatischen<br />

Katholischen Gemeinde Frankfurt am Main erkennen.<br />

Dort werden in Zusammenarbeit mit der Katholischen<br />

Erwachsenenbildung und der Kroatisch-Europäischen<br />

Kulturgesellschaft im Rahmen des Projektes „Bildung<br />

für ältere Migranten“ verschiedene Kurse angeboten,<br />

um die Bildungsmöglichkeiten für die älteren<br />

Gemeindemitglieder zu erweitern. Ihnen soll eine<br />

aktive Freizeitgestaltung ermöglicht und zugleich<br />

neues Wissen vermittelt werden, welches sie im Alltag<br />

weiternutzen können. Mit den körperlichen<br />

Aktivitäten im Tanzkurs oder in der<br />

Wirbelsäulengymnastik wird aber auch die<br />

Gelegenheit eröffnet, aktiv die eigene Gesundheit zu<br />

fördern.<br />

Mit dem Programm wird aber auch eine Entwicklung<br />

erkennbar, die sich schon seit einigen Jahren<br />

angebahnt hat. Das Engagement der zweiten und<br />

dritten Generation innerhalb der kroatischen<br />

Gemeinde nimmt ab, während sich ein immer höherer<br />

Angebotsbedarf bei der älteren Generation entwickelt<br />

hat. Trotz theoretisch gut durchdachter Konzepte, wie<br />

diesem Bedarf begegnet werden soll, gibt es ein<br />

Personalproblem. Es fällt zunehmend schwer,<br />

„qualifizierte“ Kräfte für ein ehrenamtliches<br />

Engagement zu gewinnen. Insbesondere die<br />

Bereitschaft, sich selbständig im Sozialbereich aktiv zu<br />

betätigen und Verantwortung zu übernehmen, nimmt<br />

bei den jüngeren Generationen ab. Ein Grund liegt<br />

unter anderem darin, dass das „Kroatische“ nicht mehr<br />

die Anziehungskraft hat, die es noch bis in die 90er<br />

Jahre hinein hatte. Zudem kommen die Jüngeren auch<br />

mit den gesellschaftlichen Alternativangeboten<br />

zurecht, die meist viel attraktiver erscheinen. Eine<br />

Stadt wie Frankfurt bietet eine riesige Auswahl an<br />

Möglichkeiten aktiver und passiver Freizeitgestaltung.<br />

Warum am Wochenende noch in das kroatische<br />

Gemeindezentrum gehen und unbezahlte Sozialarbeit<br />

leisten, wenn zig Bars, Diskos, Konzerte, Stadtfeste etc.


mit passivem Konsum locken Zudem ist der<br />

wirtschaftliche Überlebenskampf stärker als bisher in<br />

den Gesellschaft- und Bewusstseinsmittelpunkt<br />

gerückt. Acht Stunden Arbeit täglich und dann Familie<br />

und Freizeit sind schon lange passe. Jede freie Minute<br />

wird für möglichst stressfreie Erholungsaktivitäten<br />

genutzt. Letztlich kennt die zweite und dritte<br />

Generation die Probleme der ersten Generation auch<br />

nicht aus eigener Erfahrung und kann sie daher nur<br />

schwer nachvollziehen.<br />

Ein Ausweg aus dieser Personalproblematik zeichnet<br />

sich derzeit nicht ab und ist damit eine der<br />

wesentlichen Hürden, die es bei der Gestaltung der<br />

Bildungsangebote zu überwinden gilt. Zugleich zeigt<br />

sich darin auch, dass die Integration der jüngeren<br />

Kroaten in die deutsche Gesellschaft voranschreitet.<br />

Dies führt letztlich dazu, dass sich die kroatischen<br />

Gemeinden und Kulturvereine in Deutschland mit der<br />

Zeit verringern oder sogar ganz verschwinden.<br />

Ante Bagarić<br />

II ZZ R A JJ N SS K O –– M A JJ N SS K O G PP O D R U Č JJ A<br />

Das Projekt „Bildung für ältere Migranten“<br />

In der Kroatischen Katholischen Gemeinde Frankfurt am Main werden Bildungsangebote für ältere<br />

Migranten unterbreitet<br />

Die so genannten „Gastarbeiter“ kamen in den<br />

Jahrzehnten nach dem Krieg um in Deutschland zu<br />

arbeiten. Sie waren auf der Suche nach einer besseren<br />

Zukunft, die sie in ihrer Heimat nicht sahen. Bei ihnen,<br />

aber auch quer durch die deutsche Gesellschaft,<br />

herrschte die Überzeugung vor, der „Gast“ werde eines<br />

Tages in die verlassene Heimat zurückkehren. Mit den<br />

Jahren der Arbeit im „Gastland“ gründeten sie<br />

Familien, kauften Wohnung und Häuser, fanden neue<br />

Freunde und verwoben ihr Leben immer mehr mit<br />

Deutschland. Letztlich war für viele die Heimat nicht<br />

mehr die, die sie verlassen hatten und sie entschieden<br />

sich hier zu bleiben. Viele ältere Migranten in<br />

Deutschland denken nicht mehr an eine Rückkehr, sei<br />

es wegen der Gewöhnung an die hiesigen<br />

Lebensumstände, sei es wegen der gesuchten Nähe zu<br />

den Kindern und Enkeln. Hinzu kommt, dass der<br />

Eintritt ins Rentenalter für die meisten Migranten,<br />

nicht anders als auch für viele Deutsche, mit einem<br />

Umbruch verbunden ist. Der alltägliche, gewohnte<br />

Gang zur Arbeit fällt weg und die neu gewonnene Zeit<br />

muss mit neuen Inhalten aufgefüllt werden. Die in<br />

jahrzehntelanger Berufstätigkeit erlangten Kenntnisse<br />

und Erfahrungen, mit denen ein Teil der täglichen<br />

Aufgaben routiniert und sicher bewältigt wurde,<br />

verlieren auf einmal an Bedeutung. Stattdessen rückt<br />

der Alltag mit seinen zahlreichen Herausforderungen<br />

stärker in den Vordergrund.<br />

Ob sich bei dieser Veränderung des Lebensablaufs<br />

Hindernisse ergeben, hängt insbesondere mit dem<br />

Vorhandensein der notwendigen Sprach- und<br />

Technikkenntnisse zusammen. Die immer schnellere<br />

Technisierung unterschiedlicher Lebensbereiche fängt<br />

beim Abwiegen von Obst im Supermarkt an und geht<br />

über Einstellung des Fernsehers bis hin zur Bedienung<br />

des eigenen Autos. Begleitet wird dies von einer<br />

technisierten und mit Anglizismen durchsetzten<br />

Sprache, die vielen Menschen unverständlich bleibt.<br />

Bei vielen älteren Migranten tritt dies noch stärker<br />

hervor, da sie immer noch grundsätzliche Probleme<br />

mit der deutschen Sprache haben und nur sehr dürftige<br />

technische Vorkenntnisse besitzen. Die Gefahr einer<br />

zunehmenden gesellschaftlichen Ausgrenzung rückt<br />

dadurch immer näher und es wird zunehmend wichtig,<br />

dieser Entwicklung mit den richtigen<br />

Gegenmaßnahmen zu begegnen.<br />

Zu diesen Maßnahmen gehört auch das Projekt<br />

„Bildung älterer Migranten“ in Frankfurt am Main, das<br />

von der Katholischen Erwachsenenbildung initiiert<br />

worden ist. In Zusammenarbeit mit unterschiedlichen<br />

Trägern, Vereinen und Gemeinden möchte das Projekt<br />

dazu beitragen, dass der Mangel an Bildungsangeboten<br />

mit integrativer Funktion behoben wird. Älteren<br />

Migranten soll ermöglicht werden, durch Lernen und<br />

Bildung den Lebensabend nach dem Beruf mit neuen<br />

Inhalten zu füllen und dadurch Glück, Anerkennung<br />

und Wertschätzung zu erfahren. Erfahrungen zeigten,<br />

dass auch im Leben „50+“ Migranten neue Interessen<br />

entdecken, die deutsche Sprache lernen, gerne von<br />

ihrem Leben erzählen, mit ihren Fähigkeiten<br />

gebraucht werden und neue Begegnungen und<br />

Kontakte suchen. In dem Projekt haben<br />

muttersprachliche Gemeinden und Einrichtungen<br />

untersucht und ausprobiert, warum „Lernen“ im Alter<br />

sinnvoll ist und wie es gelingen kann. Hierzu haben<br />

sich Katholische Erwachsenenbildung, das Amt für<br />

multikulturelle Angelegenheiten der Stadt Frankfurt<br />

am Main, der Caritas Fachdienst für Migration und das<br />

Internationale Familienzentrum vernetzt und mit<br />

Förderung des Landes Hessen ihre Kompetenzen zur<br />

Verfügung gestellt.<br />

Am 23. März 2006 fand unter der Leitung von Dr. Hans


Prömper von der Katholischen Erwachsenenbildung<br />

der Abschlussworkshop mit dem bezeichnenden Titel<br />

„Denn sie bleiben hier...“ statt. Dieser richtete sich an<br />

Multiplikatoren, Engagierte und Interessiert in den<br />

kirchlichen Gemeinden und in der Fachöffentlichkeit<br />

mit dem Ziel Ergebnisse, Perspektiven und Fragen bei<br />

der Durchführung des Projektes zu diskutieren. Der<br />

Workshop lieferte Daten zur Situation und zu<br />

Lernwünschen älterer Migranten in Frankfurt und<br />

sollte als Anregung zur Weiterarbeit dienen. Dabei gab<br />

es auch ausführliche Darlegungen zur Umsetzung des<br />

Projektes. In Gesprächsrunden wurden die einzelnen,<br />

innerhalb der beteiligten Gemeinden konkretisierten<br />

Bildungsangebote vorgestellt. Dabei kamen nicht nur<br />

die Erfolge, sondern auch die noch zu bewältigenden<br />

Herausforderungen zur Sprache. Im Hinblick auf eine<br />

effektivere Arbeit der einzelnen Beteiligten und eine<br />

bessere Angebotsabdeckung wurde schließlich erörtert,<br />

wie sich erste Ansätze zur Bildung eines engeren<br />

Netzwerks zwischen den Projektträgern, Gemeinden<br />

und Vereinen bilden ließen.<br />

Übereinstimmung bestand bei allen Beteiligten darin,<br />

dass in Deutschland, unabhängig von einer Einteilung<br />

in Deutsche und Migranten, ältere Menschen für<br />

Bildungsveranstaltungen immer noch schwer<br />

erreichbar seien. Dies wiege umso schwerer, als sie<br />

zugleich ein großes Wissens- und Erfahrungspotential<br />

besitzen und weiterhin auch aktiv sein möchten.<br />

Prof. Dr. Gerhard Knip von der Initiative<br />

„Bildungsgerechtigkeit“ vom Forschungsinstitut für<br />

Philosophie in Hannover sieht die lebensbegleitende<br />

Bildung sogar als Frage der Gerechtigkeit. Danach sei<br />

in der heutigen Zeit ein rasanter Fortschritt zu<br />

beobachten. Es bilde sich eine Wissensgesellschaft<br />

heraus, die alle gesellschaftlichen Subsysteme und<br />

Lebensbereiche durchdringe, zugleich jedoch durch die<br />

verschiedenen Bildungsangebote überhäuft erscheine.<br />

Wichtig sei, so Prof. Knip, dass sich „in unserer<br />

Gesellschaft das Ich als Individuum in der Pluralität“<br />

wiederfinde. Durch diese Einbettung und<br />

Differenzbildung in der Gesellschaft solle sich der<br />

Mensch „patch-work Identitäten“ aneignen. Letztlich<br />

stelle sich damit der Zugang zu Bildung als „soziale<br />

Frage“ dar. Um diese Frage sachgerecht zu<br />

beantworten, bedürfe es eines abgestimmteren Zugangs<br />

zur Bildung. Voraussetzung für den allgemeinen<br />

Zugang zu Bildungsinstitutionen oder Kursen in den<br />

Gemeinden, sei zunächst die Möglichkeit der Nutzung<br />

von Räumlichkeiten sowie kompetentes Personal zur<br />

Durchführung der angebotenen Kurse. Zentral sei<br />

zudem ein gut durchdachtes und ansprechendes<br />

Kursangebot, welches die Zielgruppe zum mitmachen<br />

animieren solle. Um Bildungsveranstaltungen auch für<br />

ältere Menschen zugänglich zu machen, müssten<br />

insbesondere die spezifischen Hindernisse beachtet<br />

werden, die dem entgegenstehen. Dies können<br />

beispielsweise Sprache, Vorbildung und soziale<br />

Situation sein. Schließlich sei auch zu berücksichtigen,<br />

dass es einiges an Überwindung kosten kann, sich nach<br />

all den Jahren wieder in den Unterricht zu begeben.<br />

Hier müsse die Zielgruppe kontinuierlich auf<br />

unterschiedlichen Wegen angesprochen werden, da<br />

nicht unmittelbar mit einer Aktivierung der Migranten<br />

gerechnet werden könne.<br />

Im Rahmen einer Gesprächsrunde mit einzelnen<br />

Beispielen aus den Gemeinden hat auch die Kroatische<br />

Katholische Gemeinde Frankfurt am Main ihre Ansätze<br />

zur Umsetzung von Bildungsangeboten für ältere<br />

Migranten vorgestellt. In Zusammenarbeit mit der<br />

Kroatisch-Europäischen Kulturgesellschaft ist ein<br />

facettenreiches Kursprogramm aufgestellt worden.<br />

Ausgangspunkt für dessen Ausgestaltung sind<br />

Interviews, die im Vorfeld unter Leitung der<br />

Katholischen Erwachsenenbildung mit älteren<br />

Migranten aus verschiedenen muttersprachlichen<br />

Gemeinden und Vereinen geführt wurden.<br />

Als Ergebnis dieser Untersuchung werden nunmehr<br />

auch in den Räumlichkeiten der Kroatischen<br />

Katholischen Gemeinde in Frankfurt folgende<br />

Angebote unterbreitet:<br />

- Tanzkurse für Anfänger und Fortgeschrittene,<br />

- Deutschkurse für Anfänger und Fortgeschrittene,<br />

- Englischkurs,<br />

- Wirbelsäulengymnastik, sowie<br />

- Computerkurs für Anfänger.<br />

Dabei erfreuen sich insbesondere die Tanzkurse großer<br />

Beliebtheit. Bei den übrigen Kursen ist die Resonanz<br />

zwar noch verhalten, allerdings zeigen sich die<br />

bisherigen Teilnehmer sehr zufrieden mit der<br />

Organisation und kompetenten Durchführung der<br />

Kurse. Hierbei spielt auch eine Rolle, dass sich die<br />

Möglichkeiten der Kommunikation mit dem<br />

Zielpublikum bislang auf die sonntägliche<br />

Ankündigung nach der Messe oder die<br />

Bekanntmachung im Gemeindeblättchen beschränken.<br />

Als effektivstes Kommunikationsmittel hat sich bislang<br />

die „Mund-zu-Mund-Propaganda“ erwiesen. Allerdings<br />

braucht es mehr an Zeit bis es sich „rumgesprochen“<br />

hat, dass solche Kurse für ältere Migranten bestehen.<br />

Trotz dieser Schwierigkeiten ist nun ein<br />

Ausgangspunkt vorhanden und mit einigen<br />

zusätzlichen Bemühungen dürfte sich der angestrebte<br />

Erfolg einstellen. Allerdings muss auch stets vor Augen<br />

geführt werden, dass dies, so Johannes Oberbandscheid<br />

vom Bildungswerk der Diözese Limburg, „trotz toller<br />

Anfänge erst der Anfang ist“.<br />

Anita Akmadža


II ZZ H R V A TT SS K II H K R A JJ EE V A<br />

Grad na Rječini<br />

Rijeka –najveća hrvatska luka i glavni grad Primorsko-Goranske županije<br />

Danas je upravo Rijeka, točnije gradić kojim Rijeka<br />

graniči, moj odabir – mjesto u kojem ću provesti ostatak<br />

života. To je ujedno i razlog moga zanimanja za Rijeku<br />

koja za mene nije više samo luka i polazna točka do<br />

nekog drugog odredišta, već je to odredište u koje se rado<br />

vraćam i koje mi je postalo blisko.<br />

Rijeka u drugoj polovici XVII. st.; Valvasor<br />

Rijeka se smjestila na strmoj obali Kvarnerskog zaljeva,<br />

na sjevernom dijelu Jadrana, gdje Mediteran najdublje<br />

ulazi u europski kontinent. Ona je u središtu turistički<br />

najrazvijenijeg dijela Hrvatske, nedaleko Opatijske,<br />

Crikveničke i Vinodolske rivijere te Istre i kvarnerskih<br />

otoka, ali i pod Učkom i Risnjakom, pa se s pravom može<br />

reči da je ona i mediteranska i kontinentalna. Danas je<br />

ona upravno, trgovačko, sveučilišno, kulturno i poslovno<br />

središte Primorsko–Goranske županije, a broji oko<br />

180.000 stanovnika.<br />

To je grad s kojim sam od djetinjstva vezana i koji u meni<br />

budi pomalo sjetne osjećaje. Kao dijete godinama sam<br />

ljetovala u Cresu, glavnom središtu istoimenog<br />

kvarnerskog otoka. Da bismo stigli do Cresa morali smo<br />

putovati vlakom, bio je to putnički, spori vlak, koji je iz<br />

Zagreba kretao u ponoć, a u Rijeku stizao tek ujutro. Iz<br />

Rijeke se išlo dalje putničkim brodom, trajekta tada nije<br />

bilo. Uvijek sam prije puta bila jako uzbuđena i nisam<br />

spavala cijelu noć. Već su same pripreme za put bile<br />

uzbudljive, kupovanje raznih sitnica, pakiranje kovčega i<br />

pripremanje sendviča za put, sendviča od žemljica čiji<br />

miris, kad ih se sjetim, i danas osjećam u nosu.<br />

Rijeka nas je gotovo uvijek dočekala obasjana suncem.<br />

Luka je u ono vrijeme bila puna brodova koji su osim na<br />

otoke vozili i na razna obalna područja Jadrana. Onako<br />

bijeli i blještavi od sunca bili su dojmljiv kontrast<br />

tamnoplavoj boji mora u luci.<br />

S broda sam uvijek promatrala panoramu Rijeke, koja je,<br />

kako se brod odmicao, postajala sve manja i manja dok se<br />

ne bi potpuno izgubila. Bila je to jedna vrsta igre, ali ta<br />

slika se toliko usjekla u pamćenje da će se godinama<br />

ponovo pojavljivati.<br />

Kada sam u djetinjstvu, pa i kasnije u ranijoj mladosti,<br />

dolazila u Rijeku, nikada nisam njom prošetala ili<br />

razmišljala o njoj kao gradu koji ima dugu i burnu<br />

prošlost. Rijeka je za mene bila samo luka. O Rijeci sam<br />

ozbiljnije počela razmišljati i zanimati se tek kad mi se<br />

ovaj kraj “uvukao pod kožu” i kad sam ga zavoljela.<br />

Tarsatica<br />

Ovoga puta pokušat ću prošetati Rijekom malo drugačije<br />

nego obično. Krenula sam Korzom, želim u Stari grad.<br />

Zastajem ispred Gradskog tornja s velikom urom (zato ga<br />

Riječani zovu «Pod uriloj»), čije pročelje krase reljefna<br />

poprsja austrijskih careva Leopolda I. i Karla VI. Ispod<br />

tornja se ulazi u Stari grad, koji počinje prostranim trgom<br />

(Koblerov trg).<br />

Gradski toranj<br />

Pokušavam zamisliti drevnu Tarsaticu, tako se u rimsko<br />

doba, u vrijeme rimskog osvajanja naših krajeva (oko 50.<br />

god prije Krista) na području današnjeg riječkog Starog<br />

grada, zvala utvrda i malo gradsko jezgro naseljeno<br />

domorodačkim stanovništvom. O Tarsatici nema puno<br />

pisanih tragova tako da je teško određenije govoriti o<br />

njoj. Najstariji stanovnici koji su tu obitavali i naseljavali<br />

naše Primorje bili su Iliri, točnije, ilirsko pleme Liburni, a<br />

oko 400. god. prije Krista pojavili su se i Kelti (vidi i<br />

"Sisak", Riječ 39). Tarsatica je prvo plaćala rimskim


osvajačima porez na uporabu zemljišta, ali je vjerojatno<br />

ubrzo, u drugoj polovici I. stoljeća postala latinski<br />

municipij tj. gradska općina ustrojena na rimski način čiji<br />

su dužnosnici nakon jednogodišnje službe stjecali rimsko<br />

građansko pravo. Time je zapravo počeo postupni proces<br />

romanizacije.<br />

Nedaleko od Gradskog tornja nailazim na luk Starih<br />

vrata, najstarijeg građevnog spomenika u Rijeci.<br />

Sagrađena su najvjerojatnije u I. st., a dugo se smatralo da<br />

su ta vrata bila ulaz u grad. Novija pak istraživanja<br />

pokazuju da su to bila ulazna vrata rimskoga Pretorija,<br />

vojne komande zadužene za nadzor i održavanje<br />

obrambenog zida. Još i danas djelomično postoje<br />

ruševine tog obrambenog zida tzv. Liburnijskog limesa<br />

koji je počinjao u Tarsatici i išao preko Kalvarije<br />

(Kozale) na Grobničko polje. Možda iz tog vremena<br />

potječe i osmatračnica na Trsatu, na čijem će mjestu<br />

kasnije biti podignuta najviša kula u kaštelu.<br />

Nakon Rimljana zavladaše ovim krajevima Grci i Goti, a<br />

oko 600. godine poslije Krista prodriješe Avari i Slaveni,<br />

najvećim dijelom Hrvati. Premoćni Hrvati zauzeše kraj<br />

sve do rijeke Raše u Istri i trajno se naseliše. Ime<br />

Tarsatica se posljednji put spominje 799. godine, kada su<br />

je Franci u svom osvajačkom pohodu na hrvatske<br />

kneževine razorili. Od tada se u povijesti ne spominje<br />

puna tri stoljeća.<br />

Novi grad na Rječini<br />

Oko 1116. dolazi do pomicanja granice između<br />

Njemačke i Hrvatske pa tzv. Liburnija od Rječine na<br />

zapad ostaje otrgnuta od matične zemlje punih 830<br />

godina. Stanovništvo Tarsatice povuklo se na istočnu<br />

obalu Rječine i sagradilo utvrdu na brdu, Trsat, kojoj su<br />

dali ime svoga razorenog grada. Ta utvrda čuvala je novu<br />

hrvatsku granicu na Rječini. I tek potkraj XIII. st. na<br />

ruševinama stare Tarsatice nastaje novi grad Reka<br />

(Flumen, Fiume). 1281. god. prvi se put spominje ime<br />

grada na latinskom jeziku Flumen sancti Viti (Rijeka<br />

svetog Vida) ili kraće Flumen. Hrvatsko pučanstvo služi<br />

se imenom Rika ili Reka. Rijeka postaje važno trgovište i<br />

kao takva izravni trgovački suparnik Mlečanima koji<br />

Riječane nazivaju svojim neprijateljima. Od toga<br />

vremena novi se grad postupno razvija i jača.<br />

Za vladavine grofova Devinskih Rijeka je bila tipičan<br />

srednjovjekovni grad, opasan zidinama, s glavnim<br />

ulazom prema moru i lukom na ušću Rječine. Gradnja<br />

unutar zidina je nepravilna, a dominira crkva Marijina<br />

Uznesenja, kaštel, augustinski samostan i gradski trg s<br />

ložom, današnji Koblerov trg, gdje se trgovalo, sudilo i<br />

gdje su se izmjenjivale vijesti.<br />

Stara vrata<br />

Krećem dalje Užarskom ulicom, tražim dalje rimske<br />

tragove, nema ih. Predamnom je crkva Uznesenja<br />

Blažene Djevice Marije sagrađene vjerojatno na mjestu<br />

starije, možda i ranokršćanske crkve iz XIII. st., u vrijeme<br />

vladavine grofova Devinskih (XII. –XIV. st). Crkva je<br />

kasnije krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća<br />

poprimila barokna obilježja dogradnjama i pregradnjama.<br />

Ona ima odvojeni romanički zvonik, koji svi zovu Kosi<br />

toranj, jer je uistinu kos. Na njegovim vratima, u<br />

kamenom okviru uklesana je godina 1377. Prilikom<br />

arheoloških istraživanja na ovome mjestu, uz samu crkvu<br />

su pronađene terme i pretpostavlja se da je kamen iz<br />

termi ugrađen u ovu crkvu. Teško je zamisliti antičku<br />

Tarsaticu, no ako su postojale terme vjerojatno je<br />

postojao i hram i forum pa čak i kazalište, kao što je to<br />

bio slučaj u većini rimskih naselja.<br />

Crkva sv. Vida<br />

Krećem dalje, lagano uzbrdo do trga Grivica na kojem<br />

dominira crkva sv. Vida (1638.), današnja riječka<br />

katedrala. Unutrašnjost crkve vrlo je skladna barokna<br />

umjetnička cjelina čije savršenstvo pomalo remeti<br />

ranogotičko raspelo postavljeno u središtu glavnog oltara.<br />

Kroz gornja, sjeverna vrata ispod zvonika katedrale


možete ući ili napustiti Stari grad. U neposrednoj blizini<br />

katedrale je Palača pravde koja je sagrađena na mjestu<br />

srednjevjekovnog kaštela, o čemu još svjedoče sačuvani<br />

ostatci vanjskoga zida. Krećem prema zapadu, zastajem<br />

ispred impozantne građevine iz razdoblja historicizma,<br />

bivše Guvernerove palače, u kojoj su danas smješteni<br />

Pomorski i Povijesni muzej Hrvatskog primorja, a u<br />

njenom parku se nalazi lapidarij s rimskim i<br />

srednjovjekovnim fragmentima kamenih spomenika.<br />

Guvernerova palača<br />

Spuštam se dalje uz zapadni gradski zid, Supilovom<br />

ulicom, prema moru. Nailazim na palaču bivšeg<br />

Municipija, zapravo nekadašnje zdanje augustinskog<br />

samostana iz XIV. st. koji sam već spominjala. Danas je<br />

tu dominikanski samostan sv. Jeronima. Od velikog<br />

samostanskog zdanja sačuvana je crkva sv. Jeronima,<br />

klaustar i dvije gotičke kapele s grobnicama riječkih<br />

kapetana, plemića i patricija. Bivši je samostan okružen s<br />

tri strane Trgom Riječke rezolucije, usred kojeg je<br />

postavljen stup za gradsku zastavu iz 1509. godine, a u<br />

njemu je uklesan reljef sv. Vida, patrona riječke<br />

prvostolice, grada Rijeke i Riječke nadbiskupije. Rijeka<br />

štuje svoga zaštitnika, te otkako se Hrvatska osamostalila,<br />

svake godine u lipnju upriličuje Dane sv. Vida, odnosno<br />

Dan grada Rijeke. Proslava blagdana započinje slavljima<br />

svetih misa, a završava tradicionalnom vidovskom<br />

procesijom gradskim ulicama. Osim vjerskoga slavlja<br />

priređuju se i razni znanstveni i kulturni skupovi i<br />

športska natjecanja kao npr. vrlo popularna jedriličarska<br />

regata «Fiumanka».<br />

Gradski stup s reljefom sv. Vida i pročelje crkve sv.<br />

Jeronima na Trgu riječke rezolucije<br />

Krug unutar «zidina» Staroga grada ponovo me dovodi<br />

do Gradskog tornja, vraćam se na Korzo i krećem desno,<br />

prema Jadranskom trgu.<br />

Rijeka u vrijeme Austro-Ugarske monarhije<br />

Promjenivši razne feudalne gospodare Rijeka dolazi<br />

1465. u ruke Habsburgovaca, koji su njome vladali čitav<br />

niz stoljeća. Pod novim gospodarima Rijeka doživljava<br />

pravi procvat, razvija se kulturno, privredno i trgovački, a<br />

znatno raste i broj pučanstva. Godine 1659. austrijski car<br />

Leopold dodijelio je Rijeci grb, a 1719. car Karlo VI.<br />

proglašava je slobodnom lukom čime je zapravo otpočela<br />

izgradnja lučke infrastrukture. U vrijeme vladavine carice<br />

Marije Terezije (1740. - 1780.) Rijeka se počela značajno<br />

širiti izvan gradskih zidina, razvija se obrt i<br />

ranoindustrijski pogoni (rafinerija šećera), a stvaraju se i<br />

velike trgovačke tvrtke. Smatram važnim spomenuti da je<br />

carica 14. veljače 1776. svojim reskriptom grad Rijeku<br />

pripojila kraljevini Hrvatskoj, što je u stvari značilo da<br />

nadzor i upravu nad njim vrši jedino ugarska dvorska<br />

kancelarija putem hrvatskog kraljevskog vijeća. Upravo<br />

ta naredba, koja je potvrđena 23. travnja 1779., pa i<br />

činjenica da je Rijeka bila stoljećima autonomna (u<br />

smislu da nije pripadala niti jednoj provinciji, a takav<br />

status u Monarhiji imali su samo Rijeka i Trst) bila je<br />

temelj svih političkih problema grada u razdoblju koje<br />

slijedi.<br />

Novi procvat Rijeka bilježi smirivanjem stanja nakon<br />

Napoleonovih ratova (1813.) i to razvojem prekomorskog<br />

prometa i cestovne povezanosti koja grad spaja sa<br />

zaleđem. Zanimljiva je priča o Karolini Belinić koja je<br />

3. srpnja 1813. (napad engleske flote na francusku vojsku<br />

u Rijeci) spriječila uništavanje grada, nagovorivši<br />

engleskog kapetana Johna Learda da prestane s<br />

bombardiranjem i paležom, razgovarajući nasamo s njim<br />

ispred Gradskog tornja. Na koji je način Karolina uvjerila<br />

engleskog kapetana ostaje tajna. Nakon bijega<br />

gradonačelnika iz grada i njenog junačkog podviga<br />

Riječani je prozvaše Karolinom Riječkom.<br />

Francusku vlast u Hrvatskoj srušio je austrijski<br />

podmaršal, podrijetlom Irac, grof Laval Nugent, došavši s<br />

tisuću vojnika iz Zagreba do Rijeke u koju je umarširao<br />

27. kolovoza 1813.<br />

Najveći pak gospodarski razvoj i naglu urbanizaciju s<br />

nasipavanjem obale, pojavom blokovske izgradnje te<br />

nastankom čitavog niza monumentalnih zgrada i<br />

raskošnih palača Rijeka doživljava u vrijeme mađarske<br />

vlasti, nakon Ugarsko – hrvatske nagodbe 1867. god.,<br />

pod čijom je izravnom upravom bila u sklopu Austro-<br />

Ugarske monarhije sve do njene propasti. Mađari su<br />

najprije izgradili luku, pa golema skladišta za iskrcaj i<br />

pretovar robe i tereta, a uz sve to i željeznicu za prijevoz<br />

robe u zaleđe. Rijeka postaje glavna izvozna luka<br />

Ugarske i kao takva veliko pomorsko, brodograđevno,<br />

trgovačko i industrijsko središte, mjesto koje privlači<br />

kapital i poduzetništvo. Niču tvornica do tvornice:<br />

Tabakera, najveća tvornica cigareta u Monarhiji,<br />

Ljuštionica riže, Tvornica papira, Rafinerija nafte,<br />

Tvornica torpeda, Tvornica čokolade i bonbona,<br />

Pržionica kave, dvije tvornice ulja i još mnoge druge.


Od tog razdoblja Rijeka prestaje biti primorski gradić te<br />

postaje veliko gradsko središte građeno po<br />

srednjoeuropskoj matrici, dakle prerasta u kontinentalni<br />

grad. Mađarski pa i austrijski urbanisti očito nisu imali<br />

smisla za autohtone vrijednosti podneblja, ali ni mjere,<br />

gradeći monumentalne, predimenzionirane zgrade<br />

državne uprave, državnih škola, poslovnih i privatnih<br />

zgrada. To su zgrade i palače koje će prolaznik ili došljak<br />

u grad prve primijetiti, jer se ističu svojom veličinom i<br />

raskoši. Najviše takvih zgrada vidjeti ćete šetajući Rivom<br />

ili Korzom. Upravo prolazim pored zgrade Filodramatike<br />

na Korzu s vrlo kićenim pročeljem, koja je tipičan<br />

primjer takve gradnje, a koju u arhitekturi nazivamo<br />

historicizmom. Stižem na Jadranski trg na kojem<br />

dominira palača Jadran (nekad sjedište brodskih<br />

kompanija) također iz razdoblja historicizma, ali nažalost<br />

i Riječki neboder izgrađen na prijelazu tridesetih u<br />

četrdesete godine XX. stoljeća koji se naravno svojim<br />

izgledom nikako ne uklapa u postojeću arhitekturu i koji<br />

Riječani posprdno nazivaju ormarom-ladičnjakom.<br />

Crkva Gospe Lurdske<br />

Put me dalje vodi prema trgu Žabica. Prava je šteta da se<br />

na ovom lijepom trgu gotovo u središtu grada uz<br />

raskošnu palaču Ploech (1880.) i dominantnu kapucinsku<br />

crkvu Gospe Lurdske nalazi autobusni kolodvor. Crkvu<br />

Gospe Lurdske dao je početkom XX. st. izgraditi o.<br />

Bernardin Škrivanić, gvardijan kapucinskog samostana.<br />

Građena je u duhu venecijanske gotike što je u Rijeci<br />

jedinstven primjer.<br />

Nastavljam dalje Rivom, zapravo lukom, tako sam je<br />

zvala u djetinjstvu. Na prvi pogled ništa se nije<br />

promijenilo, no ipak je sve drugačije. Nema više putnika i<br />

vreve, a prostor uz more zauzeli su automobili. Sramotno<br />

je da Riječani ne mogu šetati uz more, već da je taj jedini<br />

slobodni dio obale pretvoren u parkiralište. Jasno, Rijeka,<br />

kao i većina velikih gradova u Hrvatskoj, pati od<br />

nestašice parkirališta, međutim Riva nikako nije za to<br />

prikladno mjesto. Grad Rijeka, kako saznajem iz Novoga<br />

lista, ipak namjerava obalu vratiti građanima, a najbolji<br />

primjer tome je gat Karoline Riječke koji je već<br />

oslobođen automobila i uređen kao mala oaza uz more.<br />

Gat Karoline Riječke je samo početak, gradski oci imaju<br />

daleko zahtjevnije planove. Radi se naime o velikom<br />

ulagačkom projektu razvoja i modernizacije riječke luke<br />

što će se financirati zajmom svjetske banke. «Rijeka<br />

Gateway Project», otpočeo je u rujnu 2004. obnovom<br />

Bečkog pristaništa, a trebao bi biti završen 2009. Najviše<br />

me raduje što će se luka za pretovar drveta premjestiti s<br />

Delte i Baroša i tako osloboditi obale Rječine i Mrtvog<br />

kanala i pristup moru uz njih. Taj prostor je predviđen za<br />

turističko-trgovačke sadržaje, što će Rijeci dati jedan<br />

sasvim novi izgled, a njenim građanima osloboditi prilaz<br />

moru.<br />

Prolazim pored gradske tržnice, meni najljepše tržnice u<br />

Hrvatskoj, koja je sada u kasne popodnevne sate potpuno<br />

prazna. Inače je ovdje vrlo živo i ja volim ovamo dolaziti<br />

i kupovati, posebno ribu i morske plodove čija je ponuda<br />

ovdje vrlo dobra i bogata. Neposredno pored tržnice<br />

nalazi se prostrani trg i velebna zgrada Hrvatskog<br />

narodnog kazališta, sagrađenog 1885. godine. Na trgu je<br />

kip hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca, riječkog sina,<br />

po kojem je kazalište dobilo ime. Prošavši kazalište<br />

dolazimo na Deltu, prostor između Mrtvog kanala i<br />

Riječine koja tu utječe u more. Zatvaram oči i sanjarim,<br />

pokušavam zamisliti ovaj prostor kao šetalište s vrevom<br />

ljudi, turista i mnogo malih trgovina, restorana i kafića.<br />

Nije lako, u stvarnost me vraćaju stara, oronula i ružna<br />

skladišta.<br />

Riva<br />

Trsat<br />

Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc<br />

Put me dalje vodi uz Mrtvi kanal prema sjeveru, pogled<br />

mi pada na trsatsku gradinu, smještenu na vrhu brda,<br />

visoko iznad kanjona Rječine. Prolazim mostom preko<br />

Rječine, odavde bismo se pješice, stubama, mogli popeti


do gradine. Stube je 1531. kao zavjet dao izgraditi<br />

hrvatski vojskovođa, kliški kapetan Petar Kružić. Na<br />

samom ulazu je prohodna kapelica s baroknim trijemom i<br />

reljefom Bogorodice Tješiteljice. Preko pet stotina stuba<br />

vode na Trsat, a njima svake godine na Velu Gospu<br />

prolaze nebrojeni hodočasnici koji to često čine i na<br />

koljenima kako bi se poklonili čudotvornoj Gospi<br />

Trsatskoj.<br />

Ipak, mi ovoga puta nećemo ići pješice, umorni smo, pa<br />

krećemo kolima puno dužim zaobilaznim putem.<br />

Stigavši, prvo krećemo u obilazak gradine, kojom su u<br />

srednjem vijeku vladali Frankopani, hrvatska vlastela<br />

podrijetlom s otoka Krka. Unutar kaštela, na gornjoj<br />

terasi nalazi se mauzolej i muzej obitelji Nugent,<br />

izgrađen u obliku grčkoga hrama. Grof Laval Nugent se<br />

preko svoje žene Giovanne Riario-Sforza smatrao<br />

nasljednikom Frankopana, te obuzet duhom romantizma<br />

otkupljuje njihove posjede u Hrvatskoj. Tako je 1826.<br />

godine kupio oronulu gradinu na Trsatu obnovivši je i<br />

preuredivši u obiteljski mauzolej.<br />

Božje. Crkvu Majke Božje i samostan podigli su<br />

Frankopani u XIII. st., koju su onda u više navrata<br />

obnavljali i proširivali. Današnji, barokni izgled crkva i<br />

samostan su dobili zahvaljujući Nikoli V. Frankopanu<br />

koji ih 1641. godine daje temeljno preurediti. Crkva je<br />

dvobrodna, sanktuarij je od broda odijeljen rešetkom od<br />

kovanog željeza, oltari su barokni, a na glavnom oltaru se<br />

nalazi darovana slika Majke Božje. U crkvi su grobnice<br />

Frankopana, kapetana Petra Kružića te drugih velikaša i<br />

crkvenih prelata.<br />

U parku ispred crkve podignut je spomenik papi Ivanu<br />

Pavlu II. u čast njegovog posjeta Rijeci u lipnju 2003.<br />

godine kada je na Duhovni ponedjeljak držao misu na<br />

Delti. Dobro se sjećam toga prelijepog sunčanog dana,<br />

sjedila sam na rubu Mrtvog kanala i slušala papu koji je<br />

misu služio na hrvatskom jeziku. Morala sam se diviti<br />

njegovoj upornosti da izgovara pravilno i čisto, tako je<br />

npr. riječ trsatska izgovarao tri puta, sve dok nije bilo<br />

dobro, što je razdragalo i oduševilo nebrojene vjernike.<br />

Inače i atrij franjevačkog samostana, ukrašen<br />

fotografijama snimljenih u vrijeme papinog boravaka u<br />

samostanu, podsjeća na taj za Riječane vrlo važan i<br />

nezaboravan događaj.<br />

Frankopanska gradina<br />

Unutar kaštela je također izložbeni prostor i ljetna<br />

pozornica na kojoj se ljeti održavaju koncerti i kazališne<br />

predstave u sklopu Riječkoga kulturnog ljeta.<br />

Uspinjemo se na najvišu tzv. Rimsku kulu. Vidljivost je<br />

nakon bure izvrsna te se s njezina vrha pruža prekrasan<br />

pogled na grad, na kanjon Rječine, na Učku, ali i na cijeli<br />

Kvarnerski zaljev, Opatiju te na otoke Cres i Krk. Vrlo se<br />

dobro vidi Rječina i sušački dio grada s lijeve strane<br />

rijeke. Odnos tih dviju gradova s lijeve i desne strane<br />

Rječine u povijesti se često mijenjao te je bio povremeno<br />

vrlo blizak, a povremeno slabiji. Do potpunog<br />

razdvajanja došlo je nakon sloma Austro-Ugarske<br />

monarhije 1918., te su Rijeka i Sušak postali dva<br />

odvojena grada, posve različita po državnoj pripadnosti.<br />

Mirovnim ugovorom poslije Prvog svjetskog rata Sušak<br />

ostaje u Hrvatskoj, a Rijeka se pripaja Italiji i tako ostaje<br />

sve do kraja Drugog svjetskog rata.<br />

U centru Trsata, na Frankopanskom trgu nalazi se crkva<br />

Gospe Trsatske i franjevački samostan s bogatom<br />

riznicom i galerijom umjetnina svetišta Majke Božje.<br />

Postanak svetišta vezan je uz legendu o preseljenju kuće<br />

svete obitelji iz Nazareta na Trsat, a potom u Loreto.<br />

Zbog gubitka Svete kućice, papa Urban V. šalje<br />

neutješnim Trsaćanima 1367. čudotvornu sliku Majke<br />

Spomenik pape Ivana Pavla II.<br />

Na Trsatu vlada posebno ozračje, to je zelena oaza grada<br />

s mnogo drvoreda i parkova, a posebno se ističe Trsatski<br />

perivoj, bogat raznovrsnim autohtonim raslinjem.<br />

Usprkos mnogih kafića, restorana i velikog broja turista<br />

ovdje vlada jedan sasvim poseban mir, gotovo spokoj,<br />

stoga ne čudi da mnogi Riječani upravo ovamo dolaze<br />

bježeći od gradske vreve.<br />

O Rijeci bih mogla još mnogo toga reći, no o novijoj<br />

povijesti ne želim pisati, jer vjerujem da je svima još u<br />

dobrom sjećanju. Vrijeme je da završimo ovu šetnju koja<br />

se pomalo odužila, a mi smo i ogladnjeli. Odlučili smo<br />

poći u novo otvorenu konobu «Ugor» na Grbcima,<br />

riječkom naselju kojim ćemo proći na putu kući. Grbci su<br />

nažalost kao i mnoga druga ružna naselja izvan užeg<br />

gradskog područja, nastali neplanskom i stihijskom<br />

gradnjom, što govori o nemaru bivše države, ali i<br />

današnjih gradskih vlasti koje takvu gradnju i dalje<br />

dopuštaju.<br />

Biserka Andrijević<br />

Izvori:<br />

Andrija Rački; Povijest Sušaka<br />

Igor Žic; Kratka povijest grada Rijeke<br />

Dušan Tumpić; Hrvatska Istra


H R V<br />

A TT SS K II FF II LL M<br />

“Što sa sobom preko dana”<br />

Hrvatski film na festivalu goEast u Wiesbadenu dobio prvu nagradu!<br />

Film govori zapravo o vrlo proturječnom svijetu<br />

kriminalaca i baca stvaran pogled na njihov život, bez<br />

imalo predrasuda, a na neposredan način prikazuje i<br />

trenutačnu sliku društva.<br />

"Zatvor je jedan poseban svijet koji postoji paralelno s<br />

našim. Biti pljačkaš, ubojica ili silovatelj u zatvoru, isto<br />

je kao u našem svijetu biti profesor ili novinar. Ne<br />

vjerujem da se nekoga s tehnikom izrade teglica ili<br />

radionicom glume može maknuti iz tog miljea. Mene je<br />

zanimalo raditi film o tim ljudima koji su na prvi pogled<br />

dijametralno suprotni od «našeg» svijeta, no njihove su<br />

priče dijelom zapravo i priče o svima nama".<br />

Ivona Juka<br />

Tako o svom filmu govori mlada redateljica, Ivona Juka,<br />

koja je nazočila festivalu u Wiesbadenu i s kojom su<br />

posjetitelji, prije svega ljubitelji filma imali priliku<br />

osobno porazgovarati u "Filmskim razgovorima",<br />

upriličenim u vili Clementine. Ivona, kojoj je to prva<br />

nagrada na jednom inozemnom festivalu, je bila<br />

oduševljena i zanimanjem i brojnošću publike, ali<br />

naravno i nagradom.<br />

Na festivalu filma iz srednje i istočne Europe – goEast,<br />

koji se u Wiesbadenu održavao od 5. do 11. travnja ove<br />

godine, veliku pažnju izazvala je mlada hrvatska<br />

redateljica Ivona Juka sa svojim dugometražnim<br />

dokumentarnim filmom "Što sa sobom preko dana". Taj<br />

film natjecao se u konkurenciji dokumentarnog filma i<br />

osvojio prvu nagradu. Pobjednički film donosi živopisnu<br />

priču o kažnjenicima zatvora u Lepoglavi koji se<br />

odlučuju uprizoriti Shakespeareovu dramu "San ljetne<br />

noći".<br />

Ideju za snimanje filma Ivona Juka je dobila pročitavši u<br />

novinama o velikom uspjehu te kazališne predstave.<br />

Stojan Matavulj, glumac varaždinskog HNK je u okviru<br />

glumačke radionice, odnosno rehabilitacijskog programa<br />

lepoglavskog zatvora postavio i uvježbao predstavu sa<br />

skupinom kažnjenika. Predstava je bila toliko dobra da je<br />

nadišla granice zatvora, pa je igrana u varaždinskom<br />

HNK, a nakon velikog uspjeha prikazana i u zagrebačkoj<br />

«Gavelli», gdje ju je i Ivona vidjela. Odlučila je snimiti<br />

film, povezala se s «glumcima» i odlučila se za tri priče.<br />

Jedna je priča zatvorenika koji je već po drugi put<br />

zatvoren i to zbog oružanog napada i pljačke, a njegovi<br />

drugovi Maki i Zane sjede zbog ubojstva. Maki se sam<br />

predao, jer nije vidio mogućnosti kako bi preživio. Za<br />

Zanea je uspjeh koji je doživjela premijerna predstava<br />

jedno izuzetno i veliko priznanje vlastite osobe.<br />

Kažnjenici žive u nekoj vrsti otvorenog zatvora iz kojega<br />

mogu bilo kad pobjeći. Oni to ne čine, ostaju<br />

dragovoljno, jer vani ih ne očekuje nimalo bolji život.<br />

Prizor iz filma<br />

Na festivalu goEast koji već šesti put u Wiesbadenu<br />

upriličuje Njemački filmski institut (DIF) prikazano je<br />

157 kratkih i dugometražnih filmova iz 25 zemalja.<br />

Između ostalih, u kategoriji "Highlights" u kojoj se<br />

prikazuju već nagrađivani filmovi i kao takvi izvan<br />

natjecanja, prikazan je hrvatski igrani film "Što je Iva<br />

snimila 21. listopada 2003.", redatelja Tomislava Radića.<br />

Također je prikazan i bosanskohercegovačko – hrvatski<br />

film "Grbavica", redateljice Jasmile Žbanić. Radi se o<br />

filmu koji je nedavno nagrađen "Zlatnim medvjedom" u<br />

Berlinu i koji je izazvao veliku pozornost.<br />

(BAn)


O D JJ EE C II<br />

Hrvatski je radost, a ne računica<br />

Razvoj Hrvatske dopunske nastave u Rüsselsheimu samo je odraz jednog općeg stanja<br />

Hrvatska Katolička Misija Rüsselsheim nastala je 1986.<br />

godine i pokriva cijeli Dekanat pod koji spadaju Astheim,<br />

Biebesheim, Bischofsheim, Buttelborn, Geinsheim,<br />

Gernsheim, Ginsheim-Gustavsburg, Groß-Gerau,<br />

Kelsterbah, Mörfelden-Waldorf, Nauheim, Raunheim,<br />

Rüsselsheim i Konigstadten.<br />

U to vrijeme, kao i svuda, dopunska nastava se održavala<br />

zajedno za sve učenike s područja bivše države.<br />

Uspostavnom hrvatske države konačno je došlo do<br />

potvrde posebnosti hrvatskoga jezika i javila se potreba<br />

za uspostavom hrvatskih škola ovdje u iseljeništvu uz<br />

pomoć matične zemlje.<br />

Za dobivanje škole s nastavom hrvatskoga jezika bio je<br />

bitan dovoljan broj djece koja bi tu nastavu polazila.<br />

Stanje je bilo neizvjesno, tako da je došlo do tihog<br />

opredjeljenja među ljudima gdje su se jedni oduševljeno i<br />

požrtvovano zalagali kod njemačke vlasti za uspostavu<br />

hrvatske dopunske nastave (Drago Tolić, Dragutin<br />

Šklebec, Ljubica sen. Turić), a drugi su smatrali da je bilo<br />

dobro kako je bilo, bolje ikakva nego nikakva škola. Išlo<br />

se tako daleko da je bila predložena nastavnica bivše<br />

"Jugo-škole".<br />

Na sreću stvari su se odvijale u našu korist tako da smo<br />

dobili novu nastavnicu Ozanu Šponar, a za njom je došao<br />

Dragutin Kreković, koji održava nastavu jednom tjedno<br />

oko 2 sata, za sve razrede u školi: Alexander von<br />

Humboldt Schule.<br />

Mora se napomenuti da Dragutin Kreković predaje uz<br />

redovitu nastavu u njemačkoj školi, na još osam<br />

dopunskih škola, daleko više nego je predviđeno<br />

programom, a da ne govorimo o pređenim kilometrima<br />

osobnim automobilom da bi ga dočekala 3, 5 ili 9<br />

učenika.<br />

Nastavu je do 2000. godine pohađao znatan broj učenika.<br />

Zakonom Ministarstva savezne države Hessen od 21.<br />

lipnja 2000. godine, nastava na materinskom jeziku nije<br />

više obavezna već dragovoljna, ne ocjenjuje se više<br />

ocjenama od 1 do 6, već opisno i to: "Mit gutem Erfolg<br />

teilgenommen", "Mit Erfolg teilgenommen" i<br />

"Teilgenomen".<br />

Otkako nastava nije više glavni predmet i ocjena ne<br />

utječe na prosjek drugih ocjena broj učenika se drastično<br />

smanjio, tako da u Rüsselsheimu imamo:<br />

školska godina<br />

broj učenika<br />

2002/2003 preko 25<br />

2003/2004 18<br />

2004/2005 15<br />

2005/2006 9<br />

U mjestima gdje se broj učenika smanji ispod 10 nastava<br />

prestaje s radom. Zakonom od 21. lipnja 2000. godine ne<br />

zapošljavaju se novi prosvjetni radnici za materinski<br />

jezik. Ona prelazi u nadležnost diplomatsko-konzularnih<br />

predstavništava dotičnih zemalja. Porazan razvoj stanja u<br />

Rüsselsheimu, nemarnost i nesavjesnost roditelja,<br />

nevažnost hrvatskoga jezika za njihovu djecu i unuke<br />

dovest će do zatvaranja i obezvrijediti svu borbu i<br />

nastojanja oko uspostave naše škole.<br />

Nastavkom ovakvog razvoja nastava će prestati s radom.<br />

Sad kad se odnosi između Hrvata i Srba pomalo<br />

normaliziraju, moram naglasiti da će se opet pojaviti oni<br />

koji će izlaz vidjeti u bratskom zagrljaju dvaju jezika,<br />

gdje će hrvatskom pucketati kosti sve dok nam svijest<br />

bude na tako niskoj razini.<br />

Ne voditi djecu na nastavu zbog nemarnosti i lijenosti (a<br />

takvih ima čak i među onima koji se smatraju "velikim"<br />

Hrvatima i nalazimo ih u nekim udrugama ili ustanovama<br />

vezanim uz našu zajednicu), te sretati djecu na cesti za<br />

vrijeme hrvatske dopunske nastave je izrugivanje onima<br />

koji pokušavaju biti redoviti.<br />

Tako ćemo mi zahvaljujući onima koji ne vide dalje od<br />

nosa šapatom ostati bez nastave na materinskom jeziku.<br />

Kamo ode naše hrvatstvo!<br />

Nema hrvatstva bez hrvatskoga jezika niti će nas biti u<br />

dogledno vrijeme u svekolikoj integraciji i asimilaciji.<br />

Sam podatak da je 2005. godine bilo prijavljeno 1107<br />

odraslih Hrvata na području HKM Rüsselsheim, a već<br />

2006. je taj broj pao na 961, dovoljno govori kamo sve to<br />

vodi.<br />

Zadivljujući je primjer HKM-a Mainz koja, nezadovoljna<br />

količinom nastave na materinskom jeziku, izražava želju<br />

za povećanjem broja sati. HKM Rüsselsheim spada među<br />

one kojima zbog pomanjkanja učenika budućnost visi o<br />

koncu i nemojmo se zavaravati da ćemo jednom<br />

izgubljeno ikad dobiti nazad. Zar se moramo dovesti u<br />

nepriliku da nakon nekog vremena sami tražimo i<br />

plaćamo nastavnika kao neke druge misije koje su<br />

prekasno shvatile vrijednost čuvanja svoga jezika.<br />

Hrvatska i hrvatski jezik je stvar čistog srca, čežnja koja<br />

se ne može obuhvatiti i radost što ga imamo. To nije<br />

računica koja nam je jučer trebala, danas se nešto drugo<br />

bolje isplati, a sutra ćemo vidjeti.<br />

To sutra, ta budućnost bi nas mogla otrijezniti i podsjetiti<br />

da se povijest ponavlja ljudima bez pamćenja i još<br />

nečega...<br />

Ljubica Mufić-Turić


K N J<br />

II ŽŽ EE V N A SS TT R A N II C A<br />

Miroslav Krleža<br />

Velikan hrvatske književnosti 20. stoljeća<br />

Miroslav Krleža je nesumnjivo najveće ime<br />

hrvatske književnosti 20. stoljeća slavljeno i<br />

kuđeno kako je kome, ili kojoj vlasti, to<br />

odgovaralo. Krleža je doživio velike ratove i<br />

velika socijalno-politička previranja 20. stoljeća<br />

i u tom dugom periodu, iako kritiziran, ali<br />

nikad odbačen, njegova je književna velična bila<br />

presudna za opstanak i priznavanje. Često je<br />

bio zatvaran i proganjan, ali su ga ipak svi ti<br />

koji su ga osuđivali ili proganjali s vremena na<br />

vrijeme zvali k sebi i nudili mu dobra mjesta i<br />

položaje (Tito, Pavelić), a on je odbijao usprkos<br />

osobnih materijalnih teškoća, ako se to kosilo s<br />

njegovim književnim ili moralnim principima.<br />

Bilo mu je svejedno hoće li ga Kvaternik ili<br />

Đilas uhititi i zatvoriti. Dr. Đuro Vranesić<br />

spasio mu je tri puta život u takvim prilikama.<br />

Živeći tako dug i plodan život slavljen ili<br />

osporavan, proglašavan komunjarom ili<br />

antihrvatom, bavio se uporno dalje<br />

književnošću onako kako je on to želio.<br />

Nekoliko podataka za one koji ga i danas žele<br />

proglasiti nepodobnim: Krleža je još 1967.<br />

godine, nakon potpisivanja "Deklaracije o<br />

nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika",<br />

istupio iz KPJ ne slažući se i s mnogim drugim<br />

stvarima, a još davne 1939. rastaje se prvi put s<br />

Titom u političkim stavovima.<br />

Krleža je rođen 7. srpnja 1893. u Zagrebu, a<br />

umro je 29. prosinca 1981., samo pola godine<br />

nakon svoje supruge Bele. Bio je i ostao najveći<br />

književni lik hrvatske književnosti 20. stoljeća.<br />

Početno pjesništvo svjedočanstvo je njegove<br />

mladosti i njegova temperamenta koji je<br />

ostvario bujnom riječi i izvornim samoniklim<br />

stihom. Ljepota zagrebačkih prigradskih<br />

krajolika što ih još nisu poremetile ludosti<br />

civilizacije već tada se očituje svojstvenom<br />

krležijanskom snagom. Od početka stvaranja pa<br />

do kraja života tinjala je u Krleži drama između<br />

autentičnog doživljaja svijeta i smisla za ljepotu<br />

s jedne strane, a gluposti ljudske naravi,<br />

zločinstva stoljeća (ratovi) s druge strane.<br />

Krleža je i kao pjesnik povjesničar. Njegova<br />

ratna lirika napisana između 1914. i 1918. ruši<br />

njegovu egzistenciju i često ga dovodi do ruba<br />

očaja. Obuhvaća ga nihilističko razmišljanje o<br />

besmislenosti osobnog značaja u svijetu i tada<br />

je njegovo pjesništvo krik umora, dosade i<br />

klonulosti. Ipak glas pobunjenog domobrana<br />

diže se u ciklusima "Hrvatski bog Mars", "U<br />

logoru" i "Veliki meštar sviju hulja" do revolta.<br />

Tu je Krleža zagrebčanin koji trpi i gubi, ali ipak<br />

romantično nazire vizije slobode.<br />

U Krležinom pjesništvu gotovo je uvijek<br />

nazočna socijalna tematika; pjevanje o ljudskim<br />

nesrećama ili o zločinima moćnika. Mislim da<br />

je vrhunac takve lirike postigao u "Baladama<br />

Petrice Kerempuha" gdje govori o patnjama<br />

seljaka, o ugroženom narodu iz kojeg je i sam<br />

potekao. Balade su napisane poput epske<br />

pjesme. Između seljaka-patnika s jedne strane i<br />

plemića-soldata s druge strane stoji duhoviti,<br />

pametni, narodni Kerempuh koji sve vidi i koji<br />

se ne boji o tome govoriti, iznosi narodne<br />

patnje, ali mu se čini da tim patnjama neće biti<br />

kraja. Krleža izvanredno poznaje život<br />

kajkavske seljačke sredine. S bakom Terezijom<br />

naučio je kajkavski govor, a proširio je<br />

kajkavski rječnik studijama stare kajkavske<br />

književnosti. Stih u Kerempuhu crpljen je od<br />

starih kajkavskih pisaca, dakle iz drevnog<br />

kajkavskog pjesništva.


Evo nekoliko snažnih i kritičkih stihova iz<br />

"Balada".<br />

Oni su z nami jako hudi, dragi Gospon Špan!<br />

Na Markovem plecu sedri krvavi Biškup Ban.<br />

Biškup je Gubca spekel kak goluba v rajngli,<br />

A Biškupa su v nebo na vajnkušu nosili ajngli.<br />

Zakaj ni bil krotek i priklonit kak se šika,<br />

Kak puž nek bu muž, a ne kak rogi bika.<br />

Presvetli, Preuzvišeni, Velučeni i Poglaviti<br />

Kaj smem tri čebra srebra kak štibru platiti.<br />

Sina sem prodal v Ameriku, na Javu,<br />

Tri čebra srebra za glavu kervavu.<br />

Sina sem prodal v meglu, v tuđinu,<br />

Od pijavki da platim desetinu.<br />

Kak je navek bilo, navek tak mora biti<br />

da muž mora iti festunge graditi,<br />

Bedeme kopati i morta nositi<br />

Z repom podvinutim kakti kusa biti.<br />

Kmet nezna zakaj tek baš mora biti,<br />

Da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.<br />

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo<br />

Pak nigdar ni nebu da kmet gladen nebu.<br />

A koga vraga cmizdriš zamusana mužača<br />

Kaj su ti sinu dali tatski ogerlič.<br />

Još su ga mogli nabiti na ketača,<br />

Z goročim klešstram popokati mu nokte.<br />

Od sega toga občuval je dragi Bog te<br />

I rešil te za navek tega čarvendača.<br />

Od lucke je volje volja božja jača<br />

Od Boga pak je jači bomeš Gospon Komeš.<br />

Dobiš gupcu baba če ne čkomeš.<br />

Za "Balade Petrice Kerempuha" moglo bi se reći<br />

da stoje iznad vrhova europskog pjesništva<br />

vičući patničkim glasom hrvatskog naroda i za<br />

druge narode prošlog stoljeća.<br />

Krleža se razvijao na prijelazu stoljeća. U<br />

njegovom kaptolskom djetinjstvu počela se<br />

nazrijevati njegova pjesnička sposobnost. U<br />

malom starinskom Zagrebu na rubu velike<br />

Monarhije, pjesnik, na početku mirnodobski,<br />

domaći i bez potresa, odlaskom u vojne škole u<br />

Pečuhu i Pešti razrasta u spoznaju da u tom<br />

velikom svijetu nešto ozbiljno nije u redu. Tako<br />

nastaju "Pjesme u tmini" u kojima prikazuje<br />

svijet nereda, nemorala i jada.<br />

Može se reći da u hrvatskom pjesništvu od<br />

Marulića pa do najnovijih dana Krleža zauzima<br />

najsjajnije mjesto.<br />

Što su o Krleži 2001. rekla poznata imena: Igor<br />

Mandić: "Krleža je velik jedinstven književnik<br />

20. stoljeća, gromada po svestranosti i<br />

zamašnosti svoga opusa, vjerojatno bez premca<br />

i presedana u cjelokupnoj novijoj svjetskoj<br />

književnosti. Da je Krleža svojom golemošću<br />

zakrilio hrvatsku književnost 20. stoljeća to je<br />

više-manje mnogima odavno očito, ali tko je<br />

njegovim suvremenicima bio kriv što mu nisu<br />

bili dorasli... Kunjajući pokraj ovovremenih<br />

proljećara kao stari "pes" kojega je uzaludno<br />

učiti novim trikovima, Krleža je mogao samo<br />

prežvakavati svoju žalopoljku iz 1926:<br />

"Hrvatstvo pomalo umire, a hrvatski<br />

malograđanin, pokapajući ga sa suzom u oku,<br />

ubire kod toga posla svoje ne velike, no ipak<br />

solidne profite. I kod umiranja dijele se Hrvati<br />

na dva dijela; na mrtvace i na grobare. Mrtvaci<br />

se pokapaju, a grobari posluju s<br />

kamatnjakom"... Šuteći tako kad je trebalo, a na<br />

liniji vlastite savjesti (pa sve je već bio napisao,<br />

samo što nitko, i ništa ne čita), Krleža kao da je<br />

bio predvidio kobnu poveznicu 1971.-1991. iz<br />

koje sada razni žele iscijediti, ako ništa drugo, a<br />

ono barem moralni kredit. Srećom, nije doživio<br />

da čuje trijumfalni poklič - Imao Hrvatsku - jer<br />

bi mu se obistinilo kako je napisao da «jedini<br />

način kojim se hrvatski rodoljub sjeća<br />

hrvatskog naroda, jeste zdravica.»<br />

Krleža 1928. godine<br />

Ili po Davoru Velniću: "U Hrvatskoj je politika<br />

samo borba za što bolje mjesto uz pojilo".<br />

Zdravko Zima: "Kada bi se hrvatsku književnost<br />

mjerilo nekim zamišljenim patrijarhalnim<br />

metrom, reklo bi se da je njen otac M. Krleža.<br />

Barem kada je riječ o 20. st. u kojem je ostvario<br />

golemi teško izbrisiv trag od prvih pjesničkih i<br />

gotovo programskih radova, nastalih za vrijeme<br />

1. svjetskog rata, od "Hrvatske rapsodije",<br />

"Hrvatskog boga Marsa", "Izleta u Rusiju",<br />

"Gospode Glembajevih" do "Balada", "Povratka


Filipa Latinovicza", "Banketa u Blitvi",<br />

"Zastava" i mnogih drugih naslova. . . nije<br />

pretjerano zaključiti da se hrvatska književnost<br />

dijeli na onu prije i poslije Krleže kao što se<br />

europska civilizacija dijeli na onu prije i poslije<br />

dolaska Krista".<br />

Rade Šerbedžija: "Pričao je i o svom prvom<br />

susretu nakon rata s Vladimirom Nazorom i o<br />

tome kako mu je ovaj uz istinski, topli i nježni<br />

zagrljaj rekao: "Eh, moj Krleža, što bi tek bilo s<br />

Vama i Vašim književnim dijelom da ste kojim<br />

slučajem, došli u partizane" na što je Krleža<br />

odmah odvratio: "E moj Nazore, a što bi bilo s<br />

Vama i Vašim književnim djelom da kojim<br />

slučajem, niste otišli u partizane!" Nije imao<br />

dlake na jeziku".<br />

neumjereno slaviti ili kritizirati... Ali, napadati<br />

Krležu samo zbog jake geste, a pri tome<br />

neargumentirati svoje stavove, posve je<br />

bezpredmetno".<br />

Mladi Miroslav s majkom i ocem<br />

Nataša Govedić: "U jugoslavenskom su se<br />

režimu najhrabriji obračunavali s Krležom<br />

(ostatak ga je inelektualnog društva tretirao kao<br />

hrvatskog Goethea od čije se riječi infatilno<br />

strepi), tuđmanizam je pak Krležu najprije tiho<br />

zaključao među zidine Leksikografskog zavoda,<br />

postupno ga preimenovavši u nezgodnog, odveć<br />

lijevog, naposljetku i politički nepoželjnog<br />

autora. Devedeste su pak donijele novo scensko<br />

posvećenje našem najkontroverznijem piscu".<br />

Velimir Visković: "Svaku novu generaciju<br />

izazivaju mitovi veličine predhodnika koje rado<br />

proglašavaju lažnima rušeći ih. Osim toga,<br />

Krležu se zadnje dvije-tri godine opet počelo<br />

Miroslav Krleža sa suprugom Belom<br />

Krlža je ne samo pjesnik već i izvanredan<br />

pripovjedač, dramski pisac, kritičar, esejist,<br />

utemeljitelj i dugogodišnji direktor Hrvatskog<br />

leksikografskog zavoda. Život hrvatskog čovjeka<br />

u prošlosti, posebice u 1. svjetskom ratu tema je<br />

brojnih Krležinh novela. Najpoznatiji mu je<br />

roman "Povratak Filipa Latinovicza", a<br />

najopsežnije "Zastave" (šest knjiga). Poznate su<br />

i često izvođene drame: "Vučjak", "U logoru",<br />

"Gospoda Glembajevi", "U agoniji" i "Leda".<br />

Nakon što je u godinama hrvatske države bio<br />

prešućivan devedesetih godina oživljavaju nove<br />

predstave pa i osobna viđenja Krleže:<br />

Šerbedžijina monodrama »Krležin obračun s<br />

nama», Parov osječki «Put u raj», Mujičićevo i<br />

Senkerovo «Kermpuhovo» te «Fric i<br />

pjevačica», Vitezov »Kroatenlager", Brezovčev<br />

»Veliki meštar sviju hulja» i druge predstave.<br />

I na kraju moje skromno mišljenje: Pisac kojeg<br />

slave, ali i kritiziraju, vrijedi nešto, a budućnost<br />

će dokazati ono što mnogi misle, a to je da je<br />

Krleža istinski velikan hrvatske književnosti<br />

dvadesetog stoljeća.<br />

Štefica Kolumbić<br />

______________________________________________________________<br />

KATA STAHL<br />

stalni<br />

sudski<br />

tumač i<br />

prevoditelj<br />

MOJA NOVA ADRESA<br />

Nerotal 18, 65193 Wiesbaden<br />

(autobusna linija 1,<br />

stanica Nerobergstraße)<br />

Tel.: 0611-3000480<br />

Fax: 0611-302136<br />

E-mail: info@katastahl.de<br />

_______________________________________________________________________________________




Večer pjesništva i glazbe<br />

U Wiesbadenu je 14. svibnja, u Župnom domu "Kardinal Franjo Kuharić" upriličeno<br />

predstavljanje knjige pjesama Ljubice Mufić-Turić, članice prijateljske udruge HKZ<br />

Rüsselsheim.<br />

Najbolji način njegovanja hrvatske kulture u<br />

iseljeništvu je hrvatsko umjetničko stvaralaštvo u<br />

iseljeništvu! Zoran primjer takvog stvaralaštva je<br />

Ljubica Mufić-Turić, koja je dobrim dijelom<br />

vlastitim sredstvima izdala zbirku pjesama "Zapisi<br />

srca". U ovoj "Riječi" su pjesnikinja i njezina knjiga<br />

predstavljeni u posebnom članku, pa ovdje to<br />

nećemo ponavljati nego prije svega prikazati tijek<br />

priredbe, koja je u mnogočemu prerasla uobičajene<br />

okvire predstavljanja knjige.<br />

udružene u Trio a Piacere, a jedna od njih, čelistica<br />

Monika Bukulin, je već više puta nastupala na<br />

priredbama HKZ-a Wiesbaden. Violinistica tria je<br />

Frauke Dennerlein, obou svira Ariane Bartsch. Tri<br />

djevojke su jedine bile odvojene od posjetitelja u<br />

svom uglu dvorane.<br />

Trio a Piacere<br />

Više je čimbenika pridonijelo da priredba postane<br />

pravi mali umjetnički doživljaj. Nisu svi bili<br />

jednako zamjetni, ali su se vrlo lijepo međusobno<br />

nadopunili. Na primjer, u ranu proljetnu večer u<br />

dvoranu su duboko prodirale dugačke, kose zrake<br />

sunca. Stolovi su bili postavljeni u nepovezanim<br />

grupama što je stvaralo ugodan ugođaj prisnosti i<br />

neusiljenosti. Pjesnikinja i članice HKZ-a koje su<br />

čitale pjesme sjedile su u grupama s posjetiteljima, a<br />

ne odvojeno. Čak i male smetnje pretvorile su se u<br />

dražesne zgode – za vrijeme priredbe dvoje<br />

mališana, dvoje mlađe od četvero djece koje su<br />

Ljubica Mufić-Turić i njezin suprug poveli na<br />

priredbu, uspijevalo je povremeno izbjeći pažnji<br />

roditelja i nestašno se zatrčati među stolove.<br />

Kad svemu opisanom dodamo vrlo dobar odziv<br />

posjetitelja, priredba kao da je već napola uspjela<br />

prije nego li je započela.<br />

Na znak voditelja priredbe Ive Andrijevića razgovor<br />

u dvorani je utihnuo, da bi ju odmah zatim ispunili<br />

zvuci violine, oboe i čela. Svirale su tri djevojke<br />

Ljubica Mufić-Turić čita svoje najdraže pjesme<br />

Lijepom glazbom počela je lijepa večer. Kad su<br />

zvuci uvodne sonate utihnuli voditelj je pozdravio<br />

nazočne i upoznao ih s programom večeri. Ukratko<br />

je predstavio pjesnikinju, izražavajući žaljenje što ju<br />

osobno nedovoljno poznaje, zatim naveo članice<br />

HKZ-a koje će čitati odabrane pjesme – Šteficu<br />

Kolumbić, Korneliju Reitel i Nadu Višak, te<br />

predstavio Trio a Piacere koji će sonatama Händela i<br />

Samartinija glazbeno osnažiti i upotpuniti pjesnički


doživljaj. Na kraju predstavljanja podsjetio je da je<br />

danas Majčin dan i zaželio majkama u dvorani sve<br />

najbolje, posebno pjesnikinji, majci četvero djece.<br />

Čitanje pjesama, sjetnih i radosnih, produhovljenih i<br />

šaljivih, smjenjivalo se sa snažnim, dubokim<br />

tonovima čela i bistrim zvucima oboe i violine.<br />

Dvoranom ispresijecanom sunčevim zrakama<br />

odzvanjali su stihovi, razlijevala se glazba, vrijeme<br />

je zastalo. Kraj prvog pripremljenog dijela priredbe<br />

neosjetno je došao, sve nazočne je pomalo zatekao.<br />

No ne mora sve biti unaprijed pripremljeno, da bi<br />

izvrsno uspjelo! U nastavku priredbe je na zamolbu<br />

posjetitelja Ljubica Mufić-Turić pročitala tri njoj<br />

posebno drage pjesme iz svoje zbirke. Zatim je<br />

Edvin Bukulin, naš član od "pamtivjeka", zamolio<br />

za pozornost, jer je, kako reče, listajući "Zapise<br />

Srca" našao pjesmu koja ga se osobito dojmila.<br />

Pročitao ju je tako nadahnuto da je nagrađen burnim<br />

odobravanjem. I djevojke iz Tria a Piacere poželjele<br />

su nešto dodati. Nakon kratke razmjene upitnih<br />

pogleda odlučile su Edvinov nastup nagraditi<br />

izvedbom još dvije sonate koje za tu večer nisu<br />

uvježbale – i odlično ih odsvirale!<br />

Lijepa večer još nije mogla završiti! Produžena je<br />

razgovorom o pjesmama, pjesnikinji i s<br />

pjesnikinjom. Proteklo je dosta vremena prije nego<br />

su se zadnji posjetiltelji odlučili na odlazak.<br />


Nada Višak, Kornelija Reitel i Štefica Kolumbić čitaju pjesme<br />

Posjetitelji prate program večeri


N O V E K N JJ II G E<br />

Zapisi srca<br />

Ljubica Mufić-Turić<br />

Kad sam na sastanku udruga Rajnsko–Majnske<br />

oblasti u vezi s idejom o osnivanju zajedničkih<br />

novina dobila u ruke knjigu “Zapisi srca” Ljubice<br />

Mufić-Turić i slučajno otvorila stranicu s pjesmom<br />

“Prigorska odiseja”, odmah me je privukla svojim<br />

pristupom životu običnog malog čovjeka. U toj<br />

pjesmi je vrlo slikovito i šaljivo prikazan odlazak<br />

jedne prigorske obitelji na more. Takve su i druge<br />

kajkavske pjesme iz te zbirke, no nažalost njih je<br />

malo.<br />

Kroz cijelu zbirku provlači se vječna tema o smislu<br />

čovjekova postojanja na zemlji i o značaju Boga u<br />

našem životu. Dok u pjesmi “Vidjeh” vidi<br />

ispraznost života i sitničavost ljudske duše ja se u<br />

pjesmi “Moje je blago tamo na nebu” odlučujem za<br />

poklonost Bogu u kojem jedino vidi utjehu za<br />

svakodnevna razočaranja pa i ponašanje, u pjesmi<br />

“Gospon Bog” to detaljno razrađuje. Bog je<br />

nedokučiv i svemoćan iako u njega često sumnjamo<br />

jer je nevidljiv i nije nam uvijek na usluzi. On hoće<br />

dati kišu “kad je njega volja”, zdravlje i bolest “kad<br />

se njemu prohtije” i pošto je to Prigorec shvatio<br />

njemu “gospon Bog visi na jenemu zidu na čavlu<br />

hrđavom”. “Taj sveti Bog po svojem tera kaj<br />

vsakem mora pokazati kaj znači vera”<br />

Pjesnikinja se često pita “tko sam” (Pitanje za<br />

vjetar) i zaključuje “vječno čekanje ljudska je<br />

sudbina” (Moja staza). Ona često sumnja u ljude<br />

(Lađa bez srca) i kaže: “Što će mi ovi ljudi bez srca,<br />

bez duše, možda koju sanju da zapale, al ipak više<br />

da sruše”. Prijatelji nemaju vremena za prijateljstvo<br />

(Prijatelji), a ljudi sude vrijednost čovjeka kroz<br />

novac (Novcem izmjerena).<br />

Ljubica Mufić-Turić je djetinjstvo provela u<br />

prigorskom selu Buzadovac i ono je ostavilo dubok<br />

pečat u njezinom daljnjem životu, a i pjesme pisane<br />

na kajkavskom su živahnije, snažnije i uspjelije<br />

pogotovo kad piše o životinjama ili prirodi.<br />

Stari pes<br />

Taj stari pes<br />

iz dosade kokoši po dvorištu<br />

naterava<br />

a kobec štetu gde oče delati<br />

sve mu je zabadava.<br />

Drugi cucki nek se po putu španciraju<br />

nam je lavež kada se<br />

kuje teraju.<br />

Ali s poštarem on je prijatel,<br />

muder pes,<br />

mora znat da on nosi penez.<br />

Taj stari pes<br />

dvanaest let ima<br />

v debele bunde hodi<br />

i po letu i gda je zima.<br />

Je najte si misliti<br />

nema on buh<br />

baka ih je potamanila<br />

sprejom od muh.<br />

A gda mi doma<br />

iz Nemačke dojdemo<br />

nama i deci se tak veseli<br />

naj ga cuča sreče<br />

još dugo poživi.<br />

Pjesnikinja uočava ogromnu važnost ljubavi u<br />

životu (Za život s tobom) i piše: “Ja trebam tvoj<br />

pogled ... da ne skrenem s puta ... ja trebam tvoj<br />

osmijeh i povjerenje ... da me vjerom snaže ... ja<br />

trebam tvoju ljubav ... da svoje snove obranim ...<br />

Osim pjesama, vrijedi spomenuti i možda sporednu,<br />

ali izvanredno uspjelu grafičku opremu knjige.<br />

Crteži Emine Kos i bračnog para Turić, prelijepi<br />

sami za sebe, divno upotpunjuju sadržaj pjesama.<br />

Draga Ljubice otvaraj nam svoje srce i dalje i piši<br />

više na kajkavskom.<br />

Štefica Kolumbić


II N M EE M O R II A M<br />

Grof Jakob Eltz Vukovarski<br />

1921. – 2006.<br />

Grof Jakob Eltz Vukovarski umro je 10. veljače<br />

2006. u Eltwille-u na Rajni u 85. godini života,<br />

nakon duge bolesti s kojom se do zadnjeg daha<br />

hrabro i s velikim strpljenjem borio. Zadnje trenutke<br />

je proveo u krugu svojih najbližih u dvorcu na obali<br />

Rajne "Eltzer Hof", koji je u posjedu obitelji od 1745.<br />

Grof Jakob Eltz je međutim svojom pravom<br />

domovinom uvijek smatrao Hrvatsku. Dvorac Eltz u<br />

Vukovaru je stoljećima bio sjedište plemićkog roda<br />

Eltz. U Vukovaru je grof Jakob Eltz odrastao i proveo<br />

mladost. U Zagrebu je studirao na Poljoprivrednom<br />

fakultetu. Drugi svjetski rat i njemačka okupacija su<br />

ga zatekli u Vukovaru. Vješto je izbjegavao pozive na<br />

suradnju s njemačkom vojskom, ali je i zabrinuto<br />

gledao na jačanje komunističkog pokreta. Bio je<br />

nažalost u pravu. Poraz Njemačke i dolazak<br />

komunista na vlast nije zemlji koju je smatrao<br />

domovinom donio slobodu, a njemu i njegovoj<br />

obitelji je donio progon i oduzimanje svih posjeda.<br />

Grof Jakob Eltz desetljećima nije mogao posjetiti<br />

Hrvatsku i Vukovar. Živi u Eltville-u na Rajni, gdje<br />

nakon završenog pravnog studija preuzima<br />

upravljanje obiteljskim vinogradima. Na Sveučilištu<br />

u Mainzu predaje pravo i zakonodavstvo vezano uz<br />

proizvodnju vina i vinogradarstvo i vinogradarsko<br />

gospodarstvo. Oženio se 1946. godine barunicom<br />

Ladislajom von Mayr-Melnhof i s njom imao<br />

devetoro djece, četiri sina i pet kćeri.<br />

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća grofu<br />

Jakobu Eltzu se prvi put nakon dugih desetljeća<br />

ponovno pruža prilika posjetiti Hrvatsku. Slom<br />

komunizma otvara put slobodnim izborima, što je i<br />

prvi korak prema osamostaljenju.<br />

Grof Jakob Eltz ni trenutka ne oklijeva već od samog<br />

početka potiče demokratske snage u Hrvatskoj, a na<br />

zapadu neumorno traži podršku za samostalnu<br />

Hrvatsku. Za vrijeme osvajačkog napada JNA i<br />

srpskih paravojnih grupa na Hrvatsku skuplja pomoć<br />

i osobno ju dovozi na bojišnicu, gdje svojom<br />

nazočnošću hrabri branitelje i ulijeva im nadu. Prvi<br />

hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imenuje ga<br />

Počasnim zastupnikom Republike Hrvatske u<br />

Bonnu. Kandidira za Hrvatski sabor , biva izabran i<br />

više godina obnaša dužnost saborskog zastupnika.<br />

Grof Jakob Eltz ne zaboravlja ni hrvatsko<br />

iseljeništvo. Posjećuje udruge i hrvatske skupove i<br />

nudi pomoć gdje god može. S Hrvatskom kulturnom<br />

zajednicom u Wiesbadenu pokrenuo je pravu lavinu<br />

slanja pomoći u domovinu. Odziva se našim<br />

pozivima, sudjeluje u našim proslavama. Zadivljuje<br />

nas odličnim poznavanjem ne samo hrvatskog jezika<br />

nego i hrvatske književnosti, umjetnosti i povijesti.<br />

Na oslovljavanje s puno poštovanja redovito<br />

odgovara takvom neposrednošću i srdačnošću da<br />

sugovornika upravo hrabri na iskrenost i otvorenost.<br />

Grof Jakob Eltz Vukovarski pomaže gdje god za to<br />

ima mogućnosti. Istaknuti je član Malteškog<br />

viteškog reda i njihov Poslanik pri Svetoj stolici u<br />

Rimu, odlikovan je Zlatnom medaljom za zasluge<br />

Malteške službe pomoći, nositelj je Velikog križa sa<br />

zvijezdom za zasluge SR Njemačke, Počasni je<br />

građanin Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu,<br />

Počasni je član Vijeća Europe i dobitnik mnogih<br />

drugih priznanja i odlikovanja iz cijeloga svijeta.<br />

Grof Jakob Eltz Vukovarski je bio vjernik, katolik<br />

koji je svoju vjeru unosio u svoja djela, u svoju<br />

svakidašnjicu, u svoje susrete s bližnjima, prijateljima<br />

i neznancima. U svojoj vjeri je nalazio utjehu da ne<br />

klone pred bolešću i da, kad za to dođe vrijeme,<br />

spokojno zaklopi oči.<br />

Počivao u miru Božjem.<br />

(IvAn)


G O V O R II M O H<br />

R V A TT SS K II<br />

Čemu tuđice kad može čisti – engleski!<br />

Dopade mi ruku knjiga podrugljivog naslova "Za Europu spremni" koju je napisala poznata glumica Arijana<br />

Čulina, poznata po šali u kojoj toliko zbilje ima da nekad dvojim priliči li nasmijati se. Jedva povjerovah –<br />

cijelo jedno poglavlje posvećeno je tome kako Hrvati govore, što je siguran znak da mnogo toga ne valja.<br />

Iako u tom poglavlju ima šala na račun stvari s kojima se ne treba šaliti (.. i tako smo novi jezik obogatili<br />

starim ričima kako ne bi više ni u primisli ima nekakve sličnosti s jezikom naše bivše braće ..), druge šale<br />

tako prodiru do srži problema, da u potpunosti opravdavaju spominjanje knjige. Na primjer: jedna od takvih<br />

šala se tiče obilne uporabe tuđica: "Onaj ko je u svom govornom jeziku prepunom tuđica nerazumljiviji, veća<br />

je faca, a onaj koga mi obični smrtnici ništa ne razumno, spada već u kategoriju genijalaca".<br />

Jedno od najboljih zapažanja (šala) odnosi se na većinom mlađe Hrvate i poslovne ljude koji su u govornim<br />

navikama još više "napredovali". Čulina njihov govor zove "anglokrobatski". Nema u njemu srbizama,<br />

tuđica je malo, dakle prilično čist jezik, samo nije hrvatski nego – engleski. Prepisat ću više riječi bez daljeg<br />

pojašnjavanja, jer Arijana to čni puno bolje od mene. Pročitajte (kupite) njezinu knjigu i uvjerite se sami.<br />

body, city, cover, cool, editorial, event, fast food, make up, meeting, look, spot, styling . . .<br />

Imenice muškog roda s nastavkom -a<br />

Imenice starješina, vojvoda, sluga, vođa, platiša, ustaša, gazda su iznimne po tome što su muškog roda, a<br />

završavaju poput bezbrojnih imenica ženskog roda samoglasnikom a. To može zbuniti stranca, ali ne nas<br />

Hrvate, kao što nas ni imenice ženskog roda koje ne završavaju na a nego suglasnikom (peć, bol, moć, večer,<br />

jesen) neće zbuniti. No ipak nas zbunjuju i to onda kad ih rabimo u množini! Na primjer: radimo li po<br />

uputama koje su nam dali naši starješine ili dale naše starješine Prvi oblik je točan, a drugi oblik je<br />

pogrješno preuzet od imenica ženskog roda . . . upute su nam dale naše supruge . . . Znači, pripazimo da<br />

imenice muškog roda zadrže taj rod i u množini, pa recimo i napišimo točno: naši vođe su zaslužili<br />

prigovore, a ne naše vođe su zaslužile . . , stariji sluge su se ranije povukli na počinak, a ne starije sluge su<br />

se ranije povukle . . , novi gazde su preuzeli posao, a ne nove gazde su preuzele posao.<br />

Pravilno: Vjerni pristaše su se dosada uvijek u velikom broju okupili.<br />

Pogrješno: Vjerne pristaše su se dosada uvijek u velikom broju okupile.<br />

blijediti, blijedjeti, ogoliti, ogoljeti<br />

Koji je od dva navedena oblika glagola u naslovu pravilan, a koji pogrješan Oba su pravilna, ako ih pravilno<br />

upotrijebimo! Ne radi se naime tek o različitim oblicima nego o različitom značenju.<br />

Niz naizgled vrlo sličnih glagola: crniti, crnjeti, izgladniti, izgladnjeti, otupiti, otupjeti i mnogi drugi<br />

razlikuju se po tome što je prvi (-iti) uvijek prijelazni, što da znači da ima objekt u 4. padežu (akuzativu), a<br />

drugi (-jeti) je uvijek neprijelazni pa nema objekt. Jednostavno rečeno: prijelazni glagol označava što subjekt<br />

radi objektu, a neprijelazni što subjekt radi sam za sebe.<br />

Primjeri prijelaznih glagola i primjeri neprijelaznih glagola<br />

Razbjesnila me svojim prigovorima.<br />

Oluja je bjesnjela nekoliko dana.<br />

Lažni prijatelji su ga zlobno ocrnili kod znanaca. Od sunca mu je put lijepo pocrnjela.<br />

Posebnim su postupkom blijedili tkaninu.<br />

Od čestog nošenja tkanina je izblijedjela.<br />

Ako vam je jelo prevruće, vi ga ohladite.<br />

Dođite za stol, jelo će ohladnjeti.<br />

Velika potražnja će poskupiti stanove.<br />

Stanovi su poskupjeli zbog velike potražnje.<br />

Brzo ćeš ti otupiti sjekiru udarcima u kamen! Sjekira je brzo otupjela od udaraca u kamen.<br />

Pravilno: Šumski požar je ogolio brežuljke, brežuljci su ogoljeli od šumskog požara.<br />

Pogrješno: Šumski požar je ogoljeo brežuljke, brežuljci su ogolili od šumskog požara.


Pisanje brojeva slovima<br />

Polažemo li pažnju na ljepotu pisane riječi potrudit ćemo se da brojeve napišemo slovima. Kako bi izgledao<br />

redak iz poznate domoljubne pjesme: "od stoljeća sedmog tu žive Hrvati" kad bi ga napisali: "od stoljeća 7.<br />

tu žive Hrvati" Naravno ima iznimaka (na primjer označavanje godina), ali nije nam namjera istražiti kad je<br />

ljepše broj napisati slovima, nego ukazati na česte grješke kod nekih brojeva kad već odlučimo brojeve<br />

napisati slovima.<br />

četiri je broj kod kojeg se možemo zabuniti kad ga vežemo uz broj sto. Pravilno je četiristo, a ne ni četristo<br />

kako vrlo često izgovaramo, niti četrsto ili četirsto kako se isto može ponekad čuti. Međutim: četiri<br />

skraćujemo na četr- u drugim složenicama: četrnaest, četrdeset.<br />

Pravilno: četiristo, ali četrnaest, četrdeset<br />

Pogrješno: četristo, četrsto, četirsto<br />

šest je broj koji završava glasovima kojima broj sto počinje pa se to u izgovoru stapa jedno s drugim, ali kod<br />

pisanja to nije dozvoljeno. Pravilno je šeststo, a pogrješno šesto ma kako to slično zvučalo. Razlika postaje<br />

zorna u izvedenicama: šestogodišnje dijete ne može biti šeststogodišnje, šestodnevni izlet prestaje biti izlet<br />

ako je šeststodnevni, šeststoglavi zmaj je previše i za bajke u kojima je sve moguće, pa će sigurno biti<br />

šestoglavi, a šeststogodišnja turska vladavina na Balkanu jedva bi se u povijesti spominjala da je bila samo<br />

šestogodišnja.<br />

Pravilno: Turci su vladali šeststo godina, šeststogodišnja turska vladavina<br />

Pogrješno: . . . šesto . . . , . . . šestogodišnja . . .<br />

dva je broj koji se uz imenicu često pogrješno sklanja: suradnja dviju zemalja i dvaju naroda, a ne dvaju<br />

zemalja i dva naroda, oprost duga dvjema zemljama i dvama narodima, ne dvima . . . Dodajmo da se dva uz<br />

imenicu srednjeg roda jednako sklanja kao i uz imenicu muškog roda: krošnje dvaju stabala, staza vodi<br />

prema dvama stablima.<br />

Pravilno: suradnja dviju država, dvaju gradova, prijetnja dvjema zemljama, dvama narodima<br />

Pogrješno: . . .dvaju država, dva grada, . . . dvima zemljama, dvima narodima<br />

Kad dva bića (ili predmeta) radi naglašavanja podudarnosti navodimo zasebno – prvo jedno(g), pa zatim<br />

drugo(g), treba paziti na istovjetnost ili različitost roda. Za bračni par, dakle različitost roda, moramo reći:<br />

jedno i drugo su iz Zagreba, a ne jedan i drugi . . Za istovjetnost rodova ćemo naravno upotrijebiti nastavak<br />

koji odgovara rodu: Marko i Mirko su prijatelji, jedan i drugi imaju isto zanimanje. Mara i Mira imaju<br />

odraslu djecu, jedna i druga su se rano udale. Trebaš li nož ili pilu Dodaj mi jedno i drugo! Što ćeš popiti,<br />

šljivovicu ili komovicu Hvala, ne bih ni jednu, ni drugu!<br />

Pravilno: Predsjednik Sanader i ministrica Kitarović-Grabar su u Belgiji. Jedno i drugo vode pregovore.<br />

Pogrješno: . . . jedan i drugi . . .<br />

Osobna zamjenica uz brojnu oznaku dvojica, dvije, dvoje mora biti u drugom padežu (genitivu), dakle Mira<br />

će za sebe i Maru pravilno reći nas dvije, a ne mi dvije, slično će Mirko za sebe i Marka reći nas dvojica, a<br />

ne mi dvojica. Miri i Mari ćemo se obratiti s: vas dvije, a ne: vi dvije, kao i Mirku i Marku s: vas dvojica, a<br />

ne: vi dvojica. Nekog trećeg ćemo za Miru i Maru pitati: kuda idu njih dvije, a ne . . one dvije, a za Mirka i<br />

Marka: kad dolaze njih dvojica, a ne . . oni dvojica.<br />

Pravilno: Nas dvojica ćemo to riješiti. Nijh dvije će doći zajedno.<br />

Pogrješno: Mi dvojica . . . One dvije . . .<br />

Priredio: Ivo Andrijević<br />

Izvori: Govorimo hrvatski, jezični savjeti, Hrvatski radio, Zagreb, 1997.<br />

R. Vidović: Jezični savjeti, Logos, Split, 1983., I. Protuđer: Pravilno govorim hrvatski, vlastita naklada, Split, 1998.<br />

B. Klaić: Rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, 1962., M. Šimundić: Rječnik suvišnih tuđica, Barka, Zagreb, 1994.


II ZZ H R V A TT SS K II H U D R U G A<br />

Ein klassisches Konzert zum Abschied<br />

Rajko Radišić scheidet im Mozart Jahr aus dem Schuldienst<br />

Rajko Radišić führt durch das Programm<br />

Das Mons-Tabor-Gymnasium in Montabaur und<br />

die kroatische Kulturgesellschaft Koblenz<br />

veranstalteten am 1. April einen Mozart-Abend<br />

anlässlich dessen 250. Geburtstags. Rajko Radišić,<br />

der scheidende Musiklehrer begrüßte in der Aula<br />

die zahlreichen Gäste. Er ging kurz auf W. A.<br />

Mozart als Schüler ein, der zwar keine Schule<br />

besuchte, aber die wertvollsten Eigenschaften eines<br />

Schülers schon als Kleinkind zeigte: begeistertes<br />

und zielgerichtetes Lernen.<br />

Die Ouvertüre zu „Le nozze di Figaro" eröffnete<br />

Antonia Tauber und Johannes Rudoff vierhändig<br />

am Klavier. Martin Reuschenbach trug angenehm<br />

klar eine nachdenkliche Geburtstagsadresse an W.<br />

A. Mozart vor und begründete, weshalb Mozart als<br />

der umfassendste Musiker seiner Zeit anzusehen<br />

ist. Hierin treffen sich – nach Meinung des<br />

Rezensenten – Mozarts Genie damals und die<br />

Intentionen der Kroatischen Kulturgesellschaft<br />

heute: Die besten Traditionen bewahren, sich<br />

selbstbewusst in die werdende europäische<br />

Gesellschaft integrieren und so für die Menschen<br />

ein guter Wegweiser in die Zukunft sein.<br />

Das Programm folgte in lockeren Zügen dem<br />

künstlerischen Lebenslauf Mozarts: Zuerst das<br />

Lied „Abendempfindung" (KV523), noch<br />

Strophenlied mit Verzierungen in hochbarocker<br />

Art, danach „Das Veilchen" (KV476), in dem das<br />

Klavier schon eine charakterisierende Rolle<br />

übernimmt.<br />

Sarah Junges (Sopran) und Peter Wayand (Bariton)<br />

setzten mit erfrischenden und wohl klingenden<br />

Stimmen Mozarts Partituren um in erhebenden<br />

Hörgenuss. Peter Wayand zeigte dabei eine<br />

erfreuliche Reife im Liedgesang, seine Register<br />

wohl beherrschend und die Situationen fein<br />

charakterisierend. Seine Stimme gewann<br />

zunehmend an Sonorität bei der Darstellung der<br />

typisch männlichen Gestalten.<br />

Sarah Junges verfügt schon über eine<br />

uneingeschränkt solistische, körperreiche und<br />

dennoch schlanke Stimme, die sie mit großem<br />

Vorteil einsetzte bei den reflektierenden und den<br />

fröhlichen Stücken. In einiger Zeit, nach<br />

vollendeter Selbstbeherrschung und mit<br />

selbstbewusstem und reflektiertem weiterem<br />

Studium wird sie eine Susanna, eine Pamina und<br />

noch später eine Gräfin darstellen, bei deren<br />

Gesang man sich wünschen wird, diese kostbaren<br />

Augenblicke mögen von langer Dauer sein.<br />

Faszinierend war die Arbeit der Pianistin Izumi<br />

Ono. Sie begleitete alle Gesangsstücke sorgfältig,<br />

in den Registern fein gut abgestimmt, folgte den<br />

Tempo-Tendenzen der Sänger, regulierte sie und<br />

machte aus allem eine runde Sache.<br />

Im Anschluss erfreuten sich die Zuhörer an wohl<br />

Bekanntem, zuerst aus „Figaros Hochzeit". Hierbei<br />

legte der Gestalter des Programms, Peter Wayand,<br />

Wert darauf, das selbstbewusste, revolutionäre und<br />

ironische Denken Figaros, die zarte und sinnliche<br />

Ansprache Susannas an Cherubino und die<br />

Liebeserklärung der Marcellina zu einem<br />

charakteristischen Eindruck der ganzen Oper zu<br />

verbinden. Von „Don Giovanni" gab es zwei<br />

zärtlich-verführerische Momentaufnahmen. Die<br />

„Zauberflöte" schließlich zeigte zuerst die in<br />

Jedem sich regende, dann die fast unerfüllbare und<br />

schließlich den Jubel der sich erfüllenden Liebe in<br />

der unnachahmlichen Weise Mozarts.<br />

Es ist verständlich, dass das begeisterte Publikum<br />

sich den Worten von Herren Wayand, einem<br />

ehemaliger, Schüler des MTG und den Gedanken<br />

von Rajko Radišić (Vorsitzender der Kroatischen<br />

Kulturgemeinde Koblenz und Mitglied der<br />

Vereinigung ehemaliger Studenten kroatischer<br />

Universitäten AMAC – Deutschland e.V.)<br />

anschloss, dass solche Darbietungen auch nach<br />

seinem Ausscheiden aus dem Schuldienst künftig<br />

auch an anderen Orten möglich sein sollten.<br />

Ivica Košak


II ZZ H R V A TT SS K EE PP O V II JJ EE SS TT II<br />

VAREŠKA ŽELJEZARA<br />

Povijest Vareša, njegov razvoj i život u njemu nerazdvojno su vezani s rudnicima željezne<br />

rude i željezarom<br />

Vareški željezarski obrt je star preko 2000. godina.<br />

Rimski su legionari bili naoružani oružjem što su ga<br />

skovali kovači “Varevallium-a” (kako Rimljani nazvaše<br />

Vareš). Područje Vareša vezano je za mnoga rudna<br />

nalazišta, a posebno željezne rude. Otuda vjerojatno i ime<br />

grada, jer starogotska riječ “Vare” označava rudnik<br />

željeza, ili “varež” noćni odsjaj iskra i žar duvnica u<br />

majdanima (kovačnica). Za bosanske banovine, u doba<br />

Kulina Bana, obnovljen je kovački obrt i od tada se vatra<br />

vareških kovačnica ne gasi. Obrt se prenosio s oca na<br />

sina. Visoka kultura i razvijena svijest očuvali su ovu<br />

vrstu obrta do danas. Dr. Fridrich Katzer, poznati geolog,<br />

rekao je da su “vareški proizvodi, svojom kakvoćom,<br />

biser kovačkog obrta u Evropi”. Svjetski proizvodi u 17.<br />

stoljeću poplavili su Italiju i naše primorje, ali je<br />

Mletačka Republika i dalje kupovala samo vareške<br />

proizvode. Turci su veliku pažnju posvećivali vareškom<br />

kovačkom obrtu. Vareš je naoružavao janjičare u Bosni i<br />

radi toga nije davao “danak u krvi”. Na tisuće pušaka,<br />

sabalja, topova, pijuka, lopata i drugog alata i oružja su za<br />

otomansku vojsku izradile vješte ruke vareških kovača.<br />

Oni su iskovali lance, sidra i drugi pribor Turcima za<br />

izradu mostova kad su opsjedali Beč. Čavli što su ih<br />

kovali vareški kovači dopirali su na sva tržišta ondašnje<br />

Europe, pa čak i u Skandinavske zemlje, dok su peke i<br />

sačevi imali prodaju čak i u Africi. Vareški proizvodi od<br />

željeza su teško oksidirali. Ta osobina pripisivala se<br />

dobroj kakvoći i vještoj preradi željeza. Vareški “legenji”<br />

(lavori) nikada nisu hrđali. Dok su se kovali, natapali su<br />

se materijama protiv hrđe.<br />

Do 1939. godine kovači Vareša su radili svaki za sebe.<br />

Godine 1939. je osnovana kovačka zadruga “S.O.J”<br />

Vareš. Od početka je poslovala s dobitkom, a raspolagala<br />

je brojnim stručnim kadrom, vlastitim kovačnicama,<br />

alatom i priborom. Proizvodila je raonike, plugove,<br />

motike svih oblika i veličine, lavore, tave, kotlove,<br />

posude za pečenje i drugo posuđe. Peke i sačevi bili su<br />

jedinstveni proizvodi zadruge. Moderna tehnologija je<br />

potisnula kovačnice, ali i danas u Očeviji (selo udaljeno<br />

18 km od Vareša) radi majdan u kojem se izrađuju<br />

različiti predmeti po starom načinu proizvodnje.<br />

Djeca u Varešu su brzo shvaćala da se u gradu sve ili<br />

gotovo sve povezuje uz željezaru. Sav život u tom malom<br />

rudarskom gradiću koji je pred rat 1992. godine imao<br />

desetak tisuća stanovnika, odvijao se oko željezare ili<br />

zbog željezare. Većina zaposlenog stanovništva je u njoj<br />

radila, bilo u njenim rudnicima i pogonima ili su sjedili u<br />

uredima. Kad smo u školi počeli učiti privredu<br />

Jugoslavije, bila sam ponosna što sam u udžbeniku<br />

zemljopisa pročitala da su moj „Vareš i Ljubija najveći<br />

rudnici željezne rude u Jugoslaviji“ I kada bi u nekom<br />

usputnom poznanstvu svom suputniku na pitanje odakle<br />

dolazim svaki puta ponavljala tu rečenicu bila sam<br />

uvjerena da je svakome otvarala vrata spoznaje. Za mene<br />

kao i sve moje školske drugove željezara je bila dio<br />

života i kao takva neizbrisivo ostala živjeti u nama kao<br />

što nam ostane živa slika neke drage ili poznate osobe<br />

poslije smrti.<br />

I zaista je umrla željezara. Sada kada ništa više ne radi i<br />

kad se željezna ruda više ne kopa iz rudnika, svaki put<br />

kad prolazim kraj nje, a to je neizbježno jer zauzima<br />

gotovo trećinu gradske površine, zastanem i promatram<br />

sve mnogo brižljivije. Iako je željezara pružala<br />

materijalnu sigurnost njenom stanovništvu bila je<br />

djelomično i njegova propast. Ljudi su živjeli u nadi da će<br />

biti bolje i ta ih je nada uspavljivala, većina zaposlenih su<br />

teško napuštali svoje domove. I kada su šestdesetih<br />

godina mnogi u zlatnoj groznici krenuli „trbuhom za<br />

kruhom“ u neki strani svijet u kojem su dobro zarađivali,<br />

stanovništvo Vareša je u malom broju odlazilo, uljuljkano<br />

sigurnošću svojih malih radničkih plaća. Zadovoljni nisu<br />

bili, ali nadali su se boljem, no kako će kasniji razvoj<br />

pokazati „bolje“ nikada nisu dočekali.<br />

I ja sam se radovala posjetama rijetkih koji su otišli, tih<br />

domaćih turista, jer su sa sobom nosili dah jednog<br />

nepoznatog svijeta u kome se očigledno bolje živi i u<br />

kojem se puno i lako zarađuje. Potajno sam željela da i<br />

moj tata bude jedan od tih radnika na privremenom radu.<br />

Izgledalo je da u tom tuđem svijetu novci rastu na grani i<br />

da je dovoljno samo ispružiti ruku. Vjerojatno sam do<br />

takve predođbe dolazila zahvaljujući dječjoj mašti ili su<br />

se ti ljudi tako olako odnosili prema novcu, da je i moja<br />

predođba bila lakomislena.<br />

Bogate naslage željeznih ruda u Varešu i najbližoj okolini<br />

počele su se iskorištavati krajem XV. stoljeća, ako je<br />

vjerovati zapisu u "Sutješkoj kronici", a po navedenoj<br />

predaji prvi su rudari došli u ovaj kraj iz Duboštice (selo<br />

udaljeno 15 km od Vareša). Prerada rude u Varešu počela<br />

je dolaskom Turaka u XVI. stoljeću: Pokretač pojačane<br />

proizvodnje je bio Jakub paša koji 1485. godine postavlja<br />

temelje proizvodnje željeza u Varešu.<br />

Austro-ugarska okupacija iz 1878. godine donosi prodor<br />

industrijskog načina proizvodnje željeza. Podignuta je i<br />

prva visoka peć 1891. (12,4 m) koja je topila rudu<br />

pomoću drvenog ugljena. Druga visoka peć izgrađena<br />

je1896. godine. To znači i pojavu radničke klase koja će<br />

u daljem toku povijesti dati snažan pečat životu u Varešu.<br />

Pored kulturne povijesti koja je dobrim dijelom bila<br />

vezana za franjevce, Hrvate i katoličku crkvu narastala je<br />

i jedna druga povijest Vareša, radnička i revolucionarna.<br />

Ne smijemo ni nju zaboraviti, pogotovo ne smijemo


zanijekati da je takvo što postojalo i da su naši očevi i<br />

djedovi u tome sudjelovali. Jer i to je pokazatelj kulturne<br />

i uljudbene razine jednog mjesta. I danas se slavi 1.<br />

svibnja kao međunarodni praznik rada, ali malo tko još<br />

zna da se njegova prva proslava u BiH veže za Vareš i da<br />

se dogodila u Varešu: Naime 1. svibnja je u željezari<br />

Vareš prvi put proslavljen 1894. godine. Radnici<br />

Željezare su od austro-ugarskih vlasti tražili odobrenje za<br />

proslavu tog blagdana i Beč im je to odobrio. Može se<br />

pretpostaviti što je tada Beču značio Vareš i tek koju<br />

godinu stara željezara, da nije htio s radnicima ići u<br />

sukob, nego je odobrio proslavu. Bila je to ujedno borba<br />

radnika za svoja prava. Stvari će poslije ići drugim<br />

smjerom: prikraćivanjem prava, zakidanjem plaća itd.<br />

Štrajk radnika Tvornice duhana Sarajevo 1906. godine<br />

koji su tražili odobrenje za radničko udruživanje raširio<br />

se i na Vareš, obuhvatio 700 radnika, započevši 20.<br />

svibnja i završivši 27. istog mjeseca uplitanjem vojske i<br />

brojnim uhićenjima. To je prva stranica u povijesti<br />

radničke klase Vareša.<br />

Što je tada započelo nije se nikada ni završilo. Sjećam se<br />

očevih radničkih priča. Uvijek je bio nezadovoljan<br />

uslovima rada a posebno onim što je čekalo na kraju<br />

mjeseca. Za mene je rad u podzemnim rudnicima bio<br />

nezamisliv. Vjerojatno je jednako nezamislivo bilo za<br />

moje roditelje i roditelje druge radničke djece da im djeca<br />

budu rudari, jer ništa na svijetu nisu više željeli nego da<br />

im djeca idu u školu i budu dobri učenici kako bi im život<br />

bio lakši nego što je njihov. Zato su se svim snagama<br />

trudili da djeci omoguće školovanje. Sva ušteđevina je<br />

trošena za školovanje. Od te radničke djece nastala je<br />

klasa intelektualaca koja se u većini slučajeva nije<br />

zadržala u toj sredini. Ali svi oni, svejedno gdje se<br />

nalazili, neizbrisivo nose u sebi dio Vareša, dio željezare.<br />

Moj otac je dolazio kući poslije tri popodne u prljavoj<br />

plavoj radničkoj odori. Ništa mi nije bilo mrže od tog<br />

očevog dolaska kući, jer je bio gotovo uvijek<br />

neraspoložen, vjerojatno umoran od posla ili možda više<br />

utučen što radi u takvim prljavim uvjetima iako kao<br />

mašinovođa nije morao silaziti u jamu. Mama se vrtila<br />

oko njega da mu pomogne vratiti se u normalno ljudsko<br />

stanje. Radeći u smjenama dolazio je i u drugo doba dana<br />

i noći, ali mi je to manje smetalo jer nije remetilo moj<br />

mir.<br />

Zastajem na samom izlasku iz Vareša gdje još uvijek stoji<br />

kameni kip rudara s krampom visok oko pet metara sa<br />

željeznom konstrukcijom u pozadini koja predstavlja rad<br />

u rudniku. Nije mi jasno da su ovdašnje vlasti pokušale<br />

ukloniti ovo svjedočanstvo vremena i ovaj tako vrijedan<br />

umjetnički rad, ali me neće ni iznenaditi, ako u tome<br />

jednoga dana ipak uspiju. Jer, što zna cijeniti skorojević,<br />

koji čak ni povijest ne poznaje, a kamoli umjetnost.<br />

Zastanem pred tim kamenim rudarom kao što sam mnogo<br />

godina ranije zastajala kada su točno u dva sata popodne<br />

svirale sirene. Bilo je to vrijeme miniranja. Spuštale su se<br />

rampe na ulazu i izlazu iz Vareša i s druge strane na<br />

izlazu iz Vareš-Majdana. Nastupalo je mrtvo vrijeme od<br />

desetak minuta kad su ljudi zastajali pred rampom, a oni<br />

zatečeni negdje na putu između dvije rampe, tražili<br />

zaklon. Čitavim gradom odjeknulo bi nekoliko eksplozija<br />

od kojih je sve podrhtavalo.<br />

Najčešće se spominje da je Vareš Majdan nastao 1865.<br />

godine gradnjom posljednjeg od 12 majdana na rječici<br />

Stavnji. Radionica, u kojoj se dobivalo željezo i izrađivali<br />

krupniji predmeti zajedno s puhačnicama zvala se u<br />

Varešu majdan. Majdan dolazi od arapske riječi maden, a<br />

znači doslovno rudokop. Izgrađen je kod visokih peći i<br />

zapošljavao je više radnika koji su govorili da „rade u<br />

majdanu“. Tako je i dio gradskog naselja dobio naziv<br />

Vareš-Majdan, oko 3 kilometra udaljen od jezgre Vareša.<br />

Možda je već tada kada je jedan dio Vareša dobio ime<br />

Vareš-Majdan počelo trajno rivalstvo između dva<br />

„grada“. Čitavi naraštaji, raniji i kasniji, su vodili vječitu<br />

borbu oko toga je li Vareš ili Vareš-Majdan bolji (iako se<br />

radilo o jednom gradu), u kojem dijelu su pametniji,<br />

obrazovaniji i ljepši ljudi. A jedni bez drugih nisu mogli.<br />

Vareške djevojke su čekale oko sedam sati navečer<br />

gradski autobus iz Majdana koji je dovozio majdanske<br />

mladiće, jer su oni u svakom slučaju bili zanimljiviji od<br />

vareških. I tada je započinjalo vareško korzo.<br />

Osim dvije visoke peći željezara se sastojala od čitavog<br />

niza drugih postrojenja i popratnih zgrada. Jedna od tih je<br />

bila separacija u koju sam ušla samo jednom u okviru<br />

školskog programa. Bio je to hod po željeznoj<br />

konstrukciji. Mora da je to bilo jako davno, jer se njene<br />

unutrašnosti više ne sjećam, no možda je i moje<br />

zanimanje za taj teški život tada bilo tako neznatno da je<br />

taj posjet dospio u zaborav. Ostala je ogromna zgrada<br />

gotovo sva u u staklenim prozorima. Samo što se ne sruši,<br />

a netko kao da se trudio da nijedan prozor ne ostane čitav.<br />

Nalazi se na mjestu gdje cesta u velikom zavoju prelazi<br />

preko mosta, ispod kojeg je prolazila pruga za prijevoz<br />

rude. Kasnije su željeznicu zamijenili kamioni, ali su<br />

tračnice na nekim mjestima i danas sačuvane. Iz<br />

djetinjstva se sjećam prijevoza rude i žičarom. Nedaleko<br />

od separacije nalazila se polazna stanica za žičaru.<br />

Ruševine stoje i danas. Osim što je prevozila rudu nekud<br />

iza brda, kako mi se činilo, viđala sam ponekad i radnike<br />

kojima je to bila prilika da skrate put s brda. Kad je žičara<br />

jednoga dana nestala bila sam jako razočarana kao što<br />

sam bila razočarana i onda kada je prijevoz rude<br />

željeznicom zamijenjen cestovnim prometom, pa moj tata<br />

više nije bio mašinovođa nego vozač. Već tada je počelo<br />

lagano propadanje željezare. Radnici su uvijek pričali o<br />

lošem rukovodstvu, o ljudima koju su dolazili “izvana” i<br />

koje nije zanimalo da doprinesu razvoju i napretku<br />

Vareša, nego su ostajali toliko koliko su imali dobiti od<br />

željezare i onda odlazili.<br />

Željezara je imala i livnicu i po njoj bila poznata. Mnoge<br />

lijepe stvari su radnici izrađivali po narudžbi, a ponekad i<br />

za svoje potrebe. To je bilo opasno, jer kada bi neki<br />

bijedni radnik pokušao nešto iznijeti (sva postrojenja<br />

željezare bila su opasana betonskom ogradom i moglo se<br />

izaći samo kroz jedina velika vrata) recimo jedan lijevani<br />

mlin za kavu koji je za sebe izradio od društvene<br />

imovine, odmah ga je čekao stegovni postupak i gotovo<br />

je proglašen smrtnim neprijateljem socijalističkog<br />

morala. Naravno da je to bila krađa, ali prava sitnica u<br />

odnosu na ono što se prevozilo za nekog “glavonju”.<br />

Nitko međutim nije smio ni spomenuti kada su<br />

rukovodioci izvozili robu u milijunskim vrijednostima.


Na jednom mjestu su željezne stube vodile preko rječice<br />

Stavnje u postrojenja željezare. Ta rječica je priča za<br />

sebe. Od Vareš-Majdana je to bila “željezna rijeka” po<br />

boji koju je dobijala nakon odvajanja rude i ispuštanja<br />

vode u rječicu. Inače u svom gornjem toku bila je bistra i<br />

plitka da su se ribe mogle uloviti gotovo golom rukom.<br />

Čitavim tokom spušta se mnoštvom malih vodopada<br />

praveći takvu buku kao da se radi o nekoj velikoj rijeci, a<br />

gotovo je možeš preskočiti. U kišnim razdobljima vrlo<br />

brzo i često bi nabujala do samog mosta, a bilo je<br />

slučajeva kada se izlijevala i plavila. Ali vratimo se<br />

željeznim stubama. Jednog dana se baš na tom mjestu<br />

pojavila filmska ekipa. Brzo su svi gimnazijalci znali da<br />

se u Varešu snima film i da se traže statisti. Čitav naš<br />

naraštaj gimnazijalaca je tada bio dio tog filmskog tima.<br />

Tada mi se prvi put u životu pružila prilika da stojim<br />

pored nekadašnjih velikih imena jugoslavenskog filma<br />

poput Milene Dravić. Statisti su glumili radničku klasu<br />

koja u jednom prizoru filma izlazi s posla niz te stube<br />

koje se preko rječice spuštaju na cestu. Moram se<br />

pohvaliti, dobro sam odglumila tih nekoliko sekundi<br />

silaženja stubama!<br />

Najljepše što je željezara pružala svojim radnicima je bilo<br />

odmaralište u Srebrenom. Po povoljnoj cijeni su mogli<br />

nekoliko dana ljetovati u svom vlastitom odmaralištu na<br />

moru. Od prvog boravka s pet godina, pa svakog<br />

sljedećeg ljeta provodila sam desetak dana u odmaralištu<br />

Vareš u Srebrenom. Zahvaljujući tome sam rano<br />

upoznala ljepote mora i naučila plivati i uživati u tih<br />

desetak vrelih dana i noći, jer vareške noći su bile prave<br />

planinske.<br />

I prolazim polako cestom koja gotovo čitavom svojom<br />

dužinom vodi kraj željezare i njenih prijašnjih<br />

postrojenja. Nekada nisam obraćala pažnju na ono što se<br />

odvijalo iza betonske ograde, ali danas shvaćam da je<br />

željezara odigrala veliku ulogu u mom životu, iako o<br />

tome nije govorila. Sada govori i priča i mogla bi još<br />

mnogo pričati. Nevjerojatno je koliko crtica je urezano u<br />

mome sjećanju. I svaka crtica boli, jer oživljava sliku iz<br />

boljih godina željezare. Ili su to bile moje bolje godine<br />

Kornelija Reitel<br />


Savez hrvatskih društava u Berlinu<br />

Nakon gotovo osmogodišnjeg nastojanja<br />

(da se sudski registrira) konačno je<br />

hrvatskoj krovnoj udruzi u Berlinu,<br />

polovicom ožujka, to pošlo za rukom tako<br />

da sada hrvatska kulturna, zavičajna i<br />

športska društva mogu ozbiljnije prionuti<br />

poslu. Doduše, Savez hrvatskih društava<br />

Berlin djeluje već od uspostave hrvatske<br />

države, ali se nije zbog raznoraznih razloga<br />

uspio sudski registrirati i dobiti onaj<br />

službeni "e.V."<br />

Zamisao o osnivanju SHDB-a stara je već<br />

preko 20 godina, ali se za vrijeme<br />

komunističke Jugoslavije nije mogla<br />

ostvariti, jer je jugodiplomaciji i njihovim<br />

gazdama bilo nezamislivo i ideološki<br />

neprihvatljivo odobriti rad krovne udruge s<br />

hrvatskim predznakom. Hvala Bogu,<br />

"olovna vremena" su iza nas, pa je, kako je<br />

već spomenuto, u ožujku o.g. i službeno<br />

počeo rad SHDB-a.<br />

U vodstvo Saveza (Upravni odbor) izabrani<br />

su predstavnici sedam registriranih<br />

hrvatskih društava i udruga, a za<br />

predsjednika je izabran Ivan Bitunjac<br />

(Zavičajni klub "Brođani"). Dopredsjednik<br />

je Pero Kolobarić (SD "Croatia"), a rizničari<br />

su Ivan Frigan (Hrv. zajednica) i Stanislav<br />

Halužan (HDZ "S. Radić"). Članovi UO su:<br />

Zvonko Žaper (Zavičajno društvo<br />

"Tijarica"), Suzana Ivanković (Hrv. dop.<br />

škola) i Robert Krajinović (KK "Croatia").<br />

Pridruženi članovi Saveza mogu postati i<br />

sva ostala, neregristrirana hrvatska<br />

društva i udruge koja djeluju u gradu<br />

Berlinu.<br />

U nedjelju, 2. travnja održana je prva<br />

radna sjednica novoizabranog vodstva koje<br />

je, izmedu ostalog zaključilo da se u čast<br />

Dana državnosti (tako je bilo i do sada)<br />

održi kulturno-športska priredba "Dani<br />

Hrvata" a uoči početka Svjetskog prvenstva<br />

u nogometu, postavi nekoliko uličnih<br />

štandova na kojima bi se moglo kupiti<br />

hrvatske suvenire te naša jela i pića.<br />

Ovakva najava zajedništva i "momčadskog"<br />

duha je za svaku pohvalu, a registracija<br />

krovne udruge će, možda, potaknuti neka<br />

društva u zapadnome dijelu Njemačke da<br />

primijene model udruživanja berlinskih<br />

Hrvata.<br />

Ivek Milčec


PP R EE PP O R U Č<br />

A M O<br />

Ponuda tečajeva Hrvatske matice iseljenika<br />

Zagreb, Trg Stjepana Radića 3, tel. +385‐1‐6115116, www.matis.hr<br />

SVEUČILIŠNA ŠKOLA HRVATSKOGA JEZIKA I KULTURE<br />

Zagreb, 24. lipnja ‐ 21. srpnja 2006.<br />

Organizatori: HMI i Rektorat Sveučilišta u Zagrebu<br />

Suorganizator: Učenički dom Željezničke tehničke škole, Zagreb<br />

Ispunjenu pristupnicu dostaviti najkasnije do 24. svibnja<br />

MALA ŠKOLA HRVATSKOGA JEZIKA I KULTURE<br />

Novi Vinodolski, 17. – 28. srpnja 2006.<br />

Organizator: Hrvatska matica iseljenika<br />

Suorganizator: Crveni križ grada Zagreba<br />

Sponzori: Grad Zagreb, Zagrebačka županija<br />

U društvu svojih vršnjaka i nasmiješenih odličnih stručnih voditelja, naučit ćete ili poboljšati svoje<br />

znanje hrvatskoga jezika u svakodnevnim zanimljivim radionicama.<br />

ʺHRVATSKO NARODNO RUHOʺ RADIONICA NARODNIH NOŠNJI<br />

Pučišća, otok Brač – Klesarska škola, 1. – 10. kolovoza 2006.<br />


Suorganizator: Posudionica i radionica narodnih nošnji<br />

Voditelj: prof. Josip Forjan<br />

Odgovorna osoba: Srebrenka Šeravić<br />

Polaznici se mogu prijaviti za sudjelovanje najkasnije do 1. srpnja 2006.<br />

SEMINAR ʺSTVARANJE KAZALIŠTAʺ<br />

Pučišća, otok Brač, 22. ‐ 29. lipnja 2006.<br />

Organizator projekta: Nives Antoljak<br />

Voditelj projekta: Nina Kleflin<br />

Očekivani broj polaznika: 20<br />

HMI i u 2006. godini održava seminar za voditelje kazališnih (dramskih) grupa koji djeluju izvan<br />

Hrvatske.<br />

Prijavnice se primaju do 26. svibnja 2006.


LJETNA ŠKOLA HRVATSKOGA FOLKLORA PLESOVI JADRANSKOGA PODRUČJA<br />

Pučišća, otok Brač – Klesarska škola, 13. – 24. kolovoza 2006.<br />


Voditelj: prof. Andrija Ivančan<br />

Odgovorna osoba: Srebrenka Šeravić<br />

Školarina: 100 €<br />

Cijena punog pansiona po osobi dnevno 24 €<br />

Prijave: najkasnije do 1. srpnja 2006.<br />

LIN‐CRO ‐ MEĐUNARODNI TEČAJ HRVATSKOGA JEZIKA<br />

Zadar, 23. srpnja ‐ 11. kolovoza 2006.<br />

Organizatori: Lingua Croatica i Hrvatska matica iseljenika<br />

Program je namijenjen slavistima i svima ostalima koje zanima hrvatski jezik, kultura, povijest i<br />

zemljopis ‐ posebno zadarskog područja.<br />

WORLD MUSIC: ETNO GLAZBENA RADIONICA GLAZBA ISTRE<br />

Grožnjan, 8. – 16. srpnja 2006.<br />

Nositelj projekta: Hrvatska matica iseljenika<br />

Suorganizator: Hrvatska glazbena mladež<br />

Voditelj projekta: Melita Matijević<br />

Suradnici: etnomuzikolozi i etnoglazbenici<br />

Prijave: najkasnije do 25. lipnja 2006.<br />

Cijena programa i smještaja: 324 € po osobi<br />

ECO‐HERITAGE TASK FORCE<br />

Bakar i arheološka nalazišta u okolici, 23. srpnja ‐ 12. kolovoza 2006.<br />

Nositelj projekta: Hrvatska matica iseljenika<br />

Suorganizator: Općina Bakar<br />

Voditelj projekta: Nives Antoljak<br />

Mjesto održavanja: Arheološka nalazišta: Crikvenica, Novi Vinodolski, Hreljin<br />

Smještaj: Bakar, Učenički dom Pomorske škole<br />

Prijave: zaključno do 24. lipnja 2006.<br />

Projekt ZIP Eurocompetence<br />

Poslovni hrvatski jezik i poslovanje s hrvatskim poduzećima<br />

Katharina Hinić, 0179‐8734971, katharina.hinic@web.de<br />

Ovim projektom se naučnicima (Auszubildende) i mladim stručnim osobama (Fachkräfte)<br />

omogućuva učenje i usavršavanje znanja hrvatskog jezika, hrvatskih stručnih izraza i drugih<br />

stručnih znanja vezanih uz poslovanje u Hrvatskoj u cilju stjecanja dopunske kvalifikacije za rad s<br />

hrvatskim poslovnim partnerima.<br />

Školovanje uključuje učvršćivanje znanja višetjednim boravkom u Hrvatskoj i praksom u<br />

hrvatskim poduzećima.<br />

Cijena je vrlo povoljna, jer se projekt financira iz fondova Europske Unije


II ZZ R A JJ N SS K O –– M A JJ N SS K O G PP O D R U Č<br />

JJ A<br />

Inovativno poduzetništvo u Hrvatskoj<br />

U Frankfurtu je 19. siječnja 2006. upriličeno predstavljanje znanstvenog rada Claudie Grupe<br />

i dr. Siniše Kušića o hrvatskom gospodarstvu<br />

Dr. Siniša Kušić i Claudia Grupe<br />

Claudia Grupe i dr. Siniša Kušić, suradnici na<br />

Ekonomskom fakultetu pri Sveučilištu J.W.<br />

Goethe u Frankfurtu, predstavili su 19.01.2006.<br />

znanstveni rad pod naslovom: "Inovativno<br />

poduzetništvo u Hrvatskoj". (1) Knjiga je<br />

svojevrsni nastavak radova objavljenih u<br />

zborniku radova: Siniša Kušić (ed.): "Path-<br />

Dependent Development in the Western Balkans<br />

- The Impact of Privatization". (2)<br />

Hrvatsko gospodarstvo je predmet zanimanja<br />

znanstvenih suradnika okupljenih pred katedrom<br />

prof. dr. Bauera sa zadatkom prikazivanja<br />

privrednih potencija Jugoistočne Europe.<br />

Primijenjena znanost u poduzetništvu je jedan od<br />

odlučujućih preduvjeta za uspješno poslovanje.<br />

U knjizi je predstavljena analiza poslovanja<br />

malih poduzeća i njihova usmjerenost prema<br />

primjeni inovativnih produkata u proizvodnji.<br />

Put od otkrića ili inovacije do proizvoda, a koji<br />

može izdržati pritisak konkurencije na tržištu,<br />

nije samo mukotrpan nego i skup. Visku cijenu<br />

kreacije novog proizvoda mogu si dozvoliti tek<br />

velika poduzeća s dovoljnom zalihom vlastitog<br />

kapitala. Nasuprot tome, mala i srednja<br />

poduzeća, koja su nastala upravo iz želje<br />

pronalazača da ostvari svoju inovaciju, su u<br />

pravilu bez vlastitog kapitala. U predavanju na<br />

Frankfurtskom Sveučilištu je istaknuto kako<br />

postoji ogroman dotok kapitala u Hrvatsku, ali<br />

samo mali dio je usmjeren u proizvodnju kao<br />

investicioni kapital za neovisnu proizvodnju. I<br />

dok su privatna domaćinstva prezadužena<br />

potrošačkim kreditima, poduzeća koja su<br />

osnovana sa ciljem uspostavljanja proizvodnje<br />

doživljavaju transformaciju u isključivo prodajne<br />

centre. U Hrvatskoj se potrošnja zadovoljava<br />

uvozom, a taj uvoz je omogućen potrošačkim<br />

kreditima. Rješenje ove dileme nalazimo u<br />

podnaslovu knjige: Is there a Market for Venture<br />

Capital (Postoji li tržište (u Hrvatskoj) za<br />

zajednička ulaganja) Potvrdni odgovor na ovo<br />

pitanje je ujedno i zadaća novog ustrojstva<br />

hrvatskog gospodarstva, a čiji razvoj ovisi u<br />

organizaciji suradnje sa stranim partnerima.<br />

Knjiga je pisana engleskim jezikom uvriježenim<br />

u znanstvenim krugovima. Iako je njezina<br />

namjena da posluži budućim istraživanjima kao<br />

orijentacija i podloga za znanstveni rad, ostaje i<br />

za širu publiku nužan priručnik za razumijevanje<br />

(ne)uspjeha hrvatskog poduzetništva.<br />

Ekonomski fakultet u Frankfurtu je jedina<br />

znanstvena institucija u svijetu koja se javno bavi<br />

predmetom razvoja gospodarstva u Hrvatskoj.<br />

Ivica Košak<br />

1. Nomos Verlag, Baden Baden 2005, S. 140.<br />

2. Europäischer Verlag der Wissenschaften P. Lang,<br />

Frankfurt am Main 2005, S. 220.


II ZZ ŽŽ II V O TT A ZZ A JJ EE D N II C EE<br />

Transatlantik<br />

Film o hrvatskom iseljeništvu redatelja Mladena Jurana<br />

Radnja filma zahvaća vrijeme pred Prvi svjetski<br />

rat, vrijeme mnogih političkih nemira, ratova<br />

koji neprekidno "vise u zraku" i vrijeme velike<br />

bijede i siromaštva. Našem čovjeku, kao i<br />

mnogim drugim Europljanima, Amerika<br />

predstavlja zemlju neograničenih mogućnosti,<br />

zemlju u kojoj će lako ostvariti svoje snove. U<br />

njoj svoju priliku traže razni pustolovi,<br />

kriminalci, bijednici, politički emigranti,<br />

dezerteri ...<br />

U nedjelju, 29. siječnja 2006. Hrvatska<br />

kulturna zajednica prikazala je u dvorani<br />

župnog doma u Wiesbadenu hrvatski igrani<br />

film "Transatlantik", zagrebačkog redatelja<br />

Mladena Jurana. Uz poznate hrvatske glumce<br />

poput Filipa Šovagovića, Borisa Dvornika, Relje<br />

Bašića, Alena Liverića, Josipa Gendu i druge u<br />

glavnoj ulozi nastupa Melita Jurišić, nama<br />

manje poznata Australka hrvatskog podrijetla,<br />

koja je u Australiji prava zvijezda.<br />

Veliko priznanje film je dobio nagrađivanjem sa<br />

čak četiri Zlatne arene na najvećem hrvatskom<br />

filmskom festivalu u Puli 1998. godine.<br />

Transatlantik je, iako napravljen kao "krimić",<br />

pa i "ljubić", zapravo vrlo potresna i tragična<br />

priča o sudbini hrvatskog čovjeka osuđenog na<br />

iseljavanje i bijeg. Ujedno je to i prvi hrvatski<br />

film snimljen na tu temu. Samom redatelju ova<br />

je tema vrlo bliska, on potječe iz iseljeničke<br />

obitelji, otac mu je već sa četrnaest godina<br />

napustio rodni Murter, a i on sam je deset<br />

godina proveo u iseljeništvu.<br />

Jakov je hrvatski emigrant koji u Pittsburgu<br />

nalazi utočište pred mobilizacijom 1918.<br />

Stanuje u iseljeničkom hotelu zemljaka Mihe.<br />

Miha, koji je omogućio Jakovljev dolazak u<br />

Ameriku, odriće se Zorke, djevojke koja mu je<br />

bila poslana za sklapanje braka, spoznavši da se<br />

ona i Jakov poznaju iz rodnog kraja i da se već<br />

dugo vole. Nizom čudnih i tragičnih okolnosti<br />

Jakov saznaje da mu je Miha zapravo otac.<br />

Nakon tajnovitog ubojstva Mihe, Zorka bude<br />

uhićena pod sumnjom za umorstvo. Nakon<br />

Zorkinog puštanja iz zatvora i stalnog pritiska<br />

gangsterskog podzemlja Jakov je prisiljen iseliti<br />

u Kanadu, gdje Zorka shrvana opakom bolešću<br />

umire. Deset godina kasnije Jakov se kao bogat<br />

čovjek vraća kući. Otkriva da je izgubio<br />

domovinu, jer nije dobrodošao, pa ponovno<br />

kreće preko Atlantika, ovaj put zauvijek.<br />

Nažalost ovakvih i sličnih priča o životu<br />

hrvatskih iseljenika ima mnogo i previše. Ostaje<br />

nam nada, da će sada kad konačno imamo<br />

svoju državu, u njoj doći do gospodarskog<br />

procvata i blagostanja za sve, kako nikad više<br />

ne bismo pomišljali da u iseljeništvu potražimo<br />

bolju budućnost.<br />

(BAn)




Tradicionalna roštilijada Hrvatske kulturne<br />

zajednice Wiesbaden održala se ove godine u<br />

nedjelju, 21. svibnja kao i obično na izletištu<br />

Platte. Dan je, iako bez kiše, bio pretežito<br />

oblačan i prohladan. Sunce se samo pokadkad<br />

sramežljivo pojavilo da bi onda opet brzo<br />

iščezlo. Unatoč takvog vremena okupio se velik<br />

broj članova i prijatelja zajednice.<br />

Roštilijada<br />

Muškarci su se odmah prihvatili svog omiljelog<br />

posla - paljenja vatre i pravljenja žara za meso.<br />

Oveća skupina, uglavnom žena, stajala je<br />

ispred drvenjare raspravljajući o Severininom<br />

nastupu na Euroviziji u Ateni na natjecanju za<br />

pjesmu Europe koje se bilo održalo dan prije.<br />

Gospođe su bile vrlo oštre u ocjenama dok su<br />

se muškarci suzdržavali svake primjedbe,<br />

pribojavajući se da supruge ne primijete koliko<br />

ih je nastup zadivio.<br />

Lijepo, ljepše, uz pjesmu najljepše<br />

Raspoloženje je bilo izvrsno, šalili smo se i<br />

razgovarali o svemu i svačemu. Miris pećenog<br />

mesa nakratko je prekinuo razgovor. Dobrano<br />

gladni prihvatili smo se jela. Odrezaka je bilo u<br />

obilju, a potrudili smo se i za bogatu ponudu<br />

domaćeg kruha, savijaća od sira, salata i kolaća.<br />

Ni dobrog hrvatskog vina naravno nije<br />

manjkalo. Ivankina, već neizostavna, savijaća<br />

od sira je bila kao i uvijek izvrsna, možda i<br />

predobra, jer je onima koji joj nisu mogli<br />

odoljeti "pokvarila" ručak.<br />

Nije bilo kiše, pa su mladi i najmlađi uživali vani<br />

Nogometna groznica na pomolu<br />

Nakon jela druženje se nastavilo uz vatru i<br />

pokoju čašicu vina. U kolibi je bilo toplo i vrlo<br />

veselo. Ovo lijepo poslijepodne i prekrasan<br />

ugođaj upotpunili su zvuci pjesme koju su<br />

povele članice naše folklorne grupe uz<br />

svesrdnu podršku ostalih.<br />

(BAn)



Poklade u Mainzu<br />

Hrvatska kulturna zajednica Mainz upriličila je u nedjelju, 26. veljače 2006. tradicionalnu<br />

pokladnu zabavu, u svojim prostorijama u kući Mainz-Zagreb.<br />

Po uzoru na karneval u Mainzu, svojim satiričkohumorističkim<br />

karnevalskim nagovorima, prisutne<br />

je zabavljala Katica Kiš, sa željom da ih razveseli i<br />

nasmije, jer su pod bremenom pečalbarskog teškog<br />

života gotovo zaboravili na smijeh i šalu.<br />

Na teške poslove Hrvat vijek se stavlja<br />

Kad se dobit dijeli, on se zaboravlja.<br />

Za godišnji odmor novac smo trošili<br />

Da bi za rodbinu poklone kupili.<br />

Ako im pak tada damo poklon mali<br />

Kažu da smo sada mi škrti postali.<br />

Kad im treba nešto kukati nam znaju<br />

Za izlaske, modu, para pak imaju.<br />

Ako njima novac nekad posudimo<br />

Nikada te pare više ne vidimo.<br />

Dug se zaboravlja, a i hvale nema<br />

Tek ostaje samo tužna uspomena.<br />

Ako novac njima mi ne posudimo<br />

Tvrde oni tada, da ih ne volimo.<br />

U šali, pa opali!<br />

«ISELJENIČKA SUDBINA» - odlomak<br />

Svi smo došli ovdje u mladim danima<br />

Nosit će nas nazad, stare na leđima.<br />

Takva nam je naša životna sudbina<br />

Što nam kroji svima, tuđina, tuđina.<br />

Iz mnogih krajeva propale nam Juge<br />

Došli smo za markom, nije bilo druge.<br />

U Njemačku mnogi Hrvati su došli<br />

«Trbuhom za kruhom» u tuđinu pošli.<br />

Hrvat u tuđini vijek marljivo radi<br />

Umjesto domaje tuđu zemlju gradi.<br />

Svi na teškom poslu, gradnji i tvornici<br />

Rijetko da su neki pravi službenici.<br />

Mnoge žene naše da više zarade<br />

Poslije posla idu čistiti zahode.<br />

Nije već sramota te zahode prati,<br />

Ali zašto uvijek rade to Hrvati<br />

Dok radit možemo trpe nas, bičuju<br />

Čim se razbolimo otkaz najavljuju.<br />

Kada na naš Jadran mi stignemo plavi<br />

Za nas tad se opet novi problem javi.<br />

Ne smijemo reći da radimo vani<br />

Jer ćemo do gola biti očupani.<br />

Godine prolaze i život nam kradu<br />

Vodimo se još na «privremenom radu».<br />

Za zapadni svijet smo moderni robovi<br />

Zovu nas od milja «Gastarbeiteri».<br />

Djeca naša koja rođena su tuđer<br />

Vratiti se neće, ostati će ovđer.<br />

Pod hrvatskim nebom sretniji bi bili<br />

I ljepotu doma svoga uživali.<br />

Vratite se mladi našoj domovini<br />

Kako bi izbjegli ovakvoj sudbini!<br />

Kad nam snaga bude tjelesna pri kraju<br />

Vratit će se neki, živi u domaju.<br />

Da spokoja nađe umorno nam tijelo<br />

Kada završimo mi životno djelo.<br />

Makar da nam kosti u miru počinu<br />

I vijek zaborave tuđinu, tuđinu.<br />

Katica Kiš

- 40 -<br />

O BB A V II JJ EE SS TT II<br />

_______________<br />

Hrvatski župni dom "Kardinal Franjo Kuharić"<br />

Holsteinstr. 15A, ugao Waldstr, Wiesbaden<br />

Jednom mjesečno, petak u 17 sati<br />

Redovni otvoreni sastanci<br />

predsjedništva HKZ-a Wiesbaden<br />

(sljedeći sastanak 02. lipnja 2006.)<br />

Svakog ponedjeljka u 19 sati<br />

Vježbanje folklorne skupine HKZ-a Wiesbaden<br />

_______________<br />

Katolička zajednica Maria Hilf<br />

Kellerstr. 37, Wiesbaden<br />

Svake prve i treće subote u mjesecu od 19 do 22 sata<br />

Kuglana: kuglanje za članove HKZ-a Wiesbaden<br />

_______________<br />

Ured Caritasa<br />

Alcide-de-Gasperi-Str. 2, Wiesbaden<br />

svake srijede od 14 – 18 sati<br />

Knjižnica HKZ-a Wiesbaden, posuđivanje knjiga<br />

Dernschen Gelände, Wiesbaden<br />

Međunarodni ljetni festival; štand i glazbeni prilog HKZ-a,<br />

16. rujna 2006.<br />

Radujemo se što u redovima<br />

Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden<br />

možemo pozdraviti nove članove<br />

Vesnu i Slavena Ljiljanović<br />

i<br />

Katicu i Zdravka Škoro<br />

i vjerujemo u plodnu suradnju<br />

na uzajamno zadovoljstvo i korist.

Riječ br. 40 svibanj 2006 PDF Download - Hrvatska kulturna ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?