Vodic – ver 04a – public - Bošnjački Islamski Centar Hamilton

Slučajno ili ne, ali trenutna Popisnica za lica (prethodna slika, formulacija pitanja 24.) kada je u pitanju nacionalno
opredjeljenje ponovo vraća "etno/nacionalnu" kontekstualizaciju sličnu onoj iz 1961. godine kada je manipulacija
imenom i sličnom post-popisnom analizom rezultirala najnižom zvaničnom evidencijom o nacionalnom
izjašnjavanju Bošnjaka sa svega 25% "Muslimana". Ovo je do danas najniža statistička i popisna tačka "Bošnjaka" u
historiji Bosne i Hercegovine.
Na kraju, neovisno od situacije unutar statističkih institucija i trenutnog metodološkog objedinjavanja podataka
nakon popisa, izuzetno je važno kroz direktni rad na terenu objasniti našem narodu posljedice korištenja našeg
prethodnog imena "Musliman", te sve štetne posljedice kreiranja "sopstvenih modaliteta" izjašnjavanja
kombinacijom različitih odgovora. Svi odgovori izuzev našeg narodnog imena, bit će zabilježeni na otvorenu liniju
te u konačnici, u skladu sa postavkama u trenutku pisanja ovog dokumenta, biti upisani/zbrojeni kao "Ostali". Stoga
je na predstojećem popisu, kada je u pitanju ime našeg naroda, naš "nacionalni/etnički identitet", neophodno biti
jasan i odlučan, i reći – kako to lijepo zbori naš akademik A. Sidran;
"....prastari Europski narod, prelijepoga imena BOŠNJAK..."
Nakon pitanja o nacionalnom/etničkom izjašnjavanju naših građana dolazi pitanje "vjeroispovijesti". I pored jasnog
utemeljenja da se kod ovog pitanja misli na "vjerske kulturne vrijednosti" koje građanin poštuje, naknadno je
izvršeno dodavanje opcije za "ateiste" i "agnostike" što su čisto teističke kategorije (moneteizam, politeizam,
mizoteizam, panteizam, deizam, ateizam, te agnostik). Važno je naglasiti da se ovo pitanje ne odnosi na oblik i
stepen pojedinačnog vjerovanja, već prvenstveno na koje kulturne vrijednosti građanin baštini.
U tom kontekstu, odgovor "ISLAMSKA" prvenstveno se odnosi na Islamske kulturne vrijednosti a ne da li je neko
redovan posjetilac džamija, te da li ili ne – ili koliko je – neko vjernik. Kulturne vrijednosti određene religije
predstavljaju set normi koje pojedinac uvažava i respektuju, i to se ne mora nužno odnositi na njegovu posvećenost
različitim oblicima vjerske prakse, te formalnim oblicima prakticiranje vjere.
U kontekstu ovog seta pitanja je i pitanje "maternjeg jezika" gdje je važno naglasiti da pored jasno definisane
ustavne važnosti, odabir i očuvanje imena našeg jezika ima neizmjernu suštinsku važnost. Pod
pokroviteljstvom Bošnjačke zajednice kulture "Preporod", 2002. godine potpisana je POVELJA o Bosanskom jeziku.
Potpisnici Povelje, njih 60, tada su pozvali političke predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike i sve
sudionike javne riječi, a naročito prosvjetne radnike na svim razinama obrazovanja, da podrže te u praksi zastupaju
i provode načela iznesena u samoj Povelji. Upravo radi važnosti ovog pitanja u narednim alinejama prenosimo
cjeloviti sadržaj potpisane Povelje:
1. Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim.
2. Korištenjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može pratiti
od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrđen u upravno-pravnim spisima,
narodnim govorima, bošnjačkoj usmenoj i pisanoj književnosti te u različitoj literaturi na slavenskim i
drugim jezicima.
3. Bez obzira na slična ili različita mišljenja o zajedničkom i posebnom u standardnim jezicima nastalim na
temelju srednjojužnoslavenskog dijasistema – a koji čini glavninu južnoslavenske jezičke zajednice –
smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova riječ o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati
hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim.
4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u političke svrhe – kojih je u pojedinim razdobljima prošlosti Bosne
bilo, uporedo s manipulacijama imenom bošnjačkog naroda – kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom
značenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost korišćenja ovog naziva kod Bošnjaka u narodnosnom smislu.
5. Istrajavajući na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i šire ne
ugrožavaju ničija prava niti prisvajaju nešto sto im ne pripada. U tom smislu, korišćenje naziva bosanski
jezik ne uključuje nikakvu težnju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine.
6. Pokušaji da se Bošnjacima, umjesto historijski potvrđenoga te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik
nametne bošnjačka nominacija jezika predstavljaju politiziranje koje je posljedica preživjeloga
neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bošnjačke nacionalne samosvojnosti.
19