Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Broj 46 / ožujak 2013.<br />
ISSN 1331-9523<br />
OLIMPIJSKE LEGENDE:<br />
Jasna Ptujec<br />
ZNANOST I ŠPORT:<br />
Mentalni prostor športaša<br />
OLIMPIJSKE NADE:<br />
Ante Krišto<br />
OLIMPIJSKI POKRET:<br />
Barunova ostavština<br />
Sportska televizija<br />
Zadnja oaza hrvatskog športa
OLIMPIJSKE LEGENDE:<br />
Jasna Ptujec<br />
ZNANOST I ŠPORT: OLIMPIJSKE NADE:<br />
Mentalni prostor športaša Ante Krišto<br />
Broj 46 / ožujak 2013.<br />
ISSN 1331-9523<br />
MOO:<br />
Barunova ostavština<br />
Sadržaj<br />
6 42<br />
Sportska televizija<br />
Oaza hrvatskog športa<br />
14 44<br />
Nastanak <strong>olimp</strong>ijskog športa<br />
Mačevanje<br />
20 48<br />
24<br />
29<br />
Olimpijske legende<br />
Jasna Ptujec<br />
Znanost i šport<br />
Mentalni prostor športaša<br />
Prilog<br />
Povijest hrvatskog športa<br />
52<br />
Olimpijske nade<br />
Ante Krišto<br />
Društvo i šport<br />
Koliko smo se promijenili<br />
Međunarodni <strong>olimp</strong>ijski pokret<br />
Barunova ostavština<br />
Športska terminologija<br />
Borilačke vještine i njihovi nazivi<br />
Sportska televizija<br />
Zadnja oaza hrvatskog športa<br />
Za nakladnika:<br />
Josip Čop<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>olimp</strong>ijski odbor<br />
Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb<br />
Glavni urednik:<br />
Ante Drpić<br />
Urednica priloga Povijest Hrvatskog športa:<br />
Ana Popovčić<br />
Uredništvo:<br />
Saša Ceraj, Ante Drpić, Gordana Gaćeša, Radica Jurkin,<br />
Siniša Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar<br />
Produkcija:<br />
M 14 d.o.o (Jet-set magazin)<br />
Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb<br />
Oblikovanje i prijelom:<br />
Marin Stojić<br />
Olimp 4<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
56<br />
58<br />
60<br />
62<br />
Žene i šport<br />
Paradoks rodne ravnopravnosti<br />
Športska publicistika<br />
“<strong>Hrvatski</strong> reprezentativci<br />
i izbornici”<br />
Internet<br />
<strong>Hrvatski</strong> atletski savez<br />
Od Olimpa do Olimpa<br />
Vijesti<br />
Poštovani čitatelju,<br />
športska godina između dvaju <strong>Olimpijski</strong>h igara - lanjskih ljetnih u Londonu i<br />
dogodišnjih zimskih u Sočiju - bit će sve samo ne dosadna i siromašna. Naši će<br />
športaši sudjelovati na 168 svjetskih prvenstava, 175 europskih, na 110 svjetskih<br />
i 51 europskih kupova, na dodatna 163 međunarodna natjecanja, sve zajedno -<br />
ni više ni manje nego ukupno čak 667 najrazličitijih<br />
natjecanja.<br />
Prvog siječnja ove godine krenuli smo s Projektom Rio<br />
2016. i za početak u njemu sudjeluje 9 TOP i 10 potencijalnih<br />
A <strong>olimp</strong>ijskih kandidata. Očekujemo da će<br />
u ovom <strong>olimp</strong>ijskom ciklusu naši športaši biti jednako<br />
uspješni kao u prethodnom; već prvi rezultati na početku<br />
godine (rukomet, skijanje, streljaštvo) pokazuju<br />
da optimizmu ima mjesta.<br />
Mediteranske igre u lipnju najveći su športski događaj<br />
2013., a organizator Igara je turski Mersin. Želeći<br />
podići razinu našeg sudjelovanja na MI, odlučili smo<br />
da na njima sudjeluju samo oni najbolji ili gotovo<br />
najbolji hrvatski športaši.<br />
Pred završetkom smo nekoliko važnih dokumenata.<br />
Kriteriji za vrednovanje programa nacionalnih športskih<br />
saveza jedan su od njih. Započinje i posao oko<br />
strategije športa u Republici Hrvatskoj...<br />
Puno posla, a malo vremena, no tako je, gotovo, uvijek. Ali, jedno je sigurno i<br />
dokazano nebrojeno puta: kada svi dobronamjerni ljudi naklonjeni športu zasuču<br />
rukave, skupe glave i razgovaraju snagom športskog argumenta, nema te zapreke i<br />
tog problema kojeg nije moguće svladati.<br />
I zato, optimistički, očekujem još jednu, športski uspješnu godinu.<br />
Dear Reader,<br />
Glavni tajnik Hrvatskog<br />
<strong>olimp</strong>ijskog odbora<br />
Secretary General of the<br />
Croatian Olympic Committee<br />
Josip Čop, dipl. oec.<br />
The sports year between two Olympic Games – Summer Olympics in London in<br />
2012 and Winter Olympics in Sochi in 2014 - will be all but boring and poor. Our<br />
athletes will participate in 168 World Championships, 175 European, 110 World<br />
and 51 European Cups, additional 163 international competitions, altogether no<br />
less than 667 various competitions.<br />
On January 1 st 2013, we started the project Rio 2016, and for starters there will<br />
be 9 TOP and 10 potential A Olympic candidates. We expect that in this Olympic<br />
cycle, our athletes will be as successful as in the previous one – already the first<br />
results from this year (handball, skiing, archery) show that we can be optimistic.<br />
The Mediterranean Games in June represent the biggest sports event in 2013, and<br />
the organizer of the Games is the Turkish Mersin. In desire to raise the level of our<br />
participation in the MG, we decided that only the best or almost best Croatian<br />
athletes will participate in them.<br />
Prijevod:<br />
N. T. Dalma d.o.o.,<br />
Medveščak 13, Zagreb<br />
Tisak:<br />
Tehničar Copyservis<br />
Kranjčevićeva 25a<br />
10 000 Zagreb<br />
Naklada:<br />
2000 primjeraka<br />
Olimp je<br />
časopis<br />
Hrvatskog<br />
<strong>olimp</strong>ijskog<br />
odbora.<br />
www.hoo.hr<br />
e-mail: hoo@hoo.hr<br />
We have almost completed several important documents. One of them refers to<br />
criteria for evaluation of the programs of national sports federations. Soon we will<br />
start planning the sports strategy in the Republic of Croatia...<br />
A lot of work to do and so little time to do it - but it is almost always like this.<br />
Anyway, one thing is certain and proven countless times: when all the wellmeaning<br />
people who favor sports start working hard, gather and talk with the<br />
strength of sports argument, there are no obstacles and problems that cannot be<br />
solved.<br />
And therefore I am optimistically awaiting another successful sports year.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Sportska televizija<br />
Zadnja<br />
oaza<br />
hrvatskog<br />
športa<br />
Tekst: MATEJ SINOVEC<br />
Četvrtog travnja obilježit će se dvije godine od<br />
početka emitiranja Sportske televizije, prvog i još<br />
uvijek jedinog športskog kanala na svijetu kojega<br />
je osnovao matični <strong>olimp</strong>ijski odbor. O te prve<br />
dvije godine televizije koja je posljednja brana<br />
hrvatskog športa u naletu stranog nogometa, ali<br />
i ostalih stranih športskih događanja, razgovarali<br />
smo s glavnim urednikom Jurom Ozmecom<br />
Olimp 6<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
7 Olimp
Sportska televizija<br />
Kada su kretali, 4. travnja<br />
2011., mnogi im nisu predviđali<br />
dugačak vijek trajanja.<br />
Gotovo dvije godine kasnije<br />
Sportska televizija ne samo da postoji,<br />
već se na hrvatskom medijskom<br />
tržištu isprofilirala kao, kako kaže<br />
njezin glavni urednik Jura Ozmec, posljednja<br />
brana hrvatskog športa u naletu<br />
stranog nogometa, ali i ostalih<br />
stranih športskih događanja.<br />
Povodom skore dvogodišnjice rada<br />
SPTV-a upravo smo Ozmeca zamolili<br />
da rekapitulira to razdoblje, analizira<br />
današnjicu i pogleda u budućnost<br />
jedinog športskog kanala u svijetu<br />
kojega je osnovao matični <strong>olimp</strong>ijski<br />
odbor.<br />
- Međunarodni <strong>olimp</strong>ijski odbor<br />
još je 2009. godine donio naputak o<br />
osnivanju ovakvih kanala. Mi smo krenuli<br />
prije dvije godine te smo postali<br />
i do dana današnjega ostali - jedini<br />
ovakav kanal u svijetu. Najbitnije nam<br />
je da smo nastavili razvijati ideju prema<br />
kojoj hrvatski šport dobiva svoju<br />
televizijsku frekvenciju i program na<br />
kojem će se moći promovirati - započeo<br />
je Ozmec.<br />
Kao dugogodišnji novinar športskog<br />
programa Hrvatske radiotelevizije,<br />
Ozmec je uvidio da na prostoru televizijskog<br />
emitiranja u Hrvatskoj postoji<br />
velika praznina u kojoj pati upravo<br />
domaći, hrvatski šport.<br />
- Nekadašnji treći program HTV-a to<br />
nije mogao biti i postalo je jasno da je<br />
neodrživ, a današnji HTV3 kao kultur-<br />
Glavni urednik Jura Ozmec u razgovoru s predsjednikom MOO-a Jacquesom Roggeom (desno - kamerman SPTV Goran Jelenc)<br />
Olimp 8<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
‘Kada smo prošle godine radili Moto<br />
GP, povećala se cjelokupna gledanost<br />
u danima u kojima su bile utrke, ne<br />
samo tog, već i ostalih sadržaja. Zato<br />
je Formula 1 još jedan korak dalje u<br />
našem odrastanju. Nakon prijenosa<br />
velikih športskih manifestacija, među<br />
kojima su i Olimpijske igre, logično je da<br />
idemo dalje’<br />
Nagrada za Ivu Milanović<br />
-Litre i „Para<strong>olimp</strong>ijca“<br />
Emisija „Para<strong>olimp</strong>ijac“ urednice Ive Milanović-Litre,<br />
koja je dobila godišnju nagradu Hrvatskog zbora<br />
sportskih novinara, samo je jedna od potvrda ispravnog<br />
puta kojim kroči SPTV. U obrazloženju nagrade stoji:<br />
„Para<strong>olimp</strong>ijac je jedina televizijska emisija u Hrvatskoj<br />
koja se redovito bavi športom osoba s invaliditetom.<br />
Jednom mjesečno, urednica Iva Milanović-Litre na<br />
Sportskoj televiziji predstavlja nam vrhunske športašice<br />
i športaše koji su, osim u vrijeme Para<strong>olimp</strong>ijskih<br />
igara, uglavnom zapostavljeni u našem medijskom<br />
prostoru. Ni u jednom trenutku, međutim, Iva i njezini<br />
suradnici ne upadaju u klopku koja se zove - patetika.<br />
Emisija Para<strong>olimp</strong>ijac ne bavi se samo osvajačima odličja<br />
na Para<strong>olimp</strong>ijskim igrama i svjetskim prvenstvima<br />
športaša s invaliditetom, već i svim ostalim svakodnevnim<br />
problemima, uspjesima i zanimljivim pričama<br />
tih iznimnih športaša. Uostalom, ako ne vjerujete, svakako<br />
na SPTV-u pogledajte emisiju Para<strong>olimp</strong>ijac i postat<br />
ćete navijač športskih junaka koje vam predstavlja<br />
Iva Milanović-Litre.“<br />
Slijeva: Zlatko Mateša, Jura Ozmec, Gordana Gaćeša, Jacques Rogge,<br />
Josip Čop, Petar Čavlović, Darko Buković i Marin Šarec<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
9 Olimp
Sportska televizija<br />
‘Jako mi je žao što je<br />
liga u futsalu skinuta s<br />
programa dolaskom nove<br />
vladajuće garniture u<br />
<strong>Hrvatski</strong> nogometni savez.<br />
Ta je liga imala dobru<br />
gledanost, bolju praćenost<br />
i u ostalim medijima kada<br />
je bila u našem programu,<br />
a i sponzori su se sami<br />
počeli javljati klubovima<br />
dok je liga bila kod nas’<br />
ni, odnosno HTV4 kao news-program,<br />
ne zadovoljavaju te potrebe. Uz veliki<br />
broj športskih kanala na kojima dominira<br />
inozemni šport, jasno je da Sportska<br />
televizija ima svoj prostor, publiku<br />
i važnost.<br />
Osnovu funkcioniranja SPTV-a<br />
čini, objašnjava Ozmec, suradnja s<br />
domaćim športskim savezima koji su<br />
uglavnom prepoznali šansu za suživot<br />
i obostranu korist.<br />
- Istina, ima i onih koji ne vide zajednički<br />
interes i korisne stvari u suradnji<br />
s nama. Primjerice, jako mi je žao što<br />
je liga u futsalu skinuta s programa<br />
dolaskom nove vladajuće garniture u<br />
<strong>Hrvatski</strong> nogometni savez. Ta je liga<br />
imala dobru gledanost, bolju praćenost<br />
i u ostalim medijima kada je bila<br />
u našem programu, a i sponzori su se<br />
sami počeli javljati klubovima dok je<br />
liga bila kod nas. Nadam se da će HNS<br />
vidjeti da su takvi projekti ili prijenosi<br />
juniorske lige, za koju naš vanjski<br />
suradnik više nije imao sredstava za<br />
praćenje, na korist čitavog športa.<br />
Ozmec se nada i boljoj suradnji<br />
s rukometnim i košarkaškim savezom,<br />
s kojima postoji kontakt, a kao izvrsne<br />
primjere navodi džudo, jedriličarski,<br />
atletski, ragbijaški savez...<br />
- Džudo savez nas je oduševio, iako<br />
nije iznenađenje jer se tamo u posljednjih<br />
četiri ili pet godina jako dobro<br />
radi. Oni su nas oduševili kada su<br />
sami, bez naše pomoći, osigurali prijenose<br />
14 najjačih turnira iz kalendara<br />
Međunarodnog džudo saveza. Ljudi su<br />
sve obavili, sve pregovore, a ja sam<br />
otišao samo na jedan sastanak. Ti su<br />
prijenosi gratis, ništa nas ne koštaju.<br />
Naravno da ćemo mi onda, u skladu<br />
s mogućnostima, popratiti njihove<br />
aktivnosti poput turnira mlađih kategorija.<br />
To je primjer suradnje kakav bi<br />
trebali slijediti i ostali.<br />
Ozmec će se pohvaliti količinom i<br />
obujmom posla koje je njegova redakcija<br />
obavila otkako je krenula s<br />
emitiranjem.<br />
- Ukupno su u našem programu<br />
obrađena 93 hrvatska športa, odnosno<br />
športske grane. Ponosan sam na<br />
tu činjenicu jer nitko ne može reći da<br />
nije imao ili da nema priliku surađivati<br />
s nama. Nemamo mnogo ljudi i ponekad<br />
je teško sve pratiti, ali tu savezi<br />
moraju odigrati svoju ulogu. Žao mi<br />
je što i dalje postoje oni koji nam ne<br />
šalju rasporede i s čijim kalendarima<br />
imamo problema. Naši su ljudski resursi<br />
premaleni da bismo to radili.<br />
Get in touch at www.tissot.ch<br />
Olimp 10<br />
Ekskluzivni distributer<br />
Prodajna mjesta na www.marli.hr<br />
TISSOT VISODATE AUTOMATIC<br />
odabrao Tony Parker – Profesionalni košarkaš<br />
Klasični sat iz kolekcije Heritage izrađen od 316L nehrđajučeg<br />
otpornim na grebanje i vodootpornošću do 3 bara.<br />
IN TOUCH WITH YOUR TIME<br />
Prostora za napredak, naravno,<br />
ima, ali glavni urednik ističe financijsku<br />
krizu kao pošast koja nije zaobišla<br />
ni njegovu redakciju.<br />
- Započeli smo s radom u vrijeme<br />
najgore krize, recesija je i nama pokazala<br />
zube. Mi nemamo moći da se<br />
za neke atraktivne športske događaje<br />
tučemo s ArenaSportom ili SportKlubom,<br />
kompanijama koje djeluju u šest,<br />
odnosno 14 država, pa samim time<br />
mogu doći do određenih prava mnogo<br />
jeftinije od nas. Nama to nije ni cilj,<br />
naš je cilj u prvom redu promocija<br />
hrvatskog športa.<br />
Takvi su ciljevi istaknuti i u obra-<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Andrea Lovrinčević, Jura Ozmec, Iva Milanović-Litre, sjedi: Bojana Manojlović<br />
obzirom da je ugovor<br />
S Kreator grupe i Sportske<br />
televizije oko prijenosa<br />
ovogodišnje sezone<br />
Formule 1 na SPTV-u u<br />
športskim krugovima naišla<br />
na različite interpretacije,<br />
vlasnik Kreatora<br />
Davorin Štetner objasnio<br />
je da projekt F1 ni u<br />
kojem slučaju ne može<br />
biti loš za razvoj jedinog<br />
hrvatskog športskog<br />
programa s nacionalnom<br />
koncesijom.<br />
- Gledanost Formule 1<br />
je takva da nema dvojbe<br />
oko neisplativosti. Primjerice,<br />
prošlogodišnju<br />
utrku za Veliku nagradu<br />
Španjolske u Hrvatskoj<br />
je pratilo 360.000<br />
gledatelja, a emitirana<br />
je na mreži lokalnih<br />
televizijskih postaja.<br />
Zato vjerujemo da će<br />
dogovorom sa SPTV-om<br />
svi profitirati, od naših<br />
sponzora do gledatelja<br />
- izjavio je Štetner čijem<br />
Kreatoru na kraju ove<br />
sezone istječe ugovor s<br />
Berniejem Ecclestoneom,<br />
a pregovori o novoj trogodišnjoj<br />
suradnji već su<br />
u tijeku.<br />
Ozmec je dodao da će<br />
“SPTV napraviti sve da<br />
Formulu 1, koju hrvatska<br />
športska publika nedvojbeno<br />
voli, dodatno<br />
približi gledateljima”, a<br />
najavljen je i manji broj<br />
prekida prijenosa zbog<br />
reklama, što je u prethodnim<br />
godinama bila<br />
najveća zamjerka gledatelja.<br />
Pun pogodak<br />
s Formulom 1<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
11 Olimp
Sportska televizija<br />
Ponosni na<br />
Tribina.hr<br />
Jedan od projekta na koji je Jura<br />
Ozmec izuzetno ponosan jest<br />
Tribina.hr. Emisija koja se bavi<br />
analizom MAXtv Prve lige dokaz<br />
je, kaže, zalaganja SPTV-a za promociju<br />
domaćeg športa.<br />
- Ponovno dolazimo do pitanja<br />
prioriteta, ali i odnosa Hrvatskog<br />
nogometnog saveza. Šteta<br />
što se ne žele uključiti<br />
u pomaganje tog,<br />
ali i svih sličnih<br />
projekata od kojih<br />
bi naš klupski nogomet<br />
imao koristi<br />
- smatra Ozmec i dodaje:<br />
- Našeg prvoligaškog natjecanja<br />
nema u našim prijenosima jer nemamo<br />
prava, ali svejedno mislim<br />
da radimo dobru stvar s ovom emisijom.<br />
Time gledatelji barem na<br />
jednoj televiziji s nacionalnom<br />
koncesijom dobivaju relevantne<br />
informacije o domaćem nogometnom<br />
prvenstvu.<br />
“Džudo savez nas je oduševio, iako nije iznenađenje<br />
jer se tamo u posljednjih četiri ili pet godina jako<br />
dobro radi. Oni su su sami, bez naše pomoći,<br />
osigurali prijenose 14 najjačih turnira iz kalendara<br />
Međunarodnog džudo saveza!”<br />
ćanju gledateljima kojim SPTV naznačava<br />
da je „poslovanje Sportske<br />
televizije poslovanje sa športašima,<br />
o športašima i za športaše i sve koji<br />
se tako osjećaju“, a kao cilj prve nacionalne<br />
športske televizije ističe se<br />
„pružanje sveobuhvatne informacije<br />
o hrvatskom i međunarodnom športu,<br />
edukacija i zabava te pružanje programa<br />
koji će zadovoljiti apetite cijele<br />
obitelji“.<br />
S obzirom na to da je u naletu<br />
krize dio ljudi zaposlenih na SPTV-u<br />
morao biti otpušten, pitamo glavnog<br />
urednika kako će to utjecati baš na<br />
ciljeve navedene u „Misiji SPTV-a“ vidljivoj<br />
na njihovoj internetskoj stranici.<br />
- To je uvijek najteži dio posla jer<br />
nema ugodnog načina da nekome<br />
kažeš da se morate razići. Jednostavno,<br />
moramo se prilagoditi i inzistirati<br />
na pravim vijestima... U našim postulatima<br />
dominiraju športska načela, pa<br />
će naše vijesti i dalje odgovarati na<br />
osnovna novinarska pitanja: tko, što,<br />
gdje, kada i zašto. Jasno je da će rad s<br />
manjim brojem ljudi iziskivati povećanje<br />
obujma posla, ali to neće utjecati<br />
na kvalitetu ili mogućnost športskih<br />
saveza da surađuju s nama.<br />
Dapače, Ozmec najavljuje nove<br />
projekte kojima se SPTV želi još više<br />
podrediti potrebama svojih gledatelja.<br />
- Od 18. ožujka na rasporedu je<br />
nova shema u kojoj smo pojačali<br />
program u vremenu u kojem smo najgledaniji.<br />
Naš će fokus biti na vremenu između<br />
15 i 19 te nakon 22 sata. U tom<br />
ćemo razdoblju inzistirati na našim,<br />
autorskim emisijama koje su kod gle-<br />
Olimp 12
Studio SPTV<br />
datelja privukle najviše pažnje. Emisijom<br />
“Gost dana”, koju uvijek vežemo<br />
uz aktualna događanja u hrvatskom<br />
športu, dajemo još jednu mogućnost<br />
promocije domaćim snagama, a dobili<br />
smo potvrdu da je i zanimanje gledatelja<br />
za te tipove emisija veliko. Uz<br />
specijaliziranu emisiju o splitskom<br />
športu pregovaramo i s Gradom Rijekom<br />
o pokretanjua slične emisije za<br />
njihovo područje.<br />
Dobivanje prava za emitiranje nove<br />
sezone Formule 1 podignulo je dosta<br />
prašine. Ozmec ističe da, što se odnosa<br />
domaćeg i stranog športa tiče, F1<br />
sezona ni na koji način neće negativno<br />
utjecati na hrvatski šport.<br />
- Formula 1 će tjedno uzimati<br />
četiri sata programa. Emitirat ćemo<br />
kvalifikacije i utrku. Uz reprizu, to je<br />
osam sati. Nitko mi ne može reći da<br />
će tih osam sati nekome značajnije<br />
štetiti. O zanimanju ne moramo uopće<br />
govoriti...<br />
U pet dana od objave da smo dobili<br />
prava na F1 dobili smo oko 150<br />
poruka elektronske pošte s upitima<br />
gdje nas se može pratiti, na kojim<br />
frekvencijama. S druge strane, takav<br />
atraktivan proizvod veže gledatelje<br />
uz određeni program na dulje vrijeme.<br />
Kada smo prošle godine radili Moto<br />
GP, povećala se cjelokupna gledanost<br />
u danima u kojima su bile utrke, ne<br />
samo tog, već i ostalih sadržaja. Zato<br />
je Formula 1 još jedan korak dalje u<br />
našem odrastanju. Nakon prijenosa<br />
velikih športskih manifestacija, među<br />
kojima su i Olimpijske igre, logično je<br />
da idemo dalje - kaže Ozmec.<br />
Olimpijske igre primjer su suradnje<br />
SPTV-a s HTV-om koji mnogi prizivaju<br />
kao idealan format suradnje dvaju<br />
televizija.<br />
- Mislim da je London dokazao da<br />
to može funkcionirati na zadovoljstvo<br />
i korist naših gledatelja. Ako HTV ima<br />
dnevni prosjek od maksimalno dva<br />
sata športa, a kupio je prava za brojna<br />
natjecanja što mu je obveza i prema<br />
Zakonu o javnoj televiziji, onda bi bilo<br />
sjajno kada bi taj vakuum koji oni ne<br />
mogu emitirati bio prebačen na nas.<br />
S obzirom da mi imamo nacionalnu<br />
koncesiju, gledatelji bi u tom slučaju<br />
uz ta dva, dobili još 24 sata emitiranja<br />
športa. Nadam se da će ta ideja zaživjeti<br />
- zaključio je Ozmec. •<br />
• Summary ←<br />
On April 4 th 2013, Sports television, the<br />
first and still the only sports channel<br />
in the world, founded by the parent<br />
Olympic Committee, will celebrate two<br />
years of broadcasting.<br />
About the first two years of television,<br />
which is the last dam Croatian sport<br />
in the ensuing foreign football and<br />
other international sports events, We<br />
talked with the chief editor Jura Ozmec<br />
exactly about those first two years of<br />
the television that represents the last<br />
protection of Croatian sports against<br />
the invasion of foreign football, but also<br />
of other foreign sports events.<br />
The priority of Sports television is, in<br />
every case, the promotion of Croatian<br />
sports because on other channels it<br />
started losing battle with foreign sports,<br />
especially football. The goal is to affirm<br />
and support also the less popular sports<br />
which have great difficulties to breakthrough<br />
to the TV screen.<br />
Ozmec gladly highlights the show<br />
“Paralympic”, the only television show<br />
in Croatia that is regularly engaged<br />
in sports of disabled persons. Once a<br />
month, the editor Iva Milanovic-Litre<br />
presents at the Sports television the<br />
top athletes who are, except during the<br />
Paralympic Games, largely neglected in<br />
the Croatian media. Exactly this show<br />
has just received the annual award<br />
of the Croatian Sports Journalists<br />
Association.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
13 Olimp
Nastanak modernog športa: Mačevanje<br />
Onoliko koliko je mačevanje<br />
danas rijedak, pomalo egzotičan<br />
šport, toliko je kroz<br />
povijest bilo sveprisutno.<br />
Vjerojatno ne postoji civilizacija koja<br />
nije poznavala mačevalačku borbu<br />
u nekom obliku, pa je zaista teško<br />
izdvojiti najbitnije trenutke kroz povijest.<br />
Za najstariji izvor uzima se reljef<br />
u egipatskom hramu u Medinet Habuu<br />
iz 1190. godine prije Krista.<br />
Mačevali su se gotovo svi pripadnici<br />
antičkih naroda. Grci poznaju mačevanje<br />
kroz vještinu borenja nazvanu<br />
hoplomahia, a njihovi vojnici-pješaci,<br />
hopliti, bili su naoružani kopljem i<br />
kratkim mačem. U Rimu se vještina<br />
mačevanja podučavala u posebnim<br />
školama od 5. st. pr. Kr.<br />
Od 264. godine prije Krista<br />
priređivane su borbe gladijatora (ludi<br />
gladiatorii), a sam naziv gladijator potječe<br />
od latinske riječi gladius, koja<br />
označava kratki rimski mač. Osim borbi<br />
mačem u areni, Rimljani su njegovali<br />
i vojničko mačevanje, nazvano armatura.<br />
Padom Zapadnog Rimskog Carstva<br />
476. godine, na povijesnu scenu dolazi<br />
grubo, teško i nezgrapno oružje<br />
novopridošlih barbara. Rezultat toga<br />
je potpuna stagnacija, zapravo regresija<br />
mačevalačke vještine tijekom<br />
Srednjeg vijeka. Nakon nekoliko, u<br />
mačevalačkom smislu, potpuno nezanimljivih<br />
stoljeća, novi život ove vještine<br />
započinje paradoksom, odnosno<br />
naizgled kontradiktornom činjenicom<br />
da je za razvoj mačevanja zaslužno<br />
uvođenje - vatrenog oružja!<br />
Kroz srednji vijek mač se koristio<br />
Olimp 14<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Tekst: ANA POPOVČIĆ<br />
Još kako je bogata povijest mačevanja,.<br />
Zacijelo ne postoji civilizacija koja nije<br />
poznavala mačevalačku borbu u nekom<br />
obliku. S obzirom na to, osnivanje<br />
međunarodne federacije - Federation<br />
Internationale d’Escrime - dogodilo se<br />
relativno kasno, tek 1913<br />
novog oblika ratovanja. Ne samo da<br />
su vojnici bili potpuno iscrpljeni i prije<br />
nego bi stigli na bojno polje, već je i<br />
novi način ratovanja, baziran na brzoj<br />
pokretljivosti i organizaciji trupa, zahtijevao<br />
nešto sasvim suprotno.<br />
Krajem 16. stoljeća više gotovo<br />
nitko nije nosio oklop u cilju samozaštite,<br />
no on se još dugo zadržao kao<br />
simbol viteštva u odjeći aristokracije.<br />
U stvarnoj borbi, vitezovi i plemići<br />
morali su se okrenuti za pomoć borcima<br />
koji si nisu mogli priuštiti skupe<br />
kacige, prsne oklope i metalne štito-<br />
oklopa<br />
do <strong>Olimpijski</strong>h<br />
igara<br />
isključivo kao napadačko oružje, bez<br />
ikakve obrambene funkcije koja je osiguravana<br />
nošenjem teških metalnih<br />
oklopa. Mačevi su bili veliki, nespretni<br />
i širokih oštrica kako bi probili metalne<br />
oklope, a posljedica svega toga<br />
bilo je vrlo malo specijaliziranih pokreta<br />
- bilo napadačkih bilo obrambenih.<br />
Hladno oružje tog vremena zapravo je<br />
funkcioniralo poput divovskih otvarača<br />
za konzerve.<br />
No sama borba bila je daleko od<br />
šale. Pobjedu je donosila samo velika<br />
fizička snaga, izdržljivost, hrabrost i<br />
odlučnost. Oklop je u svojoj obrambenoj<br />
ulozi bio iznimno učinkovit, a to<br />
dokazuje i činjenica da je u upotrebi<br />
bio stoljećima.<br />
Uvođenjem vatrenog oružja<br />
- mušketa, stari principi borbe padaju<br />
u vodu. Nove okolnosti omogućavaju<br />
svakom običnom pješaku, naoružanom<br />
mušketom, da zaustavi teško oklopljenog<br />
viteza. U početku su izrađivani<br />
još teži i veći oklopi ne bi li zaustavili<br />
novo opasno oružje, no ubrzo se to<br />
pokazalo kao vrlo loš odgovor protiv<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
15 Olimp
Nastanak modernog športa: Mačevanje<br />
Najveći obrat u<br />
mačevalačkoj tehnici<br />
dogodio se uvođenjem<br />
rapira u 16. stoljeću.<br />
Sa svojom dugačkom<br />
oštricom, oblikovan<br />
isključivo za bodenje,<br />
rapir je potpuno uzdrmao<br />
sve mačevaoce onoga<br />
vremena<br />
ve - običnim vojnicima koji su se već<br />
otprije u obrani oslanjali isključivo na<br />
vlastitu spretnost i samo oružje.<br />
U to vrijeme začetka mačevalačke<br />
vještine, borba je bila puno<br />
slobodnija i uključivala<br />
je raznorazne udarce<br />
rukama, nogama, naguravanje,<br />
podmetanje,<br />
šakanje i hrvanje,<br />
no to je ipak bio<br />
barem početak razvoja<br />
neke sustavne borbe. Prve<br />
neformalne škole mačevanja zabilježene<br />
su po Europi još u 12. stoljeću.<br />
Istina, „škola“ možda nije najsretniji<br />
termin za ta mjesta, budući su ona<br />
uglavnom okupljala zadnji ološ društva.<br />
U nekim državama, kao na primjer<br />
Engleskoj i Francuskoj te „škole“ bile<br />
su zabranjene, no kao i sve zabranjene<br />
stvari svejedno su postojale, samo<br />
ilegalno. U svakom slučaju, učitelji<br />
mačevanja imali su reputaciju<br />
lopova, skitnica<br />
ili u najboljem slučaju<br />
zabavljača.<br />
Prvi ozbiljniji pristup<br />
učenju mačevanja dogodio<br />
se u Njemačkoj u<br />
14. st. osnivanjem Bratovštine<br />
sv. Marka, kolokvijalno zvane Marxbruder.<br />
Sjedište im je bilo u Frankfurtu<br />
i gotovo 100 godina imali su monopol<br />
na teritoriju Njemačke - nitko nije<br />
mogao učiti mačevanje bez njihove<br />
dozvole i to isključivo prema njihovim<br />
pravilima. U Njemačkoj je oko 1300.<br />
godine napisan i najstariji sačuvani<br />
traktat o mačevanju.<br />
Razdoblje renesanse inspiriralo je<br />
mačevaoce toga doba na znanstveni<br />
pristup mačevalačkoj vještini koju oni<br />
počinju proučavati i analizirati u želji<br />
da definiraju neke univerzalne principe<br />
borbe. U skladu s duhom vremena,<br />
brojni učitelji mačevanja pišu knjige,<br />
eseje i traktate sa svojim idejama o<br />
usavršavanju vještine. Talijani naravno<br />
prednjače, a najzanimljivije je<br />
izdvojiti Camilla Agrippu koji je definirao<br />
četiri pozicije (prima, sekonda,<br />
terca i kvarta) i Ridolfa Capo Ferru<br />
koji je instalirao tzv. ispad kao primarni<br />
način izvođenja napada.<br />
Najveći obrat u mačevalačkoj<br />
tehnici dogodio se uvođenjem rapira<br />
u 16. stoljeću. Sa svojom dugačkom<br />
oštricom, oblikovan isključivo za bodenje,<br />
rapir je potpuno uzdrmao sve<br />
mačevaoce onoga vremena. Stoljećima<br />
je mač percipiran (i<br />
izrađivan) kao oružje sa<br />
dvije oštrice namijenjeno<br />
za rezanje određenih<br />
dijelova protivnikova<br />
tijela, a sad su odjednom<br />
ljudi zadavali čiste i smrtonosne<br />
ubode jedan drugome.<br />
Treba napomenuti da čudna novotarija<br />
nije baš najbolje sjela etabliranim<br />
mačevaocima. To je uostalom univerzalno<br />
pravilo u športu - bilo kakva izmjena<br />
tehnike ili pravila uglavnom ne<br />
ide na ruku najboljima, budući su oni<br />
već potpuno izverzirani u starom načinu<br />
- inače ne bi bili najbolji. U svakom<br />
slučaju, sukob oko toga koja je metoda<br />
superiorna - rez ili bod - potrajao je<br />
godinama i eskalirao u pravu mržnju.<br />
Vrlo često bi dvoboj započeo na licu<br />
mjesta kada bi se susreli pripadnici<br />
različitih škola. No, već početkom 17.<br />
stoljeća rapir je odnio pobjedu, jer je<br />
jednostavno bio - smrtonosan.<br />
Često se navodi primjer Francuske<br />
gdje je u razdoblju između 1600. i<br />
1780. ubijeno oko 40.000 plemića u<br />
međusobnim dvobojima rapirom! To je<br />
bilo čak više nego što ih je poginulo<br />
u ratovima u tom razdoblju, te je ozbiljno<br />
uzdrmalo cijeli klasni sustav i u<br />
konačnici dovelo do kraljevske zabrane<br />
održavanja dvoboja.<br />
Zanimljivo je objasniti i ulogu<br />
nenaoružane ruke u razvoju mačevanja.<br />
Ona je, čak i u modernom mačevanju<br />
u školskoj varijanti, dignuta pod<br />
pravim kutem otraga iznad glave. Taj<br />
položaj biomehanički nije najpogodniji,<br />
pa ga danas više nitko ne koristi<br />
u pravoj športskoj borbi, ali ima svoju<br />
zanimljivu povijest. U prošlosti, mačevaoci<br />
su tu nenaoružanu ruku koristili<br />
za nošenje malog štita ili pak bodeža.<br />
Uvođenjem rapira odbacuje se štit, a<br />
kako se razvija ideja gentlemanskog<br />
dvoboja, napušta se i bodež. Budući<br />
da su taj napušteni/zabranjeni bodež<br />
neki ipak podmuklo skrivali u nenaoružanoj<br />
ruci (kamufliranoj plaštem na<br />
primjer), postao je običaj da se uzdignutom<br />
rukom pokaže da je ta ruka<br />
zaista nenaoružana.<br />
Tijekom vremena, u Europi su<br />
se iskristalizirala dva različita pristupa<br />
mačevanju -talijanska i francuska<br />
škola. Francuska metoda njegovala<br />
je znanstveni pristup koji se snažno<br />
oslanjao na strategiju borbe, dok su<br />
Talijani preferirali čistu fizičku snagu.<br />
A rivalstvo između ove dvije<br />
škole zadržalo se donekle<br />
sve do danas...<br />
Razdoblje vjerojatno<br />
najvećih<br />
promjena za mačevanje<br />
je 18. stoljeće.<br />
Rapir je skraćen,<br />
stanjena mu je oštrica i<br />
smanjena košarica koja štiti šaku.<br />
Tako reducirano oružje postalo je još<br />
smrtonosnije i još više prilagođeno<br />
isključivo bodenju - rubovi su doduše<br />
i dalje ostali oštri, ali samo zato da<br />
spriječe protivnika u hvatanju oštrice<br />
rukom u pokušaju razoružavanja.<br />
Novo, smanjeno oružje dovelo je do<br />
daljnjih promjena u mačevalačkoj<br />
tehnici. Ranije su teški rapiri uzro-<br />
Olimp 16 Olimp 46 - Ožujak 2013
kovali sporu pokretljivost. Bilo kakva<br />
akcija, a posebno napad s ispadom,<br />
značila je veliko izlaganje tijela, jer se<br />
mačevalac nije mogao brzinski povući<br />
u defenzivu.<br />
Iz tog razloga, borci su se uglavnom<br />
borili kroz kružno kretanje, slično<br />
kao današnji boksači, budući da im<br />
je to omogučavalo bolju zaštitu, čak<br />
i dok su u napadu. Reducirani mač<br />
oslobodio je mačevalačku tehniku na<br />
načine koji su do tada bili nezamislivi:<br />
1. borba je ubrzana, a pokreti oružjem<br />
postali su puno kompliciraniji i razrađeniji,<br />
2. povećana je pokretljivost boraca,<br />
3. pravocrtno kretanje - zbog<br />
male težine mača koji je uzrokovao<br />
veliku pokretljivost boraca, jedini način<br />
da se učinkovito i dovoljno brzo<br />
izvede napad bila je izravna ravna linija,<br />
posljedica čega je linearno mačevanje<br />
što je i danas zaštitni znak ovog<br />
športa.<br />
Tijekom 18. stoljeća potpuno se<br />
promijenila i percepcija mačevanja, te<br />
je ono u relativno kratkom vremenu<br />
steklo više nego dobru, čak uzvišenu<br />
reputaciju. Uvođenjem floreta, fleksibilne<br />
inačice mača s tupim vrhom<br />
koja je izmišljena isključivo za trening,<br />
otvorio se prostor za istraživanje i<br />
usavršavanje tehnike mačevanja,<br />
a naglasak se počeo<br />
stavljati i na estetiku.<br />
Učitelji mačevanja<br />
postali su cijenjene<br />
osobe, kombinacija<br />
učitelja, povjesničara,<br />
umjetnika, znanstvenika i<br />
filozofa, a mačevalačke škole mjesta<br />
na koja su fine obitelji slale svoje<br />
sinove da steknu otmjenost.<br />
Osim toga, po prvi put javlja se<br />
ideja da se mačevanje može učiti i<br />
prakticirati isključivo radi same vještine,<br />
a ne radi dvoboja, i da ako se<br />
ta vještina marljivo vježba, može pozitivno<br />
utjecati na zdravlje, držanje i<br />
eleganciju. Za tu promjenu je ponovno<br />
zaslužno vatreno oružje, koje postaje<br />
sve pouzdanije. Pištolj polako istiskuje<br />
mač u funkciji osobnog oružja, pa<br />
krajem stoljeća mač prestaje biti dio<br />
svakodnevne odjeće. Time završava<br />
duga epoha mača kao kralja oružja, ali<br />
dodatno se otvara put pravom športskom<br />
mačevanju.<br />
Kroz 19. stoljeće samo se nastavlja<br />
linija razvoja modernog mačevanja<br />
započeta u prethodnom stoljeću.<br />
Uvedena su dva nova oružja<br />
- sablja i épée koji se<br />
na hrvatskom naziva<br />
mač, što je pomalo<br />
nepraktično budući<br />
je riječ „mač“ zapravo<br />
hiperonim koji<br />
pokriva cijelu lepezu<br />
hladnog oružja. Sablja vuče porijeklo<br />
iz konjice i imala je u početku izrazito<br />
vojnički karakter, te je jedino od tri<br />
oružja (floret, mač, sablja) kojim se<br />
siječe a ne bode.<br />
Mač (épée) je pak osmišljen da<br />
zadovolji potrebu za oružjem kojim bi<br />
se borilo u dvobojima, budući se osobna<br />
zadovoljština kod povrede časti još<br />
uvijek tražila (osim pištoljem) i mačevalačkim<br />
dvobojima. Mač je odražavao<br />
i novu ideju dvoboja gdje namjera<br />
više nije bila ubiti protivnika, već ga<br />
samo raniti. To se zadržalo i u današnjem<br />
športskom mačevanju budući da<br />
se u disciplini mač važećim računaju<br />
svi bodovi u bilo koji dio tijela, dok se<br />
u floretu uzimaju samo oni izvedeni u<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
17 Olimp
Nastanak modernog športa: Mačevanje<br />
Sam naziv mačevanje - na engleskom fencing, na njemačkom fechten -<br />
dolazi od starofrancuske riječi defens koja je pak izvedena iz latinskog<br />
defendere što znači - braniti.<br />
trup protivnikova tijela, dakle oni koji<br />
bi u prošlosti potencijalno bili smrtonosni.<br />
Inače, zadnji zabilježeni mačevalački<br />
dvoboj održan je relativno nedavno<br />
1967., a gdje drugdje nego u<br />
Francuskoj...<br />
U 19. stoljeću maska postaje<br />
standardan dio mačevalačke opreme.<br />
Ona je u upotrebi u različitim oblicima<br />
još od sredine 18. st., ali je desetljećima<br />
bila predmet poruge među dobrim<br />
mačevaocima koji su je smatrali<br />
utočištem za one koji nemaju ili<br />
vještine ili hrabrosti. S vremenom je<br />
ipak prevladala želja da se mačevanje<br />
oslobodi krutih i stiliziranih pokreta<br />
i da se omogući prirodniji i brži način<br />
borbe, a sve to omogućavala je jedino<br />
upotreba maske.<br />
S obzirom na to da je mačevanje<br />
jedan od najstarijih športova i zasigurno<br />
prvi koji je imao profesionalne<br />
učitelje i trenere u današnjem smislu,<br />
osnivanje međunarodne federacije -<br />
Federation Internationale d’Escrime<br />
- dogodilo se relativno kasno, tek<br />
1913. Na istom kongresu napokon su<br />
standardizirana i pravila, što je otvorilo<br />
vrata organiziranju međunarodnih<br />
natjecanja.<br />
Što se tiče <strong>Olimpijski</strong>h igara, mačevanje<br />
je na programu od samog početka,<br />
i jedan je od samo četiri športa koji<br />
su bili na programu svih ljetnih Igara.<br />
Prve godine <strong>olimp</strong>ijski turnir održan je<br />
samo u floretu i sablji, a mač je dodan<br />
1900. Žene su prvi puta nastupile<br />
1924. u floretu, 1996. u maču i 2000.<br />
u sablji. Neobično je i zanimljivo da je<br />
Pierre de Coubertin, inače mačevalac,<br />
sam dodao pravilo koje dopušta profesionalnim<br />
mačevaocima, učiteljima<br />
mačevanja, da nastupe na prvim dvama<br />
Igrama. Ta činjenica je upravo<br />
nevjerojatna, slično kao da se danas<br />
na OI u jednom športu dozvoli doping<br />
(jer su prijepori oko amaterizma tada<br />
bili jednaki kao oko dopinga danas),<br />
ali dosta govori o posebnom statusu<br />
kojeg je mačevanje imalo, odnosno o<br />
tome koliko je ranije od ostalih športova<br />
zakoračilo u profesionalizam na<br />
način da su postojali ljudi koji su kao<br />
profesionalni mačevaoci bili ne samo<br />
prihvaćeni već i cijenjeni čak i u elitnim<br />
krugovima.<br />
Inače, naš Milan Neralić, prvi<br />
Hrvat koji je osvojio <strong>olimp</strong>ijsko odličje,<br />
osvojio je treće mjesto baš u<br />
toj profesionalnoj kategoriji učitelja<br />
mačevanja.<br />
Posljednja velika promjena u razvoju<br />
športskog mačevanja dogodila<br />
se uvođenjem električnog aparata za<br />
registraciju pogodaka. Nesavršenost<br />
(sudačkog) oka već je od prvih natjecanja<br />
predstavljala problem koji je<br />
ovim izumom najvećim dijelom riješen.<br />
Električni aparat je uveden 30-ih<br />
za mač, 50-ih za floret i konačno 80-<br />
ih za sablju. •<br />
LITERATURA:<br />
AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenski<br />
leksikografski zavod, Zagreb, 1977.<br />
Nick Evangelista, The art and science of fencing,<br />
McGraw Hill, SAD, 1996.<br />
István Lukovic, Electric Foil Fencing, Corvina Press,<br />
Budapest, 1971.<br />
Brian Pitman, Fencing, Techniques of Foil, Épée<br />
and Sabre, The Crowood Press Ltd, Ramsbury,<br />
Marlborough, 1988.<br />
• Summary ←<br />
Probably there is no civilization that<br />
did not know the sword fight in some<br />
form, so it is really difficult to select the<br />
most important moments in history.<br />
The name “fencing” –“ fencing” in<br />
English, “fechten” German - comes<br />
from the old French word “defens”,<br />
which derived from the Latin word<br />
“defendere” meaning - to defend.<br />
The biggest twist in fencing technique<br />
occurred in the 16th century with<br />
introduction of the rapier. With its long<br />
blade, rapier is designed exclusively<br />
for thrusting attacks, unlike older<br />
swords which were previously used<br />
for thrusting and cutting off the parts<br />
of opponent’s body. During the 18th<br />
century the perception of fencing has<br />
completely changed, and in a relatively<br />
short time it acquired more than good,<br />
even divine reputation.<br />
The introduction of foil, a flexible<br />
version of the sword with a blunt<br />
tip, designed exclusively for training,<br />
opened a space for research and<br />
improvement of the technique. In<br />
19th century two new weapons were<br />
introduced - sword and saber.<br />
The International Fencing Federation<br />
- Federation Internationale d’Escrime<br />
– was founded in 1913. Fencing has<br />
been part of the Olympic Games since<br />
its inception, and it is one of one of the<br />
four sports that have featured at all of<br />
the Summer Olympics.<br />
The last major change in the<br />
development of sports fencing occurred<br />
with introduction of electrical<br />
apparatus for registering hits.<br />
Milan Neralić<br />
Olimp 18<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Olimp 20
Olimpijske legende<br />
„Hobotnica“<br />
s <strong>olimp</strong>ijskim zlatom<br />
Tekst: DENIS LUGARIĆ<br />
Jasna Ptujec<br />
osvajačica<br />
je zlatnog<br />
<strong>olimp</strong>ijskog<br />
odličja na Igrama<br />
u Los Angelesu<br />
1984., a na SP u<br />
Mađarskoj ne<br />
samo da je<br />
osvojila broncu,<br />
već je proglašena<br />
i najboljom<br />
vrataricom<br />
prvenstva<br />
Osvojivši zlato u Londonu Sandra<br />
Perković se upisala u povijest<br />
kao prva i za sada jedina<br />
Hrvatica koja se okitila naslovom<br />
<strong>olimp</strong>ijske pobjednice na ljetnim<br />
igrama nakon proglašenja hrvatske<br />
neovisnosti No, 23-godišnja djevojka iz<br />
zagrebačke Dubrave nije jedina hrvatska<br />
športašica koja se uspinjala na športski<br />
Olimp. Prije nje, zadnje kojima je to uspjelo,<br />
bile su sjajne rukometašice Jasna Ptujec,<br />
Mirjana Ognjenović i Biserka Višnjić<br />
na <strong>olimp</strong>ijskim igrama u Los Angelesu<br />
1984. godine pod vodstvom Josipa Samaržije.<br />
Na igrama u LA-u, na kojima<br />
nije bilo „istočnog bloka“, bivša država<br />
je osvojila dvostruku rukometnu krunu -<br />
zlato u muškoj i ženskoj konkurenciji.<br />
- Za Los Angeles me vežu divna<br />
sjećanja, cijele OI su bile jedan lijep doživljaj.<br />
Biti u Americi u to vrijeme bilo<br />
je jedno sjajno i neprocjenjivo iskustvo.<br />
Bila su to vremena kada se nije išlo u<br />
tako atraktivne zemlje. Vidjeli smo nešto<br />
sasvim novo - prisjeća se se naša vrsna<br />
vratarica Jasna Ptujec, udana Ivelić.<br />
Bilo je to vrijeme kada se športom,<br />
kako je rekla Ptujec, „bavilo sa srcem,<br />
dok je to danas postao posao“, stoga<br />
niti ne čudi što za <strong>olimp</strong>ijsko zlato nije<br />
dobila nikakvu novčanu nagradu. Tek<br />
Zlatnu značku saveza za fizičku kulturu<br />
Jugoslavije...<br />
- I karikaturu Rudija Stipkovića - dodaje<br />
sa smiješkom.<br />
Tijekom uspješne karijere, osvojila<br />
je i broncu na svjetskom prvenstvu<br />
1982. u Mađarskoj. Zlato je pripalo<br />
SSSR-u, a srebro Mađarskoj. Jugoslavija<br />
je ispustila drugo mjesto zbog slabije<br />
razlike pogodaka usprkos trijumfu protiv<br />
Mađarske (17-16). Na toj utakmici, kao i<br />
na cijelom prvenstvu, Ptujec je briljirala.<br />
Na kraju je proglašena najboljom vrataricom<br />
i uvrštena u najbolju sedmorku SP-a<br />
zajedno s Jasnom Merdan i Svetlanom<br />
Anastasovskom.<br />
- Zabila sam pogodak koji nije snimila<br />
niti jedna televizija - kazala je pomalo<br />
razočarano, te nastavila:<br />
JASNA PTUJEC IVELIĆ<br />
Rođena je 19. siječnja 1959.<br />
u Zagrebu. Tijekom karijere je<br />
igrala za Lokomotivu (1975.-<br />
1984.) i Trešnjevku (1984.-<br />
1986.). Za reprezentaciju<br />
bivše države je odigrala 79<br />
utakmica, a najveći uspjeh je<br />
ostvarila na <strong>Olimpijski</strong>m igrama<br />
u Los Angelesu 1984. gdje<br />
je osvojila zlatnu medalju.<br />
Dvije godine ranije je na<br />
svjetskom prvenstvu u Mađarskoj<br />
osvojila broncu, a proglašena<br />
je najboljom golmanicom<br />
prvenstva.<br />
Osvojila je i zlato na svjetskom<br />
juniorskom prvenstvu<br />
1977. te broncu dvije godine<br />
kasnije. Dobitnica je brojnih<br />
priznanja i nagrada, među<br />
kojima i Zlatne značke saveza<br />
za fizičku kulturu Jugoslavije.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
21 Olimp
Olimpijske legende<br />
Mađaricama je na SP obranila pet sedmeraca uzastopce,<br />
spojila je gotovo 20 minuta bez primljenog gola.<br />
Doslovno je izluđivala svoje suparnice. Usput je zabila i<br />
pogodak iz svog golmanskog prostora...<br />
- Na tom prvenstvu sam bila vrhunski<br />
pripremljena, i fizički i psihički. Nisam<br />
uopće razmišljala o suparnicama,<br />
već one o meni. Mislim da je to prvenstvo<br />
bio vrhunac moje karijere.<br />
S reprezentacijom je osvojila i svjetsko<br />
juniorsko zlato u Rumunjskoj<br />
1997. Tako je sve i počelo. Bilo je to<br />
njezino prvo veliko natjecanje i odmah<br />
zlato. Ukupno je odigrala 79<br />
utakmica za bivšu državu. Za Lokomotivu<br />
je igrala od 1975. do 1984., a<br />
iduće četiri godine za Trešnjevku. Već<br />
u prvoj sezoni s „lokosicama“ je stigla<br />
do finala Kupa prvakinja, no u toj odlučujućoj<br />
utakmici bolji je bio kijevski<br />
Spartak.<br />
Nakon što je napunila 28 godina<br />
i za nju se „otvorila granica“ - razmišljala<br />
je o nastavku karijere u inozemstvu.<br />
Zvali su je iz Italije, tražio ju je<br />
i austrijski rukometni div Hypo, no<br />
ostala je u Zagrebu.<br />
- Mislila sam da kod nas mogu ostvari<br />
sve ambicije. Da sada ima ovu pamet<br />
sigurno bi otišla - priznala je.<br />
Ima sreću što tijekom karijere nije<br />
imala previše ozljeda.<br />
Najtežu je doživjela dok je na jednom<br />
treningu igrala nogomet. Nezgodno<br />
je stala i noga je pukla na tri<br />
mjesta. U posljednje vrijeme počela je<br />
osjećati i kralježnicu..<br />
- Ipak sam pola života držala ruke u<br />
zraku, ha, ha...<br />
Nakon prekida karijere nije ostala<br />
previše u športu. Članica je Skupštine<br />
ženskog rukometnog kluba Trešnjevka,<br />
povremeno dolazi na utakmice i to<br />
je to. Danas radi kao ekonomistica u<br />
samoborskom ISCAR alati d.o.o., živi u<br />
Bregani, no često je u Zagrebu. Povremeno<br />
se druži sa svojim prijateljicama<br />
iz rukometnih dana prisjećajući se<br />
brojnih anegdota i dogodovština. Poput,<br />
na primjer, zgode s jednog puta<br />
Lokomotive u Sofiju.<br />
- Dio ekipe je otišlo u vagon<br />
restoran na kavu, no nitko nije znao<br />
da se taj dio vlaka na granici odvaja.<br />
Pola ekipe je stiglo u Sofiju, a ostatak<br />
je s drugom kompozicijom završio tko<br />
zna gdje. Kasnije su cure stigle u Sofiju<br />
autobusom pred sam početak<br />
utakmice...<br />
Složila se s činjenicom kako je teško<br />
uspoređivati ondašnji i današnji rukomet.<br />
No smatra kako danas našim<br />
curama nedostaju jake utakmice:<br />
- Mi smo igrale u daleko jačoj i kvalitetnijoj<br />
ligi. Danas jednostavno Podravka<br />
nema konkurenciju. Curama<br />
• Summary ←<br />
Jasna Ptujec, a handball<br />
goalkeeper, won the gold medal<br />
at the Olympic Games in Los<br />
Angeles in 1984. This of course<br />
she remembers with happiness,<br />
but yet she considers her greatest<br />
achievement the performance<br />
at the World championships in<br />
Hungary where, besides the bronze<br />
medal, she was declared the best<br />
goalkeeper in the world.<br />
During her career she played as<br />
a goalkeeper for the Zagreb clubs<br />
Lokomotiva (1975-1984) and<br />
Trešnjevka (1984-1986). For the<br />
national team of the former State<br />
she played 79 games, won the<br />
gold medal at the World Junior<br />
Championship in 1977 and the<br />
bronze medal two years later.<br />
She says that handball was once<br />
played from the heart, without any<br />
profit, and today it has become - a<br />
job. Also, she feels sorry that today<br />
many children have to pay to<br />
even train, so in these tough times<br />
of crisis, many young people do<br />
not have the opportunity to play<br />
sports.<br />
nedostaju kvalitetne utakmice.<br />
Smatra kako je problem i masovnost:<br />
- Kvalitetu daje masovnost, a mi<br />
smo danas u situaciji da roditelji<br />
moraju plaćati da bi djeca trenirala.<br />
Postoji masa djece koja bi se mogla<br />
baviti športom, no roditelji nemaju<br />
novaca - zaključila je na kraju. •<br />
Olimp 22 Olimp 46 - Ožujak 2013
Znanost i šport<br />
Postoji jedna izreka koja govori<br />
da je uspjeh zapravo<br />
neovisnost od uspjeha.<br />
Zanos i energija nadarenog<br />
violinista, mekoća i suptilnost vrhunskog<br />
športaša ili razigranost i strast<br />
uspješnog pisca - svejedno je. Dojam<br />
uspješnosti kakav oni ostavljaju, sasvim<br />
je suprotan, primjerice, grču na<br />
licu nekog očajnika koji pod svaku<br />
cijenu želi biti uspješan, uspješan u<br />
športu, poslu, društvenim kontaktima,<br />
ljubavnim vezama i tomu slično.<br />
Što se zapravo krije ispod radosnih<br />
ili tužnih lica, krutih ili mekih pokreta,<br />
ukočenih ili gibljivih zglobova Može<br />
li disciplinirano pridržavanje tablica<br />
prehrane i zbrajanje kalorija, redovito<br />
uzimanje vitaminskih tableta i redovito<br />
vježbanje biti sigurna formula<br />
zdravlja Vodi li slijepo pokoravanje<br />
autoritetima uvijek do društvenog<br />
uspjeha ili fanatično treniranje do<br />
športskog rezultata Nažalost, ako<br />
želimo biti iskreni, odgovor je - ne.<br />
Uplašeno biće koje se krije ispod<br />
agresivne osobe, nesigurna žena fatalne<br />
vanjštine, vječito frustrirani intelektualac<br />
ili športaš koji trenira više<br />
od svih, a nikako ne uspijeva ostvariti<br />
športski rezultat - primjeri su postojanja<br />
mnogo šireg i dubljeg prostora,<br />
naoko nevidljivog, vrlo važnog, a<br />
nerijetko i presudnog.<br />
Radi se o mentalnom prostoru,<br />
točnije rečeno prostranstvu čovjekovih<br />
misli. Pozitivne misli stvaraju pozitivne<br />
emocije, povoljne biokemijske<br />
reakcije u organizmu, dok one negativne<br />
imaju sasvim suprotan učinak.<br />
Primjerice, športaš za vrijeme natjecanja<br />
vodi vanjsku i unutarnju borbu.<br />
Vanjska borba jest nadmetanje s protivnikom,<br />
preprekom i sl., dok je unutarnja<br />
borba vezana za sve ono što<br />
se zbiva u športaševoj glavi. Reklo bi<br />
se - tehnika igre, snaga i izdržljivost s<br />
Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK<br />
Za vrijeme natjecanja<br />
športaš vodi vanjsku i<br />
unutarnju borbu. Tehnika<br />
igre, snaga i izdržljivost s<br />
jedne strane, a u pozadini<br />
toga koncentracija,<br />
svjesno upravljanje svojim<br />
mislima i osjećajima. U<br />
slučaju podjednake fizičke<br />
spremnosti dvaju športaša<br />
koji se međusobno natječu,<br />
pobijedit će onaj mentalno<br />
jači, onaj koji je u stanju<br />
bolje i efikasnije upravljati<br />
svojim umom<br />
Olimp 24<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Mentalni<br />
prostor športaša<br />
jedne strane, a u pozadini toga koncentracija,<br />
svjesno upravljanje svojim<br />
mislima i osjećajima. U slučaju podjednake<br />
fizičke spremnosti dvaju športaša<br />
koji se međusobno natječu, pobijedit<br />
će onaj mentalno jači, onaj koji<br />
je u stanju bolje i efikasnije upravljati<br />
svojim umom.<br />
Upravljati umom znači svjesno<br />
usmjeriti 100% mentalne energije u<br />
ono što se čini, kada ne postoji ništa<br />
osim onog što se zbiva sada i tu. Ako<br />
športaš za vrijeme natjecanja nema<br />
pažnju usmjerenu na sadašnji trenutak,<br />
već na neki prošli ili budući događaj,<br />
tehnika športske izvedbe izgubit<br />
će mekoću i preciznost, pojavit će se<br />
osjećaj nesigurnosti i straha, smanjit<br />
će se izglednost njegove pobjede.<br />
Ako se proces nastavi, može se javiti<br />
očajnička želja za pobjedom pod svaku<br />
cijenu.<br />
Takvo stanje nepovoljnog mental-<br />
nog sklopa često se preslikava na<br />
područje fizičkog tijela te nastupaju<br />
lakše ili teže ozljede. Naravno, fizioterapeuti<br />
će napraviti svoje, liječnik svoje,<br />
simptomi će se ublažiti, ali uzrok će<br />
i dalje ostati. Stoga, mentalni trening<br />
športaša itekako predstavlja značajnu<br />
kariku u ukupnoj športskoj pripremi,<br />
prevenciji od bolesti i prilagodbi športaša<br />
na svakodnevne okolnosti koje<br />
mogu biti ugodne, ali i neugodne.<br />
Tehnika vizualizacije, autosugestije,<br />
koncentracije, neurolingvističkog programiranja<br />
itd., neke su od metoda<br />
mentalnog treninga športaša kojima<br />
se u posljednje vrijeme pridaje sve<br />
veća pozornost, a rad na sebi i svojim<br />
mentalnim sposobnostima postaje<br />
svakodnevnica za sve veći broj vrhunskih<br />
športaša.<br />
Dakako, u športu kao i u životu,<br />
svjedoci smo i nečeg što se spontano<br />
događa, a ima sasvim suprotan učinak.<br />
To je negativna autosugestija,<br />
vizualizacija negativnih događaja,<br />
jednom riječju - negativan rad na<br />
sebi, ali i na drugima. Primjera je doista<br />
mnogo. Putem marketinga privatnih<br />
liječničkih ordinacija javnosti se<br />
plasira dnevno informacija da će svaki<br />
četvrti muškarac oboljeti od jedne bolesti,<br />
svaka druga žena od neke druge,<br />
svako peto dijete od neke sedme<br />
bolesti. Stoga se katkad stječe dojam<br />
da će svaki čovjek do svoje tridesete<br />
godine života oboljeti od najmanje<br />
pet strašnih bolesti...<br />
Očajnička potraga za privatnim<br />
ordinacijskim dušobrižnicima nekima<br />
donosi značajan ekonomski učinak,<br />
ali, svakodnevno zamišljanje scena<br />
bolesti, nesreće, gubitka, rastanka<br />
i osude bližnjih, vodi u slijepu ulicu<br />
negativnih biokemijskih reakcija, nerijetko<br />
i u konkretnu bolest.<br />
Od svakodnevnog života do športa<br />
mogli bi doći putem još jedne zani-<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
25 Olimp
Znanost i šport<br />
mljive činjenice. Kaže se da velik udio<br />
u čovjekovoj nesreći ima nesrazmjer<br />
između čovjekovih želja i mogućnosti.<br />
Biti željan uspjeha više od svega, a<br />
nemati osnovnih uvjeta za ostvarenje<br />
tog istog uspjeha zapravo je formula<br />
neuspjeha. U kontekstu vrhunske<br />
športske izvedbe ili mentalne usredotočenosti,<br />
športaš koji stalno mašta o<br />
uspjehu i slavi, pobjedi iz inata nekome<br />
ili pod svaku cijenu, imat će takvu<br />
buku u glavi - mentalnom prostoru<br />
- da neće čuti suptilne tonove svog<br />
tijela, poruke koje dolaze iz dubine<br />
njegovog bića. Buka koju stvara njegov<br />
um postaje sve glasnija, lice se<br />
počinje grčiti, tijelo boljeti, a uspjeh<br />
udaljavati.<br />
Prije zaključka da je mentalna<br />
priprema športaša najmanje jednako<br />
važna kao i ona fizička, potrebno je<br />
naglasiti ozbiljnost i potrebnu dozu<br />
stručnosti svih onih koji provode takve<br />
programe sa športašima. Pravilna<br />
mentalna priprema naučit će športaša<br />
prihvaćati sve što se oko njega zbiva,<br />
a nerijetko i uviđanje uzroka i poruka<br />
iz neke određene životne ili športske<br />
situacije. Izostanak otpora i negodovanja<br />
prema ljudima, događajima,<br />
Ako športaš za vrijeme natjecanja nema pažnju<br />
usmjerenu na sadašnji trenutak, već na neki prošli ili<br />
budući događaj, tehnika športske izvedbe izgubit će<br />
mekoću i preciznost, pojavit će se osjećaj nesigurnosti<br />
i straha, smanjit će se izglednost njegove pobjede<br />
neuspjehu ili bilo kojoj situaciji koju<br />
bi mogli nazivati neugodnom, na neki<br />
način proširuje športašev mentalni i<br />
duhovni kapacitet, što samo po sebi<br />
itekako pozitivno utječe na njegovo<br />
zdravstveno i općenito psihosomatsko<br />
stanje. Ako športaš ne razvija<br />
sposobnost prihvaćanja, propuštanja<br />
i nevezanja za loše životne situacije,<br />
odnose i fikcije, mentalni razvoj športaša<br />
nerijetko se pretvara u takozvani<br />
suptilni egoizam.<br />
Ono što je posebno zanimljivo u današnje<br />
vrijeme jest pokušaj da se fine<br />
i suptilne čovjekove mentalne struk<br />
ture podrede zakonitostima tržišne<br />
ekonomije, profita, megalomanske<br />
želje za uspjehom, slavom i materijalnim<br />
bogatstvom. Razni stručnjaci za<br />
duhovno knjigovodstvo pročitali su<br />
brojne knjige iz područja unutarnjeg<br />
čovjekovog mentalnog prostora, završili<br />
razne tečajeve i seminare, razvili<br />
besprijekornu retoriku i moć uvjeravanja.<br />
Najuspješniji od njih uspjeli su<br />
osmisliti vlastite ideologije, okupiti<br />
poklonike, impresionirati potencijalne<br />
birače, ostvariti izvrsne poslovne rezultate,<br />
dobru zaradu i slično.<br />
Međutim, ako je njihova osnovna<br />
misao vodilja želja za uspjehom pod<br />
svaku cijenu - potreba da se bude iznad<br />
nekoga, panični strah od neuspjeha<br />
ili neki duboko potisnuti kompleks<br />
manje vrijednosti - rast njihovog<br />
uspjeha pratit će i povećanje njihove<br />
unutarnje agresije. Ako je riječ o<br />
športašu, unutarnja agresija već na<br />
prvi pogled nije dugoročni put prema<br />
uspjehu, a još manje nešto čemu bi<br />
Olimp 26<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
se trebale diviti buduće generacije<br />
športaša.<br />
Ovdje smo malo otškrinuli vrata prema<br />
jednom području koje, iz dana u<br />
dan, postaje sve zanimljivije unutar<br />
svjetskih znanstvenih krugova. U budućnosti<br />
će vjerojatno daljnje istraživanje<br />
tog područja stvoriti nove znanstvene<br />
paradigme.<br />
Elektromagnetska i subatomska<br />
aktivnost čovjekovog unutarnjeg prostora,<br />
kako bi rekli kvantni teoretičari,<br />
ili biokemijska razina organizma, rečeno<br />
jezikom medicine, itekako je ovisna<br />
o našim misaonim procesima. Poput<br />
nekih naroda koji sebe smatraju izrazito<br />
pobožnim i duhovnim, bez obzira<br />
što je čitava njihova povijest prožeta<br />
ratovima, sukobima i osvetama, tako i<br />
razni pojedinci i društvene grupe sve<br />
rade po receptu, a zapravo im ništa ne<br />
ide od ruke.<br />
U smislu svega navedenog, šport<br />
je itekako značajan medij u smislu<br />
razvoja mentalne snage društva. Najjednostavnijim<br />
rječnikom rečeno - ako<br />
će osnovni prioritet športa biti razvoj<br />
osviještenog društva, budući športaši<br />
učit će se prihvaćati uspjehe i neuspjehe,<br />
razvijat će svoje mentalne<br />
vještine i naučit će da je put do uspjeha<br />
upravo neovisnost od uspjeha.<br />
U tom scenariju možda će naziv<br />
nastavnog predmeta tjelesna i zdravstvena<br />
kultura konačno dobiti svoj<br />
pravi smisao, kao i krilatica zdrav duh<br />
u zdravom tijelu. •<br />
LITERATURA:<br />
1. Bandler, Richard: NLP – ostvarite život kakav<br />
želite, Zagreb, VBZ, 2012.<br />
2. Mladenović, Dragana ; Vrsaljko Jelena: NLP :<br />
uvod u osobni rast i razvoj, Zagreb, Kigen, 2009.<br />
3. Beaver, Diana: NLP neurolingvističko programiranje<br />
za opušteno učenje : kako učiti brže i učikonvitije,<br />
Zagreb, Veble commerce, 2004.<br />
4. McDermott, Ian ; Jago, Wendy: NLP učitelj :<br />
cjelovit vodič za osobnu dobrobit i profesionalni<br />
uspjeh, Zagreb, Alinea, 2007.<br />
5. O’Connor, Joseph ; Seymour, John: NLP uvod<br />
za neurolingvističko programiranje: psihološke<br />
vještine razumijevanja i utjecaja na ljude, Zagreb,<br />
Teledisk, 2009.<br />
6. Orloff-Tschekorsky, Tatjana: Mentalni trening u<br />
glazbenom obrazovanju : mentalni sustav Orloff,<br />
Zagreb, Music play, 1996.<br />
7. Orlick, Terry: Mentalni trening za sportaše,<br />
Zagreb, Gopal, 2005.<br />
8. Besser-siegmund, Cora: Moć pozitivnih misli :<br />
mentalni trening, Zagreb, Mozaik knjiga, 2002.<br />
9. Jagot, Paul-Clement: Autosugestija : praktična<br />
metoda, Zemun, Arion, 1989., str. 152.<br />
10. Vuk, M.: Autosugestija : Popularni prikaz Coveo-ove<br />
metode liječenja autosugestijom, Zagreb,<br />
Jugoslavenska štampa, 1939.<br />
11. Bukovina, Stjepan: Sugestija, autosugestija,<br />
hipnoza, autohipnoza, Zagreb, S. Bukovina, 1988.<br />
• Summary ←<br />
In modern sports, where the<br />
physical fitness of athlete’s<br />
organism has almost reached its<br />
maximum, an important factor<br />
that affects the outcome of the<br />
sports competition is the mental<br />
readiness of the athlete. Efficient<br />
management of his own mind,<br />
that is, consciously directing the<br />
entire mental energy on what<br />
he is actually doing, focus and<br />
concentration on the present<br />
moment - is what an athlete of<br />
high mental readiness does.<br />
The basic fact of mental readiness<br />
is man’s thought. Positive thought<br />
results in positive response<br />
of the emotions, favorable<br />
biochemical reactions of the<br />
body and in greater physical<br />
efficiency. Negative thought, of<br />
course, causes the opposite effect,<br />
affecting not only the outcome<br />
of the competition, but also<br />
the overall health profile of an<br />
athlete.<br />
One of the basic things in mental<br />
preparation is the ability to<br />
accept not only the beautiful<br />
sports or life situations but also<br />
the others. If a person learns to<br />
accept and continues to develop<br />
mental skills in order to get<br />
dominance over someone or<br />
something similar, the growth<br />
of his success will be followed by<br />
the growth of his subconscious<br />
aggression that certainly does not<br />
lead in the right direction sports<br />
and Olympic movement.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
27 Olimp
GODINA 44 • BROJ 164 • OŽUJAK 2013.<br />
Povijest<br />
hrvatskog športa<br />
RAZVOJ JUDA U HRVATSKOJ (Zdravko Baršnik)------------------------------------------ str. 2<br />
HRVATSKI ŠPORT U QUEENSLANDU (Željko Iveljić)------------------------------------ str. 7<br />
IN MEMORIAM: VLADIMIR ŠENAUER / ZLATKO PAPEC (Jurica Gizdić)-------------- str. 11<br />
UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X
POVIJEST HRVATSKOGA JUDO SAVEZA<br />
RAZVOJ JUDA<br />
U HRVATSKOJ<br />
Piše: Zdravko Baršnik<br />
Nakon niza izuzetnih, vrijednih i sposobnih generacija džudaša-natjecatelja,<br />
trenera, sudaca i funkcionera u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, postoji svi temelji<br />
da hrvatski judo postane još uspješniji na europskoj i svjetskoj pozornici,<br />
uključivši i najveći športski događaj - Olimpijske igre<br />
Prvi organizirani judo u Hrvatskoj i u bivšoj<br />
Jugoslaviji započeo je djelovati tijekom veljače<br />
1951. godine angažmanom studenata Zagrebačkog<br />
sveučilišta u Studentskom boks klubu<br />
Zagreb, formiranjem Sekcije za jiu-do, iz koje nastaje i<br />
Akademski jiu-do klub Zagreb, danas Akademski judo<br />
klub Mladost, Zagreb.<br />
Glavni osnivači bili su Mladen Beganić (prvi predsjednik),<br />
Vladimir Horvat, Miroslav Gržeta, Tomislav Ivanović,<br />
Ante Grahovac, Boris Aurer, Duško Modly, Husein<br />
Delić, Ružica Petrić, Vjera Mencinger, Danica Ciglar i<br />
trener, porijeklom Austrijanac, Hugo Roschanz nosilac<br />
1. Dana za jiu-jitsu i judo, a priključilo se je i pedesetak<br />
novih ambicioznih i poletnih judo članova.<br />
Prvi treneri poslije odlaska Huga Roschanza bili su<br />
Tomislav Ivanović i Miroslav Gržeta koji je sa svojim<br />
velikim športskim iskustvom i judo znanjem najduže<br />
stvarao i održavao kvalitetu juda u AJK Mladost. U jesen<br />
1953. godine osnovan je Judo klub Pekarski (koji prelazi<br />
u Maksimir, a danas je to Zagreb), gdje su glavni osnivači<br />
bili trener Ante Grahovac, Damir Došen, braća Božidar<br />
i Drago Štahan, braća Vlado i Jakica Krasnić, Stanko<br />
Pereković, Zvonimir Petek, Zdravko Baršnik, također s<br />
cijelim nizom nove generacije sposobnih džudaša. Prvi<br />
prostori i dvorane gdje se trenirao judo bile su škola<br />
Augusta Harambašića (Harambašićeva 18/Škrlčeva b.b.),<br />
Nova Ves 72, Ilica 16/II, Slovenska 23 i Mašićeva 3.<br />
Pri Teškoatletskom savezu Hrvatske <strong>Odbor</strong> za judo<br />
osnovan je 1.rujna 1951., a osnovan je i <strong>Odbor</strong> za judo<br />
Jugoslavije. U sklopu <strong>Odbor</strong>a formiran je i Stručni-savjetnički<br />
kolegij za pojase, a stalni predstavnik u <strong>Odbor</strong>ima<br />
je Aleksandar Lopašić.<br />
Članovi AJK Zagreb prvi su posjetili i pokazali sport<br />
judo i jiu-jitsu u susjednoj republici Bosni i Hercegovini<br />
19.-22. travnja 1952., a prvo otvoreno judo prvenstvo<br />
Zagreba i Hrvatske održano je 4. prosinca iste godine.<br />
Prvi međurepublički i ekipni judo turnir održan je 23.<br />
svibnja 1954. u Ljubljani između AJK Mladost Zagreb i<br />
AJK Ljubljana. Iste godine TASH-<strong>Odbor</strong> za judo ulazi<br />
u Teško atletski savez Jugoslavije-<strong>Odbor</strong> za judo, koji se<br />
premješta u Beograd te 1957. postaje članom Europske<br />
(osnovana 1948.) i Svjetske judo federacije (osnovane<br />
1951).<br />
Dmitar Šijan - treći na EP u Beču<br />
Prvo judo prvenstvo Jugoslavije održano je 17. i 18.<br />
prosinca 1955. u Zagrebu. Nešto kasnije, niz entuzijasta,<br />
na čelu sa Mladenom Beganićem, Eduardom Besakom,<br />
Huseinom Delićem, Konstantinom Momirovićem,<br />
Eminom Topićem, Dragutinom Krželjom, Zdravkom<br />
Baršnikom, Andrijom Habulinom, Josipom Petrinovićem,<br />
braćom Vjekom i Srećkom Sulićem i ostalima,<br />
putuju Hrvatskom i susjednim republikama, te formiraju<br />
sekcije i klubove za judo. U jesen 1960. osnovan je i Judo<br />
podsavez Zagreba, danas Zagrebački judo savez.<br />
TASH-<strong>Odbor</strong> za judo 12. ožujka 1961. godine, postao<br />
je Judo savez Hrvatske. Prvi predsjednik JSH bio je Božidar<br />
Jauk, a na duže vrijeme tajnici JSH su bili Krunoslav<br />
Abramović, Berislav Jandrić, Ivan Varvodić, Damir<br />
Došen, Marijan Novak, Zdravko Baršnik i Zlatko Papac.<br />
Također, tijekom 1961. TASJ-<strong>Odbor</strong> za judo postaje Judo<br />
savez Jugoslavije.<br />
Prvi međunarodni tečaj za judo održan je 5.-19.<br />
kolovoza 1954. god u Rovinju, a kojem su prisustvovali<br />
Miroslav Gržeta i Duško Modly. Judo natjecatelji-studenti<br />
predstavnici iz Hrvatske (Eduard Besak, Dmitar<br />
Šijan, Jure Đak i Vlado Zečević s trenerom Svetislavom<br />
Ivanovićem iz Beograda), bili su prvi sudionici na međunarodnom<br />
prvenstvu Europe za studente u Saint-Tropezu<br />
u Francuskoj, 1958. godine.<br />
2
Početkom juda u Zagrebu i Hrvatskoj smatra se prva polovica 1951. godine<br />
Akademski judo klub Mladost iz Zagreba od 1956. do 2001. godine, bio je najtrofejnija judo sredina u Hrvatskoj. Nosioci su<br />
momčadskog prvaka 9 puta te Kupa tri puta...<br />
Gore: trener Miroslav Gržeta s najtrofejnijim momčadi, sve vrhunskim džudašima: Radovan Krajnović, Slobodan Kraljević,<br />
Dmitar Šijan, Goran Žuvela, Vladimir Vučenik, Zdravko Baršnik, Jurica Biljan.<br />
Dolje: Drago Ščap, Krešo Purgar, Vlatko Vojvodić.<br />
3
POVIJEST HRVATSKOGA JUDO SAVEZA<br />
Prvi nastup judo pojedinaca iz Hrvatske na europskom<br />
prvenstvu zbio se 1959. u Beču, kada Dmitar Šijan<br />
osvaja 3. mjesto u srednjoj kategoriji. Šijan je osvojio i 9.<br />
mjesto na otvorenom-apsolutnom 3. prvenstvu svijeta<br />
1961. u Parizu. To prvenstvo u Parizu pratio je i Zdravko<br />
Baršnik, koji je u kategoriji do 68 kg osvojio prvo mjesto<br />
na kvalifikacijama na prvom otvorenom apsolutnom<br />
prvenstvu Jugoslavije, gdje je nastupilo 10 najboljih<br />
jugoslavenskih džudaša, a koje je održano u Radničkom<br />
domu, na Trgu kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu. Nagrada<br />
za taj Baršnikov uspjeh bio je put na SP u Pariz...<br />
Veliki doprinos razvoju i formiranju akademskog sveučilišnog<br />
juda dali su i judo djelatnici prof. dr. Konstantin<br />
Momirović, dugogodišnji predsjednik Dan Kolegija,<br />
prof. dr. Branko Kuleš, mr. Josip Lucić na Katedri za<br />
borilačke sportove i vještine (judo karate, jiu-jitsu...) koja<br />
djeluje od 1959. godine na Visokoj školi za fizičku kulturu<br />
Zagreb (do nedavno Fakultet za fizičku kulturu, danas<br />
Kineziološki fakultet), gdje je 2000. godine doktorirao i<br />
doc. prof. Hrvoje Sertić.<br />
Prvi tatami<br />
Značajni odjel te Katedre i tog Fakulteta formirani su<br />
u Osijeku i u Splitu, gdje su bili prvi suradnici i asistenti<br />
prof. Josip Petrinović i prof. Ivan Banović. Znatan<br />
doprinos razvoju juda i unapređenju visokoškolskog i<br />
sveučilišnog juda u Hrvatskoj i izvan Hrvatske dali su i<br />
<strong>Hrvatski</strong> judo savez danas ima 40<br />
klubova, te niz judo sekcija i judo<br />
škola, u kojima godišnje trenira 3500-<br />
4000 članova svih uzrasnih dobi<br />
Vrhunski džudaš i trener-pedagog Goran Žuvela, bio<br />
je prvak Europe u kategoriji do 93 kg (London 1974.)<br />
Na slici izvodi svoju specijalnu judo tehniku Nage<br />
waza Tai-otoshi...<br />
dugogodišnji vanjski stručni judo suradnici - dipl. ing<br />
Eduard Besak, dipl. ing. Zdravko Baršnik, dipl. prof.<br />
Dubravko Dosegović, dipl. iur. Žarko Modrić i dipl.<br />
ing.Vladimir Vučenik, koji su godinama vodili Stručne<br />
komisije za pojase, a i za suđenje.<br />
Značajan poticaj razvoju juda u Hrvatskoj, prva dvorana<br />
samo za judo, postavljena je 1958. u Studentskom<br />
centru u Savskoj 25 u Zagrebu. Potpuno nova zgrada te<br />
stalna dvorana za judo i stolni tenis, izgrađena je 1965.<br />
godine u Sportskom parku HAŠK Mladost na Savi, za<br />
što su se posebno potrudili Lovro Ratković (stolni tenis),<br />
Zdravko Baršnik (judo), Slavko Delfin i Konstantin Momirović<br />
(VŠFK), te poduzeća Industrogradnja, Chromos<br />
i Ina.<br />
U tu novu judo dvoranu, prva kompletna specijalizirana<br />
strunjača za judo - tatami - dostavljena je iz<br />
Japana 1968. naglašeno zahvaljujući Zdravku Baršniku i<br />
generalnom direktoru zaprešićke Jugokeramike Rudolfu<br />
Caru. Velika dogradnja dvorane završena je tijekom<br />
priprema za Univerzijadu 1987., najviše zahvaljujući<br />
Vjekoslavu Delimaru dugogodišnjem tajniku USIZ-a<br />
Grada Zagreba i HAŠK Mladost. Tijekom Domovinskog<br />
rata judo dvorana je stavljena u optimalnu funkciju kao<br />
<strong>Hrvatski</strong> judo centar Kodokan (koji može biti s popratnim<br />
prostorima stalni judo muzej, kao i povremeni<br />
izložbeni prostor za tematske judo izložbe), po uzoru na<br />
japanski centar i institut za istraživanje juda. Tome su<br />
najviše pridonijeli Damir Došen i Josip Lucić. U to doba,<br />
velikim brojem novih tatamija popunjene su gotovo sve<br />
judo dvorane u Hrvatskoj, a kompletirale su se i potpuno<br />
nove judo dvorane.<br />
Prije, za vrijeme i poslije Mediteranskih igara, koje<br />
su održane 1979. god. u Splitu, za značajan razvoj juda<br />
u južnoj Hrvatskoj treba posebno zahvaliti podignutim<br />
objektima i dvoranama, a za koje velike zasluga imaju<br />
Dragutin Krželj, Eduard Besak, Andrija Habulin, kao i<br />
niz judo entuzijasta čija se kvalitetna rješenja osjećaju se<br />
i do današnjih dana.<br />
Na inicijativu i uz konkretne aktivnosti Damira Došena,<br />
Zdravka Baršnika, Branka Kuleša, Josipa Marića,<br />
značajan projekt razvoja juda u Zagrebu i Hrvatskoj<br />
ostvaren je na prijelazu 1962./63. godine, kada su formirani<br />
mnogi judo klubovi, a pri osnovnim i srednjim<br />
školama Centri za sportske i judo škole koji su se stalno<br />
usavršavali, a gdje su se istakli Dubravko Dosegović,<br />
Andrija Habulin, Žarko Modrić, Iljko Lončar, Duško<br />
Rokvić, Ivo Banović, Mirko Parčina, Mladen Markač, Josip<br />
Lucić, Zdravko Bajzek, Mirko Juretić, Božo Tikulin,<br />
Dragan Kartaljević, Aleksandar Hrast, Marijan Novak,<br />
Vlatko Mišković, Josip Knjaz, Vladimir i Mladen Pavlovsky,<br />
Željko Popović, Blaženko Krček, Igor Šimunović,<br />
Stevo Mentus, Dane Milobara. Željko Đapić, Nikola<br />
Bučan, Milutin Čibić, Miroslav Novković... Sportske<br />
judo škole značajno su se razvile širom Hrvatske i danas<br />
djeluju u svim regijama.<br />
Usprkos vrlo velike sposobnosti natjecatelja i same<br />
4
Sastav najboljih juniora Hrvatske s trenerima i pomoćnicima (pripreme na Hrvatskom vojnom učilištu Petar<br />
Zrinski, ljeto 1999., Zagreb). U gornjem redu stoji osmi po redu Aleksandar-Saša Šafranić, juniorski prvak Europe<br />
u kategoriji do 73 kg (Rim 1999.)<br />
judo organizacije, iz Hrvatske nije bilo natjecatelja na<br />
<strong>Olimpijski</strong>m igrama u Tokiju 1964. (judo je izborni<br />
program) i Münchenu 1972. (judo je stalni <strong>olimp</strong>ijski<br />
šport).<br />
Od samog početka juda u nas, športskim tuzemnim<br />
i inozemnim uspjesima isticali su se Dinko Manenica<br />
(prvi prvak Jugoslavije u lakoj kategoriji 1955.), a zatim<br />
Eduard Šlogar, Jure Đak, Eduard Besak, Sven Kulušić,<br />
Damir Došen, Zdravko Baršnik, Vlado Zečević, Davor<br />
Martinko, Dmitar Šijan (EP u Beču,1959. god. - u<br />
srednjoj kategoriji 3. mjesto) Bruno Mayer, Dušan<br />
Basta, Branko Zmajević, Josip Čorak (koji je na OI u<br />
Münchenu 1972. osvojio 2. mjesto kao hrvač grčkorimskog<br />
stila u kategoriji do 96 kg), Dragutin Košuta,<br />
Željko Udatny, Vladimir Vučenik, Silvije Mrkša,<br />
Damir Lončarić, Radovan Krajnović (EP u Lausanni<br />
1968. – 2. mjesto u apsolutnoj kategoriji), Slobodan<br />
Kraljević (posebno svestran športaš koji se i te kako<br />
uspješno natjecao i u hrvanju), Miljenko Parić, Vlatko<br />
Mišković, Vlado Babić, Goran Žuvela, Čedo Mišković,<br />
Saša Šaponja, Robert Somek, Nebojša Mačešić, Dušan<br />
Rokvić, Damir Šojat, Marijan Mileta, Boris Gržetić,<br />
Branko Grošeta, Marijanka Baršnik-Polančec, Nataša<br />
Štalec-Viskić, Vera Volenik-Bučanović, Jasna Dukić,<br />
Ida Ipavec, Sandra Weber-Crnković, Amara Šepić,<br />
Ljerka Lanc- Prakaturović, Smilja Mišković-Bartulović,<br />
Stanka i Slavica Saraja, Nada Duš, kao i još mnogi<br />
koji su bili stalni i dugogodišnji juniorski i seniorski<br />
reprezentativci Hrvatske i bivše Jugoslavije. No, za<br />
Judo savez Jugoslavije nažalost nisu bili dovoljno dobri<br />
za nastup na <strong>Olimpijski</strong>m igrama....<br />
Goran Žuvela probija barijeru<br />
No, nakon silovitog osvajanja prvog zlatnog odličja<br />
na Europskom prvenstvu u Londonu 1974. u kategoriji<br />
do 93 kg, te uz još dva (na Europskom ekipnom prvenstvu<br />
u Lyonu 1975. god. do 93 kg - 3. mjesto te na<br />
EP u Kijevu 1976. do 93. kg - 3. mjesto), Goran Žuvela<br />
probija barijeru - zid restrikcija i blokada izbornika<br />
Jugoslavije - te ipak nastupa na OI u Montrealu 1976.<br />
U izuzetnoj borbi za najbolji plasman, Žuvela zamalo<br />
gubi susret od Belgijanca Van de Wallea (Belgija),<br />
nositelja niza evropskih, svjetskih i <strong>olimp</strong>ijskih odličja.<br />
Goran Žuvela danas je poklisar Hrvatskog <strong>olimp</strong>ijskog<br />
odbora, živi, radi i djeluje u Australiji. U inozemstvu<br />
živi i djeluje niz naših poznatih džudaša i judo djelatnika,<br />
od kojih se veći dio želi uključiti za još bolji judo<br />
u Hrvatskoj, kao suradnici Stručno-savjetničkog Dan<br />
Kolegija HJS-a.<br />
<strong>Hrvatski</strong> džudaši po svojoj kvaliteti i znanju trebali<br />
su nastupati i na <strong>Olimpijski</strong>m igrama u Moskvi 1980.,<br />
Los Angelesu 1984. i Seulu 1988. U najužem izboru<br />
bili su Davor Vukorepa do 60 kg, Neven Šavora do 65<br />
kg, Mladen Markač do 78 kg, Ivica Spaček do 86 kg,<br />
Hrvoje Sertić do 86 kg, Stevo Mentus -100 kg, Tihomir<br />
Palijan +100 kg... No, na <strong>Olimpijski</strong>m igram u Moskvi<br />
i Los Angelesu nastupao je samo Vojo Vujević u kategoriji<br />
do 71 kg gdje je zabilježio izvanredno vrijedni i<br />
zapaženi nastup. Vujević je inače na Svjetskom prvenstvu<br />
u Maastrichtu 1981., u kategoriji do 71 kg osvojio<br />
prvo brončano odličje nekog hrvatskog džudaša.<br />
<strong>Hrvatski</strong> judo savez postaje članom Europske judo<br />
unije (EJU) i Međunarodne judo federacije (IJF) 4.<br />
5
POVIJEST HRVATSKOGA JUDO SAVEZA<br />
Jedan od najboljih<br />
ženskih judo sastava,<br />
Judo klub Lika<br />
(Zagreb) i njihov<br />
dugogodišnji trener<br />
Željko Udatny<br />
(od 1975. do 1985.)<br />
travnja 1992. Uz prvog predsjednika Hrvatskog judo<br />
saveza, člana Hrvatskog <strong>olimp</strong>ijskog odbora Vlatka<br />
Škilju, poduzele su se aktivnosti da i džudaša značajno<br />
sudjeluju u Domovinskom ratu. Kao za uzor mogu se<br />
uzeti primjeri gen. puk. Josipa Lucića, gen. puk. Mladena<br />
Markača, a istakli su se i Branko Kuleš, Iljko Lončar,<br />
kao i niz ostalih džudaša. <strong>Hrvatski</strong> judo savez nastojao je<br />
da i u takvim teškim ratnim uvjetima što ravnopravnije<br />
sudjeluje i da se što više pojavljuje i natječe u svijetu...<br />
Saša Šafranić - juniorski europski prvak<br />
Za Olimpijske igre u Barceloni 1992. izbornik je bio<br />
Davor Vukorepa, a trener još uvijek izuzetno dobar<br />
natjecatelj Dragomir Tavra. Potencijalni kandidati bili<br />
su Dean Wohlfart, Hrvoje Filipan, Miroslav Novković,<br />
Vitomir Spasović, Marin Lacković, Dean Bogić, Ivan<br />
Oberan, Edi Bajurin, te seniorke Aniko Tripolski, Matilda<br />
Cvetković, Anita Prizmić. Na žalost, nisu se uspjeli<br />
kvalificirati... Ni u Atlanti 1996. nismo imali predstavnika,<br />
a na žalost ni u Sydneyu, Atenu i Pekingu. Nastup<br />
na OI u Londonu 2012. kroz kvalifikacije su izborili<br />
Marijana Mišković (do 63 kg) i Tomislav Marjanović (do<br />
81 kg), što je bio prvi <strong>olimp</strong>ijski nastup naših džudaša<br />
pod hrvatskom zastavom.<br />
U to doba postižu se vrijedni natjecateljski rezultati<br />
kod kadeta i juniora. Saša Šafranić je juniorski prvak<br />
Europe 1999. u kategoriji do 73 kg, a vrlo zapaženi rezultati<br />
postignuti su u vojnom, policijskom i studentskom<br />
internacionalnom sportu judo.<br />
Najznačajnija međunarodna judo natjecanja u<br />
Hrvatskoj bila su Međunarodni judo Kup Krunoslava<br />
Abramovića (kasnije Kup Zagreba) od 1968. do 1983.,<br />
na kojemu je znalo sudjelovati više od 1200 natjecatelja,<br />
Međunarodni Kup Jadrana, otvoreno-apsolutno prvenstvo<br />
bivše Jugoslavije (1962.-1990.) u Splitu i kasnije u<br />
Dubrovniku, Europsko ekipno judo prvenstvo (1990.) u<br />
Dubrovniku, a danas je to Međunarodni Kup Slobodna<br />
Hrvatska koji se od 1991. održava u Splitu.<br />
U Hrvatsku tijekom 50 godina dolazi dosta inozemnih<br />
trenera koji su dali znatni doprinos razvoju juda: Japanac<br />
Baba, Nijemac Richard Unterburger, Francuz Van<br />
de Veeken, Japanci Shokichi Natsui, Ken Otani, Toshiro<br />
Daigo, Hideji Sakuma, Nobuaki Yamamoto, Toshiyuki<br />
Murata, Takahumi Ueguchi, Yasuhiko Moriwaki,<br />
Kazuhiro Ninomiya, Talijani Corrado Crocheri i Piero<br />
Comino...<br />
Boraveći u Japanu, zemlji izvornog juda i jiu-jitsua,<br />
svoj znatni doprinos razvoju juda u Hrvatskoj dali su<br />
i Vlatko Mišković, Marijan Novak, Goran Žuvela te<br />
Zdravko Baršnik. Poslije 1992. godine, iza Vlatka Škilje,<br />
predsjednici Hrvatskog judo saveza kraće vrijeme su bili<br />
Josip Lucić i Neven Šavora. Početkom 2001. god. ponovo<br />
je izabran za predsjednika Vlatko Škiljo. Nakon njega<br />
na čelo saveza došla je bivša vrhunska džudašica Sanda<br />
Crnković-Čorak, koji pod njezinim vodstvom doživljava<br />
novi polet, posebno u mlađim uzrastima.<br />
<strong>Hrvatski</strong> judo savez danas ima 40 klubova, te niz judo<br />
sekcija i judo škola, u kojima godišnje trenira 3500-<br />
4000 članova svih uzrasnih dobi. Prva brošura za Judo i<br />
jiu-jitsu, izdana je 1958., a autori su bili Konstantin Momirović<br />
i Branko Sviben. Zatim su se sa svojim stručnim<br />
prevodima i pisanjem o judu istakli Konstantin Momirović,<br />
Žarko Modrić, Dubravko Dosegović, Mirko Parčina,<br />
Zdravko Baršnik, Josip Lucić, Branko Kuleš. U pripremi<br />
su i nova značajna djela...<br />
Nakon niza iznimnih, vrijednih i sposobnih generacija<br />
džudaša-natejcatelja, trenera, sudaca i funkcionera u<br />
Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, postoji svi temelji da judo<br />
postane još uspješniji na europskoj i svjetskoj pozornici,<br />
uključivši i najveći športski događaj - Olimpijske igre.<br />
6
HRVATI U QUEENSLANDU<br />
NAŠ ŠPORT U<br />
KRALJIČINOJ ZEMLJI<br />
Piše: Željko Iveljić<br />
U Queensland,<br />
sjeveroistočni dio<br />
Australije, prva<br />
značajnija skupina<br />
Hrvata stigla je još<br />
potkraj 19. stoljeća.<br />
A prva športska sekcija<br />
osnovana je tridesetih<br />
godina prošlog stoljeća<br />
u South Johnstoneu...<br />
Perth<br />
Australia<br />
Queensland<br />
Melbourne<br />
Sydney<br />
Brisbane<br />
Queensland ili Kraljičina Zemlja veličinom je<br />
druga savezna država australijskog saveza,<br />
a zbog vječno osunčanih plaža poznata je i<br />
pod nazivom The Sunshine State. Prva značajnija<br />
skupina Hrvata došla je na područje Sjevernog<br />
Queenslanda između 1890. i 1918. godine. To su uglavnom<br />
bili doseljenici iz primorskih hrvatskih područja,<br />
koji su bili čvrst temelj na kojemu je nikla i sagrađena<br />
organizirana hrvatska zajednica. Između dva svjetska<br />
rata u Queenslandu, sjeveroistočnom dijelu Australije,<br />
naseljava se veliki broj Hrvata koji su radili na plantažama<br />
trske i duhana.<br />
Kao i u svakoj zajednici mali krug ljudi s velikom<br />
idejom, teškim radom, ali i novčanim prilozima, počinje<br />
stvarati zajedničku imovinu. U South Johnstoneu,<br />
manjem gradiću na sjeveru zemlje, Josip Katavić i Mijo<br />
Jelkovac osnovali su tridesetih godina prošlog stoljeća<br />
Društvo Hrvatske republikanske seljačke stranke,<br />
u sklopu kojega je pokrenuta športska sekcija. Ubrzo<br />
su osnovana i druga hrvatska društva. Širenjem jugoslavenstva,<br />
društva pod hrvatskim imenom prestajala<br />
su djelovati, a umjesto njih osnivana su jugoslavenska<br />
društva.<br />
Prvi registriran športski klub u Brisbaneu<br />
Nakon Drugog svjetskog rata dolazi drugi val hrvatskih<br />
doseljenika u Australiju, uglavnom političkih emigranta.<br />
Krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća Hrvati<br />
se naseljavaju u Brisbaneu, Gold Coastu i Sjevernom<br />
Queenslandu. Početkom pedesetih godina, u Brisbaneu<br />
je pokrenut <strong>Hrvatski</strong> klub koji je poslije preimenovan u<br />
Australsko-hrvatsko društvo Kardinal Stepinac.<br />
Na inicijativu grupe mlađih športaša, a uz veliku podršku<br />
Franje Sokača 1955. godine, osnovan je prvi športski<br />
klub u Brisbaneu. Klub je dobio ime <strong>Hrvatski</strong> nogometni<br />
klub (HNK) Croatia, po zemlji iz koje su bili njezini članovi.<br />
S obzirom na činjenicu da su mnogi članovi kluba<br />
živjeli u Brisbaneu samo nekoliko mjeseci godišnje, klub<br />
nije bio u mogućnosti zadržati igrače tijekom cijele nogometne<br />
sezone. Kako nije bio službeno registriran zbog<br />
nedostataka priljeva stalnih igrača, ali i velikih novčanih<br />
troškova, nakon nekog vremena prestao je djelovati...<br />
7
HRVATI U QUEENSLANDU<br />
Najznačajnije osobe izgradnje centra (Brisbane, 1984.)<br />
Ponovo je 15. svibnja 1957. osnovan novi HNK Croatia.<br />
Osnivači kluba bili su Franjo Sokač, Mate Plazina,<br />
Andrija Čolic, Đuro i Jozo Babić, Djino Zurek i Zdenko<br />
Hoić. Za prvog predsjednika izabran je Franjo Sokač, a<br />
nakon njega Đuro Babić. Klub je službeno bio registriran<br />
kod Nogometnog saveza Queenslanda i počeo se natjecati<br />
u petoj nogometnoj ligi. Iste godine klub je osvojio<br />
prvenstvo bez ijednog poraza. Prvi igrači kluba, koji su<br />
ujedno ujedno i najzaslužniji za uspješan rad kluba bili<br />
su Klaudio Toich (Tojić), Nikola i Augustin (Augusto)<br />
Brezac, Vlado Staničić, Augustin Hozjak, Karlo i Martin<br />
Gugenberger, Mato Plazina, Ivo Nikel i Pascuale Pillon.<br />
Nakon dolaska velečasnog Marka Đokmarkovića<br />
1961. godine u Brisbane, te uz suglasnost većine Hrvata<br />
iz Brisbanea, pokrenuta je reorganizacija Hrvatskog kluba<br />
u Prvo hrvatsko katoličko društvo u Australiji, pod<br />
imenom Australsko-hrvatsko društvo Kardinal Stepinac<br />
(AHDKS). U sklopu društva osnovana je športska sekcija,<br />
a HNK Croatia postaje njenim ogrankom. Društvo<br />
je preuzelo plaćanje troškova aktivnosti športaša. To se<br />
odrazilo i na kvalitetu nogometne momčadi koja je 1962.<br />
godine postigla uz sve pobjede i rekord u golovima, te<br />
uvjerljivo osvojila prvo mjesto. Te godine su, na primjer,<br />
nogometnu momčad Shatton Rover pobijedili s rezultatom<br />
14-0!<br />
Na neočekivan uspjeh Croatije reagirali su politički<br />
protivnici osviještenih Hrvata u Queenslandu, te pokušali<br />
osnovati športski klub Hajduk. Nakon toga je osnovan<br />
nogometni klub Evropa, a nakon toga i nogometni<br />
klub Šumadija. Oni su uspjeli preoteti nekoliko igrača<br />
Croatije, ali se klub uz neke nove mlade igrače nastavio<br />
boriti za naslov s najboljim nogometnim klubovima<br />
države Queensland.<br />
Nakon nekog vremena pokrenuta je inicijativa od<br />
ljudi bliskih jugoslavenskom konzulatu u Sydneyu, u<br />
stvaranju jednog zajedničkog nogometnog kluba, koji<br />
se trebao zvati Jugal. Kako ovo ime nije prihvaćeno<br />
ponuđena su i neka druga imena kao: Zagreb, Hajduk,<br />
Split, Dunav, Balkan, Bratstvo-jedinstvo i slično. Nastala<br />
je konfuzija unutar tadašnjih aktivnih nogometnih<br />
klubova Evropa, Šumadija, a posebno unutar Croatije.<br />
Sve ovo odrazilo se na kvalitetu Croatije koja je izgubila<br />
neke značajne utakmice i nije osvojila prvenstvo. Ubrzo<br />
je zbog nedostatka stalnih igrača i nastalih nesuglasica<br />
među članovima kluba, Croatia sve teže igrala te nakon<br />
nekog vremena prestala postojati...<br />
Ponovno pokretanje nogometnog kluba<br />
Dolazak velikog broja hrvatskih emigranata doveo je<br />
do inicijative za ponovnim pokretanjem nogometnog<br />
kluba. Inicijatori su bila braća Ivan i Josip Mesić, kojima<br />
su pomogli Ante Duganđić, vlč. Marko Đokmanović,<br />
Franjo Sokač, Ivan Živadinović te grupa mlađih igrača.<br />
Osnivački sabor održan je 1969. godine u prostorijama<br />
8
Ukrajinskog kluba Dnjepar. Novoosnovani hrvatski<br />
nogometni klub dobio je ime New Farm Soccer Club.<br />
Glavni strateg i trener kluba bio je Ivan (John)<br />
Mesić, dok su se predsjednici svake godine mijenjali:<br />
Franjo Sokač, Ante Dugandžić, B. Milutin i M. Kovač.<br />
U svojoj prvoj sezoni 1971. godine završili su na<br />
drugom mjestu. Sljedeće godine klub se započeo natjecati<br />
u 3. nogometnoj ligi Queenslanda, u kojoj nisu<br />
izgubili niti jednu utakmicu. Iz godine u godinu klub<br />
bi se plasirao u višu nogometnu ligu, te je već 1974.<br />
godine osvojio naslov u prvoj ligi.<br />
S obzirom na činjenicu da je navijačka baza nastavila<br />
rasti, klub je 1975. godine preselio na novu lokaciju,<br />
na igralište u parku Dutton, i opet promijenio ime u<br />
Sunnyside United Soccer Club. Uz veliki uspjeh kluba<br />
došlo je i mnogo problema, a jedan od najvećih bio je<br />
nedostatak vlastitog terena za trening i natjecanje.<br />
S ciljem uvođenja koordinacije između hrvatskih<br />
nogometnih klubova u Australiji, 1974. godine osnovan<br />
je <strong>Hrvatski</strong> nogometni savez Australije i Novog<br />
Zelanda (CSFANZ). Savez organizira svake godine<br />
Australsko-hrvatski nogometni turnir (Australian-<br />
Croatian Soccer Tournament).<br />
Veliki uspjeh kluba bilo je osvajanje<br />
turnira 1982. godine, kada je<br />
Sunnyside United Soccer Club u finalu<br />
pobijedio Croatiju Sydney.<br />
Gradnja športskih terena i doma<br />
Kako bi klub mogao stvoriti bolju<br />
budućnost, odlučeno je da se pronađe<br />
zemlja i na njoj izgradi nogometno<br />
igralište. Nogometni klub kupio<br />
je, na prijedlog Ivana Mesića, 53 jutra<br />
zemlje u Rockleyu, predgrađu Brisbanea.<br />
Zemljište je službeno registrirano 1982. godine<br />
pod imenom <strong>Hrvatski</strong> športski centar. Tijekom godine<br />
na zemljištu su sagrađena dva nogometna igrališta. U<br />
roku od tri tjedna izgrađene su i prve klupske prostorije.<br />
Sastojale su se od dvije svlačionice, koje su bile<br />
razdvojene prostorijom za suce, sprijeda natkrivene<br />
verandom.<br />
Na prijedlog grupe ljudi pokrenut je prijedlog da<br />
se osnuje Centar hrvatske zajednice. Ovaj prijedlog<br />
prihvatilo je više hrvatskih društava, klubova i organizacija.<br />
Oni su se 1984. godine odrekli svoje imovine<br />
u Brisbaneu i Gold Coastu, u korist krovne udruge<br />
Centar hrvatske zajednice. Osnivačka sjednica održana<br />
je već 29. srpnja i članovi Centra hrvatske zajednice<br />
postali su športski klubovi: <strong>Hrvatski</strong> nogometni klub<br />
Croatia Sunny Side, Šahovska sekcija Centra i Boćarska<br />
sekcija Centra, te nekoliko izvanšportskih udruga.<br />
U užu upravu izabrani su predsjednik Ivan Guzan,<br />
dopredsjednik Josip Penc, tajnik Franjo Paradžik,<br />
rizničar Drago Lovrinčević i zamjenik rizničara Mate<br />
Čule.<br />
Odgovornost za gradnju doma na mjestu koje nije<br />
toliko poznato i posjećeno u Brisbaneu, preuzela<br />
je mala grupa građevinara. Pri gradnji radilo je na<br />
stotine Hrvata, nesebično se odričući svojih dnevnica.<br />
Centar Hrvatske zajednice u Brisbaneu jedan je od<br />
prvih ovakvih građevinskih objekata u Australiji, koji<br />
je dobio financijsku pomoć od savezne vlade za izgradnju<br />
doma. Državna pomoć u iznosu od 195.000 dolara,<br />
dobivena je na temelju samodoprinosa i prikupljenih<br />
iznosa članova koji su početnim ulogom započeli<br />
izgradnju doma.<br />
Građevina je omeđena s tri strane cvijetnjakom i<br />
terenom za boćanje, a s četvrte je izgrađeno nogometno<br />
igralište s malim tribinama te pomoćno nogometni<br />
teren. Dom je sagrađen na dvije etaže, veličine 2500<br />
kvadratnih metara, u relativno kratkom roku, na ponos<br />
hrvatske zajednice u Queenslandu i Australiji.<br />
Česta promjena imena kluba<br />
Nogometni klub igrao je u finalu kupa Ampol (Ampol<br />
Cup Runner) 1985. godine, u kojem su se natjecali<br />
svi najbolji nogometni klubovi Australije. Klub<br />
je 1987. godine pod predsjedanjem<br />
J. Luštice i vodstvom Ivana Mesića,<br />
promijenio ime u Croatia Soccer Club.<br />
Momčad dominira u drugoj ligi i na<br />
kraju prvenstva osvaja prvo mjesto.<br />
Naredne godine mijenja ime u<br />
Brisbane Croatia Soccer Club koje zadržava<br />
u sljedećih osam godina. Veliki<br />
uspjeh ovoga kluba bilo je organiziranje<br />
turnira hrvatskih nogometnih<br />
klubova u Australiji (Australian-Croatian<br />
Soccer Tournament Champions)<br />
1989. godine.<br />
Odlukom Australskog nogometnog saveza iz 1992.<br />
godine, svi klubovi su iz svojih naziva morali izbaciti<br />
nacionalna obilježja. Na zahtjev nogometnog saveza<br />
Brisbane Croatia Soccer Club 1994. godine mijenja<br />
ime u Rocklea United Soccer Club. Te godine su klub<br />
preuzeli predsjednik Steven Perković i trener Frank<br />
Čop. Klub je završio na posljednjem mjestu na tablici,<br />
ali se nisu pokolebali, pa su sljedeće godine završili<br />
u sredini tablice. Te godine zbog većeg broja igrača<br />
sudjeluju i u natjecanju rezervnih momčadi.<br />
U 1996. godini klub su preuzeli predsjednik Frank<br />
Paradžik i stari iskusan trener Ivan Mesić. Te godine<br />
prvi sastav kluba završava sezonu na drugom mjestu,<br />
dok je pričuvna momčad sezonu završila na trećoj<br />
poziciji. Klub se od 1998. godini natječe u Division 1.<br />
ligi, dok prvenstvo osvaja 1999. godine.<br />
Puno velikih igrača su igrali za ovaj veliki nogometni<br />
klub i bilo bi nekorektno izdvojiti bilo koga...<br />
Gold Coast Knights Soccer Club Croatia Carrara<br />
Prvi ozbiljan razgovor o pokretanju nogometnog<br />
9
HRVATI U QUEENSLANDU<br />
Poplavljen<br />
<strong>Hrvatski</strong> dom<br />
i športska<br />
igrališta<br />
(Brisbane, 2011.)<br />
kluba Gold Coast Knights započeo je 1977 godine. Već<br />
sljedeće godine klub je registriran na Gold Coastu, a prvu<br />
utakmicu odigralo je petnaest dječaka u dobi od 11 do 14<br />
godina. Mladen Marinac volontirao je kao trener u klubu.<br />
Kako se hrvatsko stanovništvo na obali povećavalo,<br />
tako je rasla i kvaliteta kluba i igrača, te su 1981. godine<br />
pod vodstvom Željka Bambića ušli u prvu ligu Queenslanda.<br />
Dolaskom većeg broja Hrvata na ovo područje i<br />
povećanjem članstva u klubu, javila se ideja o kupovini<br />
zemlje i izgradnji igrališta i klupskih prostorija u Carrari.<br />
Croatian Sports Centre Carrara osnovan je 1983. godine<br />
na oko šest hektara zemljišta, a sastoji se od modernog<br />
klupskog objekta i dva nogometna igrališta. Ovaj<br />
hrvatski športski centar je glavna hrvatska organizacija<br />
na Gold Coastu te žarište svih društvenih i športskih<br />
događanja.<br />
Tijekom kasnih 80-ih godina u skladu s ostalim hrvatskim<br />
klubovima u Australiji, promijenili su ime i logo<br />
kluba u Gold Coast Croatia Soccer Club. Australijski<br />
nogometni savez promijenio je pravila, a to je značilo da<br />
je riječ Hrvatska morala biti izostavljena iz naziva kluba,<br />
tako da su postali Gold Coast. Zadnja promjena imena<br />
kluba dogodila se 1999, kada je ime kluba promijenjeno<br />
u Gold Coast Knights Soccer. Klub je bio domaćin<br />
Australsko-hrvatskog nogometnog turnira 1995. i 2012.<br />
godine.<br />
U klubu se također trenira sa mlađim i starijim ženskim<br />
skupinama, a imaju i razvojni program za djecu u<br />
dobi od 3 do 5 godina.<br />
U poplavama koje su poharale Australiju, stradalo je i<br />
područje na kojem je nastanjena hrvatska zajednica. U<br />
Brisbaneu je nastradao <strong>Hrvatski</strong> dom koji je u cijelosti<br />
poplavljen, kao i športska igrališta. U prizemlju zgrade<br />
poplavljene su prostorije nogometnog kluba i ostalih<br />
športskih sekcija, tako da su uništeni dresovi i sva športska<br />
oprema. Do većeg oštećenja došlo je i u Hrvatskom<br />
športskom centru u Carreri...<br />
<strong>Hrvatski</strong> šport u drugim mjestima Queenslanda<br />
Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja u Cairnsu se<br />
1993. godine ustrojio hrvatski klub, a osnovan je i nogometni<br />
klub Plavi Jadran, čije je članstvo pretežito s otoka<br />
Korčule. <strong>Hrvatski</strong> klub u Cairnsu organizira redovita<br />
boćaarska natjecanja za članove i suradnike.<br />
Hrvati iz Mareeba, Dimbulaha, Innisfaila i Tablelandsa<br />
kupili su zemljište i izgradili hrvatski klub u Dimbulahu<br />
1984. godine. Klub je mjesto okupljanja Hrvata iz regije<br />
(koji žive prilično udaljeni jedni od drugi) te organizira<br />
redovita boćarska natjecanja.<br />
Cro Am - Social Golf Club Queensland osnovan je<br />
za promicanje golfa među hrvatskom zajednicom<br />
Queenslanda. Cro-Am djeluje kao socijalni Golf klub i<br />
registriran je u Queensland Golf uniji. U Australiji se od<br />
1997. godine održava Auscro Golf Tournament, popularno<br />
godišnje okupljanje australskih hrvatskih amatera<br />
i društvenih golfera. Cro-Am bio je domaćin AusCro<br />
turnira 2004. godine, koji je održan na golf terenima<br />
Robina Woodsa.<br />
Osim navedenih dobro organiziranih športova, Hrvati<br />
su uključeni u boćanje, atletiku, gimnastiku, kuglanje,<br />
plivanje, rukomet, stolni tenis, šah i druge športove.<br />
Također su bili uključeni u tada „nehrvatske“ športove<br />
kao što su australski nogomet (sličan ragbiju), kriket,<br />
bejzbol i druge.<br />
Radi starenja i odlaska onih koji su bili graditelji<br />
svega onoga malo prije navedenog, postepeno dolaze<br />
„nove snage” i mlađi ljudi drugoga i trećega naraštaja, te<br />
preuzimaju odgovornost i vođenje hrvatskih športskih<br />
klubova, ali i drugih hrvatskih udruga.<br />
Hrvatske udruge u svim svojim segmentima prolaze<br />
kroz svojevrsnu tranziciju, a dobri primjeri za to su<br />
hrvatski športski klubovi i ostale udruge u Queenslandu<br />
gdje mlađi naraštaji, rođeni u Australiji, postepeno preuzimaju<br />
vođenje ovih hrvatskih organizacija.<br />
Izvori:<br />
Rudolf Bozić, History of Croatian Soccer, Brisbane 1997.<br />
Antun Čulic, Svjedok svoga vremena, Vlastita naklada, Našice, 2002.<br />
Mato Tkalčević, Croats in Australija, An information and resource guide, Victoria<br />
College press 1988.<br />
Mato Tkalčević, Povijest Hrvata u Australiji, <strong>Hrvatski</strong> svjetski kongres u Australiji,<br />
Melburne 1999.<br />
Peti <strong>Hrvatski</strong> nog. turnir-Perth W. A. Spomen knjiga, Croatia-Nort Pert Soccer<br />
club 1979.<br />
Souvenir programme for the Croatian Soccer cup 1981, Sydney 1981.<br />
Croatian Australian/New Zeland Soccer Tournament, Brisbane 2001.<br />
Zapisnici Centra hrvatske zajednice, Brisbane, 1984-2007.<br />
Croatian Business Guide, Foc Promotions PTY. LTD., Sydney january 1996.<br />
Časopisi: Osvit; Spremnost-<strong>Hrvatski</strong> tjednik; Nova Hrvatska i Cro news-<strong>Hrvatski</strong><br />
vjesnik<br />
Internetske stranice: Cro Am - Social Golf Club Queensland; Rocklea United<br />
Soccer Club Rocklea; Croatian Sports Centre Carrara i Gold Coast Knights Soccer<br />
Club<br />
10
IN MEMORIAM<br />
VLADIMIR ŠENAUER<br />
(Split, 29. studenog 1930. - Split, 5. siječnja 2013.)<br />
Umro je Geza. Još jedna istinska Hajdukova<br />
legenda otišla je u vječnost.<br />
Vladimir Šenauer, rođen je u Splitu, 29.<br />
studenog 1930. godine. S nogometom je počeo u<br />
Splitu u Istarskoj ulici, a potom ispred Realke. Prve<br />
ozbiljnije utakmice igrao je na Starom placu, kada bi<br />
igrale gimnazija protiv gimnazije. Tako je dospio u<br />
Hajduk.<br />
Prvi trener koji mu je usadio nogometno znanje<br />
bio je, jasno, barba Luka Kaliterna. Za njega je Geza<br />
govorio da je «filozof baluna». Kako je sam pričao<br />
na prvom treningu u dvoru kuće Dešković, dočekali<br />
su ga baluni „obišeni na špagu“. Kada je to prošao<br />
zaredali su treninzi u dvoru Doma Hajduka, pa tek<br />
onda Stari plac.<br />
U prvu momčad Hajduka ušao je kao 19-godišnjak<br />
1949. godine. Hajduk je pobijedio Kvarner u Rijeci sa<br />
5-2. Bila je to prijateljska utakmica. Poslije su slijedile<br />
šampionske 1950., 1952. i sezona 1954./55. Geza je<br />
rado isticao 1950. godinu kada je Hajduk osvojio naslov<br />
bez poraza. Nakon naslova prvaka 1955. godine,<br />
momčad se dijelom osula. Geza je otišao u beogradski<br />
BSK. Ostao je tamo dvije sezone i odmah krajem<br />
1955. godine osvojio je Kup Jugoslavije.<br />
Nakon dvije godine provedene na Karaburmi,<br />
Šenauer se 1957. godine vratio u Hajduk, i u dresu -<br />
kako je volio govoriti - svog najdražeg kluba igrao do<br />
1962. godine. A onda je otišao u Austriju u momčad<br />
«Austrije» iz Klagenfurta. Treba reći da je Šenauer<br />
otišao u Austriju, na preporuku Vukasa. U Austriji<br />
je igrao dvije godine, a te 1962. godine završio je i<br />
Ekonomski fakultet u Zagrebu.<br />
Po vlastitom priznanju vani nije mogao izdržati više<br />
od dvije godine. Srce ga je stalno vuklo u Split. Vratio<br />
se 1964. i zaposlio kao šef recepcije hotela Marjan.<br />
Govorio je engleski, njemački i talijanski jezik. Tada<br />
je imao 34 godine i govorio je da mu se još ne odlazi<br />
iz nogometa. Zaigrao je zato u tadašnjem drugoligašu<br />
RNK Split. Igrao je godinu dana i onda 1965. prestao<br />
s aktivnim igranjem. Igrao je seniorski nogomet<br />
punih šesnaest godina, od toga deset u Hajduku uz tri<br />
osvojena naslova prvaka Jugoslavije.<br />
Govorio je Geza da je posebno ponosan što je igrao<br />
u velikoj zlatnoj generaciji Hajduka pedesetih godina<br />
prošlog stoljeća zajedno s Franom Matošićem, Bernardom<br />
Vukasom i Vladimirom Bearom.<br />
U karijeri je uvijek igrao na desnome i lijevom krilu.<br />
Igrao je dobro s obje noge. Imao je onaj karakterističan<br />
svoj „bicikl“ koji ga je naučio Luka Kaliterna.<br />
Uz to, imao je i dobar centaršut, odličan dribling.<br />
Uvijek je pucao u „branku“ ciljano, nije bio od onih<br />
igrača koji udari po lopti, pa gdje ode... Posebno je<br />
volio izvoditi kornere. S lijeve strane desnom nogom,<br />
pa u peterac, felšom. Na takav način izluđivao je vratare,<br />
a znao je postići gol direktno iz kornera.<br />
Točno 1. siječnja 1979. godine Šenauer je postao<br />
direktor stadiona na Poljudu, devet i pol mjeseci prije<br />
početka Mediteranskih igara. Tu je dužnost obnašao<br />
do 1990. godine i odlaska u mirovinu. S tim da je još<br />
pet godina bio šef protokola Hajduka.<br />
Inače, Šenauer je za Hajduk odigrao 471 utakmicu<br />
i postigao 132 zgoditka. Odigrao je i pet utakmica za<br />
B reprezentaciju Jugoslavije i postigao jedan zgoditak.<br />
Bilo je to na utakmici Tunis-Jugoslavija. Ima i jedan<br />
nastup za studentsku reprezentaciju.<br />
Dugogodišnji je član uprave Hajduka, a jedno vrijeme<br />
obnašao je i dužnost direktora kluba.<br />
Vladimir Šenauer je bio ponosan što je točno na<br />
stoti rođendan Hajduka, 13. veljače 2011. godine na<br />
utakmici protiv Slavije iz Praga, zajedno sa Vladimirom<br />
Bearom, izveo početni udarac.<br />
Geza, istinska Hajdukova legenda, za sva vremena!<br />
Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.<br />
Jurica Gizdić<br />
11
IN MEMORIAM<br />
ZLATKO PAPEC<br />
(17. siječnja 1934. - 3. veljače 2013. )<br />
Nakon kratke i teške bolesti, umro je višegodišnji<br />
igrač Hajduka i reprezentativac, nositelj<br />
srebrne <strong>olimp</strong>ijske medalje iz Melbournea<br />
1956. godine, Zlatko Papec.<br />
Rođen je u Zagrebu 17. siječnja 1934. godine. Bio<br />
je napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac.<br />
Nogometnu karijeru započinje kao petnaestogodišnjak<br />
1949. godine u zagrebačkoj Lokomotivi, čiji dres<br />
nosi do 1956. godine. U Lokomotivi je već sa 17 godina<br />
postao standardni prvotimac. U Hajduk dolazi<br />
1956. i nastupa do 1964., odigravši u tom razdoblju za<br />
«bijele» 366 utakmica na kojima je postigao 167 zgoditaka.<br />
Malo je poznato da je Papec već 1948. godine<br />
bio u Dinamu na selekciji, ali je bio odbijen...<br />
Mogao je igrati na svim mjestima u napadu. Bio<br />
je vrlo dobar tehničar, dribler i pucač, jakog i preciznog<br />
udarca, nesebičan, odličan asistent. Presudnu<br />
ulogu pri njegovu dolasku u Split odigrao je Bernard<br />
Vukas s kojim se poznavao od ranije. On ga je najviše<br />
nagovarao za odlazak u Hajduk; govorio mu je kako<br />
mu je Hajduk uvijek imponirao, posebice ona generacija<br />
od 1950. do 1955. koja je harala jugoslavenskim<br />
nogometom. Tako se Papec odlučio se za put prema<br />
jugu. Split mu je postao novi dom, njegov grad, tu se i<br />
oženio, a navijači sa ga prigrlili kao svoga. I već sa 19<br />
postao je reprezentativac.<br />
Nakon prestanka igranja u Hajduku, 1964. godine,<br />
Papec odlazi u njemački klub Freiburg, gdje nastupa<br />
do 1968., a potom je 1969. godine nogometaš Rijeke.<br />
Igračku karijeru završava u sinjskom Junaku.<br />
Za A reprezentaciju Jugoslavije, od 1953. do 1956.<br />
godine, odigrao je 6 utakmica i postigao 4 zgoditka.<br />
Dres s državnim grbom nosio je 2 puta kao nogometaš<br />
zagrebačke Lokomotive i 4 puta kao nogometaš<br />
Hajduka. Za A reprezentaciju debitirao je u prijateljskoj<br />
utakmici protiv Belgije u Bruxellesu 14. svibnja<br />
1953. godine (3-1), a posljednji je put dres s državnim<br />
grbom nosio u Jakarti u prijateljskoj utakmici protiv<br />
Indonezije 23. prosinca 1956. (5-1).<br />
Sudionik je Svjetskog prvenstva 1954. godine u<br />
Švicarskoj i <strong>Olimpijski</strong>h igara 1956. u Melbourneu,<br />
gdje je osvojio srebrnu <strong>olimp</strong>ijsku medalju. U finalu<br />
<strong>olimp</strong>ijskog turnira Jugoslavija je poražena s 1-0<br />
od reprezentacije SSSR-a. Na toj je utakmici Papec<br />
postigao zgoditak kojeg je sudac je poništio zbog<br />
navodnog ofsajda.<br />
Nakon igračke karijere završio je višu trenersku<br />
školu, posvetio se radu s mlađim uzrastima odgojivši<br />
brojne legende, hrvatskog i jugoslavenskog nogometa.<br />
Punih 10 godina obavljao je dužnost instruktora<br />
Nogometnog saveza općine Split, a jedno vrijeme,<br />
početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, trenirao<br />
je i seniorske momčadi Maribora i Splita. Trenirao<br />
je i Croatiju iz Zmijavaca i Mračaj iz Runovića.<br />
Za svoj rad u športu dobio je veliki broj priznanja, a<br />
1994. godine <strong>Hrvatski</strong> nogometni savez nagradio ga<br />
je Trofejem podmlatka. Nositelj je i zlatne Hajdukove<br />
kapetanske trake.<br />
Imao je i diplomu FIFE kao instruktor mladih.<br />
Papec je naglašavao da djeci, odnosno u radu s mladima,<br />
treba razviti natjecateljski duh. To Europa, isticao<br />
je Papec, već odavno radi. Govorio je da bi se glas iz<br />
svlačionica nižeg uzrasta trebao više čuti.<br />
Papec je bio igrač koji nije mnogo mijenjao mjesta<br />
u momčadi. Počeo je na krilu, ali je volio igrati i centarfora.<br />
U igri je bio brz, požrtvovan i uvijek krajnje<br />
ozbiljan. Dobro je baratao s loptom, pucao objema<br />
nogama, a često bi pobrao aplauze zbog svojih preciznih<br />
udaraca glavom. Istina, Zlatko Papec je kao i svi<br />
drugi nogometaši, imao svojih dobrih i loših dana, ali<br />
je ipak puno češće zasluživao čestitke.<br />
Priča o Zlatku Papecu, priča je o istinskom nogometnom<br />
znalcu, čovjeku koji s loptom nije imao<br />
nikakvih tajni. Ovaj vrsni nogometni pedagog trajno<br />
je zadužio hrvatski i jugoslavenski nogomet odgojivši<br />
veliki broj vrsnih nogometaša, od kojih su neki pronijeli<br />
slavu Splita i Hrvatske diljem svijeta. Bili su to<br />
dragulji koje je vrhunski izbrusio i u svijet nogometa<br />
uputio, ponajprije veliki čovjek, a potom nogometaš i<br />
trener Zlatko Papec.<br />
Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac.<br />
Jurica Gizdić<br />
12
Olimpijske nade: Ante Krišto<br />
Srebrni junior<br />
gleda prema Riju<br />
OSOBNI KARTON<br />
Datum i mjesto rođenja:<br />
23. veljače 1997., Split<br />
Šport: streljaštvo<br />
Disciplina: zračni pištolj<br />
Klub: Dalmacijacement Solin<br />
Najbolji rezultati: srebro na EP<br />
2012. u Finskoj (10m),<br />
triput juniorski prvak Hrvatske<br />
(dvaput u statusu kadeta)<br />
Škola: učenik II. razreda Srednje<br />
škole za dizajn, grafiku i održivu<br />
gradnju u Splitu<br />
Prije godinu dana na<br />
europskom juniorskom<br />
prvenstvu u Finskoj Ante<br />
Krišto osvojio je srebrno<br />
odličje u zračnom<br />
pištolju, a imao je tek 15<br />
godina. Njegov trener<br />
tvrdi da je Ante najveći<br />
talent kojeg je ikada<br />
imao<br />
Tko ugleda Antu Krištu na splitskim<br />
ulicama prvo će pomisliti<br />
„dečko je sigurno košarkaš“.<br />
Ili barem perspektivni<br />
rukometaš. Ali, taj 196 centimetara<br />
visoki 16-godišnjak odavno se zaljubio<br />
u - streljaštvo. Pištolj je njegova<br />
najdraža zanimacija.<br />
- Znam da bi me svi strpali pod koš,<br />
ali moram priznati, nisam imao volje<br />
trčati za loptom. Još u osnovnoj školi<br />
jedva sam čekao kada ću steći pravo<br />
upisa u streljački klub - počeo je Ante<br />
svoju zanimljivu športsku priču.<br />
Prije godinu dana osvojio je srebro<br />
na europskom prvenstvu u streljaštvu.<br />
Vratio se iz Finske s drugim mjestom<br />
u zračnom pištolju, a imao je tek<br />
15 godina. Srebrni junior u statusu<br />
kadeta i najmlađi sudionik EP-a.<br />
- I sebe sam iznenadio tim uspjehom.<br />
Očekivao sam finale, ali na kraju<br />
mi je bilo žao što nisam uzeo i zlato.<br />
Imao sam prvo mjesto do zadnjeg<br />
metka. Šteta, ali bio sam presretan i<br />
sa srebrom...<br />
Upravo mu je ta srebrna medalja<br />
donijela nagradu Dražen Petrović u<br />
konkurenciji najveće nade hrvatskog<br />
športa za 2012. godinu.<br />
- Kome ne bi godilo takvo priznanje!<br />
Ali, znam da je to i obaveza za još veći<br />
rad.<br />
Krajem veljače ove godine nastupio<br />
je na europskom seniorskom prvenstvu<br />
u Danskoj. Zauzeo je šesto mjesto<br />
i time ispunio cilj.<br />
- Ulazak u finale bio je primarni zadatak.<br />
Možda je moglo i bolje od šestog<br />
mjesta, ali sve je to škola za mene.<br />
o Dokle seže ambicija Do europskog<br />
trona jednom <br />
- Bilo bi dobro. Želim biti najbolji, ići<br />
do samoga vrha.<br />
Ante je u streljaštvu od jedanaeste<br />
godine. Već pet sezona taj učenik drugoga<br />
razreda Srednje škole za dizajn,<br />
grafiku i održivu gradnju redovito<br />
odlazi iz Splita u Solin na treninge.<br />
Dalmacijacement Solin njegov je klub<br />
u kojem trenira triput tjedno.<br />
- Uživam trenirati i vikendom. Nije<br />
mi nikakav problem i nedjeljom stati<br />
s pištoljem na stazu. Streljaštvo sam<br />
zavolio uz djeda koji je imao zračnu<br />
pušku, a znao me povesti u lov u našem<br />
selu Runovićima pored Imotskog.<br />
Osim toga, majka je bila poslom vezana<br />
uz streljaštvo. Tako da mi je streljaštvo<br />
bilo suđeno. Prije streljaštva<br />
sam pokušao u teakwondou, ali to je<br />
bilo čisto odrađivanje. Streljaštvo me<br />
baš zanima, baš uživam u treninzima i<br />
natjecanjima.<br />
o Kako se usklađuje škola sa treninzima<br />
<br />
- Onako, prolazi se... Šport mi je na<br />
prvom mjestu.<br />
Kakav je život „pištoljaša“ - zanimljivo<br />
je pitanje za sve koji malo znaju<br />
o tome što stoji iza rezultata i samih<br />
natjecanja. U danskom Odenseu, Ante<br />
je proveo tjedan dana, ali samo je<br />
prva dva dana imao natjecanje:<br />
- Ostalih pet dana smo se družili,<br />
cijela reprezentacija zajedno. Bodrili<br />
smo jedni druge prije natjecanja. Ponekad<br />
smo i izašli...<br />
o Kako izgleda priprema za natjecanje<br />
Imate li svoj poseban ritual<br />
prije izlaska na strelište <br />
- Razgovaramo sa športskim psihologom,<br />
pokušavamo se što bolje koncentrirati.<br />
I zadržati mirnoću, skinuti<br />
pritisak i tremu. Ali, teško je tremu<br />
skinuti kad se na velikim natjecanjima<br />
uđe u finale.<br />
Sat i 15 minuta traje osnovni „meč“,<br />
a potom slijedi finale. Na stazi se može<br />
provesti i dva sata u „komadu“. Dva<br />
Olimp 42<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
“Nikad nisam imao tako<br />
dobrog pištoljaša”<br />
Siniša Vitez, iskusni streljački trener u trofejnom Dalmacijacementu zajedno<br />
sa suprugom Vesnom vodi brigu o napredovanju Ante Krište. Prije pet<br />
godina prepoznao je da je u solinski klub stigao daroviti dječak.<br />
- Antina je talentiranost iznad prosjeka, to se vidjelo od prvog trenutka.<br />
Kada imaš iskustva talent se jednostavno osjeti. Kako Djeca koja imaju<br />
mirnoću, dobru procjenu, znaju se ponašati na streljačkoj stazi - to su<br />
talenti. Ante je imao sve te odlike i jasno mi je bilo od prvog treninga da<br />
imamo veliki potencijal.<br />
- Mogu kazati da nisam imao tako dobrog pištoljaša u svojoj trenerskoj povijesti<br />
- naglasio je Vitez.<br />
o Koliko Ante može napraviti u karijeri <br />
- Prvo treba shvatiti da ulazi u sferu vrhunskog športa, da se mora u potpunosti<br />
posvetiti streljaštvu. Vrlo je bitno razdoblje u sljedeće-dvije tri godine<br />
- ako se maksimalno posveti ima šanse i za Olimpijske igre u Riju.<br />
o Kako će se više posvetiti streljaštvu <br />
- Mora više raditi. Tu je recimo trčanje, kako bi se smanjio broj otkucaja srca.<br />
Zatim mora steći i specifičnu kondiciju, jer nije lako držati pištolj dva sata<br />
da bi metak išao u centar.<br />
Iskusni pištoljaši koji drže europski i svjetski vrh redom su 30-godišnjaci, a<br />
Krišto bi na sljedećim <strong>Olimpijski</strong>m igrama bio tek 19-godišnjak:<br />
- To jest pravi izazov, ali nije nimalo lagan izazov. Međutim, ako u nekog<br />
vjerujem, onda je to Ante Krišto. Ako želi doseći Olimpijske igre, onda mora<br />
raditi svakodnevno, mukotrpno. Streljaštvo mora biti prioritet u njegovom<br />
životu. Sve ovisi o njegovom radu i upornosti, a mi kao dobro organizirani<br />
klub pružit ćemo maksimum da mu budemo podrška i pratnja na tom putu<br />
- zaključio je Vitez.<br />
o Što Ante radi u privatnom životu <br />
Kako provodi dane u splitskom kvarsata<br />
s dva kilograma teškim pištoljem<br />
u ruci. O čemu se razmišlja u tim trenucima<br />
<br />
- Samo o tome kako što bolje pucati,<br />
o tehnici pucanja. Nikada mi misle ne<br />
lete izvan streljane.<br />
Ta dva sata sami smo pištolj i ja.<br />
Nas dvojica protiv mete. Konkurente<br />
znam, ali ne gledam u njih. Ne zanimaju<br />
me. Dok natjecanje traje imam<br />
svoj svijet...<br />
• Summary ←<br />
One year ago, at the European<br />
Junior Championship in Finland,<br />
Ante Kristo won the silver medal<br />
in air pistol, and he was only 15<br />
years old. In February 2013 he<br />
performed at the Senior European<br />
Championship in Denmark and<br />
won the sixth place. His coach<br />
Sinisa Vitez claims that Ante is<br />
the greatest talent he has ever<br />
had, adding that he instantly<br />
recognized his intense and<br />
unusual talent.<br />
Ante fell in love with shooting<br />
thanks to his grandfather who<br />
used to take him hunting. Since<br />
he is almost two meters high<br />
(196 cm), the people on the street<br />
would often rank him among<br />
the basketball players,<br />
but before shooting<br />
he was training<br />
taekwondo. Today<br />
he would not<br />
change his sport<br />
for another one at<br />
any price.<br />
His short-term goal<br />
is qualification for the<br />
Olympic Games in Rio in 2016,<br />
and long -term one - to be one of<br />
the global top shooters.<br />
tu Sućidar poznatom po žestokim<br />
navijačima Hajduka <br />
Ponekad i ja pogledam nogometne<br />
utakmice. Navijač sam Hajduka, a<br />
najbolji igrač mi je moj susjed iz ulice,<br />
Matej Jonjić. Uvijek je u ulici bio<br />
najbolji igrač, vidjelo se odavno da bi<br />
mogao postati nogometaš. Za mene<br />
se znalo da neću biti nogometaš. Ali,<br />
ipak me znaju u kvartu, istina - samo<br />
u mom kvartu... Stariji me uvijek pitaju<br />
„kad opet pucaš“. A ja pucam samo na<br />
treningu, nemam ni dozvolu za oružje,<br />
jer još sam maloljetan.<br />
Možda jednog dana Ante Krišto bude<br />
i poznatiji. Primjerice, ako za tri godine<br />
ode na Olimpijske igre u Rio de Janeiro...<br />
- Uh, Rio! Sanjam o tome, volio bih<br />
na Olimpijske igre. Ali, dug je put<br />
ispred mene.<br />
o Ima li Ante djevojku <br />
Nađe se, ha, ha.... Ne, ne mora biti iz<br />
streljaštva. Sasvim je dovoljno da se<br />
ja bavim streljaštvom. •<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
43 Olimp
Društvo i šport<br />
Jedno od velikih civilizacijskih pitanja<br />
svakako jest koliko smo se kao<br />
civilizacija promijenili i koliko se<br />
društveno mijenjamo (kada je već<br />
onu drugu, tehnološku promjenu nemoguće<br />
zanemariti). Pitanje je to koje<br />
filozofi postavljaju valjda još od prije<br />
antike, a postavit će ga barem ponekad<br />
i većina nas, posebno kada nam<br />
netko od rodbine, onih već u osmom<br />
desetljeću života, počne priču kako je<br />
nekada bilo.<br />
A na tu temu svoje mogu reći i kroničari<br />
športa - naime, zapisi suvremenih<br />
<strong>olimp</strong>ijskih igara govore kako se<br />
od 1896. do danas na <strong>olimp</strong>ijskim<br />
borilištima izmijenilo dosta športova<br />
koje danas teško da bi prihvatili, bilo<br />
iz društvenih, bilo iz nekih drugih razloga.<br />
No, u neko drugo doba smatrani<br />
su sasvim prihvatljivim.<br />
Zanimljivo je spomenuti kako su<br />
se autori SF-serije Star Trek Deep<br />
Space 9, iz franšize Zvjezdanih staza,<br />
uspješno poigrali s idejom koliko se<br />
popularnost i prihvaćanje nekog športa<br />
mogu u društvu promijeniti. Zapovjednik<br />
svemirske postaje, Benjamin<br />
Sisko, obožavatelj je bejzbola, međutim<br />
do 24. stoljeća, kada se događa<br />
radnja serijala, taj šport je praktično<br />
nestao, jer više nije bilo zainteresiranih<br />
gledatelja. Naravno, to predstavlja<br />
zgodnu scenarističku igru posebno u<br />
Americi, gdje djeca počinju učiti pravila<br />
bejzbola valjda negdje kada se<br />
počnu odvikavati pelena, no dobar je<br />
podsjetnik kako stvari ne moraju ostati<br />
kakve su bile.<br />
No, vratimo se mi na naše <strong>olimp</strong>ijske<br />
igre. Davne 1900. godine igre su<br />
održavane u Parizu, a jedna od disciplina<br />
je bila croquet (hrvatski prijevod<br />
teško je i naći - kroket, dakle ne govorimo<br />
o i danas popularnom kriketu!).<br />
Igra se sastoji od udaranja plastične ili<br />
drvene kugle batom (nekada drvenim,<br />
danas plastičnim), kako bi prošla kroz<br />
male vratnice, tek nešto šire od same<br />
kugle (nazivaju se se hoops ili američki<br />
wickets). Lagano opušteni stil<br />
igre, otprilike kao i golf, uz boravak na<br />
zraku i mnoštvo prilika za druženje,<br />
bio je vrlo popularan u viktorijansko<br />
doba, no čini se da se popularnost do<br />
1900. godine rasplinula jer zapisi s OI<br />
govore o - jednom jedinom gledatelju!<br />
Kroket se još jednom, u američkoj<br />
varijanti pojavio 1904. godine i potom<br />
nestao s <strong>olimp</strong>ijskih igara. Da li zauvijek<br />
– to ne znamo...<br />
Kroket je danas, kao simpatičan način<br />
opuštanja nakon posla, ponovno<br />
Tekst: GORAN VOJKOVIĆ<br />
Zapisi suvremenih<br />
<strong>olimp</strong>ijskih igara govore<br />
kako se od 1896. do<br />
danas na <strong>olimp</strong>ijskim<br />
borilištima izmijenilo<br />
dosta športova koje<br />
danas teško da bi<br />
prihvatili, bilo iz<br />
društvenih, bilo iz nekih<br />
drugih razloga<br />
Koliko smo se<br />
promijenili<br />
Olimp 44 Olimp 46 - Ožujak 2013
popularan; ima svoje udruge, ima i<br />
World Croquet Federation, a ima svoje<br />
svjetsko prvenstvo (zanimljivo na<br />
popisu top 10 igrača, svi su ili iz Velike<br />
Britanije ili iz neke od njihovih nekadašnjih<br />
kolonija). Spomenimo još<br />
jedan detalj o kroketu - u pitanju je<br />
jedan od malobrojnih športova koji ne<br />
poznaje posebne kategorije za muškarce<br />
i žene, natječu se zajednički.<br />
Drugi šport, odnosno disciplina<br />
streljaštva koja se na <strong>olimp</strong>ijskim igrama<br />
pojavila 1900. bila je gađanje golubova.<br />
No, za razliku od one prijašnje<br />
<strong>olimp</strong>ijade, 1896. u Ateni, i svih<br />
sljedećih na kojima su se u brojnim<br />
disciplinama streljaštva gađale nežive<br />
mete, u Parizu 1900. su se gađali<br />
pravi, živi golubovi! Preko 300 golubova<br />
je nadmetanje platilo glavom,<br />
a pobijedio je Belgijanac Leon de<br />
Lunden koji je pogodio 21 goluba. Ne<br />
moramo posebno objašnjavati kakve<br />
bi reakcije danas izazvao čak i prijedlog<br />
ovakvog natjecanja...<br />
Pucanje u životinje iz zabave, izvan<br />
onoga što se danas definira kao lov,<br />
definitivno više nije društveno prihvatljiva<br />
kategorija, štoviše, za ovako<br />
nešto bi se danas moglo i u zatvor.<br />
Organizatore malo popravlja činjenica<br />
da su golubovi bili uključeni u još jednu,<br />
iako neslužbenu disciplinu – utrku<br />
golubova.<br />
Još jedan šport se pojavio u neslužbenom<br />
dijelu <strong>olimp</strong>ijskih igara 1900.<br />
godine. Tada je to bio jedini način da<br />
vidimo zemlju iz zraka jer braća Wright<br />
još nisu poletjela, a danas predstavlja<br />
prilično zanimljiv i pomalo nostalgičan<br />
šport - letenje balonom na topli zrak.<br />
Vidjeti gomilu balona kako se lagano<br />
uzdižu s livade svakako je atraktivno<br />
i danas, a šport nije ušao u <strong>olimp</strong>ijske<br />
igre zato jer su „motorizirani“ športovi<br />
tada bili nespojivi s <strong>olimp</strong>izmom.<br />
Šteta, jer balonarstvo bi bilo lijepo<br />
gledati...<br />
Jedan šport koji je debitirao 1900.<br />
bio je <strong>olimp</strong>ijski sve do 1920. godine,<br />
kada je nestao: ne zato što je bio neprikladan,<br />
već zato jer nije imao svjetsku<br />
udrugu. Englezi ga zovu tug-of-war,<br />
a Hrvati potezanje konopa! Da, šport<br />
bez kojeg ne može proći niti jedna<br />
značajnija zabava u kakvom dalmatinskom<br />
mistu bio je nekada <strong>olimp</strong>ijska<br />
disciplina! Prema današnjim mjerilima<br />
– prekratko traje da bi bio televizičan,<br />
pa ga baš i ne možemo očekivati<br />
ponovno na <strong>olimp</strong>ijskim borilištima.<br />
Šteta, da je i dalje na <strong>olimp</strong>ijskim igrama<br />
- od Savudrije do Prevlake sigurno<br />
bi se našlo nemalo naših <strong>olimp</strong>ijskih<br />
pobjednika!<br />
Nisu se športovi pojavljivali<br />
i nestajali samo na <strong>olimp</strong>ijskim igrama<br />
prije punog stoljeća. Spomenimo i<br />
jedan vrlo aktualan, zanimljiv i tehnički<br />
relativno nov - skijanje na vodi.<br />
Ono se prilično ambiciozno pojavilo<br />
na <strong>Olimpijski</strong>m igrama u Münchenu<br />
1972. godine, a uključivalo je po tri<br />
discipline za muškarce i žene: slalom,<br />
skijaške figure i skijaške skokove.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Društvo i šport<br />
Ovaj šport nikada se više nije pojavio<br />
na <strong>olimp</strong>ijskim igrama što je mnogima<br />
krivo, jer je atraktivan i zanimljiv za<br />
gledati.<br />
Ima naravno još športova koji<br />
su jednom ili dvaput zabljesnuli: tu je<br />
solo sinkronizirano plivanje (sinkronizira<br />
se s glazbom), club swinging<br />
(nemamo prijevod – u pitanju je ritmičko<br />
vježbanje uz dvije palice koje se<br />
okreću rukama, nešto manje i užeg<br />
promjera od palica za bejzbol), a tu je<br />
i korfball – igra slična košarci koja je<br />
nekada izazvala velika moralna pitanja<br />
zbog činjenice da se tim sastoji od<br />
četiri muška i četiri ženska igrača. Još<br />
je živ, poglavito u Nizozemskoj, gdje<br />
Korfball<br />
ima preko 500 klubova i 100.000 poklonika.<br />
Kada pogledamo zadnjih 100 godina,<br />
definitivno smo postali osjetljiviji,<br />
jer neke nekada uobičajene pojave<br />
kao pucanje u golubove više ne bi<br />
prošle. Prestali smo se bojati i tehnologije<br />
– danas ne bi sigurno prošao zahtjev<br />
da se od nekog športa odustane<br />
jer koristi „strojeve“. Postali smo i definitivno<br />
i više zahtjevni – lagani športovi<br />
sporog ritma čini se da danas<br />
više<br />
ulaze u sferu rekreacije nego športskog<br />
natjecanja. Slično je i s vrlo jednostavnim<br />
športovima.<br />
Generacije koje dolaze, odgojene<br />
na video-igrama i brzoj promjeni multimedijalnih<br />
sadržaja, koji tehnologiju<br />
smatraju nečim sasvim uobičajenim,<br />
možda će naći zanimljivim neke nove<br />
športove. Možda će se jednog dana,<br />
i neka nadmetanja voditi u kakvoj<br />
virtualnoj realnosti, pa će i neki oblik<br />
računalnih igara postati <strong>olimp</strong>ijska<br />
disciplina. A možda i vrate balonarstvo<br />
na <strong>olimp</strong>ijske igre – jer u brzom i<br />
informacijama premreženom svijetu<br />
gdje GPS u metar javlja naš položaj,<br />
nema boljeg od lagane vožnje zrakom,<br />
pri kojoj se ne zna gdje će se sletjeti.<br />
U svemu tome ne treba biti nostalgičan.<br />
Promjene samo znače da<br />
je šport i dalje tu, i dalje aktualan.<br />
Zamrzavanje sadašnjeg stanja, dakle<br />
onako kako naša generacija smatra<br />
šport – značilo bi samo stagnaciju u<br />
budućnosti. •<br />
• Summary ←<br />
One of the big civilization<br />
questions is certainly how<br />
much we have changed as a<br />
civilization and how much we<br />
are changing socially. And the<br />
sports chroniclers can say much<br />
about this topic as well - namely,<br />
when we look at the history of the<br />
Olympic games, some sports have<br />
appeared, some have disappeared.<br />
Changes came due to the loss of<br />
popularity, but also because of<br />
the change in perception of social<br />
acceptability of certain sports.<br />
Today perhaps even because of<br />
televisability...<br />
Generally, we have become<br />
socially more<br />
sensitive, stopped<br />
being afraid of<br />
technology in<br />
sports and started<br />
reviving some old<br />
sports of slow pace,<br />
but this time as a<br />
form of recreation.<br />
All these changes<br />
mean that the<br />
sports is still<br />
alive - “freezing”<br />
in time would<br />
only mean its<br />
stagnation.<br />
Olimp 46<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Spomenik Pierreu de Coubertinu u<br />
Olimpijskom parku u Atlanti (SAD)
Međunarodni <strong>olimp</strong>ijski pokret<br />
Tekst: SAŠA CERAJ<br />
Ove se godine obilježava sto i pedeseta godišnjica<br />
rođenja oca modernih <strong>Olimpijski</strong>h igara, čovjeka koji<br />
šport nije gledao isključivo kao tjelesni izričaj, već<br />
kao aktivnost putem koje se utječe i na volju i na<br />
um, stvarajući na taj način harmoniju i osiguravajući<br />
cjelovitost ljudske osobe<br />
Barunova<br />
ostavština<br />
Dok su pripreme za Soči u<br />
punom jeku, a i Rio je sve<br />
bliži, nekako sramežljivo<br />
prolazi obilježavanje<br />
obljetnice oca modernih <strong>Olimpijski</strong>h<br />
igara Pierra de Coubertina. Naime,<br />
prije 150 godina (Pariz, 1. siječnja<br />
1863.) rodio se čovjek koji usprkos<br />
svojim vizionarskim sposobnostima<br />
nije mogao predvidjeti da će Olimpijske<br />
igre izrasti u najvažniju svjetsku<br />
športsku priredbu s naglašenim<br />
kulturološkim elementima, utječući<br />
na milijarde ljudi diljem svijeta.<br />
<strong>Olimpijski</strong> pokret vinuo se izvan<br />
športskih i natjecateljskih okvira,<br />
postao je snažan socijalno-kulturološki<br />
događaj, ali i relevantni partner<br />
na međunarodnom planu koji<br />
promicanjem <strong>olimp</strong>ijskih vrijednosti<br />
utječe na društvena gibanja i upozorava<br />
na negativne pojave u društvu<br />
zalažući se - između ostalog - i<br />
za ravnopravnost spolova, očuvanje<br />
planeta i uključivanje mladih u razvoj<br />
društva.<br />
Važnost <strong>olimp</strong>ijskog pokreta<br />
prepoznata je i od Unescoa koji je<br />
prihvatio šport kao značajnu djelatnost<br />
putem koje se može utjecati<br />
na razvoj društva, a Međunarodni<br />
<strong>olimp</strong>ijski odbor tom je suradnjom<br />
dodatno učvrstio i zaštitio integritet<br />
športa i športaša. Svakako treba<br />
istaknuti kako je u godinama<br />
financijske krize koja je intenzivno<br />
pogodila veliki dio zemalja, Međunarodni<br />
<strong>olimp</strong>ijski odbor i na tom<br />
području zadržao čvrstu i solventnu<br />
poziciju, osiguravajući i na taj način<br />
daljnji razvoj športa i promicanje<br />
<strong>olimp</strong>ijskih vrijednosti u godinama<br />
koje dolaze.<br />
Navedeni pokazatelji jasno naznačuju<br />
da se nasljeđe Pierra de<br />
Coubertina njeguje i ozbiljno shvaća,<br />
ali nikako se ne smije zaboraviti<br />
da Coubertin šport nije gledao isključivo<br />
kao tjelesni izričaj, već kao<br />
aktivnost putem koje se utječe i na<br />
volju i na um, stvarajući na taj način<br />
harmoniju i osiguravajući cjelovitost<br />
ljudske osobe. Ovakvom holističkom<br />
pristupu, okrunjenom njegovanjem<br />
etičkih športskih vrijednosti u<br />
sintagmi fair playa, Međunarodni<br />
<strong>olimp</strong>ijski odbor prilazi s i te kakvom<br />
ozbiljnošću, što je posebice vidljivo<br />
u raznim programskim akcijama i<br />
organizacijskim tijelima koja imaju<br />
za zadatak zadržati izvornost Coubertinove<br />
ideje.<br />
U tom nelakom zadatku, u svijetu<br />
koji se dinamično ubrzava, posebice<br />
se ističu <strong>olimp</strong>ijski obrazovni<br />
programi Međunarodne <strong>olimp</strong>ijske<br />
akademije, ali i 144 nacionalnih<br />
<strong>olimp</strong>ijskih akademija diljem svijeta,<br />
koje su kao integralni dio međunarodnog<br />
<strong>olimp</strong>ijskog pokreta okupljene<br />
oko istog ideala - širenja<br />
<strong>olimp</strong>ijskih vrijednosti u društvu.<br />
Coubertin je obnovi <strong>olimp</strong>ijskih igara<br />
pristupio u altruističkom duhu,<br />
vjerujući u vrijednost koju šport<br />
predstavlja, često ističući izvrsnost,<br />
prijateljstvo te međusobno<br />
uvažavanje i poštovanje.<br />
Poput svake velike ideje,<br />
niti Coubertinova nije bila pošteđena<br />
poteškoća. Međutim, kao drugi<br />
predsjednik Međunarodnog <strong>olimp</strong>ijskog<br />
odbora (s najdugovječnijim<br />
mandatom od 29 godina aktivnog<br />
djelovanja), utjecao je na prilike i<br />
nakon završetka mandata, zalažući<br />
se za kontinuitet djelovanja i održavanja<br />
Igara te čistoću i poštenje<br />
natjecanja.<br />
U to vrijeme <strong>olimp</strong>ijski pokret<br />
suočio se s dosta previranja, međutim,<br />
zahvaljujući Coubertinu održao<br />
je kontinuitet djelovanja, ostavljajući<br />
naslijeđe u kojem participiraju<br />
milijarde ljudi diljem svijeta i koje je<br />
postalo relevantan pokret na karti<br />
društvenih gibanja. Ne smije se<br />
zaboraviti kako je uz <strong>olimp</strong>ijske igre,<br />
Coubertin u naslijeđe ostavio i <strong>olimp</strong>ijske<br />
krugove - najprepoznatljiviji<br />
znak - koji svoju istinsku snagu crpi<br />
iz Olimpijske povelje i <strong>olimp</strong>ijskih<br />
vrijednosti koji su osigurali opstojnost<br />
<strong>olimp</strong>ijskog pokreta, jasno ga<br />
distancirajući od ostalih športskih<br />
organizacija i ističući poslanje olim-<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
49 Olimp
Međunarodni <strong>olimp</strong>ijski pokret<br />
Sa sigurnošću<br />
se može reći<br />
kako <strong>olimp</strong>ijski<br />
pokret kakvog ga<br />
danas poznajemo,<br />
bez zalaganja<br />
Coubertina, ne bi<br />
postojao. Coubertin<br />
je udahnuo novi<br />
duh antiki i obnovio<br />
<strong>olimp</strong>ijske igre,<br />
dramatično utječući<br />
na razvoj športa i<br />
<strong>olimp</strong>ijskog pokreta<br />
pizma koje nije ekskluzivistički natjecateljsko.<br />
Upravo suprotno, cilj <strong>olimp</strong>ijskog<br />
pokreta prepoznaje se u antičkim korijenima<br />
i Coubertinovom zalaganju, koji<br />
uz športsko natjecanje ne predstavljaju<br />
cilj već sredstvo u službi čovječanstva,<br />
putem kojeg je potrebno utjecati na<br />
promicanje pozitivnih vrijednosti u<br />
društvu i boriti se protiv svih društvenih<br />
anomalija.<br />
U tom procesu, <strong>olimp</strong>ijske vrijednosti<br />
predstavljaju upravo one niti koje<br />
povezuju športsko natjecanje, kulturu,<br />
umjetnost, mir i ljudsku težnju za višim<br />
i boljim.<br />
Spomen kamen<br />
Pierreu de Coubertinu<br />
u antičkoj Olimpiji<br />
Obilježavanje sto i pedesete<br />
godišnjice rođenja Pierra de Coubertina<br />
aktivno promiče i „Međunarodni odbor<br />
Pierre de Coubertin“ koji je za ovu svečanu<br />
obljetnicu osigurao medalje i priznanja<br />
za one osobe koji su na poseban<br />
način promicali <strong>olimp</strong>ijske ideale u<br />
društvu, a dodijeliti ih mogu nacionalni<br />
odbori Pierre de Coubertin ili u njihovom<br />
nedostatku nacionalni <strong>olimp</strong>ijski<br />
odbori.<br />
Na društvenom planu, važnost ove<br />
obljetnice obilježio je Monako tiskavši<br />
marku u spomen na Pierra de Coubertina,<br />
a koju je dizajnirao Yves Beaujard<br />
te Francuska koja je izdala novčić od<br />
dva eura s likom Coubertina. Na <strong>olimp</strong>ijskom<br />
planu Velika Britanija je - iako<br />
malo uranivši - 150. obljetnicu rođenja<br />
Pierra de Coubertina iskoristila kao<br />
jednu od pokretačkih snaga <strong>olimp</strong>ijskih<br />
igara u Londonu 2012., zamolivši prapranećaka<br />
Coubertina, Antoniea de Navacellea,<br />
da ponese <strong>olimp</strong>ijsku baklju<br />
upravo s onog mjesta gdje je 1908.<br />
godine <strong>olimp</strong>ijski maraton završio.<br />
Sa sigurnošću se može reći kako<br />
<strong>olimp</strong>ijski pokret kakvog danas poznajemo,<br />
bez zalaganja Coubertina ne bi<br />
postojao. Coubertin je udahnuo novi<br />
duh antiki i obnovio <strong>olimp</strong>ijske igre,<br />
dramatično utječući na razvoj športa i<br />
<strong>olimp</strong>ijskog pokreta, što ga je i osobno<br />
začudilo te će zapisati:<br />
„Kada gledam unatrag, vidim sebe<br />
kao čovjeka koji je ispunio funkciju<br />
vodiča. Nisam bio svjestan ove misije.“<br />
Danas, nakon što je prošlo 75 godina<br />
od Coubertinove smrti (umro je u Ženevi<br />
2. rujna 1937), <strong>olimp</strong>ijski pokret sve<br />
se snažnije razvija, njegujući ostavštinu<br />
koja obvezuje, te će biti potrebno<br />
bdjeti nad izvornosti ideje kako bi se<br />
osigurao daljnji razvoj.<br />
Gledajući prema budućnosti, <strong>olimp</strong>ijski<br />
pokret i dalje će morati tražiti onu<br />
rafiniranu ravnotežu između modernog<br />
i tradicionalnog baš kao što je i njegov<br />
moderni osnivač svojom posljednjom<br />
željom zagrlio Europu (groblje Boisde-Vaux<br />
u Lausanni) i antičku Olimpiju<br />
gdje je među maslinovim grančicama,<br />
podno spomen kamena, njegovo srce<br />
našlo spokoj... •<br />
LITERATuRA:<br />
Norbert Müller (ur.), „Pierre de Coubertin, Olympism-Selected<br />
Writings“, International Olympic Committee,<br />
Lausanne, 2000.<br />
Alexandra Karaiskou (ur.), „Directory of National<br />
Olympic Academies“, International Olympic Academy,<br />
Athens, 2012.<br />
http://www.coubertin.ch/<br />
http://www.olympic.org/<br />
• Summary ←<br />
Olympic movement rose beyond the<br />
sports and competition framework, it<br />
has become a powerful socio-cultural<br />
event but also a relevant partner in<br />
the international arena that, through<br />
the promotion of Olympic values,<br />
influences the social movements and<br />
warns of the negative phenomena<br />
in the society. The legacy of Pierre<br />
de Coubertin is taken seriously, but<br />
one must not forget that Coubertin<br />
did not consider sports exclusively a<br />
physical expression, but an activity<br />
through which you can affect both<br />
the will and the mind, creating<br />
thus the harmony and ensuring the<br />
integrity of the person. Such a holistic<br />
approach, crowned by fostering its<br />
ethical sports values in the syntagm<br />
of fair play, the International<br />
Olympic Committee approaches very<br />
seriously.<br />
In a dynamically accelerating<br />
world, particularly stand out the<br />
Olympic education programs of the<br />
International Olympic Academy and<br />
144 National Olympic Academies<br />
around the world which, as an<br />
integral part of the international<br />
Olympic movement, share the same<br />
ideals – spreading the Olympic values<br />
in the society.<br />
It is safe to say that the Olympic<br />
movement as we know today would<br />
not exist without Coubertin’s great<br />
effort, because it was Coubertin<br />
(this year we celebrate the 150th<br />
anniversary of his birth) who gave<br />
the antique a new spirit and revived<br />
the Olympic Games, influencing<br />
dramatically the development of<br />
sports and Olympic movement.<br />
Olimp 50<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
51 Olimp
Športska terminologija<br />
Borilačke<br />
vještine<br />
i njihovi nazivi<br />
Tekst: DARIJA OMRČEN<br />
Engleski jezik, a isto vrijedi i za jezike poput njemačkoga,<br />
talijanskoga ili hrvatskoga, pogodni su za eksplicitnu<br />
komunikaciju. Jezici poput japanskog više impliciraju nego<br />
što izražavaju, odnosno riječi rijetko precizno definiraju<br />
ideju ili koncept. To, drugim riječima, znači da se u jezicima<br />
tzv. zapadnjačke kulture u riječima relativno jasno ogleda<br />
sadržaj koji označavaju<br />
Različiti su načini kako se nazivi<br />
pridružuju pojmovima koje<br />
označavaju. Prema Friedmanu<br />
(2005.), jezici poput engleskoga,<br />
a isto vrijedi i za jezike poput<br />
njemačkoga, talijanskoga ili hrvatskoga,<br />
pogodni su za eksplicitnu komunikaciju.<br />
Jezici poput japanskoga više impliciraju<br />
nego što izražavaju (Friedmann, 2005.),<br />
odnosno riječi rijetko precizno definiraju<br />
ideju ili koncept. To, drugim riječima,<br />
znači da se u jezicima tzv. zapadnjačke<br />
kulture u riječima relativno jasno ogleda<br />
sadržaj koji označavaju.<br />
Opisane su razlike vidljive i u športskome<br />
nazivlju, i to osobito u nazivima<br />
borilačkih vještina. Drevni se primjer<br />
načela po kojemu naziv odražava<br />
sadržaj pojma može, na primjer, pronaći<br />
u starogrčkoj riječi pankrátion koja je<br />
označavala športsko natjecanje koje<br />
je kombiniralo hrvanje i boks. Naime,<br />
ta se riječ sastoji od oblika pan - koji<br />
znači sve, te riječi krát(os) koja znači<br />
snaga ili umijeće (Webster’s Unabridged<br />
Encyclopedic Dictionary of the English<br />
Language, 1996: 1400-1401).<br />
Radilo se, dakle, o športskoj disciplini<br />
u kojoj su borci koristili svu svoju snagu<br />
u borbi u kojoj se se rabili i zahvati poput<br />
hrvačkih, ali i udarci poput udaraca u<br />
borilačkoj vještini koja će mnogo kasnije<br />
dobiti naziv boks.<br />
Danas je opisano načelo vrlo jasno<br />
u jezicima poput engleskoga, njemačkoga,<br />
hrvatskoga itd. Riječ volleyball,<br />
odnosno odbojka, u engleskome jeziku<br />
nastaje spajanjem dvije riječi - volley,<br />
koja dolazi od latinskoga glagola volare<br />
(letjeti) i riječi ball (lopta). Logika je<br />
naziva ta da se lopta u odbojci, osim kod<br />
početnoga udarca, udara dok leti, u zraku,<br />
prije nego padne na tlo. Takvu logiku ne<br />
prati hrvatski naziv - odbojka. Njegova je<br />
logika ta da se lopta odbija - prstima na<br />
ruci, dlanom šake, podlakticom.<br />
U njemačkome se jeziku rabi engleski<br />
naziv, stoga ne postoji neko drugo<br />
tumačenje naziva. Zanimljivo je da se<br />
u ruskome jeziku također rabi anglizam<br />
- волейбóл, kao i u španjolskome -<br />
voleibol. Jednim je dijelom to i logična<br />
posljedica činjenice da odbojka nastaje<br />
Olimp 52<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
53 Olimp
Športska terminologija<br />
na engleskome govornom području, tj.<br />
u Sjedinjenim Američkim Državama,<br />
stoga izvorni, engleski naziv prelazi u<br />
druge jezike. Tek se u nekim jezicima,<br />
npr. u hrvatskome, ne preuzima<br />
strana riječ, nego se oblikuje izvorno<br />
domaći naziv. U nekim je jezicima,<br />
npr. u talijanskome, naziv za odbojku<br />
prevedenica engleskoga naziva -<br />
pallavolo. U njemu riječ palla znači<br />
lopta, dok riječ volo znači let. Drugim<br />
riječima, jedan je dio složenice<br />
preveden talijanskom riječju iste<br />
prijevodne ekvivalencije (tal. palla =<br />
eng. ball), dok je za drugi tumačenje<br />
Karate je<br />
japanska<br />
borilačka vještina čiji naziv<br />
znači prazna šaka/ruka.<br />
Naime, riječ kara znači<br />
prazan, a te - šaka, odnosno<br />
ruka. Naziv metaforički<br />
odražava činjenicu da borci<br />
ne rabe oružje, već se bore<br />
golim rukama<br />
sljedeće: riječ volo, koja, dakle, u<br />
talijanskome znači let, nastaje od<br />
iste latinske riječi, kao i riječ volley,<br />
i označava kretanje lopte, dok riječ<br />
volley, koja je upotrijebljena u<br />
engleskome nazivu, označava i let,<br />
dakle, kretanje lopte prije nego padne<br />
na tlo, i udarac po lopti prije nego ona<br />
dotakne zemlju.<br />
Načelo da naziv uvijek, u većoj<br />
ili manjoj mjeri, odražava sadržaj<br />
pojma koji označava, ne primjenjuje se<br />
uvijek. Također, postoje primjeri kada<br />
način na koji je riječ nastala nije jasan.<br />
To je npr. slučaj s nazivom capoeira,<br />
koji označava brazilski borbeni ples,<br />
odnosno brazilsku borilačku vještinu.<br />
Podrijetlo je toga naziva nejasno<br />
(Wiktionary - A Multilingual Free<br />
Encyclopedia, 2012).<br />
Savate, odnosno savate boks, je<br />
francuska borilačka vještina. Njezin<br />
naziv na francuskome jeziku znači<br />
stara cipela, a radi se o borilačkoj<br />
vještini u kojoj borci nose cipele<br />
(Wikipedija - Slobodna enciklopedija,<br />
2013b).<br />
Međutim, što se jezika poput<br />
kineskoga ili japanskoga tiče, situacija<br />
je drugačija. Karate (jap. 空 手 ) je<br />
japanska borilačka vještina čiji naziv<br />
znači - prazna šaka/ruka. Naime, riječ<br />
kara znači prazan, a te znači šaka,<br />
odnosno ruka. Naziv metaforički<br />
odražava činjenicu da borci u toj<br />
borilačkoj vještini ne rabe oružje, već<br />
se bore golim rukama.<br />
U nazivu japanske borilačke vještine<br />
judo (jap. 柔 道 ), prvi element znači<br />
nježan ili nježnost, a drugi, do, znači<br />
put ili umijeće. Tim se nazivom također<br />
implicira da se borci bore bez oružja.<br />
Međutim, ni u prvome, ni u drugome<br />
navedenom nazivu, sadržaj označenoga<br />
pojma nije jasno naznačen.<br />
Isto načelo vidljivo je i u nazivu<br />
aikido (jap. 合 気 道 ), nazivu za još<br />
jednu japansku borilačku vještinu.<br />
Ai ima nekoliko značenja od kojih<br />
je jedno koordinirati. Ki označava<br />
energiju i kontrolu duha, a treći<br />
element, do, znači put ili umijeće.<br />
Drugim riječima, naziv znači - način<br />
harmonije duha (Wikipedija -<br />
Slobodna enciklopedija, 2013a).<br />
Kung fu (kin. 功 夫 ) se obično smatra<br />
krovnim nazivom za kineske borilačke<br />
vještine, a izveden je od starijega<br />
naziva koji je glasio quan fa, odnosno<br />
tehnike šakom (Wikipedija - Slobodna<br />
enciklopedija, 2009). Riječ kung,<br />
odnosno gōng znači rad ili postignuće,<br />
dok fū znači čovjek, ili, ako se fu<br />
promatra kao čestica ili sufiks, znači<br />
intenzitet (Wikipedia - The Free<br />
Encyclopedia, 2013). Stoga se za<br />
taj naziv može reći da ni izdaleka ne<br />
odražava suštinu pojma koji označava.<br />
Olimp 54<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Mandarinski kineski naziv za<br />
borilačke vještine je wushu<br />
(kin. 武 術 / 武 术 ), odnosno radi se o<br />
nazivu koji označava cijelu skupinu<br />
takvih vještina, a naziv doslovno<br />
znači borilačka vještina ili vojna<br />
vještina (Wikipedija - Slobodna<br />
enciklopedija, 2013d). Sam naziv<br />
odražava činjenicu da se radi o<br />
borilačkoj vještini, tj. o borilačkim<br />
vještinama, ali ne kazuje dalje ništa<br />
pobliže o sadržaju pojma.<br />
Taekwondo je korejska borilačka<br />
vještina. Njezin se naziv sastoji od<br />
elementa tae (kor. 태) u značenju<br />
udariti nogom, kwon (kor. 권), što<br />
znači udariti rukom i elementa<br />
do (kor. 도), što je, kako je već<br />
rečeno, put ili umijeće (Wikipedija<br />
- Slobodna enciklopedija, 2013c).<br />
Očigledno je da naziv navedene<br />
borilačke vještine jasno odražava,<br />
za razliku od prethodne tri opisane<br />
istočnjačke borilačke vještine, sadržaj<br />
pojma - drugim riječima, borci se<br />
bore rukama i nogama. Taj je naziv<br />
primjer naziva koji se ponaša po<br />
načelu opisanome za jezike poput<br />
engleskoga, hrvatskoga, talijanskoga,<br />
španjolskoga itd.<br />
Opisani su nazivi primjeri kako se<br />
u različitim kulturama pojmovima<br />
pridružuju nazivi. Načela nisu isključiva<br />
i ukazuju na bogatstvo izričaja. •<br />
LITERATURA:<br />
Friedmann, H. (2005). Problems of Romanticism in<br />
transpersonal psychology: A case study of aikido.<br />
The Humanistic Psychologist, 33(1): 3-24.<br />
Webster’s Unabridged Encyclopedic Dictionary of the<br />
English Language. (1996). New York: Gramery Books.<br />
Wikipedia – The Free Encyclopedia (2013). Chinese<br />
martial arts. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese:<br />
http://en.wikipedia.org/wiki/Chinese_martial_arts.<br />
Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013a).<br />
Aikido. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http://<br />
hr.wikipedia.org/wiki/Aikido.<br />
Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2009). Kung<br />
fu. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http://<br />
hr.wikipedia.org/wiki/Kung_fu.<br />
Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013b).<br />
Savate. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http://<br />
en.wikipedia.org/wiki/Savate.<br />
Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013c).<br />
Taekwondo. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese:<br />
http://hr.wikipedia.org/wiki/Taekwondo.<br />
Wikipedija – Slobodna enciklopedija. (2013d).<br />
Wushu. S mreže skinuto: 2.3.2013. s adrese: http://<br />
en.wikipedia.org/wiki/Wushu.<br />
Wiktionary – A Multilingual Free Encyclopedia.<br />
(2012). Capoeira. S mreže skinuto: 2.3.2013. s<br />
adrese: http://en.wiktionary.org/wiki/capoeira.<br />
• Summary ←<br />
Assigning names to various<br />
concepts does not always follow<br />
the same principles. Sometimes the<br />
names clearly reflect the contents<br />
of a concept that they designate.<br />
Sometimes, however, the concepts<br />
are only vaguely outlined by their<br />
names. The names of various<br />
martial arts analysed here<br />
clearly show the possible ways of<br />
constructing names for various<br />
concepts.<br />
55 Olimp
Žene i šport<br />
Paradoks<br />
rodne<br />
Tekst: RATKO CVETNIĆ<br />
ravnopravnosti<br />
Herald Eia je popularni<br />
norveški novinar, glumac, ali i<br />
sociolog koji je odlučio zaviriti<br />
iza jednog od stupova „rodne<br />
teorije“ u svojoj zemlji, uvjeren<br />
da sve ono što je slušao na<br />
sveučilištu tek ideološka<br />
podvala pod krinkom znanosti<br />
Bi li uvođenje muških parova u<br />
klizanje – kad već postoje, primjerice,<br />
u tenisu – pridonijelo<br />
rodnoj ravnopravnosti u športu<br />
Pitanje koje ovu temu nužno odvodi<br />
prema karikaturi, ali se, nakon što smo<br />
odslušali raspravu vezanu uz neke sporne<br />
sastavnice zdravstvenoga odgoja,<br />
koji se upravo uvodi u naše škole, nameće<br />
na gotovo istoj razini nužnosti.<br />
Upravo nam je zbog toga zanimljiv<br />
jedan, u međunarodnim relacijama veoma<br />
značajan, slučaj koji je svojedobno<br />
uzburkao norvešku javnost i potom<br />
doveo do konzekvencija kakve se u demokratskome<br />
društvu očekuju. Radi se<br />
o seriji televizijskih emisija pod nazivom<br />
„Gender Equality Paradox“, dakle „Paradoks<br />
rodne ravnopravnosti“, norveškoga<br />
autora Heralda Eiaa. Na engleski naziv<br />
upućujemo budući da je serija pod tim<br />
nazivom u potpunosti dostupna na Youtubeu.<br />
Eia je popularni norveški novinar,<br />
glumac, ali i sociolog koji je odlučio<br />
zaviriti iza jednog od stupova „rodne teorije“<br />
u svojoj zemlji, uvjeren da sve ono<br />
što je slušao na sveučilištu tek ideološka<br />
podvala pod krinkom znanosti.<br />
Treba spomenuti da je sustav<br />
obrazovanja u Norveškoj već desetljećima<br />
pod utjecajem Norveškog rodnog<br />
instituta i teorije koja tvrdi kako je rod<br />
društveni konstrukt, koji ne zavisi od<br />
spola kao biološke datosti. Upozoravamo<br />
i na to da prema indeksu Svjetskog<br />
ekonomskog foruma (WEF) Norveška<br />
predvodi na globalnoj listi zemalja poredanih<br />
prema stupnju ostvarene rodne<br />
ravnopravnosti.<br />
Harald Eia tijekom svoga istraživanja<br />
ide metodom koja podsjeća na slavnoga<br />
inspektora Colomba: prilazeći svojim<br />
sugovornicima s prividnom naivnošću,<br />
on im postavlja jednostavna pitanja koja<br />
će se za neke od njih pokazati upravo<br />
raskrinkavajućima. A sva bi se ta pitanja,<br />
da stvar bude gora, dala svesti na jedno<br />
jedino: zašto se i nakon desetljeća<br />
rodne teorije u Norveškoj, žene i dalje<br />
ponašaju kao žene, a muškarci kao muškarci<br />
Eia potom odgovore norveških<br />
rodnih teoretičara prezentira međunarodno<br />
priznatim znanstvenicima - medicinarima,<br />
genetičarima, antropolozima –<br />
koji potom na načelima najjednostavnije<br />
znanstvene kazuistike obaraju te kvaziznanstvene<br />
teze jednu po jednu.<br />
Ne čudi da je lavinu pokrenula već<br />
prva, udarna Eiaova emisija, posvećena<br />
odnosu roda i odabira zanimanja. Prvi<br />
paradoks koji je Eia uočio jest: zašto<br />
Olimp 56<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
u toj i takvoj Norveškoj vlada velika,<br />
upravo tradicionalna, podjela na muška<br />
i ženska zanimanja (analogija sa športom<br />
nameće se sama po sebi) Štoviše<br />
ta je polarizacija u Norveškoj veća<br />
nego u zemljama koje daleko zaostaju<br />
na indeksu WEF-a. Odgovor Rodnoga<br />
instituta jest – zato što su društvene<br />
predrasude još uvijek jake.<br />
Zar i u Norveškoj Međutim,<br />
komentari znanstvenika sa Trinity<br />
Collegea, Sveučilišta u Durhamu, Kalifornijskog<br />
sveučilišta, et cetera, glase:<br />
Zato što se muškarci i žene biološki<br />
razlikuju već od prenatalnog stupnja,<br />
dakle prije nego su i sekundu proveli<br />
pod utjecajem bilo kakvih predrasuda.<br />
Eiaeva sinteza je jednostavna kao i<br />
njegova pitanja: u zemlji visokih individualnih<br />
i rodnih sloboda, pojedinac će<br />
se i u svojoj profesionalnoj orijentaciji<br />
slobodno rukovoditi svojim prirodnim<br />
sklonostima. Pa će, prema tome, strojarska<br />
ili IT zanimanja birati uglavnom<br />
muškarci, a u zdravstvo i školstvo ići će<br />
uglavnom žene i – kako pokazuje njegovo<br />
istraživanje - i jedni i drugi sasvim<br />
će se dobro osjećati u svojoj (norveškoj)<br />
koži.<br />
Usprkos pokušajima da se njegovo<br />
istraživanje zataška, Herald Eia je<br />
2010. uspio podići buru na području<br />
cijele Skandinavije. Reagirala je i znanstvena<br />
zajednica, potom parlament.<br />
Posljedica je bila da je Rodni institut,<br />
jednom prokazan kao skupi luftinšpektorat,<br />
jednoglasnom odlukom norveške<br />
vlade skinut s proračunskoga toplovoda,<br />
pa se vrlo brzo ugasio. Nadajmo<br />
se da kamen temeljac nije prenesen u<br />
Hrvatsku...<br />
Zaključak se nameće vrlo logično: u<br />
sustavu koji odgaja ljude tako da se slobodno<br />
i jednakopravno realiziraju unutar<br />
svoje naravne datosti, muškarci će<br />
se u ogromnom broju slučajeva ponašati<br />
kao muškarci, a žene kao žene. Zaista<br />
paradoksalno. Osim toga, Norveška je<br />
dokaz da to nimalo ne utječe na rodnu<br />
ravnopravnost jer ideja nije u tome da<br />
žene idu u rudare, a muškarci u pletilje<br />
čipaka, nego je ideja da pojedinac, bez<br />
obzira što izabrao, ima potpuno pravo<br />
na izbor i zaštitu od nasilja nad svojim<br />
pravom, kao onog uličnog, tako i ideološkoga.<br />
Dodatni problem našega vremena<br />
i prostora jest nepodnošljiva lakoća<br />
kojom su svojedobni doktori radničkog<br />
• Summary ←<br />
Gender theory is an ideological<br />
form that ruled, hidden behind the<br />
mask of science, for a long time<br />
in the Scandinavian countries.<br />
The Norwegian explorer Herald<br />
Eira, in collaboration with top<br />
international scientists, proves not<br />
only that gender theories are based<br />
on ideological constructions and<br />
not on science but also that they do<br />
not even touch the important issues<br />
of gender equality.<br />
After his discovery, the gender<br />
theories were publicly unmasked,<br />
and Norway still leads in achieved<br />
level of gender rights.<br />
samoupravljanja i općenarodne obrane<br />
danas spremni Kardeljevo evanđelje<br />
zamijeniti Kinseyevim. Zašto je tome<br />
tako čitatelj može više saznati u eseju<br />
„The Challenge of Secularism“ što ga<br />
je još 1956. napisao britanski povjesničar<br />
i pedagog Christopher Dawson.<br />
Esej je također dostupan na internetu...<br />
•
ŠPORTSKA PUBLICISTIKA<br />
HRVATSKI<br />
REPREZENTATIVCI<br />
I IZBORNICI<br />
Autor: Jurica Gizdić<br />
Glavni i odgovorni urednik: Ante Pavlović<br />
Godina i mjesto izdavanja: 2012., Zagreb<br />
Stranica: 492<br />
Format: 23x30 cm<br />
Izdavač: <strong>Hrvatski</strong> nogometni savez<br />
Oblikovanje i priprema za tisak: Točka.design – Solin<br />
Tisak: Printera grupa d.o.o., Zagreb<br />
Dostupnost: <strong>Hrvatski</strong> nogometni Savez, Rusanova 13,<br />
Zagreb e-mail: info@hns-cff.hr<br />
Svi zaljubljenici u najvažniju sporednu<br />
stvar na svijetu, a i u nogometnu<br />
statistiku, doći će na svoje - na<br />
gotovo 500 stranica knjiga predstavlja<br />
cjeloviti pregled hrvatskog nogometa,<br />
od davnih dana početkom 20.<br />
stoljeća, pa sve do danas.<br />
Iako je autor, kako sam navodi,<br />
tijekom višegodišnjeg rada na istraživanju<br />
hrvatske športske povijesti<br />
nailazio na razne kontradiktorne<br />
podatke, od kojih u ovoj knjizi navodi<br />
primjer Vladimira Firma, povodom<br />
stote godišnjice Hrvatskog nogometnog saveza želio je objaviti<br />
knjigu baziranu na povijesnim činjenicama te nam je u ruke<br />
predao knjigu <strong>Hrvatski</strong> reprezentativci i izbornici.<br />
Iz poglavlja u poglavlje športski publicist i potpredsjednik Hrvatskog<br />
društva za povijest športa Jurica Gizdić, oslikava bogatu<br />
hrvatsku reprezentativnu povijest.<br />
U prvom nas poglavlju vodi u Prag, u daleku 1907., na poprište<br />
prvog, doduše tada još neslužbenog, nastupa reprezentacije<br />
Hrvatske - činili su je zagrebački klubovi PNIŠK i HAŠK - protiv<br />
Slavije i donosi portrete naših prvih reprezentativaca.<br />
Slijede popisi svih nogometaša-reprezentativaca hrvatskih klubova,<br />
odnosno onih rođenih i stasalih u Hrvatskoj, a sudionika<br />
velikih natjecanja i osvajača medalja na svjetskim i europskim<br />
prvenstvima, Balkanskom kupu, Mediteranskim te <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama, pa poglavlje koje kroz romansirane priče donosi biografije<br />
i portrete nogometaša hrvatskih klubova koji su igrali za<br />
reprezentacije Hrvatske (Banovina, Nezavisna država Hrvatska<br />
i Republika Hrvatska od 1990.) a također i za reprezentaciju<br />
Jugoslavije (40 reprezentativaca). Naredno poglavlje predstavlja<br />
reprezentativce Jugoslavije iz hrvatskih klubova od 1920. do<br />
1991. godine (njih 197), a zatim su na isti način obrađeni reprezentativci<br />
Hrvatske (njih 192).<br />
Posebno poglavlje dobilo je trinaest izbornika Jugoslavije i<br />
Hrvatske, koji su iz Hrvatske, a koji nisu bili državni reprezentativci,<br />
nakon čega slijedi poglavlje o petnaestorici reprezentativaca<br />
Jugoslavije, koji su reprezentativci postali igrajući za<br />
nehrvatske klubove, a rođeni su u Hrvatskoj i afirmirali su se u<br />
hrvatskom nogometu.<br />
Predgovor ovom vrijednom povijesno-športskom izdanju napisao<br />
je bivši hrvatski reprezentativac, dobitnik Zlatne kopačke<br />
za najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva 1998. i današnji predsjednik<br />
Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker.<br />
MOJA PRIČA<br />
- JA SAM ZLATAN<br />
IBRAHIMOVIĆ<br />
Autor: David Lagercrantz<br />
Urednica: Ida Hamidović<br />
Prijevod sa švedskog: Ševko Kadrić<br />
Godina i mjesto izdavanja: 2012., Sarajevo BiH<br />
Stranica: 292<br />
Format: 15,5X23,5 cm<br />
Uvez: meki<br />
Izdavač: Buybook, Radićeva 4, Sarajevo<br />
Oblikovanje i priprema za tisak: Aleksandra Nina Knežević<br />
Tisak: Budućnost, Novi Sad<br />
Dostupnost: u većini knjižara i online knjižari www.superknjizara.hr<br />
Cijena: 49,90 kn<br />
Osim što prati razvoj športske karijere, od matičnih FBK Balkana i<br />
Malmöa, preko Ajaxa, Juventusa, Intera, Barcelone do Milana, biografija<br />
govori i o Zlatanu Ibrahimoviću onakvom kakav jest.<br />
“Cijela moja karijera izgrađena je na želji za revanšem” - riječi su<br />
koje slikovito objašnjavaju svjetonazor djeteta iz Rosengårda, imigrantskog<br />
predgrađa Malmöa, čije se odrastanje svelo na hodanje<br />
tankim rubom između karijere športaša i života sitnog kriminalca.<br />
Šokantnom istinom o dječaku koji je „posuđivao“ bicikle započinje<br />
priča o Zlatanu Ibrahimoviću...<br />
On je bijesan, ljutit, ponosan i prkosan, on je neprilagođen i gladan<br />
uspjeha, dokazivanja, priznanja i pobjeda. Ljutnja i inat tjerali su ga iz<br />
uspjeha u uspjeh. Nekadašnji neprihvaćeni imigrant danas je jedan<br />
od desetak najbolje plaćenih nogometaša svijeta...<br />
Momak na koga se za njegovih dječačkih<br />
dana nitko ne bi kladio, beskompromisno,<br />
drsko, otvoreno i intrigantno govori o svom<br />
životu, usponima i padovima, ali i o zakulisnim<br />
igrama moćnika nogometnih klubova,<br />
o navijačima, suigračima i trenerima. Bez<br />
dlake na jeziku dotiče sve one koji su na<br />
bilo koji način obilježili njegov put. Najuspješniji<br />
švedski nogometaš ikada, igrač<br />
zavidne karijere s osvojenih pet Scudetta u<br />
nizu, najbolji športaš Švedske 2007. i najbolji<br />
strijelac talijanskog prvenstva 2008/09…<br />
progovara o lopovluku nogometnih agenata,<br />
prijevarama mladih i naivnih igrača gladnih uspjeha, o intrigama<br />
i zakulisnim igrama oko nogometnih transfera, slavi i padu zbog namještanja<br />
utakmica “stare dame” iz Torina, o posljedičnom ispadanju<br />
Juventusa iz A serije i svom spasu od sudbine drugoligaškog igrača.<br />
O Zlatanu Ibrahimoviću mišljenja su vjerojatno podijeljena, ali sumnjamo<br />
da će ovaj osebujan igrač ikoga ostaviti ravnodušnim. Ravnodušan<br />
nije ostao ni kontroverzni trener José Murinho, a knjiga će<br />
vam iz prve ruke, kroz riječi i sjećanja glavnog aktera, otkriti kako je<br />
čovjeka ledena lica natjerao ne samo na reakciju već na frenetično<br />
skakutanje uz rub terena.<br />
“Nisam bježao… Tijelo je uvijek bilo spremno na borbu.” - reći će<br />
momak s vizijom. Vizijom koja je tjerala na ostvarenje. Uvijek u raskoraku,<br />
rijetko razumijevan. Smatrali su ga najgorim dok je težio biti<br />
najboljim. Momak koji je do tridesete ostvario svoje snove.<br />
Priča Zlatana Ibrahimovića tjera na čitanje, pa ne čudi da je u Švedskoj<br />
prva naklada ove biografije rasprodana u samo nekoliko dana od<br />
objave.<br />
Olimp 58 Olimp 46 - Ožujak 2013
Pripremila: TAJANA OBRADOVIĆ<br />
JUDO TEORIJA I METODIKA<br />
Autor: Saša Krstulović<br />
Urednik: Dražen Čular, prof.<br />
Recenzenti: Prof. dr. sc. Boris Maleš,<br />
Prof. dr. sc. Milovan Bratić,<br />
Doc. dr. sc. Siniša Kovač<br />
Godina i mjesto izdavanja: 2010., Split<br />
Stranica: 116<br />
Format: 17x24 cm<br />
Uvez: meki, s klapnama<br />
Izdavač: Abel internacional d.o.o., Split<br />
Oblikovanje i priprema za tisak: Abel internacional d.o.o.<br />
Tisak: Abel internacional d.o.o.<br />
Dostupnost: Abel internacional, Starčevićeva 30, 21000 Split<br />
e-mail: abelint@gmail.com<br />
Cijena: na upit<br />
Knjiga prof dr. sc. Saše Krstulovića profesora<br />
na predmetima Borilački sportovi, Kineziološka<br />
antropologija te Samoobrana pri<br />
Kineziološkom fakultetu u Splitu te Fakultetu<br />
PMF i OZ Sveučilišta u Mostaru, istodobno<br />
je odličan udžbenik za potrebe teorijskog<br />
dijela ispita iz juda na preddiplomskom studiju<br />
kineziologije, a budući da obuhvaća sve<br />
važnije aspekte juda kao vještine i športa,<br />
značajno je stručno štivo trenerima i aktivnim<br />
judašima.<br />
S obzirom na činjenicu da je judo davno<br />
prerastao granice športa i odavno se primjenjuje<br />
u odgojno-obrazovnom procesu te u<br />
obuci vojske i policije, knjiga je dobrodošlo štivo i za širu javnost koju<br />
ovaj šport zanima.<br />
Jedanaest poglavlja knjige međusobno se nadopunjuju i čine logičnu<br />
cjelinu. Uvodna poglavlja govore o povijesti, nastanku i razvoju juda u<br />
svijetu i u Hrvatskoj te o principima i načelima ovog športa, a ukazuju<br />
i na vrijednosti koje bi vježbanjem te istočnjačke vještine trebalo<br />
njegovati - od motoričkih do karakternih obilježja osobe.<br />
Uvažavajući činjenicu da judo uključuje velik broj različitih tehnika, u<br />
idućim poglavljima autor analizira osnovne tehnike s naglaskom na<br />
one najznačajnije - tehnike gušenja, poluga, zahvati držanja i bacanja,<br />
koje su odlično ilustrirane fotografijama pojedinih zahvata.<br />
Antropološka analiza juda čitatelja upućuje na povezanost antropoloških<br />
karakteristika čovjeka s bavljenjem judom, a donosi i pregled<br />
pojedinih domaćih i inozemnih istraživanja ove teme s mnoštvom<br />
podataka pregledno izloženih kroz tablice. Posebno poglavlje je<br />
posvećeno metodici i modelima učenja i vježbanja judo elemenata.<br />
Autor sustavno razrađuje modele, pa je, primjerice, metodika učenja<br />
padova razdijeljena u tri cjeline i ilustrirana fotografijama vježbi pojedine<br />
tehnike.<br />
Završni dio knjige namijenjen je ponajviše trenerima odnosno kadru<br />
koji svakodnevno radi s natjecateljima svih dobnih skupina. Govori o<br />
tehnikama u judu, dinamici razvoja bazičnih i specifičnih znanja i sposobnosti,<br />
modelima selekcije, fazama prepoznavanja nadarenosti te<br />
modelima treninga, a sve potkrepljuje konkretnim primjerom okvirnih<br />
godišnjih planova i programa rada za razvoj kondicijskih sposobnosti<br />
i usavršavanja tehničko-taktičkih sklopova u godišnjem ciklusu judo<br />
natjecatelja.<br />
Za kraj, autor nas upoznaje s recentnim međunarodnim pravilima judo<br />
natjecanja što svakako pridonosi stvaranju obrazovane publike ovom<br />
športu.<br />
80 GODINA<br />
ŠRD PRIRODA VINKOVCI<br />
Autor: Josip Petrinović<br />
Godina i mjesto izdavanja: 2003., Vinkovci<br />
Stranica: 168<br />
Format: 18x24,5 cm<br />
Uvez: tvrdi<br />
Izdavač: ŠRD “Priroda” Vinkovci<br />
Oblikovanje i priprema za tisak: Ivica Ešegović<br />
Tisak: Admiral tisak, Cerna<br />
Dostupnost: ŠRD Vinkovci<br />
Športsko ribolovno društvo Priroda iz Vinkovaca 80.<br />
je godišnjicu postojanja obilježilo i prigodnim knjižnim<br />
izdanjem. Na jednom je mjestu - u ovom spomenaru na<br />
neka prohujala vremena i na ljude koji su bili prije nas, a<br />
koji su voljeli Bosut, njegovali njegove obale i u nasljeđe<br />
svojoj djeci ostavljali svijest o suživotu s prirodom te o<br />
ekološkom pristupu životu u rijeci - sakupljena povijest<br />
ovoga Društva.<br />
Generacije Vinkovčana nastavile su do današnjih dana<br />
tradiciju i nastojanja svojih predaka, poribljavajući svoju<br />
rijeku, nadoknađujući gubitke koje bi prouzročile kataklizme,<br />
ljetni ili zimski zijev, otpadne vode industrije ili<br />
jednostavno nemar čovjeka.<br />
Vrijedni udičari Bosuta organizirali su čuvanje svoje<br />
rijeke još prije Drugog svjetskog rata, a u vremenu ratnih<br />
razaranja uz pomoć i zalaganje<br />
članova društva sagrađen je<br />
Dom na Sopotu, sastajalište<br />
članova, izletište i okupljalište<br />
društvenog života tog kraja. No<br />
i Vinkovci su živjeli sa svojom<br />
rijekom, gradske su vlasti išle<br />
na ruku ribolovcima, pa je društvo<br />
nakon rata svoje prostorije<br />
za rad dobilo i u samom mjestu.<br />
Udičari su vraćali gradu - čistili<br />
su okoliš rijeke, sadili topole<br />
obalom od grada do Sopota,<br />
mazili su Bosut, posebnu pažnju<br />
posvećujući najmlađim naraštajima koje su zarana<br />
upućivali u tajne života svijeta vode, kao i u načine kako<br />
taj vodeni svijet zaštititi i kako mu pomoći. Učili su ih da<br />
riba nije samo slastan obrok na trpezi nekog sretnog ili<br />
spretnog ribolovca, već je značajna karika između čovjeka<br />
i rijeke koju treba čuvati, jer ona će čovjeku signalizirati<br />
da je njegova rijeka oboljela te postala opasna po<br />
zdravlje i život.<br />
Bogata fotografijama, službenim dokumentima, novinskim<br />
isječcima, športskim i društvenim priznanjima i<br />
zapisnicima, knjiga iz pera Josipa Petrinovića živi sliku<br />
jednog vremena - od daleke 1921., pa sve do kraja 20.<br />
stoljeća.<br />
I kao da poziva nove generacije s Bosuta na ispisivanje<br />
ekološke, športske, zavičajne povijesti i očuvanje arhivske<br />
građe u novom tisućljeću, sve do, ali i poslije 100.<br />
rođendana Društva.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
59 Olimp
Šport na internetu: www.has.hr<br />
Kraljevstvo<br />
za vijest<br />
Tekst MARIJANA MIKAŠINOVIĆ<br />
<strong>Hrvatski</strong> atletski savez ima internetske stranice od<br />
2001. godine, a posjećenost ovisi o događajima i<br />
raste s velikim natjecanjima. Javnosti najzanimljivije<br />
podsekcije su one informativnog karaktera: ponajprije<br />
objave rezultata, tablice sezone, a onda i tablice svih<br />
vremena<br />
Medalje, blješteći mitinzi,<br />
ozljede i tu i tamo kakav<br />
skandal, ili nešto od čega<br />
se može napraviti skandal,<br />
načini su da se domaći atletičari i atletika<br />
dokopaju nacionalnog medijskog<br />
prostora. No nije to svakodnevica<br />
samo atletike - uz iznimku nogometa<br />
i još ponekog momčadskog športa, a<br />
onda rezultata iz reda senzacije, ostalima<br />
je rezervirano mjesto u zapećku.<br />
Kraljica športova gordo zvuči, no tretman<br />
atletike u nas daleko je od kraljevskog.<br />
Prije bi se moglo reći da je<br />
sirotinjski, čak i na razini informacije...<br />
Toga su itekako svjesni u Hrvatskom<br />
atletskom savezu pa se, poput<br />
drugih nacionalnih športskih tijela, a<br />
sukladno dužini pokrivača, pokrivaju<br />
koliko mogu na svojim mrežnim stranicama<br />
has.hr, na kojima zainteresiranu<br />
i stručnu javnost redovito izvješćuju o<br />
tome što se zbiva, koja su natjecanja<br />
u tijeku, koja se pripremaju, što je<br />
novoga u struci…<br />
- Prisutnost saveza na internetu<br />
važna nam je, a ujedno nam olakšava<br />
rad, jer se na jednom mjestu može<br />
pristupiti različitim sadržajima i informacijama.<br />
Naša stranica doprinosi<br />
i popularizaciji atletike, ali i športa u<br />
cjelini, jer je na ovaj način olakšan pristup<br />
svim osnovnim i tehničkim informacijama,<br />
kao i specifičnim podacima<br />
vezanim uz svaku granu atletike. Uostalom,<br />
činjenica je da internet prestiže<br />
tiskane medije i da se u Hrvatskoj<br />
60 posto stanovništva svakodnevno<br />
koristi internetom za informiranje o<br />
dnevnim događajima, pa je logično<br />
da se i mi više okrećemo korištenju<br />
tog medija - kaže nam Kristina Perica<br />
Skakić, glasnogovornica Hrvatskog<br />
atletskog saveza, europska juniorska<br />
prvakinja na 400 metara 1997. i <strong>olimp</strong>ijka<br />
iz Sydneyja 2000. godine.<br />
<strong>Hrvatski</strong> atletski savez stranice<br />
ima od 2001. godine, a posjećenost<br />
ovisi o događajima i raste s velikim<br />
natjecanjima. Javnosti najzanimljivije<br />
podsekcije su one informativnog karaktera:<br />
ponajprije objave rezultata,<br />
tablice sezone, a onda i tablice svih<br />
vremena.<br />
Osim ažurnih osnovnih informacija<br />
i detalja koji će zadovoljiti atletske<br />
poklonike, na stranici su i sadržaji<br />
važni za struku, koja brzo i lako može<br />
pristupiti tehničkim podacima za organizaciju<br />
i provedbu natjecanja, a tu<br />
Olimp 60<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
• Summary ←<br />
The Croatian Athletic Federation<br />
that has a web site since 2001, at<br />
www.has.hr regularly informs the<br />
interested and professional public<br />
about actual events, competitions<br />
in progress, competitions in<br />
preparation phase, what’s new in the<br />
profession...<br />
su i stručni podaci za trenere i atletičare,<br />
navodi Kristina Perica Skakić.<br />
Nažalost, resursa za veći iskorak<br />
nema, pa se još ne planira pristup<br />
pomoću mobilnih komunikacijskih tehnologija.<br />
Dakako da bi veći proračun i<br />
više ljudi pridonijelo daljnjem razvoju<br />
i jačanju prisutnosti Saveza i hrvatske<br />
atletike na internetu, no o tom-potom.<br />
Pod isti nazivnik dolazi i odgovor<br />
na pitanje o strategiji razvoja na<br />
društvenim mrežama, s obzirom na<br />
mogućnost prezentacije, privlačenja<br />
mladih, informiranja, marketinških<br />
aktivnosti, privlačenja sponzora. Stranica<br />
na Facebooku (Croatian Athletic<br />
Federation/<strong>Hrvatski</strong> atletski savez)<br />
trenutačno je više oglasna ploča i<br />
svojevrsni produžetak službene stranice<br />
HAS-a na drugoj adresi, no „kako<br />
se servisi društvenih mreža stalno<br />
poboljšavaju, u budućnosti planiramo<br />
iskoristi te mogućnost za još veću<br />
prisutnost i popularizaciju hrvatske<br />
atletike“, najavljuje glasnogovornica.<br />
Suradnja s međunarodnim savezima<br />
zasad se svodi na poveznice i upućivanje<br />
na osnovne informacije, tako<br />
da i taj oblik razvoja stranice dobiva<br />
oznaku „u budućnosti“. Silne mogućnosti<br />
weba za kontinuiranu edukaciju<br />
stručnjaka tek bi trebale doći na<br />
dnevni red; zasad postoje zatvorene<br />
sekcije stranice za komuniciranje<br />
unutar struke, kao i za razmjenu svih<br />
važnih informacija unutar svih razina<br />
atletike. I opet u budućnosti, na red bi<br />
trebala doći i organizacija webinara<br />
kao jeftinije varijante stručnih skupova<br />
i seminara.<br />
Kraljevstvo za vijest i pogled u<br />
budućnost - bio bi najkorektniji opis<br />
internetskih stranica Hrvatskog atletskog<br />
saveza. Priča je to koju dijeli većina<br />
domaćih saveza, no u vremenu<br />
kad se i šport bori za svaku kunu,<br />
usmjeravanje ionako ograničenih<br />
resursa na internet ne može se ni<br />
očekivati.<br />
Tko ne želi ovisiti o milosti medija,<br />
pokreće vlastite internetske i službene<br />
Facebook stranice, poput Blanke<br />
Vlašić primjerice, iako naša proslavljena<br />
visašica nema problema s probojem<br />
u medijski prostor. No, zašto bi se<br />
išta prepuštalo slučaju i mogućnosti<br />
reinterpretacije, ako se ne mora. •<br />
Visits to the web site depend on<br />
events and their number grows<br />
with big competitions, while the<br />
subsections most interesting to the<br />
public are in fact those that offer<br />
information: the announcement<br />
of results, season standings and<br />
fixtures, and then the tables with all<br />
the times.<br />
In addition to updated background<br />
information and details that will<br />
satisfy all the fans of athletics, the<br />
contents on the web site are also<br />
important for the profession, that<br />
can quickly and easily access the<br />
technical data for the organization<br />
and conduct of the competition, and<br />
there are also technical information<br />
for coaches and athletes.<br />
Unfortunately, there are no resources<br />
for a bigger step, and no access by<br />
using the mobile communication<br />
technology is foreseen at this<br />
moment, while the social networks’<br />
services should be used more in<br />
the future, when the organization<br />
of the webinar should take place,<br />
as a cheaper option of professional<br />
conferences and seminars.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
61 Olimp
OD OLIMPA DO OLIMPA<br />
Rukometna reprezentacija<br />
Lucija Zaninović<br />
Sandra Perković<br />
Ivan Kljaković Gašpić<br />
Prvi potencijalni<br />
kandidati<br />
za Rio 2016.<br />
Anton Glasnović<br />
Na listi potencijalnih<br />
sudionika Igara XXXI.<br />
<strong>olimp</strong>ijade koje će se 2016.<br />
godine održati u Rio de<br />
Janeiru (Brazil), ove su veljače<br />
registrirani prvi hrvatski<br />
kandidati - jedni kao<br />
top <strong>olimp</strong>ijski kandidati,<br />
a drugi kao potencijalni A<br />
kandidati.<br />
Među top kandidate<br />
svrstani su osvajači <strong>olimp</strong>ijskih<br />
odličja na OI u Pekingu<br />
2008. i OI u Londonu<br />
2012., a razvrstani su u kategorije<br />
zlatnih, srebrnih i<br />
brončanih kandidata, ovisno<br />
o tomu koju su medalju<br />
osvojili.<br />
Potencijalni A kandidati<br />
nemaju odličja, ali je većina<br />
imala ili odlične plasmane<br />
na Igrama, ili su na listu<br />
došli zahvaljujući visokom<br />
plasmanu na svjetskim<br />
rang-listama odnosno zbog<br />
odličja osvojenih na europskih<br />
prvenstvima. I jedni<br />
i drugi svoje će statuse<br />
morati potvrditi 2014., na<br />
novim zahtjevnim međunarodnim<br />
športskim natjecanjima.<br />
Dakako, u konačnici<br />
na Igre će samo oni koji se<br />
kvalificiraju, ispune norme<br />
i udovolje kriterijima što<br />
ih propisuje Međunarodni<br />
<strong>olimp</strong>ijski odbor u suglasju<br />
s međunarodnim športskim<br />
federacijama <strong>olimp</strong>ijskih<br />
športova, kao i kriterije<br />
Hrvatskog <strong>olimp</strong>ijskog odbora<br />
predviđene projektom<br />
OI Rio 2016.<br />
U skupini top zlatnih<br />
<strong>olimp</strong>ijskih kandidata, nositelji<br />
su zlatnih kolajni iz<br />
Londona - Sandra Perković<br />
(disk), Giovanni Cernogoraz<br />
(leteće mete) i muška vaterpolska<br />
reprezentacija sa<br />
15 športaša.<br />
Srebrni top <strong>olimp</strong>ijski<br />
kandidati su Blanka Vlašić<br />
(skok u vis) i Filip Ude (konj<br />
s hvataljkama) sa OI Peking<br />
2008., kao i veslački četverac<br />
Valent Sinković, Martin<br />
Sinković, David Šain i Damir<br />
Martin, srebrni iz Londona.<br />
I napokon, top <strong>olimp</strong>ijski<br />
brončani kandidati su Snježana<br />
Pejčić (streljaštvo)<br />
s medaljom iz Pekinga<br />
Nakon Braşova - Montafon<br />
Jedanaesto zimsko izdanje Olimpijskog festivala europske<br />
mladeži (EYOWF) održano je od 17. do 22. veljače 2013.<br />
u rumunjskom Braşovu i dva grada u regiji, Rasnovu i<br />
Predealu. Sudjelovalo je tisuću športaša iz 49 zemalja,<br />
članica Europskih <strong>olimp</strong>ijskih odbora (EOC) među kojima<br />
je i Hrvatska. Mladi športaši između 16 i 18 godina natjecali<br />
su se u osam športova, a u hrvatskoj delegaciji bili su<br />
Tamara Zubčić i Marko Abramović (alpsko skijanje), Rea<br />
Raušel i Vedran Mihelčić (skijaško trčanje), Krešimir Crnković<br />
i Filip Petrović (biatlon) Valentina Mikac (umjetničko<br />
klizanje) i Marin Kolenc (brzo klizanje) u pratnji 12 službenih<br />
osoba i članova Misije EYOWF-a, a pod vodstvom<br />
pomoćnika glavnog tajnika za <strong>Olimpijski</strong> program HOO-a<br />
Damira Šegote.<br />
Najuspješniji su bili Marko Abramović s 18. mjestom u<br />
veleslalomu u konkurenciji 89 skijaša, Tamara Zubčić bila<br />
je 21. i u slalomu i veleslalomu (nastupilo 77 odnosno 79<br />
skijašica), dok je biatlonac Krešimir Crnković zauzeo 20.<br />
mjesto u utrci na 7,5 km u nadmetanju sa 78 suparnika.<br />
Većini djevojaka i mladića ovo je bilo prvo <strong>olimp</strong>ijsko<br />
iskustvo, uvod u dinamičan svijet <strong>olimp</strong>ijskog pokreta u<br />
kojem, uz športska nadmetanja, stječu vještine međunarodnog<br />
razumijevanja, izvrsnosti, fair playa, solidarnosti i<br />
cjelovitosti baštine <strong>olimp</strong>izma.<br />
<strong>Olimpijski</strong> festivali, ljetno i zimsko izdanje, održavaju<br />
se svake dvije godine, a sljedeći, 12. po redu, zimski Festival<br />
održat će se u austrijskom Montafonu od 25. do 31.<br />
siječnja 2015. godine, u suorganizaciji nacionalnih <strong>olimp</strong>ijskih<br />
odbora Austrije i Lihtenštajna.<br />
Olimp 62<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Tekst: RADICA JuRKIN<br />
Giovanni Cernogoraz<br />
Vaterpolska reprezentacija<br />
2008., Lucija Zaninović<br />
(taekwondo) te muška<br />
rukometna reprezentacija,<br />
njih osamnaestorica, s<br />
odličjima iz Londona.<br />
Na listi potencijalnih A<br />
<strong>olimp</strong>ijskih kandidata od<br />
1. siječnja 2013. su Marijana<br />
Mišković i Tomislav<br />
Marijanović (judo), Ivan<br />
Kljaković Gašpić (jedrenje/finn),<br />
Šime Fantela i<br />
Igor Marenić (jedrenje/<br />
klasa 470), Tonći Stipanović<br />
(jedrenje/ klasa laser)<br />
Bojan Đurković, Anton<br />
Filip ude<br />
Glasnović i Josip Glasnović<br />
(streljaštvo) te Ruiwu Tan<br />
(stolni tenis).<br />
Inače, na ljetnim <strong>Olimpijski</strong>m<br />
igrama od 1992.<br />
hrvatski su športaši osvojili<br />
23 odličja - 6 zlatnih,<br />
7 srebrnih i 10 brončanih<br />
(Barcelona: 1 srebro, 2<br />
bronce; Atlanta: 1 zlato,<br />
1srebro; Sydney: 1 zlato, 1<br />
bronca; Atena: 1 zlato, 2<br />
srebra, 2 bronce; Peking:<br />
2 srebra, 3 bronce; London:<br />
3 zlata, 1 srebro, 2<br />
bronce)<br />
FeraVino partner HOO-a<br />
do 2016.<br />
Tvrtka FeraVino d.o.o. iz Feričanca (www.feravino.hr) proizvođač<br />
višekratno nagrađivanih vina iz Osječko-baranjske<br />
županije, novi je partner Hrvatskog <strong>olimp</strong>ijskog odbora.<br />
Ugovor o partnerstvu do 2016. godine potpisali su u siječnju<br />
2013. glavni tajnik HOO-a Josip Čop i direktor FeraVina<br />
Dražen Babić koji je naglasio da<br />
su međunarodni ugled i rezultati<br />
hrvatskih športaša dodatna motivacija<br />
kompaniji i odgovornost koju<br />
želi podijeliti sa hrvatskim društvom.<br />
Proizvodni kapaciteti vinarske tvrtke FeraVino koja<br />
ima oko 156 ha vinove loze, a čiji vinski podrum datira iz<br />
sedamdesetih prošlog stoljeća, iznosi između 900 tisuća<br />
i milijun litara vina. Najzastupljeniji su bijeli pinot, rajnski<br />
rizling, chardonnay, graševina, a od crnih zweigelt, syrah,<br />
cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, pinot crni te<br />
First potential candidates for Rio 2016<br />
In February this year first Croatian candidates – one as top Olympic<br />
candidates and the others as potential A candidates - were put on the list of<br />
potential participants at the XXXI Olympics that will be held in 2016 in Rio<br />
de Janeiro (Brazil).<br />
Among the top candidates are the winners of Olympic medals at the Olympics<br />
in Beijing 2008 and the Olympics in London 2012, and they are classified into<br />
gold, silver and bronze medal candidates, depending on the type of medal<br />
won.<br />
Potential A candidates do not have medals, but most of them had either<br />
great performance at the Games or they were put on the list thanks to<br />
their high position in the world rankings and medals won at the European<br />
Championships. Anyway, both of them will have to confirm their status in<br />
2014, at the new, demanding international sports competitions.<br />
Of course - in the end - only those who will qualify and meet the standards<br />
and criteria established by the International Olympic Committee, in<br />
accordance with international sports federations of Olympic sports, as well as<br />
the criteria of the Croatian Olympic Committee foreseen by the project Rio<br />
Olympics 2016, will compete at the Olympics.<br />
In the group of top Olympic gold candidates are the winners of gold medals<br />
from London - Sandra Perkovic (discus throwing), Giovanni Cernogoraz<br />
(trap) and men’s water polo team with 15 athletes.<br />
In the group of top Olympic silver candidates are: Blanka Vlasic (high jump)<br />
and Filip Ude (pommel horse) with Olympics in Beijing 2008, and rower’s<br />
foursome Valent Sinkovic, Martin Sinkovic, David Sain and Damir Martin,<br />
with silver from London.<br />
And finally, in the group of top Olympic bronze candidates are: Snjezana<br />
Pejcic (archery) with a medal from Beijing 2008, Lucija Zaninovic<br />
(taekwondo) and men’s handball team, eighteen of them, with medals from<br />
London.<br />
From January 1 st 2013, on the list of potential A Olympic candidates are<br />
Marijana Miskovic and Tomislav Marjanovic (judo), Ivan Kljakovic Gaspic<br />
(sailing/finn), Sime Fantela and Igor Marenic (sailing/class 470), Tonci<br />
Stipanovic (sailing/Laser), Bojan Durkovic, Anton Glasnovic and Josip<br />
Glasnovic (archery) and Ruiwu Tan (table tennis).<br />
Anyway, since 1992 Croatian athletes won 23 medals at the Summer Olympic<br />
Games - 6 gold, 7 silver and 10 bronze (Barcelona: 1 silver, 2 bronze; Atlanta:<br />
1 gold, 1 silver; Sydney: 1 gold, 1 bronze, Athens: 1 gold, 2 silver, 2 bronze;<br />
Beijing: 2 silver, 3 bronze; London: 3 gold, 1 silver, 2 bronze).<br />
After Brasov - Montafon<br />
The eleventh edition of the European Youth Olympic Winter Festival<br />
(EYOWF) was held from February 17 th to 22 nd 2013 in Romanian city Brasov<br />
and two cities in the region, Rasnov and Predeal. The Festival was attended<br />
by thousands of athletes from 49 countries, members of the European Olympic<br />
Committees (EOC), among which was also Croatia. Young athletes between<br />
16 and 18 years competed in eight sports, and the Croatian delegation<br />
included Tamara Zubcic and Marko Abramovic (alpine skiing), Rea Rausel<br />
and Vedran Mihelcic (cross country), Kresimir Crnkovic and Filip Petrovic<br />
(biathlon), Valentina Mikac (figure skating) and Marin Kolenc (speed<br />
skating), accompanied by 12 officials and members of the EYOWF mission,<br />
under the leadership of Assistant Secretary General of the COC Damir Segota.<br />
To most girls and boys this was their first Olympic experience, an introduction<br />
to the dynamic world of the Olympic movement in which, beside the sports<br />
events, they are acquiring skills of international understanding, excellence, fair<br />
play, solidarity and integrity of the heritage of Olympism.<br />
Olympic festivals, winter and summer edition, are held every two years,<br />
and the next, 12 th Winter Festival will be held in the Austrian Montafon<br />
from January 25 th to 31 st 2015, in cooperation with the National Olympic<br />
Committee of Austria and Liechtenstein.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
Olimp 63
OD OLIMPA DO OLIMPA<br />
S Hinom do Rija<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>olimp</strong>ijski odbor i Hrvatska izvještajna novinska<br />
agencija (HINA) novim su četverogodišnjim ugovorom,<br />
kojeg su 22. siječnja u sjedištu HOO-a potpisali ravnateljifrankovka<br />
s kojom je 2011. FeraVino osvojilo brončanu<br />
medalju najboljih svjetskih vina po izboru žirija prestižne<br />
nagrade - Decanter World Wine Awards.<br />
Posebno priznanje servisu<br />
Sportska Hrvatska<br />
<strong>Hrvatski</strong> zbor sportskih novinara (www.hzsn.hr ) u Novinarskom<br />
domu u Zagrebu 18. veljače upriličio je izbor<br />
najboljih športskih novinara, komunikatora i publicista, ali<br />
i drugih naslova u medijskom i komunikacijskom prostoru<br />
2012. godine.<br />
Tako je najboljim športskim novinarom proglašen dugogodišnji<br />
kroničar splitskog i hrvatskog športa s Hrvatskog<br />
radija Srđan Fabijanac, a priznanje za televizijsko novinarstvo<br />
dobila je mlada novinarka, voditeljica tv emisije<br />
«Para<strong>olimp</strong>ijac» sa Sportske televizije Iva Milanović-Litre.<br />
Priznanje za lokalno novinarstvo dodijeljeno je novinaru<br />
Radio Dalmacije Marinu Mrduljašu. Za autorstvo u<br />
publiciranju, nagrađen je autor sveobuhvatne nogometne<br />
knjige “1950 - godina Torcide i Hajduka” Blaž Duplančić.<br />
Za najbolje organiziranu press službu priznanje je dobio<br />
glasnogovornik Košarkaškog kluba Cedevita Igor Jagić,<br />
a posebno priznanje za suradnju s medijima, HZSN je<br />
dao najtrofejnijem vaterpolskom treneru na svijetu Ratku<br />
Rudiću, ujedno i izborniku zlatne <strong>olimp</strong>ijske vaterpolske<br />
reprezentacije u Londonu.<br />
Posebno priznanje HZSN-a dobili su koautori projekta<br />
servis vijesti HOO-a Sportska Hrvatska (www.hoo.hr),<br />
Radica Jurkin i Željko Erceg.<br />
U nazočnosti brojnih uglednika hrvatskoga športa, poli-<br />
Na slici stoje (slijeva): Marijan Mrduljaš, Ratko Rudić,<br />
Srđan Fabijanac, Željko Erceg, Igor Jagić i Blaž Duplančić<br />
Donji red: Radica Jurkin i Iva Milanović-Litre<br />
tike i novinarstva, nagrade i priznanja HZSN-a dobitnicima<br />
su uručili ministar i pomoćnik ministra Ministarstva znanosti,<br />
obrazovanja i sporta Željko Jovanović i Petar Skansi,<br />
predsjednik i glavni tajnik Hrvatskog <strong>olimp</strong>ijskog odbora<br />
Zlatko Mateša i Josip Čop, te predsjednik Hrvatskog novinarskog<br />
društva Zdenko Duka i predsjednik Hrvatskog<br />
zbora sportskih novinara Jura Ozmec.<br />
Jura Ozmec predsjedavao je i Saborom HZSN koji je<br />
održan prije svečanosti dodjele nagrada i priznanja, a na<br />
kojem su naglašeni sve ozbiljniji problemi koje tište športsko<br />
novinarstvo - od otpuštanja, smanjivanja radnih prava<br />
do teškoća u naplati potraživanja.<br />
Aspirina prva<br />
generacija<br />
specijalističkog<br />
diplomskog<br />
studija<br />
športskog<br />
menadžementa<br />
Sandra Paović<br />
Mario Možnik<br />
Blanka Vlašić<br />
Igor Štimac<br />
Nakon uspješne prezentacije<br />
svojega novog<br />
studijskog programa u<br />
Zadru, Dubrovniku, Zagrebu,<br />
Rijeci i Splitu, Visoka<br />
škola za športski menadžement<br />
Aspira (www.aspira.<br />
hr) sa sjedištem u Splitu,<br />
u ožujku 2013. upisala<br />
je prvu generaciju prvog<br />
i jedinog specijalističkog<br />
diplomskog studija športskog<br />
menadžementa u<br />
Hrvatskoj.<br />
Diplomanti toga studija<br />
prema Bolonjskom procesu<br />
stječu 120 ECTS bodova<br />
i kompetencije stručnog<br />
specijalista športskog<br />
menadžmenta (struč. spec.<br />
oec.). Područje je to koje<br />
se bavi športskim marketingom,<br />
upravljanjem<br />
objektima, orgenizacijom i<br />
vođenjem športskih manifestacija,<br />
nadzorom i financijskim<br />
menadžmentvom,<br />
sponzorstvom u športu,<br />
odnosima s javnošću,<br />
športskim pravom itd.<br />
Inače, kategoriziranim<br />
športašima i športskim djelatnicima<br />
iz cijele Hrvatske,<br />
a u skladu sa sporazumom<br />
s <strong>Hrvatski</strong>m <strong>olimp</strong>ijskim<br />
odborom iz 2010., Aspira<br />
daje posebne pogodnosti,<br />
a jedna od njih je popust<br />
na školarini. Studij športskog<br />
menadžmenta Aspire<br />
pohađaju ugledna športska<br />
imena među kojima su<br />
atletičarka Blanka Vlašić,<br />
skijašica Sofija Novoselić,<br />
taekwondoašice Lucija i<br />
Ana Zaninović, jedriličarka<br />
Tina Mihelić, atletičarka<br />
Ivana Brkljačić, gimnasti-<br />
Olimp 64<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013
Tekst: RADICA JuRKIN<br />
Na slici stoje<br />
(slijeva):<br />
Ante Drpić,<br />
Radica Jurkin<br />
i Zlatko<br />
Mateša,<br />
a ugovor<br />
potpisuje<br />
Branka<br />
Gabriela<br />
Valentić i<br />
Josip Čop<br />
ca Hine Branka Gabriela Valentić i glavni tajnik HOO-a Josip<br />
Čop, potvrdili nastavak višegodišnje suradnje do završetka<br />
<strong>Olimpijski</strong>h igara u Rio de Janeiru 2016. godine.<br />
- Naša suradnja treba rezultirati time da športskoj javnosti<br />
u zemlji i inozemstvu budu dostupni ne samo športski rezultati,<br />
nego i što više informacija o aktivnostima Hrvatskog i<br />
Međunarodnog <strong>olimp</strong>ijskog odbora - naglasila je ravnateljica<br />
Hine, dok je predsjednik HOO-a Zlatko Mateša istaknuo kako<br />
se Hina pokazala izvanrednim partnerom u praćenju brojnih<br />
projekata HOO-a.<br />
- Tu ne mislim samo na izvanrednu suradnju na praćenju<br />
<strong>Olimpijski</strong>h igara u Londonu, nego i <strong>Olimpijski</strong>h igara mladih,<br />
Mediteranskih igara, Festivala mladeži te praćenja svih drugih<br />
aktivnosti HOO-a u zemlji i inozemstvu - kazao je Mateša.<br />
Svečanom potpisivanju ugovora nazočili su urednik športske<br />
redakcije Hine Ante Drpić, voditeljica odjela za informiranje<br />
i izdavaštvo HOO-a Radica Jurkin te predstavnica HOO-a<br />
za odnose s javnošću Manuela Sentđerđi.<br />
Studij športskog menadžmenta Aspire pohađaju ugledna<br />
športska imena, poput Martina Sinkovića i sestara Zaninović<br />
čar Mario Možnik, veslač<br />
Martin Sinković, stolnotenisačica<br />
Sandra Paović,<br />
košarkaš Nikola Vujčić,<br />
nogometni izbornik Igor<br />
Štimac i brojni drugi.<br />
S dopusnicom Ministarstva<br />
znanosti, obrazovanja<br />
i sporta te pravom javnosti,<br />
Aspira je prva ustanova<br />
u Hrvatskoj prvenstveno<br />
orijentirana na obrazovanje<br />
športaša, a ima<br />
za ciljeve međunarodnu<br />
kompetitivnost, poticanje<br />
mobilnosti studenata, primjenu<br />
visokih tehnoloških<br />
dostignuća u obrazovanju,<br />
pokretanje studija na engleskom<br />
jeziku, razvijanje<br />
multikulturalnog okruženja<br />
te niz drugih ciljeva, sve<br />
u korist simbioze športa i<br />
gospodarstva.<br />
Aspira’s first generation of professional graduate program of<br />
sports management<br />
After the successful presentation of its new program in Zadar, Dubrovnik,<br />
Zagreb, Rijeka and Split, the University college for sports management<br />
Aspira (www.aspira.hr) headquartered in Split, enrolled in March 2013 the<br />
first generation of one and only professional graduate program of sports<br />
management in Croatia.<br />
Graduates of this course acquire, according to the Bologna process 120<br />
ECTS credits and the title of of professional sports management specialist<br />
(official title: Ec.S.). This is an area that deals with sports marketing, facility<br />
management, organization and management of sports events, supervision and<br />
financial management, sponsorship in sports, public relations, sports law, etc.<br />
Otherwise, according to the agreement with COC in 2010, Aspira provides<br />
specific benefits to the categorized athletes and sports officials from all over the<br />
Croatia, and one of them is a discount on school fee. Many famous persons,<br />
such as the athlete Blanka Vlasic, skier Sofija Novoselic, taekwondoists Ana<br />
and Lucija Zaninovic, yachtswoman Tina Mihelic, athlete Ivana Brkljacic,<br />
gymnast Mario Moznik, rower Martin Sinkovic, table tennis player Sandra<br />
Paovic, basketball player Nikola Vujcic, manager of the national football<br />
team Igor Stimac and many more, attend the study of sports management at<br />
Aspira.<br />
With the permission of the Ministry of Science, Education and Sports<br />
and recognized public right, Aspira is the first institution in Croatia<br />
primarily focused on education of athletes, with the goal of international<br />
competitiveness, encouraging the mobility of students, application of high<br />
technological achievements in education, starting the studies in English<br />
language, developing multicultural environment and a number of other goals,<br />
all in favor of symbiosis of sports and economy.<br />
Special recognition given to the service Sports Croatia<br />
On February 18 th , the Croatian Sports Journalists Association (www.hzsn.hr)<br />
organized at the Novinarski dom (Journalist home) in Zagreb the selection of<br />
the best sports journalists, reporters, publicists, and other titles in media and<br />
communications in 2012.<br />
Srdan Fabijanac, longtime chronicler of Split and Croatian sports from<br />
<strong>Hrvatski</strong> radio, was proclaimed the best sports journalist, while the<br />
recognition for broadcast journalism went to the young journalist from the<br />
Sports Television, host of the TV show "Paralympic", Iva Milanovic-Litre.<br />
Award for local journalism was presented to the journalist from Radio<br />
Dalmacija Marin Mrduljas. Blaz Duplancic, author of the comprehensive<br />
book about football - "1950 – the year of Torcida and Hajduk" – was awarded<br />
for authorship in publishing.<br />
Award for the best-organized press service went to Igor Jagic, PR of the<br />
basketball club Cedevita. The best water polo coach in the world Ratko Rudic,<br />
also the Manager of the golden water polo team at London Olympics, received<br />
HZNS’s special award for cooperation with the media.<br />
HZSN’s special recognition went to the co-authors of the COC news service<br />
project Sports Croatia (www.hoo.hr), Radica Jurkin and Zeljko Erceg.<br />
In the presence of many notable persons of Croatian sports, politics and<br />
journalism, HZSN awards and recognitions were presented to the winners by<br />
the Minister and Deputy Minister of the Ministry of Science, Education and<br />
Sports Zeljko Jovanovic and Peter Skansi, President and Secretary General<br />
of the Croatian Olympic Committee Zlatko Matesa and Josip Cop, President<br />
of the Croatian Journalists' Association Zdenko Duka and President of the<br />
Croatian Association of Sports Journalists Jura Ozmec.<br />
Before the awarding ceremony, the session of the HZSN Parliament took place,<br />
with Jura Ozmec as its chairman. The session emphasized serious problems<br />
that bother the sports journalism; from dismissals, reducing labor rights up to<br />
recovery of outstanding debts.<br />
Olimp 46 - Ožujak 2013<br />
65 Olimp
OD OLIMPA DO OLIMPA<br />
Toyota u hrvatskoj <strong>olimp</strong>ijskoj<br />
obitelji<br />
Pristup u članstvo hrvatske<br />
<strong>olimp</strong>ijske marketinške<br />
obitelji na četiri je godine<br />
potpisala 25. veljače 2013.<br />
tvrtka Toyota, ovlašteni<br />
prodavatelj i serviser vozila<br />
japanskih marki automobila<br />
Toyota i Lexus, sa sjedištem<br />
u Zagrebu. Njihova će uloga<br />
biti potpora hrvatskim športašima<br />
na poglavito međunarodnim<br />
nastupima sljedećih<br />
Zlatko Mateša, Dino Brekalo i Josip Čop<br />
nekoliko godina - od Mediteranskih igara u Mersinu u srpnju ove<br />
godine, do <strong>Olimpijski</strong>h igara u Riju 2016.<br />
Japanska tvrtka Toyota Motor Corporation (TMC) jedna je od vodećih<br />
kompanija u području održive mobilnosti, razvoju laganih tehnologija<br />
u automobilskoj industrija te niza drugih područja tzv. zelene<br />
tehnologije. Toyota dolazi iz zemlje s kojom HOO, unatoč znatnoj<br />
zemljopisnoj distanci, ima izvanredne prijateljske odnose s nacionalnim<br />
<strong>olimp</strong>ijskim odborom s kojim je 2010. potpisao ugovor o<br />
suradnji. Potpora Tokiju u kandidaturi za OI (gradu koji je 1964. bio<br />
domaćin <strong>olimp</strong>ijskim igrama i koji to ponovno želi biti 2020.), dio je<br />
poticaja učinkovitog prijateljskog odnosa dvaju <strong>olimp</strong>ijskih odbora.<br />
Ugovor su potpisali u nazočnosti predsjednika HOO-a Zlatka<br />
Mateše, pomoćnika glavnog tajnika za marketing Ranka Ćetkovića,<br />
te predstavnika brojnih medija, glavni tajnik Hrvatskog <strong>olimp</strong>ijskog<br />
odbora (HOO) Josip Čop i direktor Toyote Dino Brekalo.<br />
Toyota in Croatian Olympic family<br />
On February 25 th the company Toyota, authorized<br />
seller and provider of car maintenance services for<br />
Japanese cars Toyota and Lexus, headquartered<br />
in Zagreb, became a member of the Croatian<br />
Olympic marketing family by signing a four years<br />
agreement. Its role will be to support the Croatian<br />
athletes, especially at the international events in<br />
the next couple of years - from the Mediterranean<br />
Games in Mersin in July this year up to the<br />
Olympic Games in Rio in 2016.<br />
The Japanese company Toyota Motor Corporation<br />
(TMC) is one of the leading companies in the<br />
field of sustainable mobility, development of<br />
lightweight technology in the automotive industry<br />
and many other fields of the so-called green technology.<br />
Toyota comes from a country with which the COC, despite<br />
of considerable geographical distance, has excellent friendly<br />
relations, especially with its National Olympic committee,<br />
what proves also the cooperation agreement signed in 2010.<br />
Supporting Tokyo's bid for the Olympics (city-host of the<br />
Olympics 1964 that wishes to be re-elected for the Olympics<br />
2020) is part of an effective encouragement of friendly<br />
relations between the two Olympic committees.<br />
The agreement was signed by the Secretary General of<br />
the Croatian Olympic Committee (COC) Josip Cop and<br />
Director of Toyota Dino Brekalo, in the presence of COC<br />
President Zlatko Matesa, Assistant to the Secretary General<br />
for Marketing Ranko Cetkovic and representatives of<br />
numerous media.