Dongyu Gatsal Ling Nunnery - The Official Tenzin Palmo Website

Moje ime je Lhamo Yangzom.Dvadeset mi je godina. Majka mi višenije živa, no imam oca i četvero braće. Jošsu u Tibetu. Dva moja brata redovnici su, aostala dvojica poženila su se. Otac mi se bavipoljoprivredom.Iz pokrajine smo Kham, a kuća namse nalazi u Markhamu. S obzirom da nijebilo škole za djevojke poput mene u Tibetu,vrijeme sam provodila obavljajući kućanskeposlove i hraneći krave i yakove.Odlučila sam da će moj život bitisvrsishodniji postanem li redovnica, pa samtako zaređena u Tibetu od jednog lame.Uskoro nakon toga, 2006. godine imala sampriliku doći u Indiju. Nadala sam se da ćuu Indiji imati priliku vidjeti Dalai Lamu iškolovati se.Kada sam bježala iz Tibeta bilo nas je80 u skupini. Bio je sijećanj ili veljača i bilaje ciča zima. Zbog kineskih straža nismomogli putovati kombijem. Do Indije smodošli pješice i nije nam bilo lako. Hodali smonoću da nas straže ne vide, a po danu smo seskrivali po špiljama.Putem smo se izmijenjivali, tako da jeuvijek netko išao ispred skupine tražeći putda nas ne primijete straže. Jednog su danaKinezi ulovili dječaka koji je bio u izvidnici.Čuli smo kada se to dogodilo i sakrili se. Bilismo jako uplašeni, a kada se situacija smirila,vratili smo se natrag u Tibet. Ni danas neznamo što se dogodilo dječaku-na koncumogao je to biti bilo tko od nas.Ponovno smo krenuli prema Indijiposlije mjesec dana i stigli u Nepal nakon23 dana hodanja. U Nepalu smo ostali dvamjeseca, a nakon što smo sredili papire,autobusom smo krenuli za Delhi. Nedugopotom drugim smo autobusom prevezeniu Dharamsalu. Ja sam krenula u osnovnuškolu.Vrlo brzo sam čula od prijatelja zasamostan DGL. Upitala sam nadležnemogu li se pridružiti samostanu. Volim ovajsamostan. Mirno je ovo mjesto, a uvjeti zaučenje vrlo su dobri. Imam donatore i vrlosam im zahvalna što su mi pružili priliku daživot provedem u učenju i molitvi.Posljednjih mjeseci bila sam bolesna,imala sam tuberkulozu, kao i problema sjetrom. U sobi sam morala biti sama da nebih zarazila druge. Isprva mi je bilo teško štosam sama, bez prijatelja i pitala sam se zaštonisam kao i sve druge redovnice, zdrava.Samoću sam kratila čitanjem i molitvom.Mislila sam, budući je sve prolazno, jednogće dana i ova moja tuga nestati. Lijećnici midanas kažu da sam zdrava i opet živim sadrugim redovnicama.Izuzetno sam zahvalna Jetsunmi što mije pružila mogućnost da živim u samostanu.Sada već pomalo govorim i pišem naengleskom jeziku. Želim svoj život posvetitipomaganju drugima, a možda jednog danabudem i učiteljica.Živi i dopustiživjetiDrimay PalmoŽivi i dopusti živjeti treba biti moto svakome od nas.Ne možemo očekivati da ćemo živjeti u miru, akoremetimo mir drugima. Sve velike svjetske religijepridaju najveću važnost upravo ljubavi. Ljubav premavlastitoj domovini, vjeri ili zajednici ne znači datrebamo štetiti drugima.Spokojan život mora biti cilj svakog čovjeka, društvaili naroda. Mi redovnice živimo u samostanu koji jeutemeljila Tenzin Palmo. Ona nas uvijek uči ovimplemenitim stvarima. Trenutno nas poučava o šestsavršenstava, a to su: velikodušnost, čudoređe,strpljenje, trud, koncentracija i mudrost. Mi, kaoredovnice trudimo se živjeti te vrijednosti, ne bi li na tajnaćin pridonijele, barem malo miru i sreći u svijetu.8 GATSAL ISSUE 23