Vodic – ver 04a – public - Bošnjački Islamski Centar Hamilton

Na Bošnjačkom saboru 1993. godine, kada smo vratili svoje narodno ime Bošnjak, Alija Isaković je kazao "...termin
Musliman predstavlja samo jednu prolaznu političku igru bivšeg režima", a mi trebamo znati i prisjetiti se da su
mnogi bošnjački prvaci u proteklom stoljeću životima platiti borbu za naše nacionalno ime, te jasno bili protiv
nametnutih nam imena. Bošnjaci danas i Muslimani do septembra 1993. godine su jedan narod koji svoju
egzistenciju i prisutnost već stoljećima baštini u zemlji i državi Bosni, ima svoje vjerovanje, način ophođenja, svoj
jezik i iz njega izvedene forme književnost, filozofije i nauke, svoju umjetničku produkciju, način kulturnog
postojanja među drugim narodima i kulturama. Alija Isaković je na Bošnjačkom saboru 1993. godine naglasio: "Ne
osjećam potrebu da sebi ili Vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika Bosanskog i ime naše
zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju."
Tada je, dr Muhamed Filipović, obraćajući se sabornicima rekao: "Mi Bošnjaci smo onaj dio našeg prvobitnog
bosanskoga naroda koji kontinuira svojstvo narodnoga bića ove zemlje, ostvaruje unutar toga bića povijesni smisao i
sadržaj ove zemlje i nosi njeno povijesno i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao
država i kao povijesni subjekt bila i jeste. To naše svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu i
njegovoj perpetuaciji, ali neće da bude žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se
identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda" 6 .
Nažalost kao i danas – 20 godina od tog historijskog trenutka za Bošnjake, i tada je bilo pitanja kakva je razlika kako
jezička, tako i stvarna, između Bošnjaka i Bosanaca. Možda najbolje, izvanvremenski, tada je odgovor dao sam Alija
Isaković: "Bosanac je svako ko je rođen u Bosni i Hercegovini. Bošnjak je sinonim za ono što je do sada imenovano
riječju Musliman. Jezik je živa materija, te je vremenom došlo do ove terminološke diferencijacije. Razumije se da smo u
prošlosti svi koji smo živjeli ovdje bili Bošnjani, i Bosanci i Bošnjaci. Ovo razlučivanje rezultat je nacionalnih
opredjeljenja u drugoj polovini XIX vijeka, kada su se bosanskohercegovački pravoslavci iskazali kao Srbi, a katolici
kao Hrvati. Muslimani su ostali Bošnjaci, držeći se svog narodnog imena jer se nisu nacionalno opredjeljivali ni kao
Srbi ni kao Hrvati, mada je bilo i takvih sporadičnih slučajeva. Poslije je došao period potpunog nacionalnog negiranja
s nadom da će se naš narod ipak opredijeliti. Pošto se to nije dogodilo, krajem 60-tih godina uveden je termin Musliman
sa velikim M, kao nacionalna kategorija, što je prvi put primijenjeno u popisu stanovništva 1971. godine. Da je tada
neko predlagao termin Bošnjak smatralo bi se da zastupa tzv. kalajevštinu i bio bi politički deklasiran. Danas, u
slobodi, nema više razloga za bilo kakvu političku mimikriju” 7 .
Nakon stotinu i petnaest godina na Saboru ime Musliman promovisano u ime Bošnjak a u Deklaraciji stoji sljedeće:
"Svjesni povijesnog značenja momenta u kojem se sastajemo, kao i iskušenja koja nas čekaju, odlučni smo da našem
narodu vratimo njegovo povijesno i narodno ime Bošnjak, da se na taj način čvrsto vežemo za našu zemlju Bosnu i
njenu državnopravnu tradiciju, za naš bosanski jezik i sveukupnu duhovnu tradiciju naše povijesti" 8 . Dok Alija Isaković
za samu Deklaraciju navodi: "Mi ovom Deklaracijom o narodnom imenu definitivno skidamo sa dnevnog reda nova
neslaganja, kolebanja i nedoumice. Dalja objašnjenja vlastitog imena bila bi naprosto neozbiljna, da ne kažem neku
drugu riječ. Vlastito nacionalno ime može se objašnjavati samo onome ko ništa ne zna o svojoj prošlosti".
Međutim, kada je predstojeći popis u pitanju, važno je imati na umu trenutno ustavno i zakonsko uređenje države.
Naredna slika pokazuje dio originalnog teksta iz preambule Dejtonskog Ustava Bosne i Hercegovine koja definiše da
su; "Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno sa Ostalima), i građanima Bosne i Hercegovine utvrđuju
Ustav Bosne i Hercegovine kako slijedi":
U svim dosadašnjim popisima i post-popisnoj primjeni nacionalni balans između Bošnjaka/Srba/Hrvata bio je više
načelne i metodološke prirode. Međutim, od rata na ovamo, a posebno od 1999. godine nadalje, svi pozitivni propisi u
Bosni i Hercegovini sadržavaju odrednicu "... u skladu sa posljednjim popisom..." koja se odnosi na broj i strukturu
6
Iz transkripta Sabora
7
"Alija Isaković - Djelo univerzalnog duha", Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, 2005.
8
"Bošnjaci nakon socijalizma", Šačir Filandra, BKZ "Preporod", 2012.
17