Inženjerska geologija I dio

Wegener je pretpostavio da je taj kontinent davno činio dio velike jedinstvene kontinentalne mase na južnoj hemisferi, koji se
odvojio prije oko 40 milijuna godina. Tako udaljavajući se kao izolirani kontinent pogodovao je razvoju karakteristčne faune te
su nastale jedinstvene životinje koje vidimo danas.
Staništa izumrlih životinja. Wegener je također istražio fosilne ostatke rijetkih izumrlih oblika života (sl. 1.3.3.3). Fosilni ostaci
Mesosaurusa, malog gmaza koji je živio prije 240 milijuna godina, pronađeni su samo u Brazilu i Južnoj Africi između kojih se
danas nalazi 5000 km širok južni dio Atlantskog oceana.
Slika 1.3.3.1. Rani prikazi podudaranja kontinentalnih granica Južne Amerike i Afrike koje je prvi zamijetio Sir Francis Bacon 1620.
Francuski naturalist Antonio Snider-Pelligrini skicirao je taj prikaz 1858. za svoj rad La Création et ses Mystères Dévoiles u kojem
navodi da biblijska priča o potopu Noine Arke bila odgovorna za pomicanje kontinenata.
Slika 1.3.3.2. Rekonstrukcija zamišljenog superkontinenta Pangee s današnjim granicama i imenima kontinenata za lakšu
usporedbu. Takva konfiguracija datira iz vremena otprilike prije 225 milijuna godina.
Slika 1.3.3.3. Rasprostranjenost Mesosaurusa i Lystrosaurusa kad su kontinenti južne hemisfere bili spojeni kao dio Pangee. Fosilni
ostaci tih gmazova datiraju iz razdoblja Perma (Mesosaurus) i Trijasa (Lysrtosaurus) (prije oko 260 do 230 milijuna godina).
Lystrosaurus, gmaz veličine ovce, živio je na području koje danas čine Antarktika, Afrika, Madagaskar i Indija. Ni jedna od
spomenutih vrsta nisu bili plivači na duge relacije, nego su jednostavno prelazili do točaka gdje ih nalazimo danas. To je bilo, dakako,
mnogo ranije nego što su se kopnene mase razdvojile i stvorile korito za Indijski i Atlantski ocean. Sve tri slike preuzete su iz
Chernicoff & Whitney (2007).
30