P R A Z A NP A P I RSidim. Gledam bilo. U bili papir. Olovka stoji med prstima. Zašto ne možem pisat? Za pisca to je kazna Božja. Ne moć iskazatništa od onog što ti je u duši, na pameti, u čitavom tilu. Tako sam naduvan životom ko balon, ko ovčija buraga kad se ovca naidemlade diteline. Sad ću puknit, a neće lipo polagano, redom, misli da teku u olovku. Sve bi,čitav život, sve znanje, iskustvo, odjedaredda grune i razlije se bez traga. El se to samo meni događa? El to prokletstvo ljudi koji su se latili pripovidat? Zašto pripovidat? Komedivanit, pisat?Mladost,od siline bujanja sokova u njoj, ne čuje, ne vidi da se tušta tog mož bezbolnije odživit, sa više radosti, sa manje udaranjaglavom o zid, sa......Starost misli da je svu mudrost svita skupila, pa joj ne triba ničija pripovitka o životu koju je i sama proživila. Samo bi da dilisavite koji nikom ne tribaju.Ta osićanja, kad piscu opterećuju misli, kad misli da je ono što mora radit, tira ga utroba bez koristi, onda sidi prid papirom. Koprid sudom. Kriv si. Nisi kriv.Čovik koji nije pisac divani u vitar, el ga kogod slušo, el ne, on tira riči iz usta. El, u eter, el u čije uvo.Bili ste, ne jedared, med ljudima di svi pripovodaje u glas. Gledate. Slušal tu kogod koga? Važno je svoje iskazat, a oćel bit toprazan divan,el korist za druge ljude, nije nikom važno.Bili se prazan papir i dalje prid rukom koja steže olovku. Sad će se slomit. Da oči, ko laser, mogu zapalit tačku u koju gledaju,papir bi već davno planijo. Urliče bilina papira, meni piscu, u lice da ne sidim tako traljavo, bezkorisno. Cereći se, nika nakaza izbilog papira, tira me da radim svoj poso. Ja i dalje primišćam klikere po glavi o tom, o ovom. Ko će me ubidit da krenem, nastavimono što imam kazat.Sažaljivam samog sebe, kad pomislim na praznu biblioteku. Biblioteku punu knjiga, a praznu od ljudi. Desetak hiljada stanovnika,a jedva sto članova koji i ne moraju bit svi redovni kad se čita. Kad dođem, a ono bibliotekar sam.Prid kioskom za novine, gledam. Kupuju se „unučići“, cigaretle. Ritko šta za čitanje. U autobusu, gledam, slušam i patim. Punautobus i svi divane. Skoro niko ne čita. Digdi koji što čita, el lista sportske novine. Ovaj je zdravo važan el je kečio loptu, onajpolomio reket. Niki je dobro plivo i sad svi padamo u nesvist zato što je „naš čovik“ pa smo i mi zdravo veliki, ko da smo višetrenirali od njeg. Kaki smo to ljudi, kad većma gledamo neg sami radimo? Ne kažem i to triba. Al ne samo to. El su svi zamrzilipisce zbog oni što svašta obećavaje, al samo svoje džepove pune?Vidi ti šta se događa. Krenilo mi čim pomislim na niku đubrad, što ne nose đubre, već đubre ostave onom svitu što nisu đubrad,oma oće i olovka vrh da polomi od brzine, kojomruka istirava misli na papir. Ko pastu iz tube.Sav bis što se skupio od saznanja sa svi strana, prvo se zaledi u čoviku. Ne mož virovat u toliko isplivanog ljudskog taloga, šljama,koji otima tuđu muku. Onda udari nika para, niki bis koji topi led. Pa bi viko od muke. Kad to prođe pojavi se pisac, pa lipo polaganopočme zapisivat sve ono kako bi tribalo u uređenom društvu radit, za dobrobit svi ljudi. A ne, onako, naopako, kako su gađilkoši udesili. Pomagat bogate, a otimat od sirotinje. Za koji broj godina će, umisto milijarde ljudi, bit gladne dvi milijarde ljudi a„pomagači“ neće znat di metnit naotimano. Nek se nađe za svaki slučaj.Kruva, kruva gospodaru! Kad bude kruva za sve, lakše će bit i pisat. Pisat o lipotama ovog svita.Bili, prazan papir će dotleg crvenit od stida, kad već oni, o koji sam tio lipo pisat, to ne mogu.A mož bit da će bili papir ostat prazan, el će pisci, ko sav normalan svit, lađenjem usta puštat iz sebe, da ne puknu ko balon, savonaj bis koji se skuplja, skuplja.Ivan Bašić Palković,DidanPalić,2009.DAR OD BOGAO P R O Š TAJKonaci su svi pripuni,kroz pustinju proć se mora,misečina nebom blista,a Mariju brigu more –diće dite rodit svoje.U jaslama, na slamicizablistala zvizda sjajna,rodio se Isus mali,rodila se vična tajna.Misečini vitar šapće,glas sa neba, sa visina –Volite i poštivajte,čuvajte mi mojeg sina.Napolju je snig zavijostaze, pute i drveće,ni majstori take zvizdeiskovati nikad neće.Badnje veče svud se slavi.Na Ponoćku pohitajte,slavu Boga veličajte,svoje mile dočekajtei srca jim svoja dajte.Ljubica Vidović SičBolestan sam, a nema mi likamlađan venem kuneći sudbinu,u očima samo tvoja slikabudan gledam ovu crnu tminu.Moj život je bio zdravo kratak,nisam stigo da upoznam svit,osto mi je poslidnji zadatakposlat tebi moj poslidnji cvit.Ovu ružu tebi šaljem draga,iako je nisi zavridila,moje srce još za tobom tragadavno, davno si me napuštila.Još me samo mater obilazii pita me- jel ti bolje sine,niko drugi više ne dolazi,niko više za me i ne brine.Mlad odlazim i nije mi žaošto napuštam ovaj proklet svitjel radosti ja nisam imao.Svenuh mlađan ko jesenjski cvit.Marko Marjanušić20Decembar 2009. -Januar 2010.
RIČI IZ REČNIKA BAČKIH BUNJEVACAđakela m i ž 1. Augm. od đak. 2. 'učenik višeg razreda'. – Onje moj đakela, vel(i)ke škule uči, biće doktor.đengav –a –o 'bolešljiv, slab'. – Od kako je vako rđavo vrime,ja se tako đengavom osićam da bi furtom mogla ležat.Đinđa se ona sa svakim ko mož platit.đorat đoram nesvr. 1. 'bacati jedan predmet sa mesta na drugomesto'. – Zašto oma ne ostaviš na misto tu tašku, već je samođoraš tamo vamo po sobi? 2. 'dovoditi koga u smešnu situaciju'.– Okani se već tog momka, dokleg ćeš ga đorat?đerdan –ana m'ogrlica (od bisera, od dukata, zlatan lančić isl.)'. – Ciliku nikad nisi mogo vidit na sokaku brez đerdana okovrata.đerma ž 'đeram'. – Škripi đerma ko je na bunaru....(nar.).đermac m 'deo đerme (poprečno drvo, učvršćeno gvozdenimklinom u rašlje soje i na jednom kraju opterećeno kamenom ilikomadima gvožđa, radi lakšeg izvlačenja kabla sa vodom)'.đikat –am nesvr. 'naglo rasti'. – Alaj, vaši kuruzi đikaje, koda ji kogod vuče i(z) zemlje.đinđa ž 1. 'nakit'. – Rozika zdravo voli da se đinđama kiti. 2.'nemoralna žena'. – Rastala se Roska s čovikom i postala đinđa.đuga ž 'sud za vodu (grnčarija u raznim, veličinama, sa širimgrlićem. Pije se kroz dršku na kojoj se nalazi mali otvor). Izr. Dotleg~ na bunar iđe dok se ne razbije!Đurđev(o) s 'Đurđevdan (od Đurđeva do Đurđeva, za godinudana, su se sluge zapošljavale kod gazda na imanju)'. – Izr. Akose ne vladaš kako triba, oma će doć tvoje Đurđevo 'biće otpušten'.đuvegija m 'zaručnik, verenik'. – Ako š se udat, đuvegija jetu. 2. 'muž. Suprug (pogrd.)'. – Kako se vlada tvoj đuvegija?(misli na muža zbog nekih bračnih grehova).SKRAĆENICEm muški rodž ženski rodđinđat se đinđam se nesvr. 'provoditi nemoralan život'. –odabro: Mijo MandićU BUNJEVAČKOJ MATICI JE ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGEPESME O MAJCIAutor izbora pesama o majci je Branislav BojićAutor Branislav Bojić je sakupio, kako sam kaže, ogromnu količinu najskupljeg materijala za ovu zajedničku velikukuću o majci sadržanu u knjizi sa naslovom “Pesme o majci”.Autor knjige o sakupljenim pesmama o majci, zahvaljuje se Milovanu Mići Stojadinoviću, čije su pisme ušle u knjigui koji je ne žaleći truda, vrimena i ličnog angažovanja učinio sve da ova knjiga ugleda svitlost dana, a on kao promoteruručuje jedan primerak knjige pridsidniku Bunjevačke matice, gospodinu Ivanu Sedlaku.Bunjevačke pisnike i njihove pisme o majci u ovu zbirku pisama je uneo Mića Stojadinović, koji je napiso kraći istorijato nastanku Bunjevačke matice čiji su članovi Bunjevački pisnici od kojih je većina na slici.Drugi promoter je bio Predrag Bogdanović čije se pisme isto nalaze u knjizi.M.MDecembar 2009. - Januar 2010.21