Fojnička škrinja broj 8 - Samostan Fojnica
Fojnička škrinja broj 8 - Samostan Fojnica
Fojnička škrinja broj 8 - Samostan Fojnica
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
FOJNIČKAŠKRINJA<br />
vidjeti kako se na prostranom završetku<br />
staze polako kreću jedni drugima, razgovaraju<br />
međusobno saginjući glave do koljena,<br />
kao da se klanjaju nekomu od Kostelića.<br />
Hvataju dah i mašu prema nama<br />
štapovima. Ne znamo im odgovoriti.<br />
Krećemo u obilazak Poljane. Dragan<br />
je najbolji učitelj skijanja na ovoj planini.<br />
Djevojčice ga oponašaju i vješto se, bez<br />
imalo opreza, spuštaju malom stazom.<br />
Skijaši i skateboarderi paraju naše korake<br />
bijelim tračnicama pa se sklanjamo<br />
u drugu priču. Uzimamo kamere i fotoaparate<br />
u ruke, na objektive nam se lijepe<br />
kristalići što lepršaju sa ogromnih hrastova<br />
ispod kojih tražimo sklonište od<br />
sunca. O da! Na 2115 m nadmorske visine<br />
zimsko sunce itekako pali po obrazima,<br />
a mi smo zaboravili ponijeti kremu<br />
za sunčanje. Dok silazimo u vikend naselje<br />
uporno padamo na leđa, kao da smo<br />
pobijeđeni ljepotom svakodnevnog otkrivanja.<br />
Valjamo se sve dok nam i najtanji<br />
brkovi ne pobijele. Djevojčice nas<br />
dižu iz snijega, jer zaboga, nije maskenbal,<br />
samo će Nova godina... Gledam u tu<br />
njihovu radost, šareni se na bijelom jasnije<br />
nego inače. Gladna sam.<br />
Okupljamo se oko kamina u Kajinom<br />
restoranu. Nagovara nas na grah i domaće,<br />
kisele salate uz pogaču ispod peke.<br />
O, Bože! Djevojčice žele pizzu! Šteta je,<br />
veli gazdarica. Onda roštilj, mješano...<br />
Šteta je, uporna je Kaja. Kompromisno<br />
rješenje je teleće pečenje sa krumpirom<br />
ispod sača. Oko nas se vijore bijele košulje<br />
nepomičnih starosjedilaca. Njihove su<br />
nošnje skromne i lijepe. U tom ambijentu,<br />
među drvenim stolovima i zidovima<br />
od napečene cigle, mora se priznati, pojeli<br />
bismo i medvjeđu šapu. Nakon što<br />
popijemo i pojedemo sve što su donijeli<br />
pred nas, izlazimo ponovno u vrevu.<br />
From Where I Am- Enya. Lijeno poskakujemo<br />
u ritmu produhovljenih irskih nota<br />
pa nam i pejsaž polako počinje nalikovati<br />
na predjele sa razglednica iz Irske.<br />
Nakon što smo se poprilično natumarali<br />
po brdima umorno i zadovoljno prilazimo<br />
našoj bazi za odmor.<br />
Oblačimo svečane haljine i stavljamo<br />
bosanske delicije na stol. Dok mezimo,<br />
prepričavamo protekli dan. Ponoć se<br />
bliži. Uskoro ćemo podići čaše i poželjeti<br />
jedni drugima dobro zdravlje i svako<br />
drugo dobro koje se od života može iskamčiti.<br />
Djevojčice su ugledale neobičan<br />
bljesak iza prozora pa izlaze na terasu<br />
dokučiti o čemu se radi. Neopisiv uzvik<br />
oduševljenja prolomio se planinom.<br />
Ljudi, dođite, stigla je bajka! Marijina<br />
radost nas je izmamila u hladnu noć.<br />
Loveći u dječje dlanove krupne pahulje iz<br />
mraka, neprestano je ponavljala tu rečenicu.<br />
I, zaista, mali, privatni vatrometi su<br />
parali mrkli planinski mrak, pahulje su<br />
bile nevjerojatno zvjezdaste i cvjetaste,<br />
kakve nikada prije i poslije nisam vidjela,<br />
a borovi i jele su bili nakićeni dalekim<br />
kozmičkim svjetlima kakva priželjkujemo<br />
u svojim domovima. Najljepša novogodišnja<br />
noć koju treba kopirati i zalijepiti<br />
za svaki sljedeći dan. Ovaj realni svijet<br />
kojeg svakodnevno kopam stomatološkom<br />
sondom ipak je nalik snu kojeg<br />
sam strpljivo sanjala. Plivam, ronim, letim,<br />
padam, opet letim, pa plivam...<br />
SIJEČANJ/VELJAČA 2011.<br />
BROJ 8<br />
15
Change language