Fojiška - Priroda

Ornitološki rezervati na otoku Cresu
• Sjeverni: Područje između uvale Fojiška i uvale Pod
Predošćica (Kruna)
• Južni: Područje između uvale Mali Bok i uvale Koromačna
(Pod Okladi)
Supovi su veličanstvene ptice raspona krila od 2,40 do 2,80
metara. Nezaboravan je doživljaj promatrati njihov let nad otokom
Cresom, kad u skupinama češljaju teren u potrazi za hranom.
Creski supovi su fenomen jer jedino njihova populacija na
Kvarnerskim otocima nije izgubila na brojnosti, već se posljednjih
nekoliko desetljeća čak i povećala. Ta se činjenica velikim
dijelom ima zahvaliti naporima znanstvenika Zavoda za ornitologiju
HAZU, te niza volontera koje je okupila udruga Eko-centar
Caput Insulae-Beli.
Kategorija zaštite: posebni rezervati – ornitološki
Godina proglašenja: 1986.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o proglašenju dva
specijalna ornitološka rezervata na otoku Cresu, „Službene novine
Općine Cres-Lošinj“ broj 2/1986
Površina: 550 ha Fojiška – Podpredošćica i 900 ha Mali Bok
– Koromačna
Položaj: na području Grada Cresa (otok Cres)
Nadmorska visina: 0 – 370 m
Flora i vegetacija: endemični biljni svijet litica (Campanulo-Centaureetum
dalmaticae) i točila (Drypetum jacquinianae)
Fauna: bjeloglavi sup (Gyps fulvus), suri orao (Aquila chrysaetos),
sivi sokol (Falco peregrinus), orao zmijar (Circaetus
gallicus), sova ušara (Bubo bubo)
Posebne zanimljivosti: gniježđenje supova na liticama neposredno
iznad mora
Odlukom Skupštine općine Cres-Lošinj od 26. veljače 1986.
proglašena su dva posebna ornitološka rezervata koji obuhvaćaju
obalno područje između uvale Fojiška i uvale Pod Predošćicu,
na sjevernom, te obalno područje između uvale Mali
Bok i uvale Koromačna na srednjem dijelu otoka Cresa.
61

Zaštićena prirodna baština Primorsko-goranske županije
• Tipična geomorfološka i krajobrazna slika rezervata – strmo odlomljena
litica nad morem i zaravnjeni krški plato u zaleđu ispresijecan pastirskim
suhozidima.
Ornitološki rezervati ustanovljeni su na temelju ornitoloških
istraživanja provedenih početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.
Time su stvoreni prvi preduvjeti očuvanja najveće preostale
populacije bjeloglavih supova u Hrvatskoj. Tijekom narednih
godina, sve do danas, na tom su se području provodila vrlo
opsežna ornitološka istraživanja u kojima je sudjelovao veći
broj znanstvenika Zavoda za ornitologiju HAZU, pod vodstvom
dr. Gorana Sušića. Zahvaljujući uloženim naporima na zaštiti
supova njihov se broj na otoku Cresu počeo ponovno povećavati,
nakon što se 70-ih i 80-ih godina njihov broj posvuda u
ovom dijelu Europe osjetno smanjivao.
Povećanje broja supova dovelo je do proširenja gnjezdišta i na
litice istočne obale otoka Cresa koje nisu obuhvaćene granicama
rezervata. Posljedica je, primjerice, da je veći broj njihovih
gnijezda izvan sjevernog rezervata nego u njemu. Lijep primjer
te pojave je litica na rtu Kruna kod Belog na kojoj u vrijeme
kad su proglašeni rezervati nije bilo supova, pa nije niti ušla
unutar granica rezervata, a danas na toj litici gnijezdi nekoliko
pari. Slično je i s rtom Munt kod Merga, kao i s liticama ispod
Vodica. Zbog toga je nužno proširiti granice rezervata na cjelokupni
lanac litica istočne obale otoka Cresa.
Predloženo je da se, radi lakšeg sporazumijevanja, sjeverni rezervat
imenuje “Kruna”, (prema prvoj u nizu i najznačajnijoj li-
62

tici s gnijezdima supova, koja je po tome čak i opjevana u pjesmama
A. V. Mihičića: Na Kruni blizu mog sela/orlovi gnijezda
grade/olujama prkose...), a drugi “Pod Okladi” što je naziv za
dio otoka gdje su najveće stijene s gnijezdima supova i koristi
se u Orlecu i Beleju.
Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) jedna je od četiri vrste strvinara
koji žive u Europi, ali jedini koji još obitava u Hrvatskoj. Preostale
tri vrste: sup starješina (Aegypius monachus), kostoberina
(Gypaetus barbatus) i crkavica (Neophron percnopterus)
nestale su iz naših krajeva u posljednjih nekoliko desetljeća.
Otočna populacija koja obitava na Kvarnerskim otocima, jedinstvena
je stoga što ovdje supovi gnijezda svijaju na okomitim
liticama tik nad morem – ponekad samo 10 metara iznad morske
površine. Ujedno su Kvarnerski otoci posljednje obitavalište
te vrste u Hrvatskoj, a ovdje obitava najsjevernija europska
prirodna populacija bjeloglavih supova.
Litice na kojima obitavaju supovi su i krajobrazno neobično zanimljive,
pa iako i to privlači turiste nautičare, oni predstavljaju
izrazitu prijetnju supovima jer približavanje plovila, glisiranje,
ronioci i zadržavanje pod gnijezdima plaši supove – mladi padaju
u more i utapaju se. Trovanje je sljedeći veliki neriješeni
problem. Tako je samo tijekom 2002. godine uginulo više od
20 mladih supova, uz realnu pretpostavku da se radi o trovanjima.
Posljednje masovno trovanje zbilo se je na otoku Rabu,
• Detalj iz uvale Koromačna – najjužnijeg dijela rezervata.
63

Zaštićena prirodna baština Primorsko-goranske županije
• Kukci imaju važnu ulogu u hranidbenoj mreži rezervata – endemični skakavac
Prionotropis histrix.
kada je otrovan 21 sup. Oporavak populacije je spori proces
jer jedan par uspješno izvede mladoga tek svake druge godine,
a mladom supu do spolne zrelosti treba 5-6 godina. U tom
razdoblju “odrastanja” mortalitet mladih koji lutaju na velikim
udaljenostima penje se i do 90 %!
Obilazak
Zbog osjetljivosti područja obilazak rezervata trebao bi biti
kontroliran i pod stručnim nadzorom. Savjetujemo posjetitelju
da se, ukoliko želi obići rezervate (Bird-watching!), obrati za
stručnu pomoć i vodstvo udruzi Eko-centar „Caput insulae
Beli“ u Belom na otoku Cresu, gdje će dobiti sve potrebne informacije,
a ne bi trebao propustiti priliku ni razgledati postav
stalne izložbe o supovima i o prirodnim vrijednostima otoka
Cresa koja je smještena u sjedištu udruge, u staroj školi u Belom.
Vrijedne obilaska su i poučne eko-staze na šumovitom
sjevernom dijelu otoka Cresa, na creskoj Tramuntani, o kojima
također brine Eko-centar.
AdresA
• Eko-centar „Caput insulae Beli“, Beli 4, 51559 Beli, otok
Cres, Tel.: +385 (0)51 840 525, E-mail: caput.insulae@
ri.htnet.hr
Web adresa: www.caput-insulae.com
64