skripta (PDF)

Uvod u povijest umjetnosti 2
4.3. Manirizam
- nastao je tako što se umjetnički govor velikih umjetnika počeo proučavati, usvajati, i
kada se više nisu obazirali na njegov sadržaj dolazi do manirizma (oponašanja)
- prva slika manirizma je Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli
- Michelangelo je počeo novi stil unoseći zbunjujuće situacije, napetost, dramatičnost i
sl. te dolazi sumnja - to utječe na promjenu stila
- razlikuje se od renesanse zato što izopačuje onu naročitu odmjerenost, ravnotežu
između vjere i razuma, naturalizma i idealizacije, sadržaja i forme
- osobine manirizma su: izazvati zapanjenost kombinacijom raznorodnih oblika,
začuđenost, iznenađenje, traženje tajanstvenosti, enigmatike, kontrasti boja,
dematerijalizacija prostora, neobični predmeti i tematike (labirint zrcala, simboli,
satovi, smrt)
Arhitektura
- Vila Rotonda, Vicenza, Andrea Palladio (1567.-1570.)
- iluzionistički izvedeno, to je jedna igra, čudna zagonetka
- Michelangelo, trg Campidoglio
- prostor se širi - što je do tada bilo neobično
- usporedba manirističkog i antičkog ideala proporcija
- A. Durer - mala glava, dugo tijelo, težnja prema nečem ekspresivnom
Skulptura
- Perzej s glavom Meduze, Benvenuto Cellini
- kanon (1:7)
- postoje dijelovi koji nas trebaju šokirati
- brončane statue
- težnja za vanjskim efektima
- Soljenka za Franju I., Benvenuto Cellini (1539.-1543.)
- ne služi namjeni, pokazuje raskoš
Slikarstvo
- Madona s dugim vratom, Parmigianino (1535.)
- deformacija, cijela pozadina je isto čudna i deformirana
- prostor nije realistički
- Palazzo del Te, Mantova, Giulio Romano (1527.-1534.)
- Iluzionističko slikarstvo
36