uredba rim ii: ujednačena pravila o pravu mjerodavnom za ... - Srce

I. KUNDA, Uredba Rim II: ujednačena pravila o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze...Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 2, 1269-1324 (2007) 1297dijelu u kojem odnosna uredba ne uređuje određena pitanja, i štoviše izrijekomupućuje na domaće pravo (ali ne određuje koje), Uredba Rim II pozvana jepropisati pravilo. Dodatno se stoga određuje da u slučaju kada izvanugovornaobveza proizlazi iz povrede jedinstvenog prava intelektualnog vlasništvaZajednice, pravo mjerodavno za pitanja koja nisu uređena odnosnim propisomZajednice pravo je države u kojoj je radnja povrede poduzeta. 151Pravila u članku 8. izrazito su stroge naravi jer se želi zajamčiti pravnasigurnost, a radi ostvarivanja što učinkovitije zaštite i poticanja prekograničnogiskorištavanja prava. Stoga primjena prava mjerodavnog prema ovom članku nemože biti otklonjena sporazumom sukladno članku 14., niti je moguće koristitise odredbom koja uređuje mjerodavnost lex firmae habitationis communis, ilipak izbjegavajućom klauzulom, iako je stvarna uporabljivost potonje upitna.Također i obveze iz kvazikontrakata proizašle iz povrede prava intelektualnogvlasništva potpadaju pod ovu odredbu i nisu u sustavu kojem pripadaju drugikvazikontrakti. 152 Postavlja se pitanje ne bi li mogućnost izbora mjerodavnogprava (pod uvjetom da je isključena u pogledu utvrđivanja protupravnosti),posebice u slučajevima kada je povreda zahvatila veći broj zemalja, ipak bilaviše u skladu sa zahtjevom pravne sigurnosti. 153Problem kvalifikacije određenog prava kao “prava intelektualnog vlasništva”Uredba rješava na zadovoljavajući način jer ne pokušava dati iscrpni popisprava već postavlja otvoreno pravilo prema kojem se taj pojam treba tumačititako da obuhvaća, primjerice, autorsko pravo, srodna prava, sui generis pravo zazaštitu baza podataka, i prava industrijskog vlasništva. 154 Ovo omogućavanaknadno podvođenje pod ovaj pojam i prava intelektualnog vlasništva kojatrenutno ne postoje, što ima praktičnu važnost s obzirom na to da se radi opodručju koje se vrlo brzo razvija i čija je pravna regulacija u ekspanziji.dopunama, pročišćeni tekst, zaključno s krajem 2004. godine, dostupno na (posljednji posjet 14.8.2006.), oplemenjivačko pravo Zajedniceustanovljeno Uredbom Vijeća (EZ) 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravimaZajednice, OJ L 1.9.227, 1994., str. 1. s brojnim naknadnim izmjenama i dopunama, i dizajnZajednice ustanovljen Uredbom Vijeća (EZ) 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice, OJL 3, 5.1.2002., str. 1., izmjenjena i dopuna OJ L 236, 23.9.2003., str. 344.151Članak 8. stavak 2. Uredbe Rim II. Iako sama odredba tako ne precizira, Komisija navodi dase radi o pravu “države članice” u kojoj je radnja poduzeta. Vidi, Prijedlog Uredbe Rim II, iz 2003.,op. cit., str. str. 21.152Članak 13. Uredbe Rim II.153U tom smislu, PERTEGÁS SENDER, Marta, Intellectual Property and Choice of Law Rules,u: MALATESTA, Alberto (ur.), The Unification of Choice of Law Rules on Torts and other Non-Contractual Obligations in Europe: the “Rome II” Proposal, CEDAM, Padova, 2006., (str. 221.-248.) str. 242.-245.; KUR, Annette, Applicable Law: An Alternative Proposal for InternationalRegulation – The Max-Planck Project on International Jurisdiction and Choice of Law, BrooklynJournal of International Law, vol. 30, br. 3, 2005., str. 951.-981.154Recital 26. Uredbe Rim II.