zbornik - Ljetna škola HFD-a

Ono što je zanimljivo u tim relacijama jest da ako iz njih eliminiramo brzinu v 0 ,
dobivamo jednadžbu parabole:
2E
m B d
2
y =
2 2
(16)
( e )
Prema tome, uski snop elektrona različitih (ali paralelnih) brzina iscrtat će na zaslonu
jedinstvenu parabolu u YZ ravnini (tj. jedan njezin krak), određenu samo električnim i
magnetskim poljem. Mjerenjem parametara te parabole može se odrediti omjer e/m
elektrona ili neke druge čestice. Prednost ove metode je to što se ne zahtijeva da svi
elektroni imaju istu brzinu, što je ponekad teško osigurati. Štoviše, dobro je da su
brzine različite kako bi dobili što više točaka parabole (16).
U našem ćemo eksperimentu za određivanje omjera e/m ipak koristit jednostavniju
konfiguraciju polja E i B. Mi si to možemo priuštiti jer ne moramo dokazivati sve one
činjenice koje je morao dokazati Thomson ili njegovi suvremenici – mi znamo da se
radi o snopu elektrona. Naša je eksperimentalna aparatura shematski prikazana na
Slici 5.: ona se sastoji od elektronskog topa – užarene katode iz koje izlijeću elektroni,
anodnog sustava koji služi za dobivanje monoenergetskog paralelnog snopa elektrona
z
Slika 5. Shematski prikaz eksperimentalne aprature za mjerenje
omjera e/m elektrona.
i mjernih oznaka koje su postavljene tako da omogućuju jednostavno određivanje
položaja snopa elektrona, tj. polumjer putanje R. Također, imamo i Helmholtzovu
zavojnicu kroz koju puštamo struju i koja stvara homogeno magnetsko polje (Slika
6.).
Pomoću izabranog ubrzavajućeg anodnog napona U dobivamo snop elektrona
određene brzine: