Bilten Krohema, Svibanj, 2010; 2 (1).

S. Dotlić i I. Ilić Molekularne metode u dijagnostici limfoproliferativnih bolesti prema klasifikaciji SZO 2008.MOLEKULARNE METODE U DIJAGNOSTICILIMFOPROLIFERATIVNIH BOLESTI PREMA KLASIFIKACIJISZO 2008.Snježana Dotlić, dr. med.Dr. sc. Ivana Ilić, dr. med.Klinički zavod za patologiju i citologijuKlinički bolnički centar ZagrebE-pošta: sdotlic@hotmail.comiilic5@yahoo.comKlasifikacija SZO iz 2008. godine donosi brojnenovosti u odnosu na prethodna izdanja; jedna odbitnih je naglasak na definiranje pojedinih entitetamultidisciplinarnim pristupom. Pojavljuju se i novientiteti, za čiju je adekvatnu dijagnostiku neophodnaopsežnija imunohistokemijska analiza, ali i molekularnei genetske metode. U skupini limfoproliferativnihbolesti morfologija i dalje ostaje jedanod temelja klasifikacije, ali imunofenotip i genetskeosobine tumora pridonose objektivnosti dijagnostike,povećavaju reproducibilnost klasifikacije i katkadaomogućuju značajne prognostičke informacije.Važno je napomenuti da kliničke osobine postajudio definicije pojedinih entiteta i dijagnozu nije mogućepostaviti bez pouzdanih i detaljnih kliničkihinformacija (primjerice nodalna ili ekstranodalnalokalizacija, leukemijska prezentacija, primarna lokalizacijakožnih, medijastinalnih ili CNS limfoma,multiple koštane lezije). Također, gradus limfoma,odnosno procjena kliničke agresivnosti koristi seunutar pojedinih entiteta, dakle više se ne preporučujepojedine entitete pojednostavljeno označavatiindolentnima ili agresivnima.Razlike između 3. i 4. izdanja klasifikacije SZOobuhvaćaju preciznije imunofenotipski i genetskidefinirane kategorije limfoproliferativnih bolesti.Prepoznaje se i pojava tzv. linijske plastičnosti(klonalna povezanost nekih neoplazmi histiocitnih/dendritičkih stanica i limfoma). Kod limfoproliferativnihbolesti B-imunofenotipa definirani su entitetikoji se očituju minimalnim klonalnim populacijamalimfocita (monoklonalna B-limfocitoza, MCL insitu, MGUS, FL in situ), a preduvjet za dijagnozu supouzdane molekularne tehnike. Predstavljen je konsenzusoko novih kriterija za MM, Waldenströmovumakroglobulinemiju/limfoplazmocitni limfom,KLL. Neki od novih entiteta su neklasificirani limfomislezene, nove podvrste FL, intermedijarne kategorijelimfoma („sive zone“ između DLBCL i BL,te između DLBCL i cHL).B-limfoblastične leukemije/limfomi svrstavaju seu nekoliko genetski definiranih podtipova (Tablica 1.).U SZO klasifikaciji iz 2001. postojala su 3 podtipai 5 morfoloških varijanti DLBCL, a u klasifikaciji2008. definirani su brojni kliničko-patološki entitetiu heterogenoj kategoriji DLBCL (Tablica 2.).U skupini T/NK limfoma također se pojavljujuentiteti definirani dokazom monoklonalne populacijetumorskih stanica (EBV+ limfoproliferativnebolesti dječje dobi, hidroa vaccinifome-like lymphoma),neke podvrste kožnih T-limfoma (primarnikožni agresivni epidermotropni CD8+ T-limfomi primarni kožni gamma-delta limfom koji trebarazlikovati od supkutanoga panikulitisu-sličnog T-limfoma). Iako je ALK+ ALCL dobro definirani entitet,za razlikovanje ALK- ALCL od Hodgkinovoglimfoma često je neophodan dokaz preuredbe TCRu tumorskim stanicama.Kod perifernog T limfoma NOS, dijagnoza sekatkada može postaviti na temelju karakterističnihmorfoloških promjena i „gubitka“ imunohistokemijskihT-markera, međutim ovi limfomi često nepokazuju niti jednu od navedenih karakteristika ijedini je način za potvrdu dijagnoze dokaz preuredbeTCR u tumorskim stanicama. Molekularni dokazmonoklonalnosti, uz kliničku sliku, sastavni je diodijagnoze primarnih kožnih limfoma.Dijagnoza Burkittovog limfoma danas se ne smijepostaviti bez FISH analize (translokacije C-MYCi BCL2) koja omogućava razlikovanje „double hit“limfoma i intermedijarne kategorije limfoma s osobinamaizmeđu DLBCL i BL (Slika 1.). Kod ovihbolesnika potrebno je i citogenetskom analizom isključitikompleksne kromosomske anomalije (Slika2.). Histološki i imunofenotipski ovi entiteti mogubiti potpuno jednaki.Sasvim je jasno: za točnu dijagnozu limfoproliferativnebolesti patologu odavno nije dovoljna interpretacijahistološkog preparata.Napomena: Slike ljubaznošću prof. Eliasa Campa, Hospital Clinic-University of Barcelona, Španjolska.24Bilten KROHEMA – Vol. 2, br. 1