1963 - Naivni 63_X_n1.pdf - Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Hlebinsku školu obnavljaju naročito njene nove snage. Uvijek se u Hlebinama sreta nešto novo isvježe. Iznenadile su me slike njenih mlađih predstavnika naročito radovi Franje Filipovića. Iznenadilame zapravo više njegova zrelost. nego li svježina motiva i doživljaja, kojom se ovaj hlebinski slikaruvijek odlikovao. Zrelost kompozicije »Tikvice« Franje Filipovića kao i koloristička zrelost ove slikeukazuje da je ovaj slikar U fazi konačne formiranosti. Bio je to zaista lijep susret u Hlebinama1963. godine.Ne obnavlja se ali samo »Hiebinska škola«. Izvori iz kojih je umjetnost naših naroda crpla svojusnagu još od srednjevjekovnih datuma zapisanih na freskama, živi su jednako i danas, i to ne samou Hlebinama: kao da je neka rijeka-ponornica iznenada se pojavila izvirući na području sopoćanskenerezinske trudicije, pomalja se neobjašnjivi i čudesni svijet srpskog seljaka Ilije Bosilja. Jedanzaista novi svijet na području slikarske forme, ali čvrsto vezan sa životom osjećajući ga na jednojneizmjerno širokoj relaciji, od srednjeg vijeka (pa i dublje) sve do problematike suvremenog čovjekakoji osvaja svemir. Zašto su Bosiljeve »Ravijojle« dvoglave i dvolične, to je za sada samo njegovatajna, ali koja je možda i za njega neobjašnjiva, kao što je nama neobjašnjiv taj njegov svet ispunjenljudima i čudovištima, kao dobrim i zlom, i ljubavlju za prirodu koja se i njegovim svijetom obnavljai obogaću je.KRITiČAR RADOSLAV PUTAR, ZagrebDinamične i žive kvalitete Rabuzinova slikarstva, one, koje su kadre da u naš unutarnji svijet utisnusvoje tragove i koje odzvanjaju u našem unutrašnjem vremenu, i .stvar ima u tom vremenu u namadodaju nove dimenzije, nalaze se u samim relativno nezavisnim oblicima njegova plastičnog djela. Toje rustična muzika linija u njegovim pejzažima; to su harmonijski redovi boja na njegovim platnima,čar igre nabrajanja i zbrajanja malih veličina i velikih malenkosti u motivu; to su ornamenti njegovihkompozicija, a ti ornamenti imaju rijetku odliku da se ne sastoje od automatiziranih likova,nego uvijek svježih, a ipak stalnih i čit ljivih smislenih znakova. Zadovoljstvo koje nas ispunja, kadu djelima Rabuzinovim otkrijemo stvarno postojanje jednog duhovnog prostora u kojem je mogućživot naše misli i našega čuvstva, takoder je vrijednost slikareva djela koja je autentična i dragocjena,Nepatvorenu poeziju njegovih slutnji, njegovih radosti, tjeskoba i očekivanja; sadržajnost njegovihsignala o nekim prisutnostima ili prazninama; njegov pogled upravljen u buduće vrijeme -našeqaintimnoga bitka i - na kraju ljubav u tragu slikareva zanata: dužni smo uzvratiti bar - priznanjem.Na glas. Ili u sebi. Ne zbog oblika principa zahvalnosti, nego - zbog sačuvanja mogućnostida bude slikarstva. Nema savršenstva u Rabuzinovu slikarstvu. Njegov je dosadašnji opus, opus doduše,rijetki primjer uravnotežene produkcije u kojoj ne prevladava ono, što nije prosječno. Prosjek jeRabuzinov obilniji od svega ostalog. Usto njegov je interes u izboru motiva u vrlo sigurnombilansu. U pejzažu je jezgra njegovih tema. tu je najsigurniji. A odstupi li od toga »zakona« , jošmu uvijek dostaje snaga da kompoziciju s figurama učini bar vrlo efektnom; u nepravu elementune neutraliziraju se sve moguće likovne energije formi; štoviše i izuzetni mu odnosi tih formi pružajupriliku da djeluju bizarno. Jednom prilikom, jedva se snašavši pred zadatkom figuralne kompozicije,čak je nehotice oslobodio neke nesuvisle plastične sile, pa cjelina djeluje gotovo groteskno.Nekoliko figura na platnu toliko se razmahalo da ostavlja dojam eksplozije sanduka s velikim lutkama.Drugom je prilikom veći broj figura u pejzažu razlomio cjeloviti organizam kompozicije u više anegdotskihkomada, koji se ne mogu primiti ni kao opširno ispripovijedana ilustracija. Sami detalji svakiza sebe sačuvali su po zrno plastične istinitosti i žive svojim osebujnim životom. Ali, Rabuzinovoslikarstvo nije sukcesivno čitljivo, nego djeluje simultano, Bar u onoj mjeri, koju dopušta fiqur ativnost.t. j. prikazujući način slikanja.