Fojnička škrinja broj 8 - Samostan Fojnica

More documents

Recommendations

Info

POVIJEST FOJNIČKAŠKRINJA Školske sestre franjevke u Bosni Vođene Božjom providnošću školske sestre iz Maribora iz Slovenije dolaze u susjedne zemlje: u Austriju u St. Rupert (1896.), u Italiju dolaze u Tomaj (1898.). U Hercegovinu na poziv fra Paškala Buconjića, mostarskog biskupa, sestre iz Maribora dolaze u Mostar (1899.). U Dalmaciju na poziv splitskog biskupa Filipa Franje Nakića, 1904. dolaze u Split. Kongregacija školskih sestara širi se i izvan Europe i na druge kontinente: 1908. osnovana je podružnica u Aleksandriji u Egiptu. Zbog iseljavanja Hrvata i Slovenaca u prekomorske zemlje, sestre odlaze u Kansas City 1909., u San Lorenzo 1931., u Formozu 1933., Rosario 1934, a u Bosnu prve sestre Mariborske provincije dolaze 1929. godine u Sarajevo i Visoko. Graz – Eggenberg, generalna kuća Školskih sestara Piše Martina Gazibarić Bosni i Hercegovini ne može se govoriti ne obazirući se na šire područje toga prostora. Nakon osmanskog Oosvojenja u drugoj polovici 15. st., razvile su se na bosansko-hercegovačkom tlu tri različite zajednice, odnosno vjerske zajednice. Katolici, muslimani i srpsko-pravoslavni. Četristogodišnju osmansku vladavinu naslijedila je 40-godišnja austro-ugarska vlast (1878- 1918). Prijelaz od osmanske na austrougarsku vladavinu značio je epohalni preokret za BiH. Ovaj je prostor do 1918. stajao pod osmanskom i habsburškom tuđinskom vlašću i tako ostao takoreći „europsko stražnje dvorište“. Ova dvočlana zemlja je ušla u jugoslavensku državu kao kulturalno izrazito mješovit krajolik, a onda je od jedne periferne pokrajine, najprije u Osmanskom Carstvu, a nakon toga u Austro-Ugarskoj, postala geografskim središtem jugoslavenske države. To je prije svega zbog toga što je ta zemlja neko vrijeme bila dio Austro-Ugarske Monarhije, znači sastavnica jedne složene države, a u drugo vrijeme, BiH pripadala je Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno prvoj Jugoslaviji. U Austro-Ugarskoj, katolička konfesija je bila u nadmoćnoj većini pa je vlada, ako je bila i liberalna i bezbožna, iz političkih razloga morala postupati prema njoj vrlo obzir- no; ona joj je stvarno i davala ekonomsku pomoć i štitila hijerarhiju, a zauzvrat očekivala barem lojalnost. Raspadom Austro-Ugarske započela je politička, nacionalna i socijalna revolucija iz koje se rodila nova balkanska država. U već formiranoj novoj državnoj zajednici hrvatsko nezadovoljstvo proizlazilo je iz zapostavljenosti i torture nad hrvatskim narodom, koji nisu željeli centralističku državu u kojoj će se morati odreći svojih povijesnih stečevina. Katolici nisu bili većina pa je u njoj Pravoslavna crkva bila najpovlaštenija i uživala, osobito s početka, znatne povlastice u državnom proračunu. Za nju je godine 1922. bio predviđen deset puta veći iznos negoli za Katoličku crkvu. Ovo je razdoblje vrlo kratko, ali ga je teško pripojiti bilo ranijem (austro-ugarskom), bilo kasnijem (socijalističkom) vremenu. Vjekovna težnja narodâ našega tla bila je da se nađu u državi kojom će sami upravljati. Činilo se da se to napokon ostvarilo koncem godine 1918. kad je proglašena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Između dvaju svjetskih ratova (1919. -1939.), Vrhbosanskom nadbiskupijom upravlja nadbiskup dr. Ivan Evanđelist Šarić (1871.-1960.), u kojoj nova vlast nije katolička, kao što je to bila prethodna. Nova socijalistička vlast proglasila je rastavu Crkve od države, koja više ne potpomaže crkvene institucije; naprotiv, ona im je smetnja na svakom koraku. Na početku franjevci su ipak uživali sada povoljniji položaj kod vlasti i bili izjednačeni s ostalim klerom; imali su za sebe kod drugih vjera veće simpatije nego svjetovni svećenici. Kasnije su vlasti obrazovne ustanove (dvije gimnazije – u Travniku i Širokom Brijegu - i dvije visoke teološke škole – u Mostaru i Vrbosansku teologiju u Sarajevu) za svećenički podmladak u Bosni i Hercegovini zatvorili, a crkvena imovina je radikalno zaplijenjena. Franjevci su, ipak, uspjeli isposlovati odobrenjâ od vlasti za rad gimnazije u Visokom i Teologije na Bistriku, nakon što im je oduzeta zgrada bogoslovije na Kovačićima. Redovnicama su oteta materijalna dobra i bile su prisiljene na odlaganje svoga redovničkog odijela, a to je bila jedna mjera provedena samo u Federalnoj Republici Bosni i Hercegovini da bi se olakšalo otkrivanje muslimanskih žena. Prva je Jugoslavija ostala nerazvijena agrarna zemlja, zapostavljanje seljaka bilo je osobito očito u obrazovnoj politici koja se vodila ne u interesu širokog pučanstva nego nacionalnih elita. Dok je srednje i visoko školstvo u gradovima bilo relativno dobro razvijeno i odgovaralo postojećim potrebama, seosko stanovništvo nije bilo sustavno obuhvaćeno 20 BROJ 8 SIJEČANJ/VELJAČA 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA osnovnim školstvom. Seljaštvo je, to znači oko 80 % jugoslovenskog stanovništva, živjelo u dubokoj nepismenosti, obrađivalo svoje sitne posjede zaostalim tehničkim sredstvima i sve više se zaduživalo. Brojčanim porastom stanovništva stanje se dalje pogoršavalo. Dolazak i rad sestara u Bosni (1929 – 1941) SIJEČANJ/VELJAČA 2011. Događaj odlaska školskih sestara izvan Slovenije bio je veoma značajan za razvoj i budućnost Kongregacije. Bio je to rizičan korak, veoma smion pothvat, ali i providonosan. Zahtijevao je mnoge žrtve, jer su sestre dolaskom u mnoge daleke i nepoznate im krajeve morale svladati niz poteškoća: naučiti jezik zemlje u koju dolaze, prihvatiti mentalitet naroda i kraja, poštivati tradicije i kulturu, i ujedno izvršiti misiju koja im je povjerena. U duhu karizme vlastite ustanove bavile su se uglavnom odgojno - prosvjetnim radom prilagođavajući se vremenu i potrebama Crkve. Dolazak u Bosnu nije prošao bez žrtve zbog tadašnjih poremećenih crkvenih odnosa i nesporazuma u Vrhbosanskoj crkvenoj pokrajini između franjevaca i nadbiskupa Stadlera. Naime, bilo je pokušaja da sestre dođu iz Maribora u Bosnu i prije dolaska sestara u Hercegovinu. Taj pokušaj nam opisuje fra Blaž Kulijer u svom pismu iz 1886., da je 1883. za svog posjeta Generalnoj kuriji OFM razgovarao s njima i molio od njih posredovanje o mogućem dolasku sestara franjevačkih trećoredica, jer bi njihov dolazak dao novi poticaj procvatu franjevačkog života i da bi bio na veću slavu Božju, izgradnju i spas bližnjega. Iste godine franjevci su poslali molbu nadbiskupu Stadleru da dopusti dolazak školskih sestara iz Maribora u Bosnu. Iako je Stadler, osobno se zanimajući kod mariborskog biskupa o školskim sestrama, njihovom pravilu i djelovanju, dobio pohvalno mišljenje i sve informacije, otvoreno je pisao prefektu Propagande da ne vidi nikakve potrebe niti žurbe da se u Bosni nastani još jedna ženska redovnička družba. Obrazlažući da bi bila suvišna uz već postojeće. U osnovi svega toga bila je sumnja u franjevce što su htjeli da to bude franjevačka redovnička zajednica i čak ona koja bi mogla biti neovisna od Ordinarijata. Uz sve to navodi i problem uzdržavanja, (ne)poznavanje jezika,... i zaključuje da bi makar za sada trebalo odgoditi dolazak u Bosnu. Nadbiskupa Stadlera nasljeđuje biskup Šarić (1922.-1960.). Činilo se da je i on naslijedio i njegov odnos i stav prema dolasku školskih sestara, jer je smatrao da u Bosni i bez njih ima dosta BROJ 8 redovnicâ i da nije potrebno da dolaze još neke iz Slovenije. Nakon svih neuspjeha, fra Arkanđeo Grgić, koji je po nalogu svog provincijala, fra Josipa Markušića, radio na tome da sestre dođu iz Maribora u Bosnu, obratio se mariborskom biskupu Tomažiču s molbom da pita SKR: “ Zašto jedna vrijedna kongregacija ne smije poći u jednu misijsku zemlju“. Videći da sve ide predaleko, vrhbosanski nadbiskup je dao željeno dopuštenje. Napokon, dolazi 6 sestara, 28. lipnja 1929. u <strong>Samostan</strong> sv. Ante na Bistriku, u Franjevačku bogosloviju u Sarajevo i 15. srpnja iste godine u sjemenište u Visoko dolaze 22 sestre, da bi vodile kućanstvo u ta dva odgojna zavoda. Želeći i na ovim prostorima djelovati u duhu svoje odgojne karizme, sestre 1936. u Varešu, uz pomoć uprave Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci, kupuju kuću, koja je bila dotadašnji „Katolički dom“. Iz Maribora dolaze stručne sestre koje otvaraju najprije zabavište, a zatim stručnu školu i domaćinske tečajeve. U Novi Šeher sestre dolaze 1941. na molbu naroda, a uslugom gospodina Šunjića, koji daje vlastitu kuću za kulturni centar u tom kraju, otvaraju osnovnu školu, tečaj za nepismene, kao i domaćinski tečaj. 21
Page 1 and 2: HRVATSKO KULTURNO DRU[TVO PODRUŽNI
Page 3 and 4: UVODNIK IZ ŽUPNIH MATICA FOJNIČKA
Page 5 and 6: FOJNIČKAŠKRINJA među vjernicima
Page 7 and 8: FOJNIČKAŠKRINJA Fojnička škrinj
Page 9 and 10: FOJNIČKAŠKRINJA doživjeti ovdje
Page 11 and 12: FOJNIČKAŠKRINJA Među polaznicama
Page 13 and 14: FOJNIČKAŠKRINJA imala vodovod, od
Page 15 and 16: FOJNIČKAŠKRINJA vidjeti kako se n
Page 17 and 18: FOJNIČKAŠKRINJA - DAN ZALJUBLJENI
Page 19: DRUŠTVA I UDRUGE FOJNIČKAŠKRINJA
Page 23 and 24: SPORT FOJNIČKAŠKRINJA Tradicional
Page 25 and 26: SAVJET BROJA FOJNIČKAŠKRINJA Da b
Page 27 and 28: PEKARA MAK FOJNICA kruh - pecivo -

Fojnička škrinja broj 8 - Samostan Fojnica

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?