Fojnička škrinja broj 2 - Samostan Fojnica

PODRUŽNICA FOJNICA 

Broj 2 

siječanj/veljača 2010. 

cijena 2 KM

Libelle je mala obiteljska radionica za izradu unikatnih 

radova u drvetu. Radionicu su osnovali Monika i Darko 

Mihić. Radovi su od punog drveta, oslikani i patinirani: 

kredenci, komode, škrinjice, ogledala... 

Ilićka 231, Mostar 

tel.+387 36 330 083 

www.libelle.nu 

Tel. +387 30 831 659 

Mob. +387 63 924 217 

+387 63 337 605 

apoteka/ljekarna 

“Medico-farm” 

Fojnica 

030 831 024 

Fojnica promo 

prezentacija turističke ponude Fojnice 

smještaj • fakultativni izleti 

originalni fojnički suveniri • zdrava hrana 

tel/fax:030 830 001 

mob:063 446 007; 063 369 126; 063 339 292 

e-mail: vrankamen@yahoo.com 

www.vrankamen.ba

UVODNIK 

IZ ŽUPNIH MATICA 

FOJNIČKAŠKRINJA 

Poštovane čitateljice i čitatelji, 

od našeg prvog pojavljivanja je već proletjelo dva mjeseca! Činilo 

nam se to vrijeme sasvim dovoljnim za pripremu novih informacija i 

zanimljivih priča. Kako je siječanj uobičajeno mrtav mjesec članci za 

drugi broj Fojničke škrinje bili su sporadični i oskudni te smo već počeli 

razmišljati o novim rubrikama kojima bismo ispunili naše stranice. 

Međutim, prvu polovicu veljače obilježile su vrlo intenzivne aktivnosti 

vijećnika Općinskog Vijeća Fojnica, počele su pripreme za poklade a 

mnogi su se prisjetili i sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih, pa smo 

između velikog broja pristiglih priloga čak morali birati one 

najaktualnije. 

Primijetiti ćete kako su se našem uredničkom savjetu pridružile 

nove snage što će, vjerujemo, znatno poboljšati kvalitetu časopisa. 

Nadamo se dugoj i bogatoj suradnji te pozivamo sve zainteresirane da 

svoja razmišljanja iz bilo koje oblasti podijele s nama i našim 

čitateljima. 

U ovom smo broju pokušali ukloniti sadržajne i tehničke nedostatke 

koji su se u prvom broju pojavili kao posljedica našeg neiskustva na 

polju novinarstva. Reakcije koje smo izazvali u našoj maloj sredini, kao 

i odjek oduševljenja koji je stigao do nas iz daleke Australije, Švedske, 

bližih europskih zemalja, a posebno od velike zajednice fojničana u 

Kninu, već sada ugrađujemo među ove stranice, zahvalni na kritikama i 

savjetima. U želji da i cijenom približimo Fojničku škrinju njenim 

čitateljima, pojeftinili smo tisak časopisa prelazeći na kombinaciju 

stranica u boji sa crno-bijelim stranicama. 

Vjerujem kako ćete provesti nasmijane trenutke u pokladnoj 

povorci, trenutke opuštanja uz voljenu osobu na dan zaljubljenih, 

povući se u meditativni trenutak korizmene priprave i naravno, pronaći 

koji trenutak i za Fojničku škrinju… 

urednica 

prosinac 2009./siječanj 2010. 

Kršteni 

Leonardo Šain 

Ivica i Ivana, rođ. Biberdžić 

Gabrijel Bošnjak 

Marijo i Dragana, rođ. Drmać 

Nika Vicić 

Nikola i Julijana, rođ. Drmać 

Teo Jukić 

Albert i Sanja, rođ. Marković 

Dario Oroz 

Zoran i Suzana, rođ. Dugandžić 

Andrej Cvjetković 

Tomislav i Svjetlana, rođ. Stjepanović 

Mijo Čuturić 

Ivica i Josipa, rođ. Babić 

Lisa Mia Schneider 

Bernd i Monika, rođ. Stojaković 

Ivona Miličević 

Dragan i Vanja, rođ. Drmać 

Karlo Babić 

Radomir i Katarina, rođ. Marković 

Lorena Oroz 

Goran i Nevenka, rođ. Grubešić 

Ana Bošnjak 

Robert i Renata, rođ. Bencun 

Vjenčani 

Alen Antić i Tanja Grgić 

Ivica Šain i Ivana Biberdžić 

Dalibor Ljubičić i Marija Krajina 

Umrli 

Mato Topić, 1933. 

Luca Bilić, rođ. Romić, 1936. 

Anđa Rajić, rođ. Batista, 1939. 

Jozo Marković, 1940. 

Pero Jurak, 1932. 

Niko Božić, 1940. 

Katica Kapetanović, rođ. Bilić, 1935. 

Josip Šušnjara, 1954. 

Delfa Bošnjak rođ. Mijić, 1927. 

Mara Tuka rođ. Puljić, 1932. 

Fojnička škrinja, broj 2, siječanj/veljača 2010 . 

osnivač i izdavač: HKD ˝Napredak˝, Podružnica Fojnica 

■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana 

Cvjetković, Jakov Gavran, Slavica Miletić, Božana Tuka i fra Nikica Vujica ■ 

urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Branka Jukić, Ivan Katavić, 

Josipa Lovrić i fra Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić 

■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail: 

napredak.fojnica@gmail.com ■ žiro-račun: 3060350000782209 Hypo 

Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak: NAKLADA-TISAK 

KS Kiseljak 

Kontakt za oglašavanje sjećanja na pokojnike: 

adresa: Mehmeda Spahe bb, Fojnica, 

e-mail: napredak.fojnica@gmail.com 

mob.: 063 685 588 

Potrebno je navesti točno ime i prezime 

pokojnika, godinu rođenja, godinu smrti a po 

želji korisnika oglašavanja objavljujemo 

fotografiju i kraće popratne tekstove. Uredništvo 

časopisa zadržava pravo korekcije 

tekstova. 

SIJEČANJ/VELJAČA 2010. BROJ 2 

3

AKTUALNOSTI 


Veliki uspjeh “Male scene” 

U prvom broju Fojničke škrinje upoznali smo se ukratko sa 

formiranjem dramskog ansambla "Mala scena". Ta vesela družina 

je u sklopu manifestacije U susret Božiću također dala svoj 

doprinos poklanjajući nam dvije premijerne predstave. 

Dana 19. prosinca 2009. izveli su predstavu Dođi tata, čeka-mo 

te!, toplu božićnu priču o obitelji koja prolazi kroz različite 

emotivne trenutke, željno iščekujući očev dolazak iz Njemačke za 

Božić. 22. prosinca 2009. odigrali su bajku Snježana i sedam 

patuljaka, svima nama dobro poznatu priču u kojoj na kraju do-bro 

pobjeđuje zlo. Svojim sjajnim nastupom uspjeli su izma-miti i suze 

i osmijehe kod publike. 

Nakon zimskog odmora uslijedile su probe i rad na novim 

tekstovima pa se uskoro nadamo lijepim druženjima sa oko 50-ak 

sjajnih malih glumaca. 

A. Markanović 

Posljedice Valentinova 

Pogled kroz masku 

U Fojnici se tradicionalno već neznano koju godinu za redom 

obilježava pokladna trodnevnica. Tako je i ove godine, u nedjelju 

14. veljače 2010., u združenoj organizaciji KPD-a Matija Gubec, 

HKD-a Napredak, HKPD-a Rodoljub i Franjevačkog samostana, 

povorka čorjaka krenula oko podneva sa Otigošća, uz pjesmu, ples 

i starinske, pokladne povike. Planom rute, pokladna povorka je 

krenula preko Gojevića, Lužina, Bakovića, Trošnjika, Alaupovke, 

Nadbara i Šćitova, te se u ovim naseljima zaustavljala izmamiti 

mještane iz njihovih domova, zabaviti ih i nasmijati. U običaju je 

čorjake darivati jajima, rakijom, krofnama, jabukama..., a danas 

nije rijetkost i novcem. Najduhovitiji čorjaci obično najbrže 

napune svoje šarene torbice. U kasnim popodnevnim satima 

povorka je stigla u grad gdje su pred restoranom Stari grad mnoge 

znatiželjnike uvukli u dugo, razigrano kolo. Pokladna nedjeljna 

zabava završila je pod starom lipom Fojničkog samostana. U 

ponedjeljak, 15. veljače, zaljubljenici maskiranja su po vlastitim 

željama obilazili fojnička naselja, a bilo je grupa koje su se odvezle 

i u susjedne općine, Kiseljak i Kreševo. 

16. veljače, na pokladni utorak, maškare su kulminirale 

igrankom u Domu kulture u Bakovićima gdje su dodijeljene 

nagrade za najljepše maske. 

U 23:45 veseli čorjaci su odigrali posljednje kolo čime je 

najavljen početak Korizme, razdoblja odricanja od užitaka, 

razdoblja pokore i molitve. 

14. veljača 2010. Obilazeći restorane, kavane i kafiće, koji su 

prijašnjih godina bili poprišta osvježavanja ljubavnih zavjeta, 

primijetili smo kako nema uobičajene gužve niti ushićenja povodom 

Dana zaljubljenih. Našalili smo se sa nekoliko zaljubljenih 

parova pitajući ih je li možda razlog tome bio cjelodnevna (ili 

višegodišnja) zabava pod maskama pa je, nakon što su one skinute, 

preostalo malo razloga za veselje Među odgovorima o razlozima 

pada popularnosti sv. Valentina najčešći je bio onaj koji se tiče 

posljedica recesije. 

“U ovim teškim vremenima mnogi su se odlučili za skromniju 

varijantu proslave i ostali doma uz neku finu večericu i specijalno 

vino. Ne vjerujem da je sv. Valentin zaboravljen! Uostalom, 

posljedice Valentinova su očite tek nakon devet mjeseci” - uz 

gromoglasan smijeh nam je objasnio jedan šaljivđija. S.L. 

Gulaš i rakija na Poljani 

U subotu 13. veljače, u organizaciji RC Brusnica, održano je 

natjecanje u pripremanju gulaša u kotliću. Šest ekipa iz Žepča, 

Kiseljaka, Viteza i Fojnice su tijekom višesatnog boravka u idiličnom, 

snježnom okruženju na Poljani ulagali sve svoje kulinarsko 

umijeće. Ekipi Marka Stojimilovića je toga dana sve išlo za kutlačom 

pa su osvojili prvu nagradu, vikend boravak sa punim 

pansionom za dvije osobe. Ocjenjivački žiri je uz gulaše isprobavao 

i domaće rakije te su najboljom šljivovicom i kruškom proglasili 

one iz podruma fojničanina Pere Miletića dok je najbolja viljamovka 

vlasništvo kiseljačanina Vinka Vrljička - Šice. 

S.L. 

4 

BROJ 2 SIJEČANJ/VELJAČA 2010.


A N K E T A 

Jeste li čitali Fojničku škrinju 

Zanimale su nas reakcije na prvi broj časopisa Fojnička škrinja pa smo nekolicinu naših 

sugrađana pitali jesu li čuli za časopis, što misle o njemu, što mu nedostaje i kako bismo 

mogli poboljšati i obogatiti kvalitetu ponuđenih tema. Dobili smo korisne sugestije i 

prijedloge od kojih će mnogi biti realizirani već u sljedećem broju. 

Autor ankete A. Cvjetković 

Mara Taraba rođ. Barišić iz Fojnice, 

umirovljenica 

Vidjela sam da ima list Fojnička škrinja 

kod rodice i vidjela sam na TV-u reportažu 

o tome da je to Napretkov list iz 

Fojnice. Nisam ga čitala, ali drago mi je 

vidjeti da u Fojnici imamo novine koje će 

pisati o Fojnici i svemu onome što je vezano 

za naš kraj. Nadam se da će napisati 

i koje slovo o nama umirovljenicima u 

vašoj Škrinji. 

Željko Krajina iz Ostružnice, 

tajnik Udruženja za sport i rekreaciju 

“Katarina” Fojnica 

Da, čitao sam Fojničku škrinju. Jako 

mi se svidjela i mislim da je ideja oko lista 

i njegovo pokretanje hvale vrijedna. 

Drago mi je da u našem gradu Fojnici postoji 

medij koji će se baviti aktualnostima 

vezanim za Fojnicu, izvještavati i 

pisati o svemu onome što je vezano za 

našu regiju. Ono što sam zapazio i što mi 

se svidjelo, tj. ono što najradije čitam, je 

sportska rubrika, dio lista koji je vezan za sport i lokalna sportska 

događanja. Naime, i sam sam vezan i angažiran kao tajnik 

Udruženja za sport i rekreaciju “Katarina” u Fojnici. Ovaj list je 

prilika da se nešto više sazna o aktualnostima vezanim za Fojnicu, 

npr. izvještaji o sportskim događajima u gradu, planovima i 

aktivnostima vezanim oko istog, da se pisano putem ovog medija 

prikaže sve ono što bi bilo intere-santno za puk općine Fojnica, pa i 

šire. Na um mi pada, recimo, fojnička dijaspora i što ovo znači za 

one koje su rođenjem vezani za ovaj kraj. Zamislite samo koliko 

ovi ljudi vole čuti, čitati i saznati nešto o svoj rodnoj Fojnici. 

Nalčo Haris iz Fojnice, 

uposlenik u građ. firmi “Vizura Fojnica” 

Čuo sam za Fojničku škrinju, ali je 

nisam čitao, što u buduće nadam se neće 

biti pravilo. Znam da su se paralelno 

pojavila čak dva lista u Fojnici; IN FO i 

vaša Škrinja, mislim da je to dobro za naš 

mali grad radi toga što se na taj način vrši 

promidžba našeg mjesta i svega onoga što 

postoji u Fojnici. Ono što bih ja volio 

čitati i o čemu bih da se piše, jesu 

dešavanja vezana za planinarenje i ribolov, nešto na tu temu. Zatim 

o ljepoti fojničkih planina, prirodi i kao zaljubljenik u ribolov, 

nešto više o zagađivanju naših rijeka i nebrizi naših stanovnika za 

prirodu, ali i onima koji se pozitivno odnose spram istog. 

Suzana Škoro iz Kiseljaka, 

studentica III. godine Pravnog fakulteta 

u Mostaru 

Mislim da je jako pozitivno što je i 

Fojnica dobila svoje novine u kojima će 

moći predstaviti sve ono što nju čini kao 

općinu, mjesto pozitivnih ljudi i specifičnih 

običaja. Nesumnjivo je da takva 

vrsta prezentacije treba i manjim 

mjestima kao što je Fojnica. Jako mi se 

svidio prvi broj Fojničke škrinje, pa vjerujem 

da će ostali biti još puno bolji jer 

nijedan početak nije lak. Sam naziv vaših novina ukazuje na to da u 

Fojničkoj škrinji zasigurno ima vrijednih stvari koje trebaju biti 

predstavljene. Prije svega mi se sviđa to što su novine jako 

raznolike i svatko može pronaći nešto za sebe. 

Mislim da u novinama prije svega trebate predstaviti Fojnicu 

kao potencijalno turističko mjesto s mnogo prirodnih ljepota i 

kulturnih znamenitosti i na taj način privući vaše čitaoce da više 

posjećuju vaše mjesto i što bolje ga upoznaju. Možda u sljedećim 

brojevima možete pisati o povijesnom razvoju vaše općine, članke 

iz kojih možemo naučiti nešto više o vašem gradu. Želim vam puno 

dobrih ideja za daljnje uređivanje vašeg časopisa i da pridobije što 

više čitatelja. 

Mario Šimunić iz Fojnice, 

frontmen grupe Chuck Noris, trenutno 

uposlen u kavani Hajdučka konoba 

(vatreni navijač Hajduka i NK 

Katarine) 

Jesam čitao i u narednom periodu ću 

čitati Škrinju. Nemam primjedbi na vaš 

prvi broj jer mislim da je Fojnička škrinja 

časopis za sve uzraste, časopis koji 

mogu čitati svi. Primjećujem da Škrinja 

izvještava o događajima vezanim uz Fojnicu, 

a i šire. Naročito mi je drago da se čuju i slikom vide, kolikotoliko 

događaji i dešavanja u Fojnici. Dio u prvom broju, koji me se 

posebno dojmio jesu sportske manifestacije u Fojnici u prošloj 

godini, vezano za “NK Katarinu” i sve što radi i što je općenito 

vezano za Udruženje za sport i rekreaciju “Katarina”, kojoj želim 

puno uspjeha u narednim sportskim/natjecateljskim aktivnostima. 

Ono o čemu bih volio da pišete u narednim brojevima jeste povijest 

glazbe, a naročito Rock'n' Roll-a. 

SIJEČANJ/VELJAČA 2010. BROJ 2 

5

FOJNIČKE PERSPEKTIVE 


Fojnica i njen strateški razvoj, 

bez ulaganja u proizvodnju 

U idućih pet godina Fojnica bi trebala dobiti kabinsku žičaru, zatvorene bazene, dva nova hotela, poslovnoapartmanski 

centar, autobusni kolodovor, lokalnu radio postaju, tvornicu za flaširanje vode. 

pćina Fojnica uskoro bi 

trebala dobiti strateški plan 

razvoja u periodu od 2010. 

do 2015. godine. Ovaj 

Ostrateški plan, koji je 

trenutačno u formi na-crta, sačinili su 

članovi Komisije koju čine fojnički 

gospodarstvenici i čla-novi zakonodavne i 

izvršne vlasti. Plan se je rađen u sklopu 

projekta “Lokalno i primarno” koji 

potpomažu predstavnici OSCE-a iz 

Travnika. 

U strateškom planu naglasak je stavljen 

na ulaganje u razvoj banjsko-rekreativnog 

turizma općine Fojnica. 

Planira se i dalje raditi na već započetim 

kompleksima, kao što su vodeni park u 

sklopu Aquareumala, Turističko-rekreacijski 

centar “Kraljica Katarina”, hotel “Stari 

Grad”, hotel “Natura”, projekt žičare Fojnica-Poljana, 

zimski sportski centar Poljana. 

Također se želi poboljšati i suradnja 

sa drugim banjskim i turističkim centrima, 

te obogatiti turistička ponuda sadržajima 

lovno-ribolovnog i sportskog turizma 

U posljednjih petnaest godina u Fojnici 

nije osnovano niti jedno proizvodno poduzeće, 

za razliku od susjedne općine Kreševo 

koja se može pohvaliti sa nekoliko 

takvih. Izgradnja tvornice za flaširanje vode 

za sada je jedini zanačajniji projekat 

ulaganja u poduzetništvo Fojnice predviđen 

u strateškom planu. Salkan Merdžanić, 

načelnik općine Fojnica, ističe kako će 

uvijek podržati bilo kakvu ideju kada je 

riječ o poduzetništvu. Međutim, općina 

Fojnica nije u mogućnosti da ulaže u 

privredne subjekte, dodaje Merdžanić: 

“Možemo podržati svaku dobru ideju i 

bit ćemo otvoreni za suradnju. Naravno da 

je privreda nešto na što treba staviti veći 

akcenat i to je ono od čega se živi. Srednje i 

malo poduzetništvo mi ćemo podržati u 

onolikoj mjeri i u onom okviru koliko je to 

u skladu sa zakonskim propisima.” 

U protekloj godini Fojnica je, zahvaljujući 

fojničkim poduzetnicima, napravila 

nekoliko iskoraka kada je riječ o turizamu i 

ugostiteljstvu i u tom smjeru nastavljeno je 

i u ovoj godini. U rujnu prošle godine u 

Fojnici je otvoren Turističko-rekreacijski 

Piše Ivan Katavić 

centar “Kraljica Katarina”, u sklopu kojeg 

su otvoreni restoran i pivnica. Po završetku 

kompletnog projekta Fojnica će dobiti još i 

hotel “Stari Grad” i moderan poslovnoapartmanski 

objekat. Ovaj objekat bit će u 

potpunosti namijenjen tržištu, sa poslovnim 

prostorima, kasinom, trgovinskim centrom 

i mnogim drugim sadržajima. U 

zgradi će također biti otvoren novi restoran 

u sklopu kojeg će se otvoriti i kongresna 

sala, kuhinja, slastičarnica, kafe galerija, 

gradska kavana. 

Rok do završetka izgradnje poslovno 

–apartmanske zgrade trebao bi biti početak 

svibnja. Otvorenje hotela “Stari Grad” planirano 

je za kraj ožujka 2010. Otvaranjem 

restorana i pivnice do sada je zaposleno 12 

radnika, a realiziranjem ostalih projekata 

trebalo bi se zaposliti još toliko, kazao nam 

je Hrvoje Barbarić, direktor poduzeća 

“Prokoško jezero”. Barbarić ističe da je 

suradnja s općinskim vlastima zadovoljavajuća: 

“Ne otežavaju nam. Neke podrške nema 

u smislu olakšica. Što se tiče toga, strogi 

su. Nemamo nikavih problema, ni zastoja s 

njihove strane.” 

Inače, poduzeće “Prokoško jezero” je 

kao građevinsko poduzeće sudjelovalo u 

izgradnji mnogih objekata, poput Aquareumala, 

te prvog stambenog objekta u Fojnici, 

koje se nalazi preko puta obdaništa. 

“Turističko-rekreacijski centar ‘Kraljca 

Katarina’, poslije Reumala, najznačajniji je 

objekat u Fojnici, arhitektonski je prelijepo 

riješen, tako da će on imati sam svoju priču 

u Fojnici. Ja sa nadam kako se na ovom 

neće zaustaviti, te da će i neko drugi investirati 

u našu malu Fojnicu”, dodaje Barbarić. 

Uz postojeće objekte Reumala i apartmanskog 

naselja, u protekloj godini završena 

i prva faza Aquaparaka - vodenog 

grada u Fojnici. Riječ je o površini od 12 

tisuća kvadratnih metara, na kojoj je napravljeno 

mnoštvo sadržaja. Kompletan 

projekat planira se završiti u idućih četiri do 

pet godina. Radovi koje će se izvoditi ove 

godine su: postavljanje keramike u bazene i 

uređenje dječjeg bazena, postavljanje tobogana 

i dodatnih sadržaja. U planu je izgradnja 

još jednog hotela i zatvorenog bazena, 

što uveliko ovisi od financijske situacije. 

Do sada je u Aquareumalu zaposleno 40 

ljudi, a planira se zaposliti još toliko po 

završetku cijeloga projekta. Dolaskom ljetne 

sezone otvara se najmanje 20 sezonskih 

radnih mjesta na bazenima. Ovim projektom 

višestruko je poboljšana turistička ponuda 

Fojnice. 

Svakako jedan od najznačajnijih investitorskih 

projekata Fojnice jeste izgradnja 

kabinske žičare – gondole vertikalnog transporta 

koja bi povezivala grad Fojnicu sa 

skijalištem na Poljani iznad Fojnice. Projekat 

je još u pripremnoj fazi, u toku je izrada 

idejnih rješenja i projektne dokumentacije. 

Studij izvodljivosti i master plan je 

pri kraju. Gondole bi trebale biti u funkciji 

krajem 2011. godine. 

Prema strateškom planu, Fojnica bi u 

idućih pet godina trebala poboljšati putnu 

komunikaciju sa susjednim općinama, sanirati 

postojeće putne komunikacije na području 

općine. U planu je izgradnja i autobusnog 

kolodvora jer je Fojnica jedan od 

rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini koji 

još uvijek nema kolodovor. Kada je riječ o 

komunalnoj infrastrukturi, planira se rekonstruirati 

postojeća kanalizaciona i vodovodna 

infrastruktura, izgraditi regionalni 

vodovod od Fojnice preko Kiseljaka do 

Visokog, te podržati projekat izgradnje Regionalne 

sanitarne deponije za sedam općina. 

U planu je i rekonstrukcija elektroinfrastrukture, 

izgradnja dalekovoda 110 

KW, te izgradnja nove infrastrukture toplinskog 

zagrijavanja Fojnice uvođenjem 

novih energenata. 

U idućih pet godina planira se raditi i na 

polju kulture i na poboljšavanju položaja 

mladih. Kulturno-zabavno-sportsku manifestaciju 

“Fojničko ljeto” planira se podići 

na veću razinu. U planu je izgradnja centra 

za male sportove i kulturna zbivanja na 

otvorenom, formiranje Vijeća mladih općine 

Fojnica kao institucije gdje će mladi 

otvoreno govoriti o problemima i potrebama 

svoje generacije. Realiziranjem omladinske 

politike općine Fojnica planira se 

6 BROJ 2 SIJEČANJ/VELJAČA 2010.


raditi na poboljšanju položaja djece i mladih 

kroz zapošljavanje, obrazovanje, socijalnu 

i zdravstvenu zaštitu, bolje organiziranje 

slobodnog vremena, aktivno učešeće 

u društvu i informiranje mladih. 

Kada je riječ o medijima planira se pojačati 

sektor informiranja javnosti kroz formiranje 

lokalne radio postaje ili druge vrste 

elektronskog medija. Nastojat će se podržati 

i izdavanje lokalnih novina, te stalno 

raditi na kvaliteti službene web stranice 

općine. 

Dugogodišnji vijećnik Općinskog vijeća 

Fojnice Andrija Lekić, nije previše 

zadovoljan budućim Strateškim planom 

razvoja jer u njemu nema planova za proizvodne 

djelatnosti. Prema njegovim riječima, 

novca u fojničkom proračunu iz godine 

u godinu je sve manje. Sadašnji proračun 

iznosi oko 2.600.000 KM, a nekada 

je iznosio 3.500.000 KM. 

“Primjera radi, poticaji u poljoprivredi 

su bili 10.000 KM. Možete misliti koliko su 

to neznatna sredstva. Ove godine predlagači 

proračuna planiraju da se i to smanji, 

da se poticaji dobivaju sa drugih razina vlasti. 

Nema optimizma za razvoj. Tu bljesne 

neki poduzetnik. Sve je to nekako fojnički, 

hladno, bez elana.” 

SIJEČANJ/VELJAČA 2010. 

Lekić također dodaje kako nije zadovoljan 

dosadašnjim načinom raspodjele 

sredstava iz proračuna Općine. Po njegovom 

mišljenju, sredstva se netransparentno 

usmjeravaju. 

“Meni je ovo već treći mandat i uvjerio 

sam se kako niti jedan načelnik na početku 

godine ne napravi plan - kako provesti 

izvršenje proračuna za određenu oblast. To 

može nekad biti i pravedno, ali ne ide to 

tako. Mislim da to nije dozvoljeno ni po 

Zakonu o proračunu, a nije ni prema građanima 

pravedno. Uzet ću primjer dječjeg 

vrtića. Tamo je planirano 40.000 KM, oni 

su dobili 31.000. Znači, duguju im 9.000. 

KM. Izravno su oštećeni djelatnici. To je 

jedan vid neplanskog trošenja proračuna. U 

tome bi se mogla tražiti i odgovornost - da li 

pročun kod utroška sredstava prati određene 

odluke, određene zaključke, da li se 

raspisuju tenderi. Mi to stalno potenciramo 

na Vijeću, ali mnoge stvari tako teku”, 

naglašava Lekić. 

Načelnik Salkan Merdžanić ističe da 

Fojnica ima jedan od najmanjih proračuna 

u Bosni i Hercegovini, što ostavlja i male 

mogućnosti: 

“Naš budžet, ako vam kažem da je oko 

2.300.000 KM, da od toga 50% ide na plate, 

pa sami razmislite šta možemo mi u tom 

BROJ 2 

pravcu učiniti Nemamo prostora, budžet 

je takav kakav je, ja mogu vrlo malo 

učiniti.” 

U Fojnici je ugašen i projekat Centra za 

razvoj biznisa, Sarajevske regionalne razvojne 

agencije SERDA. Ova je agencija 

ovlaštena od strane Europske unije, čija je 

misija da kreira pozitivno okruženje za 

održivi gospodarski razvoj u sarajevskoj 

makroregiji, te da putem mobilizacije raspoloživih 

resursa unapređuje, jača i promovira 

razvoj u regiji. 

“Ideja samog projekta bila je pokrenuta 

prije tri ili četri godine. Sve je bilo zamišljeno 

da se formira nukleus koji bi davao 

informacije na određenom mjestu. U prvoj i 

drugoj godini bio bi sufinanciran od Općine 

i SERDE, a onda bi on trebao da preraste i 

da postane samoodrživ. Međutim, kako je 

istekao ovaj period sufinanciranja od strane 

SERDE, sve je palo na teret Općine. Projekat 

nikad nije zaživio, ugasio se sam od 

sebe”, naglašava Merdžanić. 

Prema podacima Zavoda za zapošljavnje, 

u Fojnici su trenutačno nezaposlene 

2.084 osobe. Samo u prošloj godini prijavljeno 

je 407 osoba. Tokom posljednjih nekoliko 

godina zabilježen je veliki odliv 

mladih iz Fojnice, koji su trbuhom za kruhom 

otišli uglavnom u Hrvatsku. 

7

DRUŠTVO & IZAZOVI 


Postoji li rodna ravnopravnost u 

religijskim tradicijama u BiH 

Prvog dana prosinca 2009. u Fojnici je održana otvorena tribina na temu “Rodna ravnopravnost u religijskim tradicijama u BiH”. 

Organizaciju ovog zanimljivog skupa predvodila je nevladina organizacija “Forma F” pod moderatorskom palicom gospođe Mirjane 

Penava, a ugledni gosti, dr. rodnih studija Zilka Spahić Šiljak i prof.dr fra Mile Babić, su dali svoj iznimni doprinos. Sudionici tribine su 

uglavnom bile žene i to ne samo iz Fojnice već i iz Kiseljaka, Busovače, Visokog, Vareša, Sarajeva... Medutim, i udio od ¼ muškog interesa 

pridonio je otvaranju važnog pitanja: postoji li rodna ravnopravnost u religijskim zajednicama BiH I koga to uopće zanima Iznenadili bi 

ste se! Populacija starosti od 26 do 65 godina, najrazličitijih profesija: psihologinja, umirovljenici/e, profesorica filozofije i profesor 

filozofije i sociologije, nastavnici/e, inženjer, med. tehničari/ke, kuharice, trgovkinje, poduzetnica, dipl. ekonomistice, dipl. soc. radnik/ca, 

svećenik franjevac, kućanice, sportska trenerica, dipl. politolog... 

vodnu riječ okruglog stola 

Rodna ravnopravnost u 

religijskim tradici-jama u 

BiH imala je direktorica ne- 

Uv l a d i n e o r g a n i z a c i j e 

FORMA F, gos-pođa Mirjana Penava, 

kazavši kako se status žene u BiH društvu 

n e p r e s t a n o p o - g o r š a v a , u n a t o č 

organiziranju tribina koje se vode diljem 

BiH, zatim donošenju zako-na o 

ravnopravnosti spolova u BiH, nastojanjima 

za ekonomskim osnaživanjem žena 

– što je i dio misije FORME F, uključujući i 

zalaganje za integriranje rodne ravnopravnosti 

u društveno-politički život naše društvene 

zajednice. Obrazlažući svoj motiv 

priključenja ovoj nevladinoj organizaciji 

rekla je kako je praktična vjernica, odgojena 

kao katolkinja, majka tri kćeri, i kako 

živi u najtežem obliku miješanog braka. 

Naime, muž joj je Hercegovac, a ona Bosanka, 

iskazavši to na šaljiv način. Radeći 

na teritoriju cijele BiH, primijetila je kako 

Piše 

Alen Cvjetković, prof. fil. soc. 

se žene teško i stidljivo odazivaju na aktivnosti 

i tribine, ponajviše zbog tradicionalizma. 

Točnije rečeno, zbog religijskih tradicija 

kakve vladaju na ovim prostorima, žene 

imaju problem osobne slobode mišljenja 

i djelovanja. Biti vjernica za njih stvara dodatnu 

prepreku većem angažiranju u društvenom 

životu pa ostaju po strani plašeći se 



kako ne bi iznevjerile tradiciju i time izgubile 

dio svog identiteta. Do tih saznanja se 

došlo kroz brojne anonimne ankete koje se 

provode među sudionicama tribina i okruglih 

stolova u organizaciji FORMA F. Posljedica 

toga je da žene i danas prolaze kroz 

sve oblike diskriminacije i nasilja jer svojom 

pasivnošću ne mogu utjecati na stvaranje 

povoljnijeg društvenog ambijenta u kojem 

bi ravnopravno sudjelovale u ekonomskim 

i društvenim aktivnostima i političkom 

životu. Objasnila je kako je svrha ovoga 

projekta stvaranje društvenog ambijenta 

u kojem će žene i muškarci ravnopravno sudjelovati 

u kreiranju strategija razvoja humanijeg 

i ravnopravnijeg društva. Projekt 

je podržan od Ekumenske inicijative žena, 

a implementiran je u FORMA F – lokalna 

nevladina organizacija, koja podržava bosanskohercegovačku 

ženu u (re)integriranju 

u obiteljski život i društvenu zajednicu 

na način ravnopravnog sudjelovanja u ekonomskom, 

javnom i političkom životu zajednice 

i regije, što je i misija ove organizacije, 

koja je nastala kao lokalni odgovor na 

socioekonomske probleme u poslijeratnoj 

BiH. 

Nadalje, gđa Penava je govorila općenito 

o svakodnevnoj problematici žene u 

domaćinstvu, u ulozi majke, supruge, profesionalne 

izgradnje, kao i o balansiranju 

svih tih zahtjevnih uloga. 

Osvrnuvši se na svete tekstove, objavljenu 

riječ Božju sve tri monoteističke konfesije, 

pitala je, postoje li u svetim knjigama 

tekstovi koji govore o tome kako žena treba 

imati podređenu ulogu u rodno/društvenim 

odnosima i nalazi li se u njima utemeljenje 

za podređen položaj i diskriminaciju 

žene. Ako ima – onda je riječ o lošim prevodima 

svetih knjiga! 

* Origena (Aleksandrija, 185. - Tir, 253.), Tertulijana 

Quintus Septimius Florens Tertullianus, oko 160 — oko 

225), Aurelija Augustina (Tagasta 13. novembar 354. - 

Hippo 28. august 430) ... 


Prvi gost predavač bio je uvaženi prof 

dr fra Mile Babić, dekan na Franjevačkoj 

bogosloviji u Sarajevu. Fra Babić se na početku 

osvrnuo, na sebi svojstven način, na 

tradiciju i povijest tradiranja (kauzalnu vezu 

rodno/spolnih odnosa). Što je to što je 

rezultiralo tradicionalnim definiranjem i 

determiniranjem položaja žene u društvu, 

religiji, obitelji Izlažući i objašnjavajući 

na koji način jeste religija doprinijela i utjecala 

na ženu kao vjernicu, u determiniranju 

njenog položaja u društvu, njezinoj poziciji 

i igranju uloga u životu, obitelji, društvu kako 

pojedinačno tako i kolektivno, kritički 

se osvrnuo na tradiciju kršćanske misli i 

doktrine u shvaćanju žene i njene ženstvenosti. 

Od tzv. branioca vjere – apologeta*, 

kroz mračni srednji vijek i španjolsku inkviziciju, 

gdje se žena demonizira i određuje 

kao niže biće u odnosu spram muškarca 

pa sve do današnjih sličnih pokušaja. 

Čak se na crkvenim saborima i dvorovima 

vodila rasprava o tome ‘ima li žena uopće 

dušu’. Žene koje su u to vrijeme bile slobodnijeg 

duha, koje nisu slijepo slijedile 

autoritete, proglašavane su vješticama i 

spa-ljivane su na lomači. Sjećamo se različitih 

proganjanja vještica i vještičarenja u 

tom vremenu, kada se pišu čitave knjige i 

rade studije na temu vještica i vještičarenja 

(kako prepoznati vješticu, kako žene vještice 

opće i sa samim vragom i kako je žena po 

prirodi demonska i niža od muškarca po razumu). 

Govoreći o srednjovjekovnom šovinizmu, 

ksenofobiji i patrijarhalnom odnosu 

u shvaćanju i definiranju žene, o tome 

koliko je crkva zajedno sa svojom doktrinarnim 

stavom doprinijela ovom položaju 

žena do dana današnjeg. Ipak, naglasio je 

fra Babić, crkva danas zauzima bitno drukčiji 

stav u shvaćanju i determiniranju žene u 

društvu, njenoj ulozi u svijetu, govoreći o 

tome kako i na koji način treba zaštititi žene 

od kršenja njihovih prava u ime religije, 

kako promovirati i u potpunosti provoditi 

politiku rodne ravnopravnosti ističući bitnost 

kategorija ravnopravnosti svih božjih 

stvorenja i nitko ni nad čim ne treba vladati. 

Ono što je po fra Babiću bitno za nas i kod 

nas, i po Kur'anu i po Bibliji, jeste da ako 

neko djelovanje i radnja nije proizišla i 

poduzeta iz slobode, onda je to isto što i prisila 

tj. silovanje, kako ljudi, tako i života 

koji nam je po milosti Božjoj dan. U ovom 

kontekstu uvaženi je govorio o Isusu kao 

uzoru i mjerodavnosti ponašanja. Time je 

uspio naglasiti i napraviti razliku između 

vjernika i pripadnika vjeri. Po njemu, autentični 

vjernici nisu podložni kolektivizmu 

jer je za njih vjera osobna stvar, osobni 

stav, osobni izbor, što znači i osobna odgovornost, 

jer crta dobra i zla prolazi kroz srce 

BROJ 2 

svakog čovjeka pojedinca, a ne između pojedinih 

religija, kultura i civilizacija. Ono 

što treba usvojiti u svojim odlukama je ono 

što vodi na bolje za sva živa bića, iskazavši 

tako jedan, sebi svojstven holističko - univerzalistički 

stav “Mora se biti dosljedan u 

zastupanju univerzalnih vrednota”. 

Sljedeća gošća i predavačica okruglog 

stola, bila je uvažena gospođa dr. Zilka 

Spahić - Šiljak, doktorica “rodnih studija”, 

islamska teologinja i magistrica ljudskih 

prava i demokracije, članica Direktorija 

IMIC-a, Internacionalnog multireligijskog 

i interkulturalnog centra Sarajevo. Obrazlažući 

temu u kontekstu svoje knjige Žene, 

religija i politika (analiza utjecaja interpretativnog 

religijskog nasljeđa judaizma, kršćanstva 

i islama na angažman žene u javnom 

životu i politici), autorica polazi od 

analize utjecaja žene na religiju i politiku, i 

obratno, te da li religija i politika pozitivno 

ili negativno determiniraju položaj žene u 

društvenim odnosima. 

U empirijskom, tj. terenskom istraživanju 

dr. Spahić-Šiljak, i u praksi njenog 

znanstvenog rada, zaticala je situacije u kojima 

se od nje zahtijevalo da odgovori na 

pitanja: je li udana, je li majka, je li vjernica 

Osjećala je kako se od nje tražio svojevrsni 

legitimitet. Zadovoljivši sve nazočne 

potvrdnim odgovorom na sva pitanja 

kod istih je raspoloženje bilo opuštenije za 

razgovor i dijalog, što govori o društveno 

utvrđenom tabuu. 

Govoreći o teorijama i doktrini u islamskoj 

teologiji, o Kur'anu, božjoj riječi i 

objavi kao normativu, bitnosti i važnosti 

onoga što piše u svetoj objavi islama, spomenula 

je da je taj isti normativ u kršćanstvu 

Isus Krist, a u judaizmu Stari zavjet. 

Obrazlažući sve ono bitno za božanske 

objave u sve tri monoteističke konfesije, 

9

DRUŠTVO & IZAZOVI 


posebno se osvrnula na svojevrsne greške u 

prijevodu svetih tekstova sa jezika u kojem 

su izvorno pisani, obrazloživši da je duh 

vremena u kojem su nastali sveti tekstovi 

kao Božja objava različiti u raznim razdobljima 

i sa današnjeg stanovišta na neki 

način nekompaktni suvremenom kontekstu 

tumačenja i prevođenja. U nekim slučajevima 

bilo je riječi o grubim i bukvalnim greškama 

prijevoda, shvaćanjima i tumačenjima 

svetih tekstova, što je kulminiralo i 

rezultiralo jednim patrijarhalnim sustavom 

odnosa gdje je i zbog kojega se žena našla u 

podređenom položaju naspram muškarca, 

sve do današnjih dana, što po predavačici 

ove tribine nije ni u kom slučaju ispravno i 

opravdano, jer je u bitnom iskrivljena riječ 

Božja. “Islam je objavljena monoteistička 

religija koja je kao milost i putokaz upućena 

svim ljudima u 7. stoljeću na području 

današnje Saudijske Arabije, respektirajući 

prethodno monoteističko naslijeđe sa 

objavama Tevrat (Tora), Indžil (Evanđelje) 

i Zebur (Psalmi). Knjiga koja je objavljena 

Poslaniku Muhamedu, mir i spas neka je na 

njega, tijekom 23 godine njegove poslaničke 

misije, zove se Kur'an (od ar. glagola 

qare'e-jaqre'u – čitati). Neki muslimani vjeruju 

u doslovnu interpretaciju, drugi pak 

insistiraju na simboličnim i znanstvenim 

tumačenjima i značenjima Kur'ana. Na stotine 

komentara Kur'ana je napisano u proteklih 

14 stoljeća, no mora se priznati da su 

ih uglavnom pisali muškarci s pozicija moći 

i superiornosti, tako da je većina tih 

tekstova maskulinistički i patrijarhalno orijentirana 

i omeđena i ne situira ženu kao 

jednakopravnog partnera sa muškarcem. 

Postavlja se pitanje, kako živjeti moralnu 

pouku Po dr.Spahić-Šiljak, mi sljedbenici 

smo emotivno, a ne refleksivno vezani za 

religiju i iz te situacije imamo veoma tešku 

poziciju odvojiti se od tradicije i naslijeđa, 

reinterpretirati i preispitati sve to, kao i moralne 

vrijednosti proistekle iz ove tradicije i 

ovog naslijeđa. Kada je u pitanju poimanje 

rodnih odnosa, u svijetu postoji predrasuda 

u shvaćanju položaja muslimanke u islamu. 

Prosječan zapadnjak ima dvije vizije, jedna 

je slika haremskog života i sjaja koji je 

obilježio živote brojnih halifa u historiji 

islama, a druga slika se nameće putem medija, 

kao obrazac života žene u islamu danas. 

U toj slici žene su predstavljene pod 

čadorima, burkama, zatvorene u kućama, 

bez mogućnosti obrazovanja, rade i ostvaruju 

svoja temeljna ljudska prava i slobode, 

koja su imanentna svakom ljudskom biću. 

Istina je da postoje i takve prakse u muslimanskom 

svijetu, no temeljni principi vjere 

islama proturječe bilo kakvoj vrsti opresije, 

porobljavanja i nepravde. Nadalje, činjenica 

je da su Kur'an tumačili isključivo 

muškarci kroz cijelu povijest do danas, a 

tek se danas javljaju i ženski komentatori 

Kur'ana, kazala je uvažena. 

Isto tako rekla je, kako su svi pozvani, i 

muškarci i žene, svjedočiti riječ Božju, osvrnuvši 

se na riječi kojima je počela objava 

Kur'ana, upućene ljudima koji su intelektom 

i umom obdareni Uči, čitaj u ime Gospodara 

tvoga koji stvara, stvara čovjeka od 

zakačka... Ovaj ajet (stavak), kao i Objava u 

cjelini, podjednako poziva i muškarce i žene 

da se odazovu pozivu Božjem, upućenom 

Poslaniku Muhamedu. Budući da su i 

muškarci i žene najveći primjeri božanske 

milosti, njihov suverenitet i dignitet njihove 

osobnosti nitko nema pravo dovesti u 

pitanje, niti podrediti jedan spol drugome, 

pravdajući to još manjkavostima u stvaranju, 

inteligenciji i razumu. Nažalost, žena 

je ne samo u islamskom civilizacijskom obzoru 

već i u kolijevci helenističke kulture 

na kojoj počiva cjelokupno kulturno-civilizacijsko 

naslijeđe Zapada, smatrana nejednakopravnim 

bićem, defektne prirode, 

slabog mišljenja, neodlučne, senzitivne i 

manipulativne naravi. Nadalje, uvažena je 

dala primjer Poslanikove supruge Aiše, 

koja je u 7. stoljeću, u Meki i Medini, u svom 

šatoru primala posjetitelje, vjernike, velikodostojnike 

na razgovor i savjetovanje, 

pokazavši kako je i ona bila ne samo obrazovana, 

s obzirom da je dobro poznavala 

šerijatsko pravo, arapski jezik, poeziju i 

historiju, već i politički aktivna. Prelazila je 

granice privatnog i javnog prostora, koje su 

kasnije vrlo snažno naglašavane, kada je 

samo mali broj žena uspio izaći iz sjena harema 

i privatnosti i djelovati u sferi politike 

i moći. Iako su Arapi cijenili inteligenciju 

kod žena, ipak nisu bili spremni dopustiti 

ženama jednakopravno dijeljenje vlasti i 

participiranje u svim segmentima društvenoga 

života. Intelektualnost im, dakle, nije 

osporavana, ali jeste mogućnost ravnopravnog 

sudjelovanja u nauci i politici, potiskujući 

ih u sferu harema, zabranjenog 

prostora. 

Ne postoji i nema vrhunskog autoriteta 

u tumačenju Kur'ana, kazala je dr. Spahić- 

Šiljak, osvrnuvši se i prisjetivši se prvog 

reisu-l-uleme Mehmeda Džemaludina ef. 

Čauševića (1870-1938), koji je bio poznat 

po tome što je u svoje vazove unosio liberalne 

i reformatorske poglede na islamsku 

tradiciju. Bio je neosporni duhovni vođa, 

veliki pobornik prosvjete svojega naroda i 

zaslužni promicatelj tolerancije, ravnopravnog 

položaja ženskog bića u ljudskom 

društvu, prvenstveno putem njihovog odgoja 

i obrazovanja te sudjelovanju u javnom 

životu, založivši se još u vrijeme političkog 

previranja, (tijekom Prvog i pred 

Drugi svjetski rat), za vremena Austro - 

Ugarske i stare Jugoslavije, da žene ne nose 

'burku' i budu nazočne u javno-političkom 

životu u istoj mjeri kao i muškarci.Kazala 

je kako ima namjeru ponuditi generalni okvir 

za razumijevanje položaja žene u islamu 

na temelju kur'anskoga teksta i principa 

koji iz njega proizlaze, što se u velikoj mjeri 

razlikuje od prakticiranja islama danas u 

većini muslimanskih zemalja. 

Treba se zalagati za etiku brige i prijateljstva 

kao novog principa djelovanja i pristupa 

u gender/rodnim relacijama, tj. obostranom 

prijateljstvu i pomaganju u uspostavi 

mira i napretka, s jedne strane i sprječavanju 

zla u bilo kojem obliku, s druge 

strane. 

Mogli bismo zaključiti jednom od maksima 

fra Babića - “Ravnopravnost za sve, 

tako se život obogaćuje”. 


HKPD “RODOLJUB” 


snivanje kulturno-prosvjetnih i drugih 

društava hrvatskog stanovništva u 

Fojnici bilo je u skladu s općim 

ciljevima i oblicima društvenog or- 

Oganiziranja unutar hrvatskog nacionalnog 

pokreta u Bosni i Hercegovini. 

Njihov osnovni cilj bio je okupljanje svih 

Hrvata na kulturnim, prosvjetnim i gospodarskim 

osnovama i u tim okvirima buđenje 

i razvijanje nacionalne svijesti. Ovom 

aktivnošću u Fojnici rukovodili su franjevci 

i nekolicina najuglednijih građana. 

Inače, franjevci su još od ilirskog pokreta, 

sredinom 19. stoljeća, imali vodeću 

ulogu i u ovim oblastima života vjernika, 

tako da su u fojničkim hrvatskim društvima, 

sve do 1918. godine, bila iskazana i 

njihova uloga i prožimanje nacionalnog rada 

vjerskim sadržajem i interesima Crkve. 

Franjevci su u Fojnici 1896. godine osnovali 

Hrvatsko čitalačko, tamburaško, 

pjevačko i zabavno društvo pod nazivom 

“Veselica”. Nakon nekoliko godina rada 

ovo društvo se ugasilo pa je fra Alojz Cvitanović 

1906. godine osnovao Hrvatsko 

katoličko prosvjetno društvo “Rodoljub”, 

koje je radilo sve do 1918. godine kada su 

mladi članovi istisli franjevce iz odbora. 

Godinu dana nakon osnivanja, uz velike 

materijalne žrtve, društvo “Rodoljub” sagradilo 

je Hrvatski dom (današnja zgrada 

kina), koji je bio prvi ove vrste u Bosni i 

Hercegovini. Hrvatski dom je postao središte 

društvenog života i prosvjetnog rada 

hrvatskog stanovništva u Fojnici i okolini. 

Povijest HKPD “Rodoljub” u Fojnici 

Piše Jakov Gavran 

U okviru društva osnovana je knjižnica i 

čitaonica. 

Centralna figura ovog društva bio je 

njegov osnivač fra Alojz Cvitanović, koji je 

bio rukovoditelj izgradnje doma i učitelj 

omladine u pjevanju, sviranju tambure i 

glumi. 

Upravu ovog društva sačinjavali su: fra 

Dominik Gojsilović, predsjednik; Marko 

Kulier, potpredsjednik; fra Alojz Cvitanović, 

tajnik (sve do svoje smrti krajem 1911. 

godine); Ivan Kulier Martin, rizničar; Niko 

Iličić, knjižar; te Marijan Dragičević, Ivo 

Kalamut, Ivo Knežević i Anto Iličić, odbornici 

društava; i Mato Trogrančić, zamjenik 

odbornika. 

IZ STUDENTSKOG DNEVNIKA 


eć početkom akademske godine studentima 

je dobro poznato da im se u 

drugom mjesecu skoro svaki dan 

događa “dan D”. Bez obzira na sve 

Vpripreme i rad tijekom cijelog semestra, 

uvijek nastaju problemi kada se približe 

ispitni rokovi. 


Današnji tzv. Bolonjski program na 

sveučilištima u našoj državi i nije tako 

uređen kako bi trebao biti, i zapravo je vrlo 

kompliciran. Studenti ni sami više ne znaju 

kako polagati ispite pa neke ispite polažu 

preko kolokvija, neke pismeno, neke usmeno, 

a neke čak i pismeno i usmeno, što im 

BROJ 2 

sigurno nije olakšavajuća okolnost jer iziskuje 

puno strpljenja, a i “živaca”. Veliki 

broj kolegija, prijavljivanje ispita na vrijeme, 

prikupljanje potrebne literature i apsorbiranje 

te literature je nešto što svaki student 

mora proći, a događa se često da raspored 

ispita nije dobro organiziran pa se u 

jednom danu znaju održati i po dva ispita. 

To je nešto što se ne bi smjelo događati i što 

studentima sigurno donosi dodatnu nervozu 

i stres, ali , uostalom, tko pita studente za 

išta! Svi se drže onoga da su sami to sebi 

birali i nitko im za to nije kriv. Ali se ne bi 

trebalo s time složiti, jer svaki izlazak na 

ispit stvara određenu dozu psihičkog pritiska. 

Nespavanje, velike količine kave i 

čak energetska pića, koja služe kao određena 

vrsta dopinga, loše utječu na organizam 

i narušavaju njegov sklad, te stvaraju 

još veći umor i brigu koji se pretvaraju u 

stres. Jasno je da postoje načini da se to 

ublaži, ali da se u potpunosti izbjegne takva 

vrsta stresa, svaki bi se student složio da to 

predstavlja nemoguću misiju. 

B.G. 

11

IZ LJETOPISA FOJNIČKOG SAMOSTANA 


O Zemlji Bosanskog kraljevstva 

(Epitome vetustatum bosniensis provinciae 

/ Filip Lastrić. – 3. izd. – Ancona, 1776. 

Vrijednost i ljepota ovog kraljevstva 

uistinu je manje poznata svijetu pa se 

ne usuđujem da je opišem, makar to 

bilo iskreno, a da se taj prikaz kritičarima 

ne učini izmišljen i pretjeran. 

Silnik koji ovdje kroji pravdu zavio je sve 

to u tamu a povjesničari, geografi i kozmografi, 

budući da ne poznaju ove krajeve, 

crno ih prikazuju i njih se većinom površno 

dotiču. Stoga se događa da prešute unutarnju 

vrijednost ovoga tla, pa nastoje opisati 

samo surovost i neprijaznost planina. 

No onaj tko bi se oslanjao više na vlastito 

iskustvo nego li na prikaze povjesničara 

sigurno bi potvrdio ovo što ćemo reći. 

Priznali bismo da u Bosni ima dosta 

planina, ali se varaju oni koji misle da su to 

planine Gelboe. Bosna obiluje ne samo 

planinama nego i ravnicama, a jedne i 

druge vrlo su plodne. U Bosni (posebno donjoj, 

ma šta mi rekli o gornjoj, o kojoj ćemo 

niže govoriti) nema planina koje nisu bogato 

protkane krasnim i raznolikim livadama i 

Priredio fra Nikica Vujica 

gajevima. Natapaju ih potočići iz izvora, pa 

one gode pogledu i razveseljuju srce. Nema 

rijeke koja s obje strane ne bi bila okružena 

obrađenim njivama i oranicama – što ravnim 

što brežuljkastim – i to vrlo rodnim. Ne 

treba smatrati nevjerojatnim ako se kaže da 

s nekih planina teku zlatonosne rijeke. O 

tome neka kažu svoju Epirci, koji, budući 

da su vješti ispiranju zlata iz pijeska, sa 

dopuštenjem sultanovim često dođu da se 

obogate ovim zlatom. Rijeke – ne samo 

veće nego i gorski potoci – obiluju vrlo 

ukusnom ribom. Doduše, donja Bosna, 

suprotno od gornje, siromašnija je vinogradima, 

ali ne zbog toga što je za njih neprikladna, 

jer su njezini predjeli vrlo dobri za 

proizvodnju svakovrsnog vina, već zato što 

je takvo raspoloženje i volja gospodara koji 

njom vladaju. Međutim, žitarica, povrća, 

jabuka, krušaka i drugog voća svake vrste 

ima u izobilju (ako izuzmeš mali broj onog 

koje ne podnosi zimsku studen). Bogata je 

svakovrsnom stokom kao i pašnjacima za 

njihovu ljetnu ishranu, i livadama odakle se 

kupi sijeno za zimsku prehranu. Umorni 

ljudi osvježavaju se na mnogim izvorima 

vrlo pitke vode, a na dosta mjesta ima kiselih 

voda. Po mišljenju liječnika što ovuda 

prolaze i borave na dvoru namjesnika, paše, 

(kao što je tu kroz više godina bio glasoviti 

gospodin Dominik Castelli) ove su vode 

odlične. Po nagovoru tih liječnika dolaze 

ovamo neki ugledni ljudi iz kršćanskog 

svijeta, koji smatraju vrijednim ne samo da 

ih vide nego i da ih piju za svoje ozdravljenje. 

Ostaju tu po nekoliko sedmica i piju 

kiselu vodu, a posebno ističu onu što, uz 

neobično ključanje, izvire kraj rijeke Lepenice, 

nedaleko gostionice koja je i dobila 

ime po toj vodi pa se naziva Kiseli han, tj. 

Kisela gostionica. Sagrađena je na sredini 

carskog puta između Sarajeva i Travnika; 

(u ovom drugom mjestu sjedište je carskog 

namjesnika – paše). Isto tako, na mnogo 

mjesta postoje i toplice ne samo tople nego 

naprosto vrele i kipuće vode. Spomenuti 

liječnici dokazali su izvanrednu njihovu 

moć i ljekovito djelovanje u bolestima, tako 

da bi naš vladar dobivao od njih goleme 

prihode, kad bi se ugledao na kršćanske 

vladare. 

To isto treba reći o rudama. Zaista, koliko 

je planina i dolina u Bosni toliko se 

gotovo može naći rudnih nalazišta, istina, 

neiskorišćenih, zbog tajne državne politike. 

Usudio bih se reći da u kraljevini Bosni ima 

minerala svake vrste i teško bih vjerovao da 

postoji neka kovina koje ne bi bilo u utrobi 

bosanskoga tla. Ipak, u velikim se količinama 

vadi željezo, izrađuje čelik i izvozi u 

strane zemlje. Isto tako, ovdje ima, u manjoj 

mjeri, i arsenovog sulfida i žive. 

Napokon, u Gornjim i Donjim Solima i 

na drugim mjestima nalaze se bunari koji 

daju obilnu slanu vodu, što se sjaji zelenožućkastom 

bojom. Kad je prokuhaju na 

vještački način, daje tako bijelu sol, da je 

nikad ne bi razlikovao od bijelog šećera da 

je ne okusiš; takve soli ima na mnogo mjesta. 

Mnogi su povjerovali da ima mjesta 

gdje bi se mogli otvoriti rudnici kamene 

soli, a isto tako i sumpora i različitih kovina, 

ali politika, kako je već rečeno, onih koji 

vladaju, nalaže da se o tom potpuno šuti. 

Ukratko rečeno: Bosna posjeduje sve 

potrebno za prijatan ljudski život, a obiluje 

onim čime se može napuniti vladarska 

blagajna. Ipak, kako smo gore rekli, jer se 

sve to prikriva, kršćanski vladari malo 

cijene ovo kraljevstvo, koje je i te kako 

vrijedno. To je stvar dostojna žaljenja! Ili se 

možda plaše sjene brojnih tvrđava, koje 

ipak, uz suvremenu vojničku vještinu, 

(izuzevši vrlo mali broj), nemaju nikakvog 

značenja. 


IZ VREMENA PROŠLOG... 


U sumorno i dosta dosadno nedjeljno popodne ušla sam 

kao topla zraka sunca u staričinu kuću, u usamljeno srce... 

Bilo joj je drago vidjeti mlado lice i čuti, već poznati, moj 

glas. Ta starica (Kata Bošnjak, 90) kao da je čekala baš moj 

posjet, da bi se “otvorila”, da bi nam štošta mudroga i poučnoga 

rekla... 

Ovaj put zanimalo me koliko nekadašnje poklade sliče 

danas dosta urbanim karnevalskim party-jima (maškarama, 

povorkama maskiranih ljudi) pa je ispripovijedala... 

Domaćine, 

ima li jaja 

Ujednoj kući skupilo bi se nekoliko 

kršnih, odraslih muškaraca, odjenulo 

u najljepšu misnu odjeću, povuklo 

nekoliko gutljaja one rakije dugo 

čuvane za ovakve prilike, pojela bi se 

i ona najbolja pečenica, zvana zetovača, i 

moglo se poći u prošnju. Ovaj put ne u 

prošnju nečije ruke, negoli koje voćke, gutljaja 

alkoholnog pića i ponajprije zbog dobre 

zabave. Nekako između zime i proljeća 


Piše Ivana Cvjetković 

jedino veseloga što se i dogodi bile su ove 

trodnevne maškare. 

U drugoj kući, opet, oblačilo bi se par 

postarijih žena koje su bile zadužene plašiti 

mališane. One nisu bile u misnim narodnim 

nošnjama. Imale su bijele plašteve preko 

sebe (iz postelje u kojoj spavahu), a zube 

načinjene od krumpira i kako dođu pred 

BROJ 2 

čiju kuću svim klincima zadaju nemir i 

strah, zbog čega su i bile prozvane umrle 

duše. 

Oni koji ne spadaše u uglađenu gospodu 

u nošnjama, niti u jezive duhove, oni bi bili 

nazivani običnim čorjacima. Na sebi bi 

nosili gomilu kućnih haljina te ostalih slojeva 

odjeće (bilo je i donjeg rublja na glavi) 

i još kojekakvih haljetaka od susjeda. No, 

svi su imali zajedničke običaje i želju da se 

tih dana dobro zabave. 

Svaka namaškarena osoba imala bi na 

sebi okačeno zvono. U povorci bi se svirao 

neki instrument, poigrala zavrzlama (izvorno 

kolo), zapjevala pjesma... 

U ta tri dana svatko bi sa svakim došao 

na red pokladiti se jer se stalno hodalo po 

kućama. Kako mladići nisu smjeli ljubovati 

sa djevojkama u nečijoj kući, često su im 

maškare bile prilika za vidjeti kako joj je u 

kući i je li doista tako uredna i čista, kako za 

nju drže da jest. 

Poklona pokladnim gostima bilo bi u 

izobilju jer bi se tih dana hrana kuhala ne 

samo za članove obitelji nego i za sve namaskirane 

goste. Dobilo bi se ponajviše 

kokošijih jaja, oraha, jabuka, suhog mesa, 

ukusnih kolača (od kojih su se ponajviše 

pravile krafne, za kojima i dan danas 

oblizujemo usta) i još poneke sitnice, ali 

najvažnije je bilo što u vrijeme poklada je "i 

prosjak mogao biti kralj". 

Od kuće do kuće, primala bi se i uzvraćala 

radost, uz poneke i ne baš kulturne poštapalice 

i dakako, uvijek ono, “Domaćine, 

ima li jaja” 

13

PUTOVANJE U MJESTU 


FOJNICAtrans 

utovanje na Kozograd počinje 

za mrklog mraka. Alarm 

je, poput ranjenog pijetla, posve 

iskukurikao glasnice u 

P03:00. Kuhanje kave i njeno 

ravnopravno dijeljenje u dvije male 

termos boce. Sendviči, voda, fotoaparati. 

Tako naoružani sjedamo 

u škodilak i krećemo put Bakovića. 

Sa zmijolikog dijela ceste, u samom 

srcu tog povelikog sela, odvaja 

se put prema desno i vodi nas 

gore… Postaje sve strmiji pa nam 

se uši pune raznovrsnim šumovima 

koji vode svoj neovisni život. 

Tako pomalo nalikujemo školjkama 

što lebde u dubokom mraku 

oceana, iščekujući trenutak kada 

će nas dohvatiti mekana ruka i u 

savršenoj tišini osluškivati zvučni 

zapis sa vijugave nam pokosnice. 

Pod svjetlima farova otvaraju se 

stranice, teške i hrapave kao bukova 

kora što promiče i opet nam 

iznova stiže u susret. Priča se kako 

je utvrda sagrađena početkom 15. 

stoljeća! Što li je ostalo za temelj 

ove priče Nebo se hvališe svojim 

bezbrojnim zvjezdanim broševima. 

Kada ga ovako gledam, još 

snena, mjesec mi se učini smjelo 

spušten u duboki dekolte koji nas 

guta oko 45km/h. Nekoliko puta 

provjeravam što je to ostalo dole, 

iza nas. Mrak, crna tinta gusto 

razlivena po papiru sjećanja. Pogled 

ipak žudi za naslućenim gradom. 

Vozimo se. Ali pod mojim 

nogama je kamena stepenica, tako 

dobro odmjerena da nema mjesta 

za neki međukorak. A onda ih je 

iznenada bezbroj, silazim, penjem 

se. Pod mlijekom prvog svjetla nazirem 

oronule zidove. Prenem se 

kad stigosmo pred lovački dom. 

Još je noć. Parkiramo tako da nam 

svjetlosna energija automobila čini 

gomilu toplih vatrica oko drvenog 

stola. Pijemo kavu i osluškujemo 

mir. Progovaramo šapatom 

kako ne bismo probudili planinu. 

Mjesec se preselio u lijevu 

naušnicu. Navikavamo se na tminu 

i polako krećemo. Malo napamet, 

a malo oprezno. Moj brat je 

ispred, razmiče grane. Njihovi mesnati 

listovi miluju nam obraze. 

Silazimo. A onda se penjemo. Kao 

u onom kratkom snu. Hvatam se za 

kamene oštrice, ali pod prstima 

zamišljam srebrne kopče, mačeve, 

narukvice. Vjetar povremeno zatalasa 

žbun iza naših leđa. Pomišljam 

kako je upravo prošao uhoda, 

Buđenje 

smijeha 

Piše Suzana Lovrić 

konzul, fratar ili kraljica. Narodne 

predaje sačuvaše u sjećanju kozogradsku 

tvrđavu kao utočište posljednjoj 

bosanskoj kraljici Katarini 

na njenom putu iz Bobovca u 

Dubrovnik i dalje, u Rim. Ona mi 

pruža svoju hladnu, bijelu ruku i 

evo me! Već sam na vrhovima 

kozjih rogova, gledam u promijenjenu 

boju neba. Tamo gdje je 

istok, pojavila se jedna blijeda kap 

krvi i sada raste, tamni. Okrenuh se 

želeći naglas izraziti zahvalnost, 

zakašnjelu, ali iskrenu, kada sićušni 

obris njenog ponosnog hoda 

zamaknu iza releja. Selidbu jedne 

mrlje na mjesečevoj koži pročitah 

kao osmjeh. Nasmijah se sebi glasno, 

grohotom. U isti tren se i ptice 

počeše smijati u obližnjim krošnjama. 

The Byrds-i se oglasiše iz 

nekog mog unutarnjeg zvučnika - 

Glory, Glory… Kap rose sa ljubičaste 

cvjetne glave poljubi se sa 

žarkim laserom svjetla. Zagrlih 

brata i rekoh mu kako ga volim. 

Potom fotoaparati počeše škljocati 

kao prezaposlena staračka čeljust. 

Evo nas kako se hranimo ljubaznošću 

sunca. Je li nam to Zvonigrad 

preko puta Iz prozračne izmaglice 

izranjaju obronci sa crvenim 

točkicama krovova. Između njih 

vijugaju plavičaste vene putova 

koje me spajaju sa cijelim svijetom! 

Gledamo kako se širi obod 

sunčevog šešira. Protok vremena 

nije škripa kazaljki. To je praznik 

boja, melodije i spoznaja. Silazimo 

među napukline grada stopljene 

sa strmoglavom liticom. Pod 

mahovinom naslućujemo obrub 

negdašnjeg zdenca, a tvrdokorne 

temelje otkrivamo u žilama prastarih 

stabala. Ostalo je ipak nešto 

što se nije dalo porušiti niti dugim, 

mrzlim zimama niti površnošću 

ljudskom. Sjedamo u zamišljene 

kamene klupe na glavnom trgu i 

pripaljujemo cigarete čiji se žar 

stapa sa rujnim ambisom od kojega 

nema straha. Još jedno buđenje 

počinje u trenutku kada pri šetnji 

čistinom Poljane nailazimo na tri 

rasna pastuha. Svilenim gubicama, 

savršenim strojevima božjim, 

pretvaraju travnjak u golfski teren. 

Nakon što smo prošli kozje staze i 

naučili kada konji doručkuju, 

otvaramo svoje ruksake i poglede 

na ploče i lisine, vrhunce, vrani 

kamen… 

14 


EKOLOGIJA 


U susret 22. ožujku, Svjetskom danu zaštite voda 

Ako smo imalo ekološki osviješteni, 

tada će i mene i vas uvrijediti ovaj 

članak. Zašto kažem i mene! Čitajte 

dalje… 

Jutro je. Ustajem i prvo se krećem u 

pravcu kupatila, točnije ka četkici i pasti za 

zube, i naravno našoj najdražoj, jednoj jedinoj, 

onoj bez koje je tako teško i prosto nemoguće 

živjeti, VODI! 

Prije nego što počeh prati zube ugledah 

blato, ni manje ni više! 

Odkud, kako Pa to više nije ona bistra, 

bezbojna tekućina to je sad sasvim neki 

novi spoj smeđe boje. Hm! Što je to! Ma 

ne, to nije ništa drugo nego prljava voda. 

Naime, sada ću ovom članku pristupiti 

malo ozbiljnije, kao jedan ozbiljan kemičar, 

i ako se nije sebično nazvati i ekolog. 

U našem malom gradiću je početkom 

siječnja počela, ili bolje rečeno nastavila 

padati od Božića, kiša. Dugo je padala, danima. 

Mnoga područja su bila zarobljena 

vodom tako da je voda iz slavine bila zaprljana 

već duži period. Potpuno čista nije ni 

sad dok ja ovo pišem, a danas je 21. siječnja. 

Uz svo to padanje kišâ desila se i nezgoda, 

pucanje cijevi, što je značilo produžetak 

agonije. 

Za svo stanovništvo je to bila jako teška 

situacija. 

Nema više rasipanja vodom, nema trošenja 

kako smo do tada navikli, štedio se 

svaki mililitar vode iz boce. Da, tek tada svi 

počnu razmišljati ozbiljnije. 

Piše 

Lucija Bošnjak, dipl. ing. kemije 

E sada ću još ozbiljnije pristupiti pisanju 

ovoga članka. Voda, pitka voda, koliko 

ćemo je još imati u ovom pitkom obliku! 

Zasigurno ćemo je imati mi, naša 

djeca, ali do kada nije baš tako sigurno. 

Ljudi su zaista sebični ako se imalo bolje 

osvrnete korak, dva unatrag. Svuda naokolo 

su rijeke ukrašene gomilama PVC vrećica, 

ili kako mi volimo reći rijeke smeća. 

Životni standard se povećava i mi ga prihvaćamo 

htjeli mi to priznati ili ne, ali 

proporcionalno raste i naša sebičnost! O 

čemu se zapravo radi! Imamo vode koliko 

želimo, prelijepe rijeke su tu kad god 

zaželimo, ali kada se zbroji naša racionalnost 

u trošenju vode i naša druga racionalnost 

u očuvanju bistrih rijeka, bez smeća, 

dobijemo uvijek isti konačni rezultat, jednu 

veliku, negativnu nulu. I tek onda kada se 

desi i mala nestašica vode, kao što je navedeno 

u članku na početku, tek tada smo kao 

“osviješteni”. Tek tada zapravo razmišljamo. 

Ali opet za koji tren prelazimo u onu 

drugu fazu, sebičnost. Ne mislimo ni na 

vodu, ni na Planetu koju imamo, opet smo 

to samo mi, mali ljudi koji najviše vole, a 

koga drugog nego - sebe. 

Sve vam ovo možda zvuči filozofski pa 

čak i meni, priznajem. Ali sve ovo je jedna 

velika istina, ma kako ona boljela. No, ne 

moramo tako sebični i ostati ako smo rođeni 

kao takvi i naučili godinama živjeti tako. 

Ipak možemo puno toga učiniti kao pojedinci, 

djelovati kao ekološki osviještene jedinke 

na druge oko sebe i već smo otišli 

korak naprijed. Naglasiti ću samo neke od 

radnji koje možete učiniti i tako pomoći u 

globalnom očuvanju voda. 

U KUPAONICI – prilikom pranja zuba 

nemojte puštati vodu da teče. 

U KUHINJI - voće i povrće, a i posuđe 

ne perite pod mlazom vode. 

U VRTU - vrt zalijevajte samo kada je 

to stvarno potrebno. 

OKO KUĆE - prilikom pranja automobila 

koristiti spužvu, a ne mlaz tekuće 

vode. 

RIJEKE, IZVORE, JEZERA, I DRU- 

GE VODENE POVRŠINE ČUVATI, kako 

za sebe, tako i za buduće generacije. Puno 

je toga još, ali to prepuštam vama, dragim 

čitateljima, da sami razmislite i pružite 

pomoć i prirodi i sebi samima. Znate li kada 

je rođendan svim našim vodenim bogatstvima 

22. ožujka je Svjetski dan zaštite 

voda. 

Svaki dan trebamo biti svjesni što će se 

dogoditi ako nastavimo živjeti ovako, a ne 

samo taj dan obilježavati kao Dan zaštite 

voda.Voda je naš izvor života i ne dopustimo 

da ostanemo bez nje, jer onda neće 

biti ni nas! 


BROJ 2 

15

INTERVIEW 


SA SUDIONICIMA/ SUDIONICAMA OTVORENE TRIBINE NA TEMU 

''RODNA RAVNOPRAVNOST U RELIGIJSKIM TRADICIJAMA U BIH'' 

Deklarativne univerzalne vrijednosti 

U ležernoj atmosferi konferencijske dvorane hotela Reumal obavili smo intervju sa sudionicima tribine Rodna ravnopravnost u religijskim 

tradicijama BiH: gđom Mirjanom Penavom, izvršnom direktoricom nevladine organizacije FORMA F; gđom Zilkom Spahić-Šiljak, 

doktoricom “rodnih studija”, islamskom teologinjom i magistricom ljudskih prava i demokracije, članicom Direktorija Internacionalnog 

multireligijskog i interkulturnog centra Sarajevo; i prof. dr. fra Milom Babićem, dekanom na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu. 

gđa Mirjana Penava 

Gđo Penava zamolio bih Vas da nam 

nešto kažete o ovome projektu 

Gđa M. Penava: “Projekt je financijski 

podržan od Ekumenske inicijative žena. To 

je nova hrvatska nevladina organizacija 

koja podupire poticajne i transformativne 

inicijative koje podržavaju žene kao aktere 

i inicijatorice promjena u vjerskim zajednicama 

i društvu. Podržavaju male inicijative 

i male projekte u Bosni i Hercegovini, 

Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji. 

I osim organizacija i grupa, podržavaju i 

individualke (uglavnom su to teologinje) 

jer je to novo područje na ovim prostorima 

bez obzira na koncesiju o kojoj se radi, a koje 

se afirmiraju na području rodne ravnopravnosti 

i izgradnje mira i pomirenja, i 

ekumenske međureligijske suradnje s osobitim 

naglaskom na novoformirane grupe 

ili organizacije. Upravo zbog toga što je to 

novo područje kada je u pitanju ekumenska 

međureligijska suradnja. 

Organiziranjem okrugloga stola želimo 

aktualizirati potrebu raspravljanja o ženskom 

pitanju, sagledavanju i vrednovanju 

Piše 

Alen Cvjetković, prof. fil. soc. 

međusobnih odnosa spolova sukladno najnovijim 

društvenim i teološkim spoznajama, 

kako bi doprinijeli stvaranju društvenog 

ambijenta u kojem će žene i muškarci 

ravnopravno sudjelovati u kreiranju strategija 

razvoja i procesima donošenja odluka u 

Bosni i Hercegovini.” 

Gđo Spahić-Šiljak kako, po Vama, 

postaviti rodne teorije u kontekst BiH 

društva, s obzirom da smo svjedoci poslijeratne 

retradicionalizacije BiH društva 

Dr Z. Spahić-Šiljak: “Veoma važno i 

dobro pitanje. Prije svega rekla bih da se 

rodne teorije kod nas baš ne proučavaju 

mnogo, osim na univerzitetima. To je 

feministički aspekt. 

Ali kako razumjeti rodne teorije Kod 

nas se o rodu dosta govori, ali se govori i o 

feminizmu ili feminističkim teorijama, 

iako moram priznati da se u našem društvu 

proživljava retradicionalizacija rodnih 

uloga. I muškarci i žene više žele govoriti o 

rodu i rodnim teorijama nego o feminizmu, 

iako ne poznaju dobro ni jedan ni drugi 

koncept. Ako upitate bilo koga, desit će 

vam se da ne znaju definirati što to znači; 

što je feminizam, što je rod, što bi to bile 

rodne teorije itd. 

Večeras ću se osvrnuti na rodne teorije 

iz ove religijske perspektive, one koje postoje. 

Ali mislim da u našem društvu, ovakvom 

kakvo jeste, duboko patrijarhalno, 

tradicionalno, i isključujuće najbolje je govoriti 

o rodno senzitivnom pristupu ovome 

pitanju. Dakle, rodno senzitivno pitanje, što 

bi to značilo To znači, da ulogama žena i 

muškaraca pristupamo senzitivno, odnosno 

osjetljivo, shodno njihovim potrebama, načinima 

na koji oni sebe definiraju i definiraju 

svoje potrebe. Mislim da je to najprihvatljiviji 

koncept kod nas, onaj na koji 

možemo računati da će naći, tj. zadobiti širu 

podršku (otvoriti šire perspektive). Narav- 

no i ovo drugo je sve otvoreno, ali i sami 

znate kada spomenete feminističke teorije, 

feminizam, da onda imate pejorativna značenja, 

odbijanja i da većina ljudi onda razumije 

da ste vi tamo neka muškobanjasta 

osoba koja želi rušiti muškarce itd., u tom 

smislu. Zbog toga jedan rodno senzitivni 

pristup bi bio najprihvatljiviji na ovim našim 

prostorima jer on odražava i uvažava 

potrebe i žena i muškaraca, ali i dozvoljava, 

dakle, da se žene i muškarci definiraju na 

način na koji oni žele, a ne da ih mi definiramo 

i stavljamo u kontekst kako smo dosad 

navikli (npr. u tradiciji imamo obrazac 

onoga što je društveno prihvatljivo za žene i 

muškarce.), odnosno dozvoliti da se individualno 

ljudi određuju spram toga i da 

zahtijevaju svoje potrebe.” 

dr. Zilka Spahić-Šiljak 

U kontekstu svega ovdje iskazanog, 

da li je onda moguće izraditi epistemološki 

projekt po pitanju rodnih teorija 

Dr Z. Spahić-Šiljak: “Da vam kažem, 

jeste, ali to je prije svega pitanje za univerzitete 

i akademske krugove. Na ovakvim 

skupovima, u aktivističkom pristupu, takvim 

pitanjima nema puno mjesta. To je za 

akademsku zajednicu moguće, ali vrlo teško. 

I rodne teorije, iako su prisutne na fakultetima, 

imaju problem za prostor odr- 



žavanja tribina kada god treba dobiti bilo 

kakvu dozvolu na Senatu univerziteta u 

Sa-rajevu. Dakle još uvijek postoji i u 

akadem-skoj zajednici veliki otpor prema 

svemu tome, još uvijek imamo profesore 

koji od-bijaju, kada se potpišete sa 

profesorica, da vam prime dokumente da 

ne govorimo da-lje. 

I u akademskoj zajednici to teško ide, 

ali to je mjesto gdje treba postaviti to 

pitanje.” 

Koje bi feminističke teorije bile relevantne 

u suvremenom, postmodernističkom 

objašnjavanju položaja žena u društvu, 

a koje bi istakli u svezi ovoga projekta 

Rodnih odnosa 

Dr Z. Spahić-Šiljak: “Tu, prije svega, 

imate brojne teorije. U svakom teorijskom 

okviru vi imate koncepte od radikalnih do 

najliberalnijih – imate taj raspon. Kad 

kažete feminističke teorije onda se kod nas 

prije svega misli na radikalni feminizam. 

Međutim, socijalni i liberalni feminizam 

bili bi najprihvatljiviji. Zašto socijalni i 

liberalni feminizam Zato što imamo 

prak-se, reakcije i dobre primjere u 

zemljama koje su primjenjivale ove 

teorije, a to su Skandinavske zemlje, 

Holandija i još neke zemlje u kojima to 

vrlo dobro funkcionira, a razlog tomu je 

što se dosta pažnje pokla-nja socijalnoj 

pravdi. Dakle, ključni kon-cept u ovim 

teorijama je socijalna pravda: vođenje 

računa o potrebama žena, muš-karaca, 

djece, obitelji… i to je ono što, u principu, 

bi i najviše odgovaralo potrebama 

općenito.” 

Kako ostvariti rodnu ravnopravnost – 

kakav je odnos između normativnog i 

stvarnog 

Dr Z. Spahić-Šiljak: “Normativno je 

vrlo dobro uređeno u državi, ali u praksi 

vrlo se teško sprovodi... Ova tema je veoma 

važna zbog toga kako bi se osvijetlili 

pojedini dijelovi ovog pitanja iz religijske 

perspektive, znači uvidjeti u kojoj mjeri je 

ova perspektiva uključena u negativnom 

ili pozitivnom aspektu, vidjeti možemo li 

napraviti pozitivne promjene vezano za 

sve ovo.” 

Gđa M. Penava: “Da se ne bih ponavljala, 

imat ćete priliku i na večerašnjem predavanju 

čuti o ovoj i ovakvoj perspektivi, 

gdje se upravo radi o toj različitoj percepciji 

jer mi, evo ovi koji ovdje sjedimo, dolazimo 

iz različitih miljea. Radi se o tome da 

sve oblasti života nastojimo urediti tako i 

raditi na tome, iskoristiti sve mogućnosti 

da ostvarimo što više ravnopravnosti na 

svim poljima života i unutar ljudskih odnosa 

općenito.“ 


prof. dr. fra Mile Babić 

Profesore Babiću, Vi se zalažete za 

tzv. univerzalne vrijednosti s kritičkim 

osvrtom na današnju svjetsku političku 

scenu, politiku razvijenog svijeta, koja se 

zalaže, po Vama, samo deklarativno za 

Univerzalne vrijednosti. Možete li nam 

reći nešto više o tome 

Prof. fra M. Babić: “Da. Vidite, mi ljudi 

težimo za općom pravdom, općom univerzalnom 

pravdom, mi trebamo ista mjerila 

za sve, za sve dijelove zemlje, i Istok i 

Zapad. A tijekom povijesti mi smo zapadnjaci 

u ime univerzalizma izvozili svoj partikularizam. 

Mi smo svoju partikularnu 

kulturu, civilizaciju proglašavali demokratskom, 

univerzalnom. U tom smislu mi 

smo kritični prema Zapadu. 

Uvijek treba napraviti razliku da svaki 

pokušaj tradiranja univerzalnosti nije 

potpuno savršen. 

Istina je, mi težimo za univerzalnošću, 

ali smo bili skloni da tijekom povijesti 

svoju tradiciju proglasimo univerzalnom, a 

da druga to nije (civilizacijski imperijalizam). 

U to smislu sve civilizacije bi bile zajednice 

civilizacija, trebale bi se odnositi 

spram univerzalnosti, postaviti se na taj 

način, tako da nitko nikoga ne potiskuje, da 

svi budemo ravnopravni u participiranju 

povijesti, u razgovoru i dijalogu. U tom 

smislu se zalažem za univerzalne vrijednosti.” 

Kao dekan na Franjevačkom teološkom 

fakultetu u Sarajevu možete li nam 

reći, kakva je uloga franjevačke teologije 

u društvenom životu u BiH 

BROJ 2 

Prof. fra M. Babić: “Franjevačka teologija 

je teološki fakultet. Skupa sa svim svojim 

profesorima različitih struka: teologije, 

filozofije, prava, mi smo, po religijskom 

pozivu, uključeni u kulturni i društveni 

život grada Sarajeva i cijele BiH. Pišemo 

knjige, profesori objavljuju knjige sa svojih 

stručnih područja; izdajemo časopise, Bosna 

franciscana, Bilten, i Jukić; organiziramo 

znanstvene skupove i u njima sudjelujemo. 

Sudjelujemo i radimo u nevladinim 

organizacijama, članovi smo i aktivisti istih 

tih nevladinih organizacija, što pokazuje 

primjerom i ova tribina. 

Prevodimo jednu opću opciju na 

franjevačku opciju: 

Bratstvo i sestrinstvo svih stvorenja, jedan 

(srodni) mogući život svih stvorenja, 

svih bića, život u povjerenju, sestrinstvu/bratstvu 

(za realiziranje postojanja) 

bez rata, bez nasilja itd. Ukazujmo u svom 

radu na ono što onemogućuje društveni i 

duhovni napredak ljudi i naroda u Bosni i 

Hercegovini.” 

Holistički i univerzalistički pristup u 

razumijevanju života … 

Prof. fra M. Babić: “… jeste, jedna 

opcija. Kršćanska opcija, opcija univerzalnih 

vrijednosti, onih vrijednosti Kristovih 

pouka o ljubavi, o zajedništvu svih stvorenja.” 

U povodu ove tribine i vezano za isto, 

jedno pitanje ostavljeno je pred kraj. Na 

franjevačkoj teologiji studiraju i 'studentice', 

kandidati/ce za franjevački red, 

tzv. civili, možete li nam nešto više reći o 

tome 

Prof. fra M. Babić: “Isti su uvjeti za 

prijem i jednih i drugih studenata. I 

stude-nata koji su već stupili u 

franjevački red i studenata civila. 

Trebaju imati završenu gimnaziju ili 

neku drugu srednju školu. Ako u 

srednjoj školi nisu učili grčki i latin-ski, 

onda dobivaju tu mogućnost besplatno 

na prvoj godini studija. 

Mi već sada imamo diplomiranih 16 

teologinja. Ravnopravnost, ravnopravnost 

žena, to provodimo i za to se zalažemo, mi 

moramo ostvariti kršćansku univerzalnost 

u svim područjima života. Moramo i tu 

ostvariti ove kršćanske vrijednosti, zalagati 

se za ravnopravnost svih ljudi. 

…rekao je na kraju intervjua uvaženi 

fra Mile Babić, ponovno potvrdivši i 

iskazavši svoj humanistički stav u 

određivanju čovjekovog položaja i božanskog 

prava na život i postojanje svih 

stvorenja božjih. 

17

POVIJEST 


FRA AUGUSTIN MILETIĆ, biskup (1763.-1831.) 

Veliki dušobrižnik 

Bosne i Hercegovine 

ad je fra Augustin Miletić postao biskupom 

u Bosni, njegov se život stubokom 

promijenio. Dok je ranije bio 

profesor u Brešiji i Padovi te rado slu- 

Kšan, čuven, gradski propovjednik, 

1803. povjerena mu je briga za, najvećim 

dijelom, nepismene težake i pastire, raštrkane 

po golemom bosanskom i zapadnohercegovačkom 

području. Ostao je na toj 

dužnosti najprije kao pomoćni biskup deset, 

a onda kao samostalni biskup još osamnaest 

godina, sve do svoje smrti 1831. 

Njegova se biskupija prostirala po golemom, 

vrletnom području, koje je bilo bez 

putova, bez saobraćaja, pa često i bez osobne 

sigurnosti, a njegovi vjernici gotovo odreda 

siromašni, neuki, bespravni kmetovi. 

Njegovo je svećenstvo, za toliko polje rada, 

bilo malobrojno; nije raspolagalo s više od 

četiri crkve i jednom kapelom u cijeloj Bosni 

i Hercegovini i često je stanovalo u kakvom 

bijednom kućerku ili seljačkoj kolibi. 

Kad je trebalo govoriti misu, trebalo je vani 

– na otvorenom – podignuti oltar: na četiri 

koca stavili bi odozgor veću drvenu i manju 

kamenu ploču pa su i svećenik i puk podjednako 

bili izloženi studeni, vjetru, kiši i 

snijegu. Što se u takvim prilikama moglo 

očekivati, i što je u vjerskom pogledu mogao 

postići ne znam kako revan i pobožan 

biskup! Čovjek bi rekao – ništa ili vrlo 

malo. 

Fra Augustin Miletić – sa svojim svećenicima 

– pokazao je da se mogu ostvariti 

čuda. Dobru polovicu svoga vremena provodio 

je on pohađajući svoje prostrano 

područje. Šest do sedam mjeseci u godini 

obilazio je svoje vjernike, na konju ili pješice, 

odjeven u civilno odijelo, noćivajući u 

kolibi ili pojati, a nekad i u staji, pored 

18 

Fra Augustin Miletić 

Rođen je u Fojnici, 16. veljače 1763. godine od poštenih i uglednih roditelja 

Augustina Miletića i Ivanke, r. Kulierević. Kao dječak bio je izvanredno darovit i 

ćudoredan. U fojničkom samostanu završava osnovnu školu, stupa u red sv. Franje. 

Odlikovao se pobožnošću. Radi daljnjeg školovanja, fratri ga šalju u Gradac, gdje 

završava gimnaziju. U Italiji (Brescia i Padova) završava filozofske i teološke nauke, 

te postaje profesorom filozofije i teologije. Bio je izvrstan propovjednik i ispovjednik. 

Resile su ga i druge apostolske kreposti: pobožnost, gorljivost, učenost, ozbiljnost, 

dostojanstvenost i poniznost. Tako je bio rječit da su ga suvremenici nazivali 

Zlatoustim. Postio je samo o kruhu i vodi sve petke u godini. Napisao je: Početak 

slovstva i nauka krstjanskoga (Split, 1815); Istomačenje nauka karstjanskoga (Rim, 

1828); Naredbe i uprave biskupa namistnika apoštolski (Split, 1817),… Kao osobiti 

štovatelj Muke Isusove napisao je potresnu pjesmu Na planini Kalvarije, koja se i 

danas u njegovom rodnom mjestu pjeva uz korizmu na putu križa. Umro je u 

Vidošima kod Livna, obavljajući svoju biskupsku službu. Pokopan je na groblju 

Rapovine kod Livna, 18. srpnja 1831. godine. Vjernici su obilazili njegov grob i častili 

fra Augustina kao sveca. Godine 1883. njegove časne kosti svečano su prenešene 

u kapelu samostanske crkve na Gorici kod Livna. Ime slavnog biskupa Milete ne 

umire u narodu. U njegovom rodnom mjestu, Fojnici, mnoge stvrai i danas se zovu 

po njemu, kao npr. «Biskupova stijena», «Biskupova voda», … (iz knjige 

Franjevački samostan u Fojnici, fra Mije Batinića). 

stoke, neumorno propovijedajući i ispovijedajući, 

dozivljući k sebi one koji su u 

nekoj župi zastranili ili koji su bili u zavadi: 

nije popuštao dok ih ne bi izveo na pravi 

put. Gledao je kako svećenici rade pa ih je 

ispravljao i poticao na bolje. Ti dani biskupovog 

pohoda, kad se dijelila sv. krizma, 

bili su dani temeljite duhovne obnove cijele 

župe. I kad bi otišao iz nekog kraja, držao je 

onih nekoliko grešnih ili zavađenih na pameti 

. . . 

To je bila jedna polovina njegove godine. 

Drugu je polovinu (zimsku) provodio u 

svom samostanu u Fojnici: pišući izvještaje 

i pisma, i sudjelujući kao član redovničke 

obitelji u svim poslovima: rano izjutra ispovijedajući, 

počesto propovijedajući, vršeći 

vjersku pouku, i druge poslove, kako je već 

ustrebalo. 

Ali, da mu djelovanje bude trajnije i 

šire, Miletić se domislio da izloži kršćanski 


nauk i u knjizi. Naizgled nepremostiva zapreka 

bila je u tome što su njegovi vjernici, 

uz male iznimke, bili odreda nepismeni. 

Kako svladati tu prepreku Napisao je malu 

uputu u čitanje za nepismene, abecedarku 

ili bukvar, uz koji je sastavio i slogove za 

uvježbavanje čitanja... Sve to izgleda vrlo 

lako danas, kad imamo jednostavni pravopis. 

Nekoć je to bilo mnogo, mnogo teže, jer 

je npr. lagiczu trebalo pročitati kao lađicu, 

odpusctegne kao otpuštenje, nereczi kao ne 

reci, tugi kao tuđi, itd. A da se pređe od slova 

i slogova na riječi i rečenice, izabrao je 

ono što su ti početnici već znali: obične molitve 

kao Oče naš, Zdravo Marijo i Vjerovanje... 

pa su ti početnici sa začuđenjem otkrili 

kako im s papira uskaču u dušu riječi i 

smisao, otkrili su čaroliju čitanja. 

No to je bilo tek sredstvo a cilj je bio – 

pružiti vjernicima vjersku pouku. Miletić je 

to učinio vrlo pristupačno u svom djelu 


“Istomačenje stvari potribiti nauka krstjanskoga”. 

To je bilo jasno i svakome shvatljivo 

tumačenje kršćanskog nauka, do te 

mjere toplo i lijepo izloženo da se ono i 

danas, nakon tolikih drugih odličnih izlaganja, 

isplati čitati. Ta njegova knjiga nije 

tek nabrajanje tvrdnji do kojih su teolozi 

došli, nego konkretna, sasvim određena, 

uputa za kršćanski život. A onako kako je 

bila toplo pisana, tako je srdačno bila i prihvaćena 

od puka i od svećenika; te omiljele 

Biskupovače doživjele su tri odn. četiri 

izdanja: prvo 1818, drugo 1828; treće je izdanje 

priredio hercegovački biskup fra Anđeo 

Kraljević 1857. a četvrto (prerađeno) 

nadbiskup Josip Stadler. 

Miletić se podjednako pobrinuo da i 

svećenicima napismeno dadne prikladne 

upute kako će vršiti svoje pastirske dužnosti 

svojim djelom “Naredbe i uprave”. Na 

taj je način, kao svojom produženom rukom, 

preko njih, uzdizao svoj puk u vjeri. 

Nastojao je povećati broj svojih suradnika-svećenika. 

Odgajati ih u Bosni nije 

bilo moguće pa je on molio crkvene vlasti u 


Bosanski franjevac medju vjernicima 

Rimu, gdje su odobrili da će primiti na 

školovanje dvadeset mladića u Italiji; na 

sjeveru, u austrijskom carstvu, isposlovao 

je da ih prihvate trideset. Pobrinuo se da 

dječaci određeni za svećenike i u Bosni 

dobiju dobru pripravu: s određenim poučavateljima 

i osiguranim uvjetima za učenje, 

bez služinskih poslova. 

Znao je da su tri stara franjevačka samostana 

tri stupa na kojima je stajao bosanski 

katolicizam pa se brinuo za njih: kreševskom 

samostanu, koji je bio do vrata zapao 

u dugove, pomogao je da mu papa Pio VII. 

podari 1000 talira a ugarsko svećenstvo 280 

forinti. Isposlovao je ferman da se mogu 

popraviti gotovo istruli krovovi i oronuli 

zidovi sutješkog i fojničkog samostana. Na 

sličan način nastojao je pomoći, pravno i 

ekonomski, medicinski, svom puku; upravo 

radi bolje zaštite svojih vjernika isposlovao 

je da Provincija pošalje na studij istočnih 

jezika fra Marijana Šunjića, da se lakše 

mogne nositi s turskim vlastima. Ipak, ni 

izdaleka mu nije pošlo za rukom ostvariti 

sve za čim je čeznuo. 

BROJ 2 

Tko je bio taj čovjek koji je iza svega 

toga stajao i sve vodio Kakva li je bila ta 

ličnost koja je sve to mogla činiti – Bio je 

to čovjek velikog unutarnjeg života – poniznosti, 

blagosti, siromaštva, molitve, 

posta, neumornog rada. Predugo bi nas 

odvelo kad bismo ovdje iznosili pojedinosti 

o tim stvarima; ustručavamo se to učiniti i 

zato što bi današnjem čovjeku mnogo toga 

izgledalo naprosto nevjerojatno (npr. njegovo 

sušenje petkom o samom kruhu a nekad 

i bez njega, ili to što kroz zadnjih 

dvanaest godina nije zimi u sobi uopće 

ložio, ili to što je iza vlastite mise slušao 

nekoliko drugih svetih misa na velikim koljenima, 

itd.). Ali, tek time postaje nam 

razumljivo da je onda, onako pun Boga, 

uspješno prenosio vjeru na druge, da je 

svojom blagošću razoružavao nagle i naprasite, 

svojom nesebičnošću otvarao srca i 

ruke, da je – u punoj mjeri – mogao biti 

duhovni pastir cijelog svoga područja, 

čitave Bosne i Zapadne Hercegovine. 

19

DUHOVNI KUTAK 


Korizma 


alazimo se u dijelu crkvene liturgijske 

godine koji nazivamo Korizma. 

Još nismo zaboravili idilično božićno 

vrijeme, a već smo ušli u korizmu. 

NZašto uopće moramo proći kroz 

korizmu Zar ne bi bilo bolje da dočekamo 

Uskrs neopterećeni patnjom, odricanjem, 

Velikim tjednom, četrdesetdnevnom korizmom, 

križnim putem Možda bi vjera onda 

bila privlačnija Možda nam ne bi prigovarali 

da “plašimo djecu” Kad bismo svijetu 

ponudili vjeru koja je utjeha, radost, duhovnost, 

psihoterapija, a ne bismo spominjali 

križ i odricanje, svi bi nas razumjeli i ušli 

bismo kao prihvaćeni “član” u krug brojnih 

današnjih duhovnih pokreta koji nude duhovnost 

bez križa. Križ je ono što zbunjuje, 

odricanje je ono što zvuči grubo u ušima 

modernog čovjeka. Pa ipak Isus je prošao 

putem križa. Ne zato što je morao ili zato 

što mu je bilo lako trpjeti nego zato što nas 

je ljubio. Nema veće ljubavi od one koja 

prihvaća križ, koja dariva život za druge, 

trpi za drugoga. Tom ljubavlju Bogočovjek 

je premostio jaz koji je čovjek stvorio između 

sebe i Boga. I zato, kad se odričemo nečega 

to nije zato da bismo se mučili nego 

zato da bismo rasli u ljubavi, da bismo 

postajali sposobniji darivati sebe, izlaziti iz 

svoje sebičnosti i otvarati se Bogu i ljudima. 

Možda ne zvuči udobno govoriti o tome. 

Ali sve udobne duhovnosti, tehnike 

meditacije, terapije i programi ne mogu 

pružiti čovjeku ni djelić one radosti koju 

može pružiti Krist čovjeku koji krene putem 

Njegove ljubavi. Putem, koji, istina, 

ide preko Kalvarije, ali završava u Uskrsnom 

svitanju. 

Ako želimo govoriti o korizmenom vremenu, 

potrebno je gledati mnogo dalje. Potrebno 

je gledati prema Uskrsu. Naime Uskrs 

je najveći kršćanski blagdan i doista kaže 

sv. Pavao kako bi naša vjera bila uzaludna, 

kada ne bi bilo uskrsnuća. Uskrsnuće je 

pobjeda života nad smrću, a život je neizrecivi 

dar, neizmjerno vrijedan, čak i kada nosi 

trpljenja i ograničenosti. Baš zato nije 

uvijek lako vidjeti vrijednost ovoga dara, 

pa nije čudno da se ponekad i dogodi da na 

život gledamo jako površno, kao na nešto 

što je samo po sebi razumljivo, a ne kao na 

neizreciv dar koji proizlazi iz Božje ljubavi. 

Čovjek suočen sa činjenicama poput smrti, 

starosti, bolesti i trpljenja istinski smisao 

života može vidjeti tek gledajući u perspektivi 

uskrsnuća. Ne gledati život na taj način, 

ne gledati život u perspektivi koja sadrži 

vječnost, znači život vidjeti besmislenim, a 

događaje života objasniti tek slučajnošću. 

Kršćanin osobnim iskustvom uskrsnuća, 

napajan snagom vjere, može biti svjedok 

da život obasjan svjetlom Uskrsnuća 

Isusa Krista ima smisla. Stoga je važno da 

se snaga Kristova uskrsnuća obasja život 

svakog kršćanina, jer bez te snage nema 

kršćanskog života. Stoga je svaki kršćanin 

pozvan da se svakoga dana suobličuje Kristu, 

a posebice Danom Gospodnjim da ulazi 

u otajstvo euharistijskog zajedništva Crkve 

i kuša uskrsnuće i predokus vječnosti. 

Pa opet Crkva, poput brižne majke, na poseban 

način slavi blagdan nad blagdanima – 

blagdan Uskrsa. Za istinsku liturgiju Uskrsa 

potrebna je priprema, kako bi se i na duhovan 

način pripremili za taj veliki događaj 

Života. Baš zato vrijeme korizme jest dar. 

To je milosno vrijeme kada je svaki čovjek 

pozvan da gledajući na Uskrsnuće Kristovo 

dobije snagu kako ne ni prezreo ni svoj ni 

tuđi život, te kako bi mogao imati istinske 

ljubavi, koja ima moć “da oživi mrtve kosti”, 

moć života. Stoga se može kazati da je 

korizma doba ljubavi i života. 

No, korizma je i doba ‘umiranja’. Samo 

ono zrno koje umre pavši na zemlju, daje 

plod. Čuvajući svoj “život” čovjek može 

zadobiti smrt. Poglavito se ovdje misli na 

tvrdokorno čuvanje vlastitog grijeha. Zato 

je korizma doba preispitivanja, i ‘ubijanja’ 

starog čovjeka i njegovih manjkavosti, kako 

bi se snagom Duha mogao roditi novi 

čovjek. Kako Svatko će znati njemu dobar 

način: postom i nemrsom, odricanjem od 

loših navika i poniznošću, strpljivošću i 

ustrajnošću, te molitvom i dobrim djelima, 

ali iznad svega i uvijek s ljubavlju. 

Korizmeno vrijeme je vrijeme sabranosti, 

razmišljanja, molitve, pokore i dobrih 

djela. A sve je to otvaranje duše Božjem 

svjetlu da u tom svjetlu uđemo iskreno i 

hrabro u svoju savjest. Nažalost, i kršćanin 

može svojim životom biti udaljen od Boga, 

može živjeti na poganski način. Nismo li na 

Čistu srijedu bili posipani blagoslovljenim 

pepelom uz riječi: “Obratite se i vjerujte 

Evanđelju!” Stoga je korizma milosno vrijeme 

Božjeg poziva na obraćenje, na povratak 

izgubljenih sinova i kćeri k Ocu milosrđa! 

Što je obraćenje Isus je svojim slušateljima 

govorio o obraćenju. Možemo kazati 

da je cijelo Sveto pismo Božji poziv na obraćenje. 

Navode biblijskih poziva na obraćenje 

često čitamo u Časoslovu Božjega 

naroda kroz korizmu. Tako čitamo u knjizi 

proroka Ezekijela: “Obratite se, dakle, i povratite 

od svih svojih nedjela i grijeh vam 

vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe 

sva nedjela koja ste činili, i načinite sebi 

novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome 

Izraelov Ja ne želim smrti nikoga koji 

umire - riječ je Gospoda Boga. Obratite se, 

dakle, i živite!” U korizmenom čitanju čut 

ćemo i proroka Izaiju: “Ovo govori Gospodin 

Bog: ‘Ako se bezbožnik odvrati od 

svojih grijeha što ih počini i bude čuvao 

moje naredbe i vršio pravo i pravicu, živjet 

će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što 

ih počini bit će zaboravljena; zbog pravednosti 

što je čini, živjet će. Jer, zar je meni do 

toga da umre bezbožnik’ - riječ je Gospodina 

Boga - a ne da se odvrati od svojih zlih 

putova i da živi” 

Iz tih riječi Svetoga pisma jasno je što 

znači obratiti se! To znači temeljitu promjenu 

grešnog mišljenja, grešnih stavova i 

stanja; to znači svjesno i voljno odricanje 

od vlastitih grijeha, odbacivanje svojih grešnih 

stavova i želja da se živi u skladu s 

Božjom voljom. Kad grešnik postane svjestan 

svojih grijeha i odriče ih se, on je time 

raspoložen za pomirenje s Bogom, da dobije 

oproštenje svih svojih grijeha, da zaživi 

novim životom u svjetlu Božje milosti. 

Do takvog preokreta raspoloženja, do takve 

promjene volje ne dolazi čovjek vlastitom 

snagom. To je Božji zahvat u čovjekovoj 

duši. Savjest se probudi samo ako je Duh 

Sveti probudi. Kad čovjeka, kako kažemo, 

zapeče savjest, tu je već na djelu Duh Sveti 

koji uvodi u istinu i privlači na pomirenje. 

Zato Crkva u svojim molitvama, u euharistijskim 

slavljima, u raznim pobožnostima 

često upućuje molitve Ocu po Isusu Kristu 

u Duhu Svetom za obraćenje grešnika. Svako 

iskreno obraćenje grešnika je čudo Božjeg 

milosrđa. Čudom Božje milosti obratio 

se Savao iz Tarza pred vratima Damaska i 

postao apostol Pavao. Čudom Božjim obratila 

se grešnica iz Magdale i postala pokornicom. 

Darom Božje milosti zavapio je desni 

razbojnik na križu: “Isuse, sjeti me se, 

kada dođeš u kraljevstvo svoje!” Isus mu 

reče: “Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa 

mnom u raju!” Jednako je blizu bio i lijevi 

razbojnik, ali nije prihvatio milost. 

Prije nekoliko godina umrla je u jednom 

indijskom karmelu na glasu svetosti karmelićanka 

koja je bila hipijevka. Odlutala je s 

hipijevcima na Istok. Na jednom pustom 

otoku u blizini Hong Konga doživjela je čudesnu 

milost obraćenja što ona ovako opisuje: 

“Bila sam najednom uronjena u radost, 

u neizmjernu radost... Najednom, nakon 

tolikih dana tjeskobnog traženja, suza i 

muka, najednom se sve preda mnom otvorilo... 

Govorila sam samoj sebi: Naravno! 

Naravno, Bog postoji, Bog me ljubi!... Ti si, 

moj Bože, provreo u meni. Odjednom sam 

te mogla prihvatiti: tebe tako živoga, tako 

stvarnoga za mene. To je tako snažna sigurnost 

koja me sada svu obuzima. Bilo je to 

tako kao da se nebo otvorilo za mene. 

Osjetila sam se ponovno rođena. Napokon, 

bio si to ti... Odjednom sam spoznala da si ti 

dobar, da me je tvoje milosrđe držalo.” 

Ime joj je bilo Franciska, a poslije krštenja 

u 13. godini odlutala je i sada ju je milosrdni 

Krist vratio u Očev zagrljaj! Svi se 

moramo obraćati. Tko je tako dobar, a da ne 

bi mogao biti bolji Otac, bogat milosrđem, 

sve nas čeka! Obratimo se! 


Ponovno 

odgođen turnir 

Piše Danijel Bošnjak 

radicionalni malonogometni Božićni 

turnir “Fojnica '09” koji se trebao održati 

u terminu 7.-24. siječnja 2010. ponovno 

je prolongiran. Možda primje- 

Tćujete da se u prvoj rečenici ne poklapaju 

godine, ali to nije zato što smo pogriješili 

već zbog činjenice da je turnir otkazan 

i u prvom terminu koji je bio zakazan 

za prosinac prošle godine. Kako saznajemo 

iz Udruženja za sport i rekreaciju “Katarina” 

Fojnica, koje je organizator turnira, isti 

je odgođen poradi produženja rokova 

obnove sportske dvorane OŠ “Muhsin Rizvić”. 

Iako je Ministarstvo prosvjete, znanosti, 

kulture i sporta SBK kao i tvrtka koja 

izvodi radove usmeno obećala organizatoru 

da će obnovu dvorane završiti do 7. siječnja, 

to se iz nepoznatih razloga nije 

dogodilo. Zbog tih “otezanja” radova malonogometni 

zaljubljenici ostali su uskraćeni 

za događaj koji visoko kotira na području 

srednje Bosne. Za one koji misle drukčije 

samo da napomenemo kako se na turnir 

prijavilo 29 seniorskih momčadi te još po 8 

pionirskih i kadetskih, čime se mnogi organizatori 

ne mogu pohvaliti. 

Ionako siromašnoj sportskoj ponudi 

Fojnice doprinijela je i odgoda skijaške 

utrke koja se trebala održati 31. siječnja na 

obroncima planine Vranica. Ski savez BiH i 

Ski klub “Vran kamen” Fojnica, trebali su 

biti organizatori ove utrke na državnoj razini 

za mlađe i starije cicibane tj. djecu 

uzrasta od 7-10 g. I pored velikih napora 

utrka je odgođena poradi nedovoljne 

količine snijega i nepripremljenih staza. 

Sportski pozdrav! 

SPORT 


TAEKWONDO KLUB 

“KREPO KENAN” FOJNICA 

Oldtimeri iz Fojnice u Dubrovniku 

Dubrovniku je u subotu i nedjelju 5. 

i 6.12.2009., u organizaciji Hrvatskog 

oldtimer kluba iz Dubrovnika, 

održan Međunarodni oldtimer fest. 

UNa ovoj manifestaciji sudjelovalo 

je i pet ljubitelja oldtimera iz Fojnice. 

Fojničani koji su sa svojim oldtimerima 

sudjelovali na reliju u Dubrovniku su 

bili: Branko Stanić, Radomir Babić, 

Zdravko Bošnjak Zigi, Nevenko Karačić 

i Robert Grubešić. 

Bio je to uzvratni posjet članovima 

Oldtimer kluba Dubrovnik koji su početkom 

rujna sudjelovali na Oldtimer festu - 

Fojnica 2009. u Fojnici. Fojničani su 

putem različitih reklamnih materijala, fojničkim 

suvenirima, prezentacijom znamenitosti 

Fojnice i sl., predstavili Fojnicu 

sudionicima ovog festivala kojih je 

bilo iz pet država Europe, ali i Dubrovčanima 

koji su posjetili ovu manifestaciju. 

Kako su nam kazali, organizacija je 

bila savršena, a pored domaćina su na 

Oldtimer festu sudjelovali i predstavnici 

iz Austrije, Slovenije i BiH. Takmičenje 

se odvijalo u disciplini spretnosti vozača. 

U kategoriji do proizvodne 1960. godine 

oldtimera najbolji su bili takmičari iz 

Slovenije, a u kategoriji iznad 60-og godišta 

oldtimera najbolji i ukupni pobjednik 

je bio Ahmed Sejdić iz Sarajeva sa 

svojim mercedesom, proizvedenim šezdesetih 

godina prošlog stoljeća. Najboljima 

su pripali pehari kao nagrada. 

Prije samog takmičenja sudionici su 

sa svojim oldtimerima prošli u defileu 

Stradunom u Dubrovniku. 

ao što smo i obećali, ovom broju ćemo vas 

pobliže upoznati sa radom i uspjesima HTK 

“Krepo Kenan“ Fojnica. Ovaj klub smo odabrali 

ponajprije zbog sportskih uspjeha ne samo na 

Kdržavnoj nego i na međunarodnoj razini, ali i 

zbog entuzijazma svih članova kluba, a pogotovo najmlađih. 

Klub je osnovan u ožujku 1996. godine na inicijativu 

Branka Stanića - Krepe koji obnaša dužnost 

trenera i predsjednika i pod čijim vodstvom je ovaj klub 

postao najbolji sportski kolektiv SBK u protekloj deceniji. 

Kao jedan od najvećih uspjeha možemo navesti da 

su ekipno dvostruki prvaci BiH u seniorskoj konkurenciji 

i okosnica reprezentacije BiH. U pojedinačnoj konkurenciji 

osvojene se brojne medalje na mnogim natjecanjima, 

a ovom prigodom izdvajamo: Renato Tuka je 

osvojio treće mjesto na EP za kadete, Nikola Bošnjak 

peto mjesto na EP za seniore, te u ženskoj konkurenciji 

Andrea Šimunić peto mjesto na EP za seniorke. 

U budućnosti planiraju plasman barem jednog 

natjecatelja na Olimpijske igre u Londonu 2012. godine 

kao i obranu titule seniorskog prvaka BiH, te medalju 

bilo kojeg sjaja sa Europskog ili Svjetskog prvenstva. 

Jedan od najzaslužnijih sportskih djelatnika za 

postojanje taekwondo saveza BiH je upravo predsjednik 

kluba Branko Stanić - Krepo. On je nosilac crnog pojasa 

4. dan i jedini je međunarodni sudac u BiH. Bio je 

aktivni sudionik OI u Ateni 2004. g., te trener i predsjednik 

taekwondo saveza BiH i sudac na tri kadetska i 

četiri seniorska prvenstva Europe. 

Šteta što u našoj općini, a i šire, ne postoji još sličnih 

sportskih kolektiva koji imaju ovako zapažene rezultate, 

iako potencijala ne nedostaje. Rad sa mladima je 

jedini ispravni put što zorno pokazuju rezultati HTK 

„Krepo Kenan“ Fojnica. 

Sportski pozdrav ! 


BROJ 2 

21

PRIJATELJI FOJNICE 


Senada Zatagić, rođena 5. travnja 1985. u Zenici, gdje je završila osnovnu školu 

i Gimnaziju, a studij prava završila je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, 

gdje je trenutno na postdiplomskom studiju na Katedri građanskog prava. 

Zaposlena kao Pravni savjetnik na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. 

Objavila je dvije knjige, zbirku poezije “Mostovi”, 2004.( izdavač: Udruženje 

književnika Zeničko-dobojskog kantona) i zbirku pripovjetki “Katarinino ogledalo”, 

2008. (izdavač Udruženje književnika Zeničko-dobojskog kantona). Prikaz 

zbirke poezije je objavljen 2005. u časopisu “Most” (autor: Adnadin Jašarević 

), a zbirke pripovjedaka 2009. u “Zadarskom listu” (autor: Fabijan Lovrić). 

Priče su joj objavljivane u “Našoj riječi”, “Prometeju”, a priča “Katarinino ogledalo” 

uvrštena je u prvu bh antologiju fantastične priče “Pogled u budućnost”, 

Zenica 2007., priređivač Adnadin Jašarević. Pjesma “Maske” objavljena je u 

zbirci “Euroorijentacije”, 2008. (izdavač Udruženje za kulturu Novo Sarajevo). 

Pjesme su joj objavljivane i u Hrvatskoj i to u hrvatskoj književnoj reviji “Marulić 

2009.” te na web-siteu HKD Napredak – podružnica Vitez (Prva otvorena online 

panorama poezije bh pjesnikinja od 1908. do danas), a priče i poezija na web-siteu 

Udruženja za kulturu Novo Sarajevo. Sudionica je književnih manifestacija 

“Šopovi dani na Plivi 2008”, “Šopovi dani na Plivi 2009” i “Drugi novosarajevski 

književni susreti” 2008. 

Katarina, posljednja bosanska kraljica, 

bješe plemenita gospa. 

Sunce još nije ni obasjalo prozore njene 

sobe, a Katarina je već bila na nogama. 

Dremljiva, još u polusnu - njena dugogodišnja 

sluškinja joj je pomagala da se odjene. 

Gledala je kraljičino vitko, mladalačko tijelo 

kao da ga vidi prvi put. 

Zvuči nevjerovatno, ali ona kao da ne 

stari, govorila je svojoj prijateljici, Katarininoj 

kuharici. 

Ne znam kako joj to uspijeva, ali i ja 

sam primijetila da za toliko godina koliko je 

kraljica na njoj nema nikakvih znakova 

starosti. Štaviše, ponekad pomislim da je 

svaki dan sve mlađa i ljepša, tako mi se čini. 

Prve zrake sunca sjale su na njenoj 

divnoj zlatnoj kosi, slijevale se niz leđa u 

uvojcima, pa niza skute njene haljine. Sva 

okupana blistavilom, mirisom, svježinom, 

okružena slugama i dvorjanima, uputila se 

na sajmište. Htjela je da prva vidi sve što 

trgovci nude i da kupi što poželi. 

Mnogo godina ranije, kada je Katarina 

postala kraljicom, prvi put se zaputila na 

sajmište sa svojim slugama. 

- Ima li potrebe da se radi odlaska na 

sajmište ustaje ovako rano - gunđao je jedan 

od sluga, nezadovoljan. - Pa, valjda je 

kraljica mogla narediti da sajam počne tek 

kada ona sve pregleda i kupi sve što želi... 

- Znaš da kraljica ne želi da se nešto 

mijenja samo da bi njoj bilo lakše, ona želi 

da narod bude zadovoljan, a ona se prilagođava. 

- Ma, vražja su to posla, ona tako lijepa, 

još i plemenita, hm... 

- Ušuti, ne dopuštam da se tako priča o 

njoj! - podviknu drugi - Ne znaš da takva 

kraljica ne postoji nigdje drugo, o njoj se 

priča u susjednim kraljevstvima, o njenoj 

ljepoti, plemenitosti, a ti sumnjaš u sve to, 

izdajniče! Najradije bih te poslao dželatu! 

- Ma, samo sam pospan, eto, nisam 

protiv kraljice! 

Katarina je razgledala izloženu robu, 

nadajući se da će pronaći nešto što će joj se 

dopasti, mada nije postojalo nešto za šta je 

čula i poželjela da ima, a da to njen kralj nije 

kupio bez obzira na cijenu. Na samom kraju 

sajmišta, u gužvi, uočila je nekakav sjaj, 

graju, čula žamor. 

Stigao je trgovac ogledalima, rekli su 

joj. 

- Ogledalima! - začudila se - Nikada se 

na Bobovcu nisu pojavljivali takvi trgovci, 

ja sam svoja ogledala naručila iz Venecije. 

Ali, hajde da pogledamo! - skoro djetinji se 

obradovala. 

- Ogledala, ogledala, kupite ogledala! - 

vikao je trgovac. A, kada je ugledao Katarinu, 

zastao je na tren, nepomično je gledao, 

poklonio se i rekao: - Vaše visočanstvo, 

Vaše želje vjerovatno nadilaze moju skromnu 

ponudu, ali izvolite, odaberite koje 

Katarinino 

ogledalo 

god želite ogledalo, rado ću Vam ga pokloniti! 

Vaša ljepota zaslužuje više od običnog 

ogledala! 

- Pa, dobro, pogledat ću! Marija, Ana, 

izaberite i vi sebi ogledalo, bit će to moj 

poklon! - doviknula je svojim sluškinjama. 

- Hvala, Vaše Visočanstvo! - odgovorile 

su presretne. 

Razgledala je izložena ogledala, blještala 

su na suncu, tražila u njima svoj odraz, 

divila se mladalačkom tijelu, savršenim crtama 

lica. Onda se sjetila da će uskoro svega 

toga nestati pod teretom godina što će 

doći. Kada bi bar mladost i sreća mogli 

trajati vječno!, pomislila je uzdahnuvši. Iznenadan 

bljesak natjerao ju je da sklopi oči. 

Nije mogla da odgonetne odakle potiče. 

- Ali, šta je to bilo - upitala je trgovca, 

koji je starim krpama prekrivao ogledalo 

koje je privuklo njenu pažnju. 

- Samo jedno čudno, staro, prljavo ogledalo 

koje sam kupio usput! Kod grada Visoki 

iskopali su ga iz laguma... Ništa posebno... 

Katarina je zurila u neobični friz na 

ramu ogledala: pticoliki ljudi, s psećom 

glavom i drugih, njoj nepoznatih zvijeri, 

nizali su se u neobičnoj povorci oko zrcaleće 

površi. I povrh svega stilizovano sunce... 

22 



- Dajte da ga bolje pogledam! - naredila 

je. Ogledalo je uistinu bilo neobično, kao 

da je poticalo iz nekog drugog svijeta, ti 

ornamenti, kao uvijene zmije, postolje u 

obliku barke što ju uokviruje velika zmija... 

Bilo je u njemu nečeg magičnog, snage što 

je vukla čovjeka poput udice: nije mu se 

mogla oduprijeti, morala je da ga ima, 

istraži... 

U trenu, vidjela je bezbroj slika, nizale 

su se pred njenim očima, vidjela je ispisane 

priče, živote koji su se doticali samo jednom 

zajedničkom tačkom: ogledalom. Nije 

mogla to razumjeti, prebrzo se odvijao taj 

zbunjujući niz neobjašnjivog, ali nekakva 

magija je bila u tome, nešto što je pozivalo 

da i sama postane dio, da samo uskoči u vrtlog 

od ljudi. Nešto je mamilo. Morala je 

imati ogledalo, zaključila je kada se trgla. 

- Koliko - upitala je nestrpljivo. 

- Ja bih radije da prvo.... 

- Koliko - ponovila je. Trgovac se nećkao. 

Ogledalo je bilo vrijedno i htio je da ga 

prvo sam u miru prouči, možda bi ga onda i 

ponudio kraljici, naravno, po odgovarajućoj 

cijeni. Ovako, bio je prisiljen predati ga 

kraljici, nije smio proturječiti. 

- Stotinu zlatnika. - izgovorio je hladno, 

nadajući se da će kraljica ipak da se zamisli 

nad tom sumom. 

- Isplatite mu! - i ona je bila hladna, odlučna. 

Mora imati to ogledalo. 

- I smjesta mi pošaljite draguljara da ga 

očisti! 

Katarina se redovito osamljivala. Ne bi 

ni večerala sa svojim kraljem, a već bi se 

povukla u svoje odaje, izgovarajući se iscrpljenošću. 

Navukla bi zavjese, upalila 

samo jedan svijećnjak, onaj pored ogledala 

i započela ritual. Uvijek bi je zaokupljala 

jedna misao, pitanje na koje nije bilo odgovora: 

tajanstveno porijeklo ogledala. 

Raspitivala se o njemu na sve strane, pisala 

je vladarima susjednih zemalja, pretraživala 

stare knjige, napisane skoro zaboravljenim 

jezikom, slušala legende i priče... o ogledalu 

nigdje ništa nije bilo. Ta misterija što 

ga je obavijala činila ga je još vrijednijim. 

Stajala je Katarina pred ogledalom i polagano 

se svlačila: ispod odjeće se naziralo 

njeno predivno tijelo. Skidala je komad po 

komad odjeće sa sebe, a kada je bila skoro 

naga rasplitala je svoju divnu zlatnu kosu - 

padala je po njoj, divna i zlatna, mirisala je 

na poljsko cvijeće bosanskih livada i na 

suncem obasjane šumske proplanke. Nema 

riječi koje bi mogle opisati užitak što je 

osjećala kada bi stala naga pred ogledalo, 

obuzimao je cijelo tijelo, trnula je i osjećala 

svaki najmanji dijelić kože kao žeravicu, 

gorjela je iznutra, i od zanosa i uzbuđenja 

kojem ništa nije bilo ravno, padala u takav 

zanos da je gubila svijest... Budila se iscrpljena 

i pomalo tužna, žalila je što se uvijek 

tako završi. 

Nasmija se Katarina gledajući svoje obline 

u ogledalu, sjećala se kako je bojažljivo 

to činila prvi put, kako se drhtavo skidala, 

rasplitala kosu, zadivljena svojom nagošću 

i ljepotom. Uvidjevši da njeno tijelo izgleda 

još uvijek kao i onda kada je dobila ogledalo, 

iako je od tada prošlo čitavo desetljeće, 

pa i više, Katarina je zadovoljna ušla 

u toplu vodu i osjetila kako ponovo tone u 

san i ne kontroliše svoje misli. Imala je pravo 

na vječitu mladost i sreću. 

Katarina je ipak ostarila; ili je ogledalo 

izgubilo moć ili ga je Katarina razbila ili... 

Povijest nam je ispričala priču sa završetkom 

koji nije ličio na sretan kraj. Bosanska 

kraljevina je propala, nestala, zbrisana 

je sa mape svijeta; Katarinin kralj je pogubljen, 

a Katarina je bila prisiljena pobjeći iz 

svoje zemlje i starost dočekati daleko od 

bosanskih brda. Možda je Katarinina plemenitost 

nestala, zamijenila je oholost, gordost... 

Povijest o ogledalu ništa ne zna. 

Katarina – tako se zvala mlada studentica 

povijesti. Posebno je bila zainteresirana 

za povijest srednjevjekovne bosanske 

države. Rođena u blizini srednjevjekovne 

bosanske prijestonice još odmalena se vrzmala 

oko tvrđave i katakombi, zamišljala 

da je arheolog i, dok su se njene vršnjakinje 

oduševljavale sa novom Barbi, ona je iščitavala 

knjige o arheološkim nalazima u Bosni 

i Hercegovini, predmetima nađenim u 

grobnicama, dvorcima... Željela je da i ona 

jednog dana pronađe neki predmet iz davne 

Bosne i postane slavna. Danas je na to 

gledala kao na djetinjarije. Istina, ostalo je 

malo od te njene strasti, ali ju je pretočila u 

nešto konstruktivnije : studirala je povijest 

Bosne i Hercegovine sa akcentom na srednjevjekovnoj 

Bosni. Mnogo je čitala o Bosni, 

o njenim kraljevima, a posebno je bila 

zainteresovana za Katarinu, svoju imenjakinju, 

veliku bosansku kraljicu. 

Jednog dana na buvljoj pijaci desilo se 

nešto nevjerovatno. Znala je tamo otići – 

nikada ne znaš šta možeš naći na takvim 

mjestima – i satima pregledavati te sitnice 

koji ljudi prodaju. Bilo je tu, uistinu, stvari 

koje nisu ničemu vrijedile, ali se moglo 

naći i vrijednih stvari – rijetka izdanja nekih 

knjiga, antikviteti, suveniri iz svih dijelova 

svijeta... Katarina je jedva uspjela zadržati 

dah kada ga je ugledala. Bilo je nevjerovatno. 

Ogledalo, divno, sa pozlaćenim ili 

možda čak zlatnim ornamentima, zmijolikim, 

nalik na hijeroglife, likovi upleteni u 

povorku, na putu ka barci u postolju, psoglavi 

i pticoliki, ovaj sa glavom krokodila, 

mora da je riječ o... Nije imala pojma sa 

čime da uporedi tu nevjerovatnu stvar. 

Katarini se zavrtjelo u glavi od sreće, bio je 

to nevjerovatan osjećaj. Samo je jednom 

vidjela nešto slično ovome u muzeju, to 

ogledalo je poticalo iz predrimskog perioda 

i imalo je nevjerovatnu vrijednost, a ovo je 

sigurno još starije... Pretvarala se da gleda 

nešto drugo, a onda je ogledalo vidjela kao 

slučajno. Kupila ga je badava, istina, za taj 

novac je mogla kupiti novo, ali nije žalila, 

bila je sigurna da se radi o antikvitetu koji je 

stariji i od bosanske države i samo je nekom 

čudnom igrom sudbine dospjeo njoj u 

ruke... Katarina je bila presretna i nije 

mogla da mu se prestane diviti... 

Ogledalo je bljesnulo, a onda je začula 

divan ženski glas: 

- Ko si ti - Katarina je sada pomislila da 

uistinu ludi, ali je odgovorila: 

- Katarina... 

- Dugo te nije bilo, Katarina. Zaboravila 

si naš dogovor. Obećala si da ga nećeš prekršiti! 

- Kakav dogovor - sada se i Katarina 

osmjelila - Ja nisam Katarina kojoj je pripadalo 

ogledalo, ne znam ni ko je ona... 

- Nisi nikada čula za veliku bosansku 

kraljicu Katarinu, najljepšu i najplemenitiju 

- Čula sam nešto iz povijesnih knjiga.... 

- A piše li u tim knjigama da Katarina 

nije starila, da je imala magično ogledalo 

koje joj je donosilo sreću... 

- Ne, u povijesnim knjigama nema ništa 

o tome... 

- Onda su te knjige pravo smeće! - glas 

je bio gnjevan. 

- Ako ti nisi Katarina kraljica, želiš li da 

postaneš besmrtna Nudim ti vječnu mladost 

i ljepotu ili nešto drugo što poželiš, a 

zauzvrat... - glas je utihnuo. 

Katarina je osjetila kako je obuzima 

neka čudna sila, ali joj se nije oduprla. Stala 

je mirno ispred ogledala, skinula haljinu i 

rasplela zlatnu kosu, koja je padala preko 

ramena, niz grudi. Osjetila je neopisiv užitak 

gledajući svoje tijelo, mlado, vitko, nedirnuto. 

Dodirnula je rukama lice, grudi pa 

niz tijelo. Osjećala je kao da će se stopiti sa 

svjetlošću koja je izbijala iz ogledala ... i 

nestati u njoj. 

Godinama kasnije, u apartmanu luksuznog 

pariskog hotela, prelijepa Katarina se 

svlačila ispred svog čarobnog ogledala. 

Nasmija se pomislivši na svog sinoćnjeg 

pratioca koji je na sve strane hvalio njenu 

ljepotu i vitak stas. Eh, kada bi sve bilo 

onako kako se čini naizgled, mislila je, 

pogledajući u svoje divno tijelo i odurnu 

nakazu u ogledalu: sparušene kože, u trakama, 

kao poput zavoja kod drevnih mumija, 

tek s pokojim pramenom kose na iskrzanoj 

lubanji, bezuba, odjevena u rite 

neprepoznatljive boje i oblika... Iako zadovoljnu 

sobom, kao i uvijek kada bi se pogledala, 

svoj odraz, obuze je drhtavica. 

Tanahni prsti jeze puzali su joj niz stomak 

ka preponama. Osjećala je da neće trajati 

još dugo ta zamjena... Ili šta već Znala je 

da će se ono osloboditi iz ogledala... Jednog 

dana... 


BROJ 2 

23

MODNI KUTAK 


Slatki poput 

sladoleda, sexy 

poput mačkice ili 

Prve mjesece ove godine odmaramo oči 

od blagdanskog blještavila i čekamo saznanja 

velikih svjetskih modnih stručnjaka. 

Upravo ta najnovija saznanja mi i imamo! 

Sad žurno idite na neko sniženje i kupite 

pjenasto-bež ili baby roza haljinu (majicu, 

jaknu, tuniku) jer će biti apsolutni hit, a i 

ugrabite priliku dok naši lukavi trgovci nisu 

čuli za nove trendove u bojama i drastično 

podigli cijene svim krpicama pastelnih tonova. 

Kako će uskoro ulicama zavladati ove 

boje, morate biti upućeni uz što se kombiniraju. 

Najbolji okvir breskvastim tonovi- 

Priredila Ivana Cvjetković 

ma je crna, ali i tamnocrvena jer je jednako 

dramatična. Osim toga sitni, tamni cvjetići 

postat će vam jako dragi, pa čak i oni šareni 

s bakine haljine kojima ste se nekoć smijali. 

Za one smjelije i zločestije preporučamo 

neponovljivi i uvijek privlačni leopard-uzorak. 

Hlače i jakna neka vam prate liniju 

tijela, a majice neka budu šire i duže (lepršave) 

ili pak ultra uske sa šaljivim i cool 

printovima. 

One mega velike torbe sad mogu zamijeniti 

i manje, a pismo torbe neka budu 

nešto veće nego prije. 

Uz sve to možete obuti popularne čizme 

“ugsice” ili “papice”, te cipele sa vrtoglavo 

visokom potpeticom i, dakako, platformom. 

U nakitu trebaju prevladavati rock i 

hippie simboli i zakovice, koji se čak dodaju 

i na glamour večernje haljine. 

Make-up neka bude na stari način: oči 

iscrtajte samo crnim tušem, a usne jarkim 

ružem. 

Nokti prije svega trebaju biti njegovani, 

a boja na njima svijetla i prozračna, dok na 

kosu trebate potrošiti dosta više truda. 

Ponovno je in kosa izraženog volumena, 

koja podsjeća na frizure žena iz 40-ih. 

Uz to dodajte neki blještavi ukras, veliku 

mašnu, španglicu iz stare bakine škrinje... 

Bez obzira za koju se odjevnu kombinaciju 

odlučili, bitno je da se osjećate udobno 

i posebno. 

Dečki, vi se jednostavno utopite u boju 

cappuccina i zavedite krvno-crvenom bojom. 

SUPER SAVJET: 

Ne morate potrošiti 

mnogo da budete 

zamjećeni i drukčiji 

od drugih; 

jednostavno možete 

staviti na kosu 

mašnu neke lude 

boje ili naočale crazy 

oblika! Nekad je 

manje - više! 

MLADI KREATIVCI 


Vanja Mijatović, VI.3 

OŠ “Ivan Goran Kovačić” Fojnica 

Uskoro će vrijeme maškara i to me mnogo raduje, jer ću 

opet na kratko vrijeme biti netko drugi. Svi mi ljudi ponekad 

želimo biti drugo biće, ne samo fizički, nego da nam se život 

potpuno promijeni, ali to nije moguće. Bog je želio da se rodimo 

baš ovakvi kakvi smo sada. Uskoro ću imati masku na glavi i 

ljudi me neće moći prepoznati, bez obzira na to što sam u duši 

ista. Nažalost, ljudima je danas često bitan vanjski izgled i 

mnogi ne obraćaju pozornost na dobrotu srca. Nekim ljudima 

da bi se promijenili nisu potrebni ni maska ni maskenbal, nego 

samo vrijeme. Već ću danas otići izabrati masku za sebe. Nije 

bitno u koga ću se prerušiti, samo da budem netko drugi, neka 

ljudi barem tako misle. Zato stavite masku na veselo lice i 

krenite na zabavu u šareni svijet. Zamisli ga onakvog baš kako ti 

želiš, samo pusti maštu neka vlada tvojim srcem. 

Zvuči zabavno, zar ne 

Jadranko Rajić, VIII.2 

OŠ “Ivan Goran Kovačić” Fojnica 


KUHINJA 

SAVJETNIK 

Vodič u kvalitetniji život 


Ukrasna papirna posuda 

Monika i Darko Mihić 

Pokladnice 

ili krofne 

Piše Božana Tuka 

Kod nas, a i šire, običaj je da se za maškare prave 

krofne i dijele čorjacima i djeci. Povjesničari 

kažu kako su krofne podrijetlom iz srednje 

Europe, točnije iz Njemačke, odakle se šire u 

ostale krajeve. Preko Nizozemske dolaze i u 

Ameriku, gdje su danas jedan od nacionalnih 

simbola. Njihova verzija s rupom u sredini postala 

je zaštitni znak američke policije. Skoro da 

nema američkog filma ili serije u kojoj policija 

ne jede krofne. Pa, u slast i vama ovih dana. 

Tijesto: 

6 žumanjaka, 

1 mala žlica soli, 

2 velike žlice šećera, 

1 dl ulja, 

0,5 dl konjaka ili rakije, 

1 paketić kvasca, 

½ praška za pecivo, 

0,5 l mlijeka, 

1 kg oštrog brašna 

Priprema: 

Kvasac otopiti u malo mlijeka i šećera 

pa ostaviti da se digne. Žumanjak umiješati 

sa šećerom, dodati ulje, sol, konjak 

ili rakiju, potom malo mlijeka i na 

kraju prašak za pecivo pomiješan s brašnom 

i prethodno otopljenim kvascem. 

Smjesu ostaviti na toplom da se diže 

oko dva sata. Promiješati još jednom tijesto 

prije nego ga počnete tanjiti. Tijesto 

razvaljati na debljinu prsta, a onda 

čašom ili kalupom za krofne oblikovati 

željene forme i veličine. Peči ih u vrelom 

ulju do zlatno rumene boje. Nakon vađenja 

ih, još vruće, odmah posipati šećerom 

u prahu. 

Papier Mache ili kaširani papir je tehnika izrade predmeta od papira razvijena 

još kod starih Kineza u 2. st. poslije Kr., gdje je postala visoko cijenjena umjetnička 

forma. Dospijevši trgovačkim putevima u Europu svoj vrhunac doživljava 

u 19. st. kada su se u ovoj tehnici izrađivali razni predmeti kako dekorativne tako i 

upotrebne vrijednosti. Promjenom ukusa i mode u 20. st. prestaje masovna proizvodnja 

i trgovina ovim predmetima. 

U zadnje vrijeme svoju ponovnu popularnost među umjetnicima i kreativcima 

ova tehnika zahvaljuje nekim od sljedećih karakteristika. Kao prvo, tehnika 

izrade predmeta je vrlo jednostavna i inspirativna. Kao drugo, predmeti koji se 

izrađuju ovom tehnikom su raznoliki počevši od skulptura, raznih kutija , pa čak i 

komada namještaja do neobičnog nakita, lutki i maski, što jedino ovisi o vašoj 

umješnosti i mašti. I kao zadnje, osnovni materijal za rad u ovoj tehnici nije skup i 

već se nalazi u našim domovima. To su novinski papir, karton ili bilo koji drugi 

papir spreman za reciklažu. 

Za projekat koji slijedi, a koji predstavlja samo jedan aspekt ove interesantne 

tehnike, nam je potrebno sljedeće: 15-tak A4 listova bijelog papira, ljepak za 

tapete ili drvofiks koji služi kao vezivna tvar, voda, blender, providna folija, 

cjediljka, krpa za odstranjivanje viška vode i posuda koja će nam služiti kao 

kalup. 

1. korak 

Papir iskidati na male komadiće (ne 

veće od 2-3 cm) i potopiti u vodu. Ostaviti 

preko noći u posudi da se natapa. 

Papir sa dosta vode isitniti u blenderu 

dok se ne dobije ujednačena kaša. 

2. korak 

Kašu zatim dobro procijediti na cjediljku 

i dodati 2 male žlice drvofiksa. 

3. korak 

Posudu koja nam služi kao kalup 

obložiti providnom folijom (kako ne bi 

došlo do ljepljenja smjese za kalup). 

Smjesu ravnomjerno raspodijeliti po 

kalupu i pritiskati krpom kako bi se 

odstranio višak vode. 

4. korak 

Sve ostaviti na toplo mjesto na 6-8 

sati, a potom lagano podići papirnatu 

posudu i odstraniti foliju da bi se posuda 

mogla nesmetano sušiti. Da bi posuda u 

cjelosti bila suha obično je potrebno 

više dana. 

5. korak 

Za završni korak su nam potrebne 

boje za dekoraciju. U ovom projektu su 

korištene akrilne boje, mada se mogu 

koristiti i tempere, vodene boje, voštane 

boje ili bilo koje druge boje ovisno o 

efektu koji se želi postići. Posuda se 

može na kraju zaštititi bezbojnim lakom. 

Ugodna igra i zabava. 


BROJ 2 

25

ZABAVNA STRANICA 


Autor: 

Slavica 

Miletić 

DAN 

UOČI 

KORIZME 

KUKAC 

SLIČAN 

PČELI 

PLIVATI 

ISPOD 

VODE 

GLAVNI 

GRAD 

GRUZIJE 

UNITED 

NATIONS 

STUDENT 

ASOC. 

PRIPADNIK 

GERMAN- 

SKOG 

PLEMENA 

VEZNIK 

KUĆNI 

DUHOVI 

(MIT.) 

SANJA 

DOMIĆ 

... U RIJU, 

VENECIJI 

ILI NICI 

NAZIV 

JEDAN 

ROMANSKI 

JEZIK 

PERSO- 

NALNO 

PRVI 

ČOVJEK 

ŽENSKI 

GLAS 

POSUDA ZA 

TEKUĆINU 

DRUGI 

TON 

POKUSI 

RIMSKI 

50 

INDEPEN. 

LIVING AIDS 

KELVIN 

GRAD U 

FRANCUS. 

NIZ. NOGOM. 

ARJEN 

SUPROT- 

NO OD 

KASNI 

SLUŽBENI 

SPIS 

(množ.) 

RADIO 

TELEVIZIJA 

TONA 

TITULA IRS. 

PLEMSTVA 

UZVIK STI- 

ŠAVANJA 

DEUTERIJ 

JEDNAKO 

UČI 

NEKOG 

RIJEKA U 

CRNOJ GORI 

OPEN 

PORT 

ZNAK ZA 

JEDINICU 

RAZINE 

RIMSKI 1 

GRČKI 

BOG ŠUMA 

LUBENICA 

(tur.) 

GRAD U HR., 

DUGA ... 

INSTITUTE 

OF 

PHYSICS 

RAZRED 

ŽIVOTINJA 

CRTATI 

OŠTEĆEN 

OD UDARA 

DRŽAVA U 

AFRICI 

ŽENSKO 

IME 

21. I 4. 

SLOVO 

HRVATSKE 

LATINICE 

ODVOJEN 

OD DRUGIH 

ZODIJAČKI 

ZNAK 

OŠTRICA 

PLUGA 

(množ.) 

AMPER 

AKTINIJ 

FILM 

JAMESA 

CAMERONA 

MALA 

KAVA 

RJEŠENJE: vodoravno portugalski, osobno, adam, kanistar, re, l, ila, lion, akti, rt, per, d, isto, piva, np, i, bostan, iop, reptili, udaren, 

tunis, oč, sam, rala, a, avatar, kavica 

26 


FOTO ALBUM 


Družba sv. Ante 

Fojnica. 1939. godine 

Fra Ivo je u vrijeme 1938.-1939. 

okupljao mladež koja je pomagala 

u raznim crkvenim aktivnostima, 

te se može reći da je to 

preteča današnje 

FRAME. 


BROJ 2 

27

Iz samostanske riznice 

BEZGREŠNO ZAČEĆE - Sebastijan de Vita, 1783. (splitski barokni 

slikar druge polovice 18. stoljeća). Na slici su prikazani sv. Roko, 

sv. Sebastijan i skupina fratara i vjernika u molitvi za spas od kuge.

Fojnička škrinja broj 2 - Samostan Fojnica

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?