IzvjeÅ¡Äe o stanju prirode 2005. - Priroda

I Z V J E Š Ć E 

O STANJU PRIRODE NA PODRUČJU 

PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE 

za razdoblje od 2005. do 2009. godine

Izrađivač: Primorsko-goranska županija, Javna ustanova Priroda 

Za izrađivača: Sonja Šišić 

Voditelj izrade Izvješća: mr. sc. Marko Randić 

Autori Izvješća: 

Marinko Cindrić 

Lovro Gudac 

mr.sc. Marko Randić 

Sonja Šišić 

Vanjski suradnici na izradi Izvješća: 

Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije 

Javna ustanova Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije 

Javna ustanova Nacionalni park Risnjak 

Javna ustanova Park prirode Učka 

Prirodoslovni muzej u Rijeci 

Nastavni zavod za javno zdravstvo, Rijeka 

Hrvatske vode d.o.o. – Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko-istarskih 

slivova sa sjedištem u Rijeci 

Hrvatske šume d.o.o. 

dr.sc. Josip Kusak 

Želimir Gržančić 

Andrej Radalj 

mr.sc. Dušan Wölfl 

Lektura: Adverbum d.o.o. Opatija 

4

SADRŽAJ: 

1. Uvod ………………………………………………………………………… ………….. 7 

1.1 Zakonodavni okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj …………………………. 10 

1.2. Ustav Republike Hrvatske ………………………………………………………….. 10 

1.3. Međunarodni sporazumi ……………………………………………………………. 11 

1.4. Smjernice Europske unije …………………………………………………………... 11 

1.5. Propisi Republike Hrvatske …………………………………………………………. 12 

1.5.1 Zakon o zaštiti prirode …………………………………………………….. 13 

1.5.2. Uredba o proglašenju ekološke mreže …………………………………. 15 

1.6. Institucionalni okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj i 

Primorsko-goranskoj županiji ………………………………………………………. 18 

2. Prirodna baština Primorsko-goranske županije …………………………………. 22 

2.1. Osnovne značajke prirodne baštine Primorsko-goranske županije ……………. 22 

2.1. Sažeti prikaz prirodnih osobitosti Primorsko-goranske županije ……………….. 25 

3. Podaci o stanju prirode na području Primorsko-goranske županije s 

analizom ugroženosti i smjernicama za zaštitu ………………………………… 31 

3.1. Krajobrazi …………………………………………………………………………….. 31 

3.2. Staništa ……………………………………………………………………………….. 46 

A Površinske kopnene vode i močvarna staništa …………………………….. 47 

B Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine ……………………………….. 48 

C Travnjaci, cretovi i visoke zeleni ……………………………………………… 48 

D Šikare …………………………………………………………………………… 51 

E Šumska staništa ……………………………………………………………….. 52 

F Obalna staništa ………………………………………………………………… 56 

G Morska staništa ………………………………………………………………… 56 

H Podzemna staništa …………………………………………………………….. 57 

I Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom 58 

J Izgrađena i industrijska staništa ………………………………………………. 58 

3.3. Divlje svojte …………………………………………………………………………… 59 

3.3.1. Invazivne vrste …………………………………………………………….. 66 

3.4. Udomaćene zavičajne svojte ……………………………………………………….. 67 

3.5. Zaštićena područja u Primorsko-goranskoj županiji ……………………………… 69 

3.6.Ostala vrijedna prirodna baština predložena za zaštitu temeljem 

Prostornog plana Primorsko-goranske županije …………………………………… 73 

4. Analiza stanja u zaštićenim područjima Primorsko-goranske županije ……. 78 

4.1. Strogi rezervat Bijele i Samarske stijene u Gorskom kotaru ……………………. 79 

4.2. Posebni geomorfološki rezervat Vražji prolaz – Zeleni vir ………………………. 81 

4.3. Ornitološki rezervat Kuntrep (Glavine – Mala luka) na otoku Krku ……………… 82 

4.4. Botaničko-zoološki rezervat otok Prvić ……………………………………………. 83 

4.5. Sjeverni ornitološki rezervati na otoku Cresu Fojiška – Podpredošćica ………... 84 

4.6. Južni ornitološki rezervati na otoku Cresu - Mali bok – Koromačna ……………. 84 

4.7. Posebni rezervat šumske vegetacije Dundo na otoku Rabu ……………………. 85 

4.8. Rezervat šumske vegetacije Debela Lipa – Velika Rebar iznad Lokava ………. 86 

4.9. Posebni rezervat šumske vegetacije Glavotok na otoku Krku ………………….. 86 

4.10. Geomorfološki spomenik prirode ponor Gotovž kod Klane ……………………. 87 

4.11. Geomorfološki spomenik prirode špilja Lokvarka ………………………………. 88 

4.12. Geomorfološki spomenik prirode Zametska pećina ……………………………. 89 

4.13. Geološko-paleontološki spomenik prirode jame Vrtare male (preventivna zaštita) 90 

4.14. Spomenik prirode – stara tisa u Međedima ……………………………………… 90 

4.15. Spomenik prirode – stari hrast u Sv. Petru na otoku Cresu ……………………. 91 

5

4.16. Spomenici prirode – dva stara hrasta u Guljanovom dolcu iznad Crikvenice … 91 

4.17. Značajni krajobraz Kamačnik kod Vrbovskog ……………………………………. 92 

4.18. Značajni krajobraz Lopar na otoku Rabu …………………………………………. 92 

4.19. Značajni krajobraz Lokvarsko (Omladinsko) jezero ……………………………… 93 

4.20. Značajni krajobraz Petehovac kod Delnica ………………………………………. 94 

4.21. Park-šuma Japlenški vrh iznad Delnica ………………………………………….. 94 

4.22. Park-šuma Golubinjak kod Lokava ……………………………………………….. 95 

4.23. Park-šuma Komrčar u Rabu ………………………………………………………. 96 

4.24. Park-šuma Košljun kod Punta na otoku Krku …………………………………… 96 

4.25. Park-šuma Čikat u Malom Lošinju ……………………………………………….. 97 

4.26. Park-šuma Pod Javori u Velom Lošinju …………………………………………. 98 

4.27. Park kod dvorca u Severinu na Kupi …………………………………………….. 98 

4.28. Park Angiolina u Opatiji …………………………………………………………… 99 

4.29. Park Margarita u Opatiji …………………………………………………………… 100 

4.30. Stablo pinije u uvali Žalić kod Malog Lošinja ……………………………………. 100 

4.31. Zaštićena područja kojima upravljaju ostale javne ustanove ………………….. 100 

4.31.1. Nacionalni park Risnjak i izvor Kupe …………………………………… 101 

4.31.2. Park prirode Učka ……………………………………………………….. 101 

4.31.3. Značajni krajobraz Lisina ………………………………………………... 102 

5. Nacionalna ekološka mreža (NEM) i ekološki značajna područja …………… 104 

5.1. Dosadašnja istraživanja i monitoring u ekološki značajnim područjima ……….. 108 

6. Korištenje prirodnih dobara i zahvati u prirodu ………………………………… 111 

6.1. Poljoprivreda i stočarstvo …………………………………………………………… 111 

6.2. Šumarstvo …………………………………………………………………………… 115 

6.3. Lovstvo ………………………………………………………………………………. 117 

6.4. Slatkovodno ribarstvo ………………………………………………………………. 123 

6.5. Morsko ribarstvo …………………………………………………………………….. 124 

6.6. Sakupljanje gljiva, biljaka i životinja ……………………………………………….. 125 

6.7. Turizam ………………………………………………………………………………. 127 

6.8. Promet ……………………………………………………………………………….. 129 

6.9. Vodno gospodarstvo ………………………………………………………………… 131 

7. Nadzor …………………………………………………………………………………. 134 

8. Obrazovanje, obavješćivanje i sudjelovanje javnosti u sustavu 

zaštite prirode Primorsko-goranske županije ………………………………….. 136 

9. Podaci o izvorima i korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode 

iz proračuna Primorsko-goranske županije i ostalih izvora …………………. 141 

10. Ocjena provedbe dokumenata o zaštiti prirode ………………………………. 145 

10.1. Strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikosti 

Republike Hrvatske ……………………………………………………………….. 145 

10.2. Strategija i Program zaštite okoliša Primorsko-goranske županije ………….... 148 

11. Zaključna razmatranja ……………………………………………………………... 150 

12. Popis tablica i slika ………………………………………………………………… 153 

13. Korisne adrese institucija u sustavu zaštite prirode 

Primorsko-goranske županije ……………………………………………………. 154 

14. Izvori podataka ……………………………………………………………………… 156 

6

1. Uvod 

Prema članku 153. stavak 4. Zakona o zaštiti prirode (NN broj 70/05 i 139/08), svaka je 

županija obvezna izraditi izvješće o stanju prirode za svoje područje. Izvješće prihvaća 

županijska skupština, a donosi se za petogodišnje razdoblje. Nadalje, županijske skupštine, 

sukladno članku 151. Zakona o zaštiti prirode, također donose i programe zaštite prirode. 

Izvješće o stanju prirode i program zaštite prirode temeljni su dokumenti zaštite 

prirode koji se donose na županijskoj razini i moraju biti usklađeni sa Strategijom i 

akcijskim planom biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 143/08). 

Budući da je uspostavom novog zakonodavnog i institucionalnog okvira zaštite prirode u 

Republici Hrvatskoj, temeljenog na pristupanju međunarodnim konvencijama i sporazumima 

iz područja zaštite prirode te procesu pridruživanja Europskoj uniji (EU) i usklađivanju 

zakonodavstva s direktivama i uredbama Europske unije, došlo do značajnih promjena u 

koncepciji zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo kulture je 2008. godine 

pokrenulo postupak revizije Nacionalne Strategije i akcijskog plana biološke i krajobrazne 

raznolikosti iz 1999. godine (NN broj 83/99), te je u studenom 2008. donijelo danas važeću 

Strategiju i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 143/08). 

Strategija i akcijski plan izrađeni su na temelju Prijedloga izvješća o stanju prirode za 

razdoblje 2000. – 2007. godine 1 koji je Državni zavod za zaštitu prirode izradio u svibnju 

2008. godine. Ova dva navedena dokumenta bili su najuže polazište za izradu Izvješća o 

stanju prirode u Primorsko-goranskoj županiji. 

U rujnu 2008. godine usvojeno je Izvješće o stanju prirode i zaštite prirode u Republici 

Hrvatskoj za razdoblje 2000. – 2007. s manjim izmjenama u odnosu na Prijedlog, a u 

studenom 2008. godine doneseni su Strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne 

raznolikosti Republike Hrvatske (NN 143/08). 

Izvješće o stanju prirode sukladno odredbama članka 153. Zakona o zaštiti prirode sadrži 

osobito: 

• podatke o stanju krajobraza, ekoloških sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i 

zavičajnih udomaćenih svojti s analizom ugroženosti, te razloge ugroženosti i 

probleme zaštite; 

• podatke o utjecajima korištenja prirodnih dobara na biološku i krajobraznu raznolikost, 

• podatke o utjecajima pojedinih zahvata na prirodu; 

• ocjenu provedenih mjera očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih 

prirodnih vrijednosti; 

• analizu provedbe Strategije i drugih dokumenata značajnih za zaštitu prirode, 

• ocjenu provedenog nadzora; 

• podatke o korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode; 

• procjenu potrebe izrade novih ili izmjene i dopune postojećih dokumenata te druge 

važne podatke za zaštitu i očuvanje prirode. 

Izvješće o stanju prirode u Primorsko-goranskoj županiji prvo je samostalno izvješće o zaštiti 

prirode koje se za područje Županije donosi za razdoblje 2005. - 2009. godine. Iako je ovo 

prvo Izvješće o stanju prirode, posebno valja naglasiti da su dijelovi o zaštiti prirode te o 

biološkoj i krajobraznoj raznolikosti u Primorsko-goranskoj županiji sadržani u Izvješću o 

stanju okoliša Primorsko-goranske županije koje je pripremljeno za razdoblje do kraja 2002. 

godine (SN10/03), zatim u Strategiji zaštite okoliša te Programu zaštite okoliša u Primorsko- 

1 http://www.dzzp.hr/publikacije/izvjesce_o_stanju_prirode2000_2007.pdf 

7

goranskoj županiji za razdoblje 2006. – 2009. godine (SN 30/05), pa se ovo Izvješće osvrće i 

na podatke objavljene u navedenim dokumentima. 

Izvješće sadrži ukupno četrnaest poglavlja. U prvom, uvodnom poglavlju opisan je 

zakonodavni i institucionalni okvir sustava zaštite prirode u Republici Hrvatskoj i Primorskogoranskoj 

županiji. 

Drugo poglavlje objedinjuje podatke o osnovnim značajkama prirodne baštine Županije. 

Podaci o stanju prirode s analizom ugroženosti i smjernicama za zaštitu, i to prema tipovima 

krajobraza i staništima, te prikaz stanja divljih te udomaćenih zavičajnih svojti, obrađeni su u 

trećem poglavlju Izvješća. Posebna je pozornost u ovom poglavlju također usmjerena na 

područja Županije koja se nalaze pod zaštitom prema Zakonu o zaštiti prirode ili su temeljem 

Prostornog plana Primorsko-goranske županije (SN 14/00) predložena za zaštitu. 

U četvrtom poglavlju Izvješća analizira se stanje u svakom pojedinom zaštićenom području 

kojim upravljaju Javna ustanova Priroda, Nacionalni park Risnjak, ili Park prirode Učka. 

U petom poglavlju opisani su sustav Nacionalne ekološke mreže na području Primorskogoranske 

županije te dosad pokrenuta istraživanja i praćenje stanja u ekološki značajnim 

područjima kojima sukladno zakonskoj regulativi upravlja Javna ustanova Priroda. 

Poseban osvrt na korištenje prirodnih dobara te na utjecaj raznovrsnih zahvata pojedinih 

sektora isključivo na prirodnu baštinu Primorsko-goranske županije dat je u šestom poglavlju 

Izvješća. 

Sedmo poglavlje objedinjuje podatke o dosadašnjim rezultatima provođenja nadzora nad 

prirodnom baštinom te o problematici koja se usko povezuje uz nadzor i provođenje 

protupožarne zaštite. 

Osvrt na obrazovanje, obavješćivanje i sudjelovanje javnosti u uspostavi sustava zaštite 

prirode dat je u osmom poglavlju Izvješća, a u devetom se poglavlju analiziraju podaci o 

izvorima financijskih sredstava te o dosadašnjim ulaganjima Primorsko-goranske županije u 

sustav zaštite prirode kroz djelovanje Javne ustanove Priroda, i to počevši od mjeseca rujna 

2006. godine kada je Ustanova i započela s radom. 

Ocjena provedbe temeljnih dokumenata te zaključna razmatranja sažeta su u desetom i 

jedanaestom poglavlju Izvješća. U posljednja tri poglavlja Izvješća navedeni su popisi tablica 

i slika, korisne adrese te izvori podataka. 

Izvješće o stanju prirode na području Primorsko-goranske županije izradila je županijska 

Javna ustanova Priroda, čija je osnovna djelatnost upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i 

dijelom Nacionalne ekološke mreže na području Županije, ali uz pomoć i suradnju Javne 

ustanove Nacionalni park Risnjak i Javne ustanove Park prirode Učka, i to prvenstveno za 

zaštićena područja za koja su navedene ustanove i nadležne. 

Izvješće ne bi moglo biti dovršeno u ovakvom obliku bez svesrdne pomoći i suradnje koju su 

nam prilikom izrade pružali Hrvatske vode – VGO Rijeka, Hrvatske šume, Prirodoslovni 

muzej Rijeka te Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Javna ustanova Zavod za 

prostorno uređenje i Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, zatim 

nekolicina udruga, među kojima posebno ističemo Udrugu Smart, te mnogobrojni istaknuti 

pojedinci kojima se za suradnju i ustupljene podatke najiskrenije zahvaljujemo. 

Usporedo s prvim Izvješćem o stanju prirode na području Primorsko-goranske županije za 

razdoblje od 2005. do 2009. godine, u Javnoj ustanovi Priroda izrađen je i Program zaštite 

8

prirode u Primorsko-goranskoj županiji za četverogodišnje razdoblje od 2010. do 2014. 

godine. Navedeni Program donosi Županijska skupština Primorsko-goranske županije. 

9

1.1. Zakonodavni okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj 

Iako su aktivnosti vezane uz zaštićena područja naizgled isključivo prirodoslovne ili srodne 

naravi, pravo i zaštićena područja povezani su puno jače nego što bi se na prvi pogled moglo 

učiniti. Naime, zaštićena područja ne samo da nastaju pravnom normom, već se putem 

pravne norme osigurava i specifičan režim ponašanja čija je svrha očuvanje i zaštita vrijednih 

obilježja prostora pod zaštitom. Pravo je kao temeljni mehanizam zaštite sadržano i u 

definiciji zaštićenih područja, pa su tako prema IUCN-u 2 zaštićena područja definirana kao 

područja kopna i/ili mora posebno namijenjena zaštiti i održavanju biološke 

raznolikosti te prirodnih i njima pridruženih kulturnih resursa, a kojima se upravlja 

putem pravnih i drugih prikladnih sredstava. 

Pravna zaštita prirode u Republici Hrvatskoj utvrđena je brojnim zakonskim i podzakonskim 

aktima donesenim na državnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini. Općenite odredbe sadržane su 

u Ustavu Republike Hrvatske, dok je Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05 i 139/08) temeljni 

domaći akt koji uređuje pitanja zaštite prirode, uključivši i zaštitu područja i vrsta. Pojedine 

odredbe od značaja za zaštitu prirode nalazimo i u ostalim posebnim propisima, kao što su 

Zakon o vodama, Zakon o šumama, ili Zakon o lovstvu. 

Nadalje, značajno je u ovom kontekstu naglasiti da je Republika Hrvatska potpisnica svih 

značajnijih sporazuma međunarodnog javnog prava koji uređuju zaštitu prirode, kao što su 

na primjer Konvencija o biološkoj raznolikosti, Ramsarska konvencija, Cites konvencija, 

Bernska konvencija, Bonska konvencija i drugi. S obzirom da Hrvatska ima status države 

kandidata za pristup Europskoj uniji, od značaja su i razni normativni akti Europske unije. 

Pravne mjere sadržane u propisima o zaštiti prirode, ali i drugim posebnim propisima kojima 

je, bez obzira na svrhu normiranja, regulirano izvođenje različitih zahvata i aktivnosti u 

prostoru te upravljanje i gospodarenje prostorom i njegovim resursima, glavna su okosnica 

suvremenih sustava zaštite prirode. U nastavku slijedi detaljnije objašnjenje sustava pravne 

zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. 

1.2. Ustav Republike Hrvatske 

Ustav Republike Hrvatske u članku 52. poglavlja III.3. pod naslovom “Gospodarska, socijalna 

i kulturna prava” utvrđuje da “More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i 

druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, 

nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za 

koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu 

zaštitu.” Kao što je vidljivo iz citirane odredbe, prirodna bogatstva spadaju u baštinu od 

osobitog interesa za Republiku Hrvatsku, te kao takva uživaju i posebnu zaštitu. 

Dalje, u članku 69. istog poglavlja propisano je da “Svatko ima pravo na zdrav život. Država 

osigurava uvjete za zdrav okoliš. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu 

skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. ” Osim što ustanovljuje pravo 

građana na zdrav život i okoliš, Ustav Republike Hrvatske i obvezuje različite subjekte da 

vode brigu oko zaštite prirode odnosno okoliša. 

Ishodište za posebnu zaštitu vrijednih dijelova prirode, dakle, predstavljaju odredbe Ustava 

Republike Hrvatske razrađene u nizu podzakonskih i zakonskih akata. 

2 IUCN (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources ili Međunarodno 

udruženje za zaštitu prirode i prirodnih resursa), Guidelines for Protected Areas Management 

Categories, CNPPA, WCMC, IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK, 1994. str. 7. 

10

1.3. Međunarodni sporazumi 

Ustavom je utvrđeno da su međunarodni sporazumi prihvaćeni u propisanoj proceduri po 

svojoj pravnoj snazi iznad domaćih zakona. Republika Hrvatska potpisnica je većine 

značajnijih međunarodnih sporazuma o zaštiti okoliša, a ovdje spominjemo samo nekolicinu 

konvencija značajnih za zaštićena prirodna područja odnosno zaštitu prirode općenito. 

Konvencija o biološkoj raznolikosti iz 1992. godine sporazum je koji poziva zemlje članice 

na stvaranje sustava zaštićenih područja na nacionalnoj razini i uvođenje mjera za očuvanje i 

održivo korištenje tih područja te regulira brojna druga pitanja vezana uz zaštićena područja. 

Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine akt je nešto starijeg datuma, 

točnije iz studenoga 1972. godine, a njime se zemlje potpisnice obvezuju utvrditi i razgraničiti 

razna dobra prirodne i kulturne baštine na svom teritoriju, te osigurati djelotvornu zaštitu i 

očuvanje kao i popularizaciju predmetnih resursa. 

Konvencija o močvarama koje su od međunarodnog značaja, naročito kao staništa ptica 

močvarica, donijeta je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, zbog čega se ova 

konvencija popularno naziva “Ramsarska konvencija”. Ona također spada u starije akte 

međunarodnog prava zaštite okoliša, a njezin je cilj obvezati ugovorne strane da označe 

močvare na svom području koje se uključuju u Popis močvara od međunarodnog značaja, 

kao i da odgovarajućim mjerama osiguraju očuvanje i razumno gospodarenje močvarama na 

svom teritoriju. 

Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti Sredozemlja (NN 

Međunarodni ugovori broj 11/01) iz 1995. godine dio je Barcelonske konvencije, tj. 

Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja, i zamijenio je Protokol 

sličnog naziva iz 1982. godine. Njime se države članice, među kojima je i Republika 

Hrvatska, obvezuju “...zaštititi, očuvati i upravljati područjima od posebne prirodne i kulturne 

vrijednosti na održiv i za okoliš prihvatljiv način, i što je važno, utemeljiti posebno zaštićena 

područja,...” kao i “...zaštititi, očuvati i gospodariti vrstama flore i faune koje su ugrožene ili 

pred istrebljenjem.”. 

Sporazum o zaštiti kitova (Cetacea) u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom 

atlantskom području (ACCOBAMS) (NN Međunarodni ugovori br. 6/00), iako potvrđen od 

strane Republike Hrvatske, još uvijek nije stupio na snagu. Ovim međunarodnim 

sporazumom regulirane su mjere koje su države potpisnice dužne poštivati kako bi se 

postigao i održao povoljan status zaštite kitova. 

1.4. Smjernice Europske unije 

Smjernica Vijeća 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih 

vrsta (Habitats Directive) značajno utječe na pravni sustav zaštite prirode Hrvatske s 

obzirom na deklarirani značaj koji za Republiku Hrvatsku ima pridruženje Europskoj uniji, što 

podrazumijeva i usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s njenim propisima. Smjernice su 

najvažniji i najzahtjevniji propis Europske unije u području zaštite prirode, a cilj im je 

doprinijeti očuvanju biološke raznolikosti zemalja članica Europske unije kroz zaštitu staništa 

divlje flore i faune. Glavni način ostvarenja ovog cilja jest uspostavljanje koherentne 

europske ekološke mreže koja se sastoji od područja važnih na razini cijele Europske unije, 

a poznata je pod imenom NATURA 2000, o čemu će više biti riječi u narednim poglavljima. 

Smjernica Vijeća 79/409/EEC o zaštiti divljih ptica odnosi se na očuvanje svih vrsta ptica 

koje se prirodno pojavljuju u divljem stanju na europskom teritoriju država članica na koje se 

odnosi Ugovor kojim se uspostavlja Europska ekonomska zajednica. Smjernica uređuje 

zaštitu, gospodarenje i kontrolu tih vrsta te postavlja pravila za njihovu eksploataciju, a 

11

države članice se obvezuju poduzeti potrebne mjere kako bi održale populaciju vrsta na koje 

se odnosi članak 1. Smjernice na razini koja prvenstveno odgovara ekološkim, znanstvenim i 

kulturnim zahtjevima, istovremeno uzimajući u obzir i ekonomske te rekreacijske zahtjeve, ili 

kako bi održale populaciju tih vrsta na željenoj razini. Ova smjernica također čini okosnicu za 

stvaranje sustava Ekološke mreže NATURA 2000. 

1.5. Propisi Republike Hrvatske 

Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05 i 139/08, u daljnjem tekstu Zakon) temeljni je domaći 

zakonski akt kojim se uređuje zaštita prirodne baštine, pa se njime uz ostalo određuju dijelovi 

žive i nežive prirode koji imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Ovaj je akt zamijenio 

prethodnike jednaka naziva: sadržajem znatno skromniji akt iz 1994., te Zakon iz 2003. 

godine koji se na snazi održao tek nešto više od godinu dana. Zakon o zaštiti prirode definira 

kategorije zaštite te propisuje postupak proglašenja, način upravljanja zaštićenim dijelovima 

prirode, način zaštite, nadzor i druga važna pitanja. Pored tradicionalnih oblika zaštite 

prirode, odnosno zaštićenih područja i zaštićenih vrsta, kao novost u domaćem regulatornom 

sustavu zaštite prirode ovaj Zakon propisuje mjere zaštite i u pogledu korištenja prirodnih 

dobara, izvođenja zahvata u prirodi, prostornog uređenja i drugo. 

Osim samog Zakona o zaštiti prirode, u Republici Hrvatskoj na snazi je još nekolicina 

općenormativnih akata na razini zakona čija je primjena od značaja za zaštićena područja. 

Pri tome su naročito važni zakoni koji reguliraju upravljanje i gospodarenje prirodnim 

resursima, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, a među njima se posebno ističu Zakon o 

vodama, Zakon o šumama, Zakon o lovstvu, Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o 

rudarstvu te Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Navedeni zakoni neće se 

posebno razmatrati u sklopu ovog Izvješća. 

Iako u sustavu zaštite prirode postoji znatan broj važećih podzakonskih akata, oni se 

uglavnom bave zaštićenim vrstama, dok bi donošenje nekolicine akata od značaja za 

zaštićena područja tek trebalo uslijediti, budući da su propisani Zakonom o zaštiti prirode iz 

2005. godine. Vrlo značajan podzakonski akt koji je donesen 2007. godine te dijelom 

ugrađen i u Izmjene i dopune Zakona o zaštiti prirode iz 2008. godine (139/08) jest Uredba o 

proglašenju ekološke mreže (NN 109/07, u daljnjem tekstu: Uredba) kojom se za čitavo 

područje Republike Hrvatske definira Nacionalna ekološka mreža (NEM), odnosno sustav 

međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja koja svojom 

uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne 

ravnoteže i biološke raznolikosti. O Nacionalnoj ekološkoj mreži i samoj Uredbi detaljnije 

obrazloženje dat će se u nastavku Izvješća. 

Što se tiče normativno-pravne zaštite prirode na županijskoj razini, valja istaknuti dokumente 

prostornog uređenja, koji se inače također smatraju podzakonskim aktima, a među njima 

posebno Prostorni plan Primorsko-goranske županije (SN 14/00) kojim je područje 

stotinjak prirodno vrednijih dijelova Županije, o kojima je riječ i u ovom Izvješću, predviđeno 

za zaštitu u različitim kategorijama. Županijski Prostorni plan obvezujući je dokument višeg 

reda u odnosu na prostorne planove gradova i općina, tako da su i oni dužni u vlastitim 

dokumentima prostornog uređenja poštovati namjenu zaštite za pojedina prirodna područja ili 

objekte. Sukladno zakonskim ovlastima, županije su nadležne i za donošenje odluka o 

proglašenju zaštićenih prirodnih vrijednosti za pojedine kategorije zaštite, kao i za donošenje 

mjera zaštite za područja koja su svrstana u te kategorije. 

12

1.5.1. Zakon o zaštiti prirode – ishodište za zaštitu i skrb nad vrijednim dijelovima 

prirode 

Zakon o zaštiti prirode temeljni je zakon kojim se uređuje sustav zaštite i cjelokupnog 

očuvanja prirode i njezinih vrijednosti u Republici Hrvatskoj. Priroda je u smislu ovog 

Zakona sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost 3 . 

Sam Zakon definira kategorije zaštićenih prirodnih vrijednosti, zatim način upravljanja, 

temeljne dokumente i načine korištenja zaštićenih područja, a pravnim se normama 

propisanim navedenim Zakonom osiguravaju i specifični režimi i modaliteti ponašanja te 

načini izvođenja različitih zahvata i aktivnosti unutar zaštićenih područja ili prema zaštićenim 

svojtama, a s temeljnim ciljem očuvanja i zaštite vrijednih obilježja prostora i svojti pod 

zaštitom. 

Zaštićene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od tijela 

utvrđenog Zakonom i upisane u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, a dijele se na: 

• zaštićena područja 

• zaštićene svojte (strogo zaštićena divlja svojta, zaštićena divlja svojta i zaštićena 

zavičajna udomaćena svojta), 

• zaštićene minerale i fosile. 

Zaštićena područja u Republici Hrvatskoj mogu se kategorizirati u ukupno devet kategorija: 

• strogi rezervat - područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno 

izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je isključivo očuvanju izvorne 

prirode, znanstvenom istraživanju, praćenju stanja te obrazovanju. 

• nacionalni park - prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora 

iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili 

neznatno izmijenjenih ekoloških sustava. 

• posebni rezervat - područje kopna i/ili mora od osobitog značenja radi svoje 

jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanište ugrožene divlje svojte, a 

osobitog je znanstvenog značenja i namjene. Posebni rezervat može biti: floristički, 

mikološki, šumske i druge vegetacije, zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki, 

paleontološki, hidrogeološki, hidrološki, rezervat u moru i dr. 

• park prirode - prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s 

ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim 

krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim 

vrijednostima. 

• regionalni park - prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s 

ekološkim obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim 

vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi. 

• spomenik prirode - pojedinačni neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive 

prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. 

Spomenik prirode može biti geološki (paleontološki, mineraloški, hidrogeološki, 

strukturno-geološki, naftno-geološki, sedimentološki i dr.); geomorfološki (špilja, jama, 

soliterna stijena i dr.), hidrološki (vodotok, slap, jezero i dr.), botanički (rijetki ili 

lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr.), prostorno mali botanički i zoološki 

lokalitet, i drugo. 

3 Bioraznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a 

uključuje raznolikost unutar i između vrsta i životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških 

sustava. Krajobraz je određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog 

djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika, kao što su prirodni ili kultivirani predjel kopna ili kopna i 

mora. 

13

• značajni krajobraz - prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i 

biološke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz očuvanih 

jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje 

• park-šuma - prirodna ili sađena šuma veće krajobrazne vrijednosti 

• spomenik parkovne arhitekture - umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, 

arboretum, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), 

odnosno pojedinačno stablo ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, 

kulturno-povijesnu, ekološku ili znanstvenu vrijednost. 

Službena evidencija zaštićenih prirodnih vrijednosti, a među njima i zaštićenih područja, u 

Republici Hrvatskoj se vodi putem odgovarajućeg registra čiji je naziv Upisnik zaštićenih 

prirodnih vrijednosti. Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti vodi Ministarstvo kulture, a 

upis zaštićenih prirodnih vrijednosti i brisanje iz Upisnika obavlja se na temelju akta o 

utvrđivanju, odnosno proglašenju te akta o prestanku zaštite. 

U Republici Hrvatskoj zaštićena područja se formalno-pravno proglašavaju općenormativnim 

aktima, pri čemu tip akta ovisi o kategoriji zaštićenog područja. Nacionalni parkovi i parkovi 

prirode proglašavaju se zakonom, strogi rezervat i posebni rezervat uredbom Vlade 

Republike Hrvatske, dok se kategorije regionalni park, spomenik prirode, park-šuma i 

spomenik parkovne arhitekture zbog njihova pretežito regionalnog odnosno lokalnog 

značenja proglašavaju odlukom skupštine županije na čijem se području nalaze, ali uz 

prethodnu suglasnost resornog Ministarstva kulture. 

Zakon sadrži norme postupanja koje se primjenjuju prilikom proglašenja zaštite bez obzira na 

kategoriju zaštite ili tip akta o proglašenju. Iako Zakon ne postavlja nikakva ograničenja u 

pogledu subjekata koji mogu inicirati postupak proglašenja, u ulozi inicijatora najčešće se 

javljaju nadležni javnopravni subjekti. 

Prijedlog akta mora se temeljiti na stručnoj podlozi koju izrađuje Državni zavod za zaštitu 

prirode. Mehanizam sudjelovanja javnosti u postupku proglašenja Zakonom je uređen kao 

obveza obavještavanja javnosti o proglašenju zaštite, što podrazumijeva stavljanje na javni 

uvid prijedloga akta o proglašenju sa stručnom podlogom i kartografskim prikazima. Javni 

uvid traje najmanje 30 dana, a predlagač je obvezan odgovoriti na sve primjedbe prispjele u 

predviđenom roku. 

U zakonskoj regulativi prepoznat je i instrument preventivne zaštite određenog područja. 

Rješenje o preventivnoj zaštiti može donijeti isključivo nadležno Ministarstvo kulture, i to u 

sljedećim slučajevima: 

• za područje za koje se stručnim obrazloženjem Državnog zavoda za zaštitu prirode 

utvrdi da ima svojstva zaštićenog područja, ili 

• za područje za koje je pokrenut postupak radi stavljanja pod trajnu zaštitu. 

Instrument preventivne zaštite u pravilu se koristi u slučajevima kada je prepoznata 

neposredna ugroza (prijetnja) za određeno vrijedno područje ili svojtu koja na tom području 

obitava. 

Na godišnjoj razini, upravljanje zaštićenim područjima provodi se na temelju godišnjeg 

programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja 

(članak 76. Zakona o zaštiti prirode). Međutim, osim navedenog dokumenta, upravljanje 

zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj provodi se i na temelju čitavog niza 

dokumenata. Jedan od temeljnih dokumenata za upravljanje svakim zaštićenim područjem 

jest pravilnik o unutarnjem redu (članak 71. Zakona o zaštiti prirode) kojim se pobliže 

uređuju pitanja i propisuju mjere zaštite, očuvanja i unapređenja zaštićenih područja. 

Mjerama se u pravilu propisuju zabrane ili ograničenja zahvata u prostoru, gradnja 

14

infrastrukturnih objekata, odnošenje ili zasipavanje terena, otkopavanje i odnošenje kamena, 

minerala, sigovina, fosila, ispuštanje otpadnih voda, gospodarsko korištenje prirodnih 

dobara, lov, ribolov, prometovanje, sportsko-rekreacijske djelatnosti, postavljanje reklamnih 

oznaka, posjećivanje te druge aktivnosti koje mogu ugroziti zaštićenu prirodnu vrijednost. 

Zakonom je također predviđeno da je za svako zaštićeno područje u kategoriji strogog 

rezervata, regionalnog parka, posebnog rezervata i zaštićenog krajobraza nužno izraditi i 

plan upravljanja zaštićenim područjem (članak 80. Zakona o zaštiti prirode). Plan 

upravljanja određuje razvojne smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja i upravljanja 

zaštićenim područjem, te daje pobliže smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti 

zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva. 

Osim navedenih temeljnih dokumenata, za prirodno vrijedna područja u kojima nema 

gospodarskog korištenja šuma (prvenstveno su to kategorije strogih i posebnih rezervata), 

sukladno Zakonu donose se također i programi zaštite šumskih ekoloških sustava koji 

sadrže mjere zaštite i unapređenja navedenog sustava (članak 42. Zakona o zaštiti prirode). 

Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti prirode iz 2005. godine, u hrvatskom pravnom sustavu 

dogodio se značajan zaokret u normiranju zaštite prirode u odnosu na regulatorno-pravni 

koncept zaštite kakav je postojao ranijih desetljeća. Njegovim je odredbama predviđeno 

donošenje većeg broja različitih upravnih akata, među kojima su najčešća rješenja koja 

sadrže dopuštenja ili uvjete zaštite prirode. Tako je, primjerice, dopuštenje potrebno 

ishoditi za istraživanje te posjećivanje strogog rezervata, organiziranje vožnje, vožnju i 

parkiranje vozila na motorni pogon izvan svih vrsta cesta, izvođenje pojedinih zahvata u 

prirodi, pošumljavanje, sve aktivnosti u speleološkom objektu i drugo, dok se uvjeti zaštite 

prirode utvrđuju u vezi načina obavljanja gospodarskih djelatnosti i korištenja prirodnih 

dobara, izvođenja prihvatljivih zahvata u prirodu, dozvola za građenje, istraživanja te dodjela 

koncesija i koncesijskih odobrenja u zaštićenim područjima. 

Svrha je tih upravnih akata osigurati primjerenu zaštitu prirode prilikom obavljanja pojedinih 

potencijalno štetnih aktivnosti i zahvata, i to na dva načina: 

• zabranom neželjenih aktivnosti i zahvata uskraćivanjem dopuštenja za njihovo 

obavljanje, ili 

• uvjetovanjem načina obavljanja dopuštenih zahvata i aktivnosti. 

Uvođenjem instrumenata upravnih ugovora te koncesija i koncesijskih odobrenja, 

zakonodavac je otvorio mogućnost ustupanja prava na određene oblike korištenja 

zaštićenih prirodnih vrijednosti privatnom sektoru odnosno fizičkim i pravnim 

osobama izvan sustava državnih tijela. Država je u takvim slučajevima, međutim, zadržala 

pravo da uvjetuje i nadzire izvršenje ustupljenih prava korištenja zaštićenih prirodnih dobara, 

što se postiže uvjetima i mjerama zaštite prirode koji sukladno Zakonu obavezno moraju biti 

sadržani u upravnim ugovorima i koncesijskim aktima. 

Osim toga, uvjeti zaštite prirode koji se utvrđuju u upravnom postupku obvezujući su i u 

pogledu komercijalnog korištenja prirodnih dobara, budući da ih je potrebno ishoditi u 

postupku donošenja planova gospodarenja prirodnim dobrima i dokumenata prostornog 

uređenja, te oni čine sastavni dio tih dokumenata. 

1.5.2. Uredba o proglašenju ekološke mreže 

Do značajnih promjena u sustavu zaštite prirode došlo je u mjesecu listopadu 2007. godine, 

kada je od strane Vlade Republike Hrvatske donesena Uredba o proglašenju ekološke 

mreže (NN 109/07, u daljnjem tekstu: Uredba). 

15

Ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih 

područja koja svojom uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno 

pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti, a čine je: 

• područja stanišnih tipova ugroženih na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini 4 ; 

• staništa divljih svojti koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini 5 , i 

• staništa endemičnih svojti za Republiku Hrvatsku. 

Ekološka mreža je sustav najvrednijih područja za ugrožene divlje svojte i stanišne tipove 

koja su dostatno bliska i međusobno povezana koridorima, čime je omogućena 

međusobna komunikacija i razmjena vrsta. 

Unutar Nacionalne ekološke mreže razlikujemo: 

• područja koja su već zaštićena u nekoj od kategorija Zakona o zaštiti prirode, i 

• područja koja su izvan sustava zaštićenih područja proglašenih sukladno Zakonu 

o zaštiti prirode. 

Ukupno 44% površine Republike Hrvatske uključeno je u Nacionalnu ekološku mrežu, a na 

slici 1. Ta su područja označena plavom, zelenom i žutom bojom. 

Slika 1: Obuhvat Nacionalne ekološke mreže u Republici Hrvatskoj 

Izvor: www.dzzp.hr 

4 Obuhvaćaju stanišne tipove navedene u Dodatku I. Direktive o staništima te stanišne tipove 

propisane Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim 

tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova. 

5 Obuhvaćaju svojte navedene u Dodatku I. Direktive o pticama i Dodatku II. Direktive o staništima te 

one navedene u Crvenom popisu ugroženih divljih svojti Republike Hrvatske. 

16

Uredba propisuje da se za ekološku mreže donose i provode planovi upravljanja za svako 

pojedino područje ekološke mreže s osnovnim ciljem očuvanja svakog područja, odnosno 

njegove biološke te krajobrazne raznolikosti i prirodnih vrijednosti. Osim donošenja temeljnih 

dokumenata za upravljanje Nacionalnom ekološkom mrežom, Uredbom se propisuje i 

kontinuirano provođenje praćenja stanja (monitoring) u područjima ekološke mreže. 

Da bi Nacionalna ekološka mreža mogla ispuniti svoju zadaću, Uredbom je propisano da je 

za svaki zahvat unutar mreže (osim u građevinskom području) potrebno provoditi postupke 

ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. Ocjena predstavlja najznačajniji 

mehanizam u očuvanju područja ekološke mreže kojim se pomažu uskladiti interesi zaštite 

prirode i gospodarskog razvoja. Tim se postupkom ocjenjuje utjecaj nekog plana ili zahvata 

na ciljane vrste i staništa te cjelovitost ekološke mreže. U slučaju da zahvat nije prihvatljiv za 

ekološku mrežu, iznimno ga može odobriti Vlada Republike Hrvatske ako nakon provedenog 

javnog uvida utvrdi da za to postoji prevladavajući javni interes. Pritom se određuju 

kompenzacijske mjere kojima se mora osigurati očuvanje funkcije tog područja u kontekstu 

ukupne ekološke mreže (osiguravanje zamjenskog područja i slično). 

Republika Hrvatska je u cilju definiranja načina provođenja postupka ocjene prihvatljivosti 

zahvata već 2007. godine donijela prvi Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu, a 

zatim ga i u potpunosti doradila i izmijenila u rujnu 2009. godine kada je donesen novi 

Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu (NN 

118/09). Ovisno o zahvatu i osjetljivosti područja na kojem se zahvat izvodi, postupak ocjene 

prihvatljivosti zahvata za prirodu provodi se na županijskoj ili državnoj razini. 

Za planirane zahvate za koje je posebnim propisom obvezna procjena utjecaja na okoliš, 

ocjena prihvatljivosti za prirodu obavlja se u sklopu procjene utjecaja na okoliš sukladno 

posebnom propisu. 

Nacionalna ekološka mreža proglašena u Republici Hrvatskoj krajem 2007. godine 

predstavljat će temelj za pripremu Europske ekološke mreže NATURA 2000 kojoj se svaka 

zemlja članica Europske unije mora pridružiti. 

Iz tog je razloga proglašenje ekološke mreže NATURA 2000 neodgodivi preduvjet za ulazak 

Republike Hrvatske u Europsku uniju, a njen se prijedlog mora predati Europskoj komisiji na 

dan pristupanja Uniji. Cilj je mreže NATURA 2000 zaustaviti gubitak biološke raznolikosti na 

području čitave Europske unije pozivajući se i poštujući smjernice europske Direktive o 

pticama i Direktive o staništima. 

17

1.6. Institucionalni okvir zaštite prirode u Republici Hrvatskoj i Primorsko-goranskoj 

županiji 

Ministarstvo kulture prema svome djelokrugu obavlja upravne i druge poslove koji se 

uglavnom odnose na: 

• istraživanje, proučavanje, praćenje, evidentiranje, dokumentiranje i promicanje 

prirodne baštine, 

• središnju informacijsko-dokumentacijsku službu; 

• utvrđivanje svojstava zaštićenih dijelova prirode te njihovo vrednovanje; 

• vođenje središnjih upisnika zaštićenih dijelova prirode; 

• skrb, usklađivanje i vođenje nadzora nad financiranjem programa zaštite prirode te 

osnivanje i nadzor nad ustanovama za obavljanje poslova djelatnosti zaštite prirode; 

• ocjenjivanje uvjeta za rad pravnih i fizičkih osoba na poslovima zaštite prirode; 

• provedbu nadzora prometa, uvoza, izvoza zaštićenih dijelova prirode; 

• utvrđivanje uvjeta za korištenje i namjenu zaštićenih dijelova prirode, te 

• upravljanje zaštićenim dijelovima prirode koje uključuje utvrđivanje uvjeta zaštite 

prirode i inspekcijske poslove zaštite prirode. 

Osim toga, Zakon o zaštiti prirode definirao je i institucionalni okvir za obavljanje stručnih 

poslova te poslova upravljanja zaštićenim dijelovima prirode, kako na državnoj tako i na 

regionalnoj odnosno lokalnoj razini. 

Državni zavod za zaštitu prirode jedna je od institucionalnih okosnica sustava zaštite 

prirode u Republici Hrvatskoj, a prema članku 156. Zakona o zaštiti prirode, Zavod obavlja 

stručne poslove zaštite prirode. 

Djelatnost Zavoda utvrđena je u članku 157. Zakona o zaštiti prirode, u kojemu se navodi da 

Zavod u okviru svoje djelatnosti obavlja stručne poslove zaštite prirode koji se odnose na 

prikupljanje i obrađivanje prikupljenih podataka u vezi sa zaštitom prirode, izradu 

odgovarajućih baza podataka o biljnim, gljivljim i životinjskim vrstama, stanišnim tipovima, 

ekološkim sustavima i krajobrazima, prikupljanje i izradu baze podataka invazivnih stranih 

vrsta, praćenje stanja očuvanosti biološke i krajobrazne raznolikosti i predlaganje mjera za 

njihovu zaštitu, pripremanje stručnih podloga za zaštitu i očuvanje dijelova prirode, odnosno 

prirodnih vrijednosti, izradu stručnih podloga za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode, 

upravljanja zaštićenim područjima i korištenja prirodnih dobara, obavljanje statističkih 

analiza, objedinjavanje rezultata i izrada izvješća o stanju i zaštiti prirode, stručne poslove u 

vezi s izradom ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu, pripremanje i provođenje projekata i 

programa u području zaštite prirode, sudjelovanje u provođenju međunarodnih ugovora o 

zaštiti prirode kojih je Republike Hrvatska stranka i koji su na snazi, organiziranje i 

provođenje odgojno-obrazovnih i promidžbenih aktivnosti u zaštiti prirode, te obavljanje 

drugih poslova utvrđenih ovim Zakonom. 

Zakon o zaštiti prirode propisuje da zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj 

upravljaju specijalizirane javne ustanove kao poseban oblik pravnih osoba koje se 

osnivaju za obavljanje pojedinih djelatnosti od javnog interesa (zdravstvo, obrazovanje, 

znanost, zaštita prirode i slično). 

Osnivač ustanove koja će upravljati pojedinim zaštićenim područjem ovisi o kategoriji 

zaštićenog područja. Tako javne ustanove za upravljanje nacionalnim parkovima i 

parkovima prirode osniva Republika Hrvatska, a javne ustanove za upravljanje ostalim 

zaštićenim područjima (strogi rezervat, posebni rezervat, regionalni park, spomenik 

prirode, značajni krajobraz, park-šuma i spomenik parkovne arhitekture) i/ili drugim 

zaštićenim prirodnim vrijednostima osnivaju jedinice područne (regionalne) 

samouprave, tj. županije. Osnivačka prava nad javnom ustanovom za upravljanje ostalim 

18

područjima, županijska skupština može prenijeti na općinu ili grad na čijem se teritoriju nalazi 

zaštićeno područje. 

Država, županije ili gradovi/općine zaštićenim područjima dakle ne upravljaju izravno, već to 

u njihovo ime čine namjenske javne ustanove koje država i županije moraju, a općine mogu 

osnivati. Javne ustanove predstavljaju posebne oblike pravnih osoba koje se osnivaju radi 

trajnog obavljanja pojedinih djelatnosti od posebnog društvenog interesa, ukoliko se takve 

djelatnosti ne obavljaju radi stjecanja dobiti. 

Na području Primorsko-goranske županije zasad su ustanovljene i djeluju tri takve ustanove 

i jedna koja je osnovana, ali još nije registrirana: 

• Javna ustanova Nacionalni park Risnjak provodi brigu i upravljanje nad 

područjem Nacionalnog parka „Risnjak“ i hidrološkim spomenikom prirode - 

izvorom Kupe koji je smješten unutar granica Nacionalnog parka, 

• Javna ustanova Park prirode Učka provodi brigu i upravljanje nad 

područjem Parka prirode „Učka“ i značajnim krajobrazom Lisina smještenom 

uz samu granicu Parka, 

• županijska Javna ustanova Priroda provodi brigu i upravljanje nad ostalim 

područjima i pojedinačnim zaštićenim prirodnim vrijednostima u Primorskogoranskoj 

županiji koji imaju kategorije različite od nacionalnog parka i parka 

prirode ili su zaštićena u sljedećim kategorijama zaštite: strogi rezervat, 

posebni rezervat, regionalni park, spomenik prirode, park-šuma, značajni 

krajobraz i spomenik parkovne arhitekture, te brine o područjima koja čine 

sastavni dio Nacionalne ekološke mreže Republike Hrvatske, te 

• Javna ustanova Eneo koja je osnovana 2005. godine, ali još nije registrirana 

i nije započela s radom (za registraciju treba zatražiti i dobiti suglasnost 

Županijske skupštine). Osnovna djelatnost bila bi provođenje brige i 

upravljanja nad zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Rijeke. 

Zasad je sukladno zakonskoj regulativi na području Grada zaštićenom 

proglašena samo Zametska pećina. 

Županijska skupština Primorsko-goranske županije još je 2001. godine posebnom odlukom 

osnovala županijsku Javnu ustanovu Priroda. Iako je osnovana 2001. godine, Javna 

ustanova Priroda službeno je započela s radom u mjesecu rujnu 2006. godine, uglavnom 

zbog iščekivanja novih izmjena i dopuna važeće zakonske regulative kojima se regulira 

sustav zaštite prirode. 

Kako bi provodila obveze predviđene Zakonom o zaštiti prirode te Uredbom o proglašenju 

ekološke mreže, Javna ustanova Priroda trenutno ima šest djelatnika i tri ustrojene službe: 

• Ured ravnatelja, 

• Stručnu službu i 

• Službu nadzora. 

U Uredu ravnatelja obavljaju se poslovi upravljanja Ustanovom te koordinacija poslova 

ustrojstvenih jedinica, a u Stručnoj službi i Službi nadzora obavljaju se stručni poslovi zaštite 

prirode odnosno nadzora nad zaštićenim područjima u Županiji. 

Stručne poslove upravljanja zaštićenim prirodnim područjima i dijelom Nacionalne ekološke 

mreže čine: 

• prikupljanje i obrada podataka, 

• izrada baze podataka o zaštićenim dijelovima prirode, 

• praćenje stanja očuvanosti, 

19

• predlaganje mjera za zaštitu, 

• pripremanje stručnih podloga upravljanja i korištenja prirodnih dobara, 

• obavljanje statističkih analiza, 

• izrada izvješća o stanju u zaštiti prirode, 

• pripremanje i povođenje projekata, 

• organiziranje i provođenje obrazovnih i promidžbenih aktivnosti u zaštiti, 

• izdavanje koncesijskih odobrenja i ugovora o skrbništvu, 

• upravljanje temeljem planova upravljanja, pravilnika o unutarnjem redu, mjera zaštite 

ili mjera prostorno-planske dokumentacije. 

Služba nadzora u svom radu ima obvezu nadzirati prirodne vrijednosti te provođenje ciljeva i 

mjera zaštite na zaštićenim područjima i u dijelu Nacionalne ekološke mreže, pa između 

ostalog temeljem zakonskih propisa može na zaštićenim područjima: 

• privremeno oduzeti protupravno prisvojeni dio živog ili neživog svijeta koji pripada 

zaštićenom području, 

• utvrđivati identitet osobe, 

• pregledati prtljagu, prijevozno sredstvo ili plovilo, 

• naplatiti novčanu kaznu ili globu, 

• zatražiti uspostavu prijašnjeg stanja. 

Temeljem Zakona o zaštiti prirode koji je donesen 2005. godine, jedan od vrlo važnih razloga 

za uvođenje obveze početka rada ustanova na županijskim razinama do lipnja 2006. godine 

predstavljalo je i iznalaženje trajnog rješenja za upravljanje svim zaštićenim 

područjima u Republici Hrvatskoj jer je stanje prirodne baštine postalo zabrinjavajuće, 

a nepostojanje ustanova za skrb i očuvanje zaštićenih područja imalo je za posljedicu: 

• devastaciju i ugroženost vrijednih prirodnih područja, 

• zastoj u postupcima proglašavanja novih zaštićenih područja, te 

• nepostojanje kontrole i nadzora nad devastacijom i nekontroliranim 

korištenjem prirodnih vrijednosti. 

Stoga je, sukladno odredbi članka 154. Zakona o zaštiti prirode, svaka županija dužna 

provoditi i sljedeće aktivnosti u skladu s važećim zakonskim odredbama, Strategijom i 

akcijskim planom biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske te županijskim 

programima zaštite prirode i dokumentima prostornog uređenja: 

• skrbiti o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti na svome području, 

• proglašavati zaštićena područja iz svoje nadležnosti, 

• osiguravati uvjete za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja iz svoje nadležnosti, 

• sudjelovati u postupku proglašenja zaštićenih područja koje proglašava Vlada ili 

Sabor, 

• sudjelovati u izradi planova upravljanja zaštićenih područja iz svoje nadležnosti, 

• skrbiti o promicanju zaštite prirode, 

• davati potpore i skrbiti o strukovnim i drugim udrugama čija djelatnost ima za cilj 

zaštitu prirode, 

• pratiti stanje odnosno vršiti monitoring očuvanosti prirode, 

• podnositi izvješća o monitoringu očuvanosti prirode resornom Ministarstvu i 

Državnom zavodu za zaštitu prirode, 

• voditi očevidnike o podacima važnim za prirodu, 

• izvješćivati javnost o stanju prirode na svom području i o poduzetim mjerama radi 

njezine zaštite i očuvanja, 

• pružati stručnu i drugu pomoć tijelima jedinica lokalne samouprave na zaštiti prirode 

na njihovom području, te 

• obavljati druge Zakonom propisane poslove. 

20

Prema Zakonu o zaštiti prirode, poslovi u djelatnosti zaštite prirode koji se obavljaju ili su 

značajni za provođenje zaštite prirode na županijskoj razini mogu se grupirati u tri osnovne 

skupine, a to su: 

• upravni poslovi: obavlja ih županijsko upravno tijelo nadležno za poslove zaštite 

prirode 6 ili nadležno Ministarstvo kulture, a odnose se na utvrđivanje posebnih 

uvjeta zaštite prirode u postupcima izdavanja dozvola za građenje i/ili dozvola za 

izvođenje radova i zahvata u zaštićenim dijelovima prirode te provođenje postupka 

ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu unutar granica Županije, ali 

izvan granica građevinskog područja. 

• stručni poslovi: obavljaju ih javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima, 

a odnose se na prikupljanje i obradu podataka u vezi sa zaštitom prirode, izradu 

baze podataka, praćenje stanja očuvanosti i predlaganje mjera za zaštitu, 

pripremanje stručnih podloga za utvrđivanje uvjeta zaštite prirode, upravljanja i 

korištenja prirodnih dobara, obavljanje statističkih analiza i izrada izvješća o stanju u 

zaštiti prirode, pripremanje i provođenje projekata i programa u području zaštite 

prirode i organiziranje i provođenje odgojno-obrazovnih i promidžbenih aktivnosti u 

zaštiti prirode. 

• poslovi upravljanja zaštićenim dijelovima prirode: obavljaju ih javne ustanove 

koje obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenih područja, nadziru 

provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode, te izdaju koncesijska odobrenja pravnim i 

fizičkim osobama koje su registrirane za dopuštene gospodarske djelatnosti. 

Pored Državnog zavoda za zaštitu prirode i javnih ustanova za upravljanje zaštićenim 

dijelovima prirode, postoji još i čitav niz subjekata koji posjeduju javne ovlasti ili stručni 

interes koji ih dovode u posrednu vezu s poslovima vezanim uz proglašenje i upravljanje 

zaštićenim područjima. Te subjekte možemo razvrstati u ostale javne službe i pravne 

osobe s javnim ovlastima (obrazovne institucije, muzeji, Hrvatske vode), trgovačka 

društva (Hrvatske šume d.o.o.), udruge građana, te međunarodna i inozemna tijela i 

institucije. 

U ovom kontekstu značajno se osvrnuti i na izuzetno veliki značaj i ulogu jedinica lokalne 

samouprave i njihovih institucija na razvoj sustava zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. 

Njihov doprinos razvoju sustava ne očituje se samo u slučajevima kada jedinice lokalne 

samouprave osnivaju vlastite ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, već i u 

pružanju podrške i naročito financijske pomoći državnim i županijskim ustanovama za 

unapređenje sustava upravljanja zaštićenim područjima koja se nalaze unutar 

administrativnih granica jedinica lokalne samouprave. 

6 U Primorsko-goranskoj županiji nadležan je Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša. 

21

2. Prirodna baština Primorsko-goranske županije 

Ako zbog raznolikosti i sačuvanosti prirodne baštine Republiku Hrvatsku često nazivamo 

prirodnom oazom u srcu Europe, onda na isti način za Primorsko-goransku županiju 

možemo kazati da svojom živom i neživom prirodom predstavlja Hrvatsku u malom. Malo se 

regija u ovom dijelu svijeta može pohvaliti činjenicom da na tako relativno malom prostoru 

postoji čitava lepeza staništa, krajobraza te biljnih, životinjskih i gljivljih vrsta. 

U nastavku se daje kratak osvrt na osnovne značajke prirodne baštine Županije. S ciljem 

stvaranja jasnije predodžbe i sistematizacije samih prirodnih vrijednosti sačinjena je i 

svojevrsna osobna iskaznica prirodnih osobitosti Primorsko-goranske županije. 

2.1. Osnovne značajke prirodne baštine Primorsko-goranske županije 

Primorsko-goranska županija šesta je po površini hrvatska županija. Na sjeveru graniči s 

Republikom Slovenijom, na zapadu s Istarskom županijom, na istoku s Karlovačkom i Ličkosenjskom 

županijom, a na jugoistoku ima morsku granicu sa Zadarskom županijom. Županiji 

pripada i dio obalnoga mora s državnom granicom udaljenom 22 km jugozapadno od otoka 

Suska (slika 2). 

Slika 2. Položaj Primorsko-goranske županije 

Izvor: Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije, Rijeka, 2005. 

U fizičko-geografskom smislu Županija se sastoji od tri fizionomski dobro izražene cjeline: 

• priobalje s neposrednim zaleđem (oko 34 % teritorija Županije); 

• otoci (oko 29% teritorija Županije); 

• Gorski kotar (oko 37% teritorija Županije). 

Na prostoru od preko 3.590 km 2 naseljene površine (oko 6,3% naseljene površine Hrvatske) 

obitava oko 6,9% stanovništva Hrvatske s prosječnom gustoćom naseljenosti 84,9 

stanovnika/km 2 . Odnos prostornih cjelina Županije nejednolik je (tablica 1.), a najveći dio 

površine (55%) otpada na more. 

22

Tablica 1: Udio površina regionalnih cjelina Županije u odnosu na teritorij 

Republike Hrvatske 

CJELINA 

POVRŠINA 

(km 2 ) 

UDIO POVRŠINE U ODNOSU NA TERITORIJ RH 

(%) 

Kopneni i otočni dio 3.591,93 6,3 

More 4.398,64 13,2 

Županija ukupno 7.990,57 8,9 

Izvor podataka: Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije (SN 7/03) 

Kao što je već navedeno, Primorsko-goransku županiju čine tri osnovne subregionalne 

cjeline - priobalna, goranska i otočna. One nisu geografski homogene, već se sastoje od 

više manjih morfogenetskih, pedoloških, hidrografskih, klimatskih i vegetacijskih zona. 

Priobalje je većim dijelom građeno od vapnenaca mezozojske starosti između kojih se 

izdvajaju dolomitne zone, osobito u sjevernom priobalju Riječkog zaljeva oko Kastva i na 

Cresu. Mjestimično su preko mezozojsko-paleogene vapnenačke osnove nataložene 

nepropusne naslage paleogenog fliša, što je uvjetovalo reljefnu izmjenu usporednih 

vapnenačkih grebena i dolomitnih ili flišnih udolina. 

Podzemnim tokovima iz planinskog zaleđa nastaju brojni izvori od opatijskog preko riječkog 

do vinodolskog primorja kojima se napajaju vodovodi obalnih gradova i naselja. Međutim, 

njihova slabija izdašnost nije dovoljna za suvremenu vodoopskrbu, naročito za potrebe 

turizma. 

Područje priobalja obilježava pretežito mediteranska klima s utjecajem planinske klime (bura, 

kiša i snijeg) tijekom zimskih mjeseci. Sa stanovišta zaštite i očuvanja bioraznolikosti, 

priobalje je zbog veće gustoće naseljenosti jedno od najugroženijih područja, budući da ova 

cjelina predstavlja najznačajnije turističko, prometno i industrijsko središte Županije. 

Goranska subregionalna cjelina obuhvaća visoravni, manja polja i doline Gorskog kotara, 

visoke gorske predjele i kraška polja Risnjaka i Snježnika, te dolinu rijeke Kupe. Osnovnu 

stijensku podlogu sačinjavaju karbonatni mezozojski i paleogenski kompleks te kompleks 

paleozojskih i trijaskih klastita. 

Najviši planinski vrhovi u zapadnom dijelu Gorskog kotara su Risnjak i Snježnik, a u 

jugoistočnom Bjelolasica i Viševica. Između njih proteže se niža središnja zona riječnim 

dolinama Dobre i Kupe. Planine Gorskog kotara sprečavaju širenje toplinskog utjecaja 

Jadranskog mora u unutrašnjost, a velika nadmorska visina utječe na povećanje količine 

padalina te se ova cjelina odlikuje umjereno kontinentalnom do planinskom klimom. 

Oskudan broj stanovnika uvjetuje usporen gospodarski razvoj ovog dijela Županije. Od 

gospodarskih djelatnosti izražene su drvna industrija i šumarstvo, a bogati šumski i vodni 

resursi, raznolikost flore i faune te iznimna kvaliteta zraka omogućuju dobru podlogu za 

razvoj turističkih djelatnosti. 

Sa svojom širokom lepezom staništa, gorsko se područje Primorsko-goranske županije može 

pohvaliti posebnim prirodnim vrijednostima koje se znatno razlikuju od onih na otocima i 

priobalju. No upravo sva ta raznolika i neobično kontrastna područja Primorsko-goranske 

županije daju joj poseban vrijednosni status unutar šireg europskog okvira. Biološko 

bogatstvo može se tumačiti činjenicom što je na ovom prostoru prema paleontološkim 

nalazima bilo pribježište flore i faune (refugij) za zadnjeg ledenog doba, tako da ovdje danas 

nalazimo čitav niz reliktnih i endemičnih vrsta. Pored rijetkih, krupnih i grabežljivih vrsta 

23

sisavaca (vuk, medvjed, ris, vidra…) te rijetkih i ugroženih vrsta ptica (bjeloglavi sup, suri 

orao, škanjac osaš, tetrijeb gluhan…) na kopnu, i vodeni svijet očuvanih goranskih rijeka nudi 

svoje posebnosti. Kupa, kao najočuvanija i još uvijek čista gorska rijeka, odlikuje se u Europi 

ugroženim vrstama riba (lipljen, potočna pastrva, mladica…), kao i nizom rijetkih i 

endemičnih beskralješnjaka. 

Poznati hrvatski botaničar, prof. dr. Ivo Horvat, nazvao je planine Gorskog kotara "hrvatskim 

vratima" kroz koja su se u prošlosti odvijala brojna strujanja planinskih vrsta s Alpa prema 

Dinaridima i obrnuto. Planine u Gorskom kotaru imale su golemo značenje u prodoru alpske i 

arkto-alpske flore i vegetacije na europski jugoistok, osobito za vrijeme ledenih doba. Takva 

vegetacija s nizom rijetkih biljnih i životinjskih vrsta - glacijalnih i borealnih relikata, sačuvala 

se zajedno s brojnim endemičnim planinskim vrstama sve do danas na najvišim vrhovima 

Gorskog kotara: Risnjaku, Snježniku, Bjelolasici i Bijelim i Samarskim stijenama. 

Zbog pretežno krških obilježja krajolika Županije, pažnju posebno zaslužuju geomorfološki i 

hidrogeološki vrijedni dijelovi prirode s podzemnim prostorima, jedinstvenom endemičnom 

podzemnom faunom i vodnom mrežom, kao i prirodni i kultivirani krajolici krša koji su uz 

bogatstvo i specifičnost živog svijeta od golemog znanstvenog i kulturnog značenja, a 

također imaju znatan gospodarski potencijal zbog mogućnosti razvitka ekoturizma. Na kršu 

se znakovito preklapa potreba zaštite prirode sa zaštitom resursa pitke vode i najvrednijih 

plodnih poljoprivrednih tala županije, bez čega je nemoguće zamisliti daljnji život i održivi 

razvitak ovog područja. 

Morski dio Županije obuhvaća najveći dio Kvarnerskog zaljeva s Riječkim zaljevom, 

Velebitskim i Vinodolskim kanalom, Kvarnerićem i Kvarnerom kao zasebnim cjelinama 

akvatorija koji razdvajaju četiri velike otočne skupine: Krka, Raba, Cresa i Lošinja. Uz ova 

četiri velika otoka, još je nekoliko manjih otoka te niz otočića, hridi i grebena. U Primorskogoranskoj 

županiji ukupno je 55 otoka, dok je broj hridi i grebena teže ustanoviti, ali se 

procjenjuje da je hridi više od šezdeset, a grebena više od deset. Svaki od njih zaseban je 

svijet i ekosustav u malom. 

Priobalni i otočni dijelovi Primorsko-goranske županije prave su riznice prirodnih vrijednosti 

koje se zbog drevne naseljenosti ovih prostora isprepleću s vrijednostima kulturne baštine. 

Dugotrajna naseljenost i intenzivan život kroz povijest ostavili su trajni pečat na krajobrazu 

kvarnerskih otoka i priobalja. U Primorsko-goranskoj županiji ima gotovo do pustoši ogoljelih 

kamenitih područja, i to osobito na kvarnerskim otocima - Krku, Cresu i Rabu, te u istočnim 

dijelovima priobalja. Dijelovi kvarnerskih otoka i obale danas su obešumljeni do kamenite 

podloge i napušteni, a nekad je i u tim područjima bujao život. Surovom ljepotom krajobraza 

ističu se, primjerice, ogoljele krške zaravni iznad Bašćanske kotline na južnom dijelu otoka 

Krka, vršni predjeli Kamenjaka na otoku Rabu, te pojedini prostrani dijelovi otoka Cresa. 

Nekad je u tim predjelima bilo mnogo više stoke nego danas, postojali su pojedini izolirani 

zaseoci te brojni pastirski stanovi koji sada zjape prazni, u ruševinama, ili čak jedva možemo 

nazrijeti njihove nekadašnje lokacije. Na pojedinim lokalitetima vidljive su guste mreže 

terasastih suhozida i suhozidima ograđenih dolčića, što je očit znak da su se ovdje nekad 

uzgajale vinova loza i druge poljoprivredne kulture i vodila stalna borba s prirodnim silama. 

Težaci su mukotrpnim radom, doslovno na svojim leđima, nanosili plodno tlo na takve terase 

i u dolčiće, brižljivo ih oblikujući u skladu s prirodnim silama, ograđujući kamenom, 

neprestano se boreći s prijetećom erozijom, burom, otplavljivanjem tla i sušom. Nažalost, 

priroda, ali i moderniji, lakši način života učinili su svoje i (zasad?) odnijeli pobjedu. 

Posljednjih se godina neke od takvih terasastih podina postupno obnavljaju, kao što je 

primjerice slučaj s poznatim bakarskim terasama - prezidima. 

24

Voda, održavateljica života na kršu otoka i priobalja, brzo ponire u podzemlje, ostavljajući na 

površini tek oskudne vodene oaze poput krških lokvi. U krškom podzemlju buja specifičan, 

tih, potpuno osebujan živi svijet s velikim brojem endemičnih vrsta i podvrsta. 

Tradicionalna poljoprivreda kvarnerskih otoka sa svojom prestižnom granom, ovčarstvom, 

još se održava, a s njom i posljednje populacije jedne od najugroženijih europskih ptica - 

bjeloglavog supa. Specifičnost je kvarnerske populacije supova da gnijezde na liticama 

neposredno iznad mora. Litice i goleti kvarnerskih otoka i priobalja čuvaju također endemičnu 

floru i faunu, poput stenoendema velebitske degenije, modrog istarskog zvončića, 

bodljikavog primorskog mekinjaka, rijetke paprati - kvarnerskog jelenka, svojstvene biljke 

litica - dalmatinske zečine, endemičnih kukaca i puževa. 

Otočna cjelina ima izrazite značajke mediteranske klime, a sastavljena je od dva niza otoka - 

zapadnog s Cresom i Lošinjem i nekoliko manjih otoka, te istočnog s Krkom i Rabom te 

manjim nenastanjenim otocima. Kvarnerski su otoci površinom i brojem stanovnika najveći 

na Jadranu, a karakteristične gospodarske djelatnosti su turizam, ugostiteljstvo te djelomično 

poljoprivreda i ribarstvo. Najveći naseljeni otoci Županije su Krk i Cres (svaki 406 km 2 ), zatim 

slijede Rab (91 km 2 ) i Lošinj (75 km 2 ), a stalno naseljeni, ali površinom znatno manji otoci su 

Unije (17 km 2 ), Ilovik (6 km 2 ) i Susak (4 km 2 ). 

Cres i Lošinj građeni su od krednih vapnenaca i dolomita. Stalnim pritokom kišnice u 

središnjem dijelu Cresa formiralo se Vransko jezero u jednoj od dolomitnih udolina. Sjeverni 

dijelovi otoka, za razliku od srednjih i jugozapadnih predjela, imaju manje plodnog tla i 

skromniju vegetaciju, što je rezultat utjecaja bure i kopnenih meteoroloških uvjeta. 

Krk se sastoji od tri reljefno različita dijela. Na sjeveru je rijetko naseljena niska vapnenačka 

zaravan. Središnji dio je najnaseljeniji i zauzima više od polovice površine otoka. Zbog 

izmjene vapnenaca i dolomita, reljef je blago valovit i prekriven vegetacijom. Južni dio 

zauzima otprilike trećinu površine otoka, od čega gotovo polovica otpada na 350-400 metara 

visoku vapnenačku zaravan. 

Rab je jedan od najnaseljenijih otoka i jedini s kontinuiranim porastom broja stanovnika. Otok 

se sastoji od četiri uzdužne zone - dvije flišne i dvije vapnenačke. Izmjena propusnih i 

nepropusnih stijena na otoku uvjetovala je nastanak brojnih izvora. 

2.2. Sažeti prikaz prirodnih osobitosti Primorsko-goranske županije 

GEOLOŠKA PODLOGA 

Na raznolikoj geološkoj podlozi pojedinih dijelova Županije izmjenjuju se: 

• karbonatne mezozojske i paleogenske stijene, paleozojski i trijaski klastiti, 

• flišne stijene paleogena, 

• proluvijalno-aluvijalni i jezerski sedimenti na kopnu, 

• marinski sedimenti u podmorju. 

Karbonatne stijene uglavnom su okršene; za njih je značajna površinska bezvodnost i 

dubinsko protjecanje podzemnih voda. Po svojstvima se razlikuju vapnenci i dolomiti. Zbog 

lakšeg trošenja, na dolomitima je razvijen umireniji i zaobljeniji reljef, a ti dijelovi su obično i 

zeleniji. Vapnenci su najčešće okršeni s razvijenim površinskim i podzemnim krškim oblicima 

(litice, škrape, kamenice, grohote, ponikve, speleološke pojave i dr.). Cjelovitost kompleksa 

karbonatnih stijena u kontinentalnom dijelu Županije isprekidana je pojavama 

vodonepropusnih stijena koje pripadaju klastičnim kompleksima paleozoika i trijasa. 

25

Eruptivne stijene, koje najvjerojatnije pripadaju srednjem trijasu, nalaze se na vrlo malim 

površinama kod Benkovca Fužinskog i Lepenice. 

„Lesni“ otoci su Susak i Srakane, na kojima su na karbonatnoj podlozi nataložene debele 

naslage pijeska čiji se postanak tumači eolskom teorijom (pijesak donesen djelovanjem 

vjetra za vrijeme ledenih doba!). 

TLA 

Od 58 različitih tipova tla, usko vezanih uz geološku podlogu, klimu i vegetaciju, posebno se 

ističu: 

VODE 

• plitka i kamenita tla, osobito u priobalju i na otocima (tla kamenjara, smeđa tla na 

vapnencu), 

• crvenice u ponikvama i udubljenima terena, i to osobito u nižim predjelima, 

• rendzine i planinske crnice u gorskim predjelima, 

• rankeri, lesivirana tla, podzoli, distrična smeđa tla u gorskim predjelima s mnogo 

oborina, 

• antropogena rigolana tla i antropogena tla na terasama, 

• rijetki tipovi tla (hidromorfna tla, zaslanjena tla, sirozemi itd.). 

Pojava površinskih vodotoka i stajaćih voda u Primorsko-goranskoj županiji u velikoj je mjeri 

odraz geološke strukture područja, ali i izdašnosti oborina. Karakteristike voda su sljedeće: 

• površinska bezvodnost i dubinsko protjecanje podzemnih voda na karbonatnim 

okršenim stijenama, 

• razgranata hidrografska mreža s površinskim vodotocima na vodonepropusnim 

stijenama, 

• rijeka Kupa - najznačajniji vodotok u Primorsko-goranskoj županiji, 

• duboki krški izvori vokliškog tipa (Kupa, Kupica, Kamačnik), 

• umjetne akumulacije - Lokvarsko jezero, jezero Križ, jezero Bajer te akumulacije 

Lepenica i Potkoš, Driveničko jezero u Vinodolu, 

• Vransko jezero na otoku Cresu - svjetski hidrološki fenomen, 

• bašćanska Suha rečina (Vela rika) - jedini stalni površinski vodotok na jadranskim 

otocima. 

KLIMA 

Klimatske prilike Županije vrlo su raznolike, jer reljefna barijera sjeverozapadnih Dinarida 

sprečava jače utjecaje mora prema kontinentalnom zaleđu, ali i, sa suprotne strane, utjecaje 

kontinentalnog zaleđa na primorje. 

Mjesna klima najviše ovisi o nadmorskoj visini i blizini mora: 

• mediteranska na kvarnerskim otocima i uz more (vruća ljeta, a kišno razdoblje 

isprekidano u jeseni, zimi i u proljeće, godišnji prosjek oborina je 1.250 mm), 

• submediteranska na primorskim padinama (temperature su nešto niže, osobito zimi, 

a količine oborina nešto veće), 

• kontinentalna u većem dijelu Gorskog kotara (klima je oštra, godišnje temperature 

su niske, a količina oborina najveća je u Hrvatskoj – prosjek 3.600 mm, zimi u tim 

područjima pada mnogo snijega). 

26

Područja krških ponikava i uvala posjeduju specifičnu mikro i mezoklimu - specifična su 

mrazišta koja se odlikuju fenomenom "obrata vegetacijskih pojasa". U dubokim risnjačkim 

ponikvama i uvalama temperatura se može u bilo koje godišnje doba spustiti ispod ništice! 

Najzastupljeniji vjetrovi: 

• bura - hladan i suh vjetar koji puše na mahove, često velikom snagom i brzinom iz 

sjeveroistočnog kvadranta. Može se pojaviti u bilo koje doba godine, ali češće zimi. 

Stvara oblake morske pjene i posolicu. Najveće brzine bure u Primorsko-goranskoj 

županiji izmjerene su dana 14. studenog 2004. kada je na Krčkom mostu udar bure 

dosegnuo 215 km/h. 

• jugo – vjetar južnog kvadranta donosi vlagu i kišu, a zimi snijeg koji se taloži na 

planinskim barijerama. Puše kontinuirano i stvara dosta velike valove. Jugo donosi 

tmurno i kišovito vrijeme. 

MORE 

More zauzima oko 55% površine Primorsko-goranske županije i obuhvaća pretežni dio 

Kvarnerskog zaljeva koji četiri otočne skupine dijele na: 

• Velebitski kanal, 

• Vinodolski kanal, 

• Riječki zaljev, 

• Kvarnerić i 

• Kvarner. 

Stanje morskog okoliša Županije određuju mehanizmi izmjene vodenih masa u središnjem i 

sjevernom Jadranu, kao i izraženi antropogeni utjecaji u pojedinim dijelovima akvatorija. 

OTOCI 

Karakteristike otočne cjeline Županije su sljedeće: 

• U Županiji ima ukupno 55 otoka. 

• Četiri su velike otočne skupine: otoka Krka, Raba, Cresa i Lošinja. 

• Osim četiri velika otoka, u Županiji postoji još nekolicina manjih otoka, ali i čitav niz 

otočića. 

• Unutar granica Županije ima više od šezdeset hridi i desetak grebena. 

OBALA 

Primorski dio (kopneno priobalje) može se raščlaniti na: 

• liburnijsko priobalje, 

• riječko priobalje i 

• crikveničko-vinodolsko priobalje. 

PLANINE 

Gorski dijelovi obuhvaćaju šumovita prostranstva Gorskog kotara i gorske lance Učke i 

Ćićarije. 

U Primorsko-goranskoj županiji izdižu se najviši vrhovi: 

• Bjelolasica 1.534 metra; 

• Risnjak 1.528 metara; 

27

• Snježnik 1.505 metara; 

• Učka 1.401 metar; 

• Obruč 1.376 metara; 

• najviši gorski vrh na kvarnerskim otocima - Gorice (648 metara) na otoku Cresu. 

U Primorsko-goranskoj županiji postoje 73 vrha koji su viši od 1.250 metara. 

VEGETACIJA 

Klimazonalna vegetacija na prostoru Županije pripada isključivo šumama. Razlikujemo 

nekoliko desetaka šumskih zajednica koje su bogato raščlanjene u nekoliko zona i 

visinskih pojasa. 

Na prostorima koji zbog ekoloških uvjeta nisu pokriveni šumom razvijene su zajednice: 

• stijena, 

• planinskih rudina, 

• poplavnih i močvarnih staništa, 

• cretova itd. 

Ove nešumske zajednice imaju veliko prirodoznanstveno značenje, jer predstavljaju rijetke i 

ugrožene tipove vegetacije i sadrže brojne endemične i reliktne vrste. 

Livade i pašnjaci nastali su potiskivanjem šuma, a danas ih zbog napuštanja poljoprivrede 

ponovo osvaja šumski svijet. 

ZONALNO RAŠČLANJENJE VEGETACIJE 

S obzirom na vegetacijsko raščlanjenje, na prostoru Županije, možemo razlikovati sljedeće 

zone: 

1) Zona zimzelenih šuma i makije hrasta crnike razvijena je na toplijim dijelovima 

kvarnerskih otoka i isprekidano na liburnijskoj obali do Medveje. 

2) Zona listopadne submediteranske vegetacije razvijena je na većem dijelu otoka 

Krka, na sjevernim dijelovima otoka Cresa, te u najvećem dijelu primorja. Sastoji se 

pretežno od degradiranih šuma i šikara bijelog graba i hrasta medunca, te od 

kamenjarskih pašnjaka i livada. 

3) Mediteransko-montani vegetacijski pojas sa šumama i šikarama crnoga graba i 

posebnim tipovima kamenjarskih pašnjaka bogatog florističkog sastava. Prostire 

se u visinskom rasponu od 450 – 900 m na padinama primorskog niza planina. 

4) Zona umjereno vlažnih bukovih šuma prostire se na Učki i u najvećem dijelu 

Gorskog kotara. Horizontalno i visinski raščlanjena je na nekoliko zajednica u kojima 

je najzastupljenija bukva. Uz bukvu, u posebnom visinskom pojasu susreće se i jela. 

Potiskivanjem šuma nastale su gorske livade i vrištine. 

5) Zona umjereno vlažnih šuma hrasta kitnjaka i običnog graba obuhvaća rubne 

dijelove Gorskog kotara prema kontinentu. Ovdje su zastupljene livade, bujadnice i 

vrištine. Tlo je mjestimice pogodno za poljoprivredu. 

6) Zona klekovine planinskog bora obuhvaća najviše dijelove Gorskog kotara. U ovoj 

se zoni pored klekovine razvila i vegetacija stijena i planinskih rudina. 

FLORA 

Na razmjerno malom, ali ekološki raznolikom prostoru susreću se mediteranska i 

eurosibirsko-sjevernoamerička regija sjevernog svijeta (holarktisa), a navedena različitost 

regija uzrokuje veliko bogatstvo flore. Osnovne karakteristike flore Županije su sljedeće: 

28

• flora višega bilja (cvjetnice i papratnjače) Županije broji preko 2.700 vrsta, 

• pojedini otoci brojem od preko 1.300 biljnih vrsta premašuju sveukupan broj vrsta 

nekih europskih država, 

• među biljnim endemima prevladavaju kvarnersko-liburnijski i ilirsko-jadranski endemi. 

FAUNA 

Fauna je neobično bogata i raščlanjena prema raznolikim staništima. Osobitosti faune su 

sljedeće: 

• posljednja populacija bjeloglavih supova u Hrvatskoj, 

• rezidencijalna populacija dupina u cresko-lošinjskom akvatoriju, 

• stabilne populacije sva tri velika europska mesoždera – vuka, risa i medvjeda, 

• brojne endemične vrste - ističe se podzemna krška fauna, značajna zbog jedinstvenih 

oblika i relikata (zabilježeni su čovječja ribica te cijeli niz endemičnih vrsta pužića, 

račića, lažištipavaca, kornjaša i drugih skupina beskralješnjaka). 

ŽIVI SVIJET I STANIŠTA U MORU 

Podmorje Primorsko-goranske županije vrlo je raznoliko i bogato biljnim i životinjskim 

svijetom. Zanimljivo je istaknuti da je kvarnerski akvatorij razmjerno mlad po postanku, jer je 

nastao podizanjem razine Jadranskog mora za stotinjak metara nakon posljednje (würmske) 

oledbe, dok je prije toga ovo područje bilo kopno. 

Najvažnije podmorske zajednice su: 

• koraligenske zajednice, 

• zajednice livada morskih cvjetnica, 

• zajednice fotofilnih alga, 

• zajednice zamuljenih pijesaka, 

• zajednica finih ujednačenih pijesaka, 

• zajednica grubih organogenih pijesaka, i druge. 

Najvrednije podmorske biocenoze predstavljaju livade morske cvjetnice voge (Posidonia 

oceanica) i koraligenske zajednice. Voga je odličan indikator očuvanosti okoliša, a ima 

prvorazrednu ulogu kao zaklonište i mrijestilište riba i ostalih pridnenih organizama. Oko 

otoka lošinjskog arhipelaga nalaze se najprostranije i najbolje očuvane sastojine voge u 

cijeloj Primorsko-goranskoj županiji, što ovu otočnu skupinu čini posebno važnom za 

očuvanje bogatstva podmorskog živog svijeta. Očuvana podmorska staništa ovog tipa 

dijelom su omogućila zanimljivu pojavu stalnog zadržavanja populacije dupina, kao i često 

navraćanje morskih kornjača uz obale Lošinja i Cresa. 

Koraligenske biocenoze su zbog bogatstva živog svijeta vrlo privlačne sportskim roniocima, a 

zbog niza atraktivnih i rijetkih organizama i spektakularnih podmorskih krajobraza važne su i 

u zaštiti podmorja. 

OPĆE KARAKTERISTIKE PRIRODNE BAŠTINE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE 

• veliko bogatstvo biološke i krajobrazne raznolikosti; 

• ljepota i razmjerna očuvanost prirodnih predjela; 

• reljefna razgibanost i geomorfološka raznolikost; 

• bogata i raznolika vegetacija s brojnim ugroženim i endemičnim biljnim zajednicama; 

29

• kontinentalno, planinsko i sredozemno biogeografsko područje isprepliću se na 

razmjerno malom prostoru; 

• floristički jedan od najbogatijih dijelova Hrvatske; 

• ugrožene krupne vrste sisavaca, divljih zvijeri i rijetkih ptica; 

• brojni endemi i relikti svojstveni za područje Županije; 

• genetski resursi očituju se u nizu autohtonih tradicijskih sorti i pasmina kulturnog bilja 

i životinja; te 

• mnogobrojne vrste i područja značajni za Nacionalnu ekološku mrežu i europsku 

mrežu NATURA 2000. 

30

3. Podaci o stanju prirode na području Primorsko-goranske županije s analizom 

ugroženosti i smjernicama za zaštitu 

3.1. Krajobrazi 

Primorsko-goranska županija odlikuje se izrazitom krajobraznom raznolikošću. U Izvješću o 

stanju okoliša iz 2002. godine prepoznato je više od 50 osnovnih tipova krajobraza u 

Primorsko-goranskoj županiji, te su izdvojeni značajniji primjeri, osnovne značajke svakog 

tipa, osnovne funkcije krajobraza, kao i njihova ugroženost, odnosno trendovi promjena. 

Osnovni problemi ostali su do danas uglavnom nepromijenjeni, a uočeni nepovoljni trendovi 

u krajobrazima i dalje se nastavljaju. Tablica o krajobrazima Primorsko-goranske županije, 

objavljena u Izvješću o stanju okoliša iz 2002. godine, za potrebe ovog Izvješća nadopunjena 

je novijim podacima i pokazuje aktualno stanje u krajobrazima (tablica 2.). 

Gorski kotar te unutrašnjost otoka i priobalja kao tipično ruralna područja, izdvajaju se kao 

najnenaseljeniji dijelovi Primorsko-goranske županije i pripadaju među najrjeđe naseljena 

područja Republike Hrvatske. Također, u tim je područjima struktura stanovništva izrazito 

nepovoljna, jer je u brojnim selima i zaselcima, ukoliko nisu potpuno napušteni, ostalo 

uglavnom starije stanovništvo, pa su čitavi predjeli u procesu socijalnog i ekonomskog 

odumiranja, što se vrlo nepovoljno odražava na sliku krajobraza. 

Problem depopulacije među najznačajnijim je čimbenicima koji mogu utjecati na razvoj 

krajobraza. To je i osnovni razlog zbog kojeg bi oblici turizma prijateljski prirodi (eko i ruralni 

turizam) mogli biti značajni za njihovu obnovu. 

Brojna sela i zaselci, kao sastavni dijelovi ruralnog krajobraza, od kojih su mnogi zapušteni ili 

napola zapušteni s uglavnom starijim stanovništvom, vape za obnovom i pokretanjem 

određenih gospodarskih aktivnosti. Stoga se, primjerice, ruralni turizam nameće kao vrlo 

prihvatljiva i obećavajuća opcija. Od zaštićenih područja i područja koja su planirana za 

zaštitu prostornim planovima, najviše uvjeta za razvitak ruralnog turizama ima dolina rijeke 

Kupe, premda bi i neki drugi za zaštitu predviđeni predjeli također mogli biti turistički vrlo 

atraktivni. Nadalje, poticajna sredstva u poljoprivredi mogla bi također odigrati značajnu 

ulogu u revitalizaciji zapuštenih ruralnih područja i krajobraza. 

Zaštićena područja trebala bi odigrati važnu ulogu u zaustavljanju propadanja brojnih 

naslijeđenih vrijednosti i značajki ruralnog krajobraza, iščezavanja bujnih i raznolikih cvjetnih 

livada košanica, pašnjaka i ostalih tipova travnjaka koji sada zarastaju šumom i šikarom, 

iščezavanja genetskih vrijednosti i raznolikosti lokalnih autohtonih pasmina i sorti životinja i 

biljaka, te iščezavanja cijelih biocenoza (životnih zajednica) s brojnim biološkim vrstama,. 

Zaštićena područja mogla bi i trebala postati svojevrsna središta očuvanja tradicionalnih 

ruralnih aktivnosti koje štite naslijeđene tipove krajobraza. Tako bi se , primjerice, u 

zaštićenim područjima, osim tradicionalne poljoprivrede, moglo poticati korištenje 

tradicionalnih vještina, znanja, obrta i sličnih aktivnosti, kao što se to već sada djelomično 

provodi u Nacionalnom parku Risnjak i Parku prirode Učka. 

Krajobraz se prema definiciji Europske konvencije o krajobrazima označuje (usp. Odluku o 

proglašenju Zakona o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima, NN 12/02) kao 

„određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja 

prirodnih i/ili ljudskih čimbenika“. Zbog činjenice da se krajobrazi mogu razvijati pod snažnim 

antropogenim utjecajima, planiranje prostora ima osobito značenje u oblikovanju krajobraza. 

Za razvitak idealnog kulturnog krajobraza, od presudne važnosti bio bi uravnoteženi odnos 

očuvanosti prirodnih elemenata krajobraza i čovjekove intervencije. 

Zbog velike doze subjektivnosti u postupku vrednovanja krajobraza, za prirodne, a posebno 

za kulturne krajobraze, nije jednostavno načiniti popis prioriteta u smislu njihovog izdvajanja 

31

kao osobito vrijednih i za zaštitu prirode značajnih područja. Ono što pojedine krajobraze 

izdvaja je njihova neponovljivost, način ispreplitanja elemenata krajobraza, i njihov identitet. 

Prema Sadržajnoj i metodskoj podlozi Krajobrazne osnove Hrvatske 7 , prostor Republike 

Hrvatske podijeljen je na 16 osnovnih krajobraznih jedinica, temeljem prirodnih obilježja 

krajobraza. Pri takvoj podjeli, čitav prostor Primorsko-goranske županije može se podrediti 

samo dvjema krajobraznim jedinicama: krajobraznoj jedinici Kvarnera i Velebita, te 

krajobraznoj jedinici Gorskog kotara. 

Korak dalje u klasifikaciji i sistematizaciji primorsko-goranskih krajobraza je pokušaj 

klasifikacije krajobraza predložen u Strategiji zaštite okoliša Primorsko-goranske županije 8 . U 

Strategiji je, vjerojatno, po prvi put u Hrvatskoj predočena i klasifikacija podmorskih 

krajobraza, s obzirom na veliku atraktivnost podmorja Primorsko-goranske županije, kakvu je 

doživljavaju, ili bi je mogli doživjeti, primjerice, podmorski ronioci, turisti u malim 

podmornicama ili brodicama s prozirnim dnom, posjetitelji podmorskih parkova (kakvi su 

popularni ponegdje u svijetu, ali ih u našim krajevima još nema) i slično. Brojnije posjećivanje 

podmorskih krajobraza u budućnosti, kao što su primjerice oni najatraktivniji i najosebujniji u 

Županiji (potopljene podmorske litice, podmorske špilje ili potopljeni krški krajobrazi), 

rezultirat će povećanom zanimanjem za njih i pojačanom potrebom njihove zaštite. 

Od kopnenih krajolika Primorsko-goranske županije, neponovljivošću, posebnom ljepotom i 

očuvanim identitetom, ali i velikom ranjivošću, izdvajaju se „krajobrazi starih akropolskih 

primorskih gradića“ (primjerice Lubenice, Brseč, Mošćenice, Veprinac ili Kastav) u kojima se 

na najljepši način stapaju elementi kulturne i prirodne baštine. Takvih, neponovljivih, a vrlo 

ranjivih tipova krajobraza koji bi trebali biti predstavnici i pokretači regionalnog identiteta, 

može se u Primorsko-goranskoj županiji izdvojiti još nekoliko. Za sve tipove primorskogoranskih 

krajobraza, kako kopnene, tako i podmorske, navedeni su u tablici 2. značajniji 

primjeri, njihove osnovne značajke, funkcije te ugroženost i trendovi promjena. 

Mogući problemi prilikom planiranja, oblikovanja i zaštite krajobraza 

‣ Nepostojanje unificiranog sustava identifikacije, klasifikacije i evaluacije krajobraza. 

‣ Jako izraženi subjektivni moment u procjenjivanju krajobraza. 

‣ Potreba holističkog modela u pristupu krajobrazima (ispreplitanje i interferencija 

mnogih disciplina kao što su prirodne znanosti, agronomija, arhitektura, urbanizam, 

geografija, arheologija, istraživanje toponimije, kulturološke studije i slično). 

‣ Interaktivna suradnja između navedenih struka kod prostornog planiranja tek je u 

začecima i potrebna je razrađenija metodološka potpora. 

‣ Kašnjenje s uvođenjem prikladne metodologije planiranja krajobraza i postupaka 

procjene utjecaja značajnijih zahvata na krajobraz. 

‣ Kašnjenje u donošenju krajobraznih osnova za pojedine prostorne cjeline. 

‣ Nedovoljno razvijena svijest o vrijednostima krajobraza u Primorsko-goranskoj 

županiji. 

‣ Presijecanje tradicijskih poveznica pojedinih krajobraza ili njihovih sastavnica zbog 

velikih infrastrukturnih zahvata, širenja građevinskih područja i sl. Mnogi ranije dobro 

povezani krajobrazi i njihovi prirodni koridori-poveznice (obala-zaleđe ili planina- 

7 Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja – Zavod za prostorno planiranje i 

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Zavod za ukrasno bilje i krajobraznu arhitekturu, Zagreb 

1999. 

8 Primorsko-goranska županija, Rijeka, 2005. 

32

podnožje) velikim antropogenim zahvatima u prirodu bivaju neprirodno odcijepljeni i 

izolirani (tzv. fragmentacija krajobraza). 

‣ Neprimjereni projekti izgradnje trajno uništavaju neponovljive prirodne ili kulturne 

krajobraze koji bi trebali biti osnova i pokretači stvaranja prepoznatljivog regionalnog 

identiteta. 

‣ Pretjerana „tehnizacija“ krajobraza smanjuje estetsku vrijednost i privlačnost 

krajobraza (žice dalekovoda, elektrovodovi, telekomunikacijski objekti na mnogim 

istaknutijim glavicama ili vrhovima, kanalizirana i betonirana korita potoka i rijeka i 

drugo). 

‣ Napuštanje tradicijskih aktivnosti u krajobrazima dovodi do erozije krajobrazne i 

biološke raznolikosti (najdramatičniji primjer u Primorsko-goranskoj županiji je 

napuštanje tradicijskih poljoprivrednih djelatnosti i posljedično odumiranje raznolikosti 

travnjaka). 

Tablica 2: Krajolici Primorsko-goranske županije 

TIP KRAJOLIKA 

ZNAČAJNIJI 

PRIMJERI U 

PGŽ 

OSNOVNE 

ZNAČAJKE 

OSNOVNE 

FUNKCIJE 

UGROŽENOST/ 

TRENDOVI 

PROMJENA 

K O P N E N I 

K R A J O L I C I 

(Pret)planinski 

krajolici Gorskog 

kotara 

u pojasu klekovine 

planinskog bora i 

klekovine bukve 

hrbat Snježnika, 

Risnjaka, 

Međuvrhi, 

Guslica, Planina, 

Jelenc, Medvejci, 

Crni vrh, 

Bjelolasica, 

vrhovi Burnog 

Bitoraja i 

Viševice, Bijele i 

Samarske stijene 

itd. 

Pretežno šumski krajolici 

vrhovi, kose, 

grebeni i padine 

obrasli 

pretplaninskim 

rudinama i 

klekovinom 

bora i bukve, 

često s većim 

površinama 

raskidanih 

stijena, između 

vrhova 

smještene 

ponikve, od 

krških 

podzemnih 

pojava 

zastupljene 

osobito jame 

snježnice 

očuvan okoliš, 

staništa mnogih 

rijetkih i 

ugroženih 

bioloških 

zajednica i vrsta, 

izrazite estetske 

vrijednosti – 

rekreacijska i 

turistička 

funkcija, nekoć 

zastupljeno 

planinsko 

gospodarstvo – 

ljetna ispaša 

ovaca, gotovo 

zamrlo 

zasad nisu 

osobito ugroženi, 

izgradnja većih 

planinskih 

rekreacijskih 

središta može 

dovesti do 

nepredvidivih 

posljedica, 

moguća ugroza 

najvrednijih 

vidikovaca 

vojnim i 

komunikacijskim 

objektima, 

uočljivi trendovi 

prodiranja 

klekovine bora 

na planinske 

rudine koje se 

već dugi niz 

godina 

gospodarski ne 

iskorišćuju 

(napomena: 

dijelovi 

pretplaninskih 

krajolika s 

prevladavanjem 

travnatih rudina 

mogu se pribrojiti 

i u skupinu 

ruralnih krajolika, 

33

(Pret)planinski 

šumski krajolici 

Gorskog kotara 

Gorski krajolici u 

graničnom području 

primorja 

veći broj vrhova i 

kosa u području 

pretplaninskih 

bukovih šuma 

(Bukova gora, 

Bačva, 

Janjičarski vrh, 

V. Višnjevica, V. 

Javornica, 

Mirkovica, 

Janjčarica, 

Jasenovica) 

Učka, dio 

Ćićarije, Obruč, 

Pliš, Tuhobić, 

Medveđak, 

Zagradski vrh 

vrhovi preko 

1200 m 

nadmorske 

visine 

uglavnom 

obrasli pretplaninskom 

bukovom 

šumom, često 

strmih padina 

vrhovi 

djelomično 

obrasli 

primorskom 

bukovom 

šumom, 

djelomično goli, 

često s 

površinama 

travnatih padina 

(pašnjaci) 

uglavnom 

zaštitne funkcije 

šuma, a manje 

gospodarske, na 

udaljenim 

vrhovima 

ponegdje se još 

nalaze pjevališta 

ugroženog 

tetrijeba gluhana 

poljoprivredne 

aktivnosti znatno 

reducirane 

(paša, košnja), 

vrijednost 

područja za 

šumarstvo u 

nekim 

područjima 

izrazitija (“bijela 

bukva” na Učki i 

Ćićariji), 

specifičan i 

vrijedan biljni i 

životinjski svijet, 

estetski moment 

često izražen 

(prvorazredni 

vidikovci na 

Kvarner!) 

ali današnji 

antropogeni 

utjecaji na njih su 

zanemarivi) 

moguća ugroza 

istaknutih vrhova 

vojnim i 

komunikacijskim 

objektima, 

u posljednje 

vrijeme nešto se 

intenzivnije 

gospodari pretplaninskim 

šumama, 

ukoliko se 

previše otvori 

šumski sklop 

moguća je 

pojava erozije tla 

Telekomunikacijs 

ki objekti i radar 

na vrhu Učke, 

znatno 

smanjenje 

travnatih 

površina 

zarastanjem 

šumom i šikarom 

zbog napuštanja 

paše i košnje, 

učestali požari, 

erozija, ispaša 

poludivljih konja 

bez nadzora, 

izgradnja 

šumske ceste na 

Obruču prijeti 

nadiranjem offroad 

vozača koji 

ne poštuju 

propise zaštite 

prirode, žurno 

potrebna zaštita 

planine Obruč, 

Lisina zaštićena 

kao značajni 

krajobraz! 

Kontinentalni gorski 

šumski krajolici na 

karbonatima 9 

veliki šumoviti 

prostori Gorskog 

kotara 

gorovit krški 

reljef obrastao 

pretežno 

šumama bukve 

i jele (pokriveni 

krš), unutar 

šume česte su 

šumarstvo, 

lovstvo, 

rekreacija, 

poljoprivredno 

korištenje laza 

gotovo je 

potpuno zamrlo 

šuma se 

intenzivno 

iskorištava, 

otvaraju se 

brojne šumske 

prometnice i 

vlake, šumske 

9 Mogu se dalje raščlaniti na uže krajobrazne cjeline odnosno tipove i podtipove. 

34

Krajolici šumskih 

kompleksa na 

klastitima Gorskog 

kotara 

Krajolici 

kontinentalnih 

vriština, bujadnica i 

šumaraka 

Gorski i brdski 

krajolici primorja 

(mediteranskomontanski 

krajolici) 

Šumski krajolici 

primorja – 

submediteran 

Krajolici šumovitih 

kompleksa otoka – 

submediteran 

razlikuju se dva 

podtipa prema 

nadmorskoj visini 

i vegetaciji 

(bukva ili jela) 

područje 

zapadnog dijela 

Grada 

Vrbovskog 

prema granici s 

Karlovačkom 

županijom 

Sisol i dijelovi 

južne Učke, 

Pliševica, 

Kamenjak, V. 

Tić, V. Stražište i 

brojni drugi 

predjeli 

priobalno 

područje od 

Brseča do Novog 

Vinodolskog 

Tramuntana, 

okolica Dobrinja, 

Dubašnica 

travnate 

šumske čistine 

– lazi 

blago valovit 

reljef s 

izrazitom 

vodnom 

mrežom i 

jarugama 

bogato 

obrastao 

šumom 

blago valovit 

reljef s plitkim 

ponikvama, 

šumarcima 

breza i hrastova 

i bujadnicma, 

“Kulissenlandschaft” 

česte ogoljele 

površine 

škrapari, 

mediteranskomontanski 

pašnjaci, vrhovi 

i padine obrasli 

šumom i 

šikarom (crni 

grab i hrastovi!) 

pretežno 

pošumljene 

padine i glavice 

od morske 

obale do 450 m 

nadmorske 

visine, obrasle 

su uglavnom 

submediteranskim 

šikarama i 

šumarcima 

vrlo slikoviti 

šumski krajolici 

na otocima, 

znatno se 

gospodarske 

šume, šuma jele 

s rebračom 

predstavlja jednu 

od najljepših 

šumskih 

zajednica 


slabije 

produktivno 

područje koje se 

danas koristi 

pretežno u 

šumarstvu, a 

manje za 

poljoprivredu 

ovi predjeli, 

nekad važni kao 

pasišta ovaca, 

danas su 

uglavnom 

zapušteni, neki 

se odlikuju 

izrazitim 

pejzažnim i 

estetskim 

vrijednostima 

uglavnom 

općekorisne 

funkcije šuma na 

kršu; uz naselja 

šumska 

vegetacija ima 

ulogu zaštitnog 

zelenila, na 

pojedinim 

mjestima unutar 

šumske 

vegetacije još se 

nalaze manje 

površine 

travnjaka što 

pridonosi 

biološkoj i 

krajobraznoj 

raznolikosti 

poseban način 

gospodarenja 

šumom – 

pedaljenje, uz 

čistine u procesu 

zarastanja 

zbog osjetljive 

geološke 

podloge pri 

šumarskim i 

građevinskim 

zahvatima treba 

paziti na eroziju i 

klizanje terena 

uglavnom 

prepušteno 

procesu prirodne 

sukcesije 

šumske 

vegetacije, što 

predstavlja 

gubitak biološke i 

krajobrazne 

raznolikosti 

učestali požari, 

erozija do 

kamenite 

podloge, danas 

ovi predjeli 

pokazuju snažnu 

tendenciju 

zarastanja 

šikarom čime se 

gubi bogata 

naslijeđena 

krajobrazna i 

biološka 

raznolikost 

šumski krajobrazi 

primorja su u 

širenju jer je 

izražen proces 

zarastanja svih 

tipova travnjaka 

šumskom 

vegetacijom, 

transformacija 

tradicijskog 

ruralnog 

krajolika, česti 

požari! 

tradicionalni 

silvo-pastoralni 

način 

35

Krajolici šumovitih 

kompleksa otoka – 

eumediteran 

Punta Križa, 

Kalifront, Dundo 

na Rabu 

razlikuju šumski 

kompleksi na 

karbonatima i 

na flišu 

guste 

vazdazelene 

šume hrasta 

crnike na 

zaravnjenom do 

blago valovitom 

reljefu 

istovremenu 

ispašu ovaca – 

drmuni, lovni 

turizam 

šumsko 

gospodarenje, 

lovni turizam, 

estetska funkcija 

gospodarenja u 

odumiranju, 

izražena sve 

teža prohodnost 

terena, izražen 

problem alohtone 

divljači i 

posljedično 

problem trovanja 

životinja 

tradicionalni 

načini 

gospodarenja u 

odumiranju, ali je 

još dosta velik 

pritisak zbog 

sječe drva i 

lovstva 

Krajolici u kojima 

prevladavaju sađene 

borove šume 

primorja i otoka 

Čikat, Pod 

Javori, Frkanj, 

Prniba i druge 

borove kulture 

sađene borove 

kulture 

uglavnom na 

blago 

nagnutom 

reljefu 

turistička uloga, 

zaštita od erozije 

velika opasnost 

od izbijanja 

požara! 

Brdski krajolici 

otoka 

(mediteranskomontanski) 

Krajolici krških polja 

Krški krajolici i krajolici na submediteranskom flišu 

Obzova, Hlam, 

Diviška, 

Kamenjak, Sis- 

Gorice, 

Osoršćica 

Ličko polje, 

Grobničko polje, 

Gomance 

najviši dijelovi 

otoka, ogoljene 

krške zaravni, 

goli ili oskudno 

pošumljeni 

vrhovi izloženi 

buri, dugački 

pastirski 

suhozidi 

protežu se u 

krajoliku, 

ograđene lokve 

zaravnjene, 

pretežno 

oskudno 

travnate 

površine u kršu, 

s debelim 

fluvioglacijalnim 

nanosima 

šljunka i pijeska 

još i danas ova 

područja koriste 

se za 

ekstenzivno 

ovčarstvo, 

planinarski i 

turistički 

zanimljivi 

predjeli, neke 

lokve ističu se 

posebnošću 

živog svijeta 

poniranje 

ponornica, 

neočekivani 

estetski kontrasti 

zaravni u 

krajoliku, 

korištenje u 

rekreacijske 

svrhe 

Izražena erozija 

vodom i vjetrom, 

ogoljivanje tla do 

geološke 

podloge 

(napomena: ovaj 

tip krajolika, zbog 

izraženog 

utjecaja ispaše 

ovaca, može se 

pribrojiti i skupini 

ruralnih krajolika) 

rane u krajoliku 

zbog 

iskorištavanja 

šljunka, osjetljiva 

vodozaštitna 

područja – 

šljunkoviti filter 

za vodu 

djelomično 

narušen 

iskopima u 

nedavnoj 

prošlosti, velike 

površine 

nekadašnjih 

travnjaka u 

procesu 

sukcesije 

(zarastanje 

grmljem i 

šikarom) 

36

Krajolici velikih 

bujičnih udolina u 

sub-mediteranu 

Krajolici 

vapnenačkih 

strmaca flišnih 

udolina i kanjona 

primorskih tekućica 

Krajolici u 

erodiranom flišu i 

kvartarnim pijescima 

otoka i priobalja 

Mošćenička 

draga, Lovranska 

draga, Banina, 

Mudna dol, 

Tomišina draga 

strmci Vinodola, 

Bašćanske 

kotline, kanjon 

Rječine i stijene 

oko izvora 

Rječine, Rebar 

na Draškom 

bregu, kanjon 

Draškog potoka u 

Martinšćici 

Lopar na Rabu, 

Voz, dijelovi 

Učke i Vinodola 

tip krajolika 

sličan 

kanjonima 

primorskih 

tekućica, 

povremeni 

snažni bujični 

tokovi, stijene, 

točila, špilje, 

raznoliki i 

ekološki 

oprečni tipovi 

šumske 

vegetacije 

kanjonska 

suženja i strme 

padine s 

vapnenačkim 

stijenama i 

točilima, vrlo 

slikoviti tip 

krajolika koji 

čini 

nerazdvojnu 

cjelinu s flišnim 

udolinama 

neobični oblici 

reljefa u 

laporima i 

pješčenjacima 

vrlo slikoviti 

krajolici, izražen 


(Sila 1987), 

podrška vrlo 

bogatom i 

raznolikom 

živom svijetu, 

neki od najrjeđih 

biljnih endema 

nađeni u ovom 

tipu krajolika! 

podrška 

bogatom, 

rijetkom i 

raznolikom 

živom svijetu – 

petrofilna 

staništa (stijene i 

točila), vrlo 

izražen estetski 

moment krajolika 

neplodno tlo, 

često turistička 

zanimljivost, 

pješčane 

piramide 

poluotoka 

Lopara 

izraženi padinski 

procesi, 

opasnost od 

požara i erozije 

izraženi padinski 

procesi, 

povremeno 

odronjavanje 

stijena niz 

strmine, 

prevladavaju 

prirodni procesi, 

opasnost od 

požara 

izražena erozija 

u flišu, moguća 

klizišta, poluotok 

Lopar zaštićen 

kao značajni 

krajobraz, 

oštećenja zbog 

izgradnje 

infrastrukture 

(probijaju se 

ceste – koje 

otvaraju put 

bujicama i 

odnošenju 

pjeskovite 

podloge), off 

road vožnja, 

nekontrolirana 

eksploatacija 

pijeska 

Krajolici periodičkih 

krških jezera 

Kukuljanske 

ponikve 

prostrana i 

duboka ponikva 

s povremenim 

krškim jezerom, 

aktivnim 

izvorima i 

ponorima, 

hidrološki, 

vegetacijski i 

geomorfološki 

fenomen 

važna u 

hidrologiji 

bakarskih 

izvorišta, 

Ponikve bi mogle 

predstavljati 

turističku 

atrakciju u 

neposrednoj 

okolici Rijeke, 

nekad se tlo dna 

Ponikvi koristilo 

za poljoprivredu, 

sada uglavnom 

Kukuljanske 

ponikve je 

potrebno zaštiti 

kao zaštićeni 

krajolik, vodno 

bogatstvo ima 

perspektivu u 

vodoopskrbi, 

zbog čega je u 

slivu 

uspostavljen 

vodoopskrbni 

rezervat 

37

Krajolici urušenih 

krških ponikvi 

Krajolici 

submediteranskih 

ponikvi 

Krajolici 

pretplaninskih i 

gorskih ponikvi i 

uvala – mrazišta 

Krajolici podzemnih 

krških prostora 

Meraške jame, 

Sovjak 

Breški dol, 

Kneždol, 

Kapitovac, 

Bezjakov dol, 

Ugorovo, Blaž, 

Sipin dolac, 

Praputnjarski 

dolac, Svinjski 

dolac i mnoge 

druge submediteranske 

ponikve 

Ceclje, V. 

Snežno, Viljska 

ponikva, Pribiniš, 

Lazac, Fratrovi 

dolci, Matić 

poljana, 

Kamerkin dol i 

mnoge manje 

ponikve i uvale 


(ponikve i uvale 

mogu se 

promatrati kao 

fizionomski 

različiti tipovi 

krajolika, ali 

sličnih ekoloških 

uvjeta – mrazišta, 

(Sijerković 2001) 

špilja Vrelo, 

Biserujka, 

Lokvarka, 

Bukovac pećina, 

Ledenica kod 

Mrkoplja i brojne 

druge špilje, jame 

i ponori u kršu 

urušene 

nekadašnje 

krške šupljine, 

a sada ponikve 

okomitih 

stjenovitih 

strana, 

geomorfološki i 

vegetacijski 

fenomen 

duboke reljefne 

uleknine – 

ponikve u 

krškom 

krajoliku 

primorja u 

kojima se često 

nakuplja deblja 

naslaga tla, 

mogu biti i 

šumovite, ali je 

onda u njima 

razvijena 

bogata 

mezofilna 

šumska 

vegetacija 

Često duboke 

šumovite 

ponikve i uvale 

travnatog ili 

stjenovitog dna, 

zbog izrazite 

temperaturne 

inverzije 

predstavljaju 

mrazišta sa 

specifičnom 

florom i 

vegetacijom, 

pretplaninska i 

montana 

smrekova šuma 

jedna je od 

posebnosti 

ovog tipa 

krajolika 

špilje, jame i 

ponori s 

kalcitnim ili 

ledenim 

tvorevinama 

(stalagmiti i 

stalaktiti), 

podzemne 

tekućice i 

stajaćice, 

ponornice 

napušteno 

pribježišta 

specifičnom 


posebne točke u 

kršu potencijalno 

zanimljive 

(eko)turistima – 

Meraške jame 

često s 

travnjacima na 

dnu ili služe 

(nekoć) kao 

obrađeni dolci, 

ponekad u njima 

može biti izvor ili 

lokva pa su bili 

važni u 

vodoopskrbi na 

kršu, podrška 

izrazitom 

bogatstvu 

bioraznolikosti 

Predstavljaju 

jedan od najzanimljivijih 

površinskih 

pojava u kršu, 

izražen estetski 

moment i 

važnost u zaštiti 

prirodnih 

vrijednosti zbog 

dubinske 

zonacije i 

vegetacijskog 

fenomena 

ponikvi! 

krško podzemlje 

obiluje vodom i 

važno je u 

vodoopskrbi i 

pročišćavanju 

pitke vode, 

turističko 

značenje zasad 

skromno, 

omogućen 

razvitak 

endemičnog 

živog svijeta 

Meraške jame 

potrebno zaštititi, 

ponikva Sovjak 

nažalost 

uništena 

(odlagalište 

tekućeg 

industrijskog 

otpada!) 

u ponikve se 

odbacuje 

raznovrsni otpad, 

pa su npr. 

ponikve Viševac, 

Osojnica i Duplje 

pretvorene u 

odlagališta 

komunalnog 

otpada 

Zbog posebnih 

svojstava 

osjetljive su na 

ekološke 

poremećaje, ali 

većina zbog 

nepristupačnosti 

i udaljenosti 

zasad nije 

ugrožena 

sve veći pritisak 

zbog 

onečišćenja, 

turistima je 

dostupan tek 

manji dio, ostale 

posjećuju 

speleolozi, a 

najveći dio ih je 

zasad nepoznat i 

nedostupan 

38

Krajolici s dominantnom ulogom slatkih voda 

Krajolici 


riječnih dolina 

Krajolici kanjonskih 

udolina Gorskog 

kotara 

Krajolici flišnih 

udolina s 

tekućicama – 

primorskim rijekama 

i potocima 

Krajolici prirodnih 

jezera 

dolina Kupe, 

Kupice, 

Čabranke, Dobre 

Vražji prolaz - 

Zeleni vir, 

Kamačnik, V. i M. 

Belica 

dolina Rječine, 

klanjske Ričine, 

Sušačka Draga, 

Vinodol, 

Bašćanska 

kotlina, doline 

dobrinjskih 

potoka 

Vransko jezero 

na otoku Cresu 

kompozitne 

riječne doline, s 

aluvijalnim 

proširenjima i 

ponegdje 

gotovo 

kanjonskim 

suženjima, krški 

izvori, bogata 

šumska 

vegetacija, 

livade, oranice 

duboko 

usječene 

kanjonske 

doline sa 

stijenama i 

strmim 

stranama većim 

dijelom 

obraslim 

šumskom 

vegetacijom 

dosta raznoliki 

dolinski krajolici 

s tekućicama, 

mogu se dalje 

razvrstati u 

nekoliko 

podtipova, neki 

od njih su 

djelomično 

zamočvareni i 

obrasli 

specifičnim 

biljnim svijetom 

slatkovodno 

oligotrofno 

jezero – kriptodepresija, 

svrstano među 

svjetski poznata 

jezera kao 

hidrološki 

fenomen 

vrlo izražena 

ljepota krajolika 

(estetska 

funkcijaturizam!), 

bogatstvo živog 

svijeta, osobito 

vezanog uz čiste 

gorske vodotoke 

izražena 


krajolika, bogat 

živi svijet 

nekada važni 

predjeli 

poljoprivredne 

proizvodnje 

primorja, danas 

bi trebali imati 

također turističku 

i rekreacijsku 

ulogu, biološki to 

su osebujne 

kontinentalne 

oaze primorja, 

posebnu ulogu 

imaju vodena i 

vlažna staništa 

rijetka u primorju 

korištenje 

prvenstveno kao 

vodoopskrbno 

područje, 

podrška bogatoj 

slatkovodnoj 

fauni i flori na 

inače gotovo 

bezvodnom 

otoku 

važni u turističkoj 

ponudi Gorskog 

kotara, vodni 

potencijal 

važni u turističkoj 

ponudi Gorskog 

kotara, izvori 

potencijalni 

resursi pitke 

vode, Kamačnik 

zaštićen kao 

značajni 

krajobraz! 

zbog blizine 

naselja i 

planiranih velikih 

infra-strukturnih 

izgradnji dosta 

ugroženi krajolici 

koji zahtijevaju 

detaljniju obradu 

uspostavljen 

strogi 

vodozaštitni 

režim, moguća 

opasnost 

onečišćenja zbog 

blizine glavne 

otočke 

prometnice 

Krajolici umjetnih 

slatkovodnih 

akumulacija 

akumulacije 

Gorskog kotara, 

Tribaljsko jezero, 

Valići, Ponikve 

na Krku 

poseban tip 

antropogenog 

krajolika često 

dobro uklopljen 

u prirodu, 

znatno se 

razlikuju 

osnovna funkcija 

je hidroakumulacija 

za 

potrebe 

proizvodnje 

električne 

energije ili 

potrebno je 

održavati 

zaštitne pojaseve 

oko akumulacija 

39

Krajolici 

zamočvarenih 


područja 

Krajolici 

zamočvarenih 

područja otoka 

Krajolici cretova i 

tresetišta 

Poljoprivredni 

krajolici Gorskog 

kotara 

Poljoprivredni 

krajolici primorja i 

otoka 

Sušica kraj 

Gerova, jošici uz 

Dobru i druga 

manja močvarna 

područja u 

Gorskom kotaru 

Jezero na Krku, 

nekoliko velikih 

lokvi 

cret Trstenik, cret 

Ponikve kod 

Tršća, i drugi 

maleni ostaci 

cretova u 

Gorskom kotaru 

manja polja oko 

naselja: Delničko, 

Mrkopaljsko i 

druga polja 

Vrbničko polje, 

Pavlomir u 

Vinodolu i dr. 

akumulacije 


od onih u 

priobalju, pa 

prema tipu 

pošumljenosti 

obala 

predstavljaju 

dva različita 

krajobrazna tipa 

rijedak tip 

krajolika u 

Gorskom 

kotaru, tršćaci 

uz potok 

Sušicu, 

zamočvareni 

jošici u 

dolinama rijeka 

plitko eutrofno 

jezero okruženo 

močvarnom 

vegetacijom, 

zamočvarene 

lokve 

vlažne i 

močvarne 

površine 

obrasle 

specifičnom 

vegetacijom 

creta (mah 

tresetar!), 

Trstenik 

predstavlja 

jedan od 

najljepših 

ostataka 

nadignutog 

creta u 

Hrvatskoj! 

Pretežno ruralni krajolici 

oranice, manje 

površine vrtova 

i voćnjaci 

vinogradi, njive, 

oranice, manje 

površine vrtova 

po osobinama 

opskrbu vodom, 

sekundarno 

imaju i turističkorekreacijsku 

funkciju, 

bogatstvo 

bioraznolikosti 

(Lukač 1990, 

Plenković-Moraj 

1998) 

podrška živom 

svijetu 

močvarnih 

staništa 

prvenstvena je 

vodoopskrbna 

uloga, osobita je 

vrijednost 

neobično bogat 

živi svijet 

(birdwatching) 

(Lukač 1990) 

kao posljednji 

preostaci oledbi 

(glacijacija) 

čuvaju reliktan 

biljni i životinjski 

svijet (Trinajstić 

1973) 

važni u 

gospodarstvu 

Gorskog kotara, 

uglavnom se 

uzgaja krumpir 

važni u poljoprivrednoj 

proizvodnji, 

ponegdje izražen 


krajolika 

postoje razni 

prijedlozi 

korištenja 

(izgradnja malih 

hidroakumulacija), 

ali 

je svakako 

potrebna 

određena zaštita 

zbog blizine 

industrijskog 

kompleksa 

Omišlja potreban 

stalni nadzor 

(monitoring), 

zbog mogućeg 

napuštanja 

vodozaštite prijeti 

ugroza, potrebna 

žurna zaštita! 

(Justić 1990) 

najugroženiji tip 

krajolika PGŽ, 

uzroci 

ugroženosti i 

nestajanja su 

izgradnja 

odvodnih kanala, 

isušivanje, 

izgradnja hidroakumulacija, 

prirodni uzroci 

izmjene vodnog 

režima cretova 

djelomično 

zapušteni, 

potrebna 

revitaliazcija i 

očuvanje 

plodnog tla 

neki predjeli 

prednjače u 

intenzivnoj poljoprivrednoj 

proizvodnji 

priobalja 

40

Krajolici 

kamenjarskih 

pašnjaka nižih 

dijelova primorja i 

otoka 

Krajolici 

kamenjarskih 

pašnjaka brdskih i 

gorskih dijelova 

primorskih padina, 

uvala i grebena 

Krajolici pjeskovitih 

površina otoka 

Urbani krajolici 

Krajolici starih 

akropolskih 

primorskih gradića 

sjeverni i 

jugoistočni dio 

otoka Krka, Sv. 

Marko, veliki 

dijelovi otoka 

Cresa i Raba, 

dijelovi kopnenog 

priobalja 

dijelovi Učke, 

Ćićarije, Pliševica 

iznad Škalnice, 

Pliš-Grmada 

iznad Klane, 

travnate padine 

Obruča, Pliš kod 

Gornjeg Jelenja, 

travnate padine 

Tuhobića, 

Pleteno i dr. 

otok Susak, 

Srakane, Unijsko 

polje, Sv. Marak 

na otoku Krku 

Opatija, Rijeka, 

Kostrena, Bakar, 

Kraljevica, 

Crikvenica, Novi, 

Krk, Cres, V. 

Lošinj, Rab, 

Delnice…. 

Lubenice, Brseč, 

Mošćenice, 

Veprinac, Kastav 

gotovo identični 

pašnjacima na 

mediteranskomontanim 

dijelovima 

otoka – ogoljeni 

kameniti 

pašnjaci sa 

suhozidima, 

ponekom 

lokvom i 

mjestimice 

šikarama drače, 

pojedinačni 

drmuni 

prostrane 

travnate 

površine na 

padinama, 

uvalama i 

grebenima 

uglavnom 

zaravnjene ili 

terasaste 

pjeskovite 

površine s 

vinogradima i 

drugim poljoprivrednim 

kulturama 

Pretežno urbani krajolici 

gradovi i 

industrijska 

područja, 

turistički 

kompleksi, 

poseban podtip 

su prigradska 

naselja s 

vrtovima i 

okućnicama 

poseban tip 

urbanog 

krajolika 

neraskidivo 

povezan s 

ruralnim i 

prirodnim 

paša ovaca, 

pčelinja paša, 

estetski kontrast 

zelenim 

šumovitim 

dijelovima otoka 

ispaša stoke, 

pčelinja paša, 

vrlo važna 

područja 

krajobrazne i 

biološke 

raznolikosti 

neobično slikovit 

dio otočkog 

krajolika, izrazita 

estetska i 

turistička uloga, 

plodno tlo 

U njima živi 

glavnina 

stanovništva i 

gospodarstva 

naselja 

djelomično u 

izumiranju, 

ubrzano 

nestajanje 

ruralnih funkcija, 

velika turistička 

izraženi procesi 

erozije, 

zaslanjivanje tla, 

a djelomično i 

zarastanja 

šikarom 

danas je ispaša 

znatno 

smanjena, pa ovi 

krajolici zarastaju 

šumskom 

vegetacijom 

(napomena: 

zbog recentnog 

vrlo smanjenog 

antropogenog 

djelovanja na 

ovaj tip krajolika, 

možemo ga 

uvrstiti i u 

skupinu krških 

krajolika pod 

slabijim 

utjecajem 

čovjeka) 

velika opasnost 

od odnošenja 

pijeska erozijom, 

osobito na otoku 

Susku 

najviše ekoloških 

problema 

koncentrirano je 

u ovom tipu 

krajolika koji se i 

nezaustavljivo 

širi na nove 

prostore 

iznimni 

antropogeni 

(kulturni) krajolici 

u kojima se na 

najljepši način 

41

vrijednostima u 

neobično 

skladnu cjelinu, 

stara 

akropolska 

naselja na vrhu 

brijega 

privlačnost, 

krajolici 

povijesne i 

estetske 

vrijednosti 

stapaju elementi 

kulturne i 

prirodne baštine, 

potrebna 

revitalizacija i 

čuvanje u 

izvornom obliku 

Krajolici strmih litica 

kvarnerskih otoka 

izloženih buri 

Krajolici velikih 

morskih uvala plitkih 

obala 

Krajolici duboko u 

kopno uvučenih 

morskih uvala 

plitkog dna 

Krajolici duboko u 

kopno uvučenih 

morskih uvala strmih 

obala 

sjeveroistočna 

obala otoka Krka, 

Raba, Cresa, 

Prvića, Golog i 

Sv. Grgura, litice 

Plavnika i otočića 

Sv. Marka 

Soline/Klimno, 

Puntarska draga, 

dio Creskog 

zaljeva s 

močvarom Piskel 

uvala Kolorat, Ul, 

Baldarin, Meli, 

Jadrišnjica, 

Martinšnjica, 

Kaldonta, Sonte, 

Sridnja, 

Vognišća, Mala 

Jana, Torkul, Sv. 

Juraj, Sv. Fumija 

i dr. 

Žrnovnica, Tepli 

porat Krušćica i 

dr. 

Priobalni krajolici 

ogoljele litice 

nadnesene 

neposredno 

nad more, 

između njih 

mjestimično 

stiješnjene 

strme bujične 

jaruge i gudure, 

bura nanosi 

zaslanjene 

morske kapljice 

visoko na litice 

plitke, 

zaslanjene, 

dijelom 

muljevite obale 

obrasle 

oskudnom 

vegetacijom 

halofita, 

ljekovito slano 

blato 

plitke, 

zamuljene, 

duboko u kopno 

uvučene uvale, 

slaništa obrasla 

posebnom 

halofilnom 

vegetacijom, 

zamuljena 

morska dna 

uvale nastale 

kao potopljeni 

nastavci 

bujičnih 

udolina, strmih 

obala i padina 

često sa 

stijenama i 

točilima, izvori i 

vrulje 

podrška 

najvažnijim 

predstavnicima 

endemične i 

rijetke flore i 

faune te 

vegetacije 

Kvarnera, 

ornitološki 

rezervati 

(bjeloglavi sup), 

izraziti estetski 

moment i silina 

doživljaja 

krajolika s 

morske strane 

specifičan biljni i 

životinjski svijet, 

poseban tip 

krajolika, 

razmjerno rijedak 

u PGŽ, estetski i 

rekreacijski 

moment 

izražena 

turistička 

funkcija, bogat 

živi svijet 

važna 

vodoopskrbna 

funkcija, 

marikultura, 


– turistički 

atraktivne 

zasad bez 

neposrednog 

gospodarskog 

korištenja, 

moguće 

ograničeno 

korištenje u 

turističke svrhe 

radi zadovoljenja 

potreba ekoturizma 

na 

temelju prirodnih 

posebnosti 

(potreban 

poseban režim 

zaštite) 

sve je jače 

izražena 

ugroženost ovog 

tipa krajolika 

zbog nadiranja 

turizma: npr. 

neadekvatno 

nasipavanje 

obale 

vrlo osjetljivi 

izolirani morski 

ekosustavi s 

malom 

otpornošću na 

ekološke 

poremećaje, jako 

izražen pritisak 

zbog turizma, 

vrlo ugrožene 

osjetljive zbog 

vodozaštite, 

pritisak zbog 

turizma 

42

Krajolici malih 

kvarnerskih školja i 

hridi 

Zečje, Trstenik, 

Visoki, Oruda, 

Palacol, M. 

Plavnik, Kormati, 

Galun, V. Laganj, 

Lukovac i dr. 

svaki je otočić i 

hrid posebnost 

za sebe 

vrijednosti flore i 

faune, gnjezdišta 

i odmarališta 

galebova i drugih 

ptica, pejzažna 

raznolikost 

prilično izražen 

pritisak turizma u 

ljetno vrijeme 

(uglavnom se 

negativno 

odražava na živi 

svijet) 

Krajolici hridinastih 

dna 

Krajolici podmorskih 

litica 

Krajolici podmorskih 

spilja 

Podmorski krajolici 

šljunkovitog dna i 

dna grubih pijesaka 


pjeskovitih dna 


livada morskih 

cvjetnica 

P O D M O R S K I 

veći dio morskog 

dna uz obale 

otoka i priobalja, 

podmorske sike 

sjeveroistočne 

obale otoka Krka, 

Cresa, Raba, 

Plavnika, Prvića, 

Golog i Sv. 

Grgura, obalne 

stijene Brseča, 

Vele Stine na 

Unijama i drugdje 

otok Prvić, Plave 

grote kod 

Lubenica, 

potopljena pećina 

na Lošinju i dr. 

oko otoka Suska, 

Unija, Srakana, 

Ilovika, uz 

jugozapadne 

obale o. Lošinja, 

rijetko u 

Riječkom zaljevu 

i dr. 

manji dijelovi 

uzobalnog 

morskog dna 

otoka Krka, Raba 

i drugih otoka 

obale Lošinjskog 

i dijela Creskog 

arhipelaga, 

jugozapadne 

K R A J O L I C I 

stjenovito dno 

obraslo 

fotofilnim 

algama, između 

stjenovite 

podloge 

moguće 

uklopine manjih 

područja 

pomičnih dna 

strme 

podmorske 

litice koje često 

završavaju 

podmorskim 

osulinama i 

točilima, 

područje 

obraslo 

koraligenskim 

zajednicama 

potopljene 

podmorske 

spilje 

šljunkovito, 

ljušturasto i 

pjeskovito 

morsko dno 

dosta raznoliko 

po svom živom 

svijetu ovisno o 

facijesu, 

dimenziji i 

porijeklu 

sedimenta 

pomično 

morsko dno 

građeno od 

sitnog pijeska 

pomična dna do 

30-tak metara 

dubine obrasla 

gustim 

atraktivan 

podmorski 

krajolik za 

sportske ronioce, 

u ovom tipu 

krajobraza bogat 

je živi svijet, 

ribolov 

plemenitih vrsta 

područje 

atraktivno za 

podvodne 

ronioce, 

bogatstvo 

biološki najzanimljivijih 

zajednica 

Jadrana 

moguća 

turistička 

funkcija, iznimno 

vrijedan i bogat 

živi svijet 

Ovaj tip 

krajobraza 

omogućava 

opstanak i razvoj 

specifičnih 

bioloških 

zajednica 

povremeno se 

vadi pijesak iz 

podmorja, 

specifične 

biološke 

zajednice 

Bogatstvo živog 

svijeta, osobito 

važno područje 

pritisak zbog 

turizma i 

rekreacije vrlo 

snažan, što 

može dovesti do 

osiromašenja 

biljnog i 

životinjskog 

svijeta, područje 

plime/oseke je 

pod utjecajem 

onečišćenja 

izražen sve veći 

pritisak i 

ugroženost živog 

svijeta zbog 

turizma 

mogle bi postati 

ugrožene zbog 

prevelike 

turističke 

eksploatacije – 

podvodni ronioci 

nije poznato 

na nekim 

mjestima 

ugroženi zbog 


morskog pijeska 

(o. Rab!) 

u dijelu creskološinjskog 

akvatorija 

zadržava se 

43


muljevitih dna 


detritičnih dna 

Krajolici hridinastih 

morskih obala 10 

obale otoka 

Raba, obala 

ispred Stare 

Baške 

velik dio dubljih 

dijelova Riječkog 

zaljeva, 

Kvarnera, 

Kvarnerića i 

Velebitskog 

kanala 

ovom tipu 

pripada velik dio 

podmorja u 

akvatoriju južno 

od otoka Lošinja, 

ponešto južno od 

o. Raba, a manje 

uz ostale otoke 

Veći dio morske 

obale na 

području PGŽ 

naseljima 

morskih 

cvjetnica 

(“morske trave”) 

morsko dno 

pokriveno 

muljevitim 

sedimentima na 

dubini većoj od 

40 metara 

veća jednolična 

podmorska 

prostranstva 

detritičnih dna 

često dosta 

razgibana obala 

sa stijenama, 

morskim 

škrapama, 

manjim 

uvalicama, 

obalnim 

lokvicama 

(“rockpools”), 

izvorima, 

polupećinama i 

drugim obalnim 

fenomenima 

zbog mriješćenja 

riba 

omogućavaju 

opstanak 

ekonomski 

važnim biološkim 

vrstama 

(škamp!) 

specifične 

zajednice 

podmorskih 

organizama 

izražena 

turistička 

funkcija, podrška 

halofilnoj 

vegetaciji i 

zanimljivom 


“zona borbe” 

kopnenih 

zajednica u 

pojasu 

rasprostiranja 

slanih morskih 

kapljica 

populacija 

dupina i zimuju 

morske kornjače 

(podmorski 

rezervat!), 

s mnogih 

nekadašnjih 

staništa morske 

cvjetnice su se 

povukle, 

pretpostavljeno 

zbog 

antropogenih 

utjecaja 

mogući problemi 

zbog prevelikih 

pritisaka 


ribljeg bogatstva 

nije poznato 

ljeti dosta izražen 

pritisak na 

dijelovima obale 

zbog turizma, a 

dijelovi obale u 

blizini naselja 

često antropogenizirani 

(betoniranje, 

nasipavanje 

obale i dr.) 

Krajolici šljunkovitih 

žala/plaža 11 

Bašćanska plaža, 

žalo u 

Mošćeničkoj 

dragi, Medveji i 

drugdje 

žali od krupnih 

ili sitnijih 

valutica šljunka 

izražena 

turistička i 

krajobrazna 

funkcija 

(Rukavina 1999) 

zbog regulacija 

bujičnih tokova 

ponegdje 

smanjeno 

pritjecanje 

kamenog 

materijala na 

žala, ovo je 

rijedak 

krajobrazni tip u 

PGŽ i treba ga 

čuvati s 

10 Budući da obuhvaćaju uglavnom uzak obalni pojas teško ih je promatrati odvojeno od krajolika neposrednog 

zaleđa i okolnog mora. 

11 Rubni dijelovi širih krajobraznih cjelina. 

44

Krajolici pješčanih 

žala 12 

Uvala Crnika i još 

nekoliko uvala na 

otoku Rabu 

žali od sitnog 

pješčanog 

materijala 

izražena 

turistička 

funkcija, vrijedna 

biološka 

zajednica 

pješčarki 

posebnom 

pažnjom 

jak pritisak 

turizma, biološke 

zajednice 

pješčarki 

vjerojatno na 

većini lokaliteta 

uništene, ovo je 

rijedak 

krajobrazni tip u 

PGŽ i rijetke 

preostale 

fragmente treba 

čuvati s 

posebnom 

pažnjom 

Krajolici luka, 

marine 13 

Krajolici na nasutoj 

morskoj obali 

luke svih većih 

primorskih 

naselja, marine 

Crikvenička 

rivijera, Ičići i 

mnogi drugi 

dijelovi nasute 

obale 

luke i marine 

plaže izgrađene 

od nasutog 

kamenog 

materijala za 

potrebe 

turizma, dijelovi 

betonirane 

obale 

prometna i 

turistička funkcija 

prvenstveno 

turistička funkcija 

radi se o 

antropogenom 

morskom 

krajoliku, izraženi 

ekološki problemi 

zbog zagađenja 

mora 

radi se o 

antropogenom 

priobalnom 

krajoliku kojemu 

je znatno 

umanjena 

vrijednost 

biološke 

raznolikosti u 

odnosu na 

ishodišne 

(prirodne) tipove 

krajolika 

Izvor podataka: Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije (SN br. 7/03), str. 571-577 i 

Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije, Prilog II. Krajobrazi Primorsko-goranske 

županije, str. 184-190, Primorsko-goranska županija, Rijeka 2005. (Autor: M. Randić, nadopunjeno 

2008.) 

Smjernice za naredno razdoblje: 

‣ Sustavno prikupljati podatke relevantne za očuvanje i zaštitu krajobraza i oformiti 

bazu podataka o krajobrazima Primorsko-goranske županije. 

‣ Uključiti se u proces usuglašavanja te razrješavanja metodoloških pitanja izrade 

Krajobrazne osnove Republike Hrvatske i Krajobrazne osnove Primorsko-goranske 

županije. 

‣ Uključivati se u projekte zaštite krajobraza na europskoj i državnoj razni, a osobito 

poticati takve projekte na regionalnoj i lokalnoj razini. 

12 Većinom su izmijenjeni antropogenim utjecajima zbog turizma. 

13 Uglavnom se pojavljuju u sklopu cjelina urbanih krajolika. 

45

‣ Razvijati svijest o važnosti očuvanja i zaštite krajobraza na županijskoj razini (jačati 

svijest lokalne zajednice o potrebi zaštite krajobraza i o krajobraznim vrijednostima). 

‣ Ukazivati na važnost očuvanja krajobraza kroz edukacijske aktivnosti, ankete o 

dosadašnjem tradicionalnom korištenju prostora, vrednovanju krajobraza kod 

različitih interesnih skupina stanovništva i slično. 

‣ Omogućiti uključivanje lokalnih stručnjaka u pitanja očuvanja i zaštite krajobraza. 

‣ Vrednovati i štititi krajobraze uključivanjem komponente kulturne baštine. 

3.2. Staništa 

Staništa su od presudne važnosti za očuvanje bioraznolikosti jer bez očuvanja prirodnosti ili 

održivog gospodarenja staništima na kojima obitavaju pojedine rijetke i ugrožene svojte ili 

tipovi biljnih i životinjskih zajednica ne može biti osiguran niti njihov opstanak na određenom 

području. Zbog svoje fizičko-geografske raščlanjenosti, Primorsko-goranska županija izdvaja 

se neobičnim bogatstvom raznolikih staništa. Nažalost, kao i drugdje u Hrvatskoj, velik dio 

raznolikih tipova staništa u Primorsko-goranskoj županiji vrlo je ugrožen, a neka su 

djelomično ili potpuno uništena ili im, pak, prijeti ugroza, što je sve izraženije, posebno u 

novije vrijeme, širenjem urbanih središta, turizma, industrijalizacije, infrastrukture ili 

promjenama u poljoprivrednoj praksi. 

Godine 2006. donesen je Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i 

rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 7/06). Međutim, 

da bi se staništa očuvala i zaštitila, osim poštivanja Pravilnika, potrebno je zadovoljiti 

odredbe EU Direktive o staništima te uspostaviti ekološku mrežu. Ekološka mreža NATURA 

2000 ekološka je mreža na razini EU i pristupanjem EU bit će potrebno štititi sve tipove 

staništa iz Direktive o staništima (Direktiva Vijeća broj 1992/43EEZ od 21. svibnja 1992. o 

očuvanju prirodnih staništa i divljih životinja i biljaka), Rezolucije 4 Bernske konvencije, kao i 

staništa ugrožena na nacionalnoj razini. To povlači i obvezu uključivanja ugroženih i 

zaštićenih stanišnih tipova u prostorno-plansku dokumentaciju, sektorske planove 

gospodarenja i pojedine projekte, za što uvjete zaštite prirode izdaje nadležno Ministarstvo 

kulture. 

Za potrebe kartiranja staništa razvijena je Nacionalna klasifikacija staništa. Pomoću ključeva 

za pretvaranje moguće je tipove staništa iz nacionalne klasifikacije pretvoriti u europske 

standarde (primjerice CORINE ili EUNIS). 

Nacionalna klasifikacija staništa Republike Hrvatske definira 11 glavnih klasa staništa, a one 

se dalje dijele na četiri razine tipova staništa. Svih 11 glavnih klasa staništa nalazi se i na 

području Primorsko-goranske županije: 

A 

B 

C 

D 

E 

F 

G 

H 

I 

J 

K 

Površinske kopnene vode i močvarna staništa 

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine 

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni 

Šikare 

Šume 

Morska obala 

More 

Podzemlje 

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom 

vegetacijom 

Izgrađena i industrijska staništa 

Kompleksi. 

U nastavku slijedi kratka analiza svake pojedine klase staništa na prostoru Županije. 

46

A Površinske kopnene vode i močvarna staništa 

Primorsko-goranska županija jedna je od „najvodonosnijih“ i vodom najbogatijih županija u 

Republici Hrvatskoj. Iako se zaštita prirode mora stalno boriti s prijetećim vodoprivrednim 

zahvatima, neke od najznačajnijih vodnih pojava još su u velikoj mjeri očuvane kao prirodna 

staništa i središta očuvanosti bioraznolikosti. Takve su rijeka Kupa s izvorom, Kupica s 

izvorom, Dobra, Kamačnik, Rječina i Dubračina, te niz manjih rječica, potoka i potočića. 

Izniman očuvan svjetski hidrološki fenomen je i kriptodepresija Vranskog jezera – važan 

izvor vode za stanovništvo cresko-lošinjske otočne skupine. 

Pojava površinskih vodotoka i stajaćih voda u Primorsko-goranskoj županiji u velikoj je mjeri 

odraz geološke strukture područja, kao i izdašnosti oborina. One u gorskim predjelima 

premašuju količine od 3.500 mm godišnje, što je među najvišim vrijednostima u Hrvatskoj. 

Ovdje prevladavaju karbonatne okršene stijene, a za njih je značajna površinska bezvodnost 

i dubinsko protjecanje podzemnih voda. O tome svjedoče brojne jame i ponori te izdašna 

krška vrela koja se pojavljuju na mjestima kontakta karbonata – vapnenaca i dolomita s 

vodonepropusnim stijenama. 

Mnoge hidrološke pojave vezane su uz vodonepropusnu geološku podlogu fliša i klastita, 

dok se u karbonatnom dijelu sliva, koji pripada kršu, odvija dubinsko protjecanje voda. Uz 

Vransko jezero – u novije vrijeme uvršteno među osam reprezentativnih jezera svijeta– na 

kvarnerskim je otocima niz hidroloških pojava. Suha ričina bašćanska na otoku Krku 

jedinstven je površinski tok na jadranskim otocima, a Jezero kraj Njivica vrlo je vrijedna oaza 

močvarne vegetacije i bogatog ptičjeg svijeta na širem području Kvarnera. Na kvarnerskim 

otocima značajne su i bočate Slatine kod Osora na otoku Cresu, te zaslanjena močvara 

Soline na otoku Krku. 

Slatkovodna i bočata staništa diljem Primorsko-goranske županije imaju nezamjenjivu ulogu 

u očuvanju bioraznolikosti, te se po bogatstvu mogu uvrstiti u sam vrh očuvanih prirodnih 

vrijednosti u Republici Hrvatskoj. Važnu ulogu u tome imaju podzemne hidrološke pojave te 

slatkovodna površinska i bočata staništa, pri čemu su i mala slatkovodna staništa poput 

lokvi, izvora, bunara i sl. od iznimne važnosti za očuvanje raznolikosti lokalne flore i faune. 

Slatkovodna staništa i njihov živi svijet još su biološki nedovoljno istraženi, ali i nedovoljno 

korišteni prirodni resursi i kao takve ih treba štititi. 

Većinu gore spomenutih predjela i slatkovodnih staništa u Primorsko-goranskoj županiji, 

zbog izuzetnih prirodnih ljepota i bogatstva bioraznolikosti, Prostorni plan Primorskogoranske 

županije (SN 14/00) predviđa za zaštitu u svojstvu posebnih prirodnih rezervata, 

značajnih krajobraza ili spomenika prirode. 

Ukupno, na području cijele Županije postoji tridesetak lokaliteta koji većim dijelom ili u 

potpunosti sadrže osobito vrijedna slatkovodna i bočata staništa koja je potrebno štititi 

nekom od kategorija zaštite prema Zakonu o zaštiti prirode. Tako se primjerice priobalje 

odlikuje sa šest takvih lokaliteta (Mudna dol i Kacaj; draga Borovica; kanjon Rječine; 

područje Draškog potoka; Kukuljanske ponikve; Vinodol), zatim Gorski kotar s jedanaest 

(Kupa; cret Trstenik; cret Ponikve; Kupica; Velika Belica; Mala Belica; Sungerski lug; 

Lepenica i jezero Bajer, vodotok Ličanke, Lokvarsko jezero, špilja Vrelo), a otoci, iako 

najviše oskudijevaju slatkovodnim staništima, odlikuju se čak s dvanaest takvih vrijednih 

hidroloških lokaliteta koja treba zaštititi (jezero Ponikve; Jezero kraj Njivica; Vransko jezero; 

Slatine kod Osora; zaljevi Kampor, Sv. Eufemija i Supetarska draga na otoku Rabu; Vela rika 

bašćanska; lokva Bag; Veli jaz – Soline; lokva u naselju Unije; izvor na Punta Križi). Ovdje, 

međutim, treba uračunati i nekoliko stotina lokvi na otocima i u priobalju, od kojih su 

najznačajnije također predviđene za zaštitu u kategoriji spomenika prirode. 

47

Jezero kod Njivica posebno je vrijedno slatkovodno stanište na otoku Krku, prvenstveno 

zbog bogate faune ptica te pojedinih skupina kukaca (vretenca, leptiri), ali i posebnosti u 

biljnom svijetu. U tijeku su istraživanja radi zaštite ovog lokaliteta, no treba reći da postoje 

veliki pritisci za uvođenjem drugih sadržaja koji su često nespojivi s ciljevima zaštite prirode 

na tom području. 

Kako bi se u budućnosti izbjegle mogućnosti devastacije vrijednih slatkovodnih staništa, 

nužno je da se sektor zaštite prirode aktivnije uključi u očuvanje navedenih područja, a 

osobito u planiranje hidromelioracijskih i drugih hidrotehničkih zahvata na području 

Primorsko-goranske županije. Diljem svijeta, a prvenstveno u razvijenijim zemljama, 

posljednjih je desetljeća briga za očuvanje slatkovodnih staništa bila zapostavljena i 

zanemarena, pa se danas sektor zaštite prirode u velikom broju slučajeva u navedenim 

zemljama bavi aktivnostima „vraćanja“ slatkovodnih staništa u prirodnije stanje. Angažirana 

financijska sredstva u restauraciju staništa su značajna, ali unatoč velikim naporima, šteta 

koja je nanesena vrijednim staništima te biološkoj i krajobraznoj raznolikosti i nadalje ostaje 

neprocjenjiva. 

B Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine 

U Gorskom kotaru ovakav tip staništa razvijen je u manjem opsegu, uglavnom na planinama 

(Risnjak, Velika Kapela) i kanjonima gorskih tekućica (Kupa, Vražji prolaz). To su 

prirodoznanstveno najznačajnija staništa u Primorsko-goranskoj županiji zbog endemičnih 

vrsta (prevladavaju kvarnersko-liburnijski endemi) i zajednica hazmofita (stijenjarki) te 

točilarki koje se razvijaju na točilima (siparima) u podnožju stijena. Na točilima u Tomišinoj 

dragi najbrojnija je populacija edemične velebitske degenije (Degenia velebitica (Deg.) 

Hayek) u Hrvatskoj. 

Priobalje i kvarnerski otoci obiluju staništima ove klase (litice, točila i gole vapnenačke 

stijene). Među najznačajnijima ističu se litice otoka Cresa, Krka, Prvića i Plavnika na kojima, 

neposredno nad morem, gnijezde kolonije bjeloglavih supova (Gyps fulvus /Hablizl./). 

Radi se o slabo obraslim kopnenim površinama, svojevrsnim rezervoarima i pribježištima 

nešumske flore i faune koja sve manje prikladnih staništa nalazi na zarastajućim travnjacima. 

Zbog toga se u budućnosti posebna pozornost mora usmjeriti na očuvanje ovih tipova 

staništa. 

C Travnjaci, cretovi i visoke zeleni 

TRAVNJACI 

Travnjaci u Primorsko-goranskoj županiji mogu se ugrubo podijeliti na kontinentalne i 

primorske. Ukupan broj najvažnijih travnjačkih zajednica, dosad poznatih i opisanih u 

literaturi, na području čitave Primorsko-goranske županije iznosi približno pedesetak 

asocijacija (biljnih zajednica), od kojih su neke zastupljene i s većim brojem različitih 

subasocijacija. 

Kontinentalni suhi travnjaci (red Brometalia erecti Br.-Bl. 1936) izdvajaju se raznolikošću 

tipova i bioraznolikošću, ne samo biljne već i životinjske komponente, te gljiva. Budući da se 

radi o travnjacima koji se uglavnom ne gnoje, niti tretiraju na druge načine, na njima se, kao i 

na nekim drugim zapuštenim travnjacima u Primorsko-goranskoj županiji, razvijaju rijetke i u 

Europi ugrožene gljive iz rodova Hygrocybe, Entoloma, Geoglossum i dr. Takvim se 

travnjacima u posljednje vrijeme posvuda u Europi posvećuje mnogo pažnje s osnovnim 

ciljem zaštite bioraznolikosti. 

48

Od primorskih travnjaka, najveće značenje s aspekta zaštite prirode imaju kamenjarski 

pašnjaci (kamenjare, red Scorzoneretalia villosae H-ić. 1975) te eumediteranski (red 

Cymbopogo-Brachypodietalia H-ić. (1956) 1958) i submediteranski (red Scorzoneretalia 

villosae) suhi travnjaci. 

U najvišem vegetacijskom pojasu na planinama Gorskog kotara razvio se poseban svijet 

(pret)planinskih rudina bogat rijetkim planinskim vrstama bilja i životinja. Iako se može 

pretpostaviti da su neki od pretplaninskih travnjaka prvotni, dio ih se nesumnjivo razvio 

djelovanjem čovjeka, odnosno nakon potiskivanja klimazonalne vegetacije tih predjela, a to 

je, u ovom slučaju, klekovina planinskog bora (Pinus mugo Turra). 

Važno je istaknuti da su travnjaci Primorsko-goranske županije gotovo u potpunosti 

antropogene tvorevine, nastali potiskivanjem šumske vegetacije, a održavaju se ispašom, 

košnjom ili požarima. Sve te antropogene aktivnosti u posljednje su vrijeme smanjenog 

intenziteta ili su potpuno zamrle, pa se javlja obrnuti proces zarastanja travnjaka šikarom i 

šumom. Stoga postoji prijetnja gubitka stoljetnom i tisućljetnom stočarskom tradicijom 

naslijeđene bioraznolikosti koju čuvaju travnjaci ovoga područja (Randić 2007). 

Travnjaci Primorsko-goranske županije predstavljaju krajobrazno i biološki iznimno vrijedna 

staništa koja u novije vrijeme podliježu procesima snažno izražene sekundarne sukcesije, 

odnosno zarastanju šumskim vrstama. Usporedbom Horvatovih vegetacijskih karata (Horvat 

1962) načinjenih u razdoblju 1948.-1954. i novijih avio-foto snimki, uočljivo je veliko 

smanjivanje površina pod travnjacima i nestanak nekih travnjačkih zajednica (Randić 2007). 

Trenutno je, zbog napuštanja tradicijske poljoprivrede na širokom prostranstvu Gorskog 

kotara, priobalja i otoka, na površinama nekadašnjih travnjaka uspostavljena zanimljiva 

situacija sukcesijskog mozaika još očuvanih travnjaka, zarastajućih travnjaka i šikara. U 

travnjake se ubrzo nakon zapuštanja šire vrste razreda šumskih rubova, kao i drvenaste 

vrste šikara i šuma, pa tako travnjaci iščezavaju. Neki su tipovi travnjačkih zajednica u takvim 

procesima zarastanja, odnosno sekundarne sukcesije, već potpuno iščezli, kao što je 

primjerice mediteransko-montani travnjak Pediculari-Caricetum humilis Ht. 1956 čije 

nekadašnje površine, koje je pedesetih godina prošlog stoljeća iskartirao prof. dr. Ivo Horvat, 

nije u današnje vrijeme bilo moguće pronaći na terenu (Randić 2007). Sličnu je sudbinu 

doživjela i vegetacija submediteranskih suhih travnjaka as. Festuco rupicolae-Poëtum 

bulbose (Ht. 1954) Alegro 2004, na čijim se nekadašnjim površinama sada razvijaju drukčiji 

tipovi zajednica. Vrlo su rijetki preostaci submediteranskih vlažnih travnjaka (red Trifolio- 

Hordeetalia; dolina Rječine, Vinodol, otok Krk, dok su u dolini Drage potpuno uništeni), koji 

su i prije promjena u načinu gospodarenja primorskim prostorom zauzimali vrlo male 

površine. 

Može se pretpostaviti da će zaštita ovog stanišnog tipa biti „tvrd orah“ u zaštiti prirode 

Primorsko-goranske županije, zbog nepovratnih promjena koje su nastupile u socioekonomskim 

i demografskim kretanjima, ali i sukcesijskih procesa koji su zahvatili travnjake 

nakon napuštanja poljoprivrednih djelatnosti prije nekoliko desetljeća. Stoga, zaključno 

možemo reći da posebno valja štititi stanišni tip B - neobrasle i slabo obrasle kopnene 

površine - koji predstavlja neku vrstu zamjenskih staništa u kojima jedan dio travnjačkih vrsta 

nalazi svoja pribježišta. 

CRETOVI 

Cretovi su osebujna vlažna staništa karakterizirana pojavom treseta. Treset čine biljni i 

životinjski ostaci koji se nakupljaju na mjestu svog nastanka (sedentarni materijal) uslijed 

nepotpune biološke razgradnje, najčešće zbog velike količine vode u tlu, koja vodi 

anoksičnim uvjetima i smanjenoj dekompoziciji biljnog materijala. Prema Međunarodnoj 

Skupini za zaštitu cretova (International Mire Conservation Group), cretovima ili tresetištima 

49

(engl. peatlands) smatraju se ona područja prekrivena tresetom, kod kojih je minimalna 

dubina tresetnog sloja u tlu 30 centimetara (Joosten i Clarke 2002). Cretovi se često sastoje 

od malog broja vaskularnih vrsta i stanovitog broja mahovina i algi koje su visoko 

specijalizirane i jako ograničene samo na svoje stanište. 

Najvažnija cretna staništa u Primorsko-goranskoj županiji jesu: 

• cret Trstenik iznad Klane u širem području planinske skupine Obruč – jedini je 

relikt (preostatak) ombrotrofnog creta, ali se na njemu razvijaju i fragmenti 

minerotrofnih i prijelaznih cretova, 

• Ričice u planinskoj skupini Obruč u Gorskom kotaru – minerotrofni cret 

• cret Lepenice kod Fužina - preostatak prijelaznog creta, nažalost u fazi 

ubrzanog zarastanja šumom, 

• mali cretovi uz izvore i potoke u okolici Mrzle vodice, Zelina i Crnog luga u 

Gorskom kotaru - prijelazni cretovi, 

• cretovi u ponikvama Sungerskog luga – jedino stanište močvarnog zmijinca u 

Hrvatskoj - prijelazni cretovi, 

• cret Mala Belica kod Broda na Kupi u Gorskom kotaru - minerotrofni cret 

uskolisne suhoperke i bijele šiljkice, 

• Cret Ponikve kod Tršća – prijelazni cret. 

Prema njihovoj ekologiji, cretove na području Primorsko-goranske županije dijelimo na 

ombrotofne, minerotrofne i prijelazne. 

Ombrotrofni cretovi (engl. bogs) su oni koji su u potpunosti ovisni o oborinskoj vodi, bilo da 

se njihova površina nalazi iznad okolnog područja, ili su na neki drugi način izolirani od 

mineralima bogate vode tla („hrane se kišom“). Mahovine roda Sphagnum (mah tresetar) u 

florističkom sastavu ovih cretova imaju najznačajniju ulogu, između ostalog zbog svoje 

ogromne sposobnosti zadržavanja oborinskih voda posebno prilagođenim stanicama i 

kapilarnim silama između svojih "listića" i "stabljika" (masa vode koju mogu zadržati je i 40 

puta veća od mase same mahovine). 

Ove mahovine prilagođene su životu na ombrotrofnim cretovima i na način da njihova 

"stabljika" neprestano raste prema gore, dok im donji dijelovi paralelno odumiru i sačinjavaju 

značajan dio treseta. Treset je kod ombrotrofnih cretova obično dublji od 40 cm (Rydin i 

Jeglum 2006). Vegetacijski, ombrotrofni cretovi pripadaju razredu Oxycocco-Sphagnetea 

Br.–Bl. et Tx. 1963 i u Hrvatskoj u njima prevladavaju biljne vrste arktičkog i arktoalpskog 

flornog elementa (pr. Horvat 1962, Trinajstić 1973). 

Minerotrofni cretovi (eng. mires) su vlažna tresetna staništa pod utjecajem vode tla, koja je 

više ili manje bogata mineralima („hrane se mineralima“). Mogu nastati na mjestima gdje se 

dugo zadržava oborinska voda (ali su u stalnom kontaktu s vodom tla koja je bogata 

mineralima) ili na podvirnim mjestima gdje podzemna voda izlazi na površinu (Rydin i Jeglum 

2006). S obzirom da se radi o ekološki manje ekstremnim staništima, koja imaju više 

minerala i viši pH, na minerotrofnim cretovima rastu brojnije biljne vrste. U njihovoj flori 

prevladavaju mahovine, uključujući i rod Sphagnum, ali i brojne i različite vrste trava, šaševa, 

sitova, niskog grmlja itd. Vegetacijski, ovi cretovi pripadaju razredu Scheuchzerio–Caricetea 

fuscae (Nordh. 1936) Tx. 1937, unutar kojega su bazifilni minerotrofni cretovi, najčešći kod 

nas, obuhvaćeni redom Caricetalia davallianae Br.–Bl. 1949 (Horvat 1962). 

Prijelazni cretovi se floristički i ekološki nalaze između minerotrofnih i ombrotrofnih (često 

se javljaju na obodu ombrotrofnih cretova). Svojom vegetacijom pripadaju redu 

Scheuchzerietalia palustris Nordh. 1936 unutar razreda Scheuchzerio – Caricetea fuscae 

(Nordh. 1936) Tx. 1937. Razvijaju se pod utjecajem kiselih voda i ističu se dominiranjem 

vrsta maha tresetara (Sphagnum spp.). 

50

Zbog geografskih i klimatskih karakteristika, sadašnja situacija u Republici Hrvatskoj ne ide u 

prilog opstanku i razvitku cretova. Cretna vegetacija ovdje preživljava na svojoj južnoj granici 

rasprostranjenja kao relikt iz postglacijalnog doba koje je imalo znatno drukčije klimatske 

uvjete. 

Cretovi su u Hrvatskoj zauzimali mala područja, obično kao razbacani mozaik močvara, 

vlažnih livada i šuma. Iako svugdje u Hrvatskoj cretovi predstavljaju rijetkost, u Primorskogoranskoj 

županiji oni su najzastupljeniji u Gorskom kotaru, jer im tamo klimatske prilike 

najviše odgovaraju. 

Ombrotrofnih cretova danas u Hrvatskoj nema, izuzev ostatka takvog creta na Trsteniku 

(Horvat 1962; Ilijanić i Topić 2002; Topić i Ilijanić 2001), koji se i sam nalazi u uznapredovaloj 

sukcesiji prema travnjačkim zajednicama. Nešto je više minerotrofnih i prijelaznih cretova, ali 

se i oni, bilo zbog prirodnih procesa zaraštanja, bilo zbog utjecaja čovjeka, nalaze u raznim 

stadijima prelaska u travnjačke zajednice. Gubitkom cretova Primorsko-goranska županija i 

Hrvatska gube na raznolikosti staništa i bogatstvu biljnih vrsta, posebno s obzirom na 

činjenicu da su upravo cretovi (bili) jedina staništa često vrlo rijetkih i ugroženih biljnih vrsta u 

Hrvatskoj (primjerice Drosera rotundifolia L., Calla palustris L., Eriophorum vaginatum L., 

Eriophorum gracile Koch ex Roth, Rhynchospora alba /L./ Vahl., Carex davalliana Sm., 

Carex pulicaris L. 14 itd.). 

Javna ustanova Priroda je 2006. godine pokrenula postupak zaštite i revitalizacije creta u 

Sungerskom lugu (Gorski kotar). Sungerski lug jedino je preostalo poznato nalazište 

močvarnog zmijinca (Calla palustris L.) u Republici Hrvatskoj (Topić i Ilijanić 1989). 

Također, u sklopu šire zaštite planine Obruč, želi se zaštititi i cret Trstenik kao jedini primjer 

ostataka visokog creta na području Primorsko-goranske županije i značajni ledenodobni 

preostatak. Upravo je u tijeku (od jeseni 2009. godine) provođenje projekta revitalizacije, koji 

se sastoji od sanacije negativnih posljedica melioracije creta (izgradnje odvodnih kanala) u 

prošlosti, te posljedica zarastanja šumskom vegetacijom. 

VISOKE ZELENI 

Visoke zeleni poseban su tip vegetacije i staništa razvijen na području Primorsko-goranske 

županije osobito u planinskim predjelima, i to pretežno na vlažnim mjestima na dnu udolina, 

jaraka i ponikava. Visoke zeleni lijepo su razvijene u Nacionalnom parku Risnjak te u 

Strogom rezervatu Bijele i Samarske stijene, kao i na Bjelolasici, gdje ih narod zbog ljepote i 

šarolikog cvijeća naziva „planinski vrtići“ (Poljak 1974). Osim u već zaštićenim područjima, 

staništa visokih zeleni – „planinske vrtiće“ planirano je štititi u sklopu zaštite planinskog 

masiva Bjelolasice. 

D Šikare 

Šikare su u novije vrijeme zauzele značajne površine nekadašnjih zapuštenih travnjaka. 

Osobito se osvajanjem novih površina ističu šikare bodljikave šmrike (Juniperus oxycedrus 

L.) na kvarnerskim otocima i u priobalju, te kleke (J. communis L.) u kontinentalnim 

predjelima (Gorski kotar, Učka). Iako je taj trend nepovoljan za očuvanje bioraznolikosti 

travnjaka, treba voditi računa i o zaštiti ovakvog tipa vegetacije, jer su šikare prijelazni, često 

samo razmjerno kratkotrajni stadij u procesu sekundarne sukcesije (potrebna je aktivna 

zaštita!) prema razvoju šume (Randić 2007). Sredozemni tipovi šikara izdvajaju se 

specifičnim živim svijetom (Blondel i Aronson 1999), pa im ubuduće također treba posvetiti 

14 Novije spoznaje ukazuju da vrsta Carex pulicaris ipak ne raste u Hrvatskoj, odnosno na cretu 

Trstenik kao jedinom dosad zabilježenom staništu u Hrvatskoj (Wallnöfer 2008) 

51

posebnu pažnju, jer je nerazmjerno malo takvih površina pod nekim oblikom zaštite 

(primjerice poluotok Lopar na otoku Rabu). 

I ostali tipovi šikara zahtijevaju osobitu pažnju i zaštitu, primjerice šikare uz vodotoke, kao i 

endemična zajednica šikare hrvatske žutike i žestike (Berberidi-Rhamnetum fallacis Horvat 

1962), razvijena na vršnim izloženim grebenima dinarskih planina (Učka, Obruč, Sljeme, 

Viševica). Ova zajednica može biti ugrožena zarastanjem šumom, planinarskim aktivnostima 

ili izgradnjom telekomunikacijskih i drugih objekata (žičare) na vrhovima tih planina (Kremer i 

dr. 2008). Osim što je područje planine Učke zaštićeno kao park prirode, pokrenuta su i 

prirodoslovna istraživanja za potrebe izrade stručne podloge za proglašenje zaštite nad 

planinskom skupinom Obruč, u sklopu čega će trebati posvetiti dodatnu pažnju zaštiti rijetkih 

tipova šikara (također ovdje i rijetkom tipu šikare s endemičnom vrstom žutilovke Genista 

holopetala Fleischm, koja je uvrštena u popis NATURA 2000 vrsta /Horvat 1956, Randić 

1990/). 

Neki tipovi šikara, kao što je primjerice grmolika vegetacija s klekom (Juniperus communis), 

koja se naseljava na nekadašnje suhe travnjake, uvršteni su u Nacionalnu ekološku mrežu. 

Najznačajnije površine takve šikare na području Primorsko-goranske županije nalaze se na 

Lič polju u Gorskom kotaru i odlikuju se velikim bogatstvom vrsta (Randić 2007). Neki tipovi 

obalnih šikara na području Primorsko-goranske županije, kao što su zaslanjene šikare s 

konopljikom (Vitex agnus-castus L.), također zahtijevaju posebnu pažnju. 

E Šumska staništa 

Šumska staništa na području Primorsko-goranske županije jako su raznolika i raščlanjena. 

Zapravo, sveukupna klimazonalna vegetacija na prostoru Županije pripada isključivo 

šumama. Razlikujemo nekoliko desetaka šumskih zajednica koje su bogato raščlanjene u 

nekoliko zona i visinskih pojasa: 

1. Zona zimzelenih šuma i makije hrasta crnike razvijena je na toplijim 

dijelovima kvarnerskih otoka i isprekidano na liburnijskoj obali do Medveje. 

2. Zona listopadne submediteranske šumske vegetacije razvijena je na 

većem dijelu otoka Krka, sjevernim dijelovima otoka Cresa, te u najvećem 

dijelu primorja. Sastoji se pretežno od degradiranih šuma i šikara bijelog 

graba i hrasta medunca. 

3. Mediteransko-montani vegetacijski pojas sa šumama i šikarama crnoga 

graba i posebnim tipovima kamenjarskih pašnjaka bogatog florističkog 

sastava. Prostire se u visinskom rasponu od 450 – 900 m na padinama 

primorskog niza planina. 

4. Zona umjereno vlažnih bukovih šuma prostire se na Učki i u najvećem 

dijelu Gorskog kotara. Horizontalno i visinski raščlanjena je na nekoliko 

zajednica u kojima preteže bukva. Uz bukvu, u posebnom visinskom pojasu 

susreće se i jela (dinarska šuma bukve i jele). 

5. Zona umjereno vlažnih šuma hrasta kitnjaka i običnog graba obuhvaća 

rubne dijelove Gorskog kotara prema kontinentu. 

6. Zona klekovine planinskog bora obuhvaća najviše dijelove Gorskog 

kotara. 

Ukupno je na prostoru Primorsko-goranske županije razvijeno tridesetak šumskih zajednica, 

što čini polovicu ukupnog broja poznatih šumskih zajednica u Hrvatskoj. Također, livade i 

pašnjake, nastale potiskivanjem šuma, danas zbog napuštanja poljoprivrede ponovo osvaja 

šumski svijet. 

52

Tablica 3: Pregled najznačajnijih tipova šuma u Primorsko-goranskoj županiji i 

njihovih najčešćih „ekoloških“ problema 

Šumska zajednica 

Eumediteranska šuma 

crnog jasena i hrasta 

crnike 

Submediteranska šuma 

bijelog graba i hrasta 

medunca 

Mediteransko-montana 

šuma crnog graba s 

hrastovima 

Primorska šuma bukve 

Brdska šuma bukve 

Acidofilna šuma bukve 

Acidofilna šuma kitnjaka 

Dinarska šuma bukve i 

jele 

Šuma jele s milavom na 

kamenim blokovima 

Glavna područja 

rasprostranjenosti i 

prevladavajuća 

geološka podloga 

(GP) 

Otoci Rab, Lošinj i južni 

dio Cresa, 

Geološka podloga: 

vapnenac 

Otok Krk, sjeverni dio 

otoka Cresa, priobalni 

kopneni pojas od 

Brseča do Novog 

Vinodolskog do 450 m 

n. v. 

GP: vapnenac 

Brdski (montani) pojas 

priobalja do 900 m n.v. 

GP: vapnenac 

Priobalni gorski pojas 

GP: vapnenac 

Brdski dijelovi Gorskog 

kotara položeni prema 

kontinentu do visine 

700 m 

GP: vapnenac i 

dolomitizirani vapnenac 

Brdski dijelovi Gorskog 

kotara, okolica Klane 

GP: klastične naslage 

perma i karbona, 

eocenski fliš 

Niži dijelovi Gorskog 

kotara, dolina Rječine 

GP: klastiti perma i 

karbona, silikat i 

dijelom vapnenac 

Gorski dijelovi Gorskog 

kotara do visine oko 

1200 m 

GP: vapnenac i 

dolomitizirani vapnenac 

U stjenovitim 

predjelima Gorskog 

kotara 

GP: vapnenac 

Cilj gospodarenja 

Održivost sječe na 

osjetljivom staništu, 

zaštita tla i 

proizvodnja 

prostornog drva 

Proizvodnja 

prostornog drva, 

zaštita tla 

Proizvodnja 

prostornog, rudnog i 

celuloznog drva, 

zaštita tla 

Proizvodnja tehničke 

oblovine i prostornog 

drva, zaštita 

vodozaštitnih 

područja 



drva 

Proizvodnja 

kvalitetne tehničke 


drva, zaštita tla i 

vodozaštinih zona 

Proizvodnja tanje 

tehničke oblovine i 

prostornog drva 


oblovine, drvo za 

kemijsku obradu, 

proizvodnja 

prostornog drva i 

zaštita tla 



drva, zaštita tla 

Najčešći „ekološki“ 

problemi 

Znatna degradiranost 

sastojina zbog prijašnjih 

načina sječe, šumski 

požari, erozija tla 

Izražena erozija tla, 

sušne godine, 

degradiranost sastojina, 

povremeni šumski 

požari, 

povremeni napadi 

gubara 

Erozija tla, šumski 

požari, povremeni 

napadi gubara 

Sušenje bukve, 

vjetroizvale, erozija tla, 

krađa drva, mjestimice 

problemi pomlađivanja 

šume nakon sječe zbog 

prisutnosti trave 

jesenske šašike 

Povremene vjetroizvale, 

ledolomi i snjegoizvale 

Povremene vjetroizvale 

i snjegoizvale 

Povremene izvale, 

zakiseljavanje tla 

Sušenje jele izazvano 

većim brojem 

čimbenika, sušne 

godine i napadi 

sekundarnih štetnika 

(potkornjaci, moljac 

jelovih iglica itd.), 

napadi imele, izgradnja 

infrastrukturnih koridora 

Problemi zbog sušenja 

jele, jela se intenzivno 

suši osobito na 

izloženim padinama i 

53

Gorska šuma smreke 

Šuma jele s rebračom 

Pretplaninska šuma 

bukve 

Pretplaninska šuma 

smreke 

Klekovina planinskog 

bora 

Kulture borova (u 

Borovoj dragi jedina je 

prirodna sastojina crnog 

bora) 

Kulture smreke 

Uvale i mrazišta 


GP: vapnenac 

Na silikatnoj podlozi 

Gorskog kotara od 

Lokava preko 

Sungerskog luga i 

Zalesine do Ravne 

Gore 

GP: sitnozrni 

pješčenjaci, škriljevci, 

glinasti pješčenjak, 

sitnozrni konglomerat i 

pješčenjak krupnog 

zrna 

Pretplaninski dijelovi 

Gorskog kotara od 

1200-1400 m n.v. 

GP: vapnenac, dolomit, 

morenske akumulacije 

U dubokim ponikvama– 

mrazištima 

pretplaninskog pojasa 


GP: vapnenac 

Najviši vrhovi Gorskog 

kotara 

GP: vapnenac 

Kvarnerski otoci i 

priobalje, a vrlo rijetko 

u Gorskom kotaru 

GP: vapnenac i dolomit 

Gorski kotar 

GP: vapnenac i dolomit 

Proizvodnja 

najkvalitetnije deblje 

tehničke oblovine, 

stupova za vodove i 

prostornog drva za 

kemijsku preradu 

Proizvodnja 

najkvalitetnije 

tehničke oblovine, 

stupova za vodove i 

prostornog drva za 

kemijsku obradu 


oblovine, drva za 

kemijsku preradu i 

zaštita tla 


oblovine, stupova za 

vodove, prostornog 

drva za kemijsku 

preradu, zaštita tla 

Zaštita tla (planinski 

bor je zaštićena 

vrsta!) 

Uspostava autohtone 

vegetacije, 

proizvodnja 

celuloznog drva 


oblovine, stupova za 

vodove, prostornog 

drva za kemijsku 

preradu 

grebenima, nakupljanje 

teških kovina u tlu 

Mogući napadi 

potkornjaka 

Sušenje jele i 


Izražen utjecaj snijega, 

moguća erozija tla 

Mogući napadi 

potkornjaka, sušenje 

smreke 

„Kisele kiše“ i pojava 

„kiselih magli“ 

Sušenje bora, borov 

četnjak, gljivična 

oboljenja, učestali 

požari, izgorio veći dio 

prirodne borove šume u 

Borovoj dragi (Borovici) 

kod Podkilavca 

Snjegoizvale, napadi 

potkornjaka i puhova, 

problematična ekološka 

stabilnost i biološka 

raznolikost 

monokulture, 


Izvor podataka: Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije, Rijeka 2005. (neznatno 

izmijenjeno, 2009. mr.sc. Marko Randić) 

U šumama Gorskog kotara evidentna je pojava sušenja stabala, koja već nekoliko desetljeća 

predstavlja ozbiljan ekološki i gospodarski problem s posljedicama po prirodnu strukturu 

šuma, a posljedično i bioraznolikost. U godinama kada je opažano najveće sušenje jele, 

prema podacima Uprave šuma Delnice, utvrđeno je da je 97% stabala obične jele (koja je 

najosjetljivija vrsta četinjača) oštećeno, te da je jela najugroženija vrsta na području Županije. 

Smreka je također znatno oštećena, a ostale vrste drveća mnogo manje. Utvrđivanje uzroka 

propadanja šuma je predmet brojnih istraživačkih projekata. Unatoč brojnim dosadašnjim 

istraživanjima, još uvijek se ne znaju svi uzroci ove pojave, ali može se reći da gotovo nema 

teorije o propadanju šuma koja ne uključuje onečišćenje zraka („kisele kiše“), tla i vode kao 

54

glavnih uzroka ovog fenomena. U posljednje vrijeme sve se više kao jedan od ključnih 

elemenata u ovoj pojavi u istraživanja uključuju i podaci o klimatskim promjenama. 

Sušenje šuma ima izravan učinak na gospodarenje, ali i na bioraznolikost šuma. Poučan je 

primjer sušenja jele (najintenzivnije oko 2001. godine) u Gospodarskoj jedinici Kobiljak- 

Bitoraj Uprave šuma Delnice, gdje je, zbog lošeg zdravstvenog stanja i sušenja, 48% 

realiziranog etata crnogorice izvršeno kao slučajni prihod. Da bi se ta jela mogla izvući, 

izgrađena su 24 km novih šumskih cesta, čime je višestruko prebačen propis (bila je 

planirana gradnja 2,8 km). Tako je sada otvorenost šuma mnogo veća, što se direktno 

očituje na stanje bioraznolikosti tih šuma, posebno na vrste vezane uz jelu i vrste koje 

zahtijevaju šume s manjim utjecajem čovjeka. 

Posljednjih godina učestale su pojave šumskih požara, napose u priobalnom dijelu Županije, 

koji imaju vrlo negativan utjecaj na živi svijet i njegovu obnovu te predstavljaju stalnu 

opasnost od erozije tla i pojave goleti, a vrlo nepovoljno djeluju na opću sliku krajolika. Požari 

su osobito učestali na južnom dijelu Učke te u priobalju. 

Dana 5. kolovoza 2003. godine, požar većih razmjera razbuktao se u autohtonoj borovoj 

šumi u dolini Borovici (Borova draga) pod Obručem. U gašenju su sudjelovali zrakoplovi. 

Izgorjelo je više od 2/3 šume crnoga bora (Pinus nigra Arnold) i to rijetke autohtone zajednice 

crnog bora i endemične trocvjetne mlječike (as. Euphorbio triflorae-Pinetum nigrae (Ht) 

Trinajstić 1999 = Chamaebuxo-Pinetum nigrae Ht. 1956), koja je zbog prirodoznanstvene 

osobitosti predviđena za zaštitu kao rezervat šumske vegetacije. Iako je spomenuti požar 

izazvan ljudskom nepažnjom (vatra pobjegla pri pripremi roštilja na nedozvoljenom mjestu), 

potrebno je napomenuti da su se slični (prirodni?) požari ove šume dešavali i u prošlosti, o 

čemu izvješćuje Horvat (1962). 

Zaštitne šume imaju važnu ulogu u očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti. Na zaštitne 

šume koje služe za očuvanje tla, vodenih tokova, izvorišta važnih za vodoopskrbu i njihovih 

slivova, naselja te gospodarskih i drugih objekata, u Primorsko-goranskoj županiji otpada 

12.778 ha. Najveće površine zaštitnih šuma nalaze se u šumarijama Crikvenica, Delnice i 

Skrad, dakle uglavnom na strmim terenima krša. 

Važnu ulogu imaju i zaštitne šume na erodibilnim i nestabilnim terenima na flišu i klastitima. 

Primjerice, takve su zaštitne šume oko izvorišta Rječine. Dio šuma zaštitnog tipa na strmim 

terenima uglavnom je prema prostornim planovima predviđen za zaštitu, što je u potpunom 

suglasju s odredbama važećeg Zakona o zaštiti prirode (dolina Kupe, Rječine i dr.). 

Dio šumskih zajednica na području Primorsko-goranske županije odlikuje se malom 

prostornom zastupljenošću i rijetkošću u razmjerima cijele Hrvatske, pa ih je i stoga potrebno 

štititi. Takve rijetke zajednice su primjerice: 

• šuma tise i lipe (Tilio-Taxetum) u Gorskom kotaru, 

• „dolomitna“ šuma bukve s proljetnim vrijesom (Erico-Fagetum), 

• šuma bukve s kukurijekom (Helleboro-Fagetum) u Gorskom kotaru i osobito na 

području planine Obruč, te drugi „dolomitni“ tipovi šuma, 

• mediteransko-montana šuma „crne jele“ (Ostryo-Abietetum) na planinama iznad 

Vinodola, 

• reliktne šume s običnim grabom (Carpinus betulus L.) u submediteranu, te 

• ostaci poplavnih šuma (Ulmo-Fraxinetum angustifoliae) u Vinodolu i na otoku Krku. 

Osim navedenih, tu su i neke druge prirodoslovno zanimljive šumske zajednice. 

Posebne vrijednosti šumskih staništa na području Primorsko-goranske županije jesu i stara 

slikovita stabla, od koji su samo neka zaštićena (jela – kraljica šume u Golubinjaku, stara tisa 

55

u Međedima, stari hrast u Sv. Petru na otoku Cresu i dva stara hrasta u Guljanovu dolcu 

iznad Crikvenice). Najstariji primjerak stabla je tisućugodišnja tisa kod Mrkoplja koja svakako 

zaslužuje zaštitu, kao i druge stare tise na području Primorsko-goranske županije. Vrijedna 

stara stabla su djelomično inventarizirana i bit će potrebno provesti njihovu zakonsku zaštitu 

(bukva - kraljica šume u predjelu Dletvo iznad Klane i šest starih cerova kraj Studene, staro 

stablo topole kod Karlića u Vinodolu, stari hrastovi na Šotoventu na otoku Krku, stari hrastovi 

na liburnijskoj obali i dr.). 

F Obalna staništa 

Obalna staništa koja obuhvaćaju klasu zaslanjenih staništa iznad granice plime, ali pod 

izrazitim utjecajem mora, prava su rijetkost na području Primorsko-goranske županije. 

Budući da su, u pravilu, malih površina i vrlo rijetka, te redovito pod vrlo snažnim utjecajem 

turizma, ova staništa pripadaju klasi najugroženijih na ovom području. 

Pješčane plaže na otoku Rabu zbog turističkih su djelatnosti gotovo u potpunosti izgubile 

svoju prirodnost kao staništa vrijednih biljaka psamofita (pješčarki) i životinja prilagođenih 

takvim posebnim pješčanim staništima. Osim izloženosti najezdi turista u ljetno vrijeme, 

svaka biljka ili neravnina na takvim se plažama posebno uklanjaju strojevima, a pijesak 

poravnava. 

Osim u velikim uvalama otoka Raba (gdje su mahom uništene), slanjače na niskim 

zamuljenim obalama ograničeno su razvijene još i u uvali Soline (gdje su ugrožene zbog 

turizma, urbanizacije, nasipavanja pličina, iskorištavanja ljekovitog blata i dr.), u uvali Sepen 

kod Omišlja (recentno stanje slabo poznato zbog izgradnje postrojenja DINA), a specifične 

obalne slane močvare nalaze se i kod Osora (uglavnom dobro očuvane, ali im u jednom 

dijelu prijeti ugroza zbog nasipavanja otpadnim materijalom), u močvarnom području Piskel u 

Creskoj uvali (vrlo ugroženo zamočvareno obalno stanište zbog nasipavanja i širenja marine) 

i na još nekoliko mjesta. 

Šljunčani morski žali, kojih ima malo (npr. plaža Baške), također su zbog masovnog turizma 

redovito uništeni kao prirodna staništa. Vrlo je dobro očuvana mala priobalna laguna na 

otoku Zeči. 

Zbog znatne ugroženosti („divlji“ nautički turizam), dvadesetak malih obalnih staništa, 

uglavnom plitkih uvala zamuljena dna, uvršteno je u prostorno-plansku dokumentaciju za 

buduću zaštitu kao spomenici prirode. Nažalost, to zasad ne umanjuje velike pritiske „divljeg“ 

nautičkog turizma na njihova prirodna staništa i živi svijet. 

Jedno od mogućih rješenja za očuvanje stanovitih biljnih zajednica na pješčanim i 

šljunkovitim plažama (žalima) bilo bi postavljanje stupića s preprekama prolaznicima na 

odgovarajućim povoljnim mjestima (površine od svega nekoliko četvornih metara) uz 

reintrodukciju biljnog materijala i tumačenje prirodnog fenomena. U sadašnjim uvjetima, 

takve je aktivnosti teško ili gotovo nemoguće ostvariti, ali je ipak nužno, u okviru raspoloživih 

mogućnosti, uložiti maksimalne napore za očuvanje preostalih dijelova vrijednih obalnih 

staništa. 

G Morska staništa 

Zbog velike vrijednosti podmorskog živog svijeta i neponovljive ljepote podmorskih 

krajobraza (zajednice koraligena, livade morskih cvjetnica, podmorske špilje, vrulje, plitke 

uvale zamuljenih dna i drugo), u Primorsko-goranskoj županiji predviđeno je za zaštitu 

tridesetak osobito vrijednih podmorskih rezervata, značajnih podmorskih krajobraza i 

pojedinačnih morskih lokaliteta. 

56

Najvažnija promjena koja se dogodila 2006. godine na zaštiti prirodne baštine u moru bilo je 

proglašenje privremene zaštite dijela mora uz istočne obale otoka Cresa i Lošinja u kategoriji 

posebnog rezervata – rezervata u moru. 

Prema Prostornom planu Primorsko-goranske županije (SN broj 14/00), ovo područje bilo je 

predloženo za zaštitu pod imenom Morski rezervat dupina – dio Kvarnerića uz otoke Lošinj i 

Cres, ali u kategoriji značajnog krajobraza. Iako bi se iz naziva predloženog rezervata dalo 

zaključiti da je područje vrijedno samo zbog obitavanja populacije dobrog dupina (Tursiops 

truncatus), značajno je naglasiti da područje cresko-lošinjskog akvatorija obiluje i mnogim 

drugim prirodnim vijednostima i specifičnostima. U području predloženom za zaštitu također 

se često opaža i glavata želva (Caretta caretta), a ono osim toga uključuje i zaklonjene 

obalne vode s razvijenom zajednicom morske cvjetnice (Posidonia oceanica). Također je 

evidentirano i oko 185 vrsta ornitofaune. Osim prirodnih vrijednosti, ovo područje ima i 

nekoliko vrijednih arheoloških nalazišta, kao što su npr. arheološki lokalitet kod Orjula i 

nalazište kipa Apoksiomena. 

Predloženo područje također je ušlo u Prijedlog Nacionalne ekološke mreže, koji je Državni 

zavod za zaštitu prirode izradio u svibnju 2005. godine, a Sabor usvojio 2007. (Uredba o 

proglašenju ekološke mreže, NN 109/07), te se kao takvo može smatrati potencijalnim 

područjem koje će postati sastavnim dijelom ekološke mreže EU "NATURA 2000". 

Međunarodni Sporazum o zaštiti kitova u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom 

Atlantskom području (ACCOBAMS) također je prepoznao ovo područje kao jedno od kritičnih 

staništa za dupine u Sredozemlju, te ga je kao takvo uvrstio u prioritete za zaštitu. 

Trenutna situacija oko proglašenja trajne zaštite nad dijelom cresko-lošinjskog akvatorija vrlo 

je složena zbog protivljenja dijela lokalne zajednice. Preventivna zaštita, koja je proglašena u 

srpnju 2006. godine, istekla je u srpnju 2009. godine. Najizglednije rješenje, na čemu se 

upravo radi, jest da se u suglasju s lokalnim stanovništvom i uvažavajući njihove potrebe i 

osnovna načela održivosti, područje u budućnosti proglasi zaštićenim u nekoj od nižih 

kategorija zaštite, ali da se u cilju očuvanja populacije dupina i ostalih prirodnih vrijednosti 

već tijekom izrade stručne podloge samo za određene manje zone unutar akvatorija propišu 

mjere zabrane sidrenja bez čvrstih vezova (corpo morto), te ograniči ili zabrani ribarenje. 

Eksploatacija morskog pijeska jedan je od problema koji je ranije bio vrlo izražen u akvatoriju 

kvarnerskih otoka (Legac) te je imao značajan učinak na bioraznolikost i sveukupno stanje 

podmorja u priobalju otoka. Danas se eksploatacija morskog pijeska odvija na svega 

nekoliko dozvoljenih lokacija i smanjenog je intenziteta. 

H Podzemna staništa 

Na području Primorsko-goranske županije registriran je velik broj speleoloških objekata. Neki 

od zaštićenih spomenika prirode predstavljaju tipične krške fenomene, primjerice špilja 

Lokvarka i Zametska pećina, ponor Gotovž, izvor Kupe, a neke špilje, zaštićene ili 

predložene za zaštitu, već se sada koriste u turističke svrhe. Pojedine špilje važna su 

staništa i zimovališta sve ugroženijih vrsta šišmiša. Najvažnija turistička, a ujedno i zaštićena 

špilja (geomorfološki spomenik prirode) je špilja Lokvarka u Gorskom kotaru. Važno je 

istaknuti da je to najdublja turistička špilja u Hrvatskoj! 

U špilji Lokvarki speleolozi su tek u novije vrijeme, čišćenjem i proširivanjem uskih mjesta, 

uspjeli prodrijeti do dubine – 277 metara, otkrivši nove špiljske prostore. Istraživanja će se 

nastaviti, jer se špilja širi i dalje u podzemlje. U ovom trenutku ukupna dužina špilje s 

novootkrivenim kanalima iznosi oko 1,7 kilometara. Činjenica da je veći dio špilje nedostupan 

javnosti pogoduje zaštiti bioraznolikosti podzemnog špiljskog sustava, koji je neobično bogat 

raznolikim živim svijetom. Dio koji je dostupan posjetiteljima štitit će se posebnim mjerama 

57

zaštite, a kontinuirano se, ali sukladno raspoloživim financijskim sredstvima, izvode radovi na 

obnovi infrastrukture špilje. 

Nažalost, za turističke špilje koje nisu zakonski zaštićene (Biserujka i Vrelo), Javna ustanova 

Priroda nije imala cjelovit uvid u stanje podzemnih staništa, ali je za špilju Biserujku na otoku 

Krku utvrđeno neadekvatno osvjetljenje koje pogoduje prekomjernom nakupljaju algi i 

mahovina („Lampenflora“) u unutrašnjosti špilje. 

U ostale nezaštićene speleološke objekte često nekontrolirano ulaze posjetitelji koji mogu 

načiniti velike štete na špiljskim sustavima. Nerijetko pojedinci hvataju i odnose bogatu 

endemičnu podzemnu faunu. U takvim je slučajevima unatoč zakonskoj zabrani i zaštiti 

kompletne špiljske faune teško provoditi kontrolu nad podzemnim staništima. 

Početkom 2009. godine, Ministarstvo kulture povjerilo je upravljanje i nadzor nad špiljama 

Biserujka i Vrelo Javnoj ustanovi Priroda, pa se u sektoru turističkih špilja u Primorskogoranskoj 

županiji u narednom razdoblju mogu očekivati pozitivni pomaci. 

Također, neki zaštićeni i nezaštićeni speleološki objekti u vrlo su lošem stanju zbog 

onečišćenja, kao što je slučaj s ponorom Gotovž kod Klane. U tijeku je realizacija projekta 

sanacije kanalizacije naselja Klana, koje svoje otpadne vode ispušta izravno u ponor Gotovž. 

Prije nekoliko godina zabilježeno je i onečišćenje zaštićenog geomorfološkog spomenika 

Zametske špilje procjeđivanjem ugljikovodika s površine. Ova špilja bila je dugo godina 

nelegalno odlagalište otpada, što je u međuvremenu sanirano, a otvor špilje zatvoren je 

zaključanom željeznom rešetkom. 

I Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom 

Neke od korovnih vrsta i zajednica nažalost su potpuno iščezle s područja Primorskogoranske 

županije (što je prvenstveno vezano uz promjene u poljoprivrednim djelatnostima). 

Potrebno je razmišljati o njihovom „ex situ“ 15 očuvanju, eventualnoj reintrodukciji i mogućem 

uključivanju u poljoprivredne prakse vezane uz ruralna područja, oživljavanje starih tradicija i 

razvoj ruralnog turizma. 

J Izgrađena i industrijska staništa 

Ova su staništa najčešće izgubila najveći dio svoje prirodnosti te biljnog i životinjskog svijeta. 

Dosad im se u zaštiti prirode nije pridavala gotovo nikakva pažnja. Ipak, razumnijim 

gospodarenjem i „biološkim oplemenjivanjem“ takvih staništa moglo bi se mnogo postići na 

zaštiti prirode i poboljšanju uvjeta života ljudi u izgrađenim i industrijskim središtima. 

Smjernice za naredno razdoblje: 

‣ Sustavno prikupljati podatke relevantne za očuvanje i zaštitu staništa te oformiti bazu 

podataka o staništima Primorsko-goranske županije. 

‣ Uključivati se u projekte zaštite staništa na europskoj i državnoj razni, a osobito 

poticati takve projekte na regionalnoj i lokalnoj razini. 

‣ Razvijati svijest o važnosti očuvanja i zaštite staništa na županijskoj razini (jačati 

svijest lokalne javnosti o potrebi zaštite staništa zbog očuvanja živog svijeta). 

‣ Ukazivati na važnost očuvanja staništa kroz edukacijske aktivnosti, provoditi ankete o 

dosadašnjem tradicionalnom korištenju prostora kojim se utječe na održavanje 

pojedinih tipova staništa i slično. 

‣ Omogućiti uključivanje lokalnih stručnjaka u pitanja očuvanja i zaštite staništa. 

‣ Vrednovati i štititi staništa uz uključivanje komponenti antropogenih aktivnosti. 

15 „Ex situ“ očuvanje označava očuvanje sastavnica biološke raznolikosti izvan njihovih prirodnih 

staništa. 

58

3.3. Divlje svojte 

Na području Primorsko-goranske županije na malom se prostoru isprepliću raznoliki utjecaji i 

različite vrste bilja i životinja, te tipična staništa srednje Europe, krša Dinarida, zapadnog i 

istočnog Sredozemlja, a na vrhovima Gorskog kotara još se osjeća jak utjecaj alpskog 

područja. Sve to pridonosi neobičnom bogatstvu živoga svijeta: flore, faune i gljiva, što je 

sistematski prikazano tablicom 4. 

Na ovom je području, prema paleontološkim nalazima, bilo pribježište flore i faune (refugij) za 

zadnjeg ledenog doba, pa u Županiji nalazimo čitav niz endemičnih vrsta karakterističnih za 

hrvatsku obalu Jadrana. Uz Učku, masive Obruča, Snježnika i Risnjaka, endemima su 

posebno bogati otoci Krk, Cres i Rab. 

Potrebno je napomenuti da se bogatstvo flore i faune očuvalo velikim dijelom i zbog 

specifičnih uvjeta života ljudi, njihovih domaćih životinja i tradicijske poljoprivrede. Šumom se 

gospodarilo na održivi način, koji je omogućavao održavanje pravilne ravnoteže među biljnim 

i životinjskim vrstama. Držanje stoke na otvorenom, osim što je osiguravalo raznoliku 

prehranu, omogućavalo je održavanje travnjačkih površina prirodnim, održivim putem, za 

razliku od požara koji su štetni jer unište cjelokupnu biljnu masu, a tlo je izloženo eroziji 

vjetrom i vodom. 

Tradicionalno ovčarstvo na kvarnerskim otocima i činjenica da ovce žive na otvorenom 

tijekom cijele godine, stvorilo je neraskidivu i tisućljetnu vezu čovjeka, ovaca i bjeloglavih 

supova. Uglavnom zbog napuštanja tradicionalnog ovčarstva, danas su bjeloglavi supovi vrlo 

ugrožena vrsta ptica kojima prijeti izumiranje. Početkom 20. stoljeća, bjeloglavi su supovi bili 

rasprostranjeni na čitavom području Republike Hrvatske. Danas, ova rijeka, ugrožena i 

zakonom zaštićena vrsta grabljivica (strvinara) živi jedino na području Kvarnera (na Cresu, 

Plavniku, Krku i Prviću). Bjeloglavi supovi žive u kolonijama, na nepristupačnim liticama 

iznad mora. Hrane se strvinama uginulih ovaca i smatraju se „čistačima“ u prirodi, jer zbog 

hranjenja strvinama ovaca koje su uginule na otvorenom ne dolazi do raspadanja tijela 

životinja koje bi inače mogle postati izvor raznih zaraznih bolesti. 

Osim bjeloglavih supova, na kvarnerskim otocima obitavaju i suri orlovi, zmijari, škanjac 

osaš, sivi sokol, sokol lastavičar, ćukavice, pčelarice, riđoglavi svračak, primorska trepteljka i 

sivi ćuk. Sve su te vrste ptica na popisu ugroženih vrsta u Europi, a u Republici Hrvatskoj 

nalaze se na popisu u Crvenoj knjizi ugroženih ptica. 16 

Na kvarnerskim otocima izražena je također prisutnost ranjivih i ugroženih vretenaca, 

gmazova, ptica i leptira koji žive u jedinstvenim krškim ekološkim sustavima – lokvama. Ta 

prostorno mala područja danas se na razini Hrvatske smatraju najugroženijim staništima. U 

prošlosti su lokve na kvarnerskim otocima služile za potrebe kućanstava (voda za piće) ili za 

napajanje stoke, prskanje vinograda ili pranje rublja, a danas, uslijed napuštanja 

tradicionalne poljoprivrede i stočarstva i činjenice da se lokve više ne čiste i održavaju, ta 

specifična staništa u kojima žive rijetke biljne i životinjske vrste nestaju. Samo na području 

otoka Cresa zabilježeno je danas preko stotinjak lokvi koje bi sukladno Zakonu o zaštiti 

prirode, Strategiji i Akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike 

Hrvatske te prostorno-planskoj dokumentaciji na regionalnoj i lokalnoj razini trebalo posebno 

zaštiti i sačuvati od isušivanja 17 . 

Na relativno malom području Županije nalaze se različite morfogenetske, pedološke, 

hidrografske, klimatske i vegetacijske zone, ali uslijed modernih civilizacijskih trendova 

(napuštanje sela, urbanizacija koja uključuje i čitav niz zahvata na vrijednim i rijetkim 

staništima), popisi ugroženih biljnih i životinjskih vrsta postaju sve duži. 

16 Sušić, G. i Radek, V.: Bioraznolikost kroz lokve s otoka Cresa, Eko centar Caput Insulae Beli, 2007. 

17 Ibidem. 

59

Osim već spomenutih ugroženih i endemičnih vrsta, naposljetku valja posebno istaknuti da 

su se na području Županije, zbog relativne očuvanosti staništa, ipak zadržale i mnoge rijetke 

vrste koje su u drugim predjelima Europe već odavno nestale. Radi se na primjer o velikim 

zvijerima (medvjed, vuk i ris) koje obitavaju na području Gorskog kotara, zatim o očuvanim 

staništima u moru u kojima obitavaju populacije dupina, kao i sve ugroženijem živom svijetu 

neobično bogatih zajednica morskih cvjetnica i koraligena. Više riječi o navedenim vrstama 

bit će i u nastavku Izvješća. 

Tablica 4: Vrijednosti flore i faune Primorsko-goranske županije 

FLORA/FAUNA BROJ VRSTA U PGŽ POSEBNE VRIJEDNOSTI ZNAČAJNA STANIŠTA 

Cvjetnice i 

papratnjače 

preko 2.700 vrsta 

(oko 70% svih vrsta 

dosad zabilježenih u 

RH) 

endemične vrste, 

tercijarni, glacijalni i 

borealni relikti; velebitska 

degenija, streličasti i 

kvarnerski jelenak, 

učkarski zvončić, 

zmijinac, borbaševa 

modričica i dr. 

stijene i točila otoka i 

priobalja, cretovi, 

planinske stijene, točila i 

rudine, travnjaci 

Sisavci 

Ptice 

Gmazovi 

81 vrsta 

(oko 80% svih 

sisavaca zabilježenih 

u RH) 

oko 300 vrsta (više od 

80% svih vrsta 

zabilježenih u RH); 

gniježđenje je 

utvrđeno za 140 vrsta 

(60% gnjezdarica RH) 

32 vrste od ukupno 38 

u RH 

Vodozemci 16 vrsta od ukupno 20 

u RH 

Vretenca 

Leptiri 

Kornjaši-trčci 

Slatkovodni 

rakovi 

deseteronošci 

Fauna krškog 

podzemlja 

poznato je 45 vrsta od 

ukupno 71 vrste u RH 

samo u gornjoj 

Kupskoj dolini oko 

500 vrsta 

Macrolepidoptera 

210 svojti od ukupno 

600 u RH 

4 vrste 

43 svojte 

dupini, šišmiši, endemični 

krški puh, velike zvijeri 

(vuk, medvjed i ris) 

bjeloglavi supovi: 

populacija od preko 200 

jedinki – među najvećim 

kolonijama u Europi! 

morske kornjače, 

velebitska gušterica 

čovječja ribica, crni 

daždevnjak, neotenične 

populacije vodozemaca 

11 vrsta vretenaca 

rijetkih u RH, a ranjivih ili 

ugroženih na europskoj 

razini 

endemične podvrste 

leptira crnaca, planinski 

apolon, neki plavci 

endemične vrste: 

Carabus croaticus i C. 

creutzery, vrste roda 

Anophtalmus 

riječni rak, potočni rak, 

rak kamenjar, spiljska 

kozica 

16 vrsta i podvrsta 

opisanih kao nove za 

znanost iz speleoloških 

objekata PGŽ 

akvatorij creskološinjskog 

arhipelaga, 

gorske šume, špilje 

litice kvarnerskih otoka, 

litice planinskog zaleđa, 

neke plitke zamočvarene 

uvale na otocima, Jezero 

na otoku Krku 

kamenita staništa, 

kamenjarski pašnjaci, 

lokve 

povremene ili stalne 

površinske vode na 

kopnu, vode u krškom 

podzemlju, lokva Bag i 

Diviška na otoku Krku, 

kao i sve veće lokve na 

otocima 

kopnene vode; lokve, 

primorski vodotoci 

travnata staništa 

očuvana šumska staništa, 

krško podzemlje 

mali krški vodotoci 

slatkovodni podzemni 

sustavi 

60

Izvor podataka: Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije (SN br. 7/03), Primorskogoranska 

županija, Rijeka 2005. (Autor: mr.sc. M. Randić, nadopunjeno 2009.) 

U nastavku se, osim navođenja općenitih karakteristika i vrijednosti flore i faune Primorskogoranske 

županije, u tablicama 5 i 6 posebno navode zaštićene i strogo zaštićene biljke, 

gljive i životinjske svojte, te njihova zastupljenost po kategoriji ugroženosti. 

Tablica 5: Zaštićene i strogo zaštićene biljne, gljivlje i životinjske svojte u 

Primorsko-goranskoj županiji 

Ukupno 

Strogo 

zaštićene svojte 

(SZ) 

Zaštićene 

svojte 

(Z) 

UKUPNO 624 470 154 

Biljke 376 250 126 

Životinje-svega 

Gmazovi 

Leptiri 

Podzemna fauna 

Ptice 

Sisavci 

Ribe 

Vodozemci 

121 

9 

23 

5 

38 

32 

11 

3 

95 

9 

12 

5 

38 

23 

5 

3 

26 

- 

11 

- 

- 

9 

6 

- 

Gljive 127 125 2 

Izvor: tablica sastavljena prema podacima dobivenim od Državnog zavoda za zaštitu prirode, svibanj 

2005. 

Tablica 6: Biljke, životinje i gljive na području Primorsko-goranske županije 

prema kategoriji ugroženosti 

Ukupno 

Regional 

no 

izumrle 

(RE) 

Kritičn 

o 

ugrože 

ne 

(CR) 

Ugrož 

ene 

(EN) 

Rizične 

(VU) 

Niskori 

zične 

(NT) 

Najmanje 

zabrinjav 

ajuće 

(LC) 

UKUPNO 463 2 42 85 133 98 7 96 

Biljke 221 - 22 36 46 64 - 53 

Životinje-svega 

Gmazovi 

Leptiri 

Podzemna fauna 

Ptice 

Sisavci 

Ribe 

Vodozemci 

115 

9 

23 

5 

34 

30 

11 

3 

2 

1 

- 

- 

1 

- 

- 

- 

7 

1 

1 

- 

3 

1 

1 

- 

17 

2 

1 

- 

6 

5 

2 

1 

25 

- 

3 

4 

8 

3 

6 

1 

34 

3 

8 

- 

4 

17 

1 

1 

7 

- 

- 

- 

7 

- 

- 

- 

23 

2 

10 

1 

5 

4 

1 

- 

Gljive 127 - 13 32 62 - - 20 

Izvor: tablica sastavljena prema podacima dobivenim od Državnog zavoda za zaštitu prirode, svibanj 

2005. 

Nedovolj 

no 

poznate 

(DD) 

61

Divlje svojte – smjernice za buduće razdoblje 

‣ Osmisliti, započeti i sustavno provoditi projekte inventarizacije, kartiranja i monitoringa 

divljih svojti. 

‣ Pratiti utjecaj pojedinih komponenti okoliša na divlje svojte. 

‣ U problematiku zaštite divljih svojti uključiti lokalno stanovništvo, nevladine udruge, 

lovce, ribolovce, poljoprivrednike i druge. 

‣ Uspostaviti vezu između zaštite divljih svojti i mjera zaštite prirode ugrađenih u 

regionalne i lokalne prostorne planove i planove gospodarenja prirodnim resursima. 

‣ Podizati svijest o potrebi očuvanja i zaštite divljih svojti kroz edukacijske aktivnosti – 

od predškolske i školske djece do ostalih skupina stanovništva. 

‣ Uspostaviti, unaprijediti i njegovati suradnju s institucijama, udrugama i pojedincima 

koji su uključeni u zaštitu prirode i voljni su prikupljati podatke o biološkoj raznolikosti i 

divljim svojtama. 

Najčešći primjeri ugroze populacija divljih svojti 

• Divlja odlagališta otpada ugroza za populacije medvjeda 

Otpad je nezaobilazna prateća pojava tehničkog i civilizacijskog napretka. Iako su jedinice 

lokalne samouprave prema Zakonu o lokalnoj upravi dužne sanirati odlagališta, rijetko koja 

općina ili grad na području Primorsko-goranske županije ima u potpunosti riješen problem 

odlagališta. U blizini većih gradova i naselja otpad se često zbrinjava na nepropisan način, 

pa tako velik broj goranskih naselja ima neograđena odlagališta, ali i ilegalna odlagališta na 

koja stanovništvo nerijetko odlaže i animalni otpad. 

Neosigurana odlagališta privlače divlje životinje (naročito medvjede), koje se vrlo lako 

privikavaju na ljudski miris, a zbog lako dostupne hrane na deponijima uglavnom gube 

naviku traženja hrane u prirodi, pa je dolazak divljih životinja na odlagališta postalo gotovo 

svakodnevnica. 

U pravilu, na područjima odlagališta životinje često stradavaju iz dva osnovna razloga. Prvi je 

taj što zajedno s hranom, divlje životinje nerijetko pojedu i razne druge štetne sastojke 

(prvenstveno kemikalije) koje su s ambalažom završile na odlagalištu. Drugi je razlog 

činjenica da su ilegalna odlagališta i odlagališta za animalni otpad uglavnom smještena u 

neposrednoj blizini kuća, pa se na taj način divlje životinje sve više spuštaju prema 

naseljima, što kod lokalnog stanovništva izaziva strah i otpor prema divljim životinjama. 

Uglavnom, u oba slučaja najčešće stradavaju medvjedi, iako se uopće nije pristupilo 

uklanjanju ilegalnih odlagališta i/ili sanaciji i ograđivanju postojećih. 

Prijedlozi mjera za smanjivanje ugroza 

‣ Poticati hitno rješavanje pitanja sanacije i ograđivanja odlagališta otpada. 

‣ Poticati uklanjanje ilegalnih odlagališta otpada. 

‣ Uvesti obvezu korištenja kanti za otpatke u koje medvjed ne može doprijeti 

(tzv. „bear friendly“ kante) te omogućiti da se, prvenstveno za područje 

Gorskog kotara, osigura njihov dovoljan broj. 

‣ Poticati regulaciju načina i unaprijed utvrđenog termina odlaganja otpada 

(dozvoliti odlaganje otpada neposredno prije odvoženja). 

‣ Poticati organizaciju besplatnog skupljanja animalnog otpada na dojavu 

vlasnika i odlaganje na hranilišta za divlje životinje ili zbrinjavanje u spalionici. 

62

• Ljudske aktivnosti koje ugrožavaju populacije rijetkih ptica 

Na području Primorsko-goranske županije među najugroženije ptice ubrajaju se ptice 

grabljivice. Među grabljivicama, daleko su najugroženije populacije bjeloglavih supova koje 

obitavaju na liticama otoka Cresa, Plavnika, Krka i Prvića, a najčešće stradavaju uslijed 

sljedećih ljudskih aktivnosti: 

• postavljanja otrovnih meka u prirodu 

• postavljanja visokih vjetrenjača za vjetroelektrane 

• postavljanja stupova i žica dalekovoda 

• uznemiravanja od strane neupućenih turista/nautičara 

• napuštanja tradicijskog načina stočarstva na kvarnerskim otocima 18 . 

Postavljanjem otrovnih meka u prirodu namijenjenih drugim životinjama koje ljudima nanose 

štetu (na Krku za medvjede, na Rabu za čagljeve, na Cresu za divlje svinje), najčešće u 

uginule ovce, stradavaju supovi, a ne životinje kojima je otrovna meka bila namijenjena. U 

prosincu 2004. godine, na otoku Rabu pronađen je dvadeset i jedan mrtvi sup, a svi su se 

hranili zatrovanom ovcom koja je bila namijenjena čagljevima. 

Bjeloglavi supovi također nerijetko stradavaju ulijetanjem u visoke vjetrenjače za 

vjetroelektrane te u sudaru sa stupovima i žicama dalekovoda. Prema izvješću Eko-centra 

Caput Insulae Beli, tijekom 2007. i 2008. godine pod stupovima dalekovoda na otoku Cresu 

pronađena je ukupno 181 mrtva ptica stradala od elekrokucije. 

Uznemiravanje od strane neupućenih turista koji se liticama na kojima gnijezde bjeloglavi 

supovi približavaju brodovima ili gliserima, jedan je od čestih uzroka stradavanja prvenstveno 

najmlađe populacije bjeloglavih supova, koji uplašeni prerano polijeću i padaju u more te se, 

ukoliko se pravovremeno ne reagira, nakon samo jednog sata utapaju. 

Značajna ugroza, osobito za populaciju bjeloglavih supova, također je i napuštanje 

tradicijskog stočarstva na kvarnerskim otocima. Ovčarstvo je na otocima oduvijek 

predstavljalo temelj života, a ovce su živjele na otvorenom tijekom cijele godine. Takav način 

gospodarenja ovcama omogućava bjeloglavim supovima da se hrane njihovim strvinama. 

Budući da je samo na otoku Cresu prije stotinjak godina broj ovaca koje su se slobodno 

kretale otokom bližio brojci od čak 70.000 komada, a danas ih ima tek 15.000, evidentna je 

pojava nedostatka hrane dostupne supovima. Navedeni problem nedostatka hrane povezan 

je i s problemom unošenja alohtone divljači u otočne ekosustave, ali je navedena 

problematika detaljnije objašnjenja u poglavlju 6.1. Poljoprivreda i stočarstvo. 

Velike napore u cilju očuvanja bjeloglavih supova na području Kvarnera, u suradnji s 

ornitološkom postajom Cres Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čini udruga Eko 

centar Caput Insulae Beli, koja od 1990. godine provodi program integralne zaštite 

bjeloglavih supova. Program uključuje praćenje populacije ptica na otocima Kvarnera, 

prstenovanje i označavanje jedinki, te praćenje njihovih selidbenih putova u Europi, Aziji i 

Africi. U sklopu Centra djeluje i Oporavilište za bjeloglave supove čija je osnovna aktivnost 

spašavanje te liječenje otrovanih i ozlijeđenih supova. Za supove puštene iz Oporavilišta, ali i 

za one kojima nedostaje prirodne hrane, Centar je također izgradio i dva stalna hranilišta 19 . 

Prijedlozi mjera za smanjivanje ugroza 

‣ Poticati tradicijsko stočarstvo. 

18 Priča o bjeloglavim supovima otoka Cresa, Radek-Sušić, Rijeka, Eko centar Caput Insulae Beli 

2006. 

19 Radek, V. i Sušić, G.: Caput Insulae Beli, Prvih petnaest, 2008. 

63

‣ Poticati rješavanje problema alohtone divljači unesene na otoke. 

‣ Educirati stanovništvo o štetnosti postavljanja otrova u prirodi. 

‣ Educirati turističke djelatnike i nautičare da se ne približavaju liticama na 

kojima se gnijezde supovi i ne proizvode buku. 

‣ Poticati zamjenu stupova dalekovoda koji najviše ugrožavaju ptice manje 

opasnima ili ugraditi nastavke koji će spriječiti slijetanje ptica. 

‣ Dugoročno na područjima važnim za ptice poticati postavljanje podzemnih 

elektrovodova, gdje god je to moguće. 

• Rekreacijske, izletničke i planinarske aktivnosti kojima se ugrožavaju rijetke 

biljne, gljivlje i životinjske vrste i njihova staništa 

Osim približavanja liticama na kojima se gnijezde bjeloglavi supovi i druge rijetke ptice, 

ugrozu za rijetke biljne i životinjske vrste i njihova staništa predstavljaju također i vožnja 

izvan prometnica (tzv. off-road vožnja), zatim markiranje planinarskih staza, postavljanje 

penjačkih smjerova na liticama, kao i izgradnja vidikovaca na istaknutim liticama i 

uzvišenjima te njihovih prilaznih cesta ili putova. Primjera na području Primorsko-goranske 

županije ima mnogo i u nastavku izdvajamo samo neke: 

• izgradnja vidikovaca i penjačkih staza preko litica na kojima obitavaju rijetke vrste 

bez konzultacije sa stručnjacima za biološku raznolikost; 

• izgradnja planinarskih staza u najudaljenije i teško pristupačne planinske dijelove 

uzrokuje napuštanje gniježđenja rijetkih vrsta ptica (tetrijeb gluhan, grabljivice) kao i 

pojačano branje i iskapanje rijetkih biljaka (žuta sirištara /Gentiana lutea L. ssp. 

symphyandra (Murb.) Hayek/); 

• započeti projekt izgradnje planinarske staze u zaštićenom ornitološkom rezervatu na 

otoku Krku, što je (zasad) spriječeno; 

• zalaženje turista do najudaljenijih dijelova obale i otoka (i podmorja) i s time 

povezano ugrožavanje staništa i vrsta (biljke pješčarke na morskim žalima, staništa u 

podmorju, kolonije ptica na malenim otočićima); 

• devastiran cret na Križ potoku u Gorskom kotaru zbog off-road vožnje i namjernog 

zaglibljavanja vozila u mekanu tresetnu i geološku podlogu. 

Prijedlozi mjera smanjivanja ugroze 

‣ Djelovati na promjenu svijesti svih dionika o načinu provođenja rekreacijskih, 

izletničkih i planinarskih aktivnosti (off-road, planinari, rekreativci, berači 

ljekovitog bilja i gljiva, turistički djelatnici, nautičari i drugi) tako da se 

navedene aktivnosti organiziraju na način da najmanje štete prirodi. 

• Napuštanje tradicijskih poljoprivrednih djelatnosti dovodi do gubitka 

naslijeđene biološke raznolikosti i pojedinih svojti biljaka, životinja i gljiva 

Poljoprivreda ima dugu i raznoliku povijest na području Primorsko-goranske županije. Svaki 

korak u razvoju poljoprivrede donio je nešto novo biološkoj raznolikosti, a vjerojatno ponešto 

i oduzeo. Razvojem poljoprivrede pojedine vrste migrirale su na nova poljoprivredna staništa. 

Razvijali su se složeni odnosi između divljih i kultiviranih svojti i njihovih prirodnih i 

čovjekovim radom oblikovanih staništa. Prakse tradicijske poljoprivrede održavane su kroz 

osobito dugo razdoblje i živi svijet se tome prilagodio. Posljedica je da u prirodnom 

„šumskom“ okruženju na području Primorsko-goranske županije i danas susrećemo 

prostrana nešumska poljoprivredna staništa, u prvom redu travnjake, oranice, vrtove, 

voćnjake i ostala poljoprivredna i poljoprivrednim djelatnostima uvjetovana staništa s 

bogatom naslijeđenom bioraznolikošću. 

64

Napuštanjem tradicionalne poljoprivrede situacija postaje obrnuta: šuma se vraća, travnjaci i 

obradivo tlo zarastaju, a stoke u slobodnoj ispaši sve je manje. S nestajanjem poljoprivredom 

uvjetovanih staništa nestaju i takvim staništima prilagođene vrste. 

Neke vrste gljiva (vlažnice – Hygrophoraceae, rudoliske – neke vrste roda Entoloma, rod 

jezičnjaka Geoglossum i dr.) rastu isključivo na negnojenim i ekstenzivno korištenim 

travnjacima. Iščezavanjem travnjaka nestaju i gljive koje zahtijevaju takva staništa, zbog 

čega ih danas uvrštavamo u ugroženu skupinu gljiva. 

Zanimljiva je činjenica da su među jedinim vrstama biljaka koje su u novije vrijeme izumrle na 

području Primorsko-goranske županije upravo neke povezane s tradicijskom poljoprivrednom 

praksom (primjerice neki korovi žitnih polja). Druge vrste biljaka i životinja nastoje se 

prilagoditi, primjerice vuk, a za bjeloglavog supa već je istaknuta uska povezanost s 

praksama tradicijske poljoprivrede. Kukci koji se hrane na izmetu domaćih životinja također 

pripadaju ugroženim vrstama. 

Prijedlozi mjera smanjivanja ugroze 

‣ Poticati poljoprivredne i ostale djelatnosti koje pogoduju razvitku vrsta 

vezanih uz staništa oblikovana tradicijskom poljoprivrednom djelatnošću. 

• Urbanizacija, izgradnja infrastrukture i energetskih objekata ugrožava divlje 

svojte i njihova staništa 

Urbanizacija i izgradnja najveća su prijetnja prirodi i njenoj biološkoj raznolikosti. Uslijed 

intenzivirane izgradnje niza infrastrukturnih objekata, prevladavaju trendovi sve jače i 

izraženije uniformnosti prirode i nepovratno se gube obnoviteljske funkcije prirodnih staništa, 

voda, zraka i plodnog tla. Sve to ima za posljedicu eroziju bioraznolikosti, kako na globalnoj, 

tako i na lokalnoj razini. 

Takvi su procesi vrlo izraženi na određenim dijelovima Primorsko-goranske županije. U 

posljednje vrijeme aktivnosti se jako ubrzavaju; planiran je ili se provodi niz projekata, od 

kojih su neki s velikim do vrlo velikim utjecajem na prirodu i bioraznolikost. U ovom 

kontekstu, spomenut ćemo samo primjer izgradnje vjetroelektrana na neobično vrijednim 

tipovima staništa – vjetrometinama, koje su specifičnost upravo za područja sjeveroistočnih 

Dinarida. Takva se specifična staništa i vjetrometine teško mogu pronaći na bilo kojem 

području drugdje u svijetu. 

Zbog izgradnje (osobito prometnica) smanjuju se također i životni prostori pojedinih vrsta, a 

njihova staništa bivaju jako rascjepkana (fragmentirana), pa pojedine vrste nerijetko 

stradavaju zbog prometa (primjerice velike zvijeri). 

Kao kuriozum napominjemo da su u povijesti zabilježeni slučajevi kada je upravo izgradnja 

infrastrukture pomogla očuvanju rijetke i izolirane populacije leptira na području Primorskogoranske 

županije. 

Prijedlozi mjera smanjivanja ugroze divljih svojti i njihovih staništa zbog urbanizacije, 

izgradnje infrastrukture i energetskih objekata 

‣ Pažljivim planiranjem nastojati ublažiti štetne utjecaje urbanizacije, izgradnje 

infrastrukture i energetskih objekata na divlje svojte i njihova staništa. 

65

3.3.1. Invazivne vrste 

Dolazak invazivnih vrsta u nova geografska područja osobito se povećao naglim razvojem 

prometa na globalnoj razini. Putovi širenja nepoželjnih invazivnih stranih organizama su 

mnogostruki, raznoliki i najčešće nepredvidivi, baš kao i štetne posljedice koje prouzrokuju. 

Neke od invazivnih vrsta postale su značajan problem i na području Primorsko-goranske 

županije, kako u kopnenim ekosustavima, tako i u morskim. Balastne vode i obraštaj na 

brodovima neki su od načina širenja invazivnih vrsta u moru, čemu se veća pažnja počela 

pridavati tek u posljednje vrijeme. 

Na biološku raznolikost mora izravan negativni utjecaj ima invazivna alga Caulerpa taxifolia. 

U podmorju Primorsko-goranske županije zabilježena je najprije 1992. kod Malinske te 1996. 

godine u akvatoriju Barbatskog kanala. Alga predstavlja opasnost po autohtone zajednice 

morskog dna jer se brzo širi i snažno potiskuje raznolikost domaćih vrsta i zajednica na 

prostoru na koji se naseli. Tijekom 1996. i 1997. učinjeni su prvi napori za uklanjanje alge, a 

od 2004. alga više nije bila zabilježena u akvatoriju Primorsko-goranske županije. Smatra se 

da su njenom nestanku najviše pridonijele niske temperature mora tijekom 2003. godine. Za 

otkrivanje i kasniji nadzor alge zaslužni su članovi Društva za podvodne aktivnosti „Amfora“, 

koji su se uključili u akciju iskorjenjivanja kaulerpe pod vodstvom stručnjaka Instituta za 

istraživanje mora iz Splita. 

Invazivna tropska alga Womersleyella setacea (Hollenberg) R.E. Norris naseljava područja s 

izraženijom sedimentacijom i može izazvati negativne promjene na zajednicama pridnenih 

organizama. Nalazi nove vrste u Kvarneru (primjerice kod rta Oštro/Kraljevica) potvrđuju 

mogućnost da je Kvarnerski zaljev u zadnjem desetljeću postao povoljno područje u 

Sjevernom Jadranu za naseljavanje indo-pacifičkih vrsta od kojih su neke i invazivne (Battelli 

i Arko-Pijevac 2003). Alga Womersleyella setacea na području Kvarnera predmet je 

istraživanja znanstvenika Prirodoslovnog muzeja Rijeka, a rezultati još nisu objavljeni. 

U mjesecu studenom 2009. godine na području Kvarnera (uvala Lukovac na ostočnoj obali 

Cresa) zabilježena je prisutnost invazivne tropske zelene alge Caulerpa racemosa. Alga 

ozbiljno može ugroziti život u moru jer po dnu "plete" gustu mrežu koja ne propušta svjetlost 

pa guši morsko dno i sprečava prisutnost ostalih vrsta na tom području. Budući da alge 

nemaju prirodnih predatora u Jadranskom moru i nekontrolirano se šire čupanjem, bilo bi 

nužno da stručnjaci predlože eventualne mjere iskorjenjivanja te da se u slučaju širenja alge i 

na susjedna područja o tome odmah obavijeste meritorne institucije. Inače, alga je do danas 

pronađena na području srednjeg i južnog Jadrana te kod Vrsara. 

U slatkovodnim ekosustavima neke alohtone, namjerno ili slučajno ubačene vrste riba 

ugrožavaju i istiskuju autohtone vrste. Jedan od poznatijih primjera na otocima i u priobalju je 

ribica gambuzija (Gambusia affinis) koja se namjerno ubacuje u lokve s ciljem suzbijanja 

komaraca. Nakon što se uspješno razmnoži, osim komaraca, uništava i ostali živi svijet u 

lokvama. 

U kopnenim ekosustavima invazivne vrste biljaka iz porodice glavočika jesu ambrozija 

(Ambrosia artemiisifolia), neke vrste iz roda Conyza, Bidens, Galinsoga, kao i neke druge 

vrste korova iz drugih biljnih porodica. Ambrozija ima najnegativniji utjecaj na ljude zbog 

snažnih alergenih svojstava njezina polena, iako utjecaj nije tako izražen kao u 

kontinentalnim dijelovima Hrvatske, gdje ambrozija postiže mnogo veće koncentracije. U 

Primorsko-goranskoj županiji ambrozija se rasprostranila pretežno uz prometnice, na 

nasutim mjestima i oko naselja. Opsežni građevinski radovi iza kojih ostaju prostrane nasute 

i neuređene površine mjesta su gdje se ukorjenjuju mnoge invazivne vrste i odakle najčešće 

počinje njihov put širenja. Doline rijeka i njihove obale, kao što su Kupa i Rječina, drugi su tip 

staništa gdje se naseljavaju i šire invazivne vrste (Helianthus, Rudbeckia, Impatiens i dr.). Na 

66

flišnim područjima širi se invazivna drvenasta vrsta - bagrem (Robinia pseudacacia), a u 

manjoj mjeri i amorfa (Amorpha fruticosa), primjerice u dolini Drage. 

Strane vrste, unesene u novi okoliš, ne moraju uvijek pokazati invazivni značaj. Zanimljiv 

primjer je najveći leptir koji danas živi u Europi, japanski sviloprelac (Antheraea yamamai 

Guer.), koji je krajem 19. stoljeća donijet iz Japana s namjerom dobivanja svile. Pobjegao je 

iz uzgoja i znatno se proširio. Gusjenice se hrane lišćem hrasta i bukve. Na području 

Primorsko-goranske županije zabilježen je u Gorskom kotaru. Iako periodički i lokalno može 

imati velike populacije, zamjetljive štete na šumskim sastojinama dosad nisu zabilježene 

(Kranjčev 2009). 

Životinjske vrste zanimljive za lovni turizam i lovstvo (prvenstveno divlja svinja) unesene su 

na kvarnerske otoke, i to u najvećoj mjeri na cresko-lošinjsku i krčku otočnu skupinu. Neke 

od tih vrsta jako su se razmnožile. Bilo je pokušaja unošenja divljih svinja i na otok Rab. Na 

neke otoke uneseni su jeleni lopatari, aksisi i mufloni. Radi se o vrstama čiji način života i 

biologija unose velike promjene u krhke otočne ekosustave, koje se sa stanovišta 

bioraznolikosti i tradicijskog načina života mogu smatrati nepoželjnima. Problem se pojavio 

prije više desetaka godina, a produbio se u posljednjih nekoliko godina. Na otoku Krku 

dolazak životinja zanimljivih za lovstvo (kojih ranije nije bilo na otocima) vjerojatno se zbio 

sedamdesetih godina prošlog stoljeća (moguće je pretpostaviti da su neke jedinke i same 

preplivale uski prolaz Malih vrata i Vinodolskog kanala između kopna i Krka), a na Cresu 

osamdesetih godina, kada su unijete divlje svinje i jeleni lopatari. 

Dugotrajne rasprave o tome mogu li se medvjed, divlja svinja i čagalj na kvarnerskim otocima 

smatrati alohtonim vrstama rezultirale su općeprihvaćenim stavom o njihovoj nepoželjnosti 

na ovom osjetljivom otočnom prostoru te se danas ulažu napori za uklanjanje i ublažavanje 

štetnih posljedica. 

Invazivne vrste - smjernice za naredno razdoblje: 

‣ Pratiti pojavu i stanje populacija invazivnih vrsta. 

‣ U slučajevima kada je to moguće i opravdano poduzimati mjere za suzbijanje 

invazivnih vrsta. 

‣ Provoditi edukaciju javnosti o invazivnim vrstama i uključivati javnost u akcije 

suzbijanja invazivnih vrsta. 

‣ Uspostaviti suradnju s društvima za podvodne aktivnosti radi otkrivanja i eventualnog 

uklanjanja invazivnih vrsta u moru. 

3.4. Udomaćene zavičajne svojte 

Prostor Primorsko-goranske županije od davnina je pod jakim antropozoogenim utjecajima 

tradicijskog stočarstva i poljoprivrede. Gorski kotar možda nije tako snažno izložen izraženim 

utjecajima domaćih životinja, kao što su primjerice kvarnerski otoci i priobalje, gdje se slika 

čitavih krajobraznih cjelina izmijenila zahvaljujući upravo tradicijskom ovčarstvu (kamenite, 

od bure i kiše isprane i ogoljene površine otoka Krka, Cresa i Raba). 

Tradicionalne udomaćene pasmine kao što su ovca pramenka, ovca škraparica, 

sjevernojadranski magarac, siva pčela i dr. još se i danas u većem ili manjem opsegu mogu 

pronaći na području Primorsko-goranske županije (Posavi et al. 2003). Druge su udomaćene 

stare pasmine na ovom području nažalost potpuno izumrle. Takav je slučaj s (crnim) krčkim 

govedom, a slično se dogodilo i s malim, ali vrlo izdržljivim i na oporu gorsku klimu 

prilagođenim govedom bušom u Gorskom kotaru. Za razliku od krčkog goveda, čija je 

genetska struktura nepovratno izgubljena, buša se nastoji revitalizirati u drugim dijelovima 

Hrvatske te postoji mogućnost reintrodukcije na područje Primorsko-goranske županije. U 

prošlosti je buša prehranjivala oko 90% seoskih domaćinstava Gorskog kotara. Prema 

67

usmenim predajama, ne manje važna tradicijska pasmina goveda Gorskog kotara bilo je 

smeđe alpsko govedo – montafonac (Salopek, osobno priopćenje). 

Važno je istaknuti da su se krajobrazi i biološka komponenta ekosustava razvijali i održavali 

u skladu s utjecajima tradicijskog stočarstva; razvili su se zanimljivi i za očuvanje 

bioraznolikosti važni međuodnosi između stoke i njihovih staništa. Bioraznolikost je ujedno 

obogaćivana brojnim novim sastavnicama u odnosu na prvotnu klimazonalnu (šumsku) 

vegetaciju. 

Za poljodjelske ekosustave od velike je važnosti i razvoj pčelarstva, jer većina biljaka 

cvjetnica direktno ovisi o oprašivanju pčelama i opnokrilcima. Pčelarstvo je u Primorskogoranskoj 

županiji vrlo razvijeno, ali i vrlo ugroženo (pčelinji pašnjaci ljekovite kadulje /Salvia 

officinalis L./, krškog i primorskog vriska /Satureja spp./ - ugroženi su zarastanjem, medenje 

jele u Gorskom kotaru ugroženo je odumiranjem jelovih šuma, novija pojava umiranja pčela 

uzrokovana je opasnim parazitom varoom itd.). 

Kao što su već nepovratno iščezle neke pasmine domaćih životinja, sličnu sudbinu dijele i 

brojne udomaćene sorte bilja. U novije vrijeme spoznala se njihova nezamjenjiva uloga u 

(tradicionalnim) ruralnim i poljodjelskim ekosustavima te potencijal za budućnost na 

poljodjelskom „eko-tržištu“. Upravo mnoge takve stare tradicijske sorte bilja od 

nenadoknadive su važnosti u naporima za uspostavljanjem održivog načina poljoprivrede – 

„eko-poljoprivrede“ u pojedinim tradicionalno poljodjelskim područjima Primorsko-goranske 

županije. Primjeri u Županiji su, da spomenemo samo najvažnije, revitalizacija i očuvanje 

autohtone sorte grožđa „Jarbola“, autohtone sorte kupusa „Brgujski kapuz“, starih sorti 

voćaka, i još nekih povrtlarskih kultura. U Vinodolu se posebno nastoji revitalizirati autohtona 

sorta smokve – „Vlahinja“. Vrbničko polje poznato je po uzgoju visokocijenjene sorte vinove 

loze „Vrbničke žlahtine“. 

„Brgujski kapuz“ je kupus velikih glavica koji raste u velikim i dubokim brgujskim dolcima. 

Otporan je na bolesti i štetnike, tako da se ne prska, a njive na kojima se uzgaja gnoje se 

samo stajskim gnojem. Godine 2006. organizirana je Prva brgujska kapuzijada, pučka 

manifestacija kojom se ova autohtona sorta nastoji popularizirati i spasiti od zaborava i 

uništenja. 

Na području Primorja i Kvarnera uzgaja se nekoliko autohtonih sorti maslina. Tipične sorte su 

„Rosulja“ (dobro uspijeva na otoku Krku), „Drobnica“ (također uglavnom na Krku, ali samo u 

starim maslinicima, dok je u novijim nema), „Plominka“ (najraširenija na otoku Cresu) i druge. 

Često se mogu pronaći stare lokalne sorte („Debela“, „Krčka“), koje su i najzanimljivije, ali i 

najzahtjevnije sa stanovišta očuvanja lokalne bioraznolikosti. 

Poljoprivredna proizvodnja u ruralnim dijelovima Županije treba se stoga u većoj mjeri nego 

dosad temeljiti na uzgoju autohtonih sorti voća i povrća, kao i autohtonih pasmina životinja. 

Okupljanje postojećih i potencijalnih poljoprivrednih uzgajivača uz očuvanje autohtonih 

proizvoda, prepoznavanje, sakupljanje i revitalizacija autohtonih sorti i pasmina, očuvanje 

autohtonih proizvoda, revitalizacija starih voćnjaka, maslinika, vinograda, povrtlarska 

proizvodnja, ovčarstvo, kozarstvo, pčelarstvo, očuvanje tradicijskih travnjaka – sve su to 

preduvjeti očuvanja udomaćenih zavičajnih svojti i promicanja „eko-poljoprivrede“. 

Udomaćene zavičajne svojte - smjernice za naredno razdoblje: 

‣ Poticati uzgoj autohtonih sorti bilja i pasmina životinja. 

‣ Poticati revitalizaciju starih voćnjaka, maslinika i vinograda. 

‣ Poticati tradicijsku poljoprivredu i povrtlarsku proizvodnju. 

‣ Poticati revitalizaciju travnjaka. 

‣ Poticati tradicionalno ovčarstvo, kozarstvo i pčelarstvo. 

68

3.5. Zaštićena područja u Primorsko-goranskoj županiji 

Na području Primorsko-goranske županije trenutno je zaštićeno tridesetak vrijednih prirodnih 

područja i pojedinačnih prirodnih vrijednosti odnosno spomenika prirode koji su detaljnije 

opisani u tablici 7 te prikazani na slici 3. Od ukupnog broja zaštićenih područja, u ovom 

trenutku na području Primorsko-goranske županije postoji: 

• 1 strogi rezervat (Bijele i Samarske stijene), 

• 1 nacionalni park (Risnjak), 

• 8 posebnih rezervata (Vražji prolaz-Zeleni vir, Glavine-Mala luka, Prvić, Fojiška- 

Podpredošćica, Mali bok-Koromačna, Dundo, Debela Lipa-Velika Rebar i Glavotok), 

• 1 park prirode (Učka), 

• 8 spomenika prirode (špilja Lokvarka, ponor Gotovž, Zametska pećina, izvor Kupe, 

jama Vrtare male 20 , stara tisa u Međedima, stari hrast u Svetom Petru na otoku 

Cresu i dva stara hrasta u Guljanovom dolcu iznad Crikvenice), 

• 5 značajnih krajobraza (Lopar, Lisina, Kamačnik, Lokvarsko jezero i Petehovac), 

• 6 park-šuma (Japlenški vrh, Golubinjak, Komrčar, Košljun, Čikat i Pod Javori), te 

• 4 spomenika parkovne arhitekture (park kod dvorca u Severinu na Kupi, gradski 

parkovi Opatije – park Angiolina i park Margarita, te stablo pinije u uvali Žalić na 

Lošinju. 

U nastavku, u tablici 7 prikazana su zaštićena područja u Primorsko-goranskoj županiji 

prema kategoriji proglašenja zaštite, površini, godini proglašenja, te području na kojem se 

nalaze. 

Tablica 7: Popis, kategorija, površina, godina proglašenja i položaj zaštićenih 

dijelova prirode u Primorsko-goranskoj županiji 

NAZIV 

ZAŠTIĆENOG 

PODRUČJA 

PRIRODE 

STROGI REZERVAT 

Bijele i 

Samarske 

stijene 

NACIONALNI PARK 

IUCN 

KATEGORIJA 

ZAŠTIĆENOG 

PODRUČJA 

PRIRODE 

POVRŠINA 

Ha 

GODINA 

PROGLAŠENJA 

ZAŠTIĆENOG 

PODRUČJA 

PRIRODE 

NA PODRUČJU 

GRADA/OPĆINE 

I 1.175 21 1985. Novi Vinodolski, 

Mrkopalj 

Risnjak II 6.400 1953. Čabar, Delnice, 

Lokve, Čavle, Bakar 

PARK PRIRODE 

Učka V 14.600 22 1999. Opatija, Matulji 

Mošćenička Draga, 

Lovran 

POSEBNI REZERVAT 

GEOMORFOLOŠKI 

Vražji prolaz i 

Zeleni vir 

III 200 1962. Ravna Gora 

Skrad 

ORNITOLOŠKI 

Glavine – Mala I 1.000 1969. Baška 

20 Jama Vrtare male preventivno je zaštićena u kategoriji spomenika prirode od siječnja 2009. godine 

na rok od tri godine. 

21 Oko 191 ha nalazi se u Karlovačkoj županiji na području Grada Ogulina. 

22 Od toga se 6.420 ha nalazi u Istarskoj županiji. 

69

luka 

Prvić I 7.000 1972. Baška 

Fojiška – Pod 

I 550 1986. Cres 

Predošćica 

Mali bok – 

I 900 1986. Cres 

Koromačna 

ŠUMSKE VEGETACIJE 

Dundo I 106 1949. Rab 

Debela lipa – 

Velika Rebar 

I 179 1964. Lokve 

Delnice 

Glavotok I 1 1969. Krk 

PARK-ŠUMA 

Japlenški vrh IV 171 1953. Delnice 

Golubinjak IV 51 1961. Lokve 

Komrčar IV 10 1965. Rab 

Košljun IV 6 1969. Krk 

Čikat IV 236 1992. Mali Lošinj 

Pod Javori IV 39 1993. Mali Lošinj 

ZNAČAJNI KRAJOBRAZ 

Lisina V 1.396 1997. Matulji 

Kamačnik V 74 2002. Vrbovsko 

Lopar V 100 1969 Lopar 

Petehovac V 800 1971. Delnice 

Lokvarsko 

V 436 1966. Lokve 

jezero 

SPOMENIK PRIRODE 

GEOMORFOLOŠKI 

Lokvarska spilja III ... 1961. Lokve 

Ponor Gotovž III ... 1969. Klana 

Zametska 

pećina 

III ... 1981. Rijeka 

HIDROLOŠKI 

Kupa – izvor III 10 1963. Čabar 

GEOLOŠKO-PALEONTOLOŠKI – PREVENTIVNA ZAŠTITA 

Jama Vrtare 

male 

III 0,031 2009. Crikvenica 

POJEDINAČNI PRIMJERAK DRVEĆA 

Međedi, stara 

III - 1965. Vrbovsko 

tisa 

Sveti Petar, 

III - 1997. Cres 

stari hrast 

SPOMENIK PARKOVNE ARHITEKTURE 

Park kod dvorca 

Severin na Kupi 

Gradski parkovi 

Opatije 

(Angiolina, 

Margarita) 

Žalić kod Malog 

Lošinja, Pinija 

PARK 

- 7 1966. Vrbovsko 

- 5 1968. Opatija 

POJEDINAČNI PRIMJERAK DRVEĆA 

- - 1976 Mali Lošinj 

Izvor: podaci iz Upisnika zaštićenih prirodnih vrijednosti Ministarstva kulture, arhiva Javne ustanove 

Priroda 

70

U nastavku, na slici 3., prikazana su na karti sva Zakonom o zaštiti prirode zaštićena 

područja u Primorsko-goranskoj županiji, a koja su kao zaštićena, sukladno članku 30. 

Zakona, upisana u Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti koji se vodi pri nadležnom 

Ministarstvu kulture. 

Slika 3. Zaštićeni dijelovi prirode na području Primorsko-goranske županije 

– kartografski prikaz 

Izvor: izrađeno u Javnoj ustanovi Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije prema 

podacima iz arhive Javne ustanove Priroda 

71

Od svih Zakonom o zaštiti prirode predviđenih kategorija zaštite o kojima županijska Javna 

ustanova Priroda mora skrbiti i upravljati, trenutno su na području Primorsko-goranske 

županije prisutne sve kategorije zaštite osim regionalnog parka, što svjedoči o velikoj 

raznolikosti zaštićene prirodne baštine na ovom prostoru. Kategorijom regionalni park dosad 

su preventivno zaštićena samo dva područja u Republici Hrvatskoj (Moslavačka gora i 

Područje rijeka Mure i Drave - preventivno zaštićeni 2008. godine), jer je ta kategorija zaštite, 

koja obuhvaća „Prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područja kopna i/ili mora s ekološkim 

obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti i krajobraznim vrijednostima 

karakterističnim za područje na kojem se nalazi.“ (članak 14. Zakona o zaštiti prirode) 

predviđena tek novim Zakonom o zaštiti prirode koji je stupio na snagu 2005. godine. 

Valja još jednom istaknuti da je Zakonom o zaštiti prirode propisano da zaštićenim 

područjem koje se prostorno nadovezuje na nacionalni park ili park prirode (odnosno ima 

barem dio zajedničkih granica) upravlja javna ustanova nacionalnog parka ili parka prirode, 

bez obzira što je to područje mogla proglasiti zaštićenim županijska skupština i što inače 

područjem takve kategorije zaštite upravlja županijska javna ustanova. 

Jedini takav primjer u Primorsko-goranskoj županiji zasad je značajni krajobraz Lisina, koji 

se prostorno nadovezuje na područje Parka prirode Učka te njime, temeljem članka 72. 

stavak 5, upravlja Javna ustanova Park prirode Učka. Također, hidrološkim spomenikom 

prirode – izvorom Kupe, koji je smješten unutar granica Nacionalnog parka Risnjak, 

upravlja javna ustanova osnovana za upravljanje područjem Nacionalnog parka. 

Najveći dio zaštićenih područja u Primorsko-goranskoj županiji proglašen je u razdoblju od 

1950-tih do 1980-tih godina, a u novije vrijeme provedeni su postupci za zakonsku zaštitu 

nekoliko vrijednih područja i objekata prirodne baštine u Primorsko-goranskoj županiji – 

Lisine, Kamačnika, Komrčara, hrasta kod Sv. Petra na otoku Cresu, te starih hrastova kod 

Crikvenice. Time je ukupan broj zaštićenih dijelova prirode u Primorsko-goranskoj županiji 

dosegao brojku od trideset i četiri. 

Od ukupno trideset i četiri zaštićena područja koja smo naveli u prethodnom dijelu ovog 

poglavlja, i koja su uvedena u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske, 

dva su područja, Lokvarsko jezero i Petehovac pored Delnica, koja tijekom izrade 

važećeg Prostornog plana Primorsko-goranske županije nisu unesena u prostornoplansku 

dokumentaciju kao zaštićena područja. 

Naime, to su dva područja za koja je Javna ustanova Priroda od strane Državnog zavoda za 

zaštitu prirode i Ministarstva kulture tek nakon početka rada zaprimila informaciju da se kao 

zaštićena područja nalaze u Upisniku. Prema zaprimljenim podacima i rješenjima, 

Lokvarsko jezero zaštićeno je 1966. godine, a Petehovac 1971. godine. Oba područja 

zaštićena su u kategoriji značajnog krajobraza. 

Površina već proglašenih i zaštićenih prirodnih vrijednosti u Županiji (zajedno s Nacionalnim 

parkom i Parkom prirode) iznosi 291 km², što čini više od 8% ukupne kopnene površine 

Županije. Prostorno najveći u Primorsko-goranskoj županiji su Park prirode Učka s 80,8 km² i 

Nacionalni park Risnjak sa 64 km², a za njihovo upravljanje nadležna je Republika Hrvatska. 

Ostatkom površine od ukupno 131 km 2 i 8 pojedinačnih ili točkastih spomenika prirode 

upravlja Javna ustanova Priroda. Površina zaštićenih područja kojima se upravlja sa 

županijske razine obuhvaća dakle ukupno 3,7% kopnene površine Županije. 

U kontekstu prostornog obuhvata zaštićenih područja, ne samo u Primorsko-goranskoj 

županiji, već u čitavoj Republici Hrvatskoj, valja posebno istaknuti problem nedefiniranih 

granica i obuhvata gotovo svih zaštićenih područja osim spomenika prirode. Problemi 

s granicama zaštićenih područja, u pravilu, postoje isključivo iz razloga što prilikom 

proglašenja zaštićenih područja u prošlosti nije bilo nužno izraditi detaljno stručno 

72

obrazloženje ili podlogu koja bi u sebi sadržavala i detaljan opis obuhvata zaštićenih 

područja po katastarskim česticama ili barem šumsko-gospodarskim odjelima. U najvećem 

broju slučajeva, granice područja koja su proglašavana zaštićenima tijekom prošlog stoljeća 

uglavnom su definirane samo opisno, ili im je samo u hektarima naveden obuhvat prema 

rukom iscrtanim kartografskim prikazima. 

Na problematiku određivanja granica zaštićenih područja nadovezuje se danas i problem 

nemogućnosti upisa zabilježbe o zaštiti na svaku katastarsku česticu koja je 

obuhvaćena bilo kojom kategorijom zaštite, a koju odredbe važećeg Zakona danas jasno 

propisuju. Čak i u slučajevima kada je za određena zaštićena područja u rješenjima o 

proglašenju granica definirana opisno, ali postoji mogućnost da se danas sukladno opisanoj 

granici jasno definiraju pripadajuće katastarske čestice, zahtjevno je (ili gotovo nemoguće) 

provesti upis tereta u zemljišnim knjigama, jer sudovi u velikom broju slučajeva ne priznaju 

rješenje koje eksplicitno ne sadrži brojeve katastarskih čestica. 

Državni zavod za zaštitu prirode započeo je provoditi projekt digitalizacije granica svih 

zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj, ali dok se na državnoj razini ne razriješi problem 

naknadnog utvrđivanja brojeva katastarskih čestica, granice koje kao ustanove za 

upravljanje zaštićenim područjima dobivamo s državne razine još uvijek ne možemo smatrati 

pravovaljanima. 

3.6. Ostala vrijedna prirodna baština predložena za zaštitu temeljem Prostornog plana 

Primorsko-goranske županije 

Svaki posjetitelj koji barem djelomično upozna prirodne vrijednosti i prirodnu baštinu 

Primorsko-goranske županije složit će se s tvrdnjom o njihovoj neponovljivoj ljepoti i 

očuvanosti. Stručnjaci, pak, koji ih dobro poznaju, ističu te vrijednosti u prvi plan, čak i kao 

vrlo važan potencijalni razvojni resurs. Brojka od preko tridesetak do danas zaštićenih 

područja koja se nalaze u Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti također svjedoči o tome i 

izdiže ovu Županiju u sam vrh po broju zaštićenih područja u Hrvatskoj. 

Kako u prošlosti nije bilo primjerene zaštite staništa i živoga svijeta, u nekim izdvojenim 

dijelovima Županije zabilježeno je njihovo osiromašenje ili čak uništenje, kao na primjer na 

ušću Rječine, u kanjonu i u samoj Rječini, u okolici grada Rijeke, na specifičnim priobalnim, 

vodenim i vlažnim staništima otoka Krka (Voz, Omišalj, Soline, Baška, Zarok) i otoka Raba 

(močvarne i pjeskovite obale uvala), na većini naših cretova (cret Trstenik i cretovi s 

kukcojetkom rosikom u Gorskom kotaru), na planini Učki i drugdje. 

Sa željom da se uočeni negativni trendovi pokušaju spriječiti ili barem ublažiti, Županija je 

osigurala da se najvažniji vrijedni dijelovi prirode prepoznaju, inventariziraju i zaštite kroz 

prostorno-plansku dokumentaciju. Važećim Prostornim planom Županije (SN 14/00) 

predlaže se za zaštitu još preko stotinu pojedinačnih vrijednih dijelova prirodne 

baštine (tablica 8), a prostornim planovima općina i gradova za zaštitu je predviđeno još 

desetak područja. 

Za ove vrijedne dijelove prirode u budućnosti će biti moguće provesti Zakonom o zaštiti 

prirode propisane postupke zaštite. Međutim, budući da je od donošenja prostorno-planske 

dokumentacije Županije, ali i jedinica lokalne samouprave, prošlo i desetak godina, tijekom 

kojih je u sustav zaštite prirode unesen i novi mehanizam zaštite – Nacionalna ekološka 

mreža, pretpostavka je da će se u budućnosti neka od stotinjak područja predloženih za 

zaštitu uspješno moći sačuvati i koristeći mehanizme koje propisuje Uredba o proglašenju 

ekološke mreže. 

73

Tablica 8: Područja Primorsko-goranske županije predložena za zaštitu 

sukladno Prostornom planu Primorsko-goranske županije (SN 14/00) 

Kategorija zaštite 

Vrijedni dijelovi prirode predloženi za 

zaštitu na kopnu 

NACIONALNI PARK - - 

PARK PRIRODE - Bjelolasica 

- 

- Kupa 

STROGI REZERVAT - - 

POSEBNI 

REZERVAT 

- Pakleno 

- Istočna obala otoka Cresa 

- Šuma na Tramuntani, otok Cres 

- Glavine-Mala Luka (Kuntrep) na 

jugoistočnom dijelu otoka Krka 

- Otoci Plavnik, Mali Plavnik i Kormati 

- Šuma kod Dobrinja, otok Krk 

- Jezero Ponikve na otoku Krku 

- Jezero kraj Njivica na otoku Krku 

- Poluotok Sv. Marak-Skudeljni kod 

Vrbnika 

- Vele i Male stine na otoku Unije 

- Otoci Veli Osir, Oruda i Palacol 

- Tomišina, Bukova i Vodna draga na 

području Novog Vinodolskog 

- Padine Velog vrha iznad Tomišine 

drage 

- Kolovratske stijene na području Grada 

N. Vinodolskog 

- Vransko jezero, otok Cres 

- Slatine kod Osora, otok Cres 

- Šuma Liski zapadno od Ćunskog, otok 

Lošinj 

- Zaljevi Kampor, Sv. Eufemija i 

Supetarska Draga, otok Rab 

- Litice Rapost-Kamenjak na otoku Rabu 

- Mudna dol i Kacaj 

- Borovica (Borova draga) 

- Cret Trstenik 

- Ponikva Veliko Snježno 

- Ponikva Ceclje, Gorski kotar 

- Cret Ponikve kraj Tršća, Gorski kotar 

- Kamenjak (iznad Grobničkog polja) 

- Kupica s Zelenim Virom 

- Velika i Mala Belica, Gorski kotar 

- Sungerski lug 

- Lepenica i jezero Bajer 

- Planinsko zaleđe Vinodola 

PARK-ŠUMA - - 

ZNAČAJNI 

KRAJOBRAZ 

- Otok Ilovik 

- Otok Susak 

- Punta Križa, otok Cres 

- Područje Lubenica, otok Cres 

- Šuma na Tramuntani, otok Cres 

- Bašćanska draga / Vela Rika, Zarok 

kod Baške, Lokva Bag iznad Baške, 

otok Krk 

- Vršno područje otoka Krka (Obzova, 

Veli vrh, Veli Hlam) 

- Vela i Mala Luka, otok Krk 

Vrijedni dijelovi prirode 

predloženi za zaštitu u 

moru 

- Istočna obala otoka 

Cresa 

- Podmorje otočića Mali i 

Veli Ćutin 

- Podmorje otoka Prvića 

- Podmorje otoka Sv. 

Grgur i Goli 

- Istočna obala Krka 

- Morski rezervat dupina 

– dio Kvarnerića uz 

otoke Cres i Lošinj 

- Podmorje otoka Unije 

- Podmorje otoka Suska 

- Obalno područje od rta 

Negrit do Stare Baške, 

otok Krk 

74


SPOMENIK 

PRIRODE 



- Vazdazelena šuma crnike u uvali 

Valbiska, otok Krk 

- Šumsko područje u uvali Čavlena, otok 

Krk 

- Veli Jaz – Soline – Sulinj, otok Krk 

- Otok Sv. Marko, uvala Selehovica-Voz, 

otok Krk 

- Njivice-Blatna-Zaglav, otok Krk 

- Gonar-Maman, otok Rab 

- Otok Sv. Grgur i Goli 

- Planina Obruč 

- Kanjon Rječine 

- Šuma Lužina 

- Područje Draškog potoka i stijene 

iznad Drage 

- Kukuljanske Ponikve 

- Vinodol 

- Okruglo-Maševo u Bribirskoj šumi 

- Pleteno, Novi Vinodolski 

- Područje vodotoka Ličanke, Gorski 

kotar 

- Vršno područje Burnog Bitoraja, Gorski 

kotar 

- Omladinsko (Lokvarsko) jezero, Gorski 

kotar 

- Biserujka kraj Rudina na otoku Krku 

- Lokva u naselju Unije na otoku Unije 

- Jama Lipica, Dragozetići, otok Cres 

- Jama Kus, Vrana, otok Cres 

- Pećina va Zagori, Novi Vinodolski 

- Jama Vrtare Male, Dramalj 

- Šparužna i Crljenčina jama, općina 

Klana 

- Špilja Vrelo, Fužine 

- Pećina Bukovac, Lokve 

- Medvjeđa pećina, Lokve 

- Izvor na Punta Križi, otok Cres 

- Jama Čampari, otok Cres 

- Sve veće lokve otoka Cresa 

- Sve veće lokve obalnog pojasa 

Županije 

- Sve veće lokve otoka Krka 

- Sve veće lokve i jarci potoka otoka 

Raba 



moru 

- Vrulja Vrutek, kod uvale 

Slatina na zapadnoj 

obali otoka Cresa 

- Vrulja u luci Ika 

- Vrulja u uvali 

Žrnovnica, Novi 

Vinodolski 

- Medvjeđa pećina kod 

uvale Lučica na otoku 

Lošinju 

- Plave grote kod 

Lubenica na otoku 

Cresu 

- Podmorska spilja kod 

uvale Smokvica na 

otoku Cresu 

- Uvala Kolorat, otok 

Cres 

- Uvala Ul, otok Cres 

- Uvala Baldarin, otok 

Cres 

- Uvala Meli, otok Cres 

- Uvala Jadrišćica, otok 

Cres 

- Uvala Martinšćica 

(Punta Križa), otok 

Cres 

- Uvala Kaldonta, otok 

Cres 

- Uvala Sonte, otok Cres 

- Uvala Sridnja, otok 

Unije 

75


SPOMENIK 

PARKOVNE 

ARHITEKTURE 



- Park Mlaka, Grad Rijeka 

- Park Nikole Hosta, Grad Rijeka 

- Park Heroja, Grad Rijeka (Trsat) 



moru 

- Uvala Vognjišća, otok 

Unije 

- Uvala Voz, otok Krk 

- Uvala Mala Jana, otok 

Krk 

- Uvala Torkul, otok Krk 

- Uvala Sv. Juraj, otok 

Krk 

- Uvala Sv. Fumija 

(Eufemija), otok Rab 

- 

Izvor: Prostorni plan Primorsko-goranske županije (SN 14/00) 

Znakovito je da se u mnogim zaštićenim i za zaštitu predloženim područjima vrednote 

prirodne baštine neraskidivo isprepliću s vrijednostima kulturne i tradicijske baštine. 

Bez nastavljanja tradicijskih načina življenja naših predaka (sada možda u nešto modernijem 

obliku), teško će se moći očuvati prirodne i krajobrazne vrijednosti koje su se oblikovale i 

razvijale kroz stoljetni suživot ljudi i prirode (o krčkim mrgarima – pastirskim građevinama u 

suhozidu, usporedi primjerice rad: Mrgari – rožice od gromače, Horvatić 2000). Lijepi primjeri 

međudjelovanja čovjeka i prirode jesu prostrani kameniti, gotovo polupustinjski krajobrazi 

naših kvarnerskih otoka ili, pak, travnate padine planine Obruč. S druge strane, neki od 

zaštićenih predjela u potpunosti su rezultat čovjekovog rada s prirodom, kao poznati 

zaštićeni povijesni perivoji Opatije ili park-šume Komrčar na Rabu, Čikat i Pod Javori na 

Lošinju, i drugi (Vahtar-Jurković 2000). 

Stotinjak vrijednih dijelova prirode predloženih za zaštitu u prostorno-planskoj dokumentaciji 

proteže se na ukupnoj površini od 551 km² na kopnu te 536 km² na moru, što ukupno 

čini čak 13,6% ukupne površine Županije. 

Kategorizirani i vrijedni dijelovi prirodne baštine predloženi za zaštitu sukladno Prostornom 

planu Županije su sljedeći: 

• na kopnu: 2 parka prirode 

1 strogi rezervat 

27 posebnih rezervata 

22 značajna krajobraza 

12 spomenika prirode 

• na moru: 4 podmorska parka (područja posebnih vrijednosti bioraznolikosti) 

5 posebnih rezervata (područja posebno vrijednih ekosustava u moru) 

22 spomenika prirode. 

Od osnivanja Javne ustanove Priroda započelo se s prikupljanjem podataka i izradom 

stručnih podloga za nova proglašenja zaštite na području Županije. U tijeku je prikupljanje 

podataka za izradu stručnih podloga za: 

• proglašenje zaštite perivoja Sv. Jakova u Opatiji 23 

23 Stručna podloga već je pripremljena i u tijeku su pripreme za pokretanje procedure proglašenja 

zaštite na Županijskoj skupštini. 

76

• proglašenje trajne zaštite nad jamom Vrtare u Dramlju 

• proširenje ornitoloških rezervata na otoku Cresu 

• proglašenje trajne zaštite nad dijelom akvatorija u cresko-lošinjskom 

arhipelagu 24 

• proglašenje zaštite nad cretom i staništem močvarnog zmijinca Calla palustris 

u Sungeru 

• proglašenje zaštite nad staništem leptira planinskog apolona (Parnassius 

apollo) u Gorskom kotaru 25 

• proglašenje zaštite nad dijelom planinske skupine Obruč 

• proglašenje zaštite nad dijelom podmorja i botaničkog vrta u Kostreni 

• proglašenje zaštite nad špiljom Biserujka. 

Koliko će procedure proglašenja trajne ili preventivne zaštite 26 trajati, u ovom je trenutku 

nemoguće procijeniti. U pravilu, Javna ustanova Priroda proslijedila je Državnom zavodu za 

zaštitu prirode, kao jedinoj ovlaštenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj za pripremu stručnih 

podloga na kojima se temelji proglašenje, sve informacije o prirodoslovnim vrijednostima i 

značajkama pojedinih područja za sve navedene zahtjeve. Međutim, budući se prema 

Državnom zavodu za zaštitu prirode gotovo svakodnevno upućuju upiti za izradu stručnih 

obrazloženja s područja čitave Republike Hrvatske, dinamiku izrade konačnih prijedloga 

stručnih podloga za područja u Primorsko-goranskoj županiji nismo u mogućnosti 

pretpostaviti. 

Priprema stručne podloge samo je prvi korak u složenom postupku proglašenja zaštite koji 

propisuje Zakon o zaštiti prirode, a sastoji se, između ostalog, i od provođenja javne 

rasprave. Samo proglašenje može se, ovisno o kategoriji zaštite, provoditi na županijskoj ili 

državnoj razini, ali o navedenim postupcima detaljnija obrazloženja dana su u prethodnim 

poglavljima. 

24 U srpnju 2009. godine istekla je preventivna zaštita posebnog rezervata u cresko-lošinjskom 

akvatoriju proglašena u srpnju 2006. godine. Iako je preventivna zaštita istekla, tijekom 2009. godine 

intenzivirane su na državnoj razini aktivnosti na izradi stručne podloge. Stručna podloga izrađuje se 

uz konzultacije s lokalnim stanovništvom (poglavito predstavnika ribara), Grada i Turističke zajednice 

Maloga Lošinja te Javne ustanove Priroda. Novom stručnom podlogom, čija konačna verzija još nije 

predstavljena javnosti, vjerojatno će se smanjiti granice obuhvata akvatorija, zatim predložiti zone 

strožije i blaže zaštite unutar samog zaštićenog područja te predložiti smanjenje kategorije zaštite. 

Prije eventualnog proglašenja zaštite nad dijelom cresko-lošinjskog akvatorija biti će nužno usuglasiti 

potrebe i stavove vezane uz buduće upravljanje i financiranje ustanove koja će upravljati područjem. 

25 Zbog iznimne ugroženosti staništa, proglašenje preventivne zaštite zatraženo je za stanište apolona 

u Gorskom kotaru 

26 Zbog iznimne ugroženosti staništa, proglašenje preventivne zaštite zatraženo je za stanište apolona 

u Gorskom kotaru. 

77

4. Analiza stanja u zaštićenim područjima Županije 

Jedna od prioritetnih aktivnosti koje je Javna ustanova Priroda započela na početku svoga 

djelovanja je analiza zatečenog stanja zaštićenih prirodnih područja i pojedinačnih 

zaštićenih prirodnih vrijednosti o kojima je dužna brinuti i upravljati. 

U analizu zatečenog stanja uključeno je svih tridesetak zaštićenih područja, a radi njihovog 

obilaska sačinjen je plan, koji je i ostvaren, najvećim dijelom tijekom mjeseca rujna, listopada 

i studenog 2006. godine. 

Osnovni cilj analize zatečenog stanja zaštićenih područja i pojedinačnih prirodnih 

vrijednosti bio je utvrditi zatečeno postojeće stanje jer je od trenutka proglašenja 

zaštite do današnjih dana za neka područja proteklo i nekoliko desetljeća, tako da su 

se u tim područjima mogle očekivati znatne promjene uslijed nepostojanja adekvatne 

skrbi i neuspostavljenog sustava upravljanja. 

Neka od takvih područja, za koja već dugo nisu bili dostupni nikakvi podaci, ili je u njima bilo 

moguće pretpostaviti postojanje spornih momenata o potrebi daljnje zaštite zbog nastalih 

promjena tijekom proteklog vremena, djelatnici Javne ustanove Priroda obišli su zajedno s 

Državnom komisijom za reviziju zaštićenih područja koju je 2006. godine oformilo 

Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu prirode. 

Dva su takva područja, između ostalog, značajni krajobraz Petehovac i značajni krajobraz 

Lokvarsko jezero, za koja Ustanova nije posjedovala podatke da su zaštićena 27 . Osim toga, 

razlike u odnosu na dokumentaciju koju je do 2006. godine posjedovala Županija postoje i za 

još dva zaštićena područja u Upisniku Ministarstva kulture. Radi se o posebnom rezervatu 

na otoku Krku, koji po podacima Ministarstva kulture osim područja Glavine – Mala luka 

uključuje i otočić Zeču pored sjeveroistočne obale otoka Krka, te o posebnom rezervatu 

proglašenom nad otočićem Prvićem, koji po podacima iz Upisnika uključuje i dio akvatorija 

otočića Grgura. 

Također, tijekom zajedničkog obilaska Državne komisije za reviziju zaštićenih područja i 

Javne ustanove Priroda, utvrđeno je da neka od tih zaštićenih područja ili dijelova područja 

više ne posjeduju obilježja zbog kojih bi ih bilo potrebno dalje štititi. Takva područja će biti, 

vrlo vjerojatno, temeljem prijedloga Ministarstva kulture brisana iz Upisnika zaštićenih 

područja, a jedan od takvih primjera je i dio posebnog rezervata Debela Lipa – Velika Rebar 

iznad Lokava. Za takva područja bit će potrebno provesti postupke ukidanja zaštite sukladno 

važećoj zakonskoj regulativi. Međutim, takve postupke Javna ustanova Priroda ne može niti 

pokrenuti bez konačne odluke Državne komisije za reviziju zaštićenih područja. 

Za sva ostala područja, za koja se pretpostavlja da ih i nadalje treba štititi, Javna ustanova 

Priroda sačinila je obrazac prema kojemu se obilazio teren zaštićenih područja i na temelju 

kojega se i danas prikupljaju podaci o zaštićenim područjima pod nadležnošću Ustanove. 

Standardizirani obrazac sadrži sljedeće podatke: 

• naziv zaštićenog područja, 

• zemljovid područja s ucrtanim granicama, 

• osnovni podaci o zaštićenom području (godina proglašenja, dokument o 

proglašenju zaštite, površina, položaj, najveća i najmanja nadmorska visina, 

najznačajniji predstavnici flore, najznačajniji predstavnici faune, vegetacija), 

• obrazloženje proglašenja, 

27 Zbog nedostatka podataka i spoznaja da se radi o zaštićenim područjima u vrijeme izrade prostornih 

planova) nisu bila ubilježena u važeću prostorno-plansku dokumentaciju – Prostorni plan Primorskogoranske 

županije (SN 14/00). 

78

• popisi vrsta i značajki područja: (gljive, flora, fauna s kategorijama ugroženosti 

prema Crvenim knjigama i međunarodnim kriterijima, geologija, geomorfologija, 

vrste tla, krški fenomeni i dr.), 

• atraktivne značajke na zaštićenom području (krajobraz, biljne zajednice, 

geomorfološki oblici i sve ono što potencijalno može privući posjetitelje), 

• recentna zbivanja u zaštićenom području (devastacije, šumarski radovi, vlake, 

pritisci iz okruženja, ugrožava li što ili tko zaštićeno područje), 

• podaci o dosadašnjoj skrbi za zaštićeno područje (šumarije, jedinice lokalne 

samouprave, nevladine udruge, korisnici) te pravne osobe koje svoje djelatnosti 

obavljaju unutar zaštićenih područja, 

• prijedlog optimalne staze kretanja prigodom obilaska terena i posjećivanja 

posjetitelja, 

• naznake za obilježavanje zaštićenog područja (markiranje staza – prilaz do 

zaštićenog područja i dozvoljeno kretanje unutar zaštićenog područja, 

obilježavanje granica, položaj obavijesnih i poučnih tablica, putokaza…), 

• smjernice za budući plan upravljanja i pravilnik o unutarnjem redu, 

• fotografije zaštićenog područja (predjeli, detalji prirodnih obilježja). 

Zamišljeno je da se podaci prikupljaju sukcesivno i kontinuirano, tijekom višekratnih 

obilazaka, na primjer oni o kretanju kroz područja ili o flori, fauni i ostalim prirodnim 

obilježjima. Podaci se uzimaju na najmanje dvije razine, odnosno prikupljaju ih i Služba 

nadzora, i Stručna služba Javne ustanove Priroda. Tako se, primjerice, tablice s popisima 

prirodnih značajki ili promjenama na terenu mogu popunjavati u svakom trenutku kada se na 

terenu uoče nove značajke ili vrste koje ranije nisu bile uočene i slično. 

Zbog složenosti problematike zaštite prirode, jasno je da dio potrebnih podataka ne mogu 

prikupljati i interpretirati samo djelatnici Javne ustanove Priroda, već je za posebne projekte i 

specifična istraživanja nužno angažirati stručno osposobljene ustanove (prirodoslovne 

muzeje, fakultete, institute) ili pojedinačne eksperte. 

Uzimanje podataka na propisani način trebalo bi rezultirati višestrukim koristima, jer što se 

više kvalitetnih i točnih podataka prikupi na terenu, lakši će biti proces kasnijeg odlučivanja o 

potrebi obilježavanja zaštićenog područja, utvrđivanju prihvatnog kapaciteta za posjetitelje, 

eventualnom obilježavanju staza, postavljanju obavijesnih i poučnih tablica i putokaza, te 

izradi i provođenju edukacijskih programa. Općenito, bit će lakše upravljati područjem i 

kasnije izraditi i donijeti buduće planove upravljanja i pravilnike o unutarnjem redu, odluke o 

davanju koncesija, koncesijskih odobrenja ili ugovora o skrbništvu zainteresiranim 

subjektima. 

Kao što je već navedeno, radi što cjelovitijeg prikupljanja podataka o zaštićenim područjima, 

prilikom obilazaka za potrebe analize zatečenog stanja pripremljen je jedinstveni obrazac 

prema kojemu se obilazi teren i prikupljaju podaci. Za potrebe ovoga Izvješća u nastavku su 

zaštićena područja opisana temeljem takvih obrazaca, ali se prenose u znatno skraćenom i 

pojednostavljenom obliku. 

4.1. Strogi rezervat Bijele i Samarske stijene u Gorskom kotaru 

Godina proglašenja: 1985. 

Površina: 1175 ha (manji dio ove površine, oko 191 ha, nalazi se u Karlovačkoj županiji na 

području Grada Ogulina) 

Položaj: Velika Kapela, na području Grada Novog Vinodolskog i Općine Mrkopalj, Gorski 

kotar 

Glasovite Bijele i Samarske stijene smještene su u središnjem dijelu planinske skupine 

Velike Kapele u Gorskom kotaru. Građene su od uslojenih vapnenaca i gromadastih 

79

vapnenačkih breča, što im daje posebno obilježje razvedenoga krškog reljefa. Odlikuju se 

neobičnim stjenovitim oblicima, oštrim nazubljenim vrhovima, liticama visokim do 50 metara, 

tornjevima, žljebovima, uskim prolazima i pukotinama, kamenitim ljuskama, dubokim 

ponikvama u kojima se ponegdje zadržava vječni snijeg. Sva ta riznica kamenih oblika 

ispremiješana je sa šumskim svijetom iz kojeg izviruju pojedine stjenovite skupine, što im 

daje divlji, teško prohodan, ali i estetski neobično lijep izgled. 

Iako zasad ne postoje točni znanstveni podaci i istraživanja, može se pretpostaviti da 

posjećivanje u sadašnjem opsegu ne narušava temeljni fenomen rezervata – biljne i 

životinjske zajednice. Potrebno je, ipak, obuzdati pretjerano i neadekvatno obilježavanje 

postojećih planinarskih staza i eventualno trasiranje novih. Na mnogim mjestima planinarske 

markacije previše su napadno postavljene na stijenama i stablima (neadekvatnim 

sprejevima!) te estetski narušavaju prirodni sklad. 

Za planinarske putove unutar rezervata brinu planinarska društva, koja vode i brigu o 

planinarskim objektima (Ratkovo sklonište u Samarskim stijenama, planinarska kuća i 

sklonište na Bijelim stijenama), a sve te aktivnosti nakon uspostave sustava zaštite prirode 

na županijskoj razini moraju se obavljati pod nadzorom Javne ustanove Priroda. 

Bijele i Samarske stijene jedini su strogi rezervat u Primorsko-goranskoj županiji. To je 

područje s najstrožim režimom zaštite. U strogom rezervatu sve je podređeno očuvanju 

izvorne prirode, pa bi i posjećivanje trebalo biti ograničeno i pod nadzorom. Zbog divlje 

prirode, nedostupnog krškog terena s brojnim ponikvama, stijenama i kamenim tornjevima, 

Bijele i Samarske stijene teško su prohodne izvan označenih putova, što donekle olakšava 

usmjeravanje posjetitelja kroz rezervat. Potrebno je istražiti moguće utjecaje posjetitelja na 

biološku raznolikost i stabilnost ekosustava rezervata. Ukoliko se negativni utjecaji ipak 

utvrde, treba napustiti obilježavanje najugroženijih staza i punktova kako se u budućnosti 

posjetitelji ne bi kretali po tim stazama i predjelima, ili bi to činili pod posebnim nadzorom. 

U listopadu 2007. godine, Javna ustanova Priroda postavila je tri obavijesne ploče za 

posjetitelje strogog rezervata: jednu u centru Mrkoplja, drugu na ulazu u Samarske stijene 

(„13. kilometar“ ceste Mrkopalj-Jasenak), te treću na ulazu u Bijele stijene („Dolina kostura“). 

Na pločama su jasno istaknuta upozorenja za posjetitelje da se radi o strogom rezervatu te o 

strogim pravilima ponašanja. 

U narednom razdoblju potrebno je nastaviti s aktivnostima donošenja pravilnika o unutarnjem 

redu. S izradom Nacrta pravilnika započeto je krajem 2008. godine. Nacrt je pripremljen 

tijekom 2009. godine, i sada je u tijeku usaglašavanje teksta koji treba odobriti Ministarstvo 

kulture, kako bi se prije donošenja pravilnika razriješilo pitanje zonacije područja i definirala 

eventualna mogućnost obavljanja djelatnosti vezanih uz planinarenje u rezervatu (uređenje 

planinarskih putova i objekata, eventualna vodička služba i slično). 

Zbog izuzetnog značaja strogog rezervata, u budućnosti bi bilo nužno u što većoj mjeri pratiti 

moguće utjecaje posjetitelja na biološku raznolikost i stabilnost ekosustava rezervata. 

Ukoliko se utvrde negativni utjecaji, treba prestati s obilježavanjem najugroženijih staza i 

punktova kako se u budućnosti posjetitelji ne bi kretali po tim stazama i predjelima, ili bi to 

činili pod posebnim nadzorom. 

Smjernice za zaštitu, održavanje i očuvanje zaštićenog područja 

‣ Dovršiti i uputiti u proceduru donošenje pravilnika o unutarnjem redu. 

‣ U suradnji s planinarskim društvima, svakog proljeća popraviti infrastrukturu staza 

koja je bila oštećena preko zime– putokaze, sajle i markacije. 

‣ Obaviti zaštitne radove na postojećim obavijesnim pločama (čišćenje, eventualni 

popravak i premazivanje zaštitnim sredstvima protiv truljenja). 

80

‣ Brinuti o sigurnosti posjetitelja i dovršiti pregovore s planinarskim društvima i 

eventualno drugim zainteresiranima o unapređenju vodičke službe kroz strogi 

rezervat. 

‣ Kontinuirano prikupljati podatke o prirodnim procesima, flori i fauni strogog rezervata 

koji će kasnije moći poslužiti prigodom procjene ugroženosti i načina vođenja 

posjetitelja kroz rezervat. 

4.2. Posebni geomorfološki rezervat Vražji prolaz – Zeleni vir 


Površina: 200 ha 

Položaj: kanjonska udolina podno naselja Skrad, Općina Skrad 

Podno željezničke postaje Skrad usječena je 350 m duboka dolina okružena šumom i 

strmim, djelomično stjenovitim padinama. Ovdje je smješten jedan od najljepših kanjona u 

Gorskom kotaru – Vražji prolaz. Kanjonskim dijelom vodi staza mjestimice usječena u 

stijenu, a dijelom postavljena na nosače iznad potoka. Staza je projektirana i izgrađena u 

sličnom stilu kao i ona u kanjonu Kamačnik kod Vrbovskog. Jedan od zanimljivih detalja 

kanjona je špilja Muževa hižica za čiji je obilazak potrebna vlastita rasvjeta. 

Do objekta na ulazu u Vražji prolaz probijena je dijelom asfaltirana cesta. Željezne stepenice 

unutar kanjona velikim su dijelom oštećene zbog padajućeg kamenja. 

Hrvatske šume - Uprava šuma Delnice, Šumarija Skrad, već dugi niz godina brinu o uređenju 

šetnica i mostića te nude smještaj i opskrbu u planinarskom domu na ulazu u rezervat. U što 

kraćem roku, potrebno je, ugovorom o skrbništvu ili koncesijskim odobrenjem, definirati 

mogućnost obavljanja gospodarskog korištenja prirodnih dobara ili drugih djelatnosti na 

zaštićenom području. Uvjete i način obavljanja za koje će se sklopiti ugovori utvrđuje javna 

ustanova uz suglasnost Ministarstva kulture. Sve navedene djelatnosti mogu se povjeriti 

zainteresiranim subjektima temeljem natječaja koji raspisuje javna ustanova, javnim 

prikupljanjem ponuda, ili na zahtjev. Potrebno je razriješiti način upravljanja rezervatom, 

ovlasti i zaduženja. Moguće je uspostaviti i stručno vodstvo po rezervatu, osobito tijekom 

ljetnih mjeseci. 

Hrvatske šume, Uprava šuma Delnice i Šumarija Skrad posjetiteljima naplaćuju ulaznicu za 

rezervat, a 2007. godine postavile su poučne ploče u rezervatu koje objašnjavaju prirodne 

vrijednosti (flora i fauna). Mala hidroelektrana „Munjara“ iz 1921. godine još je u uporabi za 

proizvodnju električne energije. 

Javna ustanova Priroda i Turistička zajednica Općine Skrad u suradnji s Hrvatskim šumama 

osmislile su promotivni turistički prospekt o rezervatu koji je tiskan u nakladi od 3000 

primjeraka. 

Zbog moguće opasnosti od padajućeg kamenja sa stijena kanjona, bilo bi potrebno ograničiti 

posjete samom kanjonu, osobito kad zbog stanovitih vremenskih (ne)prilika postoji veća 

vjerojatnost odronjavanja i pada stijena (duža kišna razdoblja, zaleđivanje i odleđivanje u 

pukotinama stijena i slično), te usmjeriti posjetitelje na druge zanimljive lokacije u rezervatu 

koje zasad još nisu obilježene. Za lijepa vremena, kad bi kanjon bio u potpunosti otvoren za 

posjetitelje, bilo bi potrebno sagledati mogućnost nošenja zaštitne kacige prilikom obilaska 

kanjona. 

Tijekom 2009. godine, u Javnoj ustanovi Priroda započelo se s pripremom dokumentacije 

koja prethodi dodjeljivanju koncesijskog odobrenja kojim bi se definiralo obavljanje 

gospodarske djelatnosti na zaštićenom području. Mogućnost konačne realizacije i 

potpisivanja ugovora s Hrvatskim šumama ostvarit će se nakon pribavljene suglasnosti 

81

Ministarstva kulture. Materijal je upućen na suglasnost Ministarstvu u prvoj polovici 2009. 

godine. 

Paralelno s potpisivanjem ugovora o koncesijskom odobrenju, Javna ustanova namjerava s 

Hrvatskim šumama potpisati i ugovor o skrbništvu kojim bi se definiralo kontinuirano 

obnavljanje postojeće i postavljanje nove infrastrukture u funkciji sigurnosti posjetitelja. 

Tijekom 2008. godine predložene su mjere povećavanja sigurnosti posjetitelja unutar 

zaštićenog područja, a s realizacijom se započelo krajem iste godine. Intenzivniji nastavak 

aktivnosti u cilju povećanja sigurnosti posjetitelja očekuje se tijekom 2010. godine. 

U 2009. godini prikupljeni su podaci za izradu pravilnika o unutarnjem redu, pa se tijekom 

2010. godine očekuje pokretanje procedure njegovog donošenja. 


‣ Zbog stalne potencijalne opasnosti za posjetitelje prilikom obilaska zaštićenog 

područja (padajuće stijenje, skliske strmine, dotrajale drvene ograde i rubnici, 

oštećenja na stepeništima), potrebno je donijeti i kontinuirano provoditi plan sigurnosti 

posjetitelja u geomorfološkom rezervatu Vražji prolaz i Zeleni vir. 

‣ Ishoditi suglasnost Ministarstva kulture i potpisati ugovor o koncesijskom odobrenju 

za obavljanje gospodarskih djelatnosti u zaštićenom području. 

‣ Ishoditi suglasnost Ministarstva kulture i ugovorom o skrbništvu osigurati obnavljanje 

postojeće i postavljanje nove infrastrukture u funkciji sigurnosti posjetitelja. 

‣ Izraditi pravilnik o unutarnjem redu te pokrenuti proceduru donošenja. 

4.3. Ornitološki rezervat Kuntrep (Glavine – Mala luka), otok Krk 



Položaj: jugoistočna obala otoka Krka, na području Općine Baška 

Krajobraz rezervata je impresivan - niz slikovitih litica i kamenitih kanjona pruža se na 

sjeverozapadnoj strani otoka Krka od rta Glavina do uvale Mala luka u dužini od desetak 

kilometara. Veliku ulogu u očuvanju života i bioraznolikosti u ovom bezvodnom krškom 

području ima lokva Diviška. Uz bjeloglave supove (Gyps fulvus), u rezervatu se gnijezdi čitav 

niz rijetkih vrsta ptica. Na liticama i točilima staništa su endemičnih biljnih zajednica. 

Nadomak rezervata probijena je šumska cesta, a Šumarija je započela opsežne radove 

pošumljavanja tipičnog ogoljelog krškog područja stabalcima crnog bora. Tlo za sadnju 

priprema se prethodnim riperanjem strojevima, tj. snažnim traktorima koji utiskuju brazde u 

kamenito tlo, što u znatnoj mjeri ugrožava prirodne vrijednosti. Fauna koja obitava u 

rezervatu također je ugrožena nelegalnim postavljanjem otrova u prirodu. Tijekom 2008. 

godine, u suradnji s Općinom i Turističkom zajednicom postavljene su na prilazima 

ornitološkom rezervatu obavijesne i poučne ploče. Tijekom 2009. godine započelo se s 

realizacijom programa redovitih obilazaka i monitoringa zaštićenog područja, što osim 

redovitih obilazaka s kopnene strane sada uključuje i redovite obilaske rezervata s morske 

strane. 

Zbog nepristupačnosti samog područja, s kopnene strane na području rezervata uglavnom 

se nisu obavljale nikakve aktivnosti. Najveća prijetnja nepristupačnim liticama na kojima 

obitavaju bjeloglavi supovi i danas su turističke brodice i nautičari koji se tijekom ljetnih 

mjeseci previše približavaju mjestima na kojima se gnijezde bjeloglavi supovi. 

Turističke brodice i nautičare trebalo bi upozoriti da se glisiranjem i neposrednim 

približavajem rezervatu s morske strane ugrožavaju gnijezdeći supovi i njihovi mladi koji 

82

uslijed takvih uznemiravanja nerijetko padaju u more. Zbog toga bi u budućnosti bilo nužno 

granice rezervata proširiti i na morski pojas širine oko 500 metara, u kojem bi se strogo 

zabranilo glisiranje. 

Proširenje rezervata na morski pojas aktivnost je koju Javna ustanova ne može provesti bez 

prethodne suglasnosti i pokretanja čitave procedure od strane resornog Ministarstva. 

Zaštićeno područje je pod strogim režimom zaštite, pa će i tijekom 2009. godine u suradnji s 

lokalnom zajednicom i turističkim zajednicama Ustanova posjećivanje usmjeravati isključivo 

u rubne dijelove zaštićenog područja (Mjesečeva površina, mrgari i lokva Diviška). 


‣ S ciljem zaštite bjeloglavih supova, turističke djelatnike, a posebno brodare koji 

prevoze posjetitelje do rezervata s morske strane, treba upoznati s mjerama zaštite, 

ograničenjima i pravilima ponašanja u neposrednoj blizini morskih litica na kojima se 

gnijezde bjeloglavi supovi. 

‣ Pripremiti prijedlog pravilnika o unutarnjem redu i pokrenuti proceduru njegova 

donošenja. 

‣ Nastaviti s aktivnostima redovitog monitoringa područja s morske strane. 

‣ Prije početka turističke sezone, u suradnji s lokalnom zajednicom, popraviti 

eventualno srušene i oštećene oznake – markacije na turističko-planinarskoj stazi 

koja vodi od Hlama do lokve Diviška. 

‣ U suradnji s lokalnom zajednicom i resornim institucijama na županijskoj i državnoj 

razini, zaustaviti daljnje pošumljavanje kamenjarskih pašnjaka koji se nalaze 

nadomak rezervatu. 

‣ Usuglasiti mrežu šetnica koje prolaze kroz područje rezervata s Turističkom 

zajednicom, planinarskim društvima i lokalnim stanovništvom. 

4.4 Botaničko-zoološki rezervat otok Prvić 



Položaj: Općina Baška 

Prvić je otok neobičnih, gotovo gorskih obilježja s mnogo strmih litica, usjeklina i klisura, iako 

se uzdiže tek 357 metara iznad mora. Odlikuju ga glavne značajke najviših predjela otoka 

Krka – velika ogoljelost, ispranost tla, stjenovitost, okomite litice, izloženost buri i posolici, te 

stanovite prirodoslovne neobičnosti i vrijednosti. Posebnosti otoka Prvića mogu se doživjeti i 

u podmorju, gdje se susrećemo s atraktivnim podmorskim krajobrazima i šarolikim 

bogatstvom koraligenskih zajednica. Velik broj zanimljivosti sakupljen je i na kopnu otoka. 

Zbog njih, a prvenstveno zbog litica sjeveroistočnog dijela, Prvić je zajedno s pripadajućim 

akvatorijem i liticama Golog otoka i Sv. Grgura proglašen posebnim botaničko-zoološkim 

rezervatom. Flora otoka broji 351 vrstu cvjetnica i papratnjača, od kojih su mnogi vrijedni 

kvarnerski endemi. Na vršnom sjevernom grebenu, najviše izloženom jakoj buri, raste niz 

visinskih gorskih vrsta, a razvile su se i sasvim osebujne biljne zajednice, primjerice oko 

gnjezdišta ptica. Zbog zaslanjena tla i bure također su značajne specifične zajednice 

prilagođene takvim ekstremnim staništima. Posebnu vrijednost predstavlja gniježđenje 

rijetkih i ugroženih vrsta ptica, kao što su suri orao (Aquila chrysaetos), sivi sokol (Falco 

peregrinus), orao zmijar (Circaetus gallicus), sova ušara (Bubo bubo), a od značajnije 

kolonije bjeloglavih supova (Gyps fulvus) preostalo je svega 10-15 parova. 

Na otoku svoju stoku tradicionalno napasaju ovčari iz Baške. Tijekom 2009. godine započela 

je realizacija programa redovitih obilazaka i monitoringa zaštićenog područja. 

83

S morske strane potrebno je spriječiti uznemiravanje supova na gnijezdima koja se nalaze 

na liticama iznad mora. Turistički djelatnici, ali i slabo informirani turisti, zbog nedostatnih 

informacija i nepostojanja obavijesnih ploča o rezervatu, često nehotično uznemiravaju 

supove. Tijekom 2009. Ustanova je izradila obavijesnu ploču koja će se postaviti u naselju 

Baška. Javna ustanova Priroda u 2010. godini planira pokrenuti edukacijske aktivnosti kako 

bi turističke djelatnike i posjetitelje upoznala s pravilima ponašanja i nedozvoljenim 

aktivnostima na području otoka. 


‣ Pokrenuti edukacijske aktivnosti kako bi se turističke djelatnike i posjetitelje upoznalo 

s pravilima ponašanja i nedozvoljenim aktivnostima na području otoka. 

‣ Pripremiti prijedlog pravilnika o unutarnjem redu i pokrenuti proceduru njegova 

donošenja. 

‣ Nastaviti s aktivnostima redovitog monitoringa područja s morske i kopnene strane. 

‣ Postaviti obavijesne ploče koje obilježavaju ulaz u ornitološki rezervat na samom 

otoku Prviću kod svjetionika ili na nekom mjestu koje najviše posjećuju nautičari. 

4.5. Ornitološki rezervat na otoku Cresu: sjeverni Fojiška – Podpredošćica 

4.6. Ornitološki rezervat na otoku Cresu: južni Mali bok – Koromačna 


Površina: 550 ha i 900 ha 

Položaj: sjeveroistočna strana otoka Cresa, Grad Cres 

Područje je prvenstveno zaštićeno zbog gnijezdeće kolonije kritično ugrožene i zaštićene 

vrste ptica – bjeloglavih supova (Gyps fulvus). Supovi se ovdje gnijezde na liticama 

neposredno iznad mora, što je jedinstvena pojava na svijetu. Litice u rezervatu odlikuju se i 

nizom drugih prirodnih vrijednosti – ornitoloških, herpetoloških i botaničkih, a njihova 

jedinstvena krajobrazna ljepota privlači sve više posjetitelja – nautičara i ronioca, koji također 

obilaze i mnogobrojne podmorske špilje. Nije rijetkost da se iznad posjetitelja naglo skupi jato 

supova koji izgledaju veličanstveno u trenucima kada lete u formacijama i „češljaju“ teren u 

potrazi za strvinama. 

Ugrožavanje gnijezdećih supova zbog posjeta s kopna razmjerno je slabo izraženo zbog 

teško pristupačnog terena i litica. Supove najviše ugrožavaju nautičari u plovilima koja se 

previše približavaju liticama na kojima su gnijezda, pri čemu s plovila vikom, bukom i 

bacanjem predmeta plaše ptice. Tada se događa da mladi supovi padaju u more i utapaju 

se. Ronioci koji se plovilima dugo zadržavaju ispod litica plaše odrasle supove da se vrate u 

gnijezdo, pa su jaja ili mladi supovi izloženi predaciji, pothlađivanju ili pregrijavanju i 

dehidraciji (ovisno o godišnjem dobu i vremenskim uvjetima). Tijekom 2010. godine, 

Ustanova planira pokrenuti edukacijske aktivnosti kako bi turističke djelatnike i posjetitelje 

upoznala s pravilima ponašanja i nedozvoljenim aktivnostima na području otoka. Također, 

tijekom 2010. godine planirano je započeti realizaciju programa redovitih obilazaka i 

monitoringa zaštićenog područja. 

Za supove skrbi nevladina udruga Eko centar „Caput Insulae-Beli“ koja vodi Oporavilište za 

supove u Belom (sukladno ugovoru sklopljenim s Ministarstvom kulture), obavlja akcije 

spašavanja supova, te provodi edukaciju o zaštiti supova. U 2009. godini započete su 

pripreme informativnih tabli koje se namjeravaju postaviti na ulazima u oba rezervata tijekom 

2010. godine. 

Creski su supovi značajni, jer jedino njihova populacija na kvarnerskim otocima nije izgubila 

na brojnosti, već se posljednjih nekoliko desetljeća čak i povećala. Povećanje broja supova 

dovelo je do proširenja gnjezdišta i na litice istočne obale otoka Cresa, koje nisu obuhvaćene 

granicama rezervata. Posljedica je, primjerice, da je veći broj njihovih gnijezda izvan 

84

sjevernog rezervata nego u njemu. Zbog toga je tijekom 2008. godine Ustanova u suradnji s 

Državnim zavodom za zaštitu prirode pokrenula proceduru proširenja granica rezervata na 

cjelokupni lanac litica i područja hranilišta istočne obale otoka Cresa. U fazi pripreme je 

temeljni dokument na osnovu kojeg bi se u budućnosti mogli potpisati ugovor o skrbništvu ili, 

ukoliko bude zainteresiranih pojedinaca, i koncesijsko odobrenje za obavljanje gospodarskih 

djelatnosti na zaštićenom području. Realizacija će biti moguća tijekom 2010. godine, ali 

nakon ishođenja suglasnosti resornog Ministarstva. 

Ustanova je u 2009. godini započela s pripremama za izradu prijedloga pravilnika o 

unutarnjem redu, a konačna priprema dokumenta i procedura donošenja očekuje se tijekom 

2010. godine. 


‣ Pokrenuti postupak donošenja pravilnika o unutarnjem redu. 

‣ Nastaviti aktivnosti oko proširenja granica rezervata (spajanje sjevernog i južnog 

rezervata u jedinstvenu prostornu cjelinu). 

‣ Uspostaviti sustav kontinuiranog monitoringa nad populacijom bjeloglavih supova na 

području rezervata, naročito s morske strane. 

‣ Pokrenuti edukacijske aktivnosti kako bi se turističke djelatnike i posjetitelje upoznalo 

s pravilima ponašanja i nedozvoljenim aktivnostima na području otoka. 

‣ Realizirati postavljanje izrađenih obavijesnih ploča. 

4.7. Posebni rezervat šumske vegetacije Dundo na otoku Rabu 



Položaj: na središnjem dijelu poluotoka Kalifront, na području Grada Raba 

Šuma Dundo može se uvrstiti u primjere najljepše očuvanih šuma crnike na Sredozemlju. 

Ima vjerojatno najdužu tradiciju skrbi oko zaštite i očuvanja šuma na danas uglavnom 

ogoljelim jadranskim otocima. Dundo ili Dundovo se, ne bez razloga, spominje kao jedna od 

najljepših i najočuvanijih šuma hrasta crnike na Jadranu. Botanički pripada vazdazelenoj 

šumi hrasta crnike i crnog jasena. 

Za održavanje šume brine Šumarija Rab, koja u zaštićenom predjelu ima šumarsku kuću 

(lugarnicu). Cestovni prilaz šumi zatvoren je rampom i zaključan lokotom, čime je znatno 

olakšan nadzor nad posjetima. Postojeća staza vrlo je lijepo trasirana kroz atraktivne šumske 

predjele te postoji mogućnost njezinog osposobljavanja za turističku valorizaciju. Geološka 

poučna staza djelomično prolazi kroz zaštićeno područje. U 2008. godini postavljene su tri 

obavijesne i poučne ploče. 

U što kraćem roku nužno je unaprijediti protupožarnu zaštitu rezervata te voditi računa o 

održavanju infrastrukture za posjećivanje, što Ustanova planira napraviti u suradnji sa 

Šumarijom i Gradom Rabom. Zaštićeno područje atraktivno je za posjećivanje turistima i 

izletnicima. Iako je pod strogim režimom zaštite, Ustanova procjenjuje da umjereno 

posjećivanje ne bi ugrozilo prirodne vrijednosti, ali to treba kontrolirati redovitim nadzorom i 

potvrditi istraživanjem mogućih utjecaja posjetitelja na biološku raznolikost i stabilnost 

ekosustava rezervata. 


‣ Prikupiti podatke i izraditi pravilnik o unutarnjem redu te pokrenuti provođenje 

procedure donošenja. 

85

‣ U dogovoru s Turističkom zajednicom i Gradom Rabom održavati postojeću geološku 

poučnu stazu koja djelomično prolazi kroz zaštićeno područje. 

4.8. Rezervat šumske vegetacije Debela Lipa – Velika Rebar iznad Lokava 



Položaj: Na južnim i sjevernim padinama brda Debela lipa iznad Lokava u Gorskom kotaru, 

na području Grada Delnice i Općine Lokve 

Rezervat šumske vegetacije Debela Lipa – Velika Rebar nalazi se sjeverno od Lokava, u 

brdskom predjelu koje se naziva Velika Rebar. U rezervatu se pojavljuju dvije značajne 

šumske zajednice Gorskog kotara. To su šuma bukve i jele (Abieti-Fagetum dinaricum) te 

šuma jele s milavom (Calamagrostio-Abietetum), koja je poznatija pod popularnim nazivom 

šuma jele na kamenim blokovima. 

Kroz šumski rezervat djelatnici Hrvatskih šuma probili su nekoliko vlaka, a primijećeno je da 

se na određenim dijelovima rezervata obavlja sječa (posebno u njegovom sjevernom dijelu) 

iako to nije u skladu s važećim odredbama Zakona o zaštiti prirode. S ovim problemom 

upoznata je i Komisija za reviziju granica zaštićenih područja osnovana pri Ministarstvu 

kulture. 

Do početka rada Javne ustanove Priroda nitko nije skrbio o području. U budućnosti bi bilo 

nužno riješiti pitanje sjevernog dijela rezervata i definirati treba li taj dio ostati u Upisniku kao 

zaštićeno područje, ili će se brisati i prepustiti Šumariji na upravljanje. Vezano za navedenu 

problematiku, još je tijekom 2006. u reviziju područja došlo Ministarstvo kulture, ali Ustanova 

ni do danas nije dobila rješenje po kojemu bi se moglo postupati i pokrenuti proceduru 

rješavanja pitanja korištenja rezervata od strane Šumarije. 

Preporuka je da se stara stabla i stabla s dupljama ostave nedirnutima u staništu. Stabla na 

kojima raste plućni lišaj (Lobaria pulmonaria) također treba ostaviti nedirnutima. Iako je zbog 

očuvanosti šumskog svijeta područje potencijalno atraktivno za posjećivanje, u ovom 

trenutku ne planira se njegovo uređenje i intenziviranje posjeta. 


‣ Po primitku rješenja ili preporuke Ministarstva riješiti pitanje sjevernog dijela rezervata 

i njegovog gospodarskog korištenja. 

4.9. Posebni rezervat šumske vegetacije Glavotok na otoku Krku 


Površina: 1,84 ha 

Položaj: na rtu Glavotok, između franjevačkog samostana i autokampa, Grad Krk 

Na samom rtu Glavotok, neposredno uz more, smještena je, nedaleko poznatog 

franjevačkog samostana Sv. Marije, vazdazelena šuma hrasta crnike (Quercus ilex). Ona po 

svom sastavu potpuno odudara od listopadne šume koja se na nju prirodno nadovezuje s 

istočne strane rta. Utvrđeno je da je ova šuma uzgojena sadnjom, dakle nije samonikla. 

Prosječna starost danas joj iznosi oko 130 godina, a visina stabala hrasta crnike je oko 12 

metara. Detaljnim fitocenološkim istraživanjima utvrđeno je da sastojina pripada zajednici 

crnog jasena i hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis). 

86

Vegetacija na šumskom tlu je mjestimično degradirana i uništena zbog nekontroliranog 

boravka posjetitelja (turista) u ljetnim mjesecima. Područje je ugroženo ilegalnim 

kampiranjem, a do početka rada Ustanove o području nitko nije skrbio. 

Tijekom 2008. godine Ustanova je u suradnji s inspektoricom zaštite prirode nadležnom za 

područje Županije pokrenula postupak uklanjanja neprimjerenih sadržaja koji su u rezervatu 

zatečeni (npr. poljski WC). Rješenje za uklanjanje objekata očekuje se početkom 2009. 

godine. Ustanova također namjerava izraditi i postaviti obavijesne ploče koje će na 

pristupačan način poučiti i informirati posjetitelje o osnovnim vrijednostima i posebnostima 

šumskog rezervata. 


‣ Pojačati nadzor tijekom ljetnih mjeseci sa svrhom zabrane ilegalnog kampiranja i 

efikasnije protupožarne zaštite. 

‣ Po primitku rješenja Ministarstva ukloniti neprimjerene sadržaje iz posebnog 

rezervata. 

‣ Uskladiti sve aktivnosti s vlasnicima terena (samostan na Glavotoku). 

4.10. Geomorfološki spomenik prirode ponor Gotovž kod Klane 


Položaj: Klanjsko polje nedaleko Klane, u ponor utječe klanjska Ričina, na području Općine 

Klana 

Ponor Gotovž nalazi se oko 14 kilometara sjeverno od Rijeke i oko 1 kilometar istočno od 

naselja Klana s ulaznim otvorom na 560 metara nadmorske visine. U ovaj ponor ponire 

bujični tok klanjska Ričina. Izmjerena dubina ponora iznosi 320 m. To je stepeničasta jama s 

mnogo manjih i tri veće vertikale, a istražen je samo glavni kanal, dok je više bočnih kanala 

ostalo neistraženo. Poznat je i u biospeleologiji jer je «locus typicus» (nalazište na kojem je 

po prvi puta pronađena nova vrsta i opisana u znanosti) podzemnog kornjaša Typhlotrechus 

bilimeki clanensis. 

U ponor uviru onečišćene kanalizacijske vode Klane. Danas se te vode pročišćuju na uređaju 

za pročišćavanje Imhoff sustavom taloženja, ali je to pročišćavanje nedovoljno. 

Kanalizacijske vode slijevaju se direktno u ponor i ugrožavaju temeljni fenomen i podzemnu 

faunu. Nužno je provesti realizaciju postojećeg projekta izgradnje novog, učinkovitijeg 

sustava za pročišćavanje naselja Klana. 

„Hrvatske vode“ su tijekom 2007. godine, prema Zakonu o vodama, izdale vodopravnu 

dozvolu s odgovarajućim dozvolbenim nalogom za sustav javne odvodnje naselja Klana. 

Dozvolbenim nalogom definirane su radnje koje treba obaviti „Vodovod i kanalizacija“ kao 

organizacija koja se bavi pročišćavanjem i ispuštanjem otpadnih voda. Glavno poboljšanje 

trebalo bi biti uklanjanje ispusta otpadnih voda u ponor Gotovž. 

Poduzeće Vodovod i kanalizacija obvezno je izgraditi upojni bunar za ispuštanje otpadnih 

voda iz uređaja za pročišćavanje izvan zone zaštićenog područja ponora Gotovž. Određen je 

rok do 1. listopada 2010. godine. Do sada su poduzete mjere vezane uz navedenu obvezu - 

izrađen je Idejni projekt rekonstrukcije uređaja za pročišćavanje otpadnih voda naselja Klana 

(broj projekta: 55320-119/08, izrađivač IGH – PC Rijeka) za ishođenje dozvole za građenje. 

Projektom se predviđa rekonstrukcija postojećeg uređaja. Rekonstrukcijom treba obuhvatiti 

poboljšanje mehaničkog dijela pročišćavanja, dodatno filtriranje otpadne vode putem 

prokapnika nakon prolaska kroz postojeće Imhoff-ove taložnice, te izvedbu novog upoja, 

čime se eliminira ispust u ponor Gotovž. 

87

Ponor u novije vrijeme istražuju članovi speleološke udruge „Estavela“ iz Kastva i „Spelunka“ 

iz Rijeke, uz čije se vodstvo može obići područje. Međutim, obilazak samog ponora nije 

preporučljiv zbog trenutnih vrlo nepovoljnih higijenskih uvjeta. U ožujku 2009. godine, članovi 

speleološke udruge „Spelunka“ spustili su se unatoč spomenutim uvjetima u ponor Gotovž i 

uzeli uzorke vode. Uz financijsku potporu Javne ustanove Priroda, uzorke vode analizirao je 

Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Određeni su mikrobiološki 

parametri u dva uzorka vode uzete u ponoru, i oni ukazuju na vrlo lošu mikrobiološku 

kakvoću vode koja se procjeđuje kroz ponor. 

U suradnji s jedinicom lokalne samouprave u Klani nužno je poticati saniranje kanalizacijskog 

ispusta, što je obveza poduzeća Vodovod i kanalizacija, ali na način da se odvodnja otpadnih 

voda usmjeri na kolektor i izbjegne ispuštanje u ponor. 


‣ U suradnji s jedinicom lokalne samouprave i poduzećem Vodovod i kanalizacija 

ubrzati i poticati izgradnju novog sustava za pročišćavanje. 

4.11. Geomorfološki spomenik prirode špilja Lokvarka 


Položaj: jugozapadno podnožje Kamenitog vrha kod Lokava, Općina Lokve 

Jedna od najvažnijih sastavnica u mreži speleoloških objekata lokvarskog područja je špilja 

Lokvarka, najveći i najljepši podzemni krški objekt otkriven u Primorsko-goranskoj županiji. 

Špilja je davnih 60-tih godina prošlog stoljeća uređena za turističko posjećivanje, ali je u više 

navrata bila zatvorena za posjetitelje zbog dotrajalosti opreme i potrebne rekonstrukcije. 

Nakon najnovije rekonstrukcije dotrajalog stepeništa, špilja je tijekom ljeta 2009. godine 

ponovo otvorena za posjetitelje. 

Špilja je za turističko posjećivanje bila otvorena od davne 1912. godine. Od tada je 

rekonstruirana i obnavljana u nekoliko navrata, i to 1935., zatim 1961. i 1974. godine. Nakon 

1974. pa sve do 2006. godine, mnogobrojni koncesionari koji su posjetitelje organizirano 

vodili u posjećivanje špilje Lokvarke, nisu adekvatno održavali špilju i njenu infrastrukturu. 

Javna ustanova Priroda je tijekom mjeseca rujna 2006. godine preuzela upravljanje nad 

špiljom Lokvarkom. Zatečeno stanje špilje bilo je alarmantno, i to prvenstveno zbog 

devastiranog i nesigurnog stepeništa, pa je zbog sigurnosti špilju bilo neophodno odmah 

zatvoriti za posjetitelje. Infrastruktura u špilji (željezno stepenište i električna rasvjeta) se od 

posljednje rekonstrukcije 1974. godine rijetko obnavljala, pa je za njenu djelomičnu izmjenu i 

rekonstrukciju bilo potrebno iznaći značajna financijska sredstva. Prva faza rekonstrukcije i 

obnove obuhvaćala je izmjenu trećeg, te rekonstrukciju drugog stepeništa, zatim postavljanje 

zaštitne ograde, ali i izradu studija o prirodnim vrijednostima, prihvatnom kapacitetu špilje i 

rekonstrukciji postojeće električne rasvjete. Sredstva za uređenje špilje Lokvarke je uz 

pomoć Primorsko-goranske županije osigurala Općina Lokve, a sve do ljeta 2009. godine, 

kada je u konačnici završena prva faza projekta, špilju nije bilo moguće ponovo otvoriti za 

posjetitelje. U trenutku kada su radovi bili završeni i kad su se u konačnici stvorili preduvjeti 

za otvaranje špilje Lokvarke, Javna ustanova Priroda zaprimila je zahtjev za izdavanjem 

koncesijskog odobrenja za prihvat i organizirano vođenje posjetitelja u špilji Lokvarki od 

strane poduzeća za komunalne djelatnosti "Lokvarka" d.o.o. Prije eventualnog sklapanja 

ugovora o koncesijskom odobrenju, sukladno važećoj zakonskoj regulativi, bit će također 

nužno provesti i samu proceduru dodjele koncesijskog odobrenja, što se očekuje tijekom 

2010. godine. 

88

Svjesni činjenice da špilja Lokvarka predstavlja izuzetno veliki turistički potencijal i važno 

odredište za posjetitelje ne samo Općine Lokve, već i šireg goranskog područja, nakon 

provedene prve faze rekonstrukcije kojom su stvoreni preduvjeti za njezino otvorenje, Javna 

ustanova je u suradnji s Općinom Lokve i poduzećem Lokvarka d.o.o. vrata špilje ponovo 

otvorila za sve posjetitelje, ali bez dodjeljivanja koncesijskog odobrenja, na način da 

Ustanova skrbi o naplati ulaznica te organizaciji vođenja posjetitelja. 

Budući da je u konkretnom slučaju, i za Javnu ustanovu i za lokalnu zajednicu, mnogo 

prihvatljiviji model u kojem zainteresirane pravne osobe (s goranskog područja) samostalno, 

ali uz kontinuirani i stručni nadzor Ustanove, organiziraju i vode posjetitelje u špilju Lokvarku, 

cilj nam je u što kraćem roku potpisati ugovor o koncesijskom odobrenju s budućim 

korisnikom zaštićenog područja. 

U međuvremenu, na snagu je stupio Pravilnik o unutarnjem redu u špilji, a Ustanova je 

pripremila priručnik Vodič za vodiče koji služi za edukaciju vodiča po špilji, te publikaciju o 

prirodnim vrijednostima i značajkama špilje. Postavljene su i obavijesne ploče na ulazu u 

špilju s osnovnim podacima o špilji i s nacrtom špilje. 

U organizaciji Javne ustanove Priroda i Turističke zajednice Grada Delnica, trasirana je i 

markirana šetnica koja povezuje dvije zaštićene park-šume, Golubinjak i Japlenški vrh, sa 

špiljom Lokvarkom. Na spomenutoj stazi smješteno je još nekoliko izrazito zanimljivih 

prirodnih krških fenomena, poput prirodnih kamenih mostića u predjelu Kamerkin dol 

nedaleko špilje Lokvarke. 

Špilja je tijekom 2009. otvorena za posjete. Ulaznice naplaćuje Javna ustanova Priroda, ali 

se najkasnije početkom 2010., uz suglasnost Ministarstva kulture, planira dati koncesijsko 

odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti u zaštićenom području za koje je 

komunalno poduzeće Lokvarka d.o.o. već podnijelo zahtjev Javnoj ustanovi Priroda. 

Nakon dvogodišnjih ulaganja u špilju, ona još nije potpuno uređena, pa se u narednom 

periodu očekuje nastavak radova na njenom uređenju. Dinamika uređenja ovisit će 

prvenstveno o financijskim sredstvima osiguranim u proračunu Općine. Potrebno je u prvom 

redu rekonstruirati postojeću infrastrukturu za elektrifikaciju špilje u skladu s financijskim 

mogućnostima. Također, valjalo bi provesti sanaciju grafita na sigovini i stijenama špilje. 


‣ U suradnji s Općinom nastaviti sa započetim aktivnostima na uređenju i sanaciji 

dotrajale infrastrukture špilje. 

‣ Stvoriti preduvjete za organizirani prihvat posjetitelja i izdavanje koncesijskih 

odobrenja i ugovora o skrbi. 

‣ U skladu s financijskim mogućnostima provoditi daljnja istraživanja špilje i redoviti 

monitoring podzemne krške faune. 

4.12. Geomorfološki spomenik prirode Zametska pećina 


Položaj: na području Grada Rijeke 

Detaljna istraživanja o stanju te flori i fauni u Zametskoj pećini od osnivanja Javne ustanove 

Priroda nisu provedena. Budući da je pećina godinama zatvorena i nije u funkciji 

posjećivanja, Grad Rijeka izrazio je interes i spremnost započeti s rekonstrukcijom 

infrastrukture za organizirane posjete. Realizacija ove aktivnosti tijekom narednih godina 

ovisit će prvenstveno o financijskim mogućnostima Grada, a Ustanova će koordinirati i 

89

organizirati nadzor nad radovima te pripremati stručne materijale i dokumente za upravljanje 

zaštićenim objektom. 

‣ U suradnji s Gradom poticati pripremu dokumentacije za eventualno uređenje i 

sanaciju dotrajale infrastrukture pećine. 

‣ Poticati provođenje istraživanja speleološkog objekta. 

‣ Aktivno sudjelovati u pripremi dokumenata za upravljanje spomenikom prirode. 

4.13. Geološko-paleontološki spomenik prirode - Jame Vrtare male (preventivna 

zaštita) 


Površina: 0,031 (u nadzemlju) 

Položaj: na području Grada Crikvenice 

Jama Vrtare male, smještena u obalnom pojasu nedaleko Dramlja, jedinstveno je nalazište 

fosilnih ostataka pleistocenskih životinja. U jami su nađene dobro očuvane lubanje špiljskih 

medvjeda i špiljskih lavova – nalazi koji su važni za procjenu starosti fosilnih ostataka i 

jamskih sedimenata, a indikatorske vrste kao što su jelen lopatar i snježna sova važni su za 

rekonstrukciju ekoloških prilika u prošlosti. U jami su nađeni i jedinstveni nalazi slonova, 

nosoroga, jelena i goveda, koji u normalnim okolnostima ne zalaze u špilje, stoga su 

općenito rijetki kao nalazi u podzemnim prostorima. U Hrvatskoj su Vrtare male jedino 

nalazište fosilnih slonova u jamskim prostorima. 

Jama Vrtare male je temeljem Uredbe o proglašenju ekološke mreže (NN br. 109/07) dio 

ekološke mreže Republike Hrvatske. Registrirana je pod brojem HR3000257 te je 

potencijalno područje NATURA 2000. 

Jama Vrtare male sustavno se prirodoslovno istražuje od 2005. godine. Glavni sudionici 

istraživanja su Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU i Hrvatski prirodoslovni 

muzej iz Zagreba. Tijekom 2009. godine, uz financijsku podršku Muzeja grada Crikvenice, 

započeta je izrada stručne podloge za proglašenje trajne zaštite nad lokalitetom jame Vrtare. 


‣ Izraditi konačni prijedlog stručne podloge i pokrenuti proceduru proglašenja trajne 

zaštite nad jamom Vrtare. 

4.14. Spomenik prirode – stara tisa u Međedima 


Položaj: u zaselku Međedi iznad sela Vučinići, Grad Vrbovsko 

Nekoliko je vrlo starih stabala tise na području Gorskog kotara. Starost im često prelazi 

nekoliko stotina godina, a ponekad i preko tisuću, što je u pojedinim slučajevima egzaktno 

dokazano bušenjem debla posebnim svrdlima i brojanjem godova. Takvi primjerci tise, bez 

sumnje, pripadaju najstarijim živućim stanovnicima Primorsko-goranske županije. Od tih 

vrijednih prirodnih spomenika jedino je tisa u Međedima zaštićena. 

Potrebno je ispitati uzroke sušenja vrha i bočnih grana na krošnji zaštićenog stabla i u skladu 

s fitopatološkim nalazima prema potrebi poduzeti odgovarajuće mjere sanacije. Do početka 

rada Javne ustanove Priroda za tisu nitko nije skrbio, a namjera je Ustanove tijekom 2010. 

godine prikupiti podatke za dendrološku i fitopatološku analizu zaštićenog spomenika 

prirode. 

90

Program zaštite, održavanja i očuvanja spomenika prirode 

‣ Prikupiti podatke za dendrološku i fitopatološku analizu zaštićenog spomenika 


4.15. Spomenik prirode – stari hrast u Sv. Petru na otoku Cresu 


Položaj: u selu Sv. Petar na otoku Cresu, Grad Cres 

Stari hrast kod Sv. Petra na sjevernom dijelu otoka Cresa, na creskoj Tramuntani, smješten 

je uz put koji vodi od lokalne ceste Križić-Beli prema selu Sv. Petar. Radi se o iznimnom 

primjerku hrasta, čija se starost procjenjuje na više od 400 godina. Deblo je iznutra šuplje. 

Prsnog je obujma 565 centimetara, a u šupljinu debla može se smjestiti najmanje dvoje ljudi. 

Kao zaštićeni pojedinačni primjerak drveća, stari hrast kod Sv. Petra ima simbolično 

značenje. Oko njega se pletu brojne legende i priče. Nevrijeme 2003. godine gotovo ga je 

uništilo, a krošnja je morala biti podrezana i oslobođena pojedinih starih grana kako bi se 

stablu vratila stabilnost, jer se deblo rascijepilo. Zahvat su te godine na oštećenom hrastu 

stručno obavili djelatnici Šumarije Cres. Tijekom 2007. godine hrast je ponovo uništen uslijed 

nevremena. Sanaciju i skrb organizirala je Ustanova. Nažalost, nevrijeme koje je na creskom 

području vladalo 12. listopada 2009. godine prouzročilo je nove štete na stablu. 

Nevrijeme 2007. godine slomilo je dvije glavne noseće grane krošnje. Javna ustanova 

Priroda, u suradnji s tvrtkom Stablosan, izvršila je sanaciju preostalog dijela krošnje. Stablo 

je obilježeno informativnom tablom te su oko spomenika postavljene klupice i uređen okoliš. 

Nakon provedene sanacije i uređenja okoliša, te najnovijeg oštećenja hrasta u listopadu 

2009., Ustanova će pratiti promjene na hrastu u Sv. Petru i eventualno prema potrebama i 

mogućnostima provesti mjere sanacije. 


‣ Pratiti promjene na spomeniku prirode i prema potrebi provesti mjere sanacije. 

4.16. Spomenici prirode – dva stara hrasta u Guljanovom dolcu iznad Crikvenice 


Položaj: na sjevernoj strani Guljanovog dolca na brdu Kotor iznad Crikvenice (u blizini je rub 

kamenoloma Podbadanj), Grad Crikvenica 

Na sjevernoj strani brda Kotor, na rubu slikovitog travnatog Guljanovog dolca, nalaze se dva 

hrasta medunca višestoljetne starosti. U sklopu izrade stručne podloge za proglašenje 

zaštite utvrđeno je da se radi o dva stara hrasta medunca (Quercus pubescens), čije su se 

šume nekoć protezale čitavim submediteranskim dijelom Primorja, a danas su većinom 

uništene ili degradirane. Starost hrastova je procijenjena na 400 odnosno 350 godina. 

Gotovo do ruba Guljanovog dolca proširio se obližnji kamenolom. Dolac zbog napuštanja 

poljoprivrednih aktivnosti zarasta autohtonom šikarom koja okružuje i hrastove. 

Za hrastove, ruševinu crkvice Sv.Trojice i lokalne markirane putove koji idu iz Podkotora na 

Kotor i Stolnić (142 m) dugi niz godina brine se Društvo Crikveničana. 

Uz podršku lokalne zajednice potrebno je očistiti šikaru oko stabala i revitalizirati dolac 

(povremena košnja). 

91

Program zaštite, održavanja i očuvanja zaštićenog područja 

‣ U suradnji s vlasnikom zemljišta i Društvom Crikveničana ispitati mogućnosti za 

postavljanje obavijesne ploče u Guljanovom dolcu, neposredno uz zaštićena stabla. 

‣ Ukoliko se stvore preduvjeti, uz podršku lokalne zajednice očistiti šikaru oko stabala i 

revitalizirati dolac. 

4.17. Značajni krajobraz Kamačnik kod Vrbovskog 



Položaj: Ulaz u kanjon smješten je nedaleko željezničke stanice u Vrbovskom 

Kamačnik je vodeni tok velike ljepote koji je usjekao kanjon u jurskim vapnencima. Kroz 

kanjon buči potok u manjim slapovima i vrtloži se u vrtložnim loncima, osobito kad njegove 

vode nabujaju poslije kiše ili otapanja snijega. U gornjem dijelu doline, koju je oblikovao u 

dolomitnim stijenama, potok je nešto smireniji, a prima i nekoliko malih bočnih pritoka. 

Osobita je vrijednost u slikovitom krškom vokliškom vrelu nepoznate, ali velike dubine, te u 

očuvanom živom svijetu čistih gorskih voda. 

Izgradnjom autoceste Rijeka-Karlovac, kanjon Kamačnika premošćen je lučnim mostom. Na 

ulazu u Kamačnik nalazi se ugostiteljski objekt kojim upravljaju Hrvatske šume. Hrvatske 

šume također brinu o održavanju mostića i staza kroz Kamačnik, a planiraju i uređenje 

poučne staze s većim brojem interpretacijskih ploča. Posjetiocima naplaćuju ulaz u zaštićeno 

područje. 

Svi napori na uređenju infrastrukture zaštićenog područja trebaju biti u funkciji podizanja 

sigurnosti za posjetitelje te turističkog unapređenja dosadašnje ponude, o čemu je Javna 

ustanova već postigla načelan dogovor s Hrvatskim šumama. Kada se od resornog 

Ministarstva pribavi suglasnost, Javna ustanova pokrenut će aktivnosti za dodjelu 

koncesijskog odobrenja Hrvatskim šumama. 


‣ Postaviti obavijesnu ploču kod ulaza u značajni krajobraz. 

‣ Po pribavljanju suglasnosti Ministarstva kulture, definirati obavljanje gospodarskih 

djelatnosti u zaštićenom području u svrhu dodjeljivanja koncesijskih odobrenja. 

‣ Prikupiti podatke, izraditi pravilnik o unutarnjem redu, te pokrenuti proceduru 

njegovog donošenja. 

‣ Potrebno je osigurati obnavljanje postojeće i postavljanje nove infrastrukture u funkciji 

sigurnosti posjetitelja i unapređenja dosadašnje turističke ponude. 

4.18. Značajni krajobraz Lopar na otoku Rabu 



Položaj: na sjevernom dijelu otoka Raba, Općina Lopar 

Poluotok Lopar imao je burnu geološku prošlost, posebno onu noviju, kad su djelovanjem 

vode i vjetrova oblikovane zanimljive pješčane piramide. Na Loparu nalazimo obilje fosila iz 

razdoblja eocena, a tu su i materijalni ostaci paleolitskih i mezolitskih lovaca u obliku šiljaka, 

strugala, sjekirica i strelica. Izrađeni su od tvrdih i rijetkih vrsta kamenja. 

92

Pretjerani broj posjetitelja u ljetnim mjesecima ugrožava prirodne vrijednosti područja. Uz rub 

značajnog krajobraza prolazi dalekovod, što nagrđuje prirodne strukture i vizure krajobraza. 

Postoji tendencija probijanja šumskih cesta kroz pješčane dijelove poluotoka Lopara, što bi 

moglo značajnije uništiti pješčane nanose i ubrzati eroziju. Područje je ugroženo i zbog 

kontinuiranog onečišćavanja područja (otpadna ulja iz automobila, stare olupine automobila, 

gomilanje odbačenih otpadaka i sl.). 

O području je do početka rada Ustanove najvećim dijelom brinula Turistička zajednica 

Lopara, a u budućnosti bi trebalo definirati ugovorni odnos oko brige i skrbi o zaštićenom 

području. Javna ustanova Priroda angažirala je vanjskog suradnika koji dva puta tjedno 

obilazi područje, javlja informacije vezane uz stanje područja te o zbivanjima koja bi mogla 

negativno utjecati na prirodnine u području. Tijekom 2008. godine obilježene su geološke 

poučne staze, vidikovci i geološke točke, odnosno elementi geološkog vrta na poluotoku 

Loparu. Tijekom 2009. godine obavljeno je iskolčenje granica zaštićenog područja, a u izradi 

su identifikacija katastarskih čestica i elaborat za zabilježbu zaštite u zemljišnim knjigama. 

Nužno je definirati gospodarske aktivnosti na zaštićenom području kako bi se moglo izdavati 

koncesijska odobrenja. Kvalitetna suradnja uspostavljena je po tom pitanju i s Općinom 

Lopar koja u narednoj godini, prvenstveno tijekom ljetnih mjeseci, želi uspostaviti sustav 

nadziranog parkiranja i naplate. Za takvu djelatnost Općini će biti potrebno potpisivanje 

koncesijskog odobrenja s Ustanovom. 

Zaštićeno područje ima veliki potencijal za turističko posjećivanje. Potrebno je uskladiti 

napore na zaštiti prirodnih vrijednosti s turističkim razvojem. 


‣ U proceduru donošenja uputiti pravilnik o unutarnjem redu. 

‣ Nakon dobivanja suglasnosti Ministarstva pokrenuti proces potpisivanja koncesijskog 

odobrenja za obavljanje gospodarskih djelatnosti unutar zaštićenog područja. 

‣ Organizirati edukaciju lokalnog stanovništva o negativnim posljedicama uklanjanja 

prirodnih vrijednosti s područja (pijesak, fosili i slično). 

4.19. Značajni krajobraz Lokvarsko (Omladinsko) jezero 



Položaj: na području Općine Lokve i Općine Fužine 

Područje ima veliku krajobraznu i prirodoslovnu vrijednost zbog bujno razvijenih šuma jele s 

rebračom koja uspijeva na silikatnoj geološkoj podlozi uz akumulacijsko jezero. Također, kao 

prostrana umjetna vodena akumulacija okružena šumom, Omladinsko jezero značajna je 

rekreacijska vrijednost Gorskog kotara. 

Iako je područje trenutno pod zaštitom, ono nije ucrtano u prostorno-plansku dokumentaciju 

(Prostorni plan Primorsko-goranske županije) kao zaštićeno. Povjerenstvo sastavljeno od 

predstavnika Ministarstva kulture, Hrvatskih šuma i Javne ustanove Priroda, koje je tijekom 

2006. godine obišlo područje, donijelo je odluku o potrebi ukidanja zaštite s ovog zaštićenog 

područja, što do danas nije provedeno. Potreba ukidanja zaštite obrazložena je jakom 

eksploatacijom šume i antropogenim utjecajem na šume oko jezera u nedavnoj prošlosti. 

93

4.20. Značajni krajobraz Petehovac 



Položaj: na području Grada Delnica 

Područje planine Petehovac ima krajobraznu vrijednost te predstavlja važno rekreacijsko 

područje za grad Delnice (skijalište, vidikovac, ugostiteljski objekt). U značajnom krajobrazu 

osobitom se ljepotom i prirodoslovnom važnošću ističe područje Jagodine stijene, koje ima i 

posebnu vrijednost kao stanište biljnog i životinjskog svijeta te geomorfoloških oblika krša, o 

čemu je svojedobno pisao poznati prirodoslovac Dragutin Hirc. Razmjerno prostrano 

zaštićeno područje značajnog krajobraza Petehovac odlikuje se izmjenom šuma i livada, koje 

su zbog napuštanja košnje i paše trenutno u različitim stupnjevima zarastanja šumom. 

Iako je područje trenutno pod zaštitom, ono nije ucrtano u prostorno-plansku dokumentaciju 

(Prostorni plan Primorsko-goranske županije) kao zaštićeno. Povjerenstvo Ministarstva 

kulture, Hrvatskih šuma i Javna ustanova Priroda, tijekom 2006. godine obišlo je zaštićeno 

područje i donijelo odluku o potrebi ukidanja zaštite, što, međutim, do danas nije provedeno. 

Potreba ukinuća zaštite opravdava se djelomičnom već provedenom urbanizacijom 

(izgradnja vikend-naselja). 

4.21. Park-šuma Japlenški vrh iznad Delnica 



Položaj: zapadno od grada Delnica, Grad Delnice 

Japlenški vrh je bujnom šumom bukve i jele obraslo brdo visine 842 m koje se uzdiže na 

jugozapadnoj strani neposredno iznad Delnica. Poznato je rekreacijsko područje Delničana s 

mrežom pješačkih staza i skijaškom skakaonicom u podnožju. Nedaleko skakaonice nalazi 

se ugostiteljski objekt Lovački dom, a ispod njega i skakaonice mali ograđeni zoo-vrt. 

Šumovit predio nastavlja se u stari delnički park, pa je zaštićeno područje neposredno 

povezano s užim urbanim tkivom grada. Na južnom pobočju raste lijepa i bujna bukovojelova 

šuma (Abieti-Fagetum dinaricum) sa starim jelama. 

U novije vrijeme probijeno je nekoliko šumskih putova, a neki su i asfaltirani. Radove je 

izvelo poduzeće Hrvatske šume, Uprava šuma Delnice. 

Održavanje šumskog ekosustava (sječa stabala koja predstavljaju opasnost za posjetitelje, 

vjetroizvale, sušci, otpale grane i sl.) potrebno je uskladiti s namjenom zaštićenog područja i 

održavanjem bioraznolikosti. Zaštićeno područje rado posjećuju izletnici i stanovnici grada 

Delnica, kako ljeti tako i zimi. Tijekom 2007. godine, Javna ustanova Priroda postavila je 

dvije obavijesne ploče za posjetitelje. Tijekom 2009. postavljene su poučne ploče na poučnoj 

stazi od skakaonice prema livadi Pijaničevo. Uređenjem skakaonice i adrenalinskog parka, 

čija realizacija je u tijeku, područje će još više dobiti na značaju. Oba projekta pokrenuta su 

uz podršku Grada i Turističke zajednice Delnica. Godine 2008. započeto je trasiranje i 

markiranje, a u proljeće 2009. otvorena je markirana šetnica koja povezuje dvije zaštićene 

park-šume (Japlenški vrh i Golubinjak) sa zaštićenom špiljom Lokvarkom. 


‣ Donošenje pravilnika o unutarnjem redu, s čijom se pripremom započelo 2009. 

godine. 

‣ U suradnji s TZ Grada Delnice, u proljeće popraviti infrastrukturu staza eventualno 

oštećenu preko zime – putokaze i markacije. 

94

‣ Obaviti zaštitne radove na postojećim obavijesnim pločama (čišćenje, eventualni 

popravak i premazivanje zaštitnim sredstvima protiv truljenja). 

‣ Nastaviti s aktivnostima oko osmišljavanja skakaonice i adrenalinskog parka u Parkšumi 

u suradnji s Gradom Delnice i investitorima. 

‣ U slučaju iskazivanja interesa zainteresiranih subjekata, definirati obavljanje 

gospodarske djelatnosti na zaštićenom području sa svrhom dodjeljivanja koncesijskih 

odobrenja. 

4.22. Park-šuma Golubinjak kod Lokava 



Položaj: Na zapadnim padinama Sopačkog vrha, Općina Lokve 

Oko jedan kilometar istočno od središta Lokava, podno željezničke postaje, nalazi se 

šumoviti predio neobične ljepote – Golubinjak. Šuma starih jela i smreka obrasta kulisu 

strmih rastrganih i razvedenih stijena što se zapriječila na rubu manjeg polja. Među stijenama 

nalaze se brojni krški fenomeni – poput Golubinje i Ledene pećine, prirodnih kamenitih vrata, 

vidikovca na osamljenoj stijeni i drugih. 

Šuma Golubinjak ima dugu tradiciju kao izletište Lokvaraca, ali zbog blizine željezničke 

postaje posjećuju je i izletnici s mnogo šireg područja, pa je kroz labirint stijena provedena 

cijela mreža šetnica i šumskih puteljaka do posebno zanimljivih prirodnih detalja. Većina 

atraktivnih lokacija unutar park-šume obilježena je putokazima i označena obavijesnim 

pločama. Zaštićeno područje je primjereno uređeno za posjećivanje i nema naznaka o 

ugrožavanju njegovih prirodnih vrijednosti. U zaštićenom području gospodarsku djelatnost 

obavljaju Hrvatske šume, Uprava šuma Delnice – Šumarija Lokve, koje vode ugostiteljski 

objekt, naplaćuju ulaz posjetiteljima te organiziraju razne manifestacije. U park-šumi je 

zamijećen problem nekontroliranih dolazaka medvjeda koje u potrazi za hranom privlači 

smeće koje djelatnici i posjetitelji ostavljaju iza ugostiteljskog objekta. 

Koncesijskim odobrenjem nužno je definirati obavljanje gospodarskih djelatnosti u 

zaštićenom području. Ugovorom o skrbništvu potrebno je osigurati obnavljanje postojeće i 

postavljanje nove infrastrukture u funkciji sigurnosti posjetitelja. Zaštićeno područje rado 

posjećuju izletnici, pa treba nastaviti s održavanjem i uređivanjem staza i druge 

infrastrukture. Na dijelove staze prema Golubinjoj i Ledenoj pećini treba postaviti rukohvate i 

zaštitne ograde radi sigurnosti posjetitelja. Osigurati odlaganje smeća na način da ono bude 

nedostupno divljim životinjama. Održavati šetnicu koja povezuje zaštićene park-šume 

Japlenški vrh i Golubinjak. 


‣ U proceduru uputiti pravilnik o unutarnjem redu. 

‣ Po dobivanju suglasnosti Ministarstva, definirati obavljanje gospodarske djelatnosti 

na zaštićenom području sa svrhom dodjeljivanja koncesijskih odobrenja. 

‣ Osigurati obnavljanje postojeće i postavljanje nove infrastrukture u funkciji sigurnosti 

posjetitelja i unapređenja dosadašnje turističke ponude. 

‣ U suradnji s Hrvatskim šumama postaviti obavijesnu ploču na ulazu u Park-šumu. 

‣ Riješiti problem odlaganja smeća na način da ono bude nedostupno za divlje 

životinje. 

95

4.23. Park-šuma Komrčar u gradu Rabu 



Položaj: na području grada Raba, Grad Rab 

Naslanjajući se na zidine staroga grada Raba, prema sjeverozapadu proteže se park-šuma 

Komrčar – „zeleni biser“ Raba. Ovo je mjesto nekad bilo pusto. Rapski nadšumar Pravdoje 

Belia na pustom je pašnjačkom terenu 1890. započeo s pošumljavanjem. Sadio je alepski i 

primorski bor, a kasnije je unosio i autohtone vrste vazdazelene vegetacije. Pošumljavanje je 

završio 1905. godine. 

U novije vrijeme park je razmjerno dobro održavan i uređen. O uređivanju park-šume skrbi 

gradsko komunalno poduzeće. Zbog potrebe proširenja gradskog groblja koje se nalazi 

nadomak Park-šume, tijekom 2008. godine Grad je zatražio suglasnost nadležnih institucija 

za sječu nekoliko stabala. U budućnosti treba voditi računa o potrebi izrade detaljnih planova 

uređenja Grada koji neće predvidjeti širenje groblja unutar granica park-šume. U tijeku je 

izrada i postavljanje obavijesne ploče. 

Zaštićeno područje u velikom broju posjećuju turisti koji borave u gradu. Za pretpostaviti je 

da će se takav trend posjećivanja održavati i nadalje. 


‣ U suradnji s Gradom Rabom osmisliti i postaviti obavijesnu ploču na ulazu u parkšumu. 

‣ U suradnji s Gradom Rabom i komunalnim poduzećem kontinuirano održavati šetnice 

i staze. 

4.24. Park-šuma Košljun kod Punta na otoku Krku 



Položaj: otočić Košljun u Puntarskog dragi, Grad Krk 

Posebna zanimljivost: franjevački samostan iz 16. stoljeća i njegove bogate zbirke 

Na otočić Košljun dolazi se prvenstveno zbog kulturne baštine i posebnog ozračja što ga 

udahnjuju redovnici – franjevci i njihov poznati samostan kao svetište i bogata kulturna 

riznica ovoga dijela otoka Krka. Prirodna baština u ovom trenutku možda nije dostatno 

promovirana, iako je otočić zaštićen i odlikuje se bujnom i raznolikom prirodom. Biološka 

raznolikost je razmjerno velika. Ukupno je dosad na šumskim površinama Košljuna 

zabilježena 151 vrsta gljiva i 389 vrsta biljaka, što je za tako malen otočić impresivan broj. 

Budući da su franjevci posebno isticali problem sušenja pojedinih starih stabala unutar parkšume, 

Ustanova je u suradnji sa Studiom Perivoj te Gradom Krkom tijekom 2008. godine 

izradila desetogodišnji program očuvanja i zaštite park-šume. Radovi na uređenju su u tijeku; 

prema Programu je u 2008. i 2009. uz financijsku potporu Grada Krka i franjevačkog 

samostana izdvojeno gotovo 100.000 kuna. U 2009. godini Ustanova je izradila prijedlog 

pravilnika o unutarnjem redu za područje otočića Košljun. 

O prirodi otočića Košljuna do početka rada Ustanove skrbili su franjevci. Stručne poslove oko 

zaštite vegetacije povjeravali su stručnim institucijama kao što su „Studio Perivoj“ i Šumarija 

Krk, pa je zbog toga dosadašnja skrb za prirodu primjereno vođena. Tijekom 2009. izrađena 

je obavijesna ploča o Košljunu. 

96

Program zaštite, održavanja i očuvanja zaštićenog područja 

‣ Provoditi smjernice iz izrađenog desetogodišnjeg programa sukladno raspoloživim 

financijskim sredstvima. 

‣ U suradnji s franjevačkim samostanom i Gradom Krkom nastaviti započete aktivnosti 

na uređenju i očuvanju Park-šume. 

‣ U aktivnosti održavanja Košljuna uključiti i Općinu Punat. 

‣ Po pribavljanju suglasnosti Ministarstva kulture pokrenuti aktivnosti za potpisivanje 

ugovora o koncesijskom odobrenju za aktivnosti naplate ulaznica na otočić Košljun. 

4.25. Park-šuma Čikat na otoku Lošinju 



Položaj: Grad Mali Lošinj 

Otok Lošinj poznat je po bujnom zelenilu i perivojima, na čemu velikim dijelom i temelji svoj 

turistički procvat. Za nastanak park-šume Čikat značajna je godina 1886. kada je započeo 

rad Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja. Jedan od ciljeva Društva bio je 

pošumiti puste i ogoljele predjele oko Malog Lošinja. Pod vodstvom istaknutog lošinjskog 

prirodoslovca profesora Ambroza Haračića, Čikat i drugi okolni predjeli pošumljeni su u 

svega nekoliko godina brojnim sadnicama alepskog (Pinus halepensis) i crnog bora (Pinus 

nigra). 

Područje park-šume Čikat ugroženo je nizom turističkih sadržaja, koji su neprimjereni 

namjeni park-šume sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode. U park-šumi nalazi se 

nekolicina hotela, ugostiteljskih objekata i kamp. 

Javna ustanova Priroda angažirala je vanjskog suradnika koji redovito, dva puta tjedno ili 

prema potrebi češće, obilazi park-šumu. O održavanju park-šume brinu Hrvatske šume, a 

postojeće pješačke staze u suradnji s Javnom ustanovom Priroda označava i održava 

Turistička zajednica Grada Lošinja. Postavljene su obavijesne i poučne ploče, o kojima treba 

skrbiti i redovito ih obnavljati. Tijekom 2009. godine potpisan je Sporazum o suradnji na 

očuvanju i održivom gospodarskom korištenju park-šume Čikat na području Grada Malog 

Lošinja, a potpisnici su: Javna ustanova „Priroda“, Grad Mali Lošinj, Turistička zajednica 

Grada Malog Lošinja, Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Buzet, Šumarija Cres – Lošinj, 

Javna vatrogasna postrojba Grada Mali Lošinj, i Jadranka d.d. Cilj Sporazuma je intenzivirati 

radove na uređenju park-šume, a sve stranke potpisnice trebale bi dati svoj maksimalni 

doprinos. 

Ugovorima o koncesijskom odobrenju nužno je definirati upravljanje šumom te sa 

zainteresiranim subjektima dogovoriti buduće aktivnosti na zaštićenom području. Ukoliko se 

iznađu adekvatna financijska sredstva, tijekom 2010. godine bilo bi potrebno izraditi 

multidisciplinarni program i stručnu podlogu uređenja i održavanja park-šume. 


‣ U suradnji s potpisnicima Sporazuma o suradnji nastaviti započete aktivnosti na 

uređenju park-šume. 

‣ Prije nastupa zimskog razdoblja obaviti zaštitne radove na postojećim obavijesnim i 

poučnim pločama (čišćenje, eventualni popravak i premazivanje zaštitnim sredstvima 

protiv truljenja). 

‣ Po dobivanju suglasnosti Ministarstva kulture pokrenuti proceduru potpisivanja 

koncesijskih odobrenja. 

97

‣ Ukoliko se iznađu adekvatna financijska sredstva, tijekom 2010. godine bilo bi 

potrebno izraditi multidisciplinarni program i stručnu podlogu uređenja i održavanja 

park-šume. 

4.26. Park-šuma Pod Javori na otoku Lošinju 



Položaj: na padini brijega iznad Velog Lošinja, Grad Mali Lošinj 

Park-šuma Pod Javori obuhvaća pošumljene obronke brda Kalvarija kod Velog Lošinja na 

kojima je nadvojvoda Karlo Stjepan Habsburg koncem 19. stoljeća zasadio perivoj pored 

svog dvorca. Perivoj su projektirali bečki vrtni stručnjaci koristeći se prednostima terasastih 

obronaka brda Kalvarije. Visoka estetska vrijednost parkovne kompozicije sačuvala se do 

danas, iako su mnoga nekadašnja stabla srušena u vjetroizvalama ili su se osušila. 

Park-šuma je danas u prilično zapuštenu stanju i traži žurnu obnovu. Šuma je zarasla 

šikarom, u velikom dijelu je neprohodna, mnoga suha stabla ili grane prijete da padnu na 

posjetitelje. Zaštićeno područje ljeti posjećuju brojni turisti i izletnici, ali zbog neprohodnosti 

staza, uglavnom samo u rubnim dijelovima. 

O Park-šumi samo povremeno skrbi Lječilište Veli Lošinj, i to prvenstveno za područje koje je 

na ulazu u Lječilište. Javna ustanova Priroda angažirala je vanjskog suradnika za obilazak 

područja dva puta tjedno. U proljeće 2007. godine u park-šumi postavljene su obavijesne i 

poučne ploče te su pojedini primjerci dendroflore obilježeni botaničkim pločicama (ukupno je 

postavljeno 25 pločica), čime je znatno unaprijeđena vrijednost park-šume za posjetitelje. 

Tijekom 2010. godine namjerava se potpisati Sporazum o suradnji na očuvanju i održivom 

gospodarskom korištenju park-šume Pod Javori na području Grada Malog Lošinja, a 

potpisnici bi bili Javna ustanova Priroda i Lječilište Veli Lošinj. Cilj Sporazuma je intenzivirati 

radove na održavanju i uređenju park-šume. 

Ugovorima o koncesijskom odobrenju nužno je definirati obavljanje gospodarske djelatnosti 

unutar granica park-šume. Tijekom 2009. godine započeta je izrada multidisciplinarnih 

programa uređenja i održavanja park-šume, što se namjerava završiti početkom 2010. 

godine. 


‣ Završiti postupak donošenja pravilnika o unutarnjem redu. 

‣ Prije nastupa zimskog razdoblja, obaviti zaštitne radove na postojećim obavijesnim i 

poučnim pločama te botaničkim pločicama (čišćenje, eventualni popravak i 

premazivanje zaštitnim sredstvima protiv truljenja). 

‣ Izraditi program uređenja i održavanja park-šume te započeti s njegovom 

realizacijom. 

4.27. Park kod dvorca u Severinu na Kupi 



Položaj: na području Grada Vrbovskog (Gorski kotar) 

Perivoj i stari frankopanski dvorac čine neraskidivu cjelinu, danas zaboravljenu i zapuštenu. 

Posebna je zanimljivost prelijepi pogled na rijeku Kupu i njenu dolinu podno dvorca. Do obala 

rijeke vode atraktivne šetnice od perivoja po strmim padinama kroz šumu. 

98

Ovaj zaštićeni spomenik parkovne arhitekture u vrlo je zapuštenom stanju i zahtijeva 

temeljitu sanaciju i obnovu. 


‣ Preduvjet za zahvate na zaštićenom području je rješavanje vlasničkih i imovinskopravnih 

odnosa. 

‣ U suradnji s Gradom poticati održavanje zelenih površina. 

4.28. Park Angiolina u Opatiji 


Položaj: na području Grada Opatije 


Park Angiolina je bez sumnje najzanimljiviji i najatraktivniji opatijski park. Odlikuje se 

vrijednom dendroflorom, od koje treba spomenuti kamelije, velecvjetne magnolije, sekvoje, 

cedrove, pinije, bambuse, palme i osobito lijepe lovorove gajeve. 

Začetak najvećeg i najvažnijeg opatijskog parka Angiolina seže u sredinu 19. stoljeća, točnije 

u 1844. godinu, kada je riječki patricij Higinio Scarpa izgradio svoj ljetnikovac - vilu Angiolinu. 

Već iduće godine počeo je uređivati vrt oko vile, što je začetak sadašnjeg parka. Scarpini 

prijatelji pomorci donosili su brojne egzotične vrste flore iz udaljenih dijelova svijeta. Park se i 

danas odlikuje brojnim egzotama, a ranije je sadržavao i do 300 vrsta biljaka. Sada ih je 

dvostruko manje, što pokazuje da su povijesni perivoji osjetljivi (eko)sustavi kojima je 

potrebna stalna skrb. 

Južni dio parka odlikuje se impresivnim soliternim stablima i skupinama stabala, cvjetnim 

rondelama i travnatim plohama. U botaničkom smislu najzanimljiviji dio parka je ograđeni 

prostor s grmovima japanske kamelije (Camellia japonica), koji ovdje prezimljuju na 

otvorenom i po kojima se Opatija sa svojom blagom klimom nadaleko pročula. Kamelije se 

zapravo mogu smatrati svojevrsnim zaštitnim znakom Opatije. 

Da se nalazimo u području krša naznačuju i slikovite soliterne stijene i skupine vapnenačkih 

stijena u lovorovu gaju. U neke su uklesane klupe za odmor. Tlo u parku je duboka crvenica, 

čemu vjerojatno treba zahvaliti bujan rast lovora i ostaloga raslinja. 

Uz spomenik Friedrichu Juliusu Schüleru, generalnom direktoru Južnih željeznica, zasađena 

je skupina egzotičnih japanskih banana (Musa bajsoo). Inače se veći kompleks na sjeveru 

parka odlikuje šumom starih borova i hrasta crnike, dok je od grmlja karakteristična japanska 

aukuba (Aucuba japonica). 

O opatijskim parkovima – spomenicima parkovne arhitekture skrbi gradsko poduzeće 

Parkovi. Parkovi poslove oko održavanja uspješno obavljaju te redovito zamjenjuju dotrajalu 

dendrofloru novim primjercima. Javna ustanova Priroda ostvarila je vrlo dobru suradnju s 

Parkovima i Gradom Opatijom, tako da se svi problemi rješavaju u hodu, osobito kod 

rekonstrukcije pojedinih dijelova parka ili, što je još važnije, kod žurnih intervencija, primjerice 

kad nevrijeme ošteti stabla i vegetaciju, pa napukle ili slomljene grane prijete posjetiteljima i 

prolaznicima. 


‣ Nastaviti kvalitetnu suradnju s poduzećem Parkovi i Gradom Opatija. 

‣ Postaviti obavijesne ploče. 

‣ Po primitku suglasnosti Ministarstva kulture potpisati ugovor o skrbništvu. 

99

4.29. Park Margarita u Opatiji 


Položaj: na području Grada Opatije 


Park Margarita je pored Parka Angiolina drugi po važnosti opatijski park. Odlikuje se 

vrijednom dendroflorom i zanimljiv je spoj prirodnih lovorovih gajeva, samoniklih stoljetnih 

hrastova medunaca te egzotičnih starih kalifornijskih libocedara. Park Margarita možda nije 

toliko poznat kao park Angiolina, ali je njegov poseban čar u tome što su u njemu očuvani 

primjerci autohtone šumske flore – osobito stari hrastovi medunci. Prostorno je blisko 

povezan s bujnim prirodnim hrastovim šumama u udolini bujice što se slijeva od izvora Vrutki 

prema Slatini. Kao vrijeme njegova nastanka u literaturi se navodi početak 20. stoljeća, ali 

pojedina, danas vrlo stara stabla ukazuju da su pri osnivanju parka sačuvana i stabla koja su 

ovdje rasla još i ranije. Središnji dio parka predstavlja lijepo uređeni oveći travnati plato na 

čijem su rubu posebno upadljiva divovska stabla alepskog bora (Pinus halepensis), hrast 

crnika bujne razgranate krošnje i mala skupina palmi. Svojom veličinom i starošću neobično 

se izdvaja stablo planike (Arbutus unedo) uz puteljak nedaleko travnate zaravni. Može se 

pretpostaviti da ono ovdje raste još od najranijih početaka uređivanja parka. Dijelovi parka 

obrasli su gustim gajevima lovora. Između njih smješteno je odmorište Adelheide Ruhe 

ograđeno prirodnim kamenom, zanimljiv parkovni element koji upućuje na romantičarski stil 

parka. 

O opatijskim parkovima – spomenicima parkovne arhitekture skrbi gradsko poduzeće 

Parkovi. Parkovi poslove oko održavanja uspješno obavljaju te redovito zamjenjuju dotrajalu 

dendrofloru novim primjercima. Dosadašnja dobra suradnja Javne ustanove Priroda, 

poduzeća Parkovi i Grada Opatije rezultirala je razmjeno dobrim stanjem uređenosti parka. 


‣ Nastaviti kvalitetnu suradnju s poduzećem Parkovi i Gradom Opatija. 

‣ Postaviti obavijesne ploče. 

‣ Po primitku suglasnosti Ministarstva kulture potpisati ugovor o skrbništvu. 

4.30. Stablo pinije u uvali Žalić kod Malog Lošinja 


Položaj: u uvali Žalić, Grad Mali Lošinj 

Staro stablo pinije iznimnih je dimenzija. Ovaj spomenik parkovne arhitekture – pojedinačni 

primjerak drveća nalazi se u okućnici privatne zgrade te o njemu brinu vlasnici zgrade. 

Potrebno je postići dogovor s vlasnicima oko načina zaštite. 

4.31. Zaštićena područja kojima upravljaju ostale javne ustanove 

Kao što je već u ranijim poglavljima navedeno, na području Primorsko-goranske županije 

postoje dva parka – Nacionalni park Risnjak i Park prirode Učka, kojima se upravlja s 

državne razine. Također, postoje i područja zaštićena u nižim kategorijama zaštite, ali kojima 

se sukladno zakonskim odredbama upravlja s državne razine jer se nalaze unutar 

nacionalnog parka ili neposredno graniče s područjem parka prirode. Radi se o spomeniku 

prirode – izvoru Kupe, koji se nalazi unutar granica Nacionalnog parka Risnjak, te o 

značajnom krajobrazu Lisina, kojim upravlja Park prirode Učka. 

U nastavku se daje i kratka analiza stanja u navedenim zaštićenim područjima. 

100

4.31.1. Nacionalni park Risnjak i izvor Kupe 



Položaj: na području Grada Bakra, Čabra i Delnica te Općina Čavle i Lokve (Gorski kotar) 

U Nacionalnom parku Risnjak moguće je upoznati cijeli vegetacijski profil sjeverozapadnih 

dinarida u rasponu nadmorskih visina od 290 - 1528 m, s dvadesetak ekološki i fizionomski 

različitih šumskih zajednica (Horvat 1953a). Glavni vrhovi premašuju 1400 m - Veliki Risnjak 

1528 m, Snježnik 1505 m, Guslica 1490 m i Planina 1426 m, dakle zadiru u pretplaninski 

vegetacijski pojas. Ono što je posebno značajno za sjeverozapadne Dinaride i nacionalni 

park Risnjak su njegove ponikve i s time povezan fenomen ponikvi (Horvat 1953b), što je 

istaknuto na amblemu nacionalnog parka. Najdublje ponikve su Viljska ponikva (duboka oko 

200 m) i Velika ponikva na Smrekovcu (duboka oko 150 m). Vegetacija se, osim od desetak 

različitih šumskih zajednica, sastoji i od preko dvadesetak tipova travnjaka, zajednica 

stjenjača, visokih zeleni, cretova i dr. 

Flora sadrži rijetke i zaštićene vrste poput planinskog bora krivulja (Pinus mugo), runolista 

(Leontopodium alpinum), planinskog kotrljana (Eryngium alpinum), dlakavog pjenišnika 

(Rhododendron hisutum), žute sirištare (Gentiana symphyandra), Kluzijeve sirištare 

(Gentiana clusii), kranjskog ljiljana (Lilium carniolicum), uskolisne šašike (Sesleria juncifolia), 

oštre vlasulje (Festuca bosniaca = F. pungens), čvrstog šaša (Carex firma), širokolisnog 

zvonca (Edrainathus graminifolius), mnogih šumskih vrsta bilja, paprati, (dosad zabilježeno 

ukupno 960 vrsta papratnjača i cvjetnica), mahovina i gljiva (Šegulja et al. 1994). 

Fauna je vrlo bogata, čine ju, primjerice, krupni sisavci - medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis 

lupus), ris (Lynx lynx) i brojni drugi šumski sisavci, divokoza (Rupicapra rupicapra), od ptica - 

tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus), crna žuna (Dryocopus martius), sova ušara (Bubo bubo), 

troprsti djetlić (Picoides tridactylus), planinski kos (Turdus torquatus), od herpetofaune 

planinska gušterica (Lacerta vivipara), velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi), crni 

daždevnjak (Salamandra atra), kornjaši trčci, a u dolini Kupe posebno je bogatstvo leptira 

(Kamenarović 1970, Frković 1994). 

Osim spomenutih, posebne su zanimljivosti poučna staza Leska, prašumski predio Bijelih 

stijena, zanimljiva flora i vegetacija pretplaninskih rudina u skupini Snježnika, vokliško krško 

vrelo Kupe, te geomorfološki fenomen prodora bujice Sušice. 

Unutar granica Nacionalnog parka Risnjak smješten je i hidrološki spomenik - izvor Kupe. 

Parkom i hidrološkim spomenikom prirode, izvorom Kupe, upravlja Javna ustanova 

Nacionalni park Risnjak. 

4.31.2. Park prirode Učka 


Površina: 14.600 ha (od toga se 6420 ha nalazi u Istarskoj županiji) 

Položaj: Park obuhvaća dio masiva Učke i Ćićarije u Istri; prostire se na području Grada 

Opatije i općina Lovran, Matulji i Mošćenička Draga u Primorsko-goranskoj županiji, te na 

području općina Kršan, Lanišće i Lupoglav u Istarskoj županiji 

Dok nacionalni park predstavlja uglavnom iskonski ili neznatno izmijenjeni ekosustav, u 

parku prirode jače se osjeća ljudska ruka. U parku prirode Učka nalazi se nekoliko stalno 

nastanjenih sela (i nekoliko napuštenih!), čiji su stanovnici ostavili traga na prirodi svojega 

zavičaja. Nisu je, međutim, narušili, već su doprinijeli krajobraznoj ljepoti i bioraznolikosti 

područja. Čak desetak različitih tipova travnjačkih zajednica na Učki i Ćićariji, s mnogim 

101

ijetkim i ugroženim vrstama, neposredno ovisi o tradicijskim poljoprivrednim djelatnostima, a 

i šume poznatih pitomih kestena - maruna, primjerice, sađene su i zapravo predstavljaju 

svojevrstan tip voćnjaka! Toponimi u predjelu bujice Mošćeničke drage (Perun, Trebišća, 

Petrebišća, Petehova peć) čuvaju spomen na praslavenske korijene. Stoga treba voditi 

stalnu borbu da se lokalno stanovništvo zadrži u Parku i da nastavi svoje tradicionalno 

bavljenje stočarstvom i poljoprivredom, te da se sačuvaju predaje i tradicijska znanja. 

Visinski profil Parka prirode Učka obuhvaća nadmorsku visinu od 60 -1401 m. Glavni vrhovi 

Učke su Vojak 1401 m, Suhi vrh 1333 m, i Sisol 835 m;, a Ćićarije: Planik 1272 m (najviši vrh 

Ćićarije) i Brložnik 1093 m. Flora Učke je vrlo značajna, sadrži endeme poput učkarskog 

zvončića (Campanula tommasiniana), justinovog zvončića (Campanula justiniana), istarskog 

zvončića (Campanula istriaca) i drugih rijetkih biljaka. Od rariteta faune treba posebno 

istaknuti surog orla (Aquila chrysaetos), velebitsku guštericu (Iberolacerta horvathi), crnog 

daždevnjaka (Salamandra atra), skakavca Saga pedo, endemičnog puža Medora albescens i 

dr. Osnovne tipove vegetacije čine bukove šume, crnograbove šume (Seslerio-Ostryetum), 

bjelograbove šume (Querco-Carpinetum orientalis), te sađene crnogorične kulture – crni bor 

(Pinus nigra) i smreka (Picea abies). Neobično je raznolika i bogata vegetacija travnjaka, te 

endemična vegetacija stijena i točila 

Posebne zanimljivosti Parka su kula-vidikovac na vrhu Učke – Vojaku, poučne staze, 

geomorfološki rezervat Vela draga (u «istarskom» dijelu parka), kanjon bujice Banine, šume 

maruna (većim dijelom su izvan Parka) i drugo. Parkom upravlja Javna ustanova Park 

prirode „Učka“, osnovana u rujnu 1999. godine. 

4.31.3. Značajni krajobraz Lisina 



Položaj: na području Općine Matulji (Ćićarija) 

Lisina je značajan krški krajobraz koji se naslanja na prostrano zaštićeno područje Parka 

prirode Učka. Lisina pripada brdskim predjelima planinskog lanca Ćićarije i gotovo je čitava 

dobro pošumljena lijepim sastojinama primorske bukove šume. Tek je na malim površinama 

prošarana slikovitim livadama i travnatim šumskim čistinama. Ima dugu tradiciju posjećivanja 

izletnika, a šumska bogatstva oduvijek su privlačila i domaće stanovništvo u planinu gdje su 

se tradicionalno bavili drvima, ugljenarstvom i posebno lovom na puhove. 

102

Analiza zatečenog stanja zaštićenih predjela u Primorsko-goranskoj županiji pokazuje da je 

trenutno stanje u većini zaštićenih područja daleko od zadovoljavajućeg, te da će 

Javna ustanova Priroda, uz pomoć ostalih zainteresiranih subjekata, morati uložiti velike 

napore i sredstva u njihovu sanaciju i kasnije redovito održavanje i upravljanje. 

Jedan od važnih i neizostavnih koraka u budućem radu Javne ustanove Priroda svakako je 

definiranje i utvrđivanje granica svih zaštićenih područja kojima Ustanova upravlja. 

Neposredno nakon definiranja i utvrđivanja granica, pred Ustanovu će biti postavljen zadatak 

identifikacije svake katastarske čestice unutar zaštićenih područja, te zabilježbe zaštite u 

zemljišnim knjigama. Paralelno s procesom utvrđivanja i identifikacije, Ustanova će biti u 

mogućnosti pokrenuti i projekt digitalizacije granica, te reviziju podataka u postojećoj GIS 

bazi podataka. 

Ustanova je još 2006. godine započela s adekvatnim obilježavanjem zaštićenih područja i 

to na sljedeći način: 

• odabirom lokacija i postavljanjem putokaza na najvažnijim pristupnim pravcima 

zaštićenim područjima, na javnim prometnicama i raskršćima, 

• postavljanjem obavijesnih ploča s osnovnim podacima o zaštićenim područjima, te 

• postavljanjem poučnih ploča, pomoću kojih će se interpretirati pojedini prirodni 

fenomeni i zanimljivosti u zaštićenom području. 

Aktivnosti obilježavanja zaštićenih područja kontinuirano će se obavljati i u narednom 

razdoblju, i to prvenstveno u segmentu osmišljavanja novih poučnih staza kroz zaštićena 

područja. 

U nekim od zaštićenih područja nedostaju obilježene šetnice i pješačke staze, koje će u 

budućnosti također biti potrebno osmisliti i obilježiti. Moguće je i uređenje muzeja na 

otvorenom te poučnih staza u prirodi. Interpretacija fenomena u zaštićenim područjima moći 

će se provesti i putem izdavanja letaka, prospekata i različitih brošura o zaštićenim 

područjima. 

Budući da najčešći uočeni problemi u zaštićenim područjima proizlaze iz dosadašnjeg 

neadekvatnog upravljanja ili nedovoljne brige, sljedeći koraci na poboljšanju stanja trebali bi 

biti prvenstveno izrada pravilnika o unutarnjem redu za sva zaštićena područja te izrada 

planova upravljanja za pojedina zaštićena područja, i to za stroge rezervate, posebne 

rezervate, regionalne parkove (ako se u međuvremenu proglase) i značajne krajobraze. Za 

niže kategorije, kao što su na primjer park-šume, u narednom razdoblju bit će potrebno, po 

uzoru na park-šume Košljun ili Pod Javori, izraditi programe zaštite, očuvanja i 

višegodišnjeg održavanja. 

Međutim, kako bi se navedeni temeljni dokumenti upravljanja što je moguće kvalitetnije 

pripremili, kao prioritetnu aktivnost bit će neophodno provesti mnogobrojna stručna 

prirodoslovna istraživanja o prirodnim vrijednostima u zaštićenim područjima Županije te 

kontinuirano provoditi monitoring, ne samo nad zaštićenim područjima, već prvenstveno i 

nad strogo zaštićenim vrstama koje na području Županije obitavaju. 

Sama kvaliteta skrbi i upravljanja zaštićenim područjima značajno bi se u budućnosti morala 

poboljšati prijedlozima o prihvatljivim djelatnostima u zaštićenim područjima temeljem kojih 

će se pokrenuti proces izdavanja koncesija, koncesijskih odobrenja ili ugovora o 

skrbništvu zainteresiranim subjektima za sudjelovanje u upravljanju i skrbi o prirodnim 

vrijednostima u zaštićenim područjima. 

103

5. Nacionalna ekološka mreža (NEM) i ekološki značajna područja u Županiji 

Nacionalna ekološka mreža Republike Hrvatske, koja je proglašena krajem 2007. godine, 

obuhvaća 44% ukupnog teritorija Republike Hrvatske (Uredba o proglašenju Nacionalne 

ekološke mreže, NN 109/07). Sukladno Uredbi, mrežom upravljaju županijske javne 

ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Na području Primorsko-goranske 

županije u Nacionalnu ekološku mrežu uvršten je velik dio područja za koja je Uredbom 

definirano da se na njima nalaze: 

• ugroženi stanišni tipovi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, 

• staništa divljih ili endemičnih svojti koje su ugrožene na svjetskoj, 

europskoj ili državnoj razini, te 

• specifični ciljevi očuvanja za svaki pojedinačni stanišni tip i svojtu. 

Slika 4: Obuhvat područja uvrštenih u Nacionalnu ekološku mrežu u 


Legenda obuhvata: 

Zelena područja: 

Plava i iscrtana područja: 

Bijela područja: 

Crvena granica: 

pSCI područja značajna za divlje svojte i staništa po Direktivi o staništima 

SPA područja značajna za ptice prema Direktivi o pticama 

područja izvan Nacionalne ekološke mreže 

granice Primorsko-goranske županije 

Izvor podataka: Državni zavod za zaštitu prirode, www.dzzp.hr 

104

Uredbom o Nacionalnoj ekološkoj mreži obuhvaćeno je 205 područja u Primorsko-goranskoj 

županiji. Posebno je važno istaknuti da je u Nacionalnu ekološku mrežu uključen velik dio 

ukupne površine Županije. 

Od ukupne kopnene površine Županije, koja iznosi 3.588 km², u Ekološku mrežu 

uključeno je 3.159 km² ili preko 88% teritorija. Podijeli li se Županija na subregionalna 

područja, obuhvat Ekološke mreže po pojedinoj regiji je sljedeći: 

‐ na području Gorskog kotara i Primorja 2.048,49 km² 

‐ Učka 87,96 km² 

‐ otoci i more 2.659,71 km² 

‐ UKUPNO (s kopnom i morem): 4.796,16 km². 

Od ukupne površine Primorsko-goranske županije, čije kopno i more obuhvaćaju 7.993 km², 

u Nacionalnu ekološku mrežu uključeno je 61% ukupne površine kopna i mora. Valja, 

međutim, uzeti u obzir činjenicu da područje Jadranskog mora trenutno nije još dostatno 

istraženo niti uključeno u Nacionalnu ekološku mrežu, pa se u budućnosti s državne razine 

mogu očekivati i revizije u proglašenju Ekološke mreže, posebno na dijelovima Jadranskog 

mora. 

Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske definira ekološku mrežu kao sustav međusobno 

povezanih ili prirodno bliskih ekološko značajnih područja koja uravnoteženom 

biogeografskom raspoređenošću značajno doprinose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke 

raznolikosti. Prema članku 58. Zakona, ekološki značajna područja koja su sastavni dio 

ekološke mreže su: 

• područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su 

međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je Republika 

Hrvatska stranka, 

• područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u 

Republici Hrvatskoj, 

• područja stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj 

razini (obuhvaćaju stanišne tipove navedene u Dodatku I. Direktive o staništima te 

stanišne tipove propisane Pravilnikom o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, 

ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova koji 

se donosi temeljem Zakona o zaštiti prirode), 

• staništa divljih svojti koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini 

(obuhvaća one navedene u Dodatku I. Direktive o pticama i Dodatku II. Direktive o 

staništima te one navedene u Crvenom popisu ugroženih divljih svojti Republike 

Hrvatske koji se vodi u Državnom zavodu za zaštitu prirode), 

• staništa endemičnih svojti za Republiku Hrvatsku, 

• ekološki koridori odnosno područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti 

populacija bioloških vrsta i omogućuju kretanje populacija živih organizama od jednog 

lokaliteta do drugog, 

• selidbeni putovi životinja, 

• očuvane šumske cjeline. 

Osim hrvatske regulative iz područja zaštite prirode, dva su snažna europska propisa činila 

osnovu za proglašenje Nacionalne ekološke mreže na području Republike Hrvatske. Radi se 

o Europskoj direktivi o staništima (Smjernica Vijeća 92/43/EEZ) i Europskoj direktivi o 

pticama (Smjernica Vijeća 79/409/EEC o zaštiti divljih ptica), a obje predstavljaju 

najambicioznije inicijative ikad pokrenute sciljem očuvanja vrijednih staništa i vrsta diljem 

svih zemalja članica Europske unije. 

105

Europska direktiva o staništima prihvaćena je 1992. godine. Njome se uvode mjere slične 

onima u Direktivi o pticama, ali se djelovanje proširuje na još 1000 vrsta (biljaka, sisavaca, 

beskralješnjaka itd.), te se prvi put uvodi zaštita određenih vrsta prirodnih i poluprirodnih 

staništa. To su staništa koja su karakteristična ili jedinstvena u Europi, poput brdskih livada 

košanica, starih bukovih šuma ili podmorskih grebena. 

Europska direktiva o pticama prihvaćena je 1979. godine i cilj joj je zaštita svih divljih ptica 

i njihovih najvažnijih staništa na cjelokupnom prirodnom području njihove rasprostranjenosti 

unutar Unije. Direktiva zabranjuje određene aktivnosti, poput držanja ili prodaje zavičajnih 

divljih ptica, te uvodi pravni mehanizam za regulaciju drugih aktivnosti, poput lova, kako bi se 

uspostavila njihova održivost. Direktiva također zahtijeva od svih država članica da očuvaju 

najvažnija područja kao Područja posebne zaštite (eng. SPA) za više od 190 ugroženih vrsta 

ptica i sve ptice selice, s posebnim naglaskom na močvarna područja međunarodne 

važnosti. 

Državni zavod za zaštitu prirode predložio je Vladi Republike Hrvatske Nacionalnu ekološku 

mrežu koja je stvorena određivanjem tzv. posebnih područja zaštite (Special Areas of 

Conservation – SAC), u skladu s člankom 4. Direktive o staništima, a područja su odabrana 

na način da osiguravaju opstanak određenih vrsta i stanišnih tipova navedenih u dodacima I. 

i II. Direktive o staništima. 

Sukladno Direktivi o pticama, u procesu stvaranja Nacionalne ekološke mreže, za ptičje vrste 

utvrđena su tzv. područja posebne zaštite (Special Protection Areas – SPA). Područja 

SAC i SPA zajedno čine Nacionalnu ekološku mrežu. U svakom takvom području bilo je 

potrebno definirati i specifične ciljeve te mjere upravljanja čijim provođenjem će se 

osigurati povoljno stanje vrsta i stanišnih tipova na čitavom području Republike Hrvatske. 

U nastavku je prikazana shema kriterija (slika 5) za odabir područja koja su na prijedlog 

Državnog zavoda za zaštitu prirode uključena u Nacionalnu ekološku mrežu. 

Slika 5: Prikaz kriterija za odabir područja koja su uvrštena u Nacionalnu 

ekološku mrežu (NEM) 

PODRUČJA I STANIŠNI TIPOVI 

EKOLOŠKI KORIDORI 

NEM 

OČUVANE ŠUMSKE CJELINE 

SELIDBENI PUTOVI ŽIVOTINJA 

Izvor: Slika izrađena u JU Priroda prema podacima dostupnim na stranicama www.dzzp.hr 

106

Istaknuta značajka i karakteristika Nacionalne ekološke mreže i njenog sustava je da u 

središte procesa ne postavlja samo prirodu, već u obzir uzima i načela održivosti i zahtjeve 

stanovništva koji na području Mreže obitavaju. Same europske direktive, pa analogno tome i 

Nacionalna ekološka mreža, zahtijevaju da mjere očuvanja prirode uzimaju u obzir 

ekonomske, socijalne i kulturalne zahtjeve, kao i regionalne i lokalne karakteristike 

područja. Mreža također predstavlja sustav za efikasnu zaštitu krajobraza, jer nastoji 

očuvati tipične elemente krajobraza, kao što su živice, neobrađeni rubovi poljoprivrednih 

površina, mali šumarci, jezerca i lokve, te tradicionalnu poljoprivredu. Nadalje, pridržavajući 

se načela europskih direktiva, Mreža pridonosi općem cilju održivog razvoja. Njen je cilj 

potaknuti očuvanje bioraznolikosti, uzimajući u obzir znanstvene, ekonomske, socijalne, 

kulturalne i regionalne potrebe, pa njena svrha nije kreiranje prirodnih utočišta u kojima 

će biti isključene sve ljudske aktivnosti, već dapače, očuvanje bioraznolikosti na 

određenim lokacijama može zahtijevati održavanje ili čak poticanje ljudskih aktivnosti 28 . 

Ipak, ljudske aktivnosti moraju ostati kompatibilne s ciljevima očuvanja prirode na područjima 

Nacionalne ekološke mreže, pa se, kao što je to već navedeno za ostala područja, za svaki 

zahvat koji se izvodi unutar Nacionalne ekološke mreže (osim u građevinskim područjima) 

mora provesti postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. 

Za javne ustanove koje upravljaju Nacionalnom ekološkom mrežom, Uredbom je predviđeno 

kontinuirano praćenje stanja i monitoring nad područjima značajnim za divlje svojte, nad 

specifičnim staništima, te nad područjima značajnima za obitavanje ptica. Uredbom je 

određeno koja su staništa i vrste specifične za svako pojedino područje, te su ujedno za 

svako od njih predviđeni i specifični ciljevi i mjere očuvanja. 

Osim kontinuiranog praćenja stanja, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima 

sukladno Uredbi dužne su za svako područje Nacionalne ekološke mreže izraditi i 

planove upravljanja. Uredba nije jasno definirala ili odredila obuhvat područja po pojedinom 

planu upravljanja, tako da se ustanovama ostavlja na izbor i procjenu najoptimalniji obuhvat 

svakog plana. 

Budući da je gotovo čitava Primorsko-goranska županija uključena u sustav Nacionalne 

ekološke mreže, pred Javnu ustanovu Priroda stavljaju se izuzetno zahtjevni zadaci 

kontinuirane skrbi i monitoringa nad čitavom prirodnom baštinom Županije te izrade 

pripadajućih planova, što zahtijeva znatno veći broj ljudi u sustavu Ustanove, ali i značajna 

financijska sredstva potrebna za realizaciju zacrtanih ciljeva i planova. 

Uredbom se na nedovoljno jasan i transparentan način propisuje da se sredstva za 

upravljanje Nacionalnom ekološkom mrežom moraju osigurati u državnom, regionalnom i/ili 

lokalnom proračunu, međutim budući da su županijske ustanove nadležne za upravljanje, 

vjerojatno je za očekivati da će najveći teret financiranja Nacionalne ekološke mreže morati 

preuzeti upravo županijska razina. 

Budući da je Nacionalna ekološka mreža od nacionalnog, a ne samo županijskog značaja, 

posebno za županije koje na svom području imaju velik postotak Mreže (kao što je to slučaj s 

Primorsko-goranskom županijom), u budućnosti će biti neophodno jasnije utvrditi obveze i 

načine financiranja iz državnog, ali i lokalnih proračuna. 

Nacionalna ekološka mreža svojevrsna je uvertira za pripremu Europske ekološke mreže 

NATURA 2000 za područje Republike Hrvatske. Definiranje i usvajanje Europske ekološke 

mreže jedan je od temeljnih preduvjeta za ulazak Republike Hrvatske u Uniju, a na prijedlog 

Republike Hrvatske područja koja ulaze u mrežu NATURA 2000 usvaja Europska komisija. 

28 Primjerice, neki tipovi livada moraju se kositi ili održavati ispašom kako ne bi zarasli, jer bi to u 

konačnici dovelo do nestanka određenih ugroženih vrsta. 

107

Tijekom 2008. godine Državni zavod za zaštitu prirode započeo je s postupkom pripreme 

prijedloga, a pretpostavka je da će većina (ako ne i sva) područja koja čine Nacionalnu 

ekološku mrežu biti predložena za uključivanje u postojeći europski sustav NATURA 2000. 

Nema određenog pravila koliki se postotak područja treba izdvojiti za Europsku mrežu 

NATURA 2000. Cilj je uključiti reprezentativni dio površine svakog ugroženog stanišnog tipa 

ili areala ugrožene vrste, a svaka zemlja članica Unije izdvaja područja proporcionalno 

bogatstvu biološke raznolikosti. 

S obzirom na činjenicu da Republika Hrvatska, u usporedbi s ostalim europskim zemljama 

članicama Europske unije, obiluje prirodnim vrijednostima, jasno proizlazi da će u Republici 

Hrvatskoj, kao i u Primorsko-goranskoj županiji, biti potrebno uložiti velike napore i značajna 

financijska sredstva kako bi upravljanje Ekološkom mrežom NATURA 2000 u potpunosti 

zaživjelo i dalo željene rezultate, ne samo na hrvatskoj, već i na europskoj razini. 

5.1. Dosadašnja istraživanja i monitoring u ekološki značajnim područjima 

Od kraja 2007. godine, kada je proglašena Nacionalna ekološka mreža, do danas su za 

područje Primorsko-goranske županije pokrenuta temeljna istraživanja u nekoliko značajnijih 

područja obuhvaćenih Nacionalnom ekološkom mrežom. 

Izazovi i zadaci koji su proglašenjem Nacionalne ekološke mreže stavljeni pred javne 

ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode veliki su i značajni, jer obuhvaćaju 

obvezu kontinuiranog provođenja monitoringa i održavanja bioraznolikosti na čitavom 

području ekološke mreže. U slučaju Primorsko-goranske županije, u kojoj je čak 88% 

područja uključeno u ekološku mrežu, obveze koje proizlaze iz važeće zakonske regulative 

iziskuju značajna financijska sredstva. Nadalje, značajno je naglasiti da u posljednjim 

desetljećima na području čitave Republike Hrvatske nisu kontinuirano provođena 

prirodoslovna istraživanja, pa dostupni podaci o biološkoj raznolikosti i svojtama ili su 

uglavnom zastarjeli, ili ih za velik dio područja i svojti nema. 

Zbog ograničenih kadrovskih i financijskih mogućnosti, Javna ustanova Priroda je nakon 

uspostave Nacionalne ekološke mreže započela s provođenjem prirodoslovnih istraživanja i 

monitoringom nad samo određenim područjima i svojtama. Opis započetih aktivnosti slijedi u 

nastavku. 

Tijekom 2008. godine pokrenuta su ornitološka istraživanja područja Jezera na otoku 

Krku 29 i utemeljen je ornitološki kamp u cilju prstenovanja i praćenja populacija ptica u seobi. 

Istraživanja su nastavljena i tijekom ljeta i jeseni 2009. godine, a zbog vjerodostojnosti 

podataka i sveobuhvatnije analize, planirano je da se nastave i u 2010. godini. Prikupljeni 

podaci o prstenovanim pticama unose se u GIS bazu podataka koju vodi Javna ustanova 

Priroda, a u suradnji s Hrvatskim ornitološkim društvom prstenovanje provode ovlašteni 

prstenovači s područja Primorsko-goranske županije. 

U špilji Lokvarki 30 tijekom iste godine provedena su istraživanja koja su u konačnici 

rezultirala izradom studije biološke raznolikosti, studije o prihvatnom kapacitetu, te 

rekonstrukcije postojeće električne rasvjete u objektu. Na osnovi navedenih studija 

pripremljena je i brošura Vodič za vodiče temeljem koje su tijekom 2009. godine organizirani 

tečajevi za vodiče koji špiljom provode posjetitelje. 

Za planinu Obruč, područje unutar kojega se nalazi nekoliko područja značajnih za 

Nacionalnu ekološku mrežu 31 i koje je sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji 

29 Šifra područja Nacionalne ekološke mreže HR 2000891 

30 Šifra područja Nacionalne ekološke mreže HR 2000671 

31 Šifre Nacionalne ekološke mreže na području planine Obruč: HR 2001041 Gumance, HR 2000659 

Trstenik, HR 2000660 Mudna dol i Kacaj i HR 2000661 Borova draga. 

108

Županije i jedinica lokalne samouprave te sukladno državnoj Strategiji i akcijskom planu 

biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske predviđeno za zaštitu, pokrenuta su 

tijekom 2009. godine temeljna prirodoslovna istraživanja. Istraživanja se provode uz 

financijsku potporu Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu prirode, a obuhvaćaju sljedeća 

područja: 

• istraživanje ptica, 

• istraživanje speleoloških objekata, 

• istraživanja vodozemaca i gmazova, 

• istraživanje velikih zvijeri, te 

• istraživanja flore, vegetacije i staništa. 

Istraživanja će se tijekom 2010. godine nastaviti i intenzivirati, ali i proširiti, jer će se osim 

svih navedenih istraživanja provoditi i istraživanja faune leptira. 

Za područje podmorja i kopna otoka Prvića, Grgura i Golog 32 , 2009. godine započeta su 

opsežna istraživanja koja provodi Prirodoslovni muzej u Rijeci, i koja će se nastaviti u 2010. 

godini, a obuhvaćaju: 

• geomorfološko – sedimentološke opise; 

• analizu kvalitativnog i kvantitativnog sastava životnih zajednica; 

• analizu zooloških i botaničkih osobitosti područja; 

• analizu rasprostranjenosti bentoskih biocenoza; 

• analizu specifičnosti podmorskih speleoloških objekata; 

• analizu ihtiobentosa tvrdog i sedimentnog dna. 

U 2009. godini izvršena su u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode te Hrvatskim 

biospeleološkim društvom i temeljita istraživanja špilje Biserujka na otoku Krku 33 , a 

uključivala su sljedeće: 

• izradu studije o biološkoj raznolikosti špilje Biserujka, 

• izradu studije o prihvatnom kapacitetu, te 

• studiju rekonstrukcije postojeće električne rasvjete. 

Studije i analize provedene u špilji Biserujka rezultirale su korisnim podacima na osnovi kojih 

će se tijekom 2010. godine, za potrebe organiziranog prihvata posjetitelja, izraditi promotivni 

materijal i poučna ploča o vrijednostima i značaju špilje Biserujka. Posebno je značajno 

naglasiti da je tijekom istraživanja špiljske faune u špilji Biserujka pronađena i nova vrsta 

lažištipavca roda Roncus, dosad nepoznata i nezabilježena u znanosti. Namjera je 

Ustanove tijekom 2010. godine, s istraživačima Hrvatskog biospeleološkog društva koji su i 

zaslužni za ovaj nalaz, provesti istraživanja nove vrste. 

Kroz projekt Državnog zavoda za zaštitu prirode i Zaklade Tomo Horvatinčić, na području 

Primorsko-goranske županije tijekom 2009. godine provedena su također dva projekta 

vezana uz zaštitu cretova 34 na području Trstenika (planina Obruč) i Sungerskog luga. 

Na području Trstenika, osim postavljanja obavijesne ploče, proveden je projekt uklanjanja 

šumske vegetacije koja se uslijed zarastanja proširila i na područje creta, te sanacije 

negativnih posljedica meliorizacije (izgradnje odvodnih kanala) koja je provedena koncem 

pedesetih godina 20. stoljeća s ciljem isušivanja creta. 

32 Šifre Nacionalne ekološke mreže na području otoka: HR 3000021, HR 3000022, HR 2000894, HR 

2000627 i HR 2000677. 

33 Šifra špilje Biserujka u sustavu Nacionalne ekološke mreže: HR2000008 

34 Cretovi su osebujna vlažna staništa karakterizirana pojavom treseta, izuzetno rijetka u Republici 

Hrvatskoj. Cretovi su staništa u kojima obitavaju specifične mahovine i alge. 

109

Na području Sungerskog luga, u suradnji sa Šumarskim fakultetom te udrugom BIUS s 

Prirodoslovnog fakulteta iz Zagreba, organizirano je čišćenje creta te postavljanje obavijesne 

ploče o prirodnim značajkama i važnosti očuvanja creta. 

Također, tijekom 2009. godine započeto je s kontinuiranim praćenjem stanja 

(monitoringom) divljih svojti unutar dijela Nacionalne ekološke mreže Županije koje 

uključuje monitoring velikih zvijeri (vuka, risa i medvjeda) 35 na dijelu područja Gorskog kotara 

i na području planinske skupine Obruč, te bjeloglavih supova na otoku Krku i Prviću. 

35 U suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode, veterinarskim fakultetom iz Zagreba i lovačkim 

društvima s područja Primorsko-goranske županije. 

110

6. Korištenje prirodnih dobara i zahvati u prirodi 

U ovom poglavlju poseban osvrt daje se na korištenje prirodnih dobara, provedene ili 

planirane zahvate za potrebe određenih sektora odnosno djelatnosti koje već imaju ili bi u 

budućnosti mogli imati značajan utjecaj na prirodu i njene sastavnice, te bioraznolikost 

Primorsko-goranske županije. Mogući utjecaji i ugroze određenih aktivnosti opisani su kroz 

analizu sljedećih sektora ili djelatnosti: 

• poljoprivreda i stočarstvo 

• šumarstvo 

• lovstvo 

• slatkovodno ribarstvo 

• morsko ribarstvo 

• sakupljanje gljiva, biljaka i životinja 

• turizam 

• promet. 

Budući da za područje Primorsko-goranske županije nema sustavnog provođenja 

istraživanja niti prikupljanja podataka ili indikatora o očuvanosti i utjecaju zahvata na prirodu, 

u ovom je trenutku vrlo teško ocijeniti ili izmjeriti utjecaj provedenih zahvata na bioraznolikost 

Županije. U pravilu se sva biološka istraživanja provode samo povremeno ili jednokratno, u 

sklopu procjene utjecaja na okoliš ili ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu, i to po 

narudžbi investitora koji ih sukladno važećim propisima ima obvezu izraditi. 

Jedna od institucija koja se najaktivnije bavi istraživanjem prirodne baštine na području 

Primorsko-goranske županije zacijelo je Prirodoslovni muzej iz Rijeke, ali zbog nedostatka 

financijskih sredstava i malog broja zaposlenih djelatnika, Muzej uglavnom sva istraživanja 

na području Županije provodi jednokratno, a stanje bioraznolikosti procjenjuje 

najjednostavnijom metodom – vizualnim opažanjem. I na taj način, prikupljeni podaci 

vjerodostojni su i donekle ukazuju na ekološko stanje sastavnica prirode, ali bi u budućnosti 

osim sustavnog provođenja istraživanja i praćenja stanja, navedena istraživanja trebalo 

koordinirati s ostalim institucijama koje se bave tehničkim ili kemijskim istraživanjima, kao što 

to na primjer čini Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. 

Osim institucija, značajan doprinos u provođenju prirodoslovnih istraživanja i monitoringa nad 

zaštićenim vrstama na području Županije daju i udruge. Značajni su primjeri dviju udruga 

koje se u Županiji bave problematikom zaštite prirode. To su udruga Eko centar Caput 

Insulae Beli, koja preko petnaest godina istražuje i prati stanje populacije bjeloglavih supova 

na Kvarneru, te udruga Plavi svijet, koja je svoje aktivnosti velikim dijelom usmjerila na 

praćenje i istraživanje dupina na Kvarneru. 

Kao što je već navedeno u poglavlju 5.1. Dosadašnja istraživanja i monitoring u ekološko 

značajnim područjima, Javna ustanova Priroda također je započela s provođenjem 

istraživanja u određenim područjima Županije. U pravilu su istraživanja koja provodi 

Ustanova usmjerena na istraživanje prirodne baštine na područjima koja se predlažu za 

zaštitu. Shodno tome, osim što će se istraživanja iskoristiti za pripremu stručnih podloga, u 

narednim će se godinama, uz kontinuirani monitoring, današnji rezultati istraživanja moći 

upotrijebiti i za usporedbu i analizu očuvanosti prirodne baštine kroz duži niz godina. 

6.1. Poljoprivreda i stočarstvo 

Poljoprivreda od davnina igra značajnu ulogu u rasporedu i stanju biološke raznolikosti na 

području većine županija u Republici Hrvatskoj, ali i na većem dijelu europskog kontinenta. U 

Sredozemlju, utjecaj poljoprivrede izražen je još od neolitske revolucije, a osobito kasnija 

111

azdoblja dodavala su ili oduzimala nešto toj raznolikosti (Iliri, Rimljani, srednji vijek, 

industrijska revolucija, doba kemizacije poljoprivrede, doba GMO poljoprivrede itd.). 

Takav je slučaj i s Primorsko-goranskom županijom, iako to možda u ovoj županiji nije 

dovoljno vidljivo i izraženo, jer poljoprivredno zemljište zauzima 39,6 % ukupnog teritorija, a 

od tog broja, kvalitetno poljoprivredno zemljište s oranicama, vrtovima i voćnjacima (koje ima 

najviše utjecaja na stanje biološke raznolikosti!) zauzima tek 15.036 hektara ili svega 4,2 % 

ukupne površine. 

Takvo korištenje poljoprivrednog zemljišta svrstava Primorsko-goransku županiju na samo 

začelje, odnosno na 19. mjesto od ukupno 21 jedinice područne (regionalne) samouprave u 

Republici Hrvatskoj po korištenju obradivog poljoprivrednog zemljišta. Županija danas ne 

raspolaže zemljišnim resursima dovoljnim za prehranu vlastitog stanovništva. 

Najvrednije poljoprivredne površine, koje ujedno imaju i velikog utjecaja na izgled čitavog 

krajobraza, nalaze se na području Vinodola, Bašćanske drage, Vrbničkog polja, 

Mrkopaljskog polja, Stare Sušice, Ravne Gore, Crnog Luga, Gerova, Begova Razdolja, 

Grobničkog polja, Bribira, Pokupske doline i Vrbovske doline. 

Brojne su i poljoprivredne površine manjeg opsega, koje su često rascjepkane u krajobrazu, 

primjerice u zaleđu Opatije i Lovrana, Bakarca i dijela Vinodola, zatim na podnožju Ćićarije, 

na Grobnišćini, Gumancu i Lividragi, na području Ličkog polja, Severina, Lukovdola, Gomirja, 

kod Delnica; na Krku – na području Šila, oko Vrbnika, grada Krka i Dobrinja, u okolici 

Malinske, na dijelu Omišaljskog polja i Šotoventa; na Rabu oko Barbata i Lopara; na Cresu 

oko Creskog zaljeva, iznad Nerezina; na dijelu otoka Lošinja - Ćunsko polje i oko Velog 

Lošinja; na Iloviku, Unijama i cijelom otoku Susku. 

Takva razmjerno minorna i ekstenzivna poljoprivredna proizvodnja, bez sustava 

navodnjavanja (izuzimajući veće obradive površine na Vrbničkom polju, u Vinodolu, 

Bašćanskoj dragi i na dijelovima otoka Raba) i s pretpostavljeno malom potrošnjom umjetnih 

gnojiva i pesticida 36 , nema značajnijeg utjecaja na komponente biološke raznolikosti i 

sveukupno onečišćenje okoliša. Pretjerana lokalna potrošnja pesticida i otrova, međutim, u 

područjima u kojima se pojedini poljoprivredni proizvođači slabo ili gotovo uopće ne 

pridržavaju odredbi o neškodljivom korištenju, zabilježena je i prisutna te ima zasad 

uglavnom štetne učinke samo na lokalnoj razini. 

Poljoprivredne površine u Županiji različito su raspoređene u različitim agroekološkim 

zonama, iako ih danas velik dio leži zanemaren i neiskorišten. To je posljedica općeg trenda 

napuštanja poljoprivrede koji je zahvatio naše krajeve još od završetka II. svjetskog rata. 

Obradivih površina najviše je u Gorskom kotaru, gdje je najvažnija kultura krumpir. U 

priobalju je znatno manje raspoloživih obradivih površina – primjerice jedan od većih 

kompleksa je Vinodol, a najmanje ih je na otocima. Zbog toga Gorski kotar ima najpovoljnije 

uvjete za razvoj biljne i stočarske proizvodnje, otoci imaju najbolje uvjete za razvoj voćarstva, 

osobito maslinarstva, vinogradarstva te uzgoj ovaca i koza, dok priobalje ima povoljne uvjete 

za razvoj povrtlarskih kultura i višegodišnjih nasada. Otok Susak poznat je po svojim 

vinogradima, koji su bili zapušteni, a danas se djelomično obnavljaju. 

Livade zauzimaju 30.582 hektara ili 8,5 %, a pašnjaci 94.664 hektara ili 26,4 % ukupnog 

teritorija Županije, pa tako čine i najveći postotak od ukupnih poljoprivrednih površina. Velika 

uloga travnjaka za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti Primorsko-goranske županije 

već je istaknuta u poglavlju o staništima. Posebno valja naglasiti važnost tradicionalnog, 

ekstenzivnog stočarstva, prvenstveno ovčarstva na kvarnerskim otocima, za očuvanje 

36 Prema podacima Statističkog ljetopisa PGŽ, u 2003. godini 1.362 ha poljoprivrednog zemljišta 

tretirano je gnojivima, od toga 764 mineralnim, a sredstvima za zaštitu bilja 459 ha, od toga 289 

herbicidima. 

112

komponenti biološke i krajobrazne raznolikosti, što je u najtješnjoj vezi s očuvanjem 

kamenitih sredozemnih i polusredozemnih (submediteranskih) pašnjaka. 

Ekstenzivno stočarenje na kamenitim pašnjacima kvarnerskih otoka, gdje stoka slobodno, na 

otvorenom, pase tijekom čitave godine, osiguralo je opstanak posljednje populacije 

bjeloglavih supova (Gyps fulvus /Hablizl./) u Hrvatskoj. Procjenjuje se da im populacija 

trenutno na području otoka Cresa broji oko 70 gnijezdećih parova 37 , a na Krku i Prviću oko 

20 – 30 parova. Supovi su krovna komponenta otočne hranidbene mreže, a njihov opstanak 

izravno ovisi o načinu uzgoja ovaca, njihovom broju kao i o dostupnom broju uginulih ovaca 

za hranjenje. Novi veterinarski propisi o obvezi uklanjanja strvina negativno utječu na 

populaciju bjeloglavih supova (Camiña 2004), a smanjenje broja ovaca u tradicionalnom 

uzgoju, kao i potiskivanje tradicijskog načina uzgoja, izravna je prijetnja opstanku bjeloglavih 

supova. 

Napuštanjem poljoprivrede i stočarstva stanje se u novije vrijeme počinje mijenjati, pa velike 

površine ostaju zapuštene i zarasta ih šikara, prvenstveno šikara bodljikave šmrike 

(Juniperus oxycedrus L.), ali i pasdren (Rhamnus intermedius Steud. et Hochst.), drača 

(Paliurus spina-christi Mill.), bijeli glog (Crataegus monogyna Jacq.). Na kvarnerskim otocima 

stanje je daleko povoljnije što se tiče očuvanja tradicijskih tipova staništa ovisnih o stočarstvu 

nego, primjerice, na kvarnerskom kopnenom priobalju, gdje je stočarstvo gotovo u potpunosti 

zamrlo. 

Izmjeni tradicionalnog krajobraza doprinosi i način gospodarenja neobraslim šumskim 

zemljištem, što u pojedinim slučajevima nije u suglasju s tradicionalnim korištenjem zemljišta 

radi ispaše stoke. Hrvatske šume d.o.o. u mnogim slučajevima, a često i protivno željama 

lokalnog stanovništva, provode programe pošumljavanja neobraslog šumskog zemljišta, 

ograđuju ogradama pojedine površine tradicionalnih kamenjarskih pašnjaka i uz pomoć 

mehanizacije (riperanjem) sade alohtone alepske i crne borove (Pinus halepensis Mill., P. 

nigra Arnold) (problem je najizraženiji na platou iznad Baške) te probijaju ceste (npr. kameniti 

plato iznad Baške i Tramuntana). 

Zbog težnji za što bržim porastom standarda, ljudi se okreću lakšim načinima privređivanja, 

osobito turizmu, što za sobom najčešće povlači probleme prekomjerne apartmanizacije, 

betonizacije obale, turističkog napučivanja najudaljenijih, nekad divljih i netaknutih prirodnih 

predjela, te druge štetne posljedice po prirodu. Iz djelomično istih razloga napušta se i 

tradicionalno držanje stoke, a dodatne probleme lokalnom stanovništvu uzrokuje i alohtona 

divljač naseljena na otocima. Alohtona divljač onemogućava normalno odvijanje 

tradicionalnih poljoprivrednih i stočarskih djelatnosti, pa su gubici na stoci, a sve češće i na 

poljoprivrednim kulturama, sve veći i značajniji. 

Najveće štete na poljoprivrednim kulturama i ovcama od alohtone divljači čine divlja svinja 

(Sus scrofa L.) na otoku Cresu, Krku i Zeči 38 , zatim jelen lopatar (Dama dama) na Cresu i 

Plavniku, medvjed (Ursus arctos L.) na Krku, te čagalj (Canis aureus L.) na Rabu. 

Divlja svinja onemogućava normalni prirast janjadi, a tražeći hranu uništava gromače što 

omogućuje bježanje stoke iz ograđenih prostora, te ruje tlo, što posljedično uzrokuje 

ekscesivnu eroziju. Jeleni lopatari su zbog izuzetno velike količine trave koju mogu pojesti 

direktni konkurenti ovcama, za koje se na pašnjacima više često ne nalazi dovoljno hrane. 

Medvjedi i čagljevi također predstavljaju prijetnju tradicionalnom ovčarstvu, jer često u potrazi 

za hranom ubijaju ovce. 

37 Podaci prema Eko Centar Caput Insulae Beli, Prijedlog važnih lokaliteta za ptice na području otoka 

Cresa, siječanj 2009. 

38 Iako je divlja svinja svojevremno bila unešena i na otok Rab, prema informacijama dobivenim od 

lokalnog stanovništva, divlje svinje na otoku više nema. 

113

Iz svega navedenog proizlazi da je jedna od najznačajnijih mjera za očuvanje biološke i 

krajobrazne raznolikosti kvarnerskih otoka održavanje ekstenzivnog ovčarstva i tradicionalne 

poljoprivrede, a osnovni je preduvjet njenom održavanju i jačanju aktivno uklanjanje alohtone 

divljači s otoka. 

Također, uzgojno-selekcijski radovi na autohtonim pasminama ovaca od neposrednog su 

značenja za njihovo očuvanje. U kontekstu zaštite prirode, ključno je revitalizaciji 

tradicionalne poljoprivrede i stočarstva pristupiti holistički. Naime, u sam program 

revitalizacije ključno je, između ostaloga, uvrstiti i očuvanje bioraznolikosti, i to na način da 

se sustavno provode sljedeće aktivnosti: 

• čišćenje i održavanje lokvi, 

• krčenje i čišćenje travnjaka (mehaničkim uklanjanjem vegetacije, ali i vraćanjem stoke 

na travnjake), 

• vraćanje autohtonih pasmina magaraca (sjevernojadranski-istarski), 

• smanjivanje upotrebe pesticida, 

• zabrana sadnje alohtonih vrsta drveća, te 

• zabrana postavljanja otrova u prirodu. 

Boljoj promociji uzgoja autohtonih pasmina ovaca i razvoju otočne poljoprivrede pridonijelo bi 

također i poticanje osnivanja zadruga za preradu i distribuciju otočnih proizvoda, zatim 

efikasnija promidžba i certifikacija autohtonih poljoprivrednih proizvoda, izgradnja klaonica, te 

rješavanje problema zbrinjavanja vune. 

U posljednje vrijeme jača interes za ulaganja u obavljanje poljoprivrednih djelatnosti, što je 

za očuvanje prirodnih vrijednosti ohrabrujuća činjenica. S jedne strane, navedena činjenica 

može povoljno utjecati na očuvanje barem ponekih komponenti biološke i krajobrazne 

raznolikosti. Međutim, s druge strane, to može predstavljati i određenu prijetnju, a posebno 

ukoliko se dovoljno ne budu poštivali tradicionalni zasadi, a iz upotrebe uklonili otrovi i 

pesticidi od kojih često stradaju ptice pjevice i ostale zaštićene vrste. 

Nadalje, čest je slučaj da se u cilju okrupnjavanja poljoprivrednih površina i melioracije 

zemljišta, a radi unapređenja vinogradarstva ili neke druge grane poljoprivrede, posljedično 

ugrožavaju ili čak u potpunosti uništavaju rijetki tipovi staništa, kakvi su na primjer preostaci 

poplavnih šumaraka s poljskim jasenom (Fraxinus angustifolia Vahl) i zamočvareni 

submediteranski travnjaci (as. Peucedano-Molinietum litoralis H-ić. 1963). 

Zbog novijih trendova u poljoprivredi, takvih će primjera potencijalnog ugrožavanja prirodnih 

vrijednosti na području Primorsko-goranske županije vjerojatno biti i u budućnosti. Međutim, 

sam mehanizam procjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, koji je u hrvatsko 

zakonodavstvo uveden 2007. godine, trebao bi omogućiti skladan i održiv razvoj 

poljoprivrede, koji će s jedne strane zadovoljiti potrebe razvoja poljoprivrede, ali također i 

očuvanja i zaštite bioraznolikosti koja nas okružuje. 

Osvrt na pčelarstvo 

Ozbiljna i zabrinjavajuća pojava zabilježena u posljednjih nekoliko godina ugibanje je pčela, 

kojemu se zasad ne zna pravi uzrok. Nagađa se značajnija uloga parazita pčela – varoe 

(Varroa destructor Anderson et Trueman), kao i neadekvatna uporaba pesticida. Ova pojava 

mogla bi imati nesagledive posljedice po ukupnu bioraznolikost, jer je poznato da su pčele i 

općenito opnokrilci glavni oprašivači biljaka cvjetnica. Poremećaj nemogućnosti oprašivanja 

direktno utječe na količinu plodova biljaka, te je na taj način izražen snažan utjecaj na čitave 

hranidbene lance i hranidbene mreže u kojima je jedna od komponenti i čovjek. 

114

Poljoprivreda – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Poticati razvoj tradicionalne poljoprivrede, stočarstva i pčelarstva. 

‣ U planove navodnjavanja i okrupnjavanja poljoprivrednih zemljišta ugraditi smjernice 

za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. 

‣ Poticati edukaciju poljoprivrednika o utjecaju uporabe pesticida na bioraznolikost te o 

štetnosti nekontrolirane i nedozvoljene uporabe otrova. 

6.2. Šumarstvo 

Šume su važan prirodni resurs koji se od davnina eksploatira radi drvne mase, ali i sporednih 

šumskih proizvoda (stelje, šumski plodovi, gljive i drugo). Njihova uloga kao bujnog utočišta 

raznolikosti živoga svijeta nenadoknadiva je, baš kao u održavanju općih ekoloških funkcija 

(zaštita kakvoće voda, zraka i tla). U posljednje vrijeme sve se više ističe još jedna njihova 

važna ekološka funkcija, a to je pohrana ugljika, koja je od ključnog značenja za reguliranje 

klimatskih promjena i ublažavanje „efekta staklenika“. 

Na šume i šumska zemljišta u Primorsko-goranskoj županiji otpada 239.075 hektara ili 67% 

kopnenog dijela Županije. Šumom je obraslo 207.842 hektara ili 89%, a 31.233 hektara, 

odnosno 9% od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta je neobraslo. U državnom 

vlasništvu nalazi se 172.754 hektara ili 72%, a u vlasništvu građana 66.321 hektara ili 28% 

šuma i šumskih zemljišta. 

Stanje šumskih površina u Primorsko-goranskoj županiji već je duži niz godina stabilno, čak 

u trendu laganog porasta, zahvaljujući zarastanju napuštenih poljoprivrednih površina i 

travnjaka. Izražena je pojava smanjivanja drvne zalihe crnogorice, što je rezultat lošeg 

zdravstvenog stanja jele, zbog čega je u posljednje vrijeme povećana potreba za sanitarnim 

sječama. Listače su, međutim, mnogo otpornije i boljeg zdravstvenog stanja, te se njihova 

drvna zaliha povećava, što dovodi do ukupnog povećanja drvne zalihe šuma na području 

Primorsko-goranske županije. 

Šumski ekosustavi u Primorsko-goranskoj županiji prirodne su šume i u pravilu su u dobrom 

stanju, osobito ako se usporede sa šumskim ekosustavima u drugim europskim zemljama. 

Najbolje očuvane šume su na prostoru Gorskog kotara, dok su na području priobalja i otoka 

dijelom degradirane (kao i posvuda u Sredozemlju), ali se ipak nalaze u progresivnoj 

sukcesiji. 

Prevladavajući preborni način gospodarenja šumama u gorskim krajevima rezultirao je 

razmjerno povoljnim stanjem očuvanosti šuma. Preborne šume su prirodnog sastava, 

prirodno se pomlađuju te u vremenskom i prostornom kontinuitetu zadržavaju sve značajke 

stabilne šume i uvijek su u punoj zaštitnoj funkciji, jer na istom prostoru imaju sve razvojne 

stadije drveća i dobar sklop sastojine. Preborna šuma obrašćuje svoju površinu stablima svih 

dobi, od ponika i pomlatka do zrelih stabala, uz udjel svih vrsta drveća šumske zajednice, pa 

stoga ima ulogu potrajnog šumskog staništa nezamjenjivog u očuvanju bioraznolikosti te 

nesmetanog i stalnog odvijanja općekorisnih funkcija i stabilnosti krajobraza. 

Iako su šume i šumska staništa na području Primorsko-goranske županije još uvijek u 

razmjerno dobrom stanju, moderno iskorištavanje šuma dovodi do stanovitih ugroza 

bioraznolikosti i krajobraznih vrijednosti šuma. Potencijalne ugroze proistječu iz načina 

gospodarenja, a odnose se prvenstveno na uporabu teških šumskih strojeva (velik je utjecaj 

uporabe šumskih strojeva na stanje i kakvoću šumskog tla i strukturu šume). 

Oštećivanje sastojina zbiva se prigodom obaranja stabla te izrade i privlačenja drva. Na 

oštećena stabla naseljavaju se potkornjaci i sekundarni šumski štetnici, koji potencijalno 

ugrožavaju okolne sastojine. Izradom šumskih vlaka na vrlo se dugi vremenski period 

115

(mjereno u desecima godina, ali ponekad i stoljećima) gubi humus i rastresiti plodni sloj tla, 

koji su ogoljeni do geološke podloge izvrgnuti trajnim promjenama stanišnih uvjeta. 

Treba ukazati i na činjenicu da se u vozilima (kamioni, traktori, buldožeri i dr.) te strojnim 

uređajima koji se rabe u šumarstvu nalazi niz opasnih tvari: motorna i hidraulična ulja, 

antifriz, rashladne tekućine, akumulatori, katalizatori, plin iz klima uređaja, uljni filteri, teški 

metali i drugi, koji, ne tako rijetko, pri neodgovarajućem rukovanju ili odbacivanju u prirodu, 

uzrokuju teška oštećenja ekosustava (samo jedna litra motornog ulja može zagaditi milijun 

litara pitke vode!). 

Na stanje šumskog tla velikog utjecaja ima probijanje šumskih prometnica i vlaka, čime se 

trajno gubi rastresiti, plodni sloj tla nastajao tisućljetnim procesima tijekom pedogeneze. 

Eksploatacija šuma i otvaranje šumskog sklopa strojevima dovodi do razornog cjepkanja 

šumskih staništa i pojačanih procesa erozije tla, a posljedično i do ugrožavanja kakvoće 

podzemnih voda. Problem mogu biti brojni mali šumski kamenolomi i divlja odlagališta 

otpada u predjelima uz šumske prometnice. Sađenje šumskih monokultura (smreka, 

duglazija ili na primjer borova) također može uzrokovati gubljenje naslijeđene bioraznolikosti. 

Šumske prometnice su mjesta kojima u šumske ekosustave lakše prodiru štetni utjecaji 

civilizacije i invazivne vrste poput raznih korova, čime se stvaraju nepoželjne promjene u 

prirodnosti šumskih zajednica i dovodi do svojevrsne uniformnosti, cjepkanja i narušavanja 

šumskih ekosustava. Instruktivan je primjer alergene i invazivne alohtone biljke ambrozije 

(Ambrosia arthemisiifolia L.) koja je, iako ne tako česta kao u gradskim i ruralnim 

ekosustavima, zamijećena i u najudaljenijim šumskim predjelima (Gorski kotar, Suho iznad 

Klane), osobito uz šumske prometnice te blizu mjesta prihranjivanja divljači. 

Može se ustvrditi da se gospodarenje šumama direktno odražava na stanje bioraznolikosti. 

Neke životinjske vrste koje zahtijevaju mir nenarušenih šumskih staništa gotovo su iščezle iz 

naših šuma, kao što je slučaj s velikim tetrijebom. Ksilofage vrste člankonožaca, kao i 

lignikolne gljive, ptice dupljašice, neke vrste mahovina i lišajeva, te drugi organizmi 

neposredno vezani uz mrtvo drvo, nalaze sve manje prostora u intenzivno gospodarenim 

šumama i povlače se u zaštitne šume, stroge prirodne rezervate, šumske rezervate i 

nacionalne parkove, gdje takvih mikrostaništa još uvijek ima. 

Međutim, sve češće, prvenstveno zbog nedefiniranih granica zaštićenih područja, što za 

posljedicu ima "širenje" sanitarne sječe i na šumske ekosustave koji su zaštićeni u visokim 

kategorijama, ugroženi organizmi ne uživaju potpunu, a u mnogim slučajevima čak niti 

dovoljnu zaštitu. Jedan od takvih primjera jest i posebni rezervat šumske vegetacije Debela 

Lipa-Velika Rebar, u kojem se unatoč visokoj kategoriji zaštite već duže vrijeme vrši sječa, 

pa za jedan dio rezervata postoji i najava "skidanja" zaštite od strane Komisije za reviziju 

zaštićenih područja koja je osnovana pri Ministarstvu kulture. 

Šumarstvo – smjernice za naredno razdoblje 

‣ U cilju očuvanja bioraznolikosti u šumama osigurati dovoljan broj starih, prezrelih i 

suhih stabala, posebno onih s dupljama. 

‣ Omogućiti u pojedinim dijelovima zaštićenih šuma razvitak sekundarnih prašuma 

kako bi vrste vezane uz mrtvo drvo i stare, prezrele dijelove šume imali dovoljan broj 

neophodnih staništa. 

‣ Omogućiti osjetljivim šumskim vrstama potreban mir na pjevalištima i hranilištima. 

‣ Koristiti postojeće šumske prometnice i vlake, a otvaranje novih svesti u minimalne 

okvire kako se ne bi nepotrebno uništavalo plodno tlo i cjepkala šumska 

(mikro)staništa. 

116

6.3. Lovstvo 

Područje Primorsko-goranske županije, većim dijelom obraslo šumama, a dijelom i slabo 

naseljeno, pruža idealne uvjete za opstanak raznih vrsta divljači. Velik dio Primorskogoranske 

županije čine ruralna područja s izraženim procesima depopulacije, u okruženju 

kojih su smještena slabo naseljena prostrana šumska i dijelom ogoljela te poljoprivredno 

zapuštena krška područja, danas u raznim sukcesijskim fazama zarastanja šumom. Gorski 

kotar, uz Učku i Ćićariju, izdvaja se kao najnenaseljeniji dio Županije i jedno je od najrjeđe 

naseljenih područja Republike Hrvatske. Grad Čabar ima, primjerice, gustoću stanovnika tek 

15 stanovnika/km 2 , a Općina Mrkopalj još i manje - samo 10 stanovnika/km 2 . Slično je i u 

ostalim goranskim gradovima i općinama 39 . 

Infrastruktura i infrastrukturni koridori, osim u nekim slučajevima, kao što je „delnički 

infrastrukturni koridor“, također su slabije prostorne raširenosti. Staništa divljači u takvim 

uvjetima postižu zadovoljavajući ili optimalni bonitet. 

Znakovito je da su se na ovim prostorima zadržale populacije gotovo svih, u većini ostalih 

europskih područja istrijebljenih ili krajnje prorijeđenih velikih predatora, poput vuka, 

medvjeda, risa, čaglja i divlje mačke. Za vidru tijekom istraživanja 2009. godine nije utvrđena 

njena prisutnost na ranije utvrđenim staništima duž vodotoka Gorskog kotara. Ove 

predatorske vrste, smještene na vrhu hranidbenih mreža, ovisne su uglavnom o biljojedim 

vrstama sisavaca i ptica (pored toga, vidra ovisi i o bogatim populacijama slatkovodnih riba), 

od kojih su mnoge na popisu divljači. 

Raznim vrstama divljači na području Primorsko-goranske županije gospodare lovačka 

društva, a gospodarenje je propisano lovno-gospodarskim osnovama. Od autohtone divljači, 

na području Primorsko-goranske županije najbrojnije su populacije srne, divlje svinje, 

običnog jelena, zeca, lisice, kune, jarebice kamenjarke, lještarke i dr. Od alohtone (unesene 

divljači) zastupljeni su: jelen lopatar, jelen aksis, muflon i fazan. Lovne vrste kao što su 

divokoza, medvjed, vidra, divlja mačka, mala lasica i jarebica kamenjarka zbog svoje 

prorijeđenosti uvrštene su na popis zaštićenih vrsta. 

Jedan od najvećih problema koji se tiču lovstva u zaštiti prirode na području Primorskogoranske 

županije je već ranije spomenuto unošenje stranih (alohtonih) vrsta u prirodna 

staništa. Problem je posebice izražen u posljednjih nekoliko godina na području otoka Cresa, 

ali i ostalih kvarnerskih otoka. Reakcija poljoprivrednika je učestalo postavljanje otrovnih 

mamaca, od kojih stradavaju i zaštićene vrste poput bjeloglavih supova, a o navedenoj se 

problematici detaljnije pisalo u poglavlju Poljoprivreda i stočarstvo (6.1.). 

Kod nekih vrsta divljači, a osobito medvjeda i vuka, izražen je problem ugroze populacije 

zbog ilegalnog odstrela. Kod medvjeda je moguće naslutiti i ugrozu populacije zbog nerealne 

odstrelne kvote, jer postoji velika vjerojatnost da se iste jedinke medvjeda evidentiraju i vode 

u različitim lovištima, što dovodi do precijenjene procjene ukupnog broja jedinki. Također 

postoji realna mogućnost da se zbog lakšeg dostupa izvorima hrane dio medvjeda, umjesto 

u divljini, zadržava bliže naseljenim mjestima, pa se među stanovništvom stječe krivi dojam o 

povećanoj brojnosti medvjeda. 

Osvrt na projekt očuvanja velikih zvijeri, praćenje populacije i određivanje odstrelnih 

kvota 

Očuvanje velikih zvijeri (vuka, risa i medvjeda) od interesa je kako za Republiku Hrvatsku, 

tako i za Europsku uniju, pa su područja važna za njihovo obitavanje i opstanak uključena u 

Nacionalnu ekološku mrežu, a sukladno smjernicama i direktivama Unije potrebno ih je 

39 

Za usporedbu, prosječna gustoća stanovnika u Primorsko goranskoj županiji iznosi 85,29 

stanovnika/km 2 , a u Republici Hrvatskoj 78,49 stanovnika/km 2 

117

također uključiti u Europsku ekološku mrežu NATURA 2000. Vuk, medvjed i ris u Republici 

Hrvatskoj strogo su zaštićene vrste sukladno Zakonu o zaštiti prirode, odnosno Pravilniku o 

proglašenju divljih svojti strogo zaštićenima i zaštićenima (NN 7/06 i 99/09). 

Upravljanje vukom, risom i medvjedom osobito je važno za Primorsko-goransku županiju, 

budući da je velik dio područja na kojima obitavaju velike zvijeri smješten upravo na 

goranskom području. Uredbom o proglašenju ekološke mreže u Republici Hrvatskoj utvrđeno 

je šest područja važnih za očuvanje velikih zvijeri, a za Primorsko-goransku županiju od 

posebne je važnosti veća cjelina obilježena šifrom i nazivom "HR5000019 Gorski kotar, 

Primorje i sjeverna Lika". Ona obuhvaća gotovo cijeli Gorski kotar i velik dio Hrvatskog 

primorja u granicama Primorsko-goranske županije. U sklopu te velike cjeline je za zaštitu i 

očuvanje velikih zvijeri od iznimnog značenja i Nacionalni park Risnjak. 

Državni zavod za zaštitu prirode započeo je već s pripremama za europske ekološke mreže 

NATURA 2000, a usporedo s time, koristeći sredstva iz europskih fondova, tijekom 2009. 

godine izrađen je i Plan upravljanja potencijalnim NATURA 2000 područjima važnim za 

velike zvijeri, koja, između ostaloga obuhvaćaju i cijeli Gorski kotar. Sukladno smjernicama 

Plana, u narednom je razdoblju nužno nastaviti s kontinuiranim praćenjem velikih zvijeri, a 

ujedno se predviđa da će bioraznolikost i očuvanost područja biti velik poticaj budućem 

razvoju Gorskog kotara, posebno s gledišta turizma koji se zasniva na prisutnosti velikih 

zvijeri. 

Populacija vuka u Hrvatskoj dio je veće Dinarsko-balkanske populacije koja nastanjuje 

Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te se nastavlja na jug Dinarida. U Hrvatskoj je vuk 

stalno prisutan uzduž Dinarida, od granice sa Slovenijom do Crne Gore. Površina stalne 

rasprostranjenosti vuka proteže se na 17.187 km 2 (31,9% kopna), a povremeno se pojavljuje 

na 6.929 km 2 (12,9% površine kopna). Promjene u veličini površina područja u odnosu na 

prethodno razdoblje do 2001. godine posljedica su širenja vukova na nova područja, ali i 

boljeg poznavanja populacije vuka u Hrvatskoj. 

Vuk je izrazito mobilna vrsta koja živi u čoporima koji koriste terene čija se površina po 

regijama u Hrvatskoj kreće u sljedećem rasponu: 

• 150 km 2 u Dalmaciji 

• 360 km 2 u Gorskom kotaru 

• 740 km 2 na Velebitu. 

Teritoriji susjednih čopora vrlo se malo preklapaju, a prosječna dnevna kretanja vukova u 

Dalmaciji iznose 2,5 kilometara na dan, u Gorskom kotaru 4 kilometra na dan, te na Velebitu 

8,1 kilometara na dan. 

Posljednjih pet godina, Državni zavod za zaštitu prirode, uz pomoć znanstvenika s 

Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, provodi istraživanja te daje izvješće o stanju populacije 

vuka. Procjena brojnosti u 2005. godini rezultirala je rasponom od najmanje 160 do najviše 

220 jedinki, tj. prosječno njih 190 raspoređenih u četrdesetak čopora. U 2006. godini brojnost 

populacije vuka procijenjena je na prosječno 210 jedinki, s rasponom od najmanje 180 do 

najviše 240 jedinki, raspoređenih u 40-50 čopora. Rezultat procjene veličine populacije 

napravljene 2007. godine dao je okvirni raspon od 180 do 230 jedinki, prosječno njih 205 

raspoređenih u pedesetak čopora. Analizom podataka prikupljenih u 2008. godini 

procijenjeno je da je populacija vuka u Republici Hrvatskoj stabilna s brojnošću od najmanje 

175 do najviše 244 jedinke, što u prosjeku iznosi 209 jedinki koje su raspoređene u 

pedesetak čopora. Što se trenda populacije vuka tiče, općenito gledajući bilježi se lagano 

pozitivan trend. 

118

I prilikom procjene brojnosti populacije za 2009. godinu korišteni su svi dostupni podaci o 

vuku (telemetrijska istraživanja, tragovi u snijegu, štete na stoci i dr.) uz iskaze lokalnih 

procjenitelja šteta od zaštićenih vrsta životinja. Za čitavo područje Republike Hrvatske 

procijenjeno je da se broj jedinki kreće u rasponu od 181 do 253 jedinke raspoređenih u 58 

čopora 40 . 

U nastavku su prikazane tablica 9. i slika 6. s rezultatima praćenja populacije vuka tijekom 

2009. godine, u kojima su zasebno iskazani brojevi čopora i jedinki koji se pojavljuju na 

području Primorsko-goranske županije. 

Tablica 9: Broj čopora, jedinki u čoporima i općeniti trend populacije vukova u 

županijama 

Županija Broj čopora (*) 

* Broj graničnih čopora u ukupnom broju čopora 

Legenda o trendu populacije: 

„ – „ u padu, 

„ +„ u porastu 

„ =„ bez promjene 

Minimalni broj 

jedinki 

Maksimalni broj 

jedinki 

Prosječan broj 

jedinki 

Istarska 1 (1) 0,5 1,5 1 = 

Primorsko - goranska 6 (3) 22,5 25 23,5 = 

Karlovačka 5 (2) 14,5 23,5 19 = / + 

Sisačko - moslavačka 3 (1) 11,5 15,5 13,5 = 

Ličko - senjska 11 (3) 35,5 51 43,5 = /+ 

Zadarska 8 (2) 28 41 34,5 = 

Šibensko - kninska 7 (1) 25 35 30 = 

Splitsko - dalmatinska 13 (5) 40 55,5 47,5 = /+ 

Dubrovačko - 

neretvanska 4 (4) 3,5 5 4 = 

Ukupno 58 (22) 181 253 216,5 

Trend 

Izvor: Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2009. godini, Državni zavod za zaštitu prirode, 

Zagreb, 2009. 

40 Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2009. godini, Državni zavod za zaštitu prirode, 

Zagreb, 2009. 

119

Slika 6: Procijenjeni vučji čopori s prikazom broja jedinki 

Napomena: granični čopori su prozirni 

Izvor: Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2009. godini, Državni zavod za zaštitu prirode, 

Zagreb, 2009. 

Iako je vuk strogo zaštićen od 1995. godine, u Republici Hrvatskoj se zbog relativno 

zadovoljavajućeg godišnjeg prirasta populacije, lovačkim društvima odobrava odstrel 

na razini od nekoliko desetaka jedinki godišnje. Na temelju podataka prikupljenih s 

terena, odluku o broju vukova koji se mogu odstrijeliti na godišnjoj razini donosi Povjerenstvo 

za praćenje populacije velikih zvijeri Ministarstva kulture. U 2009. godini za čitavu Republiku 

Hrvatsku odobren je odstrel od ukupno dvadeset i jednog vuka, a na području Županije za 

njih šest. 

Ris je teritorijalna vrsta, a veličina teritorija ovisi o količini plijena i gustoći populacije i znatno 

se razlikuje za mužjake i ženke. Ovisno o tome, poznati raspon je od 10 km 2 do nekoliko 

stotina km 2 , a u Hrvatskoj je prosječno oko 260 km 2 . U jednom teritoriju mužjaka moguće je 

naći do tri teritorija ženki. Preklapanja teritorija odraslih životinja manja su, a dnevna kretanja 

iznose od 3 do 30 kilometara. Glavna su im hrana parnoprstaši i veći glodavci, a sposobni su 

uloviti plijen tri do četiri puta veći od njih samih. Kad ulove plijen, sljedećih dva do sedam 

dana, ovisno o veličini plijena, u pravilu se vraćaju do istog sve dok ga ne pojedu. 

Risovi su nekada bili rasprostranjeni po šumama diljem Europe, a u 18. i 19. stoljeću 

istrijebljeni su iz većine europskih zemalja. Sačuvali su se samo u slabo naseljenim 

područjima Finske, Skandinavije, Sibira, Poljske i Karpata, te u planinama Balkanskog 

poluotoka (Kosovo, zapadna Makedonija, Albanija). U Hrvatskoj su posljednji primjerci 

obitavali u području Gorskog kotara i Velebita, a onda su i u potpunosti nestali. No, godine 

1973. kada je u Sloveniju reintroduciran ris (ukupno šest jedinki iz Slovačkih Karpata), ta je 

velika zvijer spontanim premještanjem nakon gotovo jednog stoljeća ponovo pristigla u 

Hrvatsku. U posljednjim se godinama bilježi pad brojnosti populacije, a zbog malog broja 

životinja, načina života i predjela gdje risovi obitavaju, vrlo se malo zna o aktivnosti i veličini 

120

prostora koji životinja koristi. Da bi se prikupili takvi podaci, koriste se telemetrijska 

istraživanja koja su na risovima započela 2001. godine. 

Početkom 2007. godine počeo se provoditi hrvatsko-slovenski projekt DinaRis s ciljem 

istraživanja zajedničke risje populacije, istraživanja populacije plijena u Gorskom kotaru, te 

pripreme zajedničkog plana upravljanja dinarskom populacijom risa. Prema izvještajima 

Državnog zavoda za zaštitu prirode, do sada je u Hrvatskoj ukupno bilo obilježeno i praćeno 

svega pet risova. U sklopu projekta DinaRis provodi se istraživanje cervida (jelen, srna) kao 

osnovnog risjeg plijena. Praćenjem srna (tri srne i dva srnjaka) i jelena (jedna košuta) 

utvrđeno je da se plijen risova kreće na znatno manjem području od svojih predatora. Na 

primjeru risovice Dine u Gorskom kotaru utvrđeno je da je ona u prosjeku ulovila po jedan 

primjerak parnoprstaša tijekom 6,8 dana, što daje brojku od 54 jedinke srna kroz godinu. 

Analiza izmeta je pokazala da važan udio plijena čine glodavci, posebno puhovi u doba 

punog uroda bukvice („pušje godine“). 

Danas se smatra da u Hrvatskoj nema više od 50 jedinki risova. Strogo su zaštićeni 

Zakonom, a zbog ugroženosti populacije i činjenice da još uvijek na razini Republike 

Hrvatske nije uspostavljen sustav koji omogućava kvalitetno praćenje populacije risa, 

odstrel risova u Republici Hrvatskoj nije dozvoljen. 

Do značajnih promjena u praćenju populacije risa u Republici Hrvatskoj moglo bi doći tijekom 

narednih godina, jer se očekuje da bi mogao zaživjeti projekt praćenja risa uz primjenu 

metoda kakve se danas koriste u razvijenim europskim zemljama (snimanje infracrvenim 

kamerama). 

Smeđi medvjed je poput vuka i risa u prošlosti naseljavao gotovo cijelu Europu. 

Nerazumnim lovom polako je nestajao iz mnogih područja. U velikom dijelu Europe na kraju 

je bio i u potpunosti istrijebljen. Tek nedavno mnoge su ga zemlje reintroducirale i od tada je 

pod strogom zaštitom. 

Hrvatska je oduvijek imala medvjede. Kao potpisnica međunarodnih konvencija, naša zemlja 

obvezala se poduzimati sve primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere, na 

nacionalnoj i međunarodnoj razini, kako bi osigurala zaštitu medvjeda i njegovog prirodnog 

staništa. 

U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva, druge po veličini u Europi. Prema 

procjenama stručnjaka, medvjedi Hrvatske i Slovenije najstabilnija su 

zapadnoeuropska populacija i temelj za očuvanje smeđeg medvjeda u zapadnoj 

Europi. 

Ukupna površina rasprostranjenja medvjeda u Hrvatskoj iznosi 11.800 km 2 . Nalazimo ga na 

području cijelog Gorskog kotara i Like, zapadnom i južnom dijelu Karlovačke županije, Učki i 

Ćićariji u Istri, na središnjem i sjevernom dijelu otoka Krka, Žumberačkom gorju, obalnom 

pojasu od Bakra do Maslenice, i na međuprostoru masiva Kamešnice, Mosora i Biokova. 

Smeđi medvjed izrazito je mobilna vrsta. Životni prostori medvjeda istog spola međusobno 

se malo preklapaju, a jedan mužjak pokriva životni prostor više ženki. Prosječna dnevna 

kretanja medvjeda oba spola iznose prosječno 1,5 kilometara/dan. Zimi se većina medvjeda 

povlači u brlog gdje provodi prosječno oko 80 dana 41 . 

Projekt istraživanja smeđeg medvjeda u Hrvatskoj započeo je 1981. godine, a vodi ga 

prof.dr.sc. Đuro Huber, sa Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. U sklopu 

projekta provode se raznolika istraživanja, a medvjedi se hvataju posebno prilagođenim 

41 Studija za razvoj metoda monitoringa velikih zvijeri u Natura 2000 područjima, Veterinarski fakultet, 

Zagreb, 2009. 

121

zamkama, omamljuju, obilježavaju ušnim markicama te ogrlicama s radio-odašiljačima. Na 

taj se način prati njihovo kretanje, stanište, način života, prehrana, razmnožavanje te 

trendovi populacije. 

Najnovije metode omogućuju znanstvenicima upotrebu satelita te GPS i GSM komunikacije, 

putem koje vrlo lako prate kretanje obilježene jedinke tijekom cijeloga dana. Sakupljanjem 

izmeta te njegovom analizom dobiveni su točni podaci o prehrani. Izmet je također vrlo dobar 

izvor podataka za genetička istraživanja. U tijeku je također i znanstveno istraživanje DNA 

smeđeg medvjeda u Hrvatskoj, koje će dati znanstveno najprihvatljivije podatke o brojnosti 

populacije. 

Prema posljednjim podacima, brojnost populacije u Hrvatskoj iznosi od 600 – 1000 

jedinki. Trend populacije je u laganom rastu, a prirast je u Republici Hrvatskoj razmjerno 

visok zbog povoljnih klimatskih uvjeta, dovoljne količine hrane u kojoj znatan udjel ima plod 

bukve, te zbog činjenice da postojeće aktivnosti ljudi u staništu medvjeda ne ometaju 

populaciju toliko da bi utjecale na njegove biološke potrebe. 

Budući da je brojnost populacije medvjeda u Republici Hrvatskoj stabilna, na temelju 

podataka o procjeni populacije koji se prikupljaju na godišnjoj razini, u Republici Hrvatskoj 

dozvoljava se gospodarenje medvjedom. Sezona lova na medvjede u jednoj kalendarskoj 

godini traje od 1. veljače do 30. travnja i od 15. listopada do 31. prosinca. Na razini 

Hrvatske planira se ukupno godišnje izlučivanje iz populacije u rasponu od 10 do 15% 

od ukupnog procijenjenog broja populacije. 

Rasprostranjenost medvjeda u Republici Hrvatskoj, a posebno u Primorsko-goranskoj 

županiji, zadovoljavajuća je i prikazana je na slici 7. 

Slika 7: Rasprostranjenost medvjeda u Hrvatskoj 

Izvor: Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 2008. 

122

Kao što je razvidno iz slike 7, na području Primorsko-goranske županije postoje i 

područja rasprostranjenosti medvjeda na kojima se njihova prisutnost smatra 

nepoželjnom, a obuhvaća priobalje od Bakra cijelom Vinodolskom dolinom, te otok 

Krk. Da bi se smanjila mogućnost dolaska medvjeda na obalu, a odatle i preplivavanjem 

Vinodolskog kanala na otok Krk, u nepoželjnim područjima obitavanja treba naročito obratiti 

pozornost da se u ta područja medvjed ne privuče hranom (smetlišta, hrana uz ceste i pruge 

i dr.). U području nepoželjnog obitavanja medvjeda zabranjene su prihrane, a odstrel 

medvjeda se odobrava posebnim dozvolama s osnovnim ciljem njihovog potpunog 

uklanjanja. 

Osim ranije spomenutog projekta praćenja stanja populacije velikih zvijeri u Republici 

Hrvatskoj, radi smanjivanja štete na domaćoj stoci od velikih zvijeri 42 kontinuirano se provodi 

i program donacije pastiraskih pasa tornjaka i električnih ograda, što je jedan od prioritetnih 

zadataka Državnog zavoda za zaštitu prirode. Zavod također provodi i kampanju o uzimanju 

životinja iz prirode i držanju životinja u zatočeništvu pod nazivom „Zaštita vrsta 

komunikacijom o biološkoj raznolikosti – kampanja o uzimanju životinja iz prirode i držanje 

divljih životinja u zatočeništvu“. 

Lovstvo – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Ukloniti alohtonu divljač s kvarnerskih otoka. 

‣ Poticati edukaciju članova lovačkih društava o problemima zaštite prirode i zaštićenim 

vrstama (posebno pticama grabljivicama). 

‣ Stvoriti preduvjete za još intenzivnije uključivanje lovačkih društva u programe 

praćenja velikih zvijeri. 

‣ Određivati odstrelnu kvotu medvjeda i ostale divljači na temelju stvarnog stanja. 

‣ Efikasnije sankcionirati krivolov. 

‣ Poticati tzv. foto-lov i promatranje divljih životinja u prirodnom okruženju. 

6.4. Slatkovodno ribarstvo 

Ribolov, uzgoj i zaštitu slatkovodnih riba regulira Zakon o slatkovodnom ribarstvu (NN 

49/05). Temeljem Zakona o zaštiti prirode strogo su zaštićene pojedine vrste slatkovodnih 

riba 43 , dok se ribolovne vrste nalaze na popisu zaštićenih divljih svojti i za njihov komercijalni 

izlov potrebno je dopuštenje Ministarstva kulture. 

Na području Primorsko-goranske županije djeluju tri sportsko-ribolovne udruge (SRU „Bajer“ 

Fužine, SRU „Lokvarka“ Lokve i SRU „Čabranka“ Čabar) i šest sportsko-ribolovnih društava 

(SRD „Kamačnik“ Vrbovsko, SRD „Goran“ Brod na Kupi, SRD „Šaran“ Tribalj, SRD „Casting“ 

Rijeka, SRD „Rječina“ Rijeka i SRD „Šaran“ Vrana) čija je osnovna djelatnost unapređenje 

sportskog ribolova na slatkim vodama s ciljem zaštite slatkih voda, povećanja ribljeg fonda, 

obrazovanje i edukacija članstva, posebno mladeži, o pravilnom gospodarenju ribolovnim 

vodama, organizacija i sudjelovanje na športskim natjecanjima, te ostale aktivnosti utvrđene 

statutima udruga. 

Unos alohtonih vrsta slatkovodnih riba u prirodne i umjetne slatke vode Primorsko-goranske 

županije jedan je od značajnijih uzroka ugroženosti ekosustava slatkovodnih staništa na 

ovom području. Na antropogene i druge promjene u zajednicama riba posebno je osjetljiva 

autohtona potočna pastrva (Salmo trutta m. fario). Za održavanje autohtonih populacija 

potočne pastrve posebno su značajni mali vodotoci u Gorskom kotaru, a posebno potoci koji 

utječu u akumulacijska jezera. 

42 Problem nije izražen na području Gorskog kotara i Primorsko-goranske županije. 

43 Šezdesetak vrsta u Republici Hrvatskoj nalazi se na popisu strogo zaštićenih divljih svojti, a dio 

obitava i na području Primorsko-goranske županije. 

123

Unosom alohtonih, posebno egzotičnih vrsta riba u akumulacije (šaran, amur, patuljasti 

somić, zlatovčica, dužičasta pastrva, babuška, sunčanica) doveden je pitanje opstanak 

autohtonih vrsta, stoga se nameće potreba osnivanja ihtiološko-hidroloških rezervata koji bi 

imali ulogu očuvanja osjetljivih autohtonih vrsta i njihovog genofonda. Slično je stanje, 

primjerice, s potokom Kamačnikom, važnim staništem potočne pastrve, koji se poribljava 

potočnom pastrvom i lipljenom, ali u njemu živi i problematična unesena dužičasta ili 

kalifornijska pastrva. 

Zakon o zaštiti prirode propisuje ugrađivanje mjera i uvjeta zaštite prirode u ribolovnogospodarske 

osnove, a Zakonom je zabranjeno unošenje alohtonih vrsta u doprirodne i 

prirodne vode, kao i prenošenje takvih vrsta iz ribogojilišta u druga vlažna staništa. 

Slatkovodno ribarstvo – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Unaprijediti suradnju na zaštiti slatkovodnih ekosustava sa sportsko-ribolovnim 

udrugama i društvima na području Primorsko-goranske županije. 

‣ Poticati edukaciju ciljne skupine stanovništva o štetnosti unošenja alohtonih vrsta u 

prirodna slatkovodna vodna tijela. 

‣ Poticati formiranje ihtiološko-hidrološke rezervate kao uporišta za autohtone vrste 

slatkovodnih riba. 

‣ Istražiti mogućnosti uklanjanja alohtonih vrsta riba barem iz dijela slatkovodnih vodnih 

tijela na području Primorsko-goranske županije. 

6.5. Morsko ribarstvo 

Zakon o morskom ribarstvu (NN 46/07) definira morsko ribarstvo kao gospodarenje 

obnovljivim biološkim bogatstvima mora, a obuhvaća zaštitu, ribolov i uzgoj riba i drugih 

morskih organizama. 

Sukladno navedenom Zakonu, na području Republike Hrvatske postoje četiri vrste ribolova: 

• gospodarski ribolov – djelatnost lova i sakupljanja zbog stjecanja dobiti; 

• mali ribolov – lov riba i drugih morskih organizama samo za osobne potrebe; 

• sportski ribolov – lov riba i drugih morskih organizama u sportske svrhe; 

• rekreacijski ribolov – lov riba i drugih morskih organizama u rekreacijske svrhe. 

Prema podacima Statističkog ljetopisa Primorsko-goranske županije 2007., od 2000. godine 

do danas, broj pravnih osoba uključenih u gospodarski ribolov, kao i „ribara obrtnika“ na 

području Primorsko-goranske županije lagano raste. Broj brodova i brodica također lagano 

raste, dok broj ribolovnih alata posljednjih godina iznosi: povlačne mreže – koće oko 170 

komada, broj okružujućih mreža – plivarica raste (2002. bilo ih je 50 komada, a 2005. godine 

289 komada), a broj potegača kreće se oko 70 komada. 

Dužina jednostrukih i trostrukih mreža stajaćica izražena u metrima povećala se od 2002. 

godine s 1.100.436 metara na 1.341.865 metara 2005. godine. Ulov ribe, rakova, mekušaca i 

školjkaša 2006. godine iznosio je 5.665 tona. Godine 2004. zabilježen je manji ukupni ulov, 

koji je tada pao na 3.991 tonu. Uzgoj ribe i školjkaša varira od 22 tone (2002. godine) do 55 

tona (2005. godine). 

Iz spomenutih podataka može se zaključiti da unatoč povećanim ribolovnim naporima nije 

postignuto značajnije povećanje ukupnog ulova, što jednim dijelom zasigurno ukazuje na 

činjenicu da je u akvatoriju došlo do djelomičnog iscrpljivanja ribljih zaliha. 

Primorsko-goranska županija ima neobično raznoliko i vrijedno podmorje o kojemu mora 

trajno skrbiti, jer je nedopustivo da dođe do njegove degradacije i uništenja. Jedna od 

124

sastavnica bogatstva podmorja je svakako i njegov živi svijet, zbog čega su osnovana 

zaštićena područja vrijedne prirodne baštine u podmorju – primjerice, akvatorij otoka Prvića, 

Grgura i Golog. Posljednjih godina intenzivirane su i aktivnosti na državnoj razini za 

proglašenje zaštite nad dijelom akvatorija u okruženju cresko-lošinjskog otočja. Također, veći 

je broj podmorskih područja predložen za zaštitu Prostornim planom Primorsko-goranske 

županije i prostornim planovima općina i gradova, ali se za potrebe proglašenja trajne zaštite 

procedure još uvijek nisu pokrenule niti su započeta temeljitija istraživanja mora. 

Prednost je takvih zaštićenih područja da se temeljnim dokumentima upravljanja, 

prvenstveno pravilnicima o unutarnjem redu, mogu propisati načini izlova pojedinih morskih 

organizama u zaštićenim podmorskim područjima, ili se čak njihov izlov može u određenom 

vremenskom razdoblju i potpuno zabraniti. Na taj se način, koristeći raspoložive zakonske 

mehanizme, zaštićena podmorska područja mogu pretvoriti u pribježišta i mrijestilišta 

ugroženih morskih organizama odakle se oni mogu dalje širiti prema nezaštićenim 

područjima. 

Iako je problematika nedozvoljenih sredstava za izlov riba i ostalih morskih organizama u 

potpunosti sankcionirana Zakonom o morskom ribarstvu (NN 46/97 i 48/05) i Zakonom o 

zaštiti prirode, izvješća s terena ukazuju da nedozvoljen izlov morskih organizama na 

području Primorsko-goranske županije nije u potpunosti iskorijenjen. 

Pored velikog pritiska koji na morske organizme čine turisti nautičari (o čemu nema službeno 

prikupljenih podataka i sustavnih znanstvenih i stručnih saznanja), uočen je i značajan 

pritisak i od strane lokalnog stanovništva. Tako je, primjerice, tijekom 2008. godine Javna 

ustanova Priroda zaprimila pritužbe lokalnih ribara o nedozvoljenom izlovu hobotnica u 

rapskom akvatoriju (sredstvima za omamljivanje i tzv. „kukom“). 

Zakon o morskom ribarstvu kuku za lov hobotnica ne smatra ribolovnim alatom i stoga se 

ona smatra nedozvoljenom sredstvom. Također, Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje 

naknade šteta počinjenih ribama i drugim morskim organizmima (NN 73/00) izrijekom u 

članku 2. posebno sankcionira štete nastale lovom ribe i drugih morskih organizama uz 

uporabu eksploziva, otrova, sredstava za omamljivanje ili drugim načinom ili sredstvom koji 

su štetni za njihovo rasplođivanje. 

Zakon o zaštiti prirode, osobito u člancima broj 4., 5., 52., 85. (stavak 2), 95. i 122. dotiče se 

problematike nedozvoljenog izlova i uništavanja populacija divljih životinja. U načelu, prema 

članku 183. Zakona o zaštiti prirode, inspektori zaštite prirode mogu nadzirati „radnje koje 

mogu prouzročiti promjene i oštećenja na zaštićenoj prirodnoj vrijednosti ili drugom dijelu 

prirode“, međutim u praksi, nadzor nad izlovom hobotnica i drugih morskih organizama 

trebao bi biti sankcioniran prvenstveno Zakonom o morskom ribarstvu. 

Morsko ribarstvo – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Utvrditi i posebno zaštititi područja mrijesta riba, osobito unutar zaštićenih i za zaštitu 

predviđenih područja. 

‣ Pratiti slučajni ulov i ubijanje zaštićenih morskih vrsta (morske kornjače, dupini, 

periske, prstaci). 

‣ Ispitati utjecaj nautičkog turizma na stanje populacija morskih organizama. 

‣ Provoditi efikasniji nadzor nad izlovom riba i ostalih morskih organizama. 

6.6. Sakupljanje gljiva, biljaka i životinja 

Na području Primorsko-goranske županije najviše se od divljih svojti sakupljaju puževi, žabe, 

gljive, šparoge i ljekovito bilje. Dozvole za sakupljanje zaštićenih biljaka, gljiva i njihovih 

dijelova, te za hvatanje životinja, izdaje Ministarstvo kulture. Nadzor nad sakupljanjem divljih 

125

svojti provodi inspekcija zaštite prirode. Razlikuje se sakupljanje u komercijalne svrhe i 

sakupljanje za osobne potrebe (rekreativno sakupljanje). 

U nacionalnim parkovima te strogim i posebnim rezervatima sakupljanje divljih svojti nije 

dopušteno. U ostalim zaštićenim područjima, ukoliko se utvrdi njihova ugroženost, vrste koje 

je dozvoljeno sakupljati, kao i količine te način njihova sakupljanja, mogu se propisati 

Pravilnicima o unutarnjem redu. U načelu je dozvoljeno sakupljanje za osobne potrebe 

(rekreativno). 

Zasad na terenu nisu zamijećena značajnija smanjenja populacija divljih svojti koje se 

najviše sakupljaju, ali ovo područje zaštite prirode dosad niti nije pokriveno sustavnim 

znanstvenim praćenjima. 

U Primorsko-goranskoj županiji može se na temelju terenskih opažanja (i bez provedenog 

prethodnog znanstvenog praćenja) ukazati da je situacija s pojedinim vrstama specifična, 

primjerice sa zaštićenom vrstom – lovorolisnim ili vazdazelenim likovcem (Daphne laureola 

L.). Ta vrsta ima najbogatije i najgušće populacije u reliktnim termofilnim šumama 

mediteransko-montanog vegetacijskog pojasa (Šugar i Trinajstić 1970), a masovno se 

komercijalno sakuplja za potrebe izrade vijenaca i cvjetnih buketa u cvjećarstvu. Zbog slabe 

sposobnosti oporavka, iz izdanaka nakon rezanja lovorolisni likovac gotovo je posve 

iskorijenjen u šumama na području oko izvora Rječine, na padinama planina iznad 

Grobničkog polja, na Učki, a vjerojatno i drugdje. Iako je svojta ranije bila uvrštena u 

zaštićene biljne vrste koje se uopće nisu smjele brati, novim Pravilnikom o proglašavanju 

divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09) uvrštena je u skupinu zaštićenih 

zavičajnih svojti koje se sada mogu komercijalno sakupljati uz dopuštenje Ministarstva 

kulture. 

Od ljekovitog bilja, primijećeno je neadekvatno sakupljanje pojedinih vrsta, primjerice 

ljekovite kadulje (Salvia officinalis L.), koja se nerijetko čupa čitava – s korijenom, čime se 

otežava obnova izdanaka i čini nenadoknadiva šteta populacijama. Osim toga, ovakvo 

iskorištavanje prirodnog resursa u direktnoj je kompeticiji s drugom privrednom granom, a to 

je pčelarstvo, jer se takvim načinom sakupljanja znatno smanjuje pčelinja paša. 

Gljivari koji se rekreativno bave sakupljanjem gljiva (ne u komercijalne svrhe) smatraju da 

Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim nije opravdano 

uvrštavanje nekih poznatih i jestivih vrsta gljiva – poput ožujke, debelonožne koprenke, 

kraljevke, maglena, blagve i još nekih, u skupinu strogo zaštićenih zavičajnih svojti, jer ne 

postoji dovoljno znanstveno argumentiranih podataka o njihovoj ugroženosti. Zbog toga 

većina gljivara i dalje sakuplja sve vrste jestivih glijva, bez obzira na zakonsku zaštitu. Dio 

gljivara i sakupljača gljiva nije niti upoznat sa statusom zaštite pojedinih vrsta, dok, s druge 

strane, većina osoba u nadzornim službama zaštite prirode, kao i lugara u šumarijama nije 

osposobljena za prepoznavanje strogo zaštićenih i zaštićenih svojti (ova tvrdnja vrijedi i za 

ostale skupine zaštićenih organizama, a ne samo za gljive). 

Sakupljanje gljiva u šumama kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o., na području 

Primorsko-goranske županije, djelomično je uređeno i internim pravilnicima šumarija, 

odnosno Hrvatskih šuma. Šumarije naplaćuju ulazak gljivarima i beračima gljiva u šumski 

revir, što dovodi do nezadovoljstva gljivara rekreativaca i članova gljivarskih društava, jer 

moraju plaćati jednaku naknadu kao i berači gljiva u komercijalne svrhe. 

Sakupljanje gljiva, biljaka i životinja – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Pravilnicima o unutarnjem redu propisati vrste divljih svojti, načine njihova sakupljanja 

i količine koje je dozvoljeno sakupljati u zaštićenim područjima (osim nacionalnog 

parka, strogog rezervata i posebnih rezervata). 

126

‣ Poticati edukaciju ciljne skupine stanovništva o postojećim propisima o sakupljanju 

gljiva, biljaka i životinja u komercijalne i rekreacijske svrhe. 

‣ Pratiti stanje populacija gljiva, biljaka i životinja koje je dopušteno sakupljati u 

komercijalne svrhe. 

‣ Provoditi nadzor nad sakupljanjem gljiva, biljaka i životinja u zaštićenim područjima. 

6.7. Turizam 

Očuvana priroda te velika biološka i krajobrazna raznolikost Primorsko-goranske županije 

svojevrsni su „snažni magneti“ koji privlače brojne turiste. Turizam Primorsko-goranske 

županije s preko dva milijuna dolazaka i preko jedanaest milijuna noćenja turista tijekom 

jedne godine, na drugom je mjestu među hrvatskim županijama. 

Raspoloživi turistički kapaciteti, dolasci turista i noćenja kreću se na razini od 20-tak % udjela 

u čitavoj Republici Hrvatskoj. U Primorsko-goranskoj županiji postoji šesnaest marina, od 

čega je sedam većih. Stoga se, s razlogom, Županija može ubrojiti među važnija regionalna 

turistička odredišta. 

Svi aspekti turizma u Primorsko-goranskoj županiji detaljno su obrađeni u Glavnom planu 

razvoja turizma Primorsko-goranske županije (2005.). Na ovom mjestu detaljnije će se 

dotaknuti samo oni aspekti turizma koji mogu imati značajnijeg utjecaja na bioraznolikost, 

prirodu i vrijednosti prirodne baštine. 

„Masovni turizam“ koji je bio u velikoj mjeri zastupljen ranijih godina, te je snažno negativno 

utjecao na očuvanje bioraznolikosti, prirode i okoliša, osobito u obalnom pojasu i na otocima 

u Primorsko-goranskoj županiji, u novije vrijeme nastoji se zamijeniti oblicima turizma koji su 

primjereniji očuvanju prirodnih resursa i okoliša (Črnjar i Šverko 1998.). 

Velik broj posjetitelja/turista koncentriranih na malom prostoru, što je svakako značajka 

„masovnog turizma“, direktno negativno utječe na prirodu i okoliš. Takvi oblici turizma remete 

prirodne procese i ustaljene cikluse u prirodi, što ponekad može dovesti u pitanje i opstanak 

prirodnih resursa na kojima se turizam zasniva. 

Najznačajniji pritisci turizma na očuvanost prirode i bioraznolikosti su: 

• zauzimanje i degradacija prostora, 

• nepovoljni učinci na živi svijet i krajobraz uzrokovani požarima – najčešćim upravo u 

turističkoj sezoni (izazvani nepažnjom ili ponekad namjerno), 

• nepovoljni učinci zbog povećane buke, remećenja mira na staništima, off-road 

vožnje, zalaženja plovilima i do najudaljenijih dijelova obale i otoka, što sve u 

najvećoj mjeri uzrokuju turisti i izletnici, 

• uznemiravanje životinja u njihovim prirodnim staništima, 

• uznemiravanje i plašenje ptica na gniježđenju (osobito bjeloglavih supova), 

• neovlašteno izlovljavanje organizama, posebno morskih, 

• kolekcionarstvo rijetkih i zaštićenih vrsta za zbirke i radi prodaje, 

• neprimjereno branje ljekovitog i dekorativnog bilja (često čupanje cijele biljke s 

korijenjem ili iskapanje na staništu), 

• pretjerano branje gljiva, 

• uništavanje sigovina, fosila i ostale geološke baštine, 

• pojačani pritisak na populacije životinja zbog lovnog turizma (na primjer medvjeda), 

• povećanje količina svih vrsta otpadnih tvari u prirodnim ekosustavima. 

Kao odgovor na okolišu i prirodi „neprijateljske“ oblike i pojave masovnog turizma 

(onečišćenja, ugrožavanje prirodnih vrijednosti, prekoračenja prihvatnih kapaciteta turističkih 

127

odredišta), došlo je krajem dvadesetog stoljeća u Europi i svijetu do pojave selektivnog 

turizma, kao opreke masovnom turizmu. 

Jedan od najznačajnijih oblika selektivnog turizma je svakako ruralni turizam, koji se 

uglavnom razvija u krajevima udaljenijim od urbanih središta i žarišta masovnog turizma. 

Upravo u „zaostalim“ i „pasivnim“ krajevima, gdje je jedan od glavnih izvora prihoda ranije 

bila poljoprivreda, danas su se, zbog napuštanja poljoprivrednih djelatnosti i ekonomskog 

osiromašenja, njihovi žitelji našli u gospodarskom i demografskom procjepu. Zbog toga su 

čitavi krajevi i krajobrazi doživjeli i još doživljavaju snažnu transformaciju, nažalost 

negativnog socijalnog predznaka. 

Gorski kotar, dijelovi kvarnerskih otoka i zaleđe priobalja tipična su takva područja. Premda 

se ruralni i eko-turizam još nisu jače uvriježili na prostorima Primorsko-goranske županije, 

nameću se kao jedno od mogućih rješenja za zaustavljanje daljnjeg ekonomskog i socijalnog 

propadanja takvih krajeva „u stagnaciji“. 

Ruralni turizam podrazumijeva glavne aspekte „održivog turizma“, koji ne šteti okolišu i 

prirodi, a u pravilu uključuje i oživljavanje (u ovom slučaju pretežno tzv. „ekološke“) 

poljoprivredne proizvodnje, te sudjelovanje turista u aktivnostima koje se provode u ruralnim 

područjima. Takve aktivnosti uključuju konzumaciju domaćih proizvoda, upoznavanje i 

sudjelovanje turista u poljoprivrednim i tradicijskim radovima, neposredan kontakt s domaćim 

životinjama, biljkama, prostorom, upoznavanje s lokalnim običajima, kulturom i slično. 

Eko-turisti se zanimaju za sve aspekte prirode (a u pravilu i kulture) kraja koji posjećuju. 

Osnovna njihova vrlina bila bi da nastoje pomoći u naporima za trajno očuvanje prirode, 

okoliša i općenito svih vrijednosti zbog kojih dolaze u određeni kraj. Između eko-turizma (u 

širem smislu) i ruralnog turizma (u užem smislu) te očuvane prirode i zaštićenih područja 

postoje brojne veze i međuovisnosti. 

Eko-turizam i ruralni turizam teško se mogu razvijati bez očuvane prirode, a prirodu je 

moguće (zasad) najučinkovitije očuvati u zaštićenim područjima. Stoga su za eko-turiste od 

osobitog značenja one destinacije u kojima ima zaštićenih područja. Značajno je istaknuti da 

se dio eko-turista koji posjećuju zaštićena područja regrutira iz redova posjetitelja 

domaćinstava registriranih za obavljanje djelatnosti ruralnog turizma, i oni bi tamo (po 

definiciji) trebali nalaziti njima najprihvatljiviji smještaj. Na taj način bila bi uspostavljena 

neraskidiva veza između eko-turizma, ruralnog turizma i očuvane prirode (zaštićenih 

područja!). Nažalost, u Primorsko-goranskoj županiji ruralni turizam je tek u začecima, dok je 

u nekim susjednim županijama vrlo razgranata i važna grana turizma. 

U lipnju 2008. godine, u Staroj Sušici potpisana je Deklaracija o ruralnom turizmu između 

Centra za brdsko-planinsku poljoprivredu Primorsko-goranske županije i Hrvatskog farmera. 

Svrha Deklaracije o ruralnom turizmu je poticanje razvoja ruralnog turizma. Ruralni turizam 

značajan je čimbenik u aktivaciji i održivom razvoju ruralnih područja, koji pomaže očuvanju 

lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti prirodu i okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i 

ekološku proizvodnju, te pomaže razvoju ruralnih krajeva na osnovi održivog razvoja. Centar 

za brdsko-planinsku poljoprivredu preuzet će funkciju nositelja aktivnosti vezanih uz 

Deklaraciju o ruralnom turizmu. 

Iako se od ruralnog turizma ne može očekivati tako velik negativan pritisak na prirodu kao od 

već uvriježenog „masovnog turizma“,i u njegovu budućem razvitku također treba unijeti mjeru 

opreza što se tiče očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti. Prilikom izrade posebne 

Strategije ruralnog turizma potrebno je ugraditi odgovarajuće smjernice za očuvanje biološke 

i krajobrazne raznolikosti, koje predstavljaju temeljne vrijednosti na kojima se takav oblik 

turizma oslanja. Uključivanjem u edukacijske aktivnosti ruralnog pučanstva, eko-turista, 

osposobljavanjem vodičke i nadzorne službe te formiranjem baze podataka o prirodnim 

128

vrijednostima ruralnih područja (flora, fauna, geološka baština, krajobraz), kao i naznaka o 

prihvatnom kapacitetu, javne ustanove moraju dati svoj doprinos razvoju ruralnog turizma u 

Primorsko-goranskoj županiji, ali i učinkovitoj zaštiti prirodnih vrijednosti kao atrakcijske 

osnove turizma. 

Turizam – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Poticati razvoj turizma na temeljima visokih ekoloških standarda uz poštivanje načela 

zaštite prirode. 

‣ Poticati povezivanje sektora turizma i zaštite prirode na lokalnoj, regionalnoj i 

državnoj razini. 

‣ Poticati jačanje konkurentnosti turističke ponude kroz promociju prirodne baštine. 

‣ Poticati uključivanje turističkog sektora u očuvanje, zaštitu i skrb vrijednih dijelova 


‣ Poticati razvoj eko i ruralnog turizma. 

‣ U strateške dokumente koji se odnose na razvoj turizma ugraditi odgovarajuće 

smjernice za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. 

‣ Procijeniti prihvatne kapacitete turističkih destinacija na način da omogućavaju 

očuvanje i održavanje prirodnih vrijednosti destinacije. 

‣ Poticati mjerenje utjecaja turizma na stabilnost eko-sustava. 

6.8. Promet 

Promet i izgradnja prometne infrastrukture imaju značajan utjecaj na populacije divljih 

životinja. Jedan od važnijih utjecaja je presijecanje migracijskih koridora prometnom 

infrastrukturom. Posebno su osjetljive velike zvijeri kojima je potreban velik teritorij za 

svakodnevne aktivnosti. 

Ugroza populacije medvjeda cestovnim prometom 

Znanstveno je utvrđeno da medvjedi, kako bi mogli normalno održavati svoje ekološke 

potrebe, u svom staništu podnose oko 10 kilometara cesta (prometnice i šumske ceste) na 

1000 hektara. Na području Gorskog kotara i Like broj prometnica više nego dvostruko 

premašuje taj omjer i iznosi približno 22 kilometra cesta na 1000 hektara. Iako su staništa 

medvjeda u Hrvatskoj relativno dobro očuvana i izgleda da medvjedi mogu podnositi ovako 

veliki pritisak cestovne infrastrukture, brojni slučajevi stradavanja ukazuju da se ovom 

problemu mora pridati velika pažnja. 

S ciljem očuvanja staništa velikih zvijeri, veliku pažnju i nadalje valja posvetiti izgradnji 

zelenih mostova na prometnicama koje neposredno utječu na fragmentaciju staništa. 

Autocesta kroz Gorski kotar ima utjecaj na kvalitetu staništa i mogućnosti kretanja svih 

životinja, pa tako i velikih zvijeri, ali se ipak smatra da je zbog velikog broja i duljine objekata 

na autocesti ipak osigurana dovoljna propusnost. Tako autocesta Bosiljevo-Rijeka na čak 

25% svoje ukupne duljine ima objekte preko kojih je moguć prijelaz, uključujući i jedan zeleni 

most (Dedin). 

Međutim, u Primorsko-goranskoj županiji ima i primjera gdje se prije izgradnje određene 

dionice autoceste nije izradila studija utjecaja prometnice na fragmentaciju staništa velikih 

zvijeri. Radi se o izgradnji autoceste Rupa–Rijeka, a za nju danas ne postoje podaci o 

njenom utjecaju na fragmentaciju staništa populacije medvjeda s Učke, za koju je u prošlosti 

zabilježeno da migrira prema Gorskom kotaru. Naime, grube su procjene da na 

prometnicama koje presijecaju koridore velikim zvijerima na svaka 2,5 kilometara ceste mora 

postojati barem jedan infrastrukturni objekt (zeleni most, vijadukt ili tunel), pa s obzirom da 

prije izgradnje nije napravljena studija, potrebno bi bilo pratiti stanje populacije i utjecaj već 

izgrađene autoceste na eventualnu fragmentaciju staništa kako bi se u slučaju potrebe 

129

moglo pristupiti izgradnji zelenih mostova preko postojeće dionice. Prema informacijama 

dobivenim iz poduzeća Autocesta Rijeka–Zagreb, u ovom se trenutku prikupljaju podaci o 

eventualnim stradavanjima velikih zvijeri na i oko navedene dionice. 

Pretpostavka je da će u budućnosti, a naročito uvođenjem instrumenata procjene 

prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, izgradnja zelenih mostova te tunela i vijadukata 

koji se također smatraju mogućim prijelazima za životinje, biti zadovoljavajuća. Međutim, 

uvođenjem koridora za divlje životinje u prostorno-plansku dokumentaciju zacijelo bi se na 

mnogo efikasniji i za prirodu prihvatljiviji način moglo regulirati gospodarsko korištenje 

prostora. 

Ostale javne prometnice od državnog, županijskog ili lokalnog značaja također znatno 

utječu na populacije medvjeda, jer se na njima često događaju prometne nezgode naletom 

vozila na medvjede. 

Posebno značenje također imaju šumske prometnice koje služe za gospodarenje šumama. 

Budući da se na njima vozi relativno malim brzinama, na tim cestama opasnost od sudara sa 

životinjama je relativno mala. Povoljno je ako su znatan dio vremena šumske prometnice 

izvan redovite upotrebe, pa tvoreći sekundarni rub šume medvjedima pružaju mogućnost 

dodatne prehrane. 

Međutim, prometnice tu funkciju dobro ispunjavaju samo ako na njima nije dopušteno javno 

korištenje, ali većina je šumskih prometnica danas otvorena za javni promet. Na taj način, 

prometnice najčešće služe za krivolov, razne sakupljačke i turističke aktivnosti, nezakonito 

odlaganje otpada ili off road vožnje kojima se uznemiravaju divlje životinje, uništavaju 

vrijedna staništa ili rastjeruje plijen predatorima. 

Ugroza populacije medvjeda željezničkim prometom 

Unutar staništa medvjeda na području Županije prolazi željeznička pruga Karlovac-Rijeka u 

dužini od 143,4 kilometra. Iako pruge ne predstavljaju zapreku kretanju medvjeda, danas 

veliki broj medvjeda stradava na pruzi (čak 70% mortaliteta medvjeda od prometa), a osobito 

su opasni usjeci i otvori tunela. 

Na željezničkoj pruzi Karlovac–Rijeka postoji nekoliko crnih točaka na kojima najviše 

stradavaju medvjedi. Radi se o dionicama kod Plasa te o dijelu pruge Hreljin - Fužine, koje 

se nalaze u usjecima ili imaju najveći broj vijadukata. Često stradavanje zabilježeno je i 

između Zlobina i Drivenika gdje se prije nekoliko godina prevrnuo vagon sa žitom. Budući da 

na tom mjestu danas raste pšenica, nerijetko se događa da u potrazi za hranom, tu dionicu 

pruge često posjećuju medvjedi. 

Jedna od značajnijih činjenica koja doprinosi nemogućnosti smanjivanja učestalog 

stradavanja medvjeda u željezničkom prometu jest i nepostojanje zakonskih odredbi kojima 

se definira obveza prijavljivanja stradavanja medvjeda na prugama, pa se podaci o mjestima 

i načinu stradavanja često ne evidentiraju. 

Ugroze za ostale populacije divljih životinja 

Prometnice svih kategorija mjesta su stradavanja i drugih vrsta životinja. Lokalno, u vrijeme 

mriješćenja, stradavaju osobito vodozemci pri prijelazu prometnica u potrazi za vodenim 

tijelom pogodim za mriješćenje. Osim pojedinačnih nalaza pregaženih vodozemaca na 

prometnicama, mogu se locirati mikrolokacije s masovnijim stradavanjima. Tako žabe 

krastače (Bufo bufo L.) stradavaju, primjerice, u proljeće, pri prijelazu lokalne prilazne 

prometnice za upravnu zgradu Nacionalnog parka Risnjak, koja prolazi neposredno uz 

umjetno jezerce. To zasigurno nije usamljen slučaj na području Primorsko-goranske 

130

županije, jer pregažene od automobila stradavaju i druge male životinje poput lisica, 

jazavaca, ježeva, ptica, zmija i guštera koji se rado sunčaju na ugrijanom asfaltu. 

Slučajevi stradavanja drugih vrsta životinja još uvijek nisu dovoljno dokumentirani, a na 

državnoj, regionalnoj ili lokalnim razinama takvi se podaci ne prikupljaju niti analiziraju. 

Jedan od problema vezanih uz održavanje prometnica jest i prskanje herbicidima, naročito 

uz rubove željezničke pruge. Prskanje herbicidima služi da se zarastanje željezničkog nasipa 

vegetacijom drži pod nadzorom i kontrolom, ali samo prskanje uz željezničke pruge često se 

na području Primorsko-goranske županije provodi i na osjetljivim i ugroženim staništima. 

Primjerice, jedno od najugroženijih staništa koje je kontinuirano izloženo prskanju 

herbicidima, a na kojemu obitava jedina populacija ugroženih leptira apolona (Parnassius 

apollo L.), nalazi se na području Gorskog kotara. Budući da se ne radi o zakonom 

zaštićenom području u nadležnosti ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, 

mjere zabrane upotrebe pesticida u konkretnom slučaju nisu propisane, pa je pokrenuta 

inicijativa prema državnoj razini da se ostalim raspoloživim mehanizmima propiše mjera 

zabrane upotrebe pesticida na navedenom području te da se nad staništem proglasi 

preventivna zaštita. 

Promet – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Osigurati ažurnije provođenje propisa o kažnjavanju off-road vožnji u prirodi. 

‣ Osigurati efikasnu kontrolu nad provođenjem mjera zaštite prirode kod izgradnje 

prometnica. 

‣ Omogućiti i poticati izgradnju prijelaza za divlje životinje kada se izgradnjom 

prometnica prekidaju migracijski koridori. 

‣ Poticati postavljanje upozorenja/znakova na prometnice o prijelazima divljih 

životinja. 

‣ Stvoriti preduvjete za ograničavanje pristupa divljim životinjama na kritičnim 

dionicama željezničkih pruga. 

‣ Informirati stanovništvo o potrebi dojave o stradavanju divljih životinja na 

prometnicama. 

‣ Stvarati preduvjete za prikupljanje i analizu podataka o stradavanju divljih životinja 

(osim vukova, risova i medvjeda za koje se podaci već prikupljaju) na 

prometnicama. 

6.9. Vodno gospodarstvo 

Vodena i vlažna staništa spadaju među najugroženije ekološke sustave u Republici 

Hrvatskoj. Daje im se prioritet zaštite u Strategiji zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti. 

Dok su močvarna staništa razmjerno rijetka na području Primorsko-goranske županije, 

vodotoci i izvori su brojni i izdašni i od velike su važnosti kao resursi pitke vode. 

Područje Županije raznovrsno je u hidrološkom smislu i može se podijeliti u nekoliko 

hidrološki sličnih prirodnih cjelina – slivova: područje primorskih slivova, slivovi visokog 

goranskog krša, područje sliva Kupe, te područja slivova kvarnerskih otoka. Vodotoci 

primorskih i otočnih tekućica pripadaju jadranskom slivu, a slivovi Kupe i visokog goranskog 

krša uglavnom se dreniraju u crnomorski sliv. 

Značajniji vodotoci na području primorskih slivova su Rječina i Dubračina, te manji površinski 

vodotoci i bujice. Na području slivova visokog goranskog krša značajniji su vodotoci Ličanka, 

Lokvarka, vodotoci Crnoluške depresije, te akumulacije sustava HE Tribalj (Lokvarka, Bajer i 

Lepenica). Površinske vode sliva Kupe čine Kupa, Čabranka s vodotocima Maloluške 

depresije, Kupica i Dobra. U površinske vodne pojave otočnog dijela Županije pripadaju 

vodne pojave otoka Cresa (Vransko jezero i manje bujice), vodne pojave otoka Krka (Jezero 

131

kod Njivica, akumulacija Ponikve, Suha ričina bašćanska, te manje bujice na području 

Vrbnika i Dobrinja), kao i vodne pojave otoka Raba u koje je uključen veći broj manjih bujica. 

Vodno gospodarstvo svojim često vrlo opsežnim zahvatima na navedenim staništima u 

slivovima prirodnih voda ima značajan utjecaj na stanje biološke i krajobrazne raznolikosti u 

Primorsko-goranskoj županiji. Upravljanje vodama i zahvate na vodenim tijelima, na temelju 

Zakona o vodama (NN 197/95), obavljaju Hrvatske vode, a Ministarstvo regionalnog razvoja, 

šumarstva i vodnog gospodarstva nadležno je tijelo državne uprave za vodno gospodarstvo. 

Dosadašnja praksa uglavnom pokazuje da se kod izrade planskih dokumenata upravljanja 

vodama te pri provođenju vodoprivrednih zahvata često nije dovoljno uzimala u obzir 

komponenta biološke i krajobrazne raznolikosti, kao ni poštivanje obveze očuvanja prirodnih 

vrijednosti. Pažnja je bila više usmjerena fizikalnim pokazateljima kakvoće voda, uređenju 

vodotoka i drugih voda, te zaštiti od štetnih djelovanja voda. 

Hrvatske vode djeluju na čitavom slivnom prostoru Republike Hrvatske, a za područje 

Primorsko-goranske županije, odnosno za primorsko-goransko-istarske slivove, formirana je 

posebna organizacijska jedinica: Vodnogospodarski odjel (VGO) Rijeka. Glavna je zadaća 

Hrvatskih voda – VGO Rijeka priprema vodoprivredne osnove ili planova, organiziranje 

zaštite od štetnoga djelovanja voda, osiguranje vodnih zaliha, planiranje razvoja 

vodoopskrbe, kontrola korištenja voda, zaštita voda od zagađivanja, priprema i provođenje 

planova zaštite, te organiziranje i vođenje jedinstvenoga informatičkog sustava i 

vodoprivredne dokumentacije. 

Na području Primorsko-goranske županije najveći utjecaj vodnogospodarskih zahvata na 

biološku i krajobraznu raznolikost očituje se pri zahvatima na upravljaju vodotocima i 

korištenju izvora. Vodnogospodarski zahvati pri upravljanju vodotocima najčešće se sastoje 

od izgradnje vodnih građevina za stabilizaciju obale, oblaganja obala kamenom, 

izravnavanja i betoniranja korita i dr., što se sve, u pravilu, negativno odražava na biološku 

raznolikost. Noviji primjeri takvih regulacija toka zahvati su na manjim vodotocima u Gorskom 

kotaru (Velika voda, Kupica) i Rječini. U Parku prirode Učka kaptirani su gotovo svi mali 

prirodni izvori, čime je znatno narušena biološka raznolikost ovih malih vodenih tijela na 

kontaktu fliša i karbonata. 

Vodnogospodarskih građevina ima i unutar zaštićenih područja. Lijepi primjeri su vodotok 

Kamačnik s nekoliko betonskih pregradnih brana, a jedan od najzanimljivijih primjera je 

Zeleni Vir s izgrađenom malom hidroelektranom i njezinim vodozahvatima. Vodozahvat u 

Zelenom viru načinjen je u špiljskom vrelu davne 1921. godine. 

Veliki utjecaj na mijenjanje vodnih prilika na šumskim i okolnim staništima nerijetko imaju i 

aktivnosti vezane uz redovito održavanje šumskih sustava. Jedan od novijih primjera je 

prolazak teških šumskih vozila kroz zamočvareno cretno područje izvorišta Križ potoka, gdje 

su zbog prolaska šumskih vozila izdubljeni duboki kolotoci u mekanoj cretnoj podlozi 

(Kranjčev). Na taj način narušen je vodni režim creta i ugrožena biljka okruglolisna rosika 

(Drosera rotundifolia L.). Još jedan primjer narušavanja creta zbio se prije nekoliko godina u 

značajnom krajobrazu Lisini. U predjelu Vodice (već ranije) kaptiran je jedini izvor, a prilikom 

obnove betonske kaptaže, Hrvatske šume su teškim strojevima izrovale zamočvareno 

područje malog creta u odvirku izvora, čime je učinjena velika šteta prirodnosti ovog malog 

izoliranog močvarnog staništa u inače bezvodnom kršu Ćićarije. 

Izgradnja novih vodnih građevina ili rekonstrukcija starih nerijetko povlači za sobom i 

problem nekontroliranog širenja invazivnih vrsta, koje nastanjuju staništa kojima je narušena 

prirodnost tla i vegetacije prilikom iskopa teškim strojevima. Nedavni primjer je izgradnja 

vodnih građevina uz bujicu na Grobničkom polju između Podhuma i Jezera kod Zastenica, 

kada se na svježe izrovanom tlu uz kanal proširila alergena i invazivna vrsta ambrozija 

(Ambrosia artemisiifolia L.) 

132

Mijenjanje vodnog režima zbog raznih zahvata nerijetko ima za posljedicu izumiranje rijetkih i 

ugroženih vrsta. Recentni primjer je izumiranje okruglolisne rosike (Drosera rotundifolia L.) 

na cretu Lepenice kod Fužina (Topić, Randić). Sudbina jedinog poznatog preostalog staništa 

okruglolisne rosike u Gorskom kotaru – na izvorištu Križ potoka, također je upitna zbog 

planirane izgradnje nove hidroakumulacije. Izgradnjom hidroakumulacije Križ potok izgubit će 

se i brojne druge prirodne vrijednosti ovog u Hrvatskoj jedinstvenog područja. Zabilježeno je 

da su šire područje Križ potoka koristile za ishranu i vjerojatno za gniježđenje crne rode 

(Ciconia nigra /L./) 44 . 

Iako su u Primorsko-goranskoj županiji do sada realizirani tek manji projekti melioracijskih 

zahvata i navodnjavanja poljoprivrednih površina, 2006. godine donesen je Plan 

navodnjavanja Primorsko-goranske županije (Službene novine, broj 43/06). Planom se 

predviđa provesti navodnjavanje četrdeset i jednog novog potencijalnog područja (jedanaest 

na otoku Krku, šest na otoku Cresu, dva na otoku Rabu, pet na ostalim kvarnerskim otocima, 

te 17 na kopnenom dijelu Županije), na ukupnoj predviđenoj površini od 21.527 hektara. 

Melioracijski sustavi čine skup vodnih građevina s uređajima za odvodnju ili navodnjavanje 

poljoprivrednog i drugog zemljišta, čijom se uporabom ostvaruje racionalnije i povoljnije 

iskorištavanje toga zemljišta. Izgradnja i eksploatacija melioracijskih sustava u pravilu imaju 

vrlo veliki utjecaj na biološku i krajobraznu raznolikost područja na kojemu se provode. 

Budući da je danas važeći Plana navodnjavanja na snazi od 2006. godine, kada u zakonskoj 

regulativi nisu postojali propisi i mehanizmi utvrđeni u posljednjim godinama, a koji se 

odnose na proglašenje ekološke mreže i ocjenu prihvatljivosti planova, programa i zahvata 

za ekološku mrežu, prije same realizacije projekata iz navedenog Plana, biti će nužno 

provesti postupke ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. 

Vodno gospodarstvo – smjernice za naredno razdoblje 

‣ Osigurati provođenje mjera zaštite prirode i biološke raznolikosti prilikom zahvata 

u sektoru vodnog gospodarstva. 

‣ Već prilikom izrade temeljnih dokumenata upravljanja, smjernica ili kod planiranja 

svakog zahvata uključiti i mjere te uvjete zaštite prirode. 

44 Uglavnom osobna zapažanja koja nisu do sada evidentirana u prirodoslovnim istraživanjima. 

133

7. Nadzor nad zaštićenim područjima i dijelom Nacionalne ekološke mreže na 

području Primorsko-goranske županije 

Temeljem Zakona o zaštiti prirode, Javna ustanova Priroda ima ovlasti za obavljanje 

neposrednog nadzora u zaštićenim područjima. U provedbi nadzora nadzornik nadgleda 

provođenje i poštivanje uvjeta i mjera zaštite prirode u zaštićenim područjima kojima 

Ustanova upravlja. Službu nadzora Javne ustanove Priroda danas čine dva stalno zaposlena 

djelatnika. 

Tijekom 2008. godine, resorno Ministarstvo kulture organiziralo je prvi stručni ispit za 

nadzornike zaštićenih područja i oba djelatnika Ustanove uspješno su položila ispit. 

Polaganjem navedenog ispita, nadzornicima Ustanove omogućuje se da u slučaju kršenja 

zakonskih odredbi kažnjavaju počinitelje na dva načina: 

• novčanim kažnjavanjem počinitelja na licu mjesta, te 

• podizanjem optužnog prijedloga protiv počinitelja koji unutar granica zaštićenih 

područja obavljaju nedopuštene aktivnosti. 

Iako su od strane Ministarstva kulture formalno stvoreni svi preduvjeti za novčano 

kažnjavanje počinitelja na licu mjesta od strane nadzornika, u praksi se još uvijek 

kažnjavanje ne provodi. Najveću prepreku na terenu predstavljaju neodgovorni pojedinci koji 

odbijaju nadzorniku predočiti identifikacijsku ispravu, pa bi u cilju efikasnog provođenja 

nadzora u ove aktivnosti valjalo paralelno uključiti i nadležne policijske postaje. 

Podizanje optužnog prijedloga Ustanova u pravilu provodi u suradnji s Upravom za 

inspekcijske poslove resornog Ministarstva kulture i nadležnom inspektoricom zaštite prirode 

u Primorsko-goranskoj županiji. Tijekom proteklih godina, Ustanova je u više navrata 

(prvenstveno na širem utjecajnom području špilje Lokvarke, Bijelih i Samarskih stijena i 

Lopara) podignula prekršajne prijave protiv počinitelja koji su obavljali nedopuštene aktivnosti 

unutar zaštićenih područja. Nakon završenih sudskih procedura, počinitelji se kažnjavaju 

novčanim kaznama, međutim navedena sredstva sukladno Zakonu o zaštiti prirode uplaćuju 

se u državni proračun. 

Uzimajući u obzir brojnost, ali i prostornu veličinu Primorsko-goranske županije, jasno je da u 

navedenim uvjetima nije moguće osigurati svakodnevno ili barem dovoljno prisustvo Službe 

nadzora na svih područjima Županije. Upravo iz navedenog razloga, Javna ustanova Priroda 

za potrebe vršenja kontinuiranog nadzora nad stanjem očuvanosti prirode, a naročito u 

najudaljenijim područjima Županije, obilazak područja provodi u suradnji s vanjskim 

suradnicima koji su uglavnom članovi lokalnih planinarskih društava. Takav model suradnje 

primjenjuje se za sada samo na zaštićenim područjima otoka Raba i Lošinja, a njihova 

kontinuirana prisutnost na terenu (posebno tijekom ljetnih mjeseci), rezultirala je povećanjem 

svijesti o potrebi očuvanja prirodne baštine kako kod lokalnog stanovništva, tako i kod 

posjetitelja. 

Koristeći svu raspoloživu opremu, nadzor se na svim zaštićenim područjima Županije tijekom 

cijele godine provodi kontinuirano i sustavno. Budući da se obilazak dijela zaštićenih 

područja, posebno tijekom ljetnih mjeseci, mora vršiti i s morske strane, uspostavljena je 

kvalitetna suradnja Ustanove s Lučkom kapetanijom i Pomorskom policijom. Tijekom cijele 

godine organiziraju se redoviti zajednički obilasci otoka i priobalja, pa Služba nadzora, 

unatoč činjenici da Ustanova ne posjeduje plovilo, ima mogućnost nadzirati prirodne 

vrijednosti koje s kopna nisu dostupne. Radi se naročito o područjima posebnih ornitoloških 

rezervata na Cresu, Krku i Prviću. 

Prema zakonu, Ustanova je osim nadzora dužna vršiti i protupožarnu zaštitu tijekom ljetnih 

mjeseci na svim zaštićenim područjima Županije. Sukladno Programu aktivnosti, u provedbi 

134

posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku, Ustanova svake godine 

priprema Plan motrenja, čuvanja i ophodnje zaštićenih područja koji priprema i dostavlja 

na uvid nadležnim tijelima. 

Kvalitetna suradnja s raznim institucijama i lokalnim stanovništvom omogućava Ustanovi 

provođenje dobre i kvalitetne protupožarne zaštite županijskih zaštićenih područja, a također 

i svih ostalih područja koja se odlikuju prirodnim vrijednostima. U proteklim godinama, od 

osnutka Ustanove, vrlo je dobro razvijena suradnja s Vatrogasnom zajednicom Primorskogoranske 

županije, koja Ustanovu kao partnera uključuje u proces donošenja odluka i 

provođenja same protupožarne zaštite. Na aktivnostima provođenja protupožarne zaštite, 

Ustanova tijekom čitave sezone usko surađuje i s jedinicama lokalne samouprave, a za 

protupožarni nadzor na najudaljenijim županijskim zaštićenim područjima angažiraju se 

vanjski suradnici koji, naročito u danima velike ugroženosti, područja obilaze svakodnevno. 

Takav način rada i suradnja na svim razinama zasigurno doprinosi kvalitetnom sprečavanju 

požara većih razmjera na području čitave Županije. 

U cilju sprečavanja i brzog uočavanja požara za vrijeme turističke sezone, Ustanova također 

usko surađuje sa Županijom i aeroklubom Krila Kvarnera koji u ljetnim mjesecima vrše 

izviđanje Županije iz zraka. U narednim godinama, s ciljem organiziranja što kvalitetnije 

protupožarne zaštite u zaštićenim područjima Županije, namjera je Ustanove pokušati postići 

dogovor s relevantnim institucijama oko odabira najboljih lokacija za postavljanje nadzornih 

kamera kojima bi se nadzirala i najugroženija zaštićena područja u Županiji. 

Javna ustanova Priroda ulaže velike napore u cilju rješavanja problematike koja se vezuje uz 

provođenje nadzora i protupožarne zaštite u zaštićenim područjima Županije. Svakodnevnim 

aktivnostima sa svrhom što boljeg informiranja javnosti i relevantnih institucija o radu i 

ovlastima Ustanove, teži se što bržem razvijanju svijesti o potrebi zaštite prirode u javnosti, 

pa je tako pokrenuta i suradnja s brojnim turističkim zajednicama, a aktivno se radi i na 

uključivanju lokalnog stanovništva i udruga u proces pripreme temeljnih dokumenata za 

upravljanje zaštićenim područjima i projekte čiju pripremu prati i koordinira Ustanova. 

Ustanova u skladu s mogućnostima tijekom čitave godine prati i organizira praćenje stanja 

očuvanosti prirode, odnosno monitoring. Praćenje stanja obuhvaća ocjenu stanja bioloških 

svojti, njihovih staništa, ekološki značajnih područja i ekoloških mreža, te praćenje promjena 

geoloških vrijednosti (pojave klizišta, urušavanja i slično) na područjima zaštićenih dijelova 

Županije. Monitoring u pravilu vrše djelatnici Službe nadzora, a u slučajevima kada se 

primijete značajnije promjene, radi prikupljanja konkretnijih podataka te provođenja 

konkretnih mjera zaštite u monitoring odlaze i biolozi, odnosno djelatnici Stručne službe 

Ustanove. 

Nadzor - smjernice za naredno razdoblje 

‣ Na državnoj razini poticati stvaranje preduvjeta za efikasnije provođenje nadzora u 

zaštićenim područjima. 

‣ Poticati uključivanje i suradnju lokalnog stanovništva u poslovima vezanim uz nadzor 

prirodne baštine Županije. 

‣ Poticati podizanje razine svijesti o potrebi zaštite prirode. 

‣ Provoditi kontinuirani nadzor i monitoring nad prirodnim vrijednostima radi što 

učinkovitijeg utvrđivanja aktivnosti koje imaju ili mogu imati utjecaja na temeljne 

fenomene područja, ugrožene vrste i staništa. 

‣ U suradnji s nadležnim institucijama organizirati protupožarnu zaštitu u svim 

zaštićenim područjima Županije. 

‣ Kontinuirano skrbiti o signalizaciji, oznakama i poučnim tablama u zaštićenim 

područjima. 

135

8. Obrazovanje, obavješćivanje i sudjelovanje javnosti u sustavu zaštite prirode 

Ovim kratkim prikazom vrlo je teško nabrojiti sve aktivnosti koje su javne ustanove za 

upravljanje zaštićenim dijelovima prirode provodile na području Županije, pa će se u 

nastavku spomenuti samo one najznačajnije. 

Aktivnosti na edukaciji i obavješćivanju javnosti uglavnom se provode na sljedeće načine: 

• organizacijom javnih predavanja i edukativnih radionica, 

• organizacijom raznih manifestacija i izložbi, 

• tiskanjem promotivnog i edukativnog materijala. 

Javna ustanova Priroda edukativne aktivnosti provodi jednim dijelom kroz organizaciju 

okruglih stolova na kojima se raspravlja o problematici zaštite prirode (na primjer okrugli stol 

o očuvanju smeđih žaba u Gorskom kotaru, Eko parlament mladih i slično), te predavanjima 

za razne uzraste predškolske ili školske djece i studente s područja Primorsko-goranske 

županije. Uglavnom u suradnji s udrugama ili školama, Javna ustanova Priroda nekoliko puta 

godišnje organizira akcije čišćenja i održavanja vrijednih staništa na području Županije (na 

primjer akcije čišćenja lokvi i creta), ili potiče mlade na istraživanja i pripremu niza brošura o 

zaštićenim prirodnim vrijednostima (inventarizacija u dijelu park-šume Čikat, priprema 

brošura o specifičnim gorskim staništima cretova, zatim o radu Ambroza Haračića ili o 

značaju vode za održavanje života). 

Proteklih je godina Javna ustanova Priroda tijekom kalendarske godine, a povodom 

obilježavanja međunarodno značajnih dana za sustav zaštite prirode (Dan voda, Dan planeta 

Zemlje, Dan bioraznolikosti ili Dan zaštite prirode, Dan zaštite okoliša i Dan planina) u 

suradnji s udrugama i raznim institucijama organizirala prigodne manifestacije, među kojima 

se posebno ističu organizacije izložbi. Već četvrtu godinu zaredom na taj se način u Županiji 

obilježava Dan planina, a teme izložbe bile su: 

• zaštićena planinska flora, 

• planinski predjeli kvarnerskih otoka, 

• leptiri, 

• speleološki objekti. 

Tiskanje promotivnog i edukativnog materijala značajan je segment u radu Javne ustanove 

Priroda. Međutim, značajno je napomenuti da je prije početka rada Ustanove, Primorskogoranska 

županija u cilju edukacije šire javnosti pripremila i tiskala dvije značajne knjige o 

prirodnim vrijednostima Županije. Prva knjiga, koja je zbog velikog interesa javnosti tijekom 

2005. godine tiskana u dva navrata, je Prirodna baština Primorsko-goranske županije – 

vrijednost koja nestaje. U njoj su opisana sva značajnija područja Županije koja su 

zaštićena ili Prostornim planom Županije predložena za zaštitu. Druga knjiga, izdana 2006. 

godine, je Zaštićena prirodna baština Primorsko-goranske županije. Osim na hrvatskom, 

tiskana je i na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku, a na vrlo jednostavan, ali 

sistematičan način opisuje razloge proglašenja tridesetak zaštićenih područja u Županiji. 

Od 2007. godine, Javna ustanova Priroda nastavila je s pripremom prigodnih publikacija za 

širu javnost, a među najznačajnijima možemo istaknuti knjigu o Bijelim i Samarskim 

stijenama koja je izdana u suradnji s autorom teksta gospodinom Stanislavom Horačekom, 

te publikaciju namijenjenu posjetiteljima i turistima koja je pod nazivom Zaštićena prirodna 

baština – od mora do gorja tiskana u suradnji s Turističkom zajednicom Primorskogoranske 

županije. Publikacija je također prevedena na nekoliko svjetskih jezika i dostupna 

je u svim turističkim zajednicama i centrima diljem Županije. 

136

Osim prigodnih publikacija, Ustanova u suradnji s nadležnim upravnim odjelom Županije u 

više navrata tijekom godine tiska prigodne plakate, uglavnom povodom Dana planeta 

Zemlje, Dana zaštite okoliša, te Dana planina. 

Javna ustanova Park prirode Učka ima vrlo dobro utemeljene programe edukacije. Među 

njima se najviše ističe program edukacije “O Učki uz igru nauči” koji je namijenjen djeci 

školske dobi. Program je pokrenut s ciljem da se djeci omogući provođenje dijela nastave u 

prirodi, a uključuje sljedeće sadržaje: 

• timski rad: traženje tragova, osluškivanje zvukova, sakupljanje plodova, snalaženje u 

prostoru i još mnogo zabavnih i poučnih radnih zadataka, 

• igra: slagalica ili pustolovna igra “Učkalica”, 

• rješavanje radnih listića prilagođenih nastavnom planu i programu od 1. do 4. 

razreda osnovne škole, 

• šetnja planinarskim putovima uz tumačenje i stjecanje neposrednog iskustva u 

dodiru s prirodom, 

• tematske radionice o kršu i kukcima, te izrada makete Parka. 

Značajna i vrlo dobro posjećena manifestacija koju u posljednje tri godine organizira Park 

prirode Učka zasigurno je Učkarski sajam. Učkarski sajam organizira se početkom rujna, a 

osnovni mu je cilj promocija prirodnih vrijednosti, tradicionalnih gospodarskih aktivnosti te 

prehrambenih proizvoda koji se „stvaraju“ unutar granica Parka. 

Nacionalni park Risnjak svoje edukacijske aktivnosti provodi najvećim dijelom kroz stručno 

vođenje grupa poučnim stazama u Nacionalnom parku. Velik broj školske djece prošao je 

ove svojevrsne edukativne radionice na otvorenom, gdje su se u prirodi mogli upoznati s 

osnovnim fenomenima Parka i potrebi zaštite prirode. U organizaciji Javne ustanove 

Nacionalni park Risnjak upravo su završene i radionice s prikazivanjem edukativnog filma o 

zaštiti risa (DINARis). Film je prikazan u školama na području Gorskog kotara i Kastva, a 

vidjelo ga je preko 1200 učenika. 

Radi kontinuiranog obavješćivanja javnosti, javne ustanove koje se bave zaštitom prirode na 

području Primorsko-goranske županije osmislile su vlastite web-stranice koje redovno 

ažuriraju novim podacima i vijestima. Web-stranice na kojima se mogu pronaći informacije o 

zaštićenim područjima u Županiji te radu ustanova su sljedeće: 

• Javna ustanova Priroda: www.ju-priroda.hr, 

• Javna ustanova Nacionalni park Risnjak: www.risnjak.hr 

• Javna ustanova Park prirode Učka: www.pp-ucka.hr. 

Na web-stranicama spomenutih javnih ustanova moguće je pronaći većinu dokumenata koji 

se odnose na zaštitu prirode, pravnu regulativu o zaštiti prirode, planove upravljanja, 

pravilnike o unutarnjem redu zaštićenih područja, akcijske planove, popise zaštićenih 

područja i vrsta, njihove opise i fotografije, podatke o poučnim stazama, kompletne tekstove 

brošura, obavijesnih i poučnih ploča, projekte i raznolike publikacije, te raznolike druge 

obavijesti. Ovako osmišljene web-stranice, s mnogo informacija o zaštićenim područjima, 

imaju i obrazovnu funkciju u zaštiti prirode za najširi krug korisnika. 

Naposljetku, u kontekstu uključivanja javnosti u promociju, obavješćivanje i rješavanje 

problematike zaštite prirode, vrlo je značajna suradnja ustanova s pojedinim nevladinim 

udrugama ili pojedincima koji su aktivni u zaštiti prirode. Nevladine udruge, koje se 

većim dijelom često uključuje i surađuju s Ustanovama, a čija je osnovna djelatnost zaštita 

prirode, ili se u nekom važnom segmentu dotiču zaštite prirode, prikazana je u tablici 9. 

Većina udruga u svojim programima ima, između ostaloga, i djelatnosti edukacije, razvijanje 

ekološke svijesti te provođenje akcija na unapređenju i zaštiti prirode i okoliša. 

137

Iz tablice 9 vidljivo je da na području Primorsko-goranske županije djeluje četrdesetak 

udruga kojima je glavna ili jedna od važnijih djelatnosti rad na zaštiti i unapređenju prirode i 

okoliša. Najviše udruga registrirano je i djeluje u Gradu Rijeci (ukupno osam), a u drugim 

gradovima i općinama registrirano je od jedne do najviše četiri udruga. Tako su na području 

Grada Crikvenice registrirane dvije udruge, u Gradu Cresu pet, po dvije imaju sjedište u 

Gradu Delnicama, Općini Viškovo i Općini Omišalj, a po jedna u Gradu Bakru, Gradu Malom 

Lošinju i Gradu Opatiji. 

Tablica 9: Popis udruga koje se bave zaštitom prirode na području 

Primorsko-goranske županije 

Centar za održiv razvoj - Ekopark Pernat 

Kozala 20, 51000 Rijeka 

web: www.ekoparkpernat.org 

[Djelatnost: Ekološka, Zaštita prirode] 

Delničko ekološko društvo Hloja 

Supilova 32, 51300 Delnice 


Društvo crikveničana, Crikvenica 

Trg S. Radića 1, P.P.17, 51260 Crikvenica 

[Djelatnost: Ekološka, Ostale ekološke djelatnosti] 

Društvo za ekološki prihvatljive projekte - Arelena 

udruga.arelena@gmail.com 

Medermunići 10, 51513 Omišalj 


Društvo za očuvanje i razvoj naselja Mrzla Vodica 

Mrzla Vodica 11/A, 51317 Mrzla Vodica 


Društvo za poljepšavanje Omišlja 

Put Mora 2, 51513 Omišalj 


"Društvo za uljepšavanje mjesta" 

Odvojak Draga 1, 51512 Njivice 


Društvo za zaštitu prirodne i kulturno povijesne baštine Kastavštine, Klane i okolice 

"Mažuran" 

Široli 1, 51216 Viškovo 


Eko-centar Caput Insulae-Beli, istraživačko-edukacijski centar za zaštitu prirode 

Beli 4, 51559 Beli 

e-mail: caput.insulae@ri.t-com.hr, 

web: www.caput-insulae.com 


"Eko Rijeka" 

Primorje 50, 51222 Bakar 


Eko-udruga "Sveti Gaudencije" 

Creska 7, 51550 Mali Lošinj 


Ekološka udruga "Stribor" 

Blaža Polića 24, 51000 Rijeka 


Ekološko društvo Crikvenica 

Petra Preradovića 1, 51260 Crikvenica 


Ekološko društvo Novi Vinodolski 

Korzo Hrvatskih Branitelja 50/A, 51250 Novi Vinodolski 


"Ekološko društvo Žmergo" 

Viktora Cara Emina 1Ili 5, 51410 Opatija 


Tel.:513 010 

Mob.: 091 503 96 23 

NP 

Faks: 241 113 

Mob.: 098 400 267 

Mob.: 095 515 27 94 

Mob.: 091 517 48 79 

Tel.:838 006 

Mob.: 091 542 15 10 

Tel.:842 666 

Faks: 842 666 

Tel.:847 338 

Mob.: 091 508 37 60 

NP 

Tel.:840 525 

Faks: 840 525 

Mob.: 091 335 7123 

Tel.:761 130 

NP 

Tel.:335 940 

Faks: 335 940 

Tel.:242 457 

Faks: 785 062 

Mob.: 098 242 947 

NP 

Tel.:271 459 

Faks: 271 459 

138

Građanska udruga "Smokvarijska Lista" 

Bezjaki 6, 51216 Marinići 


Nova Akropola 

Jedrarska 5/ III , 51000 Rijeka 

[Djelatnost: Kulturna, Ostale kulturne djelatnosti] 

Otočno ekološko vijeće 

Vela Placa 1/Ii, 51500 Krk 


Plavi svijet institut za istraživanje i zaštitu mora 

Kaštel 24, 51551 Veli Lošinj 

e-mail: info@plavi-svijet.org, web: www.plavi-svijet.org 


Plavo-zelena udruga 

Šmogorska Cesta 7, 51211 Matulji 


Ruta-grupa za kvalitetniji život na otoku Cresu 

Drevenik 28, 51557 Cres 

e-mail: ruta@ri.t-com.hr 


"Stan Crnika" 

Filozići 2, 51557 Cres 


Udruga "Animalia" 

Drage Gervaisa 37, 51000 Rijeka 


Udruga brodara Punat 

Stari Klanac, 51521 Punat 


Udruga Eko Kvarner 

Primorska 10, 51512 Njivice 

e-mail: ekokvarner@ekokvarner.hr, web: www.ekokvarner.hr 


Udruga gljivara "Marohlin" 

Supilova 107, 51300 Delnice 

[Djelatnost: Hobistička, Sakupljačka, Ostale sakupljačke djelatnosti] 

Udruga gljivara "Ožujka" 

I.G. Kovačića 12, 51000 Rijeka 

[Djelatnost: Hobistička, Sakupljačka, Ostale sakupljačke djelatnosti] 

Udruga "Goranske vunarice" 

Kosa 33, 51314 Ravna Gora 

[Djelatnost: Hobistička, Ostale hobističke djelatnosti] 

Udruga "Obala naših unuka" 

Dubrovačka 4, 51000 Rijeka 


Udruga plavo zelenih Lido 

Rakovčeva 15, 51410 Opatija 

e-mail: nikola.turina1@ri.t-com.hr 


Udruga "Stari mlin" Klanac 

Kralja Tomislava 33, 51326 Vrbovsko 


Udruga vlasnika kuća i stanovnika naselja Grabar 

Grabar 3, 51557 Cres 


Udruga za ekologiju i gospodarski razvoj Jadranovo 

I.G.Kovačića 1, 51264 Jadranovo 


Udruga za ekologiju, kulturu i umjetnost Ekos 

Susak 513, 51561 Susak 


Udruga za promidžbu i očuvanje Gorskog kotara "Plodovi gorja Gorskog kotara" 

Ravna Gora 

Tel.:682 528 

Faks: 682 528 

Mob.: 098 309 541 

Tel: 213-020 

Faks: 213-021 

Tel: 850 112 

Fax: 869 270 

Mob: 098 329 923 

Tel.:604 666 

Faks: 604 668 

Mob.: 091 604 66 66 

Tel.:276 217 

Mob.: 095 820 33 27 

Tel.:571 835 

Faks: 571 835 

Mob.: 098 313 029 

Mob.: 091 201 48 17 

NP 

Tel.:854 554 

Tel.:847 648 

Faks: 847 649 

Mob.: 091 365 43 21 

Mob.: 098 260 026 

NP 

Tel.: 818 752 

Mob.: 091 736 88 82 

Fax.: 212 622 

Tel.:711 937 

NP 

Tel.:571 818 

Faks: 246 199 

Mob.: 091 241 06 26 

Tel.: 239 216 

Tel/fax: 818-754 

Mob.: 098 260 209 

139

Kosa 5, 51314 Ravna Gora 


Udruga zaštitara prirode "Marčeljska straža" Marčelji-Viškovo 

Marčelji, Garići 3, 51216 Viškovo 


Udruga za razvitak eko-turizma, ekološke poljoprivrede i zaštite okoliša Dunav - 

Drina - Jadran 

Blaža Polića 2, 51000 Rijeka 


Udruga za zaštitu okoliša i mora Trebenež 

Porozina Bb, 51557 Cres 


Udruga za zaštitu životinjskog svijeta u Creskom ekološkom sustavu 

Melin Iii/29, 51557 Cres 


Udruga za zdravi život i zdravu prirodu "Trbuhovica" Čabar 

Narodnog Oslobođenja 2, 51306 Čabar 

e-mail: trbuhovica@email.t-com.hr 


Udruga "Zdrav život" Rijeka 

Verdieva 11, 51000 Rijeka 


Udruga "Zlobin, eko prijatelj" 

Zlobin 151, 51324 Zlobin 


Unije eko centar svijeta 

Unije 5, 51562 Unije 


"Zeleno u plavom" 

Obala Maršala Tita 7, 51551 Veli Lošinj 


NP 

NP 

Tel.: 840 610 

Mob.: 091 252 12 01 

Tel.: 571 126 

Mob.: 091 781 56 62 

Tel.: 822 084 

Mob.: 098 938 06 69 

Tel.: 226 438 

Mob.: 098 273 964 

NP 

Tel.: 236 117 

Mob.: 095 900 41 38 

Legenda: NP – nema podataka 

Izvor podataka: Arhiva JU Priroda i stranica www.udruge.hr na dan 23. studenog 2009. 

Osim toga, na području Primorsko-goranske županije djeluje i sedamnaest planinarskih 

društava kojima su osnovne djelatnosti promicanje planinarstva, organiziranje 

planinarskih izleta i ekspedicija, planinarska predavanja, uređivanje i markiranje 

planinarskih staza, uređivanje i održavanje planinarskih domova i drugo (što se sve 

odvija u prirodnim predjelima), ali u svojim programima rada imaju i snažno naglašenu 

komponentu zaštite okoliša te zaštite planinske prirode. To se osobito očituje kroz edukaciju 

putem planinarskih škola, organiziranja akcija pošumljavanja, akcija čišćenja i uređivanja 

pojedinih planinskih predjela i slično. 

140

9. Podaci o korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode iz proračuna 

Primorsko-goranske županije i ostalih izvora 

Prema Zakonu o zaštiti prirode (članak 172.) sredstva za zaštitu prirodnih vrijednosti 

osiguravaju se: 

• u državnom proračunu, i to za: 

• zaštitu prirodnih vrijednosti od međunarodnog i državnog značenja, kao 

i onih prirodnih vrijednosti za koje to utvrdi Ministarstvo, zatim za 

• novčane i druge poticaje propisane Zakonom, 

• novčane nadoknade za štete nanesene od strogo zaštićenih životinja, 

• novčane nadoknade za ostvarenje prava prvokupa Republike 

Hrvatske, 

• novčane nadoknade vlasnicima i nositeljima prava na nekretninama za 

ograničenja kojima su podvrgnuti u zaštićenim prirodnim vrijednostima 

koje su od međunarodnog i državnog značenja, 

• za druge namjene utvrđene Zakonom. 

• u proračunu županije ili Grada Zagreba, gradova i općina, i to za: 

• zaštitu prirodnih vrijednosti koje proglašava županija, odnosno Grad 

Zagreb 

• novčane i druge poticaje propisane Zakonom, 

• te za ostvarenje prava prvokupa i nadoknade vlasnicima i nositeljima 

prava na nekretninama za ograničenja kojima su podvrgnuti u tim 

zaštićenim prirodnim vrijednostima. 

Javna ustanova Priroda županijska je ustanova za čiji rad Primorsko-goranska županija ima 

zakonsku obvezu osiguravati sredstva u proračunu. Od početka rada Javne ustanove, 

odnosno od mjeseca rujna 2006. godine, u godišnjem proračunu Primorsko-goranske 

županije osiguravaju se stoga sredstva za plaće zaposlenika, materijalne rashode te za 

programe i provođenje svih aktivnosti iz godišnjeg programa zaštite, održavanja, promicanja i 

korištenja zaštićenih područja. 

Na godišnjoj razini osigurana sredstva iznose nešto više od 2 milijuna kuna, a od navedenog 

iznosa za posebne programe, istraživanja i aktivnosti koje za potrebe Javne ustanove 

izvršavaju vanjski suradnici izdvaja se godišnje od 400.000 do 500.000 kuna. U pravilu, 

djelatnici Javne ustanove Priroda samostalno izrađuju temeljne dokumente upravljanja, vrše 

kontinuirani nadzor i monitoring nad dijelom prirodne baštine, provode edukacijske aktivnosti, 

te u manjem obujmu, za sada samo vizualnim opažanjem, prate stanje prirodne baštine u 

Županiji. U cilju stvaranja preduvjeta za sustavno provođenje prirodoslovnih istraživanja i 

monitoringa nad stanjem dijela prirodne baštine, kroz financijska sredstava osigurana za 

programe Ustanove u proteklim je godinama pokrenuto nekoliko značajnih istraživanja koje 

za potrebe Ustanove provode istaknuti pojedinci i stručnjaci, udruge, Državni zavod za 

zaštitu prirode ili Prirodoslovni muzej iz Rijeke. 

Prema važećim zakonskim odredbama, sredstva za financiranje zaštite prirode mogu se 

osigurati iz vlastitih prihoda ustanova odnosno korištenjem prirodnih dobara i zaštićenih 

prirodnih vrijednosti, i to: 

• nadoknadama od koncesijskih odobrenja 

• iz drugih izvora utvrđenih zakonom ili propisima donesenim na temelju zakona. 

U svojem radu Javna ustanova Priroda ostvaruje vlastite prihode. Do kraja 2009. godine, 

nažalost, nisu stvoreni preduvjeti za izdavanje koncesijskih odobrenja, prvenstveno zbog 

toga što od nadležnog Ministarstva kulture nije zaprimljena suglasnost na Odluku o postupku 

141

i uvjetima davanja koncesijskog odobrenja u zaštićenim područjima u Primorsko-goranskoj 

županiji, koja je temeljni dokument za pokretanje procesa dodjele koncesijskih odobrenja 

onim subjektima koji obavljaju gospodarske djelatnosti u zaštićenim područjima Županije. 

Međutim, tijekom 2009. godine, Ustanova je nakon zaprimljene suglasnosti resornog 

Ministarstva ostvarila vlastite prihode na temelju upravljanja speleološkim objektima koji čine 

sastavni dio Nacionalne ekološke mreže. Radi se o prihodima koje Ustanova ostvaruje 

temeljem prepuštenog organiziranog prihvata posjetitelja u špilju Vrelo Turističkoj zajednici 

Općine Fužine, te u špilju Biserujka na otoku Krku gdje za prihvat posjetitelja skrbi poduzeće 

Šilo turist d.o.o. 

Svjesni činjenice da špilja Lokvarka predstavlja izuzetno veliki turistički potencijal i važno 

odredište za posjetitelje ne samo Općine Lokve, već i šireg goranskog područja, nakon 

provedene prve faze rekonstrukcije kojom su stvoreni preduvjeti za njezino otvorenje, Javna 

je ustanova u suradnji s Općinom Lokve i poduzećem Lokvarka d.o.o. vrata špilje ponovo 

otvorila za sve posjetitelje, ali bez dodjeljivanja koncesijskog odobrenja 45 , na način da 

Ustanova skrbi o naplati ulaznica te organizaciji vođenja posjetitelja. Budući da je u 

konkretnom slučaju, i za Javnu ustanovu i za lokalnu zajednicu, mnogo prihvatljiviji model u 

kojem zainteresirane pravne osobe (s goranskog područja) samostalno, ali uz kontinuirani i 

stručni nadzor Ustanove, organiziraju i vode posjetitelje u špilju Lokvarku, cilj je Ustanove u 

što je moguće kraćem roku potpisati ugovor o koncesijskom odobrenju s budućim korisnikom 

zaštićenog područja. 

Budući da provođenje svih zacrtanih aktivnosti Ustanove nije moguće osigurati bez 

iznalaženja dodatnih financijskih sredstava, Ustanova je već od prvog dana osnivanja 

prepoznala nužnost i potrebu uključivanja raznih institucija i lokalne zajednice u 

provođenje zacrtanih planova i programa. U pravilu, Ustanova sve svoje aktivnosti 

vezane uz obilježavanje zaštićenih područja i edukaciju lokalnog stanovništva provodi 

uz financijsku podršku jedinica lokalne samouprave, turističkih zajednica i ostalih 

zainteresiranih subjekata i javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode koji 

djeluju na području Primorsko-goranske županije ili šire. Ustaljena je praksa Ustanove da za 

navedene potrebe priprema stručne materijale i dokumente, a realizaciju odnosno tisak 

propagandnih materijala, tisak informativnih ploča ili provođenje mjera revitalizacije i sanacije 

određenih zaštićenih područja provodi uz financijsku potporu ostalih subjekata. 

Javna ustanova Priroda već je i tijekom 2007. godine započela s obilježavanjem zaštićenih 

područja po principu sufinanciranja troškova od strane lokalne zajednice, i to po načelnom 

principu da trećinu troškova i stručnu obradu podataka na sebe preuzima Ustanova, a 

po trećinu jedinica lokalne samouprave i turistička zajednica. Takve osnove suradnje i 

sufinanciranja troškova vezanih uz obilježavanje zaštićenih područja Ustanova će i nadalje 

poticati i zahtijevati, jer u protivnom sredstva osigurana u proračunu Županije ne mogu biti 

dostatna za zadovoljavanje svih potreba i aktivnosti vezanih uz zaštićena područja u 

Županiji. 

Sredstva koja se svake godine za rad Ustanove osiguravaju u proračunu Primorskogoranske 

županije nedostatna su za sveobuhvatno provođenje istraživanja prirodnih 

vrijednosti na području Županije. Stoga je Ustanova u suradnji sa Županijom i njenim 

institucijama tijekom 2008. godine prijavila tri projekta za sufinanciranje svojih aktivnosti iz 

zaklada te nacionalnih i međunarodnih fondova. 

Javna ustanova Priroda u suradnji s Nacionalnim parkom Risnjak tijekom 2007. i 2008. 

godine provela je projekt pod nazivom PANNET koji je bio sufinanciran sredstvima 

Europske unije iz programa INTERREG IIIB. U sklopu programa za potrebe ustanova koje 

45 U prvom redu jer nije zaprimljena suglasnost resornog Ministarstva na Odluku o postupku i uvjetima 

davanja koncesijskog odobrenja u zaštićenim područjima u Primorsko-goranskoj županiji. 

142

upravljaju zaštićenim područjima u Županiji pripremljene su dvije publikacije: Sustav 

zaštićenih područja u Primorsko-goranskoj županiji – pravna analiza, i Sustav zaštićenih 

područja u Primorsko-goranskoj županiji – smjernice za upravljanje. Osim navedenih 

publikacija, tijekom projekta izrađena je GIS baza podataka o zaštićenim prirodnim 

vrijednostima kojima se upravlja sa županijske razine i danas se nalazi u vlasništvu 

Ustanove. 

Tijekom 2008. godine, za sredstva iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

kandidiran je preko Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša projekt „Jezero kraj 

Njivica – izvor života, bogatstvo prirode i turistička atrakcija“. Riječ je o projektu čija je 

ukupna vrijednost preko 1.700.000,00 kuna, ali su se po zahtjevu Fonda aktivnosti u projektu 

neznatno morale mijenjati, a rezultati natječaja još uvijek nisu poznati. 

Za sufinanciranje projekta iz programa Europske unije IPA Instrument za pomoć u 

pretpristupnom razdoblju, prekogranična suradnja Slovenija-Hrvatska, Operativni 

program 2007-2013. pripremljen je projekt „Ptice bez granica“ koji se također planira 

realizirati na području Jezera kod Njivica. Ukupna vrijednost projekta bila je veća od 600.000 

eura, a vrijednost prijavljenog projekta od strane hrvatskih partnera je 344.309,74 eura. 

Partneri na projektu bili su Društvo za opazovanje in proučevanje ptic Slovenije DOPPS – 

BirdLife iz Slovenije, a iz Hrvatske RRA Porin, Javna ustanova Priroda, Centar za održivi 

razvoj otoka sjevernog Jadrana, te Prirodoslovni muzej Rijeka. Nažalost, projekt iz formalnih 

razloga (nedostatka dokumentacije) nije bio prihvaćen na navedenom natječaju, ali će se isti 

projekt prijaviti na novi natječaj iz programa IPA Slovenija-Hrvatska koji će se prema 

najavama raspisati tijekom 2010. 

U mjesecu listopadu 2008. godine Ustanova je za financiranje svojih aktivnosti Zakladi Tomo 

Horvatinčić prijavila i projekt „Zaštita ugrožene biljke Calla palustris u Sungerskom 

lugu“, a njegova vrijednost iznosi ukupno 76.511 kuna. Navedeni projekt Zaklada je 

odobrila, a za njegovu provedbu Ustanovi odobrila 10.000 kuna. 

U 2009. godini, u suradnji s Nacionalnim parkom Risnjak, Ustanova je za sufinanciranje iz 

programa Europske unije IPA Jadranska prekogranična suradnja (IPA Adriatic Cross border 

Cooperation Programme 2007-2013) prijavila projekt koji se temelji na programu zaštite 

geološke baštine Županije, a čije bi se aktivnosti realizirale na području Zelenog vira i 

Kamačnika. Nadalje, u suradnji sa 19 partnera za prvi krug natječaja South East Europe 

Programme 2007 – 2013, Ustanova je kandidirala projekt Geen for Growth. Aktivnosti koje 

su predviđene u sklopu projekta jesu istraživanje i monitoring populacije bjeloglavih 

supova na Kvarneru te edukacija lokalnog stanovništva, turističkih djelatnika i 

poglavito nautičara o mjerama i potrebi zaštite populacije bjeloglavih supova. 

Vrijednost svakog projekta kreće se na razini od 50.000 eura za trogodišnje razdoblje, a 

rezultati će biti poznati tijekom 2010. godine. 

Iste je godine Ministarstvu kulture Ustanova prijavila projekt u sklopu kojeg se provode 

prirodoslovna istraživanja na planinskoj skupini Obruč. Ministarstvo je za potrebe navedenog 

projekta Ustanovi osiguralo 30.000 kuna. 

U suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode, Javna ustanova Priroda je tijekom 2009. 

godine također realizirala i projekt obnove i revitalizacije creta na Trsteniku (Općina Klana), a 

sufinanciran je sredstvima Hrvatskog telekoma. Vrijednost realiziranog projekta iznosi 80.000 

kuna. 

Tijekom 2010. godine Ustanova namjerava nastaviti s kandidiranjem projekata na 

nacionalnoj ili međunarodnoj razini. Preko Koordinacije za europske integracije i 

međunarodnu suradnju Primorsko-goranske županije već su započete aktivnosti na 

kandidiranju projekata iz sektora zaštite prirode u sklopu Jadranske euroregije. Natječaji za 

143

navedene projekte nisu još raspisani, a Ustanova je izrazila spremnost za sudjelovanje u 

projektima IMAGE - Integrated Management and sustainable governance of the marine 

environment in the Adriatic Region (integralno upravljanje morskim područjem) i ANSER II 

Adaptative management of Adriatic waterbird populations: From trophic relationships to 

sensitivity and vulnerability factors (projekt o populaciji ptica vodenih i močvarnih staništa). 

U proteklim godinama Ustanova je, osim konkretne financijske podrške od strane jedinica 

lokalne samouprave, turističkih zajednica, zaklada, nacionalnih i međunarodnih izvora, s 

državne razine dobila i značajne donacije u opremi neophodnoj za provođenje 

programa. Radi se uglavnom o računalnoj opremi (računala i pripadajući programi) te GPS 

uređaju, a ukupna vrijednost opreme iznosila je nešto manje od 100.000 kuna. 

144

10. Ocjena provedbe dokumenata o zaštiti prirode 

U razdoblju od 1999. godine do danas na razini Republike Hrvatske donesene su dvije 

Strategije i akcijski planovi biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske 

(objavljene u NN 81/99 i 143/08), a na razini Primorsko-goranske županije Strategija i 

Program zaštite okoliša Primorsko-goranske županije (obje objavljene u SN 30/05). To 

su temeljni dokumenti koji se na državnoj i regionalnoj razini donose u sektoru zaštite 

prirode, pa će se u ovom poglavlju dati poseban osvrt na njihovu realizaciju i smjernice. 

10.1. Strategija i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske 

Konvencija o biološkoj raznolikosti iz Rio de Janeira, koja je stupila na snagu 29. studenog 

1999., treba osigurati globalni mehanizam očuvanja i održivog korištenja bioraznolikosti za 

današnje i buduće generacije. U Republici Hrvatskoj je na temelju Zakona o potvrđivanju 

Konvencije o biološkoj raznolikosti (objavljeno u Narodnim novinama - dodatak Međunarodni 

ugovori, 1/6-96), 1999. godine donesena prva Strategija i akcijski plan zaštite biološke i 

krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske 46 , a njena je revizija izvršena tek tijekom 

2008. godine donošenjem nove Strategije i akcijskog plana, što je objavljeno u NN 143/08. 

Strategija ističe da se Republika Hrvatska odlikuje visokim stupnjem očuvanosti prirode, što 

uvjetuje raznolikost ekoloških sustava i staništa s velikim brojem vrsta biljaka, životinja i 

gljiva. Na izradi Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti 

Republike Hrvatske sudjelovalo je nekoliko radnih skupina koje su obrađivale problematiku 

ugroženosti i zaštite sljedećih ekoloških sustava: šuma, krša, močvara i voda, mora, 

travnjaka i oranica te obale i otoka. 

Biološkim bogatstvima u Hrvatskoj i u Primorsko-goranskoj županiji gospodare privredne 

grane kao što su šumarstvo, poljoprivreda, lovstvo i ribarstvo, a znatan utjecaj na biološka 

bogatstva i raznolikost živog svijeta voda ima i vodno gospodarstvo. Ostale grane privrede 

utječu, osim na biološka bogatstva, osobito na krajobrazne vrijednosti. 

Postojeći propisi kojima se usmjeravaju različite privredne djelatnosti donekle vode računa o 

potrebi održivog gospodarenja prirodnim dobrima, međutim, u praksi je daleko naglašenija 

gospodarstvena komponenta iskorištavanja u odnosu na provođenje mjera zaštite. Stoga se 

kao jedan od budućih zadataka nameće potreba revizije svih relevantnih zakonskih 

propisa radi ugrađivanja mjera zaštite i održivog korištenja biološke raznolikosti. 

Radne skupine zadužene za izradu Strategije izdvojile su niz prioritetnih dijelova biološke i 

krajobrazne raznolikosti za čiju je zaštitu potrebno provesti posebne akcijske planove. Kao 

glavni kriteriji za izdvajanje prioriteta posebno su istaknuti: kritično ugrožene vrste, staništa i 

krajolici od globalne, regionalne ili nacionalne važnosti; staništa koja sadrže veliki broj 

endemičnih ili ugroženih svojti i/ili veliku biološku raznolikost; krajolici koji sadrže značajnu 

biološku i kulturnu raznolikost. 

Osnovni razlozi ugroženosti biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj uglavnom se 

podudaraju s onima u drugim dijelovima svijeta. Posebno su izdvojeni: urbanizacija, krupni 

infrastrukturni zahvati i poljoprivredne djelatnosti koji uz biološku, osobito ugrožavaju 

krajobraznu raznolikost. Biološku raznolikost ugrožavaju napose: 

• promjene staništa – uništavanje, degradacija i fragmentacija staništa; 

• onečišćenje okoliša – tla, vode i zraka; 

• prekomjerno iskorištavanje prirodnih izvora – izlov, krivolov, sječa, sakupljanje i 

uznemiravanje vrsta; 

46 NN 81/99 

145

• unošenje stranih vrsta u ekološke sustave, 

• turizam, te 

• društveno-gospodarske promjene na selu koje dovode do nestanka ekstenzivnog 

stočarstva na brdsko-planinskim i primorskim travnjacima, te do zapuštanja zavičajnih 

kultiviranih biljaka i domaćih životinja na račun profitabilnijih svojti. 

Kao razlozi ugroženosti također su navedeni i nedostatna uključenost mjera zaštite u 

postupak prostornog planiranja i uređenja prostora te neki ambiciozni razvojni planovi, 

čiji utjecaj i posljedice po prirodu i okoliš nisu dovoljno sagledani. 

Kako bi se biološka i krajobrazna raznolikost najučinkovitije zaštitila, izdvojena su osnovna 

načela od kojih polazi Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne 

raznolikosti. Za Primorsko-goransku županiju od osobitog je značenja načelo da će 

Republika Hrvatska sustavno širiti napore u zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti, 

s nacionalne na regionalnu i lokalnu razinu. Iz tog načela proizlazi potreba donošenja 

akcijskih planova zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Primorsko-goranske županije. 

Ako usporedimo Nacionalnu strategiju s onom čija bi izrada bila potrebna na županijskoj 

razini, proizlazi da su opći strateški ciljevi županijske strategije sljedeći: 

• provesti inventarizaciju dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti, prikazati ih 

kartografski, te procijeniti stanje njihove ugroženosti, 

• izraditi i provesti akcijske planove zaštite, 

• nadgledati promjene (monitoring), te 

• razviti mehanizme provedbe. 

Podaci o biološkoj i krajobraznoj raznolikosti Hrvatske prikupljeni su tijekom izrade 

Nacionalne strategije. Oni će poslužiti kao osnova za inventarizaciju i izradu karata 

rasprostranjenja pojedinih dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti, iz čega će slijediti 

kvalitetni akcijski planovi zaštite. 

Podaci na županijskoj razini prikupljeni su u velikoj mjeri prilikom izrade posebnih separata u 

sklopu Prostornog plana Županije, a manjim dijelom i prilikom izrade nekih drugih prostornoplanskih 

dokumenata. Na taj su način na županijskoj razini načinjeni osnovni koraci u cilju 

zadovoljavanja prvih dviju točaka općih strateških ciljeva, a djelomično i treće točke. 

Tijekom izrade Nacionalne strategije načinjen je program akcija u vidu pojedinih akcijskih 

planova za ostvarivanje glavnih strateških ciljeva i smjernica zaštite biološke i krajobrazne 

raznolikosti. Ovisno o žurnosti njihova provođenja, akcijski planovi su podijeljeni na 

prioritetne, kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Uz planove su naznačeni i mogući izvori 

njihova financiranja. 

Za Primorsko-goransku županiju važno je nekoliko strateških ciljeva navedenih u Nacionalnoj 

strategiji, a osobito su važni akcijski planovi za: 

Vode i močvare 

‣ izrada mjera zaštite i upravljanja močvarama zaštićenima na županijskoj razini; 

‣ zakonska i praktična zaštita preostalih cretova; 

‣ zaštita vodenih i močvarnih staništa na otocima; 

‣ pokretanje postupka zaštite i izrade akcijskih planova za sve močvare koje su 

utvrđene kao posebno vrijedne tijekom inventarizacije i vrednovanja; 

‣ zakonska zaštita najugroženijih krških tekućica (u našoj županiji Kupa i Rječina). 

146

Krš i podzemlje 

Šume 

More 

‣ zaštita endema velebitske degenije; 

‣ uspostavljanje generalne zakonske zaštite krša, te zaštita pojedinih lokaliteta – 

reprezentativnih i jedinstvenih tipova pojava u kršu; 

‣ inventarizacija i vrednovanje speleoloških pojava u kršu, s prijedlozima za zaštitu 

pojedinih lokaliteta, 

‣ inventarizacija špilja i jama s posebno bogatom endemičnom faunom, 

‣ inventarizacija značajnih kolonija šišmiša. 

‣ utvrđivanje stanja šuma pitomog kestena i šumskih voćkarica, 

‣ praćenje populacije vuka, risa i medvjeda te njihova utjecaja na druge životinjske 

vrste. 

‣ zaštita glavate želve (vrsta morske kornjače) od slučajnog ulova, 

‣ vrednovanje i izrada programa za zaštitu pojedinih morskih područja, 

‣ osnivanje morskih rezervata za dupine, 

‣ kartiranje i zaštita podmorskih špilja, 

‣ praćenje stanja u naseljima bentoskih algi i morskih cvjetnica na ugroženim 

područjima, 

‣ utvrđivanje i kartiranje rasprostranjenja livada morskih cvjetnica i mjesta njihovog 

nestajanja zbog utjecaja čovjekovih djelatnosti, 

‣ istraživanje stanja i dinamike populacija endemičnih i ugroženih vrsta riba, rakova i 

glavonožaca. 

Travnjaci i oranice 

‣ održavanje planinskih travnjaka na Snježniku i Bjelolasici; 

‣ izrada programa održavanja tradicionalnih oblika poljodjelstva u određenim 

zaštićenim područjima, 

‣ vrednovanje travnjaka i izrada prijedloga za zaštitu pojedinih lokaliteta uz određeni 

program gospodarenja. 

Obala i otoci 

‣ zaštita vodenih staništa na otocima (izvori, lokve, jezera, močvare i vodotoci), 

‣ zaštita pješčanih plaža, 

‣ zaštita muljevitih obala, 

‣ zaštita otočića i hridi – gnjezdišta ptica, 

‣ istraživanje i zaštita stepske riđovke na otoku Krku, 

‣ zaštita morskih špilja. 

Staništa 

‣ izrada akcijskih planova zaštite za kritično ugrožene tipove staništa, 

‣ kartiranje ugroženih tipova staništa, 

‣ crveni popis ugroženih tipova staništa, 

‣ zaštita creta u dolini Lepenice u Gorskom kotaru – nalazište vrste kukcojedne biljke 

rosike, 

‣ zaštita creta Tršće – nalazište vrste vitke suhoperke, 

‣ zaštita močvarnih livada, 

147

‣ zakonska i praktična zaštita svih preostalih cretova, 

‣ kartiranje i zaštita vodenih špilja i jama obalnih i otočnih područja, 

‣ akcijski plan za zaštitu niskih muljevitih i pjeskovitih morskih obala, 

‣ izgradnja prijelaza za divlje životinje preko pruge Karlovac-Rijeka, 

‣ uklanjanje i saniranje najmanje 5 šumskih odlagališta krutoga otpada u Gorskom 

kotaru (Delnice, Mrkopalj, Vrbovsko, Lokve), te onemogućavanje pristupa divljim 

životinjama odlagalištu ograđivanjem i održavanjem ograde. 

Od akcijskih planova za zaštitu kroz druge sektore na županijskoj razini osobito treba 

istaknuti vrednovanje prostora na podlozi kartiranja i vrednovanja staništa i značajnih vrsta, 

te ugrađivanje tih rezultata u prostorne planove. 

U akcijskim planovima za institucionalni okvir na županijskoj razini važna je izrada programa 

institucionalnog i organizacijskog jačanja službi ovlaštenih za zaštitu biološke i krajobrazne 

raznolikosti na županijskoj razini, uključujući inspekcijske službe u djelatnosti zaštite prirode i 

okoliša. 

U akcijskim planovima za obavješćivanje javnosti na županijskoj razini potrebno je izraditi 

program uključivanja nevladinih udruga u bavljenje zaštitom biološke i krajobrazne 

raznolikosti na lokalnoj razini (naročito na razini općina i gradova), program obrazovanja 

predstavnika lokalne uprave i samouprave, turističkih zajednica i drugih o zaštiti prirode. 

Nacionalnom strategijom predviđena je izrada županijskih akcijskih planova. Nakon 

usvajanja Nacionalne strategije, županije, odnosno Grad Zagreb, obvezni su pristupiti izradi 

odgovarajućih provedbenih programa na lokalnoj razini. Njih donose županijske skupštine, 

odnosno Skupština Grada Zagreba, uz pribavljenu suglasnost nadležnog Ministarstva. Na 

takav način osigurat će se odgovarajuća zaštita i briga za dijelove biološke i krajobrazne 

raznolikosti koji su od lokalne (županijske) razine važnosti, te provedba brojnih nacionalnih 

ciljeva na lokalnoj razini. 

10.2. Strategija i Program zaštite okoliša Primorsko-goranske županije 

Strategiju zaštite okoliša i Program zaštite okoliša Primorsko-goranske županije donijela je 

Županijska skupština na sjednici održanoj 17. studenoga 2005. godine (SN 30/05). U 

poglavlju 8. Pregled stanja okoliša Primorsko-goranske županije, potpoglavlje 8.1.5. obrađuje 

šume i ostalu vegetaciju; u poglavlju 8.1.6. Priroda i bioraznolikost obrađeno je stanje 

bioraznolikosti kopna i podmorja, dok je u poglavlju 8.1.7. obrađena prirodna baština. Ovaj 

dokument može se smatrati prvim pokušajem sagledavanja problematike stanja prirode na 

području Primorsko-goranske županije, te su neke od ondašnjih spoznaja o stanju prirode 

prenesene i u ovaj dokument. 

Program zaštite okoliša Primorsko-goranske županije, koji je napisan za razdoblje od 2000. 

do 2009. godine, sadržavao je osam konkretnih mjera i aktivnosti u sektoru zaštite prirode i 

bioraznolikosti. Mjere su bile sljedeće: 

‣ Izrada studije prioriteta zaštite vrijednih dijelova prirode i krajobraza na kopnu. 

‣ Izrada elaborata za zaštitu Tramuntane na otoku Cresu. 

‣ Uspostava zaštićenog područja za dupine u cresko-lošinjskom akvatoriju. 

‣ Izrada stručne podloge za proglašenje jedinog staništa velebitske degenije u 

Primorsko-goranskoj županiji botaničkim rezervatom (Veli vrh iznad Tomišine drage 

na području Grada Novog Vinodolskog). 

‣ Evidentiranje preostalih staništa pješčanih i muljevitih morskih obala. 

‣ Izrada stručnih podloga za zaštitu cretova (cretovi Trstenik, Sunger, Lepenice, cret u 

Tršću). 

148

‣ Provedba postupka zaštite za jamu Čampari, Peć va Zagori, Biserujku i Šparužnu 

jamu. 

‣ Evidentiranje podmorskih špilja i vrulja. 

Od dana donošenja županijske Strategije i programa zaštite okoliša do danas su se u 

sustavu zaštite prirode, kako na nacionalnoj, tako i na regionalnoj razini desile značajne 

promjene koje su utjecale na ostvarivanje tek manjeg dijela predviđenih aktivnosti. 

Zadaci koji su dijelom realizirani su izrada stručne podloge za zaštitu creta u Sungeru, te 

evidentiranje podmorskih spilja i vrulja, dok je preventivna zaštita morskog rezervata u 

cresko-lošinjskom akvatoriju provedena na državnoj razini. Međutim, u roku od tri godine 

preventivna zaštita nije promijenjena u trajnu, pa se aktivnosti i usuglašavanje s lokalnim 

stanovništvom vezano uz eventualno proglašenje zaštite nad dijelom cresko-lošinjskog 

akvatorija moraju nastaviti i u narednim godinama. 

Isto tako, kada sagledavamo i procjenjujemo ostvarene i realizirane mjere koje su bile 

zacrtane Strategijom i Programom zaštite okoliša, valja posebno skrenuti pozornost i na 

činjenicu da je tijekom 2005. godine, a naročito krajem 2007. godine kada je proglašena 

Nacionalna ekološka mreža, u sustavu zaštite prirode došlo do značajnih promjena koje su 

utjecale i na promjenu prioriteta u provođenju zaštite nad prirodnom baštinom. 

Naime, proglašenjem Nacionalne ekološke mreže uspostavljen je novi zaštitni mehanizam u 

sustavu zaštite prirode koji ustanovama za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode 

omogućava nadziranje i monitoring te dijelom i provođenje mjera zaštite, i to ne samo nad 

područjima nad kojima je proglašena trajna zaštita, već se njihova nadležnost proteže i na 

sva područja koja su uključena u Nacionalne ekološku mrežu. 

Nadalje, osnivanjem Javne ustanove Priroda, a naročito tijekom njenog rada, u sektoru 

zaštite prirode uočeni su novi prioriteti i potrebe u sustavu, pa je neophodno prići izradi prvog 

Programa zaštite prirode za Primorsko-goransku županiju koji propisuje Zakon o zaštiti 

prirode iz 2005. godine. 

149

11. Zaključna razmatranja 

Trenutno stanje prirodnih vrijednosti u većini zaštićenih područja može se ocijeniti kao 

zadovoljavajuće. Međutim, Javna ustanova Priroda, uz pomoć ostalih zainteresiranih 

subjekata, morat će tijekom narednih godina uložiti velike napore i sredstva u njihovo 

održavanje, revitalizaciju te istraživanja i izradu temeljnih dokumenata za upravljanje 

zaštićenim područjima. 

Prioritetni zadaci i aktivnosti vezani uz korištenje i upravljanje zaštićenim područjima u 

Primorsko-goranskoj županiji moraju se ukratko grupirati u sljedeće skupine aktivnosti: 

‣ Utvrđivanje granica zaštićenih područja i revizija podataka iz Upisnika 

zaštićenih prirodnih vrijednosti 

Kako bi se izbjegli problemi oko korištenja prostora, prioritetno je potrebno utvrditi točne 

granice i obuhvat proglašenih zaštićenih područja, a na područjima gdje granice nisu jasne, 

potrebno je provesti proceduru njihovog utvrđivanja. Nakon utvrđivanja granica, zaštitu nad 

određenim područjem potrebno je zabilježiti u zemljišnim knjigama. Proces utvrđivanja i 

eventualnog mijenjanja granica zaštićenih područja sukladno zakonskim odredbama 

dugotrajan je, uključuje javni uvid i ne može se provesti bez suglasnosti i suradnje 

Ministarstva kulture. Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na 

županijskoj razini stoga zahtijevaju od Ministarstva kulture hitno utvrđivanje granica za sva 

njihova zaštićena područja. Međutim, budući da se radi o vrlo velikom broju zaštićenih 

područja, pretpostavlja se da će proces biti dugotrajan i da će iziskivati vrlo velika financijska 

ulaganja. 

Isto tako, budući da je od 2006. godine do danas uočeno da se podaci iz prostorno-planske 

dokumentacije Županije, ali i jedinica lokalne samouprave, ne podudaraju s podacima koji se 

čuvaju u Upisniku prirodnih vrijednosti u Ministarstvu kulture, bit će nužno u budućnosti 

zahtijevati od Ministarstva kulture da izvrši reviziju nad podacima u Upisniku. 

‣ Donošenje dokumenata za upravljanje zaštićenim područjima i Nacionalnom 

ekološkom mrežom 

Utvrđivanje prioriteta u predlaganju, usvajanju i provođenju mjera zaštite bit će popraćeno 

donošenjem pravilnika o unutarnjem redu, planova upravljanja i akcijskih planova za zaštitu 

najugroženijih vrsta biljaka, životinja i staništa. 

Nadalje, kvaliteta provođenja mjera zaštite, ali i oplemenjivanje turističke ponude na 

zaštićenim područjima, u budućnosti bi se značajno mogli poboljšati odobravanjem 

obavljanja prihvatljivih djelatnosti na pojedinim područjima. Za te potrebe Javna ustanova 

Priroda kontinuirano će stvarati preduvjete za dodjelu koncesijskih odobrenja i potpisivanje 

ugovora o skrbništvu nad zaštićenim područjima u Županiji. 

Proglašenjem Nacionalne ekološke mreže pred Ustanovu se također postavlja izazov 

pripreme čitavog niza dokumenata kojima se utvrđuje način upravljanja pojedinim 

lokalitetima unutar proglašene Nacionalne ekološke mreže. 

‣ Znanstvena i prirodoslovna istraživanja te utvrđivanje prioriteta za provođenje 

mjera zaštite na postojećim područjima pod zaštitom i pokretanje procedura za 

nova proglašenja na području Županije 

U zaštiti prirode na području Primorsko-goranske županije nužno je kontinuirano provoditi 

znanstvena i prirodoslovna istraživanja te određivati prioritete za provođenje mjera zaštite i 

revitalizacije zaštićenih područja kojima će se u potpunosti ukloniti ili barem smanjiti 

150

opasnosti od uništenja prirodnih vrijednosti. Svih tridesetak zaštićenih područja potrebno je 

kontinuirano revitalizirati, ali s obzirom na nedostatak kadrova i financijskih sredstava, 

Ustanova nužno mora izraditi listu prioriteta. 

Isto tako, radi očuvanja ostalih značajnih prirodnih vrijednosti koje se nalaze unutar 

Nacionalne ekološke mreže, ali nisu zakonom zaštićena, potrebno je pokrenuti proceduru 

proglašenja zaštite. Cilj je Ustanove provođenjem postupaka proglašenja zaštite nad novim 

područjima u Županiji zaštititi najugroženija staništa te floru i faunu kojoj bez adekvatne 

zaštite prijeti nestajanje ili izumiranje. 

‣ Obilježavanje zaštićenih područja i promocija prirodnih vrijednosti 

U cilju edukacije lokalnog stanovništva i posjetitelja, Ustanova je tijekom 2007. godine 

započela s obilježavanjem zaštićenih područja, vrijednih staništa ili pojedinačnih objekata u 

prirodi. Aktivnosti se provode u suradnji s lokalnom zajednicom, ali budući da na području 

Županije ima preko tridesetak zaštićenih dijelova prirode i da uglavnom nedostaju financijska 

sredstva i stručni podaci potrebni za pripremu informativnih ploča kojima se označavaju 

zaštićena područja, ove aktivnosti bit će potrebno kontinuirano provoditi u budućnosti. 

‣ Poduzimanje mjera za povećanje sigurnosti u zaštićenim područjima 

U pojedinim zaštićenim područjima neuređene staze, kamenje koje se odronjava, stabla koja 

prijete rušenjem i slično predstavljaju opasnost za posjetitelje, pa je za navedena područja 

neophodno donošenje i kontinuirano provođenje mjera sigurnosti za posjetitelje. Ovu 

aktivnost Ustanova namjerava provoditi u suradnji s lokalnom zajednicom i subjektima koji 

vrše određene gospodarske djelatnosti (uglavnom prihvat posjetitelja) unutar zaštićenih 

područja. 

‣ Provođenje nadzora i protupožarne zaštite u zaštićenim područjima 

Provođenje nadzora u zaštićenim područjima neophodno je zbog utvrđivanja aktivnosti koje 

imaju utjecaja na temeljne fenomene područja, ugrožene vrste i staništa. Kontinuiranim i 

svakodnevnim nadzorom zaštićenih područja cilj je Ustanove spriječiti štetne i nedozvoljene 

aktivnosti koje se provode na zaštićenim područjima. Ovu aktivnost Ustanova u velikom broju 

slučajeva provodi u suradnji s Upravom za inspekcijske poslove resornog Ministarstva 

kulture, Lučkom kapetanijom te Pomorskom policijom. 

Sukladno zakonskim propisima, zbog velike opasnosti od požara u ljetnim mjesecima, 

Ustanova unutar granica zaštićenih područja mora svake godine realizirati Plan motrenja i 

očuvanja zaštićenih područja te provoditi protupožarnu zaštitu. Aktivnost se provodi u 

suradnji s jedinicama lokalne samouprave, Županijom, šumarijama i javnim vatrogasnim 

postrojbama. 

‣ Edukacija javnosti i posjetitelja zaštićenih područja 

Edukacija javnosti i posjetitelja jedan je od temeljnih zadataka u provođenju zaštite prirode. 

Osim informiranja javnosti o radu Ustanove putem medija i izdavanjem prigodnih tiskanih 

materijala o zaštićenim područjima, nalaže se potreba za organiziranjem promotivnih i 

edukativnih akcija (obilježavanja Dana planeta Zemlje, Međunarodnog dana bioraznolikosti 

odnosno Dana zaštite prirode, te Dana planina). 

‣ Suradnja s nadležnim institucijama i ostalim subjektima 

Prilikom provođenja zacrtanih zadataka i ciljeva, a posebno onih koji se odnose na praćenje 

stanja u prirodi, proglašavanje novih zaštićenih područja, usklađivanje dokumentacije o 

151

postojećim zaštićenim područjima, te izradu dokumenata za upravljanje zaštićenim 

dijelovima prirode, Ustanova mora provoditi u koordinaciji i uz suglasnosti Ministarstva 

kulture, državnih tijela nadležnih za šume i vode te Državnog zavoda za zaštitu prirode. Iz 

navedenog je razloga procedura donošenja dokumenata upravljanja zaštićenim područjima u 

Županiji često znatno duža i uvelike ovisi o raspoloživim kapacitetima i stupnju uključivanja 

institucija s državne razine u rješavanje problematike zaštite prirode na području Županije. 

Iako Zakon o zaštiti prirode ne nalaže da ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima 

prirode u svom radu surađuje i konzultira se s lokalnim stanovništvom, jedinicama lokalne 

samouprave i ostalim zainteresiranim subjektima koji određene aktivnosti obavljaju u 

granicama zaštićenih područja, Javna ustanova Priroda, od svog osnutka, u sve svoje 

aktivnosti uključuje i navedene subjekte. Na taj način, Ustanova educira lokalnu zajednicu o 

potrebi zaštite prirode te potiče pojedince i zajednicu na aktivno uključivanje i provođenje 

mjera zaštite prirode. 

‣ Uključivanje državnih tijela, jedinica lokalne samouprave, turističkih zajednica i 

ostalih fizičkih i pravnih subjekata u financiranje projekata zaštite prirode na 

području Primorsko-goranske županije 

Budući da je Primorsko-goranska županija izuzetno bogata biološkom raznolikošću te da se 

na području Županije nalaze mnogobrojne zaštićene svojte za koje i o kojima danas ne 

postoje dovoljne spoznaje, u budućnosti će trebati osigurati značajna sredstva za 

prirodoslovna istraživanja te nakon toga i kontinuirani monitoring nad svojtama, zaštićenim 

vrstama i dijelom Nacionalne ekološke mreže koja se rasprostire na području Primorskogoranske 

županije. Iščitavajući Zakon o zaštiti prirode i Uredbu o proglašenju ekološke 

mreže najveći dio obveza vezanih uz financiranje kako zaštićenih područja, tako i ekološke 

mreže prepušta se županijskoj razini, međutim razvidno je da se zbog izuzetne biološke 

raznolikosti Primorsko-goranske županije, financiranje istraživanja i monitoringa odnosno 

upravljanja zaštićenim područjima mora proporcionalno rasporediti i na jedinice lokalne 

samouprave te na državna tijela. U tom pogledu, Javna će ustanova, u narednim godinama, 

ulagati maksimalne napore u pripremu kvalitetnih projekata iz segmenta zaštite prirode kako 

bi se lakše ostvarilo njihovo sufinanciranje i od strane ostalih tijela i subjekata s lokalne, 

županijske ili državne razine. 

‣ Uključivanje Ustanove u nacionalne i međunarodne projekte 

Zbog činjenice da su osigurana sredstva u Proračunu Primorsko-goranske županije 

nedostatna za efikasno i sveobuhvatno upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području 

Županije, Ustanova će u suradnji sa Županijom i njenim institucijama tijekom narednih 

godina nastaviti s aktivnostima i radom na pripremi projekata za sufinanciranje iz zaklada te 

nacionalnih i međunarodnih fondova. 

‣ Jačanje administrativnih kapaciteta Javne ustanove Priroda 

Temeljem važeće zakonske regulative, a poglavito zbog činjenice da se približavanjem 

Republike Hrvatske Europskoj uniji pred javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima 

prirode, postavljaju sve zahtjevniji ciljevi i zadaci, u narednim će godinama biti nužno jačati 

administrativne kapacitete Ustanove odnosno povećati broj zaposlenika i suradnika. 

Poglavito se jačanje kapaciteta mora osjetiti u Stručnoj službi i Službi nadzora Ustanove jer 

danas sa zaposlenim jednim biologom i dva nadzornika, Ustanova nije u mogućnosti 

pokrenuti dovoljan broj znanstvenih istraživanja te vršiti kontinuirani nadzor nad prirodnom 

baštinom Primorsko-goranske županije. 

152

12. Popis tablica i slika 

Popis tablica: 

Tablica 1: 

Tablica 2: 

Tablica 3: 

Tablica 4: 

Tablica 5: 

Tablica 6: 

Tablica 7: 

Tablica 8: 

Tablica 9: 

Tablica 9: 

Udio površina regionalnih cjelina Županije u odnosu na teritorij Republike 

Hrvatske 

Krajolici Primorsko-goranske županije 

Pregled najznačajnijih tipova šuma u Primorsko-goranskoj županiji i njihovih 

najčešćih "ekoloških“ problema 

Vrijednosti flore i faune Primorsko-goranske županije 

Zaštićene i strogo zaštićene biljne, gljivlje i životinjske svojte u Primorskogoranskoj 

županiji 

Biljke, životinje i gljive na području Primorsko-goranske županije prema 

kategoriji ugroženosti 

Popis, kategorija, površina, godina proglašenja i položaj zaštićenih dijelova 

prirode u Primorsko-goranskoj županiji 

Područja Primorsko-goranske županije predložena za zaštitu sukladno 

Prostornom planu Primorsko-goranske županije (SN 4/00) 

Broj čopora, jedinki u čoporima i općeniti trend populacije vukova u 

županijama 

Popis udruga koje se bave zaštitom prirode na području Primorsko-goranske 

županije 

Popis slika: 

Slika 1: 

Slika 2: 

Slika 3: 

Slika 4: 

Slika 5: 

Slika 6: 

Slika 7: 

Obuhvat Nacionalne ekološke mreže u Republici Hrvatskoj 

Položaj Primorsko-goranske županije 

Zaštićeni dijelovi prirode na području Primorsko-goranske županije 

- kartografski prikaz 

Obuhvat područja uvrštenih u Nacionalnu ekološku mrežu u 


Prikaz kriterija za odabir područja koja su uvrštena u Nacionalnu 

ekološku mrežu (NEM) 

Procijenjeni vučji čopori s prikazom broja jedinki 

Rasprostranjenost medvjeda u Hrvatskoj 

153

13. Korisne adrese institucija u sustavu zaštite prirode u Primorsko-goranskoj županiji 

MINISTARSTVO KULTURE 

Uprava za zaštitu prirode 

Runjaninova 2 

10000 Zagreb 

Telefon: 01-4866-102 

www.min-kulture.hr 

Uprava za inspekcijske poslove zaštite prirode 

Runjaninova 2 

10000 Zagreb 

Telefon: 01-4866-192 

www.min-kulture.hr 

Inspektorica zaštite prirode u Primorsko-goranskoj županiji: 

mr.sc. Ivanka Jelenić 

Telefon: 051-311-302 

DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE 

Trg Mažuranića 5 

10000 Zagreb 

Telefon: 01-5502-900 

www.dzzp.hr 

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA 

Adamićeva 10 

51000 Rijeka 

Telefon: 051-351-600 

www.pgz.hr 

Nadležni upravni odjel za poslove zaštite prirode u Primorsko-goranskoj županiji: 

Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša 

Riva 10 

51000 Rijeka 

Telefon: 051-351-200 

www.pgz.hr 

Ustanove nadležne za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode u Primorskogoranskoj 

županiji: 

JAVNA USTANOVA PRIRODA 

Grivica 4 

51000 Rijeka 

Telefon: 051-352-400 

www.ju-priroda.hr 

JAVNA USTANOVA NACIONALNI PARK RISNJAK 

Bela Vodica 48 

51317 Crni Lug 

Telefon: 051-836-133 

www.risnjak.hr 

154

JAVNA USTANOVA PARK PRIRODE UČKA 

Liganj 42 

51415 Lovran 

Telefon: 051-293-753 

www.pp-učka.hr 

Ostale županijske ustanove: 

JAVNA USTANOVA ZAVOD ZA PROSTORNO UREĐENJE PRIMORSKO-GORANSKE 

ŽUPANIJE 

Splitska 2 

51000 Rijeka 

Telefon: 051-351-772 

www.zavod.pgz.hr 

PRIRODOSLOVNI MUZEJ RIJEKA 

Lorenzov prilaz 1 

51000 Rijeka 

Telefon: 051-553-669 

www.prirodoslovni.com 

155

14. Izvori podataka 

Adamović, Lujo (1913): Fuehrer durch die Natur der noerdlichen Adria, mit besonderer Beruecksichtigung von 

Abbazia, A. Hartleben'sVerlag. Wien. 

Arko-Pijevac, Milvana et al. (ed.) (1998): Prirodoslovna istraživanja riječkog područja. Prirodoslovna biblioteka 1. 

Prirodoslovni muzej Rijeka. Rijeka. 

Badovinac, Zvonimir et al. (bez oznake godine): Prirodne znamenitosti Hrvatske. Školska knjiga. Zagreb. 

Barčić, Berard (1996): Flora i vegetacija otočića Košljuna (drugo dopunjeno izdanje) Punat. Franjevački samostan 

na Košljunu. Košljun. 

Battelli Claudio i Arko-Pijevac, Milvana (2003): Structure and seasonal variations of a subtidal turf-dominated 

assemblage of the Oštro Cape (Rijeka Bay, Northern Adriatic Sea). EMBS 38, Aveiro Threats p173. 

Baučić, Ivo (1960): Sparožna i Crljenčina pećina. Geografsko društvo Hrvatske, Speleološka sekcija (elaborat). 

Zagreb. pp 27. 

Benac, Čedomir (1996): Morfološka evolucija Riječkog zaljeva: utjecaj klimatskih i glacioeustatičkih promjena. 

Acta Geographica Croatica. Vol. 31: 96-84. 

Bertović, Stjepan (1986): Podneblje M.Z. Ravna Gora. Monografija Ravna Gora. Općina Ravna Gora (rukopis 

priređen za tisak). 

Bertović, Stjepan (1991): Glavna obilježja visokogorskog bioklimata u okolišu klimatološke postaje NPŠO-a 

Zalesina (Gorski kotar – Hrvatska).Glas. šum. Pokuse 27: 197-225. 

Bertović, Stjepan et al. (1997): Priroda i parkovni objekti u općini Rijeka. Šumarski list br. 3-4, CXXI, str. 133-160. 

Blondel, Jacques i Aronson, James (1999): Biology and Wildlife of the Mediterranean Region. Oxford university 

press. Oxford. 

Bognar, Andrija i Prugovečki, Ivnačica (1997): Glaciation Traces in the Area of the Risnjak Mountain Massif. Geol. 

Croat. 50/2: 269-278. 

Borzan, Želimir (2001): Imenik drveća i grmlja – latinski, hrvatski, engleski, njemački, sa sinonimima. Hrvatske 

šume p. o. Zagreb. 

Božičević, Srećko et al. (1981): Prirodne znamenitosti i zaštita prirode. U: Gorski kotar (ur. Tomac, I.). Fond knjige 

„Gorski kotar“. Delnice, str. 432-446. 

Božičević, Srećko (1992 a): Fenomen krš. Školska knjiga. Zagreb. 

Božičević, Srećko (1992): Zagađenost podzemnih jamskih i spiljskih prostora u okolici Rijeke. Žubor – glasilo 

Hrvatskog društva za zaštitu voda i mora. God. I. br. 3: 50-52. 

Božičević, Srećko et al. (1993): Nacionalni park Risnjak. Javno poduzeće NP Risnjak i JIVTOUR. Zagreb. 

Božić, Vlado (2000): Špilje zanimljive za posjetitelje. Ekološki glasnik VIII/6: 44-47. 

Bradanović, Marijan (2002): Nepoznati Omišalj – katalog zbirke Lapidarij, pregled povijesti i kulturno-povijesni 

vodič gradića i okolice. Općina Omišalj. Omišalj. pp 52. 

Bralić, Ivo (1990): Nacionalni parkovi Hrvatske. Školska knjiga i Republički zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske. 

Zagreb. 

Crikvenčić, Ivo et al. (1975): Geografija SR Hrvatske, Knjiga 4. Gorska Hrvatska i Knjiga 5. Sjeverno Hrvatsko 

primorje. Školska knjiga. Zagreb. 

Čaplar, Alan (2001): Dinarska Hrvatska – planinarsko-izletnički vodič. VBZ. Zagreb. 

Črnjar, Mladen, Šverko, Miro (1998): Metodološke osnove ekoloških šteta od turizma. U: Hotelska kuća 98: 691- 

708. 

Domac, Radovan (1955): Opatija: parkovi i šetališta, Hrvatska seljačka tiskara, Zagreb. 

156

Domac, Radovan (1994): Flora Hrvatske – priručnik za određivanje bilja. Manualia Universitatis Studiorum 

Zagrabiensis i Školska knjiga. Zagreb. 

Đeldum, Mira (1996): Parkovi Opatije, Zbornik radova Prvoga hrvatskoga seminara perivojne kulture (ur. E. 

Werft), «Horting Siscia»: 6-13, Sisak. 

Ellmauer, Thomas i Suske, Wolfgang (bez naznake godine): NATURA 2000 i monitoring. Državni zavod za zaštitu 

prirode. Zagreb. 

Filipčić, A. (1999): Klimatska regionalizacija Hrvatske po Koppenu za razdoblje 1961.-1990. Zbornik 2. hrvatskoga 

geografskog kongresa: 93-98. 

Frković, Alojzije (ed.) (1994): Zbornik radova 40 godina Nacionalnog parka “Risnjak” (1953. – 1993.). Javno 

poduzeće Uprava Nacionalnog parka “Risnjak”. Crni Lug. 

Frković, Alojzije (2002): Starom Lujzijanom dnom Lokvarskog jezera. Priroda 4/92(877): 20-23. 

Frlan, Vjekoslav (2002): Tri šetnice u Lozi i Lužini. Glas kastavski – glasilo Grada Kastva br. 32: 56-57. 

Garašić, Mladen (1992): Hematit iz klastičnih taložina spilje Vrelo, njegova geneza i tektonsko-strukturni odnos 

prema bližim speleološkim objektima (Gorski kotar). Spelaeologia Croatica 3: 27-31. 

Grgurić, Mladen et al. (1996): Parkovna baština Rijeke. Izložba Muzeja Grada Rijeke. Rijeka. 

Gržančić, Želimir i Randić, Marko (ur.) (2002): Kako štititi prirodu u Primorsko-goranskoj županiji – kratki vodič 

kroz propise i vrste. Primorsko-goranska županija i Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje. 

Rijeka. 

Gržančić, Želimir, Randić, Marko, Jalžić, Branko (2001): Dvije puntarske špilje. Bilten Primorsko-goranske 

županije 20: 33-36. 

Gržančić, Želimir: Sustav zaštićenih područja u Primorsko-goranskoj županiji – pravna analiza, Javna ustanova 

Nacionalni park Risnjak, Crni Lug, 2008. 

Gržančić, Želimir: Sustav zaštićenih područja u Primorsko-goranskoj županiji – finalno izvješće, Javna ustanova 

Nacionalni park Risnjak, Crni Lug, 2008. 

Gržančić, Želimir: Sustav zaštićenih područja u Primorsko-goranskoj županiji – smjernice za upravljanje, Javna 

ustanova Nacionalni park Risnjak, Crni Lug, 2008. 

Haračić, Ambroz (1905): Ĺ isola di Lussin, il suo clima e la sua vegetazione. Editrice la direzione dell’ I.R. Scuola 

Nautica. Lussinpicolo. VII+290. 

Hirc, Dragutin (1891): Hrvatsko primorje – slike, opisi i putopisi. Lavoslav Hartman. Zagreb. (pretisak 1993, 

Tiskara Rijeka). 

Hirc, Dragutin (1898): Gorski kotar. Lavoslav Hartman. Zagreb. (pretisak 1993, Tiskara Rijeka). 

Hirc, Dragutin (1905): Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb. 

Horvat, Ivo (1953 a): Obrazloženje prijedloga za proglašenje Risnjaka narodnim parkom. glas. biol. sekc. 

Hrvatskog prirod. društva 4/6: 209-211. 

Horvat, Ivo (1953 b): Vegetacija ponikava. Geografski glasnik XIV-XV. Zagreb. 

Horvat, Ivo (1956): Zanimljiv nalaz samonikle borove šume pod Obručem. Biol. glasnik 9:43-50. 

Horvat, Ivo (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske, Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 30., Zagreb. 

Horvatić, Berislav (2000): Mrgari – rožice od gromače. Krčki kalendar 2000. Glosa, d.o.o. Krk. 

Horvatić, Stjepan (1963): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog 

primorja. Prir. istraž. Jugosl. akad. 33, Acta Biol. 44. 

Ilijanić, Ljudevit (1978): Eriophorum gracile Koch, neue fuer Kroatien., Acta Bot. Croat. 37 : 203-205. 

Ilijanić, Ljudevit (1987 a): Eriophorum gracile Koch, Neu fur Kroatien. Acta Bot. Croat. 37:203-205. 

157

Ilijanić, Ljudevit (1987 b): Vegetacijske i biljnogeografske značajke otoka Raba. Rapski zbornik, str. 83-97. 

Zagreb. 

Ilijanić, Ljudevit (1995/96): Biljni pokrov Hrvatske (flora i vegetacija). U knjizi: Prirodna baština Hrvatske. Buvina 

d.o.o. Zagreb. 

Ilijanić, Ljudevit i Topić, Jasenka (2002): Eriophorum vaginatum L. (Cyperaceae), new and critically endangered 

plant species in Croatia. Razprave IV. Razreda SAZU 43 (3), 183-191. 

Ivančević, Vice (1994): Šumica hrasta crnike na Glavotoku na otoku Krku – posebni botanički rezervat šumske 

vegetacije. V. kongres biologa Hrvatske, Pula 3.-7. 10. 1994. (zbornik sažetaka), str. 378-279. 

Joosten, H. i Clarke, D. (2002). Wise use of mires and peatlands. International Mire Conservation Group and 

International Peat Society 

Justić, Dubravko et al.(1990): Biološko-ekološke značajke otoka Krka. Idejni nacrt prostornog aspekta zaštite i 

korištenja okoliša (elaborat). Zagreb. 

Karlogan Todorović, Sonja ur. (2007): Seminar u Varaždinu. Poljoprivreda: ključ za očuvanje biološke i 

krajobrazne raznolikosti. Ecologica 14. 

Kamenarović, Marinka (1970): Nacionalni park Risnjak: vodič. Zagreb. 

Kantura, Željko (1991): Kolovratske stijene. Hrvatski planinar 83:242. 

Kiš, Dragutin (1998): Hrvatski perivoji i vrtovi, Algoritam, Zagreb. 

Kremer, D.; Randić, M.; Kosalec, I.; Karlović, K. (2008): New localities of Berberis croatica Horvat in Croatia. Acta 

Bot. Croat. 67: 237-244. 

Kusak, Josip i Huber, Đuro, Studija za razvoj metoda monitoringa velikih zvijeri u Natura 2000 područjima, 

Veterinarski fakultet, Zagreb, 2009. 

Lukač, Gordan. (1990): Jezero i Ponikve – dva jedinstvena močvarna staništa ptica na otoku Krku. Ekološki 

glasnik 9-10: 57-59. 

Majić Skrbinšek, Aleksandra i Gašparac Miljenko (bez oznake godine): NATURA 2000 i velike zvijeri u gorskom 

kotaru. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. 

Malez, Mirko (1974): Paleolitsko nalazište Lopar na otoku Rabu. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 23(5- 

6): 98-103. 

Matijević, Marica et al. (1999): A new locality of the species Degenia velebitica (Degen) Hayek (Brassicaceae) in 

Croatia. Nat. Croat. vol. 8(2): 147-154. 

Mavrović, Nnadir (ed.) (1994): Cres i Lošinj: šetnja po otocima, otočićima i hridima. Zagreb. 

Modrić, Željka i Topić, Jasenka (2005): Primorski botanički vrt: dio flore riječkog područja. Prirodoslovni muzej 

Rijeka (Prirodoslovna biblioteka 11). Rijeka. 

Nikolić, Toni, Topić, Jasenka eds. (2005) : Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Red Data Book of Vascular 

Flora of Croatia, Knjiga, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb 

Pelcer, Zvonimir (1990): Šumska vegetacija riječke flišne udoline. Glas. šum. pokuse 26: 215-225. 

Plenković-Moraj, A. i dr. (1998): Sastav planktonske zajednice u akumulaciji Ponikve na otoku Krku. 

Prirodoslovna istraživanja riječkog područja, Prirodoslovna biblioteka 1, Prirodoslovni muzej Rijeka, str. 545-551. 

Poljak, Josip (1950): Nova pećina kraj Fužina u Gorskom kotaru. Proroda XXXVII/8: 281-285. 

Poljak, Željko (1967): Učka i istarske planine (s panoramom Učke i četverobojnom geografskom kartom u 

prilogu). Vodič Planinarskog saveza Hrvatske – broj 7. Zagreb. 

Poljak, Željko (1986): Planine Hrvatske, planinarsko-turistički vodič. Planinarski savez Hrvatske. Zagreb. 

Pretner, Egon (1973): Koleopterološka fauna pećina i jama Hrvatske. Krš Jugoslavije JAZU 8/6: 101-239. 

158

Prostorni plan Primorsko-goranske županije – Knjiga 1, Zavod za razvoj, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, 

Rijeka, 2000. 

Radek Vesna i Sušić Goran: Priča o bjeloglavim supovima otoka Cresa, Eko centar Caput Insulae Beli, Rijeka, 

2006. 

Radek Vesna i Sušić Goran.: Caput Insulae Beli, Prvih petnaest, Eko centar Caput Insulae Beli, 2008. 

Radović, Jasminka (ed.) (2000): An overview of the state of biological and landscape diversity of Croatia with the 

protection strategy and action plans. 158 pp. MEPPP, Zagreb. 

Radović, Dragan, Kralj, Jelena, Tutiš, Vesna, Radović, Jasminka, Topić, Ramona (2005): Nacionalna ekološka 

mreža – važna područja za ptice u Hrvatskoj. 

Randić, Andrija et al. (1996): Plan gospodarenja okolišem Cresko-lošinjskog otočja. Državna uprava za zaštitu 

okoliša – Odjel za Jadran. Rijeka. 

Randić, Marko (1990): Biljni svijet na dolomitnim padinama doline Borovice iznad Grobničkog polja. Priroda. God. 

80. br. 2(765): 34-37. 

Randić, Marko (2007): Vegetacijske sukcesije travnjaka na području Primorsko-goranske županije. Magistarski 

rad (manuscr.) Sveučilište u Zagrebu. Zagreb. 

Rauš, Đuro (ur.) (1992): Šume u Hrvatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i „Hrvatske šume“. Zagreb. 

Roth, Petr, Venn, Orlando (bez naznake godine): NATURA 2000 i ocjena prihvatljivosti zahvata za prirodu u 

Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. 

Rydin, H. i Jeglum, J. (2006). The Biology of Peatlands. University Press, Oxford. 

Rossi, Ljudevit (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. istraž. Jugoslav. Akad. 17: 1-368. 

Rucner, Dragutin (1957): The birds of the island Krk. Larus 9-10: 71-124. 

Rucner, Dragutin (1998): Ptice hrvatske obale Jadrana. Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb. 

Rukavina, Miroslav (1999): Zaštita prirodnih plaža na Krku. Okoliš IX/93: 20. 

Rukavina, Miroslav (2000): Hrast prnar ili oštrikar. Okoliš X/97: 16-17. 

Sijerković, Milan (2001): U carstvu mraza. Novi list od 12. siječnja 2001. str 61. 

Sila, Zdenko (1987): Pejzaži i vegetacija Lovranštine. Liburnijske teme, knjiga 6 Lovran. Katedra čakavskog 

sabora Opatija i Turističko društvo Lovran. Opatija, str. 33-45. 

Sila, Zdenko (1997): Vrtno-arhitektonska i floristička obrada gradskih parkova. Parkovno nasljeđe Rijeke. 

Dvadeset peta godišnjica organizacije vrtlarskog udruženog rada „Parkovi i nasadi“ u Rijeci. OUR „Parkovi i 

nasadi“ Rijeka i „Hortikultura“ Split. Rijeka, str. 43-52. 

Stražičić, Nikola (1975): Cresko-lošinjska otočna skupina. Otočki ljetopis Cres-Lošinj 2. Mali Lošinj. 

Sundseth, Kerstin (bez naznake godine): NATURA 2000 i poljoprivreda u Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu 


Sundseth, Kerstin (bez naznake godine): Upravljanje područjima NATURA 2000. Državni zavod za zaštitu 


Suske, Wolfgang (bez naznake godine): PHARE projekt: NATURA 2000 u Hrvatskoj – Rezultati i sljedeći koraci. 

Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. 

Sušić, Goran /voditelj projekta/ et al. 1996: Kopnena i slatkovodna fauna Županije primorsko-goranske, Prostorni 

plan Županije primorsko-goranske, Separat A5/1, Zavod za razvoj, prostorno planiranje i zaštitu čovjekova okoliša 

u Rijeci, Rijeka (elaborat). 

Sušić Goran, Fackelmann Christian, Radek Vesna, Ključanin Slaven; Prijedlog važnih lokaliteta za ptice na 

području otoka Cresa, Eko Centar Caput Insulae Beli, siječanj 2009. 

Sušić, Goran i Radek, Vesna: Bioraznolikost kroz lokve s otoka Cresa, Eko centar Caput Insulae Beli, 2007. 

159

Šegulja, Nedjeljka, Lovašen-Eberhardt, Željka, Hršak, Vladimir i Lukač, Gordan (1994): Prikaz stanja istraženosti 

flore u Nacionalnom parku „Risnjak“. U: Zbornik radova 40 godina Nacionalnog parka “Risnjak” (1953. – 1993.), 

(ur. Frković, Alojzije), Javno poduzeće Uprava Nacionalnog parka “Risnjak”. Crni Lug, str. 71-77. 

Šolić, Petar (2000): Divovski hrastovi u Šotoventu. Krčki kalendar 2000. Glosa, d.o.o. Krk. 

Španjol, Željko (1990): Šume otoka Raba. ekološki glasnik 9-10: 64-67. 

Španjol, Željko (1995): Prirodna obilježja Raba. Rab – Zagreb. pp 440. 

Štrbenac, Ana, Huber, Đuro, Kusak Josip, Oković, Patricija, Sindičić, Magda, Jeremić, Jasna, Frković, Alojzije, 

Gomerčić, Tomislav (2008): Bilten: Očuvanje velikih zvijeri u Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitiu prirode. Zagreb. 

Štrbenac, Ana, Huber, Đuro, Kusak Josip (brošura bez naznake godine): Vukovi u Hrvatskoj – simbol očuvane 

prirode. Life projekt „Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj“ Državni zavod za zaštitu prirode. 

Šugar, Ivan (1971): Učka – novo nalazište runolista. Acta Bot. Croat. 30: 153-156. 

Šugar, Ivan (1990): Botanički leksikon: latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski. JAZU i Globus, nakladni zavod. 

Zagreb. 

Šugar, Ivan (1992): Runolist nad morem. Jurina i Franina – časopis za istarsko domaćinstvo. Svezak 51: 48-53. 

Šugar, Ivan ed. (1994): Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske., Knjiga, Ministarstvo graditeljstva i zaštite 

okoliša, Zavod za zaštitu prirode., Zagreb 

Šugar, Ivan, Trinajstić, Ivo (1970): Daphne laureola (lovorolisni likovac) u biljnom pokrovu Istre. Acta Bot. Croat. 

29: 225-232. 

Topić, Jasenka i Ilijanić, Ljudevit (1984): Calla palustris L. (Araceae) in Croatia. Acta bot. Croat. 48: 189-193. 

Topić, Jasenka i Ilijanić, Ljudevit (2001): Carex pulicaris (Cyperaceae), a new species in Craotian flora. Nat. 

Croat. vol. 10(4): 423-426. 

Trinajstić Ivo (1965): Vegetacija otoka Krka. Disertacija (mnscr.) Sveučilište u Zagrebu. Zagreb. 

Trinajstić, Ivo (1973): Prilog poznavanju cretne vegetacije Gorskoga kotara u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 32: 187- 

195. 

Trinajstić, Ivo (1990): Osobitosti biljnog svijeta kvarnerskog otočja. Ekološki glasnik 9-10. Zagreb. 

Trinajstić, Ivo (1999): Crtice iz krčke flore. Krčki kalendar 1999. Glosa, d.o.o. Krk. 

Turk, Hrvoje (1989): Otok Rab – uvjeti i rezultati turističke valorizacije. Rab. 

Turk, Hrvoje (1994): Geomorfološke osobitosti Lopara na Rabu. Geografski horizont. God. XL. br. 1. 

Vahtar-Jurković, Koraljka (2002): Opatija – urbanistički razvoj i perivojno naslijeđe, magistarski rad, Arhitektonski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, mentor: prof. dr. sc. Mladen Obad-Šćitaroci, dipl. ing. arh. 

Vahtar-Jurković, Koraljka et al. (2005). Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije. Županijski zavod 

za održivi razvoj i prostorno planiranje, Rijeka. 

Wallnöfer, Bruno (2008): On the alleged presence of Carex pulicaris (Cyperaceae) in Croatia. Acta Bot. Croat. 

67(2): 245-246. 

(1961): Zaštita prirode u Hrvatskoj. Zavod za zaštitu prirode. Zagreb. 

(1977): Dvadeset peta godišnjica organizacije vrtlarskog udruženog rada „Parkovi i nasadi“ u Rijeci. OUR 

„Parkovi i nasadi“ Rijka i „Hortikultura“ Split. Rijeka. 

(1987): Rapski zbornik. JAZU i Skupština Općine Rab. 

(1992): Biologija Cresa i Lošinja. Otočki ljetopis Cres-Lošinj 8. Fond za kulturu Cres-Lošinj, Katedra Čakavskog 

sabora Cres-Lošinj. Mali Lošinj-Rijeka. 

Skupina autora (1995/96): Prirodna baština Hrvatske. Buvina d.o.o. Zagreb. 

160

(1997): Vodič opatijskim parkovima – Park Angiolina i Parka sv. Jakova, Grad Opatija i Turistička zajednica Grada 

Opatije, Opatija. 

(1999) Vodič kroz lovišta. Primorsko-goranska županija. Rijeka. 

(2005) Glavni plan razvoja turizma. Rijeka. 

(2009) Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2009. godini, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb. 

(2008) Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo regionalnog razvoja, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za lovstvo i Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode, Zagreb. 

Zakon o zaštiti prirode, Narodne novine br. 70/05 i 139/08, Zagreb. 

Uredba o proglašenju ekološke mreže, Narodne novine br. 109/07, Zagreb. 

Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu, Narodne novine br. 118/09, Zagreb. 

161

IzvjeÅ¡Äe o stanju prirode 2005. - Priroda

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

IzvjeÅ¡Äe o stanju prirode 2005. - Priroda