“NUB BiH dostojno predstavlja BiH i obogaćuje izdavačku produkciju”
“NUB BiH dostojno predstavlja BiH i obogaćuje izdavačku produkciju”
“NUB BiH dostojno predstavlja BiH i obogaćuje izdavačku produkciju”
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
FOTO REPORTA@A<br />
Akbabe iz Turske s Inijazom Agbabi}em i njegovim bratom<br />
Agbabi}i iz <strong>BiH</strong> i Akbabe iz Turske<br />
prvi put na okupu nakon 100 godina<br />
Tekst i foto: Idriz HOD@I]<br />
U<br />
selu Lokve, op}ina<br />
Had‘i}i, Bosna i<br />
Hercegovina, svoj novi<br />
dom sagradili su Inijaz i Razija<br />
Akbabi} (Agbabi}), koji privremeno<br />
‘ive u dalekoj zemlji Danskoj.<br />
@ive}i na hladnom sjeveru<br />
oni nisu izgubili ni ljudsku toplinu,<br />
ni privr‘enost porodi~nim i<br />
rodbinskim vezama. Trebinjac i<br />
Ga~anka imaju svoje imanje i staru<br />
porodi~nu ku}u u @upi, kod<br />
Trebinja, a ratni vihor 1992. godine<br />
ih je odnio u Dansku.<br />
Svaki ~ovjek, prije ili kasnije,<br />
po~inje da razmi{lja i sanja o svojim<br />
korijenima i svom porodi-<br />
~nom stablu. Tako je i Inijaz po~eo<br />
tragati za svojim srodnicima koji<br />
su u vrijeme balkanskih ratova<br />
iselili u Tursku, kao i mnogi drugi<br />
Bo{njaci. U tome mu je pomogao<br />
imam u Trebinju, Husein ef. Hod‘i}.<br />
Tako, eto, nakon stotinu godina,<br />
u selo Lokve, 21. maja 2011.<br />
godine, kod Inijaza i Razije stigo-<br />
{e dragi musafiri, ro|aci – Akbabe,<br />
iz Turske (Karamursel).<br />
Na ovom porodi~nom sijelu i<br />
dru‘enju okupili su se: Halil<br />
14 I BH GLAS I OKTOBAR 2011.<br />
(1947), Salih (1950), Ibrahim<br />
(1955) i Sertan (1980). Oni ‘ive u<br />
gradu Karamurselu, u regiji Kocaeli<br />
(Kod‘eli), a zadr‘ali su prezime<br />
AKBABA, od 1934. godine.<br />
Sertan je sin Salihov, a pripada<br />
dvanaestoj generaciji potomaka<br />
ove znamenite loze Akbabi}a. Zavr{io<br />
je Marmara Univerzitet i pri<br />
zavr{etku je doktorskog studija iz<br />
oblasti me|unarodnih odnosa, na<br />
istom univerzitetu. Govori engleski<br />
i turski, a bosanski jo{ nije nau~io.<br />
Ro|aci su mu obe}ali da }e<br />
ga nau~iti bosanski.<br />
Njihov predak je Murat Akbabi},<br />
za kojeg vele da je bio kapetan<br />
Klobu~ke kapetanije, {to se dijelom<br />
poklapa sa navodima histori~ara<br />
Hamdije Kre{evljakovi}a,<br />
tj. da su kapetani Klobu~ke kapetanije<br />
bili iz porodice Akbabi}a,<br />
koji su se u Trebinje doselili iz Risna.<br />
U po~etku su ‘ivjeli svi zajedno,<br />
a kasnije su se podijelili u<br />
dvije gupe, od kojih se jedna naselila<br />
u Mahalu-Lastvu, a druga u<br />
@upu. Halil Akbabi}, sin Alija i<br />
unuk Murata Akbabi}a, 1911. godine,<br />
odselio je u Tursku. Tada je<br />
imao tri sina (Mustafu, Omera i<br />
Aliju), a u Turskoj su mu se rodili<br />
sin Selim (1914) i k}erka Emina.<br />
Najmla|i Selimov sin, Ibrahim<br />
Akbaba, ro|en je u Karamurselu,<br />
dok su njegova tri brata (Halil,<br />
Salih i D‘evad) ro|eni na selu,<br />
u blizini tog grada.<br />
Evo, {ta za «BH Glas» ka‘e<br />
Ibrahim - bey, ovim povodom:<br />
«Govor smo sa~uvali preko nene<br />
i majke. Kada sam po{ao u {kolu<br />
nisam znao turski jezik, pa sam tri<br />
mjeseca u~io sa djecom moga<br />
ad‘e (amid‘e, op. a.)». Ibrahim<br />
prikuplja podatke o porodi~noj lozi<br />
Akbabi}a, te je i{ao i u Risan,<br />
rodno mjesto svojih predaka, da<br />
poku{a upotpuniti mozaik porodi-<br />
~nog stabla. Od Ibrahima saznajemo<br />
da je po jedna porodica sa prezimenom<br />
Akbaba, naseljena u<br />
Istanbulu i Australiji, a sve ostale<br />
u Karamurselu.<br />
Uz ove drage musafire iz Turske<br />
na sijelu su bili brat, sestra i<br />
bliski srodnici Inijaza Agbabi}a.<br />
Bila je to nezaboravna prilika za<br />
razmjenu mi{ljenja o ‘ivotu u Turskoj<br />
i Bosni, ali i u Danskoj, gdje<br />
se nalazi veliki broj porodica iz<br />
Trebinja i Gacka, te iz drugih mjesta<br />
u <strong>BiH</strong>. Sav radostan i uzbu|en<br />
ovim susretom i dru‘enjem, Inijaz<br />
Agbabi}, govori: «Kad sam imao<br />
20 godina vukla me je ‘elja da saznam<br />
ne{to vi{e o mojoj porodici<br />
i o srodnicima koji su se iselili u<br />
Tursku. Ima ne{to {to stvarno volim<br />
i ‘elja mi se ispunila. Kada<br />
sam odnio donaciju za izgradnju<br />
d‘amije u Trebinju, uz kahvu sa<br />
Husein ef. Hod‘i}em, razgovarao<br />
sam o Akbabi}ima, a ef. Hod‘i}<br />
je tra‘io da mu na jednoj fotografiji<br />
poka‘em moga rahmetli<br />
oca. Obe}ao mi je pomo}i da<br />
stupim u kontakt sa mojim srodnicima<br />
u Turskoj i uskoro mi donio<br />
jedno pismo od ro|aka Ibrahima,<br />
sa brojem telefona. Mu~io<br />
sam se kako da nazovem, jer ne<br />
znam turski, a ni engleski jezik.<br />
Odlu~io sam i birao Ibrahimov<br />
broj. Javila se njegova k}erka i kada<br />
sam izgovorio prezime Agbabi},<br />
ona je ushi}eno po~ela dozivati<br />
oca, govore}i mu – brat,<br />
brat... Javio se Ibrahim i kada je<br />
nazvao selam shvatio sam da govori<br />
bosanski. Laknulo mi je. Bilo<br />
je to za Bajram pro{le godine. Od<br />
tada smo ~esto u telefonskim kontaktima,<br />
koji su rezultirali njihovim<br />
dolaskom u Sarajevo i ovim<br />
prelijepim susretom i nesvakida-<br />
{njim dru‘enjem...». Organizatori<br />
ovog sijela, Inijaz i Razija Akbabi},<br />
bili si izvrsni doma}ini.