Medicinsko pravo - Pravni Fakultet

P O S L I J E D I P L O M S K I S P E C I J A L I S T I Č K I S T U D I J S K I P R O G R A M : M E D I C I N S K O P R A V O1. Uvoda) Razlozi pokretanja studijaPravo na tjelesni integritet jest pravo osobe na vlastito nesmetano tjelesno-biloškopostojanje. Ovo je pravo u svim pravnim poredcima uređeno pravnim propisima, a uređeno jei na međunarodnoj razini bilateralnim i multilateralnim međunarodnimugovorima/konvencijama. U tom smislu svatko je ovlašten raspolagati svojim tjelesnimintegritetom do određenih granica koje postavljaju tuđa prava, zakonska ograničenja i interesišire zajednice. Posebno je značajno odgovoriti na pitanje gdje se nalazi ta granica? Odgovorna ova pitanja može nam u velikoj mjeri dati pravna disciplina – medicinsko pravo, koja jekod nas tek u začetku. Medicinsko pravo je grana prava koja se odnosi na medicinskudjelatnost. U zadnjih nekoliko desetljeća medicinsko pravo postoji i afirmiralo se kao zasebnadisciplina pravne znanosti i kao zasebno područje prava. Medicinsko pravo čini skup pravnihpravila kojima se uređuje medicinska djelatnost, utvrđuje status osoba koje tu djelatnostobavljaju, kao i njihov odnos s korisnicima njihovih usluga, odnosno kojima se uređuje zaštitaprava čovjeka na zdravlje, zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje, odgovornost i pravazdravstvenih djelatnika i zdravstvenih organizacija i organizacija zdravstva kao javnedjelatnosti od posebnoga društvenog interesa. Medicinsko pravo obuhvaća sve pravne aspektezdravstvenih djelatnosti, sve subjekte, odnose i postupke za koje pravo vezuje određenepravne učinke, odnosno prava i/ili obveze. Na ovom području pravo i medicina se susreću iteže zajedničkom cilju – očuvanju čovjekovih najvrijednijih dobara: života, tijela, zdravlja iljudskog dostojanstva, kao iznimno značajanog segmenta zaštite ljudskih prava.Živimo u vremenu u kojemu je uobičajeno i nužno da se u znanstvenom i praktičnompristupu bilo kojem problemu ili inovaciji prilazi multidisciplinarno. U tom smislu postoji nizpodručja u kojima se medicinska i pravna znanost i praksa, a i druge, isprepliću i nužnokoegzistiraju. Pri tome nije od presudne važnosti pitanje je li u konkretnom predmetu većiudio medicine ili prava. Mogu se kao primjer navesti neka područja kojima se može i morapristupiti i s medicinskog i s pravnog aspekta: nesavjesno liječenje; samovoljno liječenje;nepružanje liječničke pomoći, nadriliječništvo, izumi i tehnička unapređenja stvoreni uzdravstvu, patentiranje gena, ljudski genom; davanje i primanje mita; zadržavanje uzdravstvenoj ustanovi protiv volje pacijenta; pravna zaštita života; pravna zaštita genetskogidentiteta i privatnosti; dužnost liječnika da pacijenta izvijesti o rizicima operacije i pristanakpacijenta na operaciju; nepristajanje pacijenta na medicinsku intervenciju iz vjerskih pobuda;transplatacija dijelova ljudskog tijela; odgovornost liječnika i zdravstvene ustanove zbogsekundarnih šteta; odgovornost za štete nastale uporabom medicinskih tehničkih uređaja;ograničenje odgovornosti zbog štete; liječnička grešaka pri određivanju dijagnoze i terapije;osiguranje od profesionalne (liječničke) odgovornosti; fertilizacija in vitro i genetskeintervencije; izdavanje lijekova i odgovornost ljekarnika, nesavjesno postupanje pripripravljanju i izdavanju lijekova; dužnost liječnika da obznani vlastitu stručnu pogrešku;sloboda liječnika da izabere terapiju i njezina ograničenja; ispitivanje lijekova na ljudima;sudska psihijatrija i sudska medicina; liječnička tajna i neovlašteno otkrivanje profesionalnetajne; eutanazija; bioetika i biomedicinska istraživanja; protupravni prekid trudnoće;medicinska vještačenja; prenošenje zarazne bolesti; prenošenje spolne bolesti i dr.3